Sva zahvala pripada Uzvišenom Allahu i neka je salavat i selam na Njegovog poslanika Muhammeda, ﷺ.
Propis korištenja parfema koji sadrže alkohol vraća se na propis čistoće, odnosno nečistoće alkohola, oko čega kod islamskih učenjaka postoje dva poznata mišljenja.

Prvo: Alkohol je nečist. Ovog mišljenja su sve četiri priznate islamske pravne škole (hanefijska, malikijska, šafijska i hanbelijska), a ovo mišljenje preferirao je i šejhul-islam Ibn Tejmijje, r.h. Kao dokaz, prvenstveno navode sljedeći ajet:
«O vjernici, vino i kocka i kumiri i strelice za gatanje su odvratne (pogane) stvari, šejtanovo djelo, zato se toga u potpunosti klonite da biste postigli što želite.» (El-Maide, 90.)
– Kažu da je Allah alkohol nazvao ”er-ridžs” (nešto odvratno i pogano), odnosno nečistim, i naredio da ga se u potpunosti klonimo.

Drugo: Alkohol je čist. Ovog stava iz reda prvih generacija bili su Rebi’a, Lejs i Muzeni, a kao prioritetnije mišljenje od potonjih učenjaka odabrali su ga imam Ševkani, San’ani, Ahmed Šakir, Albani i Ibn Usejmin, r.h.
Kao dokaz navode činjenicu da u ajetu nema jasnog dokaza da se pod pojmom
”er-ridžs” misli na nečistoću, jer u arapskom jeziku ovaj pojam pored toga što može značiti nečistoća, ima još mnogo drugih značenja, kao naprimjer:
šerr – zlo, haram – zabranjeno, azabun – kazna (patnja), ismun – grijeh, kufrun – nevjerstvo, kabihun – nešto ružno itd.
Isto tako kažu da niko od prvih generacija riječ ”er-ridžs”, koja se spominje u ajetu, nije protumačio kao nečist.
– Kažu da alkohol iako je haram – zabranjen, to ne znači da je nužno i nečist, jer nije sve ono što je haram uvijek i nečisto. Naprimjer, zlato i svila zabranjeni su muslimanima muškarcima, ali se smatraju čistim po konsenzusu učenjaka. Isto tako, otrov je haram, ali nije nečist.

– Navode i nekoliko hadisa iz kojih se indirektno može zaključiti da alkohol nije nečist:

1. Kada je Allah, dž.š., zabranio alkohol, Allahov Poslanik, ﷺ, naredio je da se sve zalihe alkohola unište i proliju, što su ashabi i učinili tako da je ”alkohol tekao ulicama Medine”, kako kaže prenosilac hadisa. (Hadis bilježi Buharija, br. 2332, Muslim, br. 1980, od Enesa b. Malika, r.a.)
Učenjaci koji alkohol smatraju čistim kažu da su ashabi gazili po ulicama po kojim je bilo alkohola, a zatim su ulazili u džamiju koja tada nije bilo zastrta tepisima, a Allahov Poslanik, ﷺ, nije im naredio da operu svoju obuću.

2. Jedan čovjek je Poslaniku, ﷺ, htio pokloniti alkohol ne znajući za njegovu zabranu, pa mu je Poslanik, ﷺ, na to rekao: ”Allah koji je zabranio pijenje alkohola zabranio je i njegovu prodaju”, nakon čega je čovjek odmah prolio alkohol iz posude u kojoj je bio. (Muslim, br. 1579, od Abdullaha b. Abbasa, r.a.)

Kažu učenjaci: da je alkohol bio nečist, Allahov Poslanik, ﷺ, naredio bi ashabima da proliju vodu na mjesto gdje je alkohol proliven kako bi ga očistili, kao što je učinio kada je jedan pustinjak izvršio malu nuždu u džamiji, pa im je Poslanik, ﷺ, naredio da na to mjesto proliju kofu vode.

Na kraju zaključujemo da je drugo mišljenje jače, a ide mu u prilog i činjenica da nema jasnog i nedvosmislenog dokaza koji upućuje na nečistoću alkohola (jer poznato islamsko pravilo glasi da je sve u osnovi dozvoljeno, osim onoga za što postoji jasan dokaz da je zabranjeno), tako da je dozvoljeno koristiti mirise u kojima ima alkohola.

Pored toga, prvo mišljenje takoðer ima svoju težinu, pogotovo zbog činjenice da ga zagovaraju sve četiri pravne škole, i da je Uzvišeni Allah u ajetu naredio da se alkohola klonimo, pa je opreznije izbjegavati ovakve mirise. Takoðer, postoji mnoštvo mirisa koji ne