Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Koje vrste nade postoje i koja nada može biti širk?
Nada (الرجاء (je žudnja čovjeka za nečim ostvarljivim u skorijoj budućnosti, a ponekad i u daljnjoj, ali se s njome čini da je ostvarenje blizu. Nada koja u sebi sadrži poniznost i pokornost kao takva zaslužuje da bude jedino prema Allahu. Svako usmjeravanje ovakve nade prema nekome drugome mimo Allviše
Nada (الرجاء (je žudnja čovjeka za nečim ostvarljivim u skorijoj budućnosti, a ponekad i u daljnjoj, ali se s njome čini da je ostvarenje blizu. Nada koja u sebi sadrži poniznost i pokornost kao takva zaslužuje da bude jedino prema Allahu. Svako usmjeravanje ovakve nade prema nekome drugome mimo Allaha je vid malog ili velikog širka, ovisno o tome koliki je stepen takve nade u srcu onoga koji je ispoljava.
Dokaz za ovo su Allahove riječi:
Ko se nada susretu s Gospodarom svojim, neka čini dobra djela i neka u ibadetu Gospodaru svome nikoga ne pridružuje (neka širk ne čini). (Kur’an, 18:110)
Vrste nade:
Odgovor iz knjige “KORISNA PREDAVANJA IZ ISLAMSKOG VJEROVANJA”
Autor knjige: dr. Meša‘il Rašid Ed-Debbas
Prijevod: Grupa prevodilaca
Urednik Irfan Hajrudin Klica, prof.
Šerijatska recenzija mr. Jakub Alagić, Ersan Muzafer Grahovac, prof.
Preuzeto sa: https://www.pozivistine.com
Vidi manjeŠta je strah i koje vrste straha postoje?
Strah (الخـوف (je bojazan i reakcija koja proističe iz očekivanja nečega što donosi uništenje, štetu, ili pak, uznemirenje. Allah Uz višeni je zabranio strah od šejtanovih prijatelja, a naredio da se samo Njega Jedinog bojimo. Postoje tri vrste straha: Prva vrsta: Prirodni strah, kao što je strah odviše
Strah (الخـوف (je bojazan i reakcija koja proističe iz očekivanja nečega što donosi uništenje, štetu, ili pak, uznemirenje. Allah Uz višeni je zabranio strah od šejtanovih prijatelja, a naredio da se samo Njega Jedinog bojimo.
Postoje tri vrste straha:
Prva vrsta: Prirodni strah, kao što je strah od zvjeri, vatre, utapanja. Zbog takvog straha se čovjek ne kori. Allah, sunganehu ve teala, je, govoreći o Musau, alejhi selam, rekao:
I osvanu u gradu preplašen… (Kur’an, 28:18)
Međutim, ako ovaj strah bude razlogom da se ne uradi ono što je naređeno ili da se učini zabranjeno, u tom slučaju on postaje haramom, jer sve što je povod ostavljanja vadžiba i činjenja harama je također haram. Dokaz za to su riječi Allaha Uzvišenog:
…i ne bojte ih se, a bojte se Mene, ako ste vjernici! (Kur’an, 3:175)
Strah od Allaha može biti pohvalan i pokuđen. Pohvalan je onaj strah koji će te navesti da ostaviš griješenje i neposlušnost Allahu, koji će te podstaći na izvršavanje onoga što ti je naređeno i ostavljanje zabranjenog. Pa kada dostigneš ovaj cilj, srce ti se smiri i Allahovom milošću njime prevlada veselje i smirenost i nada u Allahovu, subhanehu ve teala, nagradu.
Pokuđen strah od Allaha je onaj koji čovjeka dovede do beznađa u Allahovu milost, te ga spopadne očaj, počne tugovati, postane zlovoljan ili se čak oda neposlušnosti zbog jačine beznađa.
Druga vrsta: Strah kao vrsta ibadeta.On se zasniva na tome da se osoba boji nekoga i iz toga straha ga obožava. Ova vrsta straha može biti jedino prema Allahu, a njeno usmjeravanje prema bilo kome drugom mimo Njega je veliki širk.
Treća vrsta: Jeste tajni strah, kao kad se osoba boji mrtvaca u kaburu ili evlije koji je daleko od njega i koji mu ne može ništa učiniti ili nauditi. I ovu vrstu straha učenjaci ubrajaju u veliki širk.
Odgovor iz knjige “KORISNA PREDAVANJA IZ ISLAMSKOG VJEROVANJA”
Autor knjige: dr. Meša‘il Rašid Ed-Debbas
Prijevod: Grupa prevodilaca
Urednik Irfan Hajrudin Klica, prof.
