Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Zašto stanovnici Dženneta ne spavaju?
Prenosi se od Džabira ibn Abdullaha, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., upitan: ”Allahov Poslaniče, da li džennetlije spavaju?” Odgovorio je: ”Ne! Spavanje je ‘brat’ smrti, a stanovnici Dženneta ne umiru.” U drugoj verziji hadisa dolazi: ”Stanovnici Dženneta ne spavaju.” (Et-Taberani i El-Bejheviše
Prenosi se od Džabira ibn Abdullaha, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., upitan: ”Allahov Poslaniče, da li džennetlije spavaju?” Odgovorio je: ”Ne! Spavanje je ‘brat’ smrti, a stanovnici Dženneta ne umiru.” U drugoj verziji hadisa dolazi: ”Stanovnici Dženneta ne spavaju.” (Et-Taberani i El-Bejheki, šejh el-Albani je ovaj hadis ocijenio vjerodostojnim)
Uzvišeni Allah je objavio: ”On vas noću uspavljuje – a zna i šta ste preko dana griješili – zatim vas budi, sve dok ne dođe čas smrti.” (El-En'am, 60.) To su stanja koja se dešavaju isključivo u životu na ovome svijetu, a što se tiče Dženneta, u njemu nema noći i dana, Sunca i Mjeseca, osim svjetlosti Gospodara svjetova. Jer je u Džennetu sve drugačije u odnosu na dunjaluk.
U Kur'anu dolazi: ”Oni u njemu ni mraz ni žegu neće osjetiti.” (Ed-Dehr, 13.)
Ibn Tejmijje je rekao: ”U Džennetu će se jutro i veče raspoznavati na osnovu svjetla koje će se pojavljivati ispod Allahovog Arša.”
U Džennetu nema rada, nema zaduženja i aktivnosti koje čovjeka iscrpljuju toliko da mora spavati da bi se odmorio. Stanovnici Dženneta neće obolijevati ni od kakvih bolesti, za njih nema umora, niti tegobe, već užitak koji nikada ne prestaje, kao što dolazi u ajetu u kojem se spominju riječi džennetlija: “Hvaljen neka je Allah” – govorit će – “koji je od nas tugu odstranio – Gospodar naš, zaista, mnogo prašta i blagodaran je – koji nam je, od dobrote Svoje, vječno boravište darovao, gdje nas umor neće doticati i u kome nas klonulost neće snalaziti.” (Fatir, 35.) Na taj neprekidni užitak aludira i ajet: ”Stanovnici Dženneta uživat će toga dana u blagodatima veseli i radosni, oni i žene njihove bit će u hladovini na ukrašenim divanima naslonjeni, u njemu će imati voća, i ono što budu željeli.” (Jasin, 55.-57.)
Džennetlije će raspoređivati i trošiti vrijeme po svojim željama i po vlastitom izboru. Oni će okupljati svoje porodice u palačama i džennetskim odajama, u kojima će biti prisutne njihove dunjalučke supruge, roditelji i djeca, a pridružit će im se i djedovi, nane i unučad u ambijentu potpune i čiste ljubavi i užitka.
Svemogući Allah je u Kur'anu objavio: “Njih čeka najljepše prebivalište, edenski vrtovi u koje će ući oni i roditelji njihovi i žene njihove i porod njihov – oni koji su bili čestiti.” (Er-Ra'd, 22.-23.)
Zatim će razmjenjivati posjete sa rođacima i prijateljima u odajama iznad i ispod njih. Nakon toga, džennetlije će preusmjeriti svoju pažnju na obilazak nepreglednih džennetskih vrtova, bašči i voćnjaka na krilatim konjima, zaustavljajući se na rijekama od meda, mlijeka i vina, te na predivnim izvorima. Prenosi se od Burejde, r.a., da je neki čovjek upitao Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: ”Allahov Poslaniče, hoće li biti konja u Džennetu?” Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: ”Ako te Allah uvede u Džennet, nećeš poželjeti posjetiti neko mjesto u Džennetu, a da te konj od crvenog rubina, koji ima dva krila, neće odnijeti do tog mjesta.” (Tirmizi)
Zatim će se vratiti svojim ženama koje ih čekaju sa neopisivom čežnjom, kako bi ih obradovali i podijelili sa njima radost i sreću u intimnoj atmosferi.
Nakon toga će džennetlije prirediti susret za svoje drage prijatelje za sofrom prepunom raznih jela i pića, provodeći vrijeme u razgovorima punim bratske ljubavi, veselja i sreće. Uzvišeni Allah je objavio: ”I Mi ćemo zlobu iz grudi njihovih istisnuti, oni će kao braća na divanima jedni prema drugima sjediti.” (El-Hidžr, 47.)
U toku razgovora oni će se sjetiti i dunjalučkog života, sretnih i gorkih trenutaka njegovih, i kako su se, zahvaljujući Allahovoj dobroti i milosti, spasili Džehennema i nastanili u vječnom Džennetu. U ajetu dolazi: ”I obraćat će se jedni drugima i jedni druge će pitati: ‘Prije smo među svojima strahovali’ – govorit će – ‘pa nam je Allah milost darovao i od patnje u ognju nas sačuvao; mi smo Mu se prije klanjali, On je, doista, Dobročinitelj i Milostivi.'” (Et-Tur, 25.-28.)
Petkom na red dolaze džennetske tržnice ili pijace, gdje će se stanovnici Dženneta okupljati i međusobno upoznavati, a zatim uzimati iz tog neopisivog obilja sve ono što im duše požele.
Da ne spominjemo trenutke ponosa i časti prilikom susreta sa melekima, na šta aludira ajet: ”I meleki će im ulaziti na svaka vrata: ‘Mir neka je vama, zato što ste trpjeli, a divno li je najljepše prebivalište!”’ (Er-Ra'd, 23.-24.)
Dodajte tome i plemenitu, mladu i lijepu poslugu koja će biti posebno obučena za služenje stanovnicima Dženneta, koja će reagirati na svaki njihov mig i donositi im ono što požele.
Uzvišeni Allah je objavio: ”Služit će ih vječno mlada posluga – da ih vidiš, pomislio bi da su biser prosuti.” (Ed-Dehr, 19.)
