Osam je stvari koje kvare namaz:

1- Namjeran i svjestan govor u namazu, a onaj koji iz zaborava ili iz neznanja kaže nesto nije mu pokvaren namaz
2- Smijanje u namazu
3- Jedenje u namazu
4- Pijenje u namzu
5- Otkrivanje avreta(stidnog mjesta kod muslimana) tokom namaza
6- Okretanje od kible (da se čovjek mnogo okrene od kible)
7- Mnogo uzastopnih pokreta u namazu
8- Prekidanje čistoće (gubitak abdesta).

Iz poslanice Šejha Adbul-aziza b. Baza, rahimehullah.

Odgovorio Mr. Irfan Hajrudin Klica

Preuzeto sa njegovog zvaničnog Facebook profila:

https://www.facebook.com/100085295744217/posts/pfbid02NujqNz5CA34bA5Tfsus5aZr9MWhTQxoXjqTMBCL1E2ALuJboERUfcKuj6iHcKGNvl/?mibextid=Nif5oz

Trinaest je ruknova namaza:

1- Stajanje u namazu(ukoliko je čovjek u mogućnosti)
2- Početni tekbir
3- Učenje fatihe
4- Ruku'u (pregibanje u namazu)
5- Vraćanje sa ruku'u(ispravljanje nakon ruku'u)
6- Činjenje sedžde na sedam udova(Čelo, dlanovi, koljena, vrhovi stopala)
7- Dizanje sa sedžde
8- Sjedenje između dvije sedžde
9- Smirenost tokom obavljanja svih ruknova
10- Redosljed između ruknova( da se svaki rukn obavlja po redosljedu)
11- Zadnji tešehhud ( zadnje sjedenje)
12- Sjedenje na zadnjem tešehhudu
13- Predaja selama

 
Iz poslanice Šejha Adbul-aziza b. Baza, rahimehullah.
 

Odgovorio Mr. Irfan Hajrudin Klica

Preuzeto sa njegovog zvaničnog Facebook profila:

https://www.facebook.com/100085295744217/posts/pfbid02NujqNz5CA34bA5Tfsus5aZr9MWhTQxoXjqTMBCL1E2ALuJboERUfcKuj6iHcKGNvl/?mibextid=Nif5oz

* Veliki grijesi – to je svaki grijeh koji čovjek počini i za njega ima šerijatska kazna, ili je došla prijetnja na Ahiretu, ili proklinjanje onoga ko ga čini.

Propis onoga ko učini veliki grijeh

Onaj ko učini veliki grijeh ne izlazi iz vjere. On je na dunjaluku vjernik umanjenog imana, a na Ahiretu je prepušten Allahovoj volji: ako hoće – oprostit će mu, a ako hoće – kaznit će ga. Svako ko umre kao musliman na kraju će završiti u Džennetu. Ako neki od njih i bude kažnjavan vatrom neće u njoj ni jedan od njih ostati vječno.

Mnoštvo je šerijatskih tekstova koji upućuju na to da onaj ko je učinio veliki grijeh nije izašao iz vjere i da neće biti vječno u Vatri, ako uđe u nju, sve dok ne ohalali grijeh koji čini. Ovo je od akidetskih osnova na kojima su saglasni Sljedbenici Sunneta. Sljedbenici Sunneta ovo dokazuju mnogobrojnim dokazima od kojih su:

– Tekstovi koji upućuju na to da će onaj ko umre a nije činio širk ući u Džennet: Allah neće oprostiti da Mu se širk čini, a oprostit će manje grijehove od toga kome On hoće. A onaj ko Allahu širk čini, taj čini potvoru i grijeh veliki. (Kur’an, 4:48) Ovo je dokaz da je širk ono što se ne oprašta ako čovjek umre na njemu a nije se pokajao.

Kompletan odgovor o vrsti grijeha pročitajte ovdje:

Koje vrste grijeha postoje?

Odgovor iz knjige “KORISNA PREDAVANJA IZ ISLAMSKOG VJEROVANJA”

Autor knjige: dr. Meša‘il Rašid Ed-Debbas

Prijevod: Grupa prevodilaca

Urednik Irfan Hajrudin Klica, prof.