Šerijatska recenzija mr. Jakub Alagić, Ersan Muzafer Grahovac, prof.
Preuzeto sa: https://www.pozivistine.com
Vidi manjeKakav je to Ihsan u Ibadetu Allahu i Ihsan u odnosu prema stvorenjima?
Allah, subhanehu ve teala, kaže: I činite najbolje... (Kur’an, 2:195) – to je imperativ koji se upotrebljava za ono što je obaveza (vadžib) i što je pohvalno (mustehab). Ihsan može biti obavezan i može biti pohvalan. Ako je njime uslovljeno činjenje vadžiba onda je i on vadžib, a ako je dodatak djelviše
Allah, subhanehu ve teala, kaže:
I činite najbolje… (Kur’an, 2:195) – to je imperativ koji se upotrebljava za ono što je obaveza (vadžib) i što je pohvalno (mustehab). Ihsan može biti obavezan i može biti pohvalan. Ako je njime uslovljeno činjenje vadžiba onda je i on vadžib, a ako je dodatak djelu onda je mustehab.
Ihsan može biti u:
• Ibadetu Allahu;
• Odnosu prema stvorenjima.
Što se tiče ihsana u robovanju Allahu on se sastoji u tome:
Ibn Kajjim, rahimehullah, je ibadet definirao kao potpunu ljubav uz potpunu poniznost, i u stihovima je rekao:
Ibadet Milostivom je vrhunac ljubavi prema Njemu, uz poniznost roba – to su dvije osnove.
Ibadet je zasnovan na ova dva temelja; ljubavi i poniznosti. U ljubavi je traženje, a u poniznosti strah i bježanje od kazne. Ovo se zove ihsanom u ibadetu.
Ako čovjek robuje Allahu Uzvišenom na ovaj način, biće iskren prema Allahu, neće željeti svojim ibadetom da ga neko vidi ili da se za njega čuje, niti će željeti zadovoljstvo ljudi. Tako da mu je svejedno da li ljudi znali za njega ili ne. Trudi se da njegov ibadet bude najbolji i isti u svakoj situaciji i stanju.
Prava iskrenost je u tome da čovjek nastoji svoj ibadet sakriti od ljudi i da ibadet Njegovom Gospodaru bude u tajnosti izuzimajući slučaj u kome je obznanjivanje ibadeta u korist islama i muslimana.
Ihsan u odnosu prema stvorenjima:
Ovo je, također, od ihsana u ibadetu Allahu, jer muslimanu je šerijatski naređeno da ima lijep odnos prema stvorenjima. Ovdje se ihsan postiže: pružanjem pomoći, ostavljanjem uznemiravanja i vedrinom lica.
Pružanje pomoći biva činjenjem dobrog djela svejedno imetkom ili tijelom.
Ostavljanje uznemiravanja je da ne uznemiravaš ljude svojim riječima i postupcima.
Vedrina lica je da ne budeš smrknut prema ljudima. Allahov Poslanik صلى الله عليه وسلم je rekao: “Nipošto ne potcjenjuj ništa od dobrih djela, pa bar da brata muslimana sretneš radosna lica.” (Muslim)
Odgovor iz knjige “KORISNA PREDAVANJA IZ ISLAMSKOG VJEROVANJA”
Autor knjige: dr. Meša‘il Rašid Ed-Debbas
Prijevod: Grupa prevodilaca
Urednik Irfan Hajrudin Klica, prof.
Šerijatska recenzija mr. Jakub Alagić, Ersan Muzafer Grahovac, prof.
Preuzeto sa: https://www.pozivistine.com
Vidi manjeKoji su uslovi ispravnosti šehadeta LA ILAHE ILLALLAH?