Zatim će se džennetlije spremiti za susret sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., i njegovim plemenitim ashabima: Ebu Bekrom, Omerom, Osmanom, Alijom, Ebu Ubejdom, Halidom ibn Velidom, Musennom ibn Harisom i drugima. Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: ”Najbliži meni na Sudnjem danu bit će onaj od vas koji bude najljepšeg ahlaka.” (Tirmizi) Ko bude poželio da se sretne sa ostalim Allahovim poslanicima, njegova želja i njegov zahtjev neće biti odbijeni, jer je Svevišnji Gospodar, rekao: ”U njemu ćete imati sve ono što duše vaše zažele, i što god zatražite – imat ćete.” (El-Fussilet, 31.)
Vrhunac sreće stanovnika Dženneta povezan je sa viđenjem Milostivog Allaha. Ne postoji veća sreća, radost, počast i nagrada za stanovnike Dženneta od onog trenutka kad budu vidjeli Svevišnjeg Stvoritelja, Allaha, dž.š. Oni će od silne sreće zaboraviti na sve druge džennetske blagodati i užitke.
Pa, da li je onda ostalo vremena za spavanje? Zar da se u san zanesu, a da ostave nebrojene džennetske blagodati i užitke?! Ne, džennetlije neće obuzimati san niti će imati potrebu za spavanjem, jer oni iz stanja dunjalučke prolaznosti prelaze u stanje vječnosti, oni će nastaniti Džennet koji je prostran koliko nebesa i Zemlja, njegov krov je Prijesto Milostivog, njegova zemlja je mošus i šafran, i oni će izražavati svoje zadovoljstvo i zahvaljivati Allahu na svome stanju, kao što dolazi u ajetu: ”Molitva njihova bit će u njima: ‘Hvaljen neka si, Allahu!’, pozdrav njihov: ‘Mir vama!’, a njihova posljednja molitva: ‘Tebe, Allaha, Gospodara svjetova, hvalimo!”’ (Junus, 10.)
Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Preuzeto sa http://www.saff.ba
Vidi manjeU koje džamije je dozvoljeno putovati?
Zabranjeno je poduzimanje putovanja osim u tri džamije Ebu Seid el-Hudri prenio je sljedeće Resulullahove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: "Putovanje se poduzima samo u tri džamije: Mesdžidul-haram, Mesdžidul-aksa i moju džamiju. '92 Basra b. Ebu Basra, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik,više
Zabranjeno je poduzimanje putovanja osim u tri džamije
Ebu Seid el-Hudri prenio je sljedeće Resulullahove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Putovanje se poduzima samo u tri džamije: Mesdžidul-haram, Mesdžidul-aksa i moju džamiju. ‘92
Basra b. Ebu Basra, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Putovanje se poduzima samo u tri džamije: Mesdžidul-haram, moju džamiju i Mesdžidul-aksa. ‘93
Propisi vezani za poglavlje
Prvo, poduzimanje putovanja dopušteno je samo u tri džamije: Mesdžidul-haram, u Meki, Poslanikovu, sallallahu alejhi ve sellem, džamiju, u Medini i Mesdžidul-aksa, u Kudsu, jer one imaju posebnosti i odlike koje druge džamije nemaju.
Drugo, poduzimanje putovanja u posjetu grobova dobrih ljudi i odabranih mjesta radi traženja blagoslova i namaza na njima zabranjeno je. To su ashabi zabranjivali. Tabiin Kaza rekao je: “Upitao sam Ibn Omera mogu li posjetiti Sinajsku goru, na šta mi je odgovorio: ‘Pusti Sinajsku goru, nemoj ići na nju; putovanje se poduzima samo u tri džamije.”‘94
Ali mnogi od onih što slijede strasti dopustili su ovu novotariju. Njima se suprotstavio šejhul-islam Ibn Tejmijja. Zato je i uzet kao “primjer suprotnog mišljenja”, i kada god hoće reći da postoji neistomišljenik, kažu: “Poput Ibn Tejmijje … ” To su iskoristili neki prvi učenjaci kada su inicirali kampanju protiv njega i rekli: “Ahmed b. Tejmijja zastranio je, ne slijedi put vjernika i dobrih generacija, suprotstavio se imamima i mudžtehidima, izjašnjavajući se da posjećivanje kabura vjerovjesnika i dobrih ljudi nije dopušteno, posebno kada je riječ o kaburu posljednjeg poslanika Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem.”
Šejhul-islam živio je u vremenu kada su živjeli ljudi koji nisu poznavali džahilijet, paganstvo, pa su počeli uvoditi njihove običaje, a za vođe uzeli neznalice koje su ih odvele na stranputicu, koje ne žele da ljudi dokuče njihovo stvarno neznanje, jer time bi se prekinula njihova dominacija nad običnim svijetom i zarađivanje varanjem, pa su pribjegli učvršćenju temelja praznovjerja koje su uspjeli podići zahvaljujući tome što tadašnja generacija nije poznavala Kur'an i Hadis. Usljed toga izgrađene su kupole i kaburovi koje su ljudi obožavali mimo Svevišnjeg Allaha, kod njih su klanjali, oko njih tavafili, njima se zavjetovali. Allah se smilovao pjesniku, kao da je živio među njima, kada je spjevao sljedeće stihove:
“Zar živi nemaju opskrbu,/ a mrtvi na hiljade zlatnika imajui/Ko će mi kazati kakvu to sreću nude/mrtvi u grobovima svojim,/iznad kojih ljudi klanjaju i za njima žude!”
I u blagoslovljenoj okolici Damaska šejhul-islam pozivao je u ispravno shvatanje islama, i to je dalo dvostruke razultate: tamo je zasijalo sunce Hadisa obasjavajući i Istok i Zapad; glas istine proširio se. Ljudska priroda, koju su šejtani iskvariti, počela se popravljati. Okoštali običaji na kojima su se generacije rađale i umirale, zbog kojih je zapostavljen Kur'an – osim kojih ljudi ništa drugo nisu poznavali ni držali za mjerodavno – počeli su nestajati. Ta je sahva, buđenje, uzdrmalo vođe neznalice i pobilo njihove tvrdnje i novotarije. A kada su vidjeli da je, Allahovom, dželle šanuhu, voljom, njihova laž otkrivena, posegnuti su za izvitoperivanjem stvarnosti i iskrivljavanjem riječi, nakon što su shvatili njihovo pravo značenje: vidiš ih kako iskrivljuju značenje jasnih i autentičnih šerijatskih tekstova, da bi onaj ko ne poznaje šejhul-islama Ibn Tejmijju, njegov pravac i shvatanje vjere u koje poziva ljude – pogrešno razumio.