Šerijatska recenzija mr. Jakub Alagić, Ersan Muzafer Grahovac, prof.

Preuzeto sa: https://www.pozivistine.com

Većina učenjaka Ehli-Sunneta dijeli grijehe na male i velike. Ibnul-Kajjim prenosi konsenzus za ovo pravilo: “Grijesi se dijele na male i velike tekstovima Kur’ana, Sunneta i konsenzusa selefa.” (Medaridžus-salikin, 1/321)

Ovo dokazuju sa nekoliko dokaza, od kojih su:

Allahove riječi:

Ako se budete klonili velikih grijehova, onih koji su vam zabranjeni, Mi ćemo preći preko manjih ispada vaših i uvest ćemo vas u divno mjesto. (Kur’an, 4:31)

El-Kurtubi, rahimehullah, kaže: “Kada je Allah, subhanahu ve teala, u ovoj suri zabranio velike grijehe obećao je onima koji ih se budu klonili da će im se smilovati i oprostiti im male grijehe. Ovo upućuje na to da grijesi mogu biti veliki i mali, i na ovome su mufesiri i pravnici.” (Tefsirul-Kurtubi, 5/158)

Imam Ševkani, rahimehullah, kaže: “Znači, ako se klonite velikih grijeha koje vam je Allah zabranio, On će vam oprostiti loša djela, tj. male grijehe.” (Fethul-kadir, 1/526)

Riječi Poslanika صلى الله عليه وسلم” :Pet dnevnih namaza, džuma do džume, Ramazan do Ramazana čiste od grijeha između njih ako se kloni velikih grijeha.” (Muslim)

* Mali grijesi – to je svaki zabranjeni govor ili čin za koji nema šerijatske kazne na dunjaluku, niti je spomenuta prijetnja za to na Ahiretu. Mali grijesi se mogu pretvoriti u velike iz mnogih razloga:

1. ustrajavanje i upornost na njima;
2. potcjenjivanje malih grijeha;
3. sreća zbog činjenja malih grijeha i ponos njima;
4. činjenje grijeha a zatim pričanje o tome, jer onaj ko otkriva da je učinio grijeh neće mu biti oprošten;
5. da onaj koji čini mali grijeh bude učenjak koga ljudi slijede, jer ako to radi pred ljudima onda njegov grijeh bude veći.

Sljedbenici Sunneta vjeruju da grijesi utiču na iman tako što ga umanjuju srazmjerno njihovom mnoštvu ili težini, ali ne poništavaju osnovu imana, ako uz njih nije došlo nešto što je kufr – poput ohalaljivanja griješenja, ili poigravanja sa propisom, svejedno da li je to srcem, ili jezikom, ili udovima.

Od Ibn Mes‘uda, radijjallahu anhu, se prenosi da je Poslanik صلى الله عليه وسلم rekao: “Čuvajte se omalovažavanja grijeha. Zaista se oni nakupe sve dok ne unište onoga ko ih radi.” (Ahmed) Poslanik صلى الله عليه وسلم je naveo primjer ljudi koji su došli u neko mjesto, te je došao jedan od njih i donio grančicu, pa je drugi donio grančicu, i još jedan je donio grančicu, i sve tako dok nisu sabrali gomilu granja te su zapalili veliku vatru.

* Veliki grijesi – to je svaki grijeh koji čovjek počini i za njega ima šerijatska kazna, ili je došla prijetnja na Ahiretu, ili proklinjanje onoga ko ga čini.

Propis onoga ko učini veliki grijeh

Onaj ko učini veliki grijeh ne izlazi iz vjere. On je na dunjaluku vjernik umanjenog imana, a na Ahiretu je prepušten Allahovoj volji: ako hoće – oprostit će mu, a ako hoće – kaznit će ga. Svako ko umre kao musliman na kraju će završiti u Džennetu. Ako neki od njih i bude kažnjavan vatrom neće u njoj ni jedan od njih ostati vječno.