Riječi la ilahe illallah neće ništa koristiti onome ko ih izgovori sve dok ne bude ispunjavao uvjete ispravnosti ovih riječi. Ti uvjeti su: PRVI UVJET: Znanje – tj. znanje šta riječi la ilahe illallah znače. One sadrže negiranje prava činjenja ibadeta lažnim božanstvima i potvrđivanje da je samo Allviše
Riječi la ilahe illallah neće ništa koristiti onome ko ih izgovori sve dok ne bude ispunjavao uvjete ispravnosti ovih riječi. Ti uvjeti su:
Znaj da nema istinskog boga osim Allaha! (Kur’an, 47:19)
Dokaz iz Sunneta je potvrđeni hadis od Osmana, radijjallahu anhu, koji prenosi da je Poslanik صلى الله عليه وسلم rekao: “Ko umre a zna da nema istinskog boga osim Allaha ući će u Džennet.” (Muslim)
Allah, subhanehu ve teala, kaže:
Pravi su vjernici samo oni koji u Allaha i Poslanika Njegova vjeruju i poslije više ne sumnjaju i bore se na Allahovu putu imecima svojim i životima svojim. Oni su baš iskreni. (Kur’an, 49:15)
Dokaz iz Sunneta je vjerodostojni hadis kojeg prenosi Ebu Hurejre da je Poslanik صلى الله عليه وسلم za riječi šehadeta rekao: “Neće rob sa njima sresti Allaha bez sumnje u njih a da neće ući u Džennet.” (Muslim)
Od Ebu Hurejre se, također, prenosi da mu je Poslanik صلى الله عليه وسلم rekao: “Koga sretneš iza ovog zida, a svjedoči da nema istinskog boga mimo Allaha i srce mu je čvrsto ubijeđeno u to, obraduj ga Džennetom.” (Muslim)
Allah, subhanehu ve teala, kaže:
A samo Allahu pripada iskreno ispovijedanje vjere! (Kur’an, 39:3)
I, također, kaže:
A naređeno im je da samo Allahu ibadet čine, da Mu iskreno, kao pravovjerni, vjeru ispovijedaju, i da namaz obavljaju, i da zekat udjeljuju; a to je – ispravna vjera. (Kur’an, 98:5)
Allahov Poslanik صلى الله عليه وسلم je rekao: “Najsretniji čovjek mojim šefatom (zauzimanjem) će biti onaj koji kaže da nema boga koji zaslužuje da se obožava mimo Allaha iskreno iz svoga srca ili duše.” (Buhari)
I, također, je rekao: “Zaista je Allah zabranio vatri onoga ko kaže la ilahe ilallah tražeći time Allahovo lice.” (Buhari)
Allah, subhanehu ve teala, kaže:
Ima ljudi koji pored Allaha druge, kao suparnike Njemu, prihvaćaju; vole ih kao što se Allah voli! Ali, oni koji vjeruju, još više Allaha vole! (Kur’an, 2:165)
O vjernici, ako neko od vas od vjere svoje otpadne – pa, Allah će, sigurno, umjesto njih dovesti ljude koje On voli i koji Njega vole, prema vjernicima ponizne, a prema nevjernicima ponosite; oni će se na Allahovu putu boriti i neće se ničijeg prijekora bojati. (Kur’an, 5:54)
Allahov Poslanik صلى الله عليه وسلم je rekao: “Onaj kod koga se nađe troje osjetit će slast imana: kome Allah i Njegov poslanik budu draži od svega ostalog, onaj ko zavoli nekog čovjeka samo radi Allaha i ko bude mrzio da se vrati u nevjerstvo nakon što ga je Allah spasio od njega kao što mrzi da bude bačen u vatru.” (Buhari i Muslim)
Allah, subhanehu ve teala, kaže:
A Mi smo u iskušenje dovodili i one prije njih, da bi Allah sigurno ukazao na one koji govore istinu i na one koji lažu. (Kur’an, 29:3)
I kaže:
A onaj koji donosi istinu i oni koji u nju vjeruju, oni su bogobojazni. (Kur’an, 39:33)
Allahov Poslanik صلى الله عليه وسلم je rekao: “Ko umre a svjedoči da nema istinskog božanstva osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik, istinski iz svoga srca, ući će u Džennet.” (Ahmed)
I kaže: “Nema nikoga ko svjedoči da je samo Allah istinski bog i da je Muhammed Njegov rob i poslanik, istinski iz svoga srca, a da ga Allah neće zabraniti Vatri.” (Buhari)
Allah, subhanehu ve teala, kaže:
I povratite se Gospodaru svome i pokorite Mu se prije nego što vam kazna dođe – poslije vam niko neće u pomoć priskočiti. (Kur’an, 39:54)
Allahov Poslanik صلى الله عليه وسلم kaže: “Svi moji sljedbenici ući će u Džennet, osim onih koji odbiju.” Ashabi upitaše: “A ko će odbiti?” On reče: “Ko mi se pokori, ući će u Džennet, a onaj ko mi pokornost odbije, odbija ući u Džennet.” (Buhari)
Kao što Allah Uzvišeni kaže:
Kad im se govorilo: “Samo je Allah istinski Bog!” – oni su se oholili. (Kur’an, 37:35)
Ebu Musa El-Eš‘ari prenosi da je Poslanik صلى الله عليه وسلم kazao:
“Uputa s kojom me je Allah poslao i nauka jesu kao obilna plodna kiša koja padne na zemlju. Bude (mehke) plodne zemlje koja primi vodu i urodi travom i mnogim drugim zelenilom; a ima i tvrdih (neplodnih) zemalja koje ne upiju vodu (zadrže je na sebi) i Allah daje da se njome ljudi koriste: piju, napajaju stoku i siju (ono što se može posijati); a padne i na druge predjele, ravnice, koje ne zadržavaju vodu i ne urode nikakvom travom.