Pročitajte više u knjizi na strani br. 254
———–
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 1. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
Vidi manjehttps://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-1.pdf
Je li vjerodostojan hadis o snu Poslanika – vidio sam čovjeka iz mog ummeta…?
Seid ibn Musejjib, rahimehullah, prenosi od Abdurrahmana ibn Semure, radijallahu ‘anhu, koji kaže: “Sjedili smo jednog dana u Medini kad je došao Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi ve sellem, te nam reče: ‘Sinoć sam usnio čudan san: -Vidio sam čovjeka od mog ummeta kako mu je došao melek smrti daviše
Seid ibn Musejjib, rahimehullah, prenosi od Abdurrahmana ibn Semure, radijallahu ‘anhu, koji kaže:
“Sjedili smo jednog dana u Medini kad je došao Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi ve sellem, te nam reče: ‘Sinoć sam usnio čudan san:
-Vidio sam čovjeka od mog ummeta kako mu je došao melek smrti da mu uzme dušu, pa dođe njegovo dobročinstvo prema roditeljima te udalji meleka smrti od njega,
– vidio sam čovjeka od mog ummeta koji je bio izložen patnji u kaburu, pa mu dođe njegov abdest i spasi ga od toga,
– vidio sam čovjeka od mog ummeta kojeg su opkolili i uzeli meleki kazne, pa dođe njegov namaz i spasi ga iz njihovih ruku,
– vidio sam čovjeka od mog ummeta koji je skapovao od žeđi, i kad god bi se primakao mome havdu (vrelu, pojilištu) bio bi sprečen i otjeran, pa dođe njegov post mjeseca ramazana te ga napoji i ugasi mu žeđ,
– vido sam čovjeka od mog ummeta kako ide pored poslanika koji su sjedlili u halkama, kad god se primakne nekoj od ti halki bude udaljen, pa dođe njegovo vjersko kupanje (od džunupluka) te ga uze za ruke i dovede da sjedne pored mene,
– vidio sam čovjeka od mog ummeta koji je bio okružen tminom i mrakom sa svih strana a on je u tom mraku zbunjen, pa dođoše njegov obavljeni hadždž i umra te ga izvede iz tog mraka na svjetlo,
– vidio sam čovjeka od mog ummeta kako se rukom štiti i zaklanja od plamena vatre i njene vrućine, pa dođoše njegova sadaka (milostinja) koju je udjelio te napravi pregradu između njega i vatre, te načini hlad nad njegovom glavom,
– vidio sam čovjeka od mog ummeta kako se obraća vjernicima, a oni s njim ne govore, pa dođe njegovo čuvanje rodbinskih veza i reče: ‘O vjernici, on je čuvao rodbinske veze pa pričajte i kontaktirajte s njim, te ljudi počeše s njim govoriti i rukovati se,
– vidio sam čovjeka od mog ummeta kojeg su uhvatile zebanije (meleki koji se brinu za red u Džehennemu), pa dođe njegovo naređivanje dobra i odvraćanje od zla pa ga ote iz njegovih ruku i dade ga melekima milosti,
– vidio sam čovjeka od mog ummeta kako kleči, a između njega i Allaha, dželle šanuhu, je zastor, pa dođe njegovo lijepo ponašanje (ahlak), uze ga za ruku i uvede ga kod Allaha, dželle šanuhu,
– vidio sam čovjeka od mog ummeta, a knjiga njegovih djela se približi njegovoj lijevoj ruci, pa dođe njegov strah od Allaha, dželle šanuhu, i uze tu knjigu te je stavi u njegovu desnu ruku;
– vidio sam čovjeka iz mog ummeta, a vaga njegovih dobrih djela je lagahna, pa dođoše njegova umrla (poginula) djeca i ojačaše njegova dobra djela,
– vidio sam čovjeka od mog ummeta kako stoji na ivici Džehennema, a dođe njegova dova (puna nade) upućena Allahu, dželle šanuhu, i spasi ga od toga, te on prođe,
– vidio sam čovjeka od mog ummeta kako pada u vatru, pa dođoše njegove suze koje je prolio iz straha prema Allahu, dželle šanuhu, i spasiše ga,
– vidio sam čovjeka od mog ummeta kako je stao na Sirat-ćupriju ( iznad Džehennema) i ljulja se poput palmine grane na jakom vjetru, pa dođe njegovo lijepo mišljenje o Allahu, dželle šanuhu, i učvrsti ga,
– vidio sam čovjeka od mog ummeta kako pužući ide preko Sirat-ćuprije, nekad poklekne i spotakne se, pa se pridrži. Zatim dođe njegovo donošenje salavata na mene pa ga uspravi, učvrsti mu noge i spasi ga,
– i vido sam čovjeka od mog ummeta kako dolazi pred Džennetska vrata koja se pred njim zatvoriše, pa dođe njegov iskreni Kelime-i-šehadet (Ešhedu en la ilahe illallah) te mu otvori vrata i uvede ga u Džennet.”
Izvor hadisa:
Bilježe ga Taberani u Kebiru, et-Tirmizi el-Hakim u Nevadirul-usul, Ibnul-Dževzi u el-‘Ilelu el-mutenahije (2/697) i Ebu Musa el-Medini u et-Tergibu.
Ocjena hadisa:
Slabim su ga ocijenili: Ibn el-Dževzi i Zehebi zbog slabosti ravija u oba rivajeta hadisa: Hilal ebu Džebele (nepoznat), el-Ferdž ibn Fudale (ne uzimaju mu se hadisi), Alij ibn Zejd (njegovi hadisi su ostavljeni zbog grešaka) i Mahled ibn Abdulvahid (munker-jako slab).