Mnoštvo je šerijatskih tekstova koji upućuju na to da onaj ko je učinio veliki grijeh nije izašao iz vjere i da neće biti vječno u Vatri, ako uđe u nju, sve dok ne ohalali grijeh koji čini. Ovo je od akidetskih osnova na kojima su saglasni Sljedbenici Sunneta. Sljedbenici Sunneta ovo dokazuju mnogobrojnim dokazima od kojih su:

– Tekstovi koji upućuju na to da će onaj ko umre a nije činio širk ući u Džennet: Allah neće oprostiti da Mu se širk čini, a oprostit će manje grijehove od toga kome On hoće. A onaj ko Allahu širk čini, taj čini potvoru i grijeh veliki. (Kur’an, 4:48) Ovo je dokaz da je širk ono što se ne oprašta ako čovjek umre na njemu a nije se pokajao.

Zatim:

Reci onima koji ne vjeruju: ako se okane (nevjerstva), bit će im oprošteno ono što je prije bilo; a ako se ne okane – pa, zna se šta je s drevnim narodima bilo. (Kur’an, 8:38)

Ovim je potvrđeno da širk koji neće biti oprošten je širk za koji se nije pokajao onaj ko ga je činio.

Ebu Hurejre, radijjallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik صلى الله عليه وسلم rekao: “Ko posvjedoči da nema istinskog božanstva mimo Allaha, i da sam ja Allahov poslanik, bez sumnje u to – sigurno će ući u Džennet.” (Buhari)

Mu‘az, radijjallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik صلى الله عليه وسلم rekao: “Allahovo pravo kod Njegovih robova je da Ga obožavaju ne čineći Mu širk. A pravo robova kod Allaha je da ne kažnjava onoga ko Mu nije širk činio.” (Ibn Madže)

A u hadisu kudsijju stoji: “Ko Me sretne sa grijesima kolika je Zemlja, a nije mi širk činio Ja ću ga primiti sa isto toliko oprosta.” (Muslim)

Imam Ibn Redžeb, rahimehullah, kaže: “Onaj ko dođe sa tevhidom, a puno je griješio – Allah će ga sresti sa isto toliko oprosta, ako hoće. Ako uđe u Vatru, njegova će završnica biti da neće vječno boraviti u Vatri, nego će izaći iz nje i ući u Džennet.”

– Tekstovi u kojima je jasno došlo da musliman neće ući u Vatru, ili, ako uđe, da neće u njoj vječno boraviti, uz jasno spominjanje da je počinio veliki grijeh.

Od tih tekstova je: Hadis kojeg prenosi Ubade ibnus-Samit, radijjallahu anhu, : “Bili smo sa Poslanikom صلى الله عليه وسلم na sijelu pa je rekao: ‘Dajte mi prisegu da nećete činiti širk Allahu, da nećete činiti zinaluk, da nećete krasti, da nećete ubiti onoga koga je Allah zabranio. Ko ovo ispuni – njegova nagrada je kod Allaha. A onaj ko učini nešto od ovoga pa bude kažnjen zbog toga – to mu je iskupljenje za taj grijeh. Ko uradi nešto od ovoga i Allah mu to sakrije – prepušten je Allahovoj volji, ako hoće – oprostit će mu a ako hoće – kaznit će ga.’” (Muslim)

En-Nevevi, rahimehullah, kaže: “Riječi Poslanika صلى الله عليه وسلم’ :Ko uradi nešto od ovoga’, njima se podrazumijeva ono što je mimo širka jer se širk ne oprašta.” Zatim je spomenuo pouke iz ovoga hadisa, od kojih je i to da je ovaj hadis dokaz za sljedbenike ispravnog pravca da čovjek neće biti vječno u Vatri zbog grijeha koji nisu nevjerstvo.

Riječi Poslanika صلى الله عليه وسلم” :ako hoće – oprostit će mu a ako hoće – kaznit će ga” su poput riječi Allaha: Allah neće oprostiti da Mu se širk čini, a oprostit će manje grijehove od toga kome On hoće. A onaj ko Allahu širk čini, taj čini potvoru i grijeh veliki. (Kur’an, 4:48)

– Tekstovi u kojima se jasno spominje da počinioci velikih grijeha imaju osobinu vjernika i imanskog bratstva iako su počinili velike grijehe.