Ovo je primjer za onoga ko je spoznao Allahovu vjeru i koristi ono s čime me je Allah poslao, pa nauči i druge poučava; i primjer za onoga koji za spoznaju nije ni glave podigao niti prihvatio Allahovu uputu s kojom sam poslan.” (Buhari i Muslim)
Odgovor iz knjige “KORISNA PREDAVANJA IZ ISLAMSKOG VJEROVANJA”
Autor knjige: dr. Meša‘il Rašid Ed-Debbas
Prijevod: Grupa prevodilaca
Urednik Irfan Hajrudin Klica, prof.
Šerijatska recenzija mr. Jakub Alagić, Ersan Muzafer Grahovac, prof.
Preuzeto sa: https://www.pozivistine.com
Vidi manjeŠta znači šehadet da je Muhammed Allahov Poslanik?
Riječi Muhammedun resulullah znače sljedeće: - Čvrsto uvjerenje u srcu i izgovaranje jezikom da je Muhammed صلى الله عليه وسلم Allahov rob i Njegov poslanik; - vjerovanje u sve ono o čemu nas je Poslanik صلى الله عليه وسلم obavijestio; - pokornost njegovim naredbama; - ostavljanje svega što je zabraviše
Riječi Muhammedun resulullah znače sljedeće:
– Čvrsto uvjerenje u srcu i izgovaranje jezikom da je Muhammed صلى الله عليه وسلم Allahov rob i Njegov poslanik;
– vjerovanje u sve ono o čemu nas je Poslanik صلى الله عليه وسلم obavijestio;
– pokornost njegovim naredbama;
– ostavljanje svega što je zabranio;
– i da se ne robuje Allahu osim onako kako je on objasnio i činio.
Ono što proizilazi iz potvrde da je Muhammed Allahov poslanik:
1. Vjerovanje da je on Allahov rob i Njegov poslanik i da nema ništa od osobina božanstva, te da se njemu nikakva vrsta ibadeta ne upućuje.
Njegovo pravo je da ga stavimo na mjesto koje mu je Allah Uzvišeni dao, a to je da je on Allahov rob i Njegov poslanik.
Allah, subhanehu ve teala, kaže:
Reci: “Ja ne mogu ni samom sebi neku korist pribaviti, ni od sebe kakvu štetu otkloniti; biva onako kako Allah hoće. A da znadoh gajb stekao bih mnoga dobra, a zlo bi bilo daleko od mene; ja samo donosim opomene i radosne vijesti ljudima koji vjeruju.” (Kur’an, 7:188)
Allahov Poslanik صلى الله عليه وسلم kaže: “Nemojte me uzdizati kao što su kršćani uzdigli Isaa, sina Merjeminog. Zaista sam ja rob pa recite Allahov rob i Njegov poslanik.” (Buhari)
2. Vjerovanje da je njegovo poslanstvo i za ljude i za džine.
3. Vjerovanje da je on pečat vjerovjesnika i da je Objava koja je data njemu pečat svim ostalim Božijim objavama.
4. Vjerovanje da je vjerozakon sa kojim je poslan dokinuo prijašnje vjerozakone.
5. Vjerovanje da je on صلى الله عليه وسلم dostavio poslanicu i upotpunio je, i da je ispunio obavezu, te da je podučio svoj ummet tako da ih je ostavio na jasnom putu i uputi čija je noć jednako jasna kao i njen dan.
6. Vjerovanje u njegovu nepogrješivost u dostavljanju vjere.
7. Vjerovanje u ono što ima od prava, poput ljubavi prema njemu, njegovo poštivanje, njegovo pomaganje itd.
Odgovor iz knjige “KORISNA PREDAVANJA IZ ISLAMSKOG VJEROVANJA”
Autor knjige: dr. Meša‘il Rašid Ed-Debbas
Prijevod: Grupa prevodilaca
Urednik Irfan Hajrudin Klica, prof.
Šerijatska recenzija mr. Jakub Alagić, Ersan Muzafer Grahovac, prof.
Preuzeto sa: https://www.pozivistine.com
Vidi manjeKoje je značenje riječi LA ILAHE ILLALLAH?