Također, slabim ga ocjenjuje el-Hejsemi u El-Medžme'i u oba rivajeta zbog slabosti ravija, el-Munavi u Fejdul-kadir zbog seneda i ez-Zebidi u el-Ittihafu.
Kaže šejh Albani (Daiful-džami'i 2086) u ocjeni hadisa: „Veoma slab. U njemu poremećaj i u senedu (lancu) i u metnu (tekstu). Složni su prvi muhaddisi i ko ih slijedi od potonjih oko negiranja ovog hadisa i njegove slabosti. U tome se nisu složili neki potonji“.
Zanimljivo je da su ovaj hadis ocijenili dobrim i prihvatljivim šejhul-islam Ibn Tejmijje, njegov učenik Ibnul-Kajjim i Ebu Musa el-Medini iako je sened hadisa slab. Ovaj hadis bilježi Ibnul-Kajjim u svoje dvije knjige: Kitabu er-ruh (1/82) i el-Vabilu es-sajjib (111). A nakon hadisa u zadnjoj knjizi je naveo da je Ebu Musa el-Medini rekao za ovaj hadis da je veoma dobar (hasen džidda), te da je šejhul-islam Ibn Tejmijje veličao značaj ovog hadisa i da je za njega rekao: „Da je vjerodostojan potvrđuju drugi dokazi“.
Uz dužno poštovanje prema ovoj dvojici velikana ummeta, hadis je slab što su posvjedočili skoro svi muhaddisi koji su ocjenjivali ovaj hadis. A sa druge strane, hadis govori o stvarima gajba, a gajb se ne može potvrditi osim sa vjerodosojnim hadisom, a ovaj ja slab.
Prema tome, hadis je veoma slab, ne može se podiči na stepen prihvatljivog zbog više rivajeta jer su svi jako slabi. Slabost hadisa su potvrdili Ibn el-Dževzi, Zehebi, el-Hejsemi, el-Munavi i Albani.
Nije ispravno biti uvjeren da ova djela koja su spomenuta u ovom hadisu da spašavaju od strahota Sudnjeg dana na način kako je to došlo u tekstu hadisa, jer je to došlo u jako slabom hadisu.
Ve billahi tevfik.
Dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa web stranice http://www.zijad-ljakic.com
Vidi manjeKoji je propis upućivanja dove kod turbeta, mezara?
Dovljenje kod kabura (turbeta ili mezara) se može podijeliti u tri stanja: Prvo – da u dovi traži od mejita opskrbu, porod, uspjeh i slično što se traži samo od Allaha. Ovo je veliki širk (koji izvodi iz islama) oko čega nema razilaženja među ulemom. Drugo – da dovi Allahu (tražeći samo od Njega) uzviše
Dovljenje kod kabura (turbeta ili mezara) se može podijeliti u tri stanja:
Prvo – da u dovi traži od mejita opskrbu, porod, uspjeh i slično što se traži samo od Allaha.
Ovo je veliki širk (koji izvodi iz islama) oko čega nema razilaženja među ulemom.
Drugo – da dovi Allahu (tražeći samo od Njega) uz ubjeđenje da se tu kod kabura prima dova.
Ovo je novotarija i djelo koje može odvesti u širk, a po nekima je mali širk.
Treće – da dovi (kod njegovog kabura) tražeći od mejita da on dovi za njega Allahu, ili da mu kaže: traži od Allaha oprost za mene i slično.
Ovo je novotarija i mali širk, a ne veliki širk koji izvodi iz islama.
Ovo je stav Ibn Tejmijje, Ibn Usejmina, Bekr Ebu Zejd, Aburrahmana el-Berraka, Muhammeda el-Munedždžida, Abulatifa Alu Šejha i Mensura es-Simarija.
Kaže Ibn Tejmijje (Medžmu'ul-fetava, 1/351): „Ako kaže umrlom ili odsutnom od vjerovjesnika i dobrih ljudi: dovi Allahu za mene, dovi za nas svome Gospodaru, ili traži od Allaha za nas, kao što kažu kršćani Merjemi i drugima, za ovo također, nema sumnje kod alima da nije dozvoljeno i da je od novotarija koje nije radio selef ovog ummeta“.
Kaže na drugom mjestu (Džami'ur-resail, 2/376): „A da čovjek dođe kod kabura Poslanik, sallallah ualejhi ve sellem, i kaže: traži oprost za mene, ili traži za mene od tvoga Gospodara, ili dovi za mene, ili da kaže u njegovom odsustvu: O Allahov Poslaniče, sallallahu alejhi ve selem, dovi za mene, ili traži oprost za mene ili traži za mene od tvoga Gospodara to i to, ovo nema osnova niti je to naredio Allah, niko od poznatog selefa iz ummeta, od prve tri generacije, niti je to bilo poznato među njima …“.Također, kaže (Er-Reddu alel-ahnai, 1/149): „Kod nekih potonjih (muslimana) su uvedene u tome novotarije koje nije preporučio niko od četiri imama, poput traženja istigfara. Neki džahili su tome dodali ono što je haram ili kufr po idžamu muslimana, poput sedžde prema sobi (u kojoj je kabur Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem) i tavaf oko nje, i još sličnog tome o čemu nije mjesto ovdje pisati“.
Kaže šejh Ibn Usejmin: „Razlika je između traženja od mejita (umrlog) da on traži od Allaha i između traženja (od mejita) zadovoljavanje potreba. Kada traži (od mejita) zadovoljavanje potreba, onda je to veliki širk, a kada traži da dovi (traži) Allahu, onda je novotarija i dalalet.
Od toga je da kažeš kod kabura Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem: zauzimaj se za mene. Ovo je haram i novotarija. Međutim, ako kažeš: O Allahov Poslaniče, spasi me od Vatre, to je veliki širk“.
(http://fatwa.islamweb.net/fatwa/index.php?page=showfatwa&Option=FatwaId&Id=187225)
Šejh Bekr Ebu Zejd pravi razliku kada osoba traži od mejita da dovi Allahu između one koja je kod kabura i one koja je daleko ili odsutna. On kaže (Tashihud-dua’, str. 500):
„Oko mes'ele traženja živog da mejit dovi Allahu za njega imaju dva oblika:
1- traženje živog od mejita, a on je daleko od njegovog kabura, da on dovi Allahu za njega.
