Alejkumusselam.

Nije mi poznato da postoji u šerijatskoj terminologiji svejedno vezano za post ili mimo posta nešto što se zove UČAJLUCI.

Nakon istraživanja o postu povodom Učajluka rezultat je bio sljedeći:

– Da je to termin koji je uvriježen u nekim krajevima Balkana (vjerovatno i Turske).

– Riječ Učajluci je nastala od turskih riječi: UČ što znači tri i riječi AJLUK što znači mjesečna plata ili dohodak, pri čemu se misli na tri mjeseca u kojima je nagrada za dobra djela mnogostruka.

– Pod ovim se podrazumijevaju vrijednost dana i noći u tri mjeseca po lunarnom kalendaru (Hidžretskom): Redžebu, Š'abanu i Ramazanu, a koji se jednim imenom nazivaju UČAJLUCI.

Znači, Učajluci je termin pod kojim se misli na tri hidžretska mjeseca (Redžeb, Š'aban i Ramazan) u kojima se vrijednost dobrih djela i ibadeta od posta i mubarek noći posebna, pri čemu su Redžeb i Š'aban dva mjeseca u kojima se vjernik priprema dobrim djelima za dolazeći Ramazan.

Što se tiče šerijatskog utemeljenja ove tematike može se reći sljedeće:

Prvo – u osnovi kao što kaže akidetsko i usulsko pravilo „La mušahate fil istilahat“ a koje znači „Nema tjesnoće u terminologiji“, tj. naučna terminologija u sebi ima širine.

Međutim, bitno je šta se porazumijeva pod određenim pojmom ili terminom. Pa tako nije sporno nazvati te mjesece učajlucima ali ono što treba potvrditi to je da li je šerijatski prihvatljivo to što se podrazumijeva pod terminom Učajluci.

Drugo – shodno šerijatskim argumentima oko vrijednosti posta i mubarek noći u ovim mjesecima može se reći sljedeće:

– Oko vrijednosti posta i mubarek noći (Lejtul-regaib i Lejletu-m'iradž) nekih određenih dana mjeseca Redžepa nije ništa vjerodostojno prenešeno u Sunnetu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Od posebnih karakteristika mjeseca Redžepa je da je on jedan od četiri sveta (zabranjena) mjeseca kao što je došlo u kur'anskom ajetu.

Iz ovog se izuzima post ponedjeljkom i četvrtkom, post bilo koja tri dana u mjesecu i post bijelih dana (13., 14. i 15.), za koje je došlo u vjerodostojnim hadisima da ih je mustehab postiti u bilo kojem mjesecu u što ulazi i mjesec Redžep.

– Takođe, oko vrijednosti mubarek noći (Lejletul-berat i slično) nekih određenih dana mjeseca Š'abana nije ništa vjerodostojno prenešeno u Sunnetu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. A što se tiče posta u mjesecu Š'abanu prenešeni su sljedeći hadisi:

Hadis mutefekun alejhi koji prenosi Aiša, radijallahu anha, u kojem je došlo da je rekla: “Nisam vidjela Allahovg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je ikada postio čitav mjesec osim mjeseca Ramazana, i nisam ga vidjela da je u nekom mjesecu više postio od mjeseca Š'abana“.

Hadis od Ummu Seleme, radijallahu anha, u kojem ona kaže da Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, u toku godine nije postio ni jedan čitav mjesec osim Š'abana, spojio bi ga sa Ramazanom“. Hadis bilježe Ebu Davud, Tirmizi, Nesai i Ahmed. Dobrim ga ocjenjuje Tirmizi, a vjerodostojnim Albani i Šuajb Arnaut.

S tim da učenjaci kažu da se pod riječima “nije postio ni jedan čitav mjesec osim Š'abana“ misli na većinu mjeseca Š'abana a ne čitav mjesec zbog hadisa Aiše, radijallahu anha, koji je vjerodostojniji od ovog.

Hadis od Ebu Hurejre, radijalalhu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada nastupi polovina Š'abana prestanite sa postom“. Bilježe ga Ebu Davud, Tirmizi, Nesai, Ibn Madže, Ibn Huzejme, Bejheki i Ahmed. Vjerodostojnim ga ocjenjuje Tirmizi, Ibn Hibban i Albani, a imam Ahmed i Ibn Me'in kažu za ovaj hadis da je munker.

– A što se tiče mjeseca Ramazana, obaveza posta u njemu je od ruknova Islama što je opće poznato. U mjesecu Ramazanu takođe nema mubarek noći (poput Lejletul-bedra 17.noći i Lejletul-kadra 27.noći) koje se obilježavaju na uvriježen način pri čemu se prave mevludi, pridaju hatme, uče zikrovi i pjevaju ilahije, jer tako nešto nije prenešeno u sunetu niti su to radili ashabi niti selef ovog ummeta.

Naravno, postoji noć Lejletul-kadra koja je vrijednija od hiljadu mjeseci ibadeta u drugim noćima, s tim da se noć Lejletul-kadra traži u neparnim noćima zadnjih deset dana Ramazana a ne da je ona sigurno i uvijek 27.noći Ramazana. U njoj se klanja noćni namaz, dovi, zikri i čine druga dobra djela.

Treće – Na osnovu gore spomenutog dolazimo do zaključka da je značenje termina Učajluci neutemeljeno u šerijatskim tekstovima, jer u tri spomenuta mjeseca nema nikakvih mubarek noći koje se obilježavaju na ustaljen način kod nas, a što je novotarija, takođeu mjesecu Redžebu nema nikakvog posebnog posta, a u mjesecu Š'abanu i Ramazanu vrijednost posta je opće poznata na način kako je došlo u šerijatskim tekstovima.