Prvi dio šehadeta “la ilahe illallah” znači: “nema istinskog boga osim Allaha”, odnosno čvrsto sam ubijeđen/a svojim srcem, bez imalo sumnje, i to potvrđujem svojim jezikom, i to dokazujem svojim djelima, da nema božanstva koje zaslužuje da se obožava i da mu se robuje osim Allah Uzvišeni. Značenjeviše
Prvi dio šehadeta “la ilahe illallah” znači: “nema istinskog boga osim Allaha”, odnosno čvrsto sam ubijeđen/a svojim srcem, bez imalo sumnje, i to potvrđujem svojim jezikom, i to dokazujem svojim djelima, da nema božanstva koje zaslužuje da se obožava i da mu se robuje osim Allah Uzvišeni.
Značenje riječi ilah je onaj kome se robuje (čini ibadet), te stoga ove riječi la ilahe illallah znače nema božanstva koji zaslužuje da mu se čini ibadet osim Allaha.
Mi, nažalost, vidimo da postoje mnoga lažna božanstva kojima se čine ibadeti, poput Sunca, Mjeseca, zvijezda, ljudi, životinja itd. Sve ovo je neispravno učinjeno božanstvima, mimo Allaha Svevišnjeg, jer On je Jedini koji zaslužuje da mu se ibadet čini, te da mu se niko ne pridružuje u obožavanju, jer je On Onaj Koji stvara, Onaj Koji daje opskrbu, Onaj Koji je Vladar, i Koji upravlja svim stvorenjima.
Allah, subhanehu ve teala, kaže:
To je zato što je Allah – Istina, a oni koje oni, pored Allaha, mole – laž, i zato što je Allah Svevišnji i Veliki. (Kur’an, 22:62)
– Riječi la illahe illallah sadrže dva rukna (temelja):
Prvi – negiranje prava na činjenje ibadeta drugima mimo Allaha i to je sadržano u riječima la illahe – nema istinskog božanstva.
Drugi – potvrda prava na činjenje ibadeta samo Allahu Uzvišenom, a to je sadržano u riječima illallah – osim Allaha.
Allah, subhanehu ve teala, kaže:
A kad Ibrahim reče ocu svome i narodu svome: “Nemam ja ništa s onima kojima vi ibadet činite, osim sa Onim koji me je stvorio, jer će mi On, doista, na Pravi put ukazati.” (Kur’an, 43:26-27)
Ibrahim, alejhi selam, negira da iko mimo Allaha zaslužuje da bude obožavan, riječima:
Nemam ja ništa s onima kojima vi ibadet činite, a potvrđuje pravo na to Allahu Uzvišenom riječima:
Osim sa Onim Koji me je stvorio, jer će mi On, doista, na Pravi put ukazati.
Allah, subhanehu ve teala, kaže:
Onaj ko ne vjeruje u taguta (lažna božanstva), a vjeruje u Allaha, drži se za najčvršću vezu, koja se neće prekinuti. A Allah je Onaj Koji sve čuje (Svečujući) i Onaj Koji sve zna (Sveznajući). (Kur’an, 2:256)
Odgovor iz knjige “KORISNA PREDAVANJA IZ ISLAMSKOG VJEROVANJA”
Autor knjige: dr. Meša‘il Rašid Ed-Debbas
Prijevod: Grupa prevodilaca
Urednik Irfan Hajrudin Klica, prof.
Šerijatska recenzija mr. Jakub Alagić, Ersan Muzafer Grahovac, prof.
Preuzeto sa: https://www.pozivistine.com
Vidi manjeŠta su stepeni u vjeri, koliko ih ima?
Islam (kao sveobuhvatni pojam vjere) je predanost Allahu tevhidom, pokornost Njemu činjenjem onoga što je naredio i ostavljanjem onoga što je zabranio, i odricanjem od širka i onih koji ga čine. Stepeni vjere su: • Islam; • Iman; • Ihsan. Dokaz za ovu podjelu je hadis poznat pod imenom “Džibrilov haviše
Islam (kao sveobuhvatni pojam vjere) je predanost Allahu tevhidom, pokornost Njemu činjenjem onoga što je naredio i ostavljanjem onoga što je zabranio, i odricanjem od širka i onih koji ga čine.
Stepeni vjere su:
• Islam;
• Iman;
• Ihsan.