Oko ove vrste nema razilaženja među muslimanima da je veliki širk, da je to od vrste širka kršćana u upućivanju dove Merjemi i njenom sinu, alejhisselam, i da njih dvoje znaju šta ljudi rade, shodno njihovim tvrdnjama.
2- traženje živog od mejita kod njegovog kabura da dovi Allahu za njega, poput riječi obožavaoca kaburova: o ti taj i taj, dovi Allahu za mene to i to, ili tražim od tebe da doviš Allahu to i to za mene.
Oko ove vrste nema razilaženja medžu muslimanima da je ona novotarsko posredovanje i sredstvo koje vodi u širk i upućivanje dove mrtvima mimo Allaha i odvraćanje srca od Allaha. Međutim, ova vrsta biva velikim širkom u situaciji kada onaj koji dovi umrlom želi sa time šefa'at i mušričko posredovanje kako su ga činili mušrici: mi njih ne obožavamo osim da nas što više Allahu približe“.
Kaže šejh Abdurrahman el-Berrak: „A kada osoba koja dovi traži od mejita da on dovi Allahu za njega, a on je blizu njegovog kabura jer je ubijeđen da ga čuje, to je novotarija i sredstvo koje vodi u širk, kao što spominje šejhul-islam Ibn Tejmijje na nekoliko mjesta“.
(http://fatwa.islamweb.net/fatwa/index.php?page=showfatwa&Option=FatwaId&Id=187225)
Šejh Muhammed Salih el-Munedždžid, na pitanje o propisu traženja šefa’ata ili dove od umrlog, odgovorio je sljedeće: “Nije dozvoljeno tražiti dovu ili šefa’at od mejita, naročito kod kabura, jer kod njega bude više vezan za njega. Ovo je od novotarija i od puteva koji vode u širk I traženja od nekoga mimo Allaha. Često se dođe u stanje velikog širka koji izvodi iz vjere, a ovo se mnogo dešava kod ovih jer su jako vezani za mejita”.
(https://islamqa.info/ar/153666)
Također, šejh Abdullatif Alu Šejh ovu vrstu dovljenja mejita naziva novotarijom za koju nema dokaza.
(http://fatwa.islamweb.net/fatwa/index.php?page=showfatwa&Option=FatwaId&Id=187225)
Lično sam razgovarao o ovoj mes’eli sa šejhom Mensurom Es-Simarijem, on je na stavu da to nije veliki širk zbog ubjeđenja onog koji dovi da ga mejit čuje. On smatra da je ovo novotarija i mali širk koji ne izvodi iz islama.
Skupina učenjaka, među kojima su Bin Baz i Salih Fevzan, smatraju da je ovo veliki širk koji izvodi iz islama. Njihov argument je da ovo ulazi u opće značenje ajeta u kojem se opisuje mušričko posredovanje: „Mi njih ne obožavamo osim da nas što više Allahu približe“ (Ez-Zumer, 3).
Ispravno je, a Allah zna najbolje, ono na čemu je prva skupina učenjaka, tj. da je ovo novotarija i mali širk, zbog obrazloženja kojeg su naveli.
Ve billahi tevfik.
Dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa web stranice http://www.zijad-ljakic.com
Vidi manjeKoliko rekata sunneta ima podne namaz?
Bilježi se da se podnevski sunneti sastoje od dva rekata, jer se prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, i prije i poslije podnevskog farza klanjao dva rekata. Također, prenosi se da je i prije i poslije podnevskog farza klanjao po četiri rekata. Rekao je: "Ko bude klanjao četiri reviše
Bilježi se da se podnevski sunneti sastoje od dva rekata, jer se prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, i prije i poslije podnevskog farza klanjao dva rekata.
Također, prenosi se da je i prije i poslije podnevskog farza klanjao po četiri rekata.
Rekao je: “Ko bude klanjao četiri rekata prije podnevskog farza i četiri rekata poslije podnevskog farza, Allah će njegovo tijelo zabraniti džehennemskaj vatri.”
Vrijednost četiri rekata prije podnevskog farza: Ebu Eijub, radijallahu anhu, primijetivši da Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ustrajno klanja ova četiri rekata, upitao ga je o tome, a Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “To je trenutak kada se otvaraju nebeska vrata, pa volim da mi se ka njima uzdigne dobro djelo. “430
Nakon podnevskog farza, Poslanik je klanjao dva rekata u svojoj kući.
Prenosi se da je i prije podnevskog farza klanjao četiri rekata u svojoj kući.
Nakon svaka dva rekata predavao je selam, što je potvrđeno hadisom: “Noćni i dnevni namazi su dva po dva .. “431
Ako se izostave podnevski sunneti, onda se naklanjavaju nakon farza, jer se prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, izostavljena četiri rekata podnevskih sunneta naklanjavao poslije farza.
Naklanjavanje podnevskih sun-sunneta (sunneti poslije farza) nakon ikindija-namaza, jer se prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, izostavljena dva rekata sunneta nakon podnevskog farza – koje nije klanjao zbog zaokupiranosti nečim- naklanjao nakon ikindija-namaza.
Dozvoljeno je klanjati sva četiri rekata zajedno sa jednim selamom, jer se prenosi od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da je tako postupao.
430 Sahih li gajrihi: Buharija u Tarihu kebir (2403), Ahmed (23029), Taberani u Kebiru (4038), Ibn Hi b ban u Sika tu (4384). Pogledati: El-‘Ile/ od Darekutnija (1027).
431 Sahih bez spomena dnevnih namaza: Ahmed (4776, 5101), Ebu Davud (1295), Tirmizi (597), Nesai (1666). Ibn Madže (1322), Ibn Hibban (6/206), Ibn H uzej me (2/214). Osnova mu je u dva Sahiha. Pogledati: Sahihui-Džami'i (3831) i Temamul·minne, 239. str. Tirmizi je rekao: “Vjerodostojno je ono što prenose pouzdani prenosioci od Ibn Omera koji ne spominju dnevne namaze.” Darekutni je rekao: “U spomenu dnevnih namaza je greška.” Nesai i Ha kim kažu: “Greška.” Među onima koji su dodatak dnevnih namaza ocijenili slabim jesu i: Ibn Seid, Tirmizi, Nesai i Ibn Tejmijje, dok šejh Ibn Usejmin, rahmetullahi alejhi, kategorički tvrdi da je hadis potvrđen i vjerodostojan pozivajući se na istu ocjenu od strane imama Buharije, rahmetullahi alejhi, koju je prenio imam Bejheki u svome Sunenu (2/487) ili (2/686). Pogledati: Eš-Šerh elmumti’ ‘ala Zadi/-mustakni'i (4/77).