Prema tome, termin Učajluci nije ispravno upotrebljavati i koristiti u njegovom spomenutom značenju jer za to nema potpore u šerijatskim tekstovima. Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com

Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Hvala Allahu i neka je salat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

Ovakve VEČERI ILAHIJA, na kojima se ilahije pjevaju uz muzičke instrumente, gdje izvedbe ženskih horova ili pomiješanih muško-ženskih horova gledaju muškarci i gdje u publici sjede izmiješano muškarci sa ženama, nije dozvoljeno ni organizovati ni finansirati niti na njima prisusvovati ili učestvovati.

Da je sve spomenuto zabranjeno ukazuju sljedeći argumenti:

Prvo: pjevanje ilahija uz muzičke instrumente je haram našto ukazuju jasni šerijatski argumenti a što je zvanični stav svečetiri fikhska mezheba.

Na zabranu muzičkih instrumenata ukazuju Kur'an i vjerodostojan Sunnetu:

Kaže Uzvišeni: “Ima ljudi koji kupuju lehvel-hadis da bi, ne znajući koliki je to grijeh, s Allahova puta odvodili i da bi ga predmetom za ismijavanje uzimali. Njih čeka sramnakazna”. (Lukman, 6)

Većina učenjaka tumači da se riječi „Lehvul-hadis“ u ajetu odnose na pjevanje. U drugim šerijatskim argumentima je potvrđena dozvola određenih vrsta pjevanja bez muzičkih instrumenata (osim defa koji je dozvoljen ženama, a oko dozvole muškarcima ima razilaženje), pa se tako ova zabrana u ajetu svodi na pjevanje uz muzičke instrumente.

Došlo je u hadisu kojeg bilježi Buharija u svom Sahihu da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Biće u mom ummetu ljudi koji će ohalaljivati polni organ, svilu, vino i muzičke instrumente …”

Ovaj hadis jasno ukazuje na zabranu muzičkih instrumenata, jer ohalaliti muzičke instrumente, kako je došlo u hadisu, ima smisla samo onda kada su zabranjeni, što jasno i nedvosmisleno znači da je muzika haram.

Drugo: pjevanje žena pred muškarcima nije dozvoljeno, jer je Uzvišeni Allah naredio muškarcima da obaraju poglede od onoga što im je zabranjeno gledati, a u Vjerodostojnom Sunnetu je pojašnjeno da je muškarcima zabranjeno gledati u žene osim prvog nehotičnog pogleda.

Kaže Uzvišeni, naređujući muškarcima da obaraju svoje poglede, tj. da ne gledaju u žene: “Reci mu'minima neka obore poglede svoje (od onog što im nije dozvoljeno gledati) i neka čuvaju stidna mjesta svoja” (En-Nur 30).

Bilježi Muslim u svom Sahihu da je Džerir, radijallahu anhu, pitao Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o iznenadnom pogledu (u žene), pa mu je rekao: “Okreni svoj pogled”.

Takođe, kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, Aliji, radijallahu anhu: “O Alija, ne slijedi pogled za pogledom, tebi pripada prvi a nije tvoj drugi”. Hadis bilježe Ebu Davud, Tirmizi, Ahmed i Hakim, a Tirmizi i šejh Albani ga ocjenjuju dobrim, a Hakim vjerodostojnim.

Znači, prvi nenamjerni i nehotični pogled muškarca u ženu stranjkinju je dozvoljen i oprašta se, dok su pogledi koji slijede poslije toga zabranjeni. Pa kako onda da bude dozvoljeno da se muškarci i žene okupe na jednom mjestu izmiješani i da se naslađuju gledajući jedni druge?

Treće: miješanje muškaraca i žena na ovakvim i sličnim mjestima i ovakvim povodima je zabranjeno.

Neopravdano i bespotrebno miješanje ili sijeljenje muškaraca i žena je u osnovi po Šerijatu zabranjeno, na to indirektno ukazuju mnogi kur'anski ajeti i vjerodostojni hadisi. To je stav učenjaka svečetiri priznata mezheba, hanefija, malikija, šafija i hanabila. Na to (miješanje muškaraca i žena) su upozoravali učenjaci ovog Ummeta od njegovih prvih generacija. A štetne posljedice miješanja žena i muškaraca po vjeru, društvo, školstvo, porodicu i slično vidljive su svakome ko je realan i objektivan.

Miješanje muškaraca i žena, osim na javnim mjestima, pijacama i slično, nije bilo poznato među muslimanima sve do početka 20. stoljeća kada su se pojavili među muslimanima misionari (pozivači) u zapadnu “kulturu i civilizaciju”, a od čega je sastvani dio miješanje muškaraca i žena, ovo se desilo najprije u Egiptu, poput književnika Nedžiba Mahfuza, Mustafe Emina, Tahe Husejna i sličnih.

Takođe, pozivanje u miješanje muškaraca i žena, ili smatranje da to šerijatski nije sporno, proširilo čak i na neke učene, daije i one kojima se pripisuje znanje poput dr. Jusufa Kardavija, dr. Hasana Turabija i Rašida Ganušija, a da ne govorimo o ulozi orijentalista i sekularista po tom pitanju.

Četvrto: finasiranje, organizovanje i pomaganje ovakvih svečanosti, prigoda, sijela i druženja predstavlja zabranjeno potpomganje u giješenju koje.

Kaže Uzvišeni: “I nemojte se potpomagati u griješenju i neprijateljstvu” (El-Maide, 2).

Ovim ajetom Uzvišeni Allah zabranjuje međusobno potpomaganje mu'mina u činjenju grijehu.

Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com