Dokaz za ovu podjelu je hadis poznat pod imenom “Džibrilov hadis”. Omer b. Hattab, radijjallahu anhu, kazuje: “Jednoga dana sjedili smo kod Allahova Poslanika صلى الله عليه وسلم te se iznenada pojavi čovjek izrazito bijele odjeće i izrazito crne kose i na njemu se nisu vidjeli tragovi putovanja, a niko ga od nas nije poznavao. Približio se Vjerovjesniku صلى الله عليه وسلم sjeo pored njega i, naslonivši svoja koljena na njegova koljena i stavivši svoje dlanove na njegove natkoljenice, rekao: ‘Muhammede, obavijesti me o islamu!’ Allahov Poslanik صلى الله عليه وسلم reče: ‘Islam je da svjedočiš (šehadet) da nema istinskog boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik, da obavljaš namaz, daješ zekat, postiš ramazan i da obaviš hadž ukoliko imaš mogućnosti.’ On reče: ‘Istinu si kazao!’ Začudili smo se kako ga pita, a zatim potvrđuje ono što je rekao.
Zatim čovjek ponovo reče: ‘Obavijesti me o imanu!’, te je Poslanik rekao: ‘Da vjeruješ u Allaha, Njegove meleke, knjige, poslanike, Sudnji dan i da vjeruješ u određenje (kader) dobra i zla.’
Čovjek opet reče: ‘Istinu si kazao!’, a zatim reče: ‘Obavijesti me o ihsanu (odličnosti u vjeri)!’ Poslanik reče: ‘Da obožavaš Allaha kao da Ga vidiš, jer ako ti Njega ne vidiš, On itekako tebe vidi.’
Zatim čovjek reče: ‘Obavijesti me o Času!’ Poslanik reče: ‘Upitani o tome ne zna ništa više od onoga koji pita.’ Čovjek reče: ‘Obavijesti me o njegovim predznacima!’ Poslanik reče: ‘Kada ropkinja rodi svoju gospodaricu i kada vidiš bose, gole i siromašne čobane kako se takmiče u izgradnji visokih građevina.’
Potom je čovjek otišao, a nakon nekog vremena Poslanik me upita: ‘Omere, znaš li ko je bio onaj čovjek?’ Ja mu odgovorih: ‘Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju.’ Poslanik mi tada reče: ‘To je bio Džibril, došao je da vas poduči vašoj vjeri.’” (Muslim)
Odgovor iz knjige “KORISNA PREDAVANJA IZ ISLAMSKOG VJEROVANJA”
Autor knjige: dr. Meša‘il Rašid Ed-Debbas
Prijevod: Grupa prevodilaca
Urednik Irfan Hajrudin Klica, prof.
Šerijatska recenzija mr. Jakub Alagić, Ersan Muzafer Grahovac, prof.
Preuzeto sa: https://www.pozivistine.com
Vidi manjeKoji su izvori islamskog vjerovanja?
Dva su osnovna izvora islamske akide (vjerovanja): • Allahov govor - Kur’an; • Sunnet Poslanikaصلى الله عليه وسلم koji nam je prenešen vjerodostojnim putem. Allah Uzvišeni kaže: On ne govori po hiru svome – to je samo Objava koja mu se obznanjuje. (Kur’an, 53:3-4) Sporedni izvor koji se gradi na ovaviše
Dva su osnovna izvora islamske akide (vjerovanja):
• Allahov govor – Kur’an;
• Sunnet Poslanikaصلى الله عليه وسلم koji nam je prenešen vjerodostojnim putem.
Allah Uzvišeni kaže:
On ne govori po hiru svome – to je samo Objava koja mu se obznanjuje. (Kur’an, 53:3-4)
Sporedni izvor koji se gradi na ova dva temelja je idžma‘ – konsenzus islamskih učenjaka.
Što se tiče fitre (prirodnosti koja je ugrađena u svakom čovjeku) i akla (zdravog razuma, intelekta), oni podržavaju i slažu se sa onim što je došlo u Kur’anu i Sunnetu i sami su u stanju dokučiti osnovne stvari vjerovanja, ali ne i detaljne.
Znači, zdrav razum i prirodni instinkt općenito potvrđuju postojanje Boga i Njegovu uzvišenost, te da je nužno biti Mu pokoran i obožavati ga i da On ima svojstva savršenosti. Također, ispravan razum i fitra, općenito, prepoznaju nužnost slanja poslanika i vjerovjesnika, kao i nužnost ponovnog proživljenja i odgovaranja za djela, ali ne poznaju detalje tog vjerovanja.
Međutim, što se tiče ostalih stvari iz nama nedokučivog svijeta – gajba, ne postoji mogućnost da čovjek to sam sazna i spozna u detalje, osim putem Objave, Kur’ana i Sunneta, jer u suprotnom te stvari ne bi bile od gajba.