Vidi manje———–
Iz knjige “RAZUMIJEVANJE FIKHSKIH DOKAZA”
Autor: dr. ‘Aid el-Karni
Stav imama Ebu Hanife u vezi s učenjem Kur'ana na mezarju
Učenje Kur'ana na mezarju nema utemeljenja u hadisu ni u praksi prvih generacija. Imam Ibn Ebu Izz i Šelebi, dva hanefijska pravnika, i šejhul-islam Ibn Tejmijje, govorili su da je imam Ebu Hanife učenje Kur'ana na kaburu smatrao pogrdnim. Ovaj Ebu Hanifin stav dijele sljedeći učenjaci: Malik, Ahmedviše
Učenje Kur'ana na mezarju nema utemeljenja u hadisu ni u praksi prvih generacija. Imam Ibn Ebu Izz i Šelebi, dva hanefijska pravnika, i šejhul-islam Ibn Tejmijje, govorili su da je imam Ebu Hanife učenje Kur'ana na kaburu smatrao pogrdnim. Ovaj Ebu Hanifin stav dijele sljedeći učenjaci: Malik, Ahmed, po odabranoj verziji, Ebu Bekr Mervezi, Ibn Tejmijje i neki drugi.
Dr. Safet Kuduzović – preuzeto iz knjige “FETVE (Pravne decizije)”
Vidi manjePreuzmite knjigu u pdf formatu:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/06/Fetve-Pravne-decizije-mr.Safet-Kuduzovic.pdf
Svinjska mast
Alejkumusselam. Oko liječenja onim što je haram piti i jesti, poput svinjskog mesa, vanjskom upotrebom, oblaganjem i masiranjem, učenjaci imaju podijeljeno mišljenje. Prvi stav-zabrana. Na ovome je manja skupina učenjaka. Njihovi argumenti su hadisi koji govore o zabrani liječenja sa onim što je harviše
Alejkumusselam.
Oko liječenja onim što je haram piti i jesti, poput svinjskog mesa, vanjskom upotrebom, oblaganjem i masiranjem, učenjaci imaju podijeljeno mišljenje.
Prvi stav-zabrana.
Na ovome je manja skupina učenjaka. Njihovi argumenti su hadisi koji govore o zabrani liječenja sa onim što je haram. Oni tumače te hadise da se odnose i na liječenje unošenjem u organizam a i vanjskom upotrebom.
Drugi stav – dozvola ako se potvrdi njihova ljekovitost (po nekima kao vid nužde).
Ovo je stav većine učenjaka četiri mezheba, a između ostalih, ovo su izabrali šejhul-islam Ibn Tejmijje, Ibn Usejmin, Halid el-Muslih i mnogi drugi savremeni učenjaci.
Po njima se zabrana liječenja sa haramom, koja je došla u hadisima, odnosi na liječenje jedenjem i pijenjem, a ne vanjskom upotrebom.
Upitan je šejhul-islam (Medžmu'ul-fetava, 24/207) o dozvoli upotrebe svinjske masti za određenu bolest. Odgovorio je: „Liječenje jedenjem svinjske masti nije dozvoljeno. A liječenje sa masiranjem svinjske masti, a zatim da se nakon upotrebe opere (to mjesto), to pitanje je izgrađeno na dozvoli diranja nečistoće van namaza, a oko toga ima poznato razilaženje. Ispravno je da je to dozvoljeno kada za time ima potrebe, kao što je dozvoljeno čovjeku da otkloni nedžaset poslije nužde svojom rukom. A ono što je dozvoljeno u potrebi, dozvoljeno je liječiti se time“.
Na pitanje o propisu upotrebe kreme u kojoj ima svinjske masti, šejh Ibn Usejmin je odgovorio sljedeće: „Što se tiče upotrebe ovog lijeka u kojem je svinjska mast, ako je potvrđeno da je sadrži, nema smetnje u upotrebi lijeka ako ima potrebe za time, jer ono što je zabranjeno od svinje je njeno jedenje“. Zatim je naveo dokaze iz Kur'ana i sunneta o zabrani jedenja svinjetine, da bi na kraju potvrdio dozvolu sljedećim riječima: „Prema tome, upotreba ovog lijeka (koji sadrži svinjsku mast) za masiranje glave je opravdana, ako je tačno da koristi. A kada ga upotrijebiš, operi ga prije namaza, jer je svinjska mast nečista“.
Drugi stav učenjaka je bliži ispravnom, a Allah zna najbolje.
Prema tome dozvoljeno je liječenje svinjskom mašću masiranjem i oblaganjem, tj. vanjskom upotrebom, u što ulazi i vaginalno liječenje sa svinjskom mašću.
Ve billahi tevfik
Vidi manjeKnjige
Alejkumusselam. Za da'wu treba preporučivati knjige koje su lagane i koje je lahko razumjeti.Preporučujem sljedeće knjige: Iz AKIDE: Bilo koji komentar kitabul tevhida od Muhameda ibnul Abdulvehhaba, komentar tri načela od Ibn Usejmina i bilo koji komentar Vasitijske akide od Ibn Tejmijje. Iz TEFSIRviše
Alejkumusselam.
Za da'wu treba preporučivati knjige koje su lagane i koje je lahko razumjeti.Preporučujem sljedeće knjige:
Iz AKIDE: Bilo koji komentar kitabul tevhida od Muhameda ibnul Abdulvehhaba, komentar tri načela od Ibn Usejmina i bilo koji komentar Vasitijske akide od Ibn Tejmijje.
Iz TEFSIRA: Skraćeni komentar Ibn Kesira.
Iz HADISA: Buđenje ambicija od Ibn Redžeba (skraćena verzija komentara 50 hadisa).