Allah, subhanehu ve teala, kaže:

Ako se dvije skupine vjernika sukobe, izmirite ih; a ako jedna od njih ipak učini nasilje drugoj, onda se borite protiv one koja je učinila nasilje sve dok se Allahovim propisima ne prikloni. Pa ako se prikloni, onda ih nepristrasno izmirite i budite pravedni; Allah, zaista, pravedne voli. Vjernici su samo braća, zato pomirite vaša dva brata i bojte se Allaha, da bi vam se milost ukazala. (Kur’an, 49:9-10)

Sljedbenici Sunneta ovim ajetima dokazuju da vjernik ne postaje nevjernikom ako učini veliki grijeh, jer Allah, subhanehu ve teala, mu je ostavio naziv mu’min (vjernik) iako je učinio grijeh ubistva, i kaže da su braća.

O vjernici! Propisuje vam se odmazda za ubijene: slobodan – za slobodna, i rob – za roba, i žena – za ženu. A onaj kome rod ubijenog oprosti, neka oni velikodušno postupe, a neka im on dobročinstvom uzvrati. To je olakšanje od Gospodara vašeg, i milost. A ko nasilje izvrši i poslije toga, njega bolna patnja čeka. (Kur’an, 2:178)

Ibnul-Dževzijj kaže: “Allahove riječi: svome bratu, upućuju da onaj ko ga je ubio nije time izašao iz islama.”

Šejhul-islam Ibn Tejmije ovim ajetom dokazuje da je imansko bratsvo ostalo iako je počinjen grijeh.

Šerijatski tekstovi koji jasno govore da će izaći iz Vatre svaki musliman koji u nju uđe. Ovo je, također, od jasnih dokaza da onaj ko počini veliki grijeh nije time postao nevjernikom i da neće vječno boraviti u Vatri, ako u nju uđe. Da je time postao nevjernik ne bi nikada izašao iz Džehennema. Dokazi po ovome su dostigli stepen tevatura. Od učenjaka koji prenose da su ovi dokazi na stepenu tevatura su imam el-Bejheki, Ibn Tejmije, Ibn Ebi El-‘Izz el-Hanefi, Ibnul-Vezir el-Jemani i drugi.

Ibnul-Vezir kaže: “Hadisi šefata koji jasno govore da će muslimani izaći iz Vatre su potpuno jasni, po konsenzusu… jer se prenose od preko dvadest ashaba, u Sahihima, Sunnenima i Musnedima. Što se tiče hadisa koji to potvrđuju, na ne tako izričit način, njih ima otprilike 500 hadisa.”

Neki od jasnih hadisa su:

1. Allahov Poslanik صلى الله عليه وسلم je rekao: “Iz Džehennema će biti izvedena osoba koja je izgovorila la ilahe illallah – a u srcu bude imala imana koliko zrno ječma. Iz Džehennema će biti izvedena osoba koja je izgovorila la ilahe illallah – a u srcu bude imala imana koliko zrno pšenice. Iz Džehennema će biti izvedena osoba koja je izgovorila la ilahe illallah – a u srcu bude imala i koliko trunke imana!” (Buhari)
2. – Hadis o šefatu Poslanika صلى الله عليه وسلم za one koji su činili velike grijehe pa ušli u Vatru. Od Ebu Hurejre, radijjallahu anhu, se prenosi da je Poslanik صلى الله عليه وسلم rekao: “Svaki poslanik je imao dovu koja mu je ispunjena. Pa je svaki poslanik požurio sa svojom dovom. A ja sam odgodio svoju dovu da bude šefat mome ummetu na Sudnjem danu. Pa će se ona ispuniti Allahovom dozvolom za onoga ko umre od mog ummeta a nije Allahu činio širk.” (Buhari i Muslim)

Odgovor iz knjige “KORISNA PREDAVANJA IZ ISLAMSKOG VJEROVANJA”

Autor knjige: dr. Meša‘il Rašid Ed-Debbas

Prijevod: Grupa prevodilaca

Urednik Irfan Hajrudin Klica, prof.