Šejhul-islam Ibn Tejmijje, rahimehullah, kaže: “Nema kontradiktornosti između zdravog razuma i vjerodostojne Objave.” (Medžmu'ul-Fetava, 20/567)
Zdrav razum se ne suprostavlja vjerodostojnoj Objavi, naprotiv svjedoči joj i podržava je, zato što im je izvor isti. Onaj Koji je stvorio razum je isti Onaj Koji mu šalje Objavu, tako da je nemoguće da budu u koliziji. Stoga, ukoliko se desi kontradiktornost između razuma i Objave onda je to zbog dva razloga, nema trećeg: ili je zbog toga što za ono što se tvrdi da je Objava – nije Objava, ili zbog toga što je razum ne razumije.
Objava je ono što je došlo u Kur’anu i ono što je došlo vjerodostojnim i potvrđenim putem od Poslanika صلى الله عليه وسلم ,a zdrav neizopačen razum je razum koji je čist od sumnji i slijeđenja strasti (namjernog suprostavljanja istini).
Dakle, stvarna kontradiktornost između vjerodostojne Objave i između zdravog razuma ne može postojati. Međutim, ako postoji prividni konflikt, onda se daje prednost Objavi i ona je odlučujuća, jer vjerodostojna Objava je nepogrješiva6 , dok razum može pogriješiti. Razum je manjkav i podložan je pogrešnom shvatanju, zaboravu, strastima, neznanju i nemogućnosti shvatanja.
Odgovor iz knjige “KORISNA PREDAVANJA IZ ISLAMSKOG VJEROVANJA”
Autor knjige: dr. Meša‘il Rašid Ed-Debbas
Prijevod: Grupa prevodilaca
Urednik Irfan Hajrudin Klica, prof.
Šerijatska recenzija mr. Jakub Alagić, Ersan Muzafer Grahovac, prof.
Preuzeto sa: https://www.pozivistine.com
Vidi manjeKoliko je važno islamsko vjerovanje?
Nema sumnje da ispravno islamsko vjerovanje ima najveću važnost u životu jednog muslimana, a ta važnost, između ostalog, ogleda se u sljedećim stvarima: • Svi poslanici su slani kako bi pozivali u ispravno vjerovanje. Allah Uzvišeni kaže: Prije tebe nijednog poslanika nismo poslali, a da mu nismo obviše
Nema sumnje da ispravno islamsko vjerovanje ima najveću važnost u životu jednog muslimana, a ta važnost, između ostalog, ogleda se u sljedećim stvarima:
• Svi poslanici su slani kako bi pozivali u ispravno vjerovanje. Allah Uzvišeni kaže: Prije tebe nijednog poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili: “Nema istinskog boga osim Mene, zato Meni ibadet činite.” (Kur’an, 21:25)
• Ostvarivanje tevhida i činjenje ibadeta samo Allahu Jedinom je smisao zbog kojeg smo stvoreni.
Allah Uzvišeni kaže:
Nisam stvorio džine i ljude osim da Mi ibadet čine. (Kur’an, 51:56)
• Prihvatanje ibadeta kao i njihova vrijednost kod Allaha zavisi od ostvarenosti ispravnog vjerovanja, tako da nedostatak u vjerovanju čovjeka može u potpunosti porušiti djelo ibadeta, ili umanjiti njegovu vrijednost (u zavisnosti od težine nedostatka).
• Spas na Ahiretu zavisi od ispravnosti vjerovanja. Allahov Poslanik صلى الله عليه وسلم je kazao: “Allah je zabranio da Vatra prži svakog ko kaže la ilahe illallah, željeći time Allahovo lice.” (Buhari)
• Islamska akida definiše odnos između roba i njegova Stvoritelja, kao što nam i objašnjava potpunu brigu Allaha Uzvišenog prema Njegovim dobrim robovima.
• Osnova sreće na ovom svijetu je u znanju o Allahu, tako da je to potreba iznad svih drugih potreba, jer nema rahatluka i smirenosti srca osim kroz ispravno vjerovanje.
• Islamsko vjerovanje odgovara na sva pitanja koja interesuju čovjeka, poput pitanja: ko nas je stvorio i kakva su svojstva Stvoritelja, kako je sve počelo, zašto smo stvoreni, svjetovi koji postoje i odnos među njima, pitanja sudbine itd.
• Da je ispravno vjerovanje najvažnija stvar ukazuje i to što je fokus Kur’ana i Sunneta na temu ispravnog vjerovanja: njegovim objavljivanjem, ispravljanjem pogrešnih uvjerenja, objašnjavanjem i pozivanjem u ispravno vjerovanje.
• Ispravna akida je uzrok napretka, pobjede i uspjeha na oba svijeta. Skupina koja se drži ispravnog vjerovanja je vidljiva, spašena i potpomognuta skupina. Allahov Poslanik صلى الله عليه وسلم je rekao: “Neprestano će skupina iz mog ummeta biti jasno na istini, neće im naškoditi ko ih na cjedilu ostavi sve dok dođe Allahovo određenje2 , a oni takvi.” (Muslim)
• Ispravna akida je ono što štiti muslimane od utjecaja pogrešnih vjerovanja i ideja.
Dakle, ispravno vjerovanje je temelj na kojem se gradi vjera, i na osnovu čega djela postaju ispravna, kao što Allah Uzvišeni kaže:
Reci: “Ja sam čovjek kao i vi, meni se objavljuje da je vaš Bog – jedan Bog. Ko se nada susretu s Gospodarom svojim, neka čini dobra djela i neka Gospodaru svome nikoga ne pridružuje (neka ne čini širk).” (Kur’an, 18:110)
I kaže:
A tebi, i onima prije tebe, objavljeno je: “Ako budeš druge Allahu pridruživao (širk činio) tvoja djela će sigurno propasti, a ti ćeš među gubitnicima biti.” (Kur’an, 39:65)
Ovi plemeniti ajeti, a i ostali kojih ima mnogo, i ono što je došlo u njihovim značenjima, dokazuju da djela neće biti primljena osim ako budu čista od bilo kakvih primjesa širka, odnosno dokazuju da će biti primljena samo ukoliko budu učinjena iskreno radi Allaha.
Zbog toga je poziv u ispravno vjerovanje bio prva obaveza kojoj su pozivali svi poslanici.3 Prvo u šta su pozivali svoj narod jeste da se ibadet samo Allahu Jedinom čini, i da Mu se u ibadetu niko ne pridružuje (da Mu se širk ne čini), kao što Allah Uzvišeni kaže:
Mi smo svakom narodu poslanika poslali: “Allahu ibadet činite, a taguta (lažnih božanstva) 4 se klonite!” (Kur’an, 16:36)
Allahov Poslanik صلى الله عليه وسلم je trinaest godina u Mekki pozivao ljude u tevhid, odnosno ispravno vjerovanje, zato što je to temelj na kojem se gradi cjelokupna vjera. Učenjaci i daije u svakom vremenu su slijedili primjer poslanika i vjerovjesnika, te su prvo počinjali sa pozivom u ispravno vjerovanje, a zatim su se okrećali drugim vjerskim propisima.
Odgovor iz knjige “KORISNA PREDAVANJA IZ ISLAMSKOG VJEROVANJA”
Autor knjige: dr. Meša‘il Rašid Ed-Debbas
Prijevod: Grupa prevodilaca
Urednik Irfan Hajrudin Klica, prof.
Šerijatska recenzija mr. Jakub Alagić, Ersan Muzafer Grahovac, prof.
Preuzeto sa: https://www.pozivistine.com
Vidi manjeŠta je akida šta to predstavlja?
Jezičko značenje: Riječ akida potiče od arapske riječi akd (عقــد (što znači čvrst čvor, zavežljaj. Opće značenje akide jeste da je to čvrsto vjerovanje, odnosno ubjeđenje u srcu koje u sebi nema nimalo sumnje i nesigurnosti. Šerijatsko značenje: Islamska akida (vjerovanje) je čvrsto vjerovanje u Alviše
Jezičko značenje:
Riječ akida potiče od arapske riječi akd (عقــد (što znači čvrst čvor, zavežljaj. Opće značenje akide jeste da je to čvrsto vjerovanje, odnosno ubjeđenje u srcu koje u sebi nema nimalo sumnje i nesigurnosti.
Šerijatsko značenje:
Islamska akida (vjerovanje) je čvrsto vjerovanje u Allaha Uzvišenog i u ono što to vjerovanje zahtijeva po pitanju tevhida – Allahove jednoće, vjerovanje u Njegove meleke, knjige, poslanike, Sudnji dan, vjerovanje u odredbu dobra i zla, i vjerovanje u sve ono o čemu nas je obavijestio Allah Uzvišeni u Kur’anu i Njegov Poslanik صلى الله عليه وسلم u Sunnetu.
Nazivi koji se koriste za ovu islamsku nauku, pored akide su: tevhid, sunnet, iman itd.
Odgovor iz knjige “KORISNA PREDAVANJA IZ ISLAMSKOG VJEROVANJA”
Autor knjige: dr. Meša‘il Rašid Ed-Debbas
Prijevod: Grupa prevodilaca
Urednik Irfan Hajrudin Klica, prof.
Šerijatska recenzija mr. Jakub Alagić, Ersan Muzafer Grahovac, prof.
Preuzeto sa: https://www.pozivistine.com
Vidi manje