Iz FIKHA: Namaz u islamu (džepna knjižica izdata u Beču), put pravog muslimana od Ebu Bekra Džezajrija.
Iz AHLAKA: Bistro more pobožnosti
Iz oblasti DOVA I ZIKRA: Džepna knjižica Hisnul-muslim.
Iz SIRE: Stjecište svjetlosti ili zapečaćeni džennetski napitak, obje su od autora Safijju Rahmana el-Mubarekfurija.
Ve billahi tevfik
Vidi manjeNamaz nakon vitr namaza
Mnogi klanjači, naročito u ramazanu, nakon teravih-namaza i vitra žele klanjati dodatne nafile noću, pa se često vodi polemika je li dopušteno klanjati nakon vitra. Islamski učenjaci kažu da je dobrovoljne namaze legitimno klanjati u svim vremenima, osim ako postoji validan argument koji izuzima odrviše
Mnogi klanjači, naročito u ramazanu, nakon teravih-namaza i vitra žele klanjati dodatne nafile noću, pa se često vodi polemika je li dopušteno klanjati nakon vitra. Islamski učenjaci kažu da je dobrovoljne namaze legitimno klanjati u svim vremenima, osim ako postoji validan argument koji izuzima određeno vrijeme. Osnovni dokaz učenjaka koji smatraju da nakon vitr-namaza nije ispravno klanjati jeste hadis koji su zabilježili najpoznatiji hadiski autoriteti od Ibn Omera da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Neka vaš posljednji namaz noću bude vitr.” Navedeni hadis ukazuje da nakon vitra ne treba klanjati noćni namaz. Međutim, imam Muslim zabilježio je predanje od Aiše, radijallahu anha, u kojem stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao dva rekata nakon vitr-namaza, i to u sjedećem položaju. Slično predanje prenosi i Ummu Selema, radijallahu anha, s vjerodostojnim lancem prenosilaca, kako tvrdi šejhul-islam Ibn Tejmijje u djelu Medžmu'ul-fetava, 23/92. Hadis koji prenosi Aiša, radijallahu anha, ukazuje na legitimnost namaza nakon vitra, što, opet, oponira Poslanikovom, sallallahu alejhi ve sellem, hadisu: “Neka vaš posljednji namaz noću bude vitr.” Postoji mogućnost usaglašavanja ovih hadisa: namaz nakon vitra bio je specifičan za Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a ne za sljedbenike njegovog ummeta. Međutim, ovaj način usaglašavanja hadisâ nije ispravan iz dva razloga: prvo, da bi se određeno djelo smatralo propisanim isključivo Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, treba postojati jasan argument iz Kur’ana, hadisa ili konsenzusa učenjaka, što u ovom slučaju ne postoji, već se zaključuje iz predanja čija se prividna oprečnost želi usaglasiti; i, drugo, u sunnetu se navodi hadis koji ukazuje da namaz nakon vitra nije specifičan samo za Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Naime, Sevban, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Put je, zaista, napor i opterećenje, pa kada neko klanja vitr, neka nakon toga klanja dva rekata, ako se ne probudi, to će mu biti umjesto noćnog namaza.” 1 Ibn Huzejme je u svome Sahihu prilikom navođenja ovog hadisa naslovio poglavlje: Dokaz da je dopušteno klanjati nakon vitra i da namaz koji je klanjao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije vrijedio eksplicitno za Vjerovojesnika, sallallahu alejhi ve sellem, mimo ostalih ljudi. Za Ibn Huzejmino mišljenje opredijelio se šejh Albani u djelu Silsiletul-ehadisis-sahiha, 4/647. Jedini način na koji možemo usaglasiti ove hadise jeste da kažemo: predanja u kojima se spominje namaz nakon vitra ukazuju na ispravnost i dopuštenost obavljanja namaza u tom vremenu, iako je bolje i preče da posljednji namaz u noći bude vitr, što je bila najčešća praksa Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Jedini, koliko znam, ko je namaz nakon vitra svrstao među pritvrđene sunnete bio je Ebul-Hasan el-Amidi, poznati hanbelijski pravnik, koga nisu podržali čak ni sljedbenici hanbelijskog mezheba. Imam Nevevi tvrdi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao ova dva rekata da postupkom objasni da se smije klanjati u ovom vremenu, a ne da se klanjanje poslije vitra uzme kao stalna praksa.2 Ovo mišljenje zastupa većina učenjaka hanefijske, malikijske i hanbelijske, a poznato je mišljenje i kod šafijske pravne škole. Prenosi se da su ga također zastupali: Ebu Bekr, Sa'd, Ammar, Ibn Abbas, Aiša, Evzai i Alkama.3 Neki učenjaci kažu da je dopušteno klanjati nakon vitra, ali prethodno treba klanjati jedan rekat kojim bi se prethodni vitr učinio dvorekatnim namazom kao klasične nafile pa se, uopće, ne bi računao vitrom. Potom bi se nakon noćnog namaza klanjao vitr. Ovaj stav je poznat u šafijskoj pravnoj školi i prenosi se od Osmana, Alije, Usame, Ibn Omera, Ibn Mes'uda i Ibn Abbasa.4 Ovo mišljenje nije utemeljeno, tim prije jer se vitr, nakon što se ispravno obavi, ne može preobraziti u klasični noćni namaz, dodavajući mu jedan rekat, i takav postupak, koliko mi je poznato, nije bio praksa odabranih generacija. Također, jedan dio islamskih učenjaka smatra da nije ispravno nakon vitra dodati jedan rekat, jer, kako tvrde, u šerijatu nije poznata jednorekatna nafila, što je stav učenjaka hanefijske pravne škole i imama Ahmeda, po jednoj verziji.5 Dakle, ako se doda jedan rekat, time se bit prethodnog vitra neće promijeniti, pa će ponovno klanjanje vitr-namaza doći u koliziju s riječima Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Ne postoje dva vitr-namaza u jednoj noći.”6 Neki klanjači, nakon što imam preda selam na vitru, ustanu i klanjaju još jedan rekat, budući da žele klanjati dodatni noćni namaz. Ovim postupkom može se izgubiti nagrada spomenuta u hadisu koji prenosi Ebu Zerr, kada su nakon noćnog namaza s Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, tražili da im nastavi klanjati do zore, pa je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko klanja sa imamom dok ne završi namaz, bit će mu upisano kao da je klanjao noćni namaz cijelu noć.”7 Dakle, bolje je završiti namaz sa imamom, a potom ko želi može ponovo klanjati noćni namaz bez ponavljanja vitra, a Allah najbolje zna.