Šerijatska recenzija mr. Jakub Alagić, Ersan Muzafer Grahovac, prof.

Preuzeto sa: https://www.pozivistine.com

Postoje dvije vrste nevjerstva: mali i veliki.

Veliki kufr je onaj koji poništava iman i izvodi iz islama onoga ko ga čini. On vodi vječnom boravku u Džehennemu. Nevjerniku neće koristiti zauzimanje onih kojima je to dozvoljeno. Imamo više vrsta kufra.

Ko sretne Allaha sa jednom od tih vrsta neće mu biti oprošteno i neće mu koristiti zauzimanje na Sudnjem danu.

* Vrsta velikog kufra imamo pet:

1 – Kufr utjerivanja u laž. To je uvjerenje da poslanici, alejhimusselam, lažu. Onaj ko ih smatra lašcima u onome sa čim su došli počinio je kufr. Dokaz za to su Allahove riječi:

I ima li onda nepravednijeg od onoga koji o Allahu izmišlja laži ili poriče Istinu koja mu dolazi? I zar nevjernicima nije mjesto u Džehennemu? (Kur’an, 29:68)

2 – Kufr odbijanja i oholosti. Odnosi se na onoga ko je upoznat sa istinom i zna iskrenost Poslanika صلى الله عليه وسلم ,ali se ne pokorava njegovim propisima, niti sluša njegove naredbe iz oholosti. Dokaz za ovo su Allahove riječi:

A kada rekosmo melekima: “Poklonite se Ademu!” – oni se pokloniše, ali Iblis ne htjede, on se uzoholi i posta nevjernik. (Kur’an, 2:34)

3 – Kufr sumnje. To je neodlučnost i sumnjičavost u iskrenost i istinitost poslanika. Naziva se i kufr neodlučnosti i on je suprotan čvrstini i jakom uvjerenju. Dokaz da je sumnja kufr su riječi Uzvišenog:

I uđe u vrt svoj nezahvalan Gospodaru svome na blagodatima, govoreći: “Ne mislim da će ovaj ikada propasti, i ne mislim da će ikada Smak svijeta doći; a ako budem vraćen Gospodaru svome, sigurno ću nešto bolje od ovoga naći.” I reče mu drug njegov, dok je s njim razgovarao: “Zar ne vjeruješ u Onoga koji te je od zemlje stvorio, zatim od kapi sjemena, i najzad te potpunim čovjekom učinio? Što se mene tiče, On, Allah, moj je Gospodar i ja Gospodaru svome širk ne činim. (Kur’an, 18:35-38)

4 – Kufr odbijanja. Ovdje se misli na potpuno okretanje od vjere, da osoba ne želi da sluša o vjeri, ne zanima je ono sa čim je došao Poslanik صلى الله عليه وسلم .Dokaz za ovo su Allahove riječi:

Mi smo nebesa i Zemlju, i ono što je između njih, samo s Istinom stvorili i do roka određenog, ali oni koji ne vjeruju okreću se od onoga čime upozoravani budu. (Kur’an, 46:3)

5 – Kufr licemjerstva (nifaka). Ovdje se misli na licemjerstvo u smislu da se osoba prikazuje kao vjernik a u sebi skriva nevjerstvo. Dokaz za ovo su Allahove riječi:

To je zato što su vjernici bili, pa nevjernici postali, i onda su im srca zapečaćena, pa ne shvaćaju. (Kur’an, 63:3)

* Druga vrsta kufra je mali kufr.

On ne poništava osnovu imana nego ga umanjuje i slabi. Onaj ko ga čini je u velikoj opasnosti od Allahove srdžbe ako se ne pokaje zbog njega. Allah je tim imenom nazvao neke grijehe kao zastrašivanje i prijetnju, zato što je to od osobina kufra, ali ne dostiže stepen velikog kufra. Ono što je od ove vrste je veliki grijeh. I onaj ko ga čini zaslužuje prijetnju i kaznu ali ne da bude vječno u Vatri. Onaj ko čini ovaj kufr moći će da ima zauzimanje onih kojima je dat šefat. Primjeri za ovu vrstu kufra su mnogobrojni:

– Negiranje blagodati tako što ih osoba pripisuje nekome drugom mimo Allahu svojim jezikom bez da je uvjerena u to. Allah Uzvišeni kaže: Oni priznaju da je blagodat od Allaha, pa je poslije poriču – većina njih su nevjernici. (Kur’an, 16:83) Primjer toga je da čovjek kaže: “Da nije tog i tog ne bi se desilo tako”, i slično ovome što je uobičajeno u govoru mnogih ljudi.

Misli se da oni pripisuju blagodati tim ljudima uz njihovo znanje da je to uz Allahovo olakšavanje i davanje. Ovo je već spominjano kod malog širka.

– Negiranje bračnog dobročinstva. Od Ibn Abbasa, radijjallahu anhu, se prenosi da je Poslanik صلى الله عليه وسلم rekao: “Vidio sam Vatru, i najviše njenih stanovnika su žene jer negiraju (čine kufr).” Rečeno mu je: “Je li čine kufr u Allaha?” “Ne, nego negiraju dobročinstvo i lijep bračni suživot. Kada bi nekoj od njih činio dobročinstvo cijelu godinu a zatim vidi nešto kod tebe što joj se ne sviđa rekla bi: ‘Nikad od tebe nikakva dobra nisam vidjela.’” (Buhari i Muslim)

– Zaklinjanje nečim drugim mimo Allaha. Allahov Poslanik صلى الله عليه وسلم je rekao: “Ko se zakune nečim drugim mimo Allahom počinio je kufr ili širk.” Preneseno je od Ibn Omera, radijallahu ‘anhuma, da je sustigao Omera, radijjallahu anhu, na jednom putovanju i zakleo se ocem. Poslanik صلى الله عليه وسلم ih je pozvao i rekao: “Allah vam zabranjuje da se zaklinjete očevima. Zaklinjite se samo Allahom ili šutite.” Učenjaci Sljedbenika Sunneta su složni da je ovo kufr ili širk koji ne izvodi iz vjere onoga ko ga čini, sve dok ne uzdiže i veliča ono čime se zaklinje onako kako se uzdiže i veliča Allah Uzvišeni.

– Oružana borba protiv muslimana. Allahov Poslanik صلى الله عليه وسلم je rekao: “Vrijeđanje muslimana je grijeh a borba protiv njega je kufr.” (Muslim) I zbog njegovih riječi: “Nemojte se nakon mene vratiti u kufr, da jedni drugima udarate vratove.” (Buhari) Ova vrsta kufra ne izvodi iz vjere na čemu su saglasni svi učenjaci jer oni nisu izgubili opis imana zbog Allahovih riječi gdje ih naziva vjernicima: Ako se dvije skupine vjernika sukobe, izmirite ih… (Kur’an, 49:9)

– Vrijeđanje zbog porijekla i naricanje za umrlim. Allahov Poslanik صلى الله عليه وسلم je rekao: “Dvije osobine kod ljudi su kufr: vrijeđanje zbog porijekla i naricanje za umrlim.” (Muslim)

I još mnoge vrste malog kufra koje je teško nabrojati. Sve što je u šerijatskim tekstovima nazvano kufrom a nije dostiglo stepen velikog kufra, ili velikog nifaka, ili velikog širka, onda je to mali kufr.

Odgovor iz knjige “KORISNA PREDAVANJA IZ ISLAMSKOG VJEROVANJA”

Autor knjige: dr. Meša‘il Rašid Ed-Debbas

Prijevod: Grupa prevodilaca

Urednik Irfan Hajrudin Klica, prof.

Šerijatska recenzija mr. Jakub Alagić, Ersan Muzafer Grahovac, prof.

Preuzeto sa: https://www.pozivistine.com