__________
1 Ibn Hibban, 6/315/2577, Ibn Huzejme, 2/159/1106, Tahavi, u djelu Šerhul-meani, 1/341, Taberani, 2/92/1410, i Darekutni, 2/26/1165, 1167. Ibn Hadžer i šejh Albani ovaj hadis smatraju vjerodostojnim. Vidjeti: Kešfus-sitr, str. 18, i Silsiletul-ehadisis-sahiha, 4/646-647.
2 Vidjeti: El-Medžmu, 4/23.
3 Vidjeti: Sahihu fikhis-sunne, 1/386.
4 Vidjeti: Ibid., 1/386.
5 Vidjeti: Šerhu Fethil-Kadir, 1/438, Šerhu umdetil-ahkam, 2/84, od Ibn Dekika, Tenkihut-tahkik, 1/514, od Ibn Abdulhadija, Fethul-Bari, 2/479, i Sahihu fikhis-sunne, 1/387.
6 Tirmizi, Ebu Davud, Ahmed i Taberani, 8/333. Imam Tirmizi i Ibn Hadžer ovo su predanje smatrali dobrim. Vidjeti: Fethul-Bari, 2/481.
7 Ebu Davud, Tirmizi, Nesai, Ibn Madže i Ibn Hibban, 6/288/2547, s lancem prenosilaca koji ispunjava Muslimove kriterije.
Dr. Safet Kuduzović – preuzeto iz knjige “FETVE (Pravne decizije)”
Preuzmite knjigu u pdf formatu:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/06/Fetve-Pravne-decizije-mr.Safet-Kuduzovic.pdf
Vidi manjeDa li je ispravno reći taj i taj lijek me je izliječio ili taj i taj lijek mi je pomogao?
Bismillahir-rahmanir-rahim Nije ispravno izgovarati riječi poput: "taj i taj lijek me je izliječio", ili "taj i taj lijek liječi tu bolest", za razliku od riječi: "taj i taj lijek mi je pomogao". *Moramo imati ubjeđenje da samo Allah liječi, te da je lijek samo sredstvo, razlog (sebeb) liječenja, zbviše
Bismillahir-rahmanir-rahim
Nije ispravno izgovarati riječi poput: “taj i taj lijek me je izliječio”, ili “taj i taj lijek liječi tu bolest”, za razliku od riječi: “taj i taj lijek mi je pomogao”.
*Moramo imati ubjeđenje da samo Allah liječi, te da je lijek samo sredstvo, razlog (sebeb) liječenja, zbog toga ispravno je reći ‘Allah me je izliječio, a taj i taj lijek je samo uzrok ili sredstvo izliječenja.*
Što se tiče riječi: “taj i taj lijek mi je pomogao”, ispravno je tako reći, ali moramo da znamo da je Allah taj koji je dozvolio da taj lijek pomogne, to je kao kada kažemo taj i taj čovjek mi je pomogao u tome i tome, imajući u vidu da mu je Allah dozvolio, ili omogućio, da nekome pomogne.
Zato i jeste jedan od uslova ispravnosti rukje, da se vjeruje kako je rukja samo uzrok, sredstvo, a da isključivo Allah liječi.
*Treba da znamo sledeće* :
*Sve što se dešava u kosmosu od najvećih do najmanjih stvari dešava se Allahovom voljom i odredbom, ali je za određene pojave dao i određene uzroke, razloge, tj. sredstva ili sebebe tih dešavanja.*
Allah daje i život i smrt, daje bolest, a daje uzroke te bolesti, liječi a daje i razloge lijeka, i sve se to dešava u njegovoj volji i odredbi, pa nekog Allah izliječi a nekog ostavi da određena bolest bude uzrok smrti.
Zato se deševa da dva bolesnika sa potpuno istom bolešću koriste potpuno iste lijekove, pa jedan ozdravi a drugi umre, to je iz razloga što je Allah jednog izliječio a drugog nije.
Međutim i bolest i zdravlje, liječenje i lijek, te razlozi, sredstva i lijeka i bolesti, sve spada u Allahovu odredbu.
Ovo pojašnjava Ibn Tejmijje kada kaže:
„U Sunenu se navodi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitan: ‘Allahov Poslaniče, da li lijekovi kojima se liječimo, rukje koje učimo i njima se štitimo, utiču na Allahovu odredbu.’ On reče: ‘Sve je to Allahova odredba.’ Hadis bilježi Tirmizi, br. 2065, str. 467.
Allah je stvorio uzroke i uzročnike i vezao je jedno za drugo.
Ukoliko bi neko kazao: ‘Ako je nešto određeno, desiće se i bez našeg djelovanja, jer da nije određeno ne bi se ni desilo.’ – odgovoriće mu se: ‘Odredba je da se ono desi sa našim djelovanjem, a nije odredba da se desi bez njega.”“
Medžmu'ul-fetava, 8/138-139; Fethul-Bari, 10/211.
*Sve ovo spada u tevhid.*
Sjetimo se značenja tevhid-rububijeta:
Tevhid rububijjeta ukazuje na Allahovu jednoću u Njegovim postupcima i djelima, a ona su mnogobrojna, poput: stvaranja, opskrbljivanja, oživljavanja, usmrćivanja, upravljanja, vladanja, nanošenja koristi i štete, liječenja, odazivanja na molbe, i drugih djela koja su ovog karaktera. Samo je Allah taj koji ova djela u potpunosti i savršeno čini.
Dakle, Allah je stvorio bolest, zatim liječi, stvorio je i lijek kao sredstvo liječenja određene bolesti, zatim je odredio da nekome lijek djeluje a nekome ne djeluje, sve se dešava onako kako Allah hoće i kako odredi.
A Allah najbolje zna.
Mr. Jakub Alagić
Preuzeto sa whatsapp grupe “Delil akida”
Vidi manjehttps://chat.whatsapp.com/DkGFQhWAyS9IdZMmBx1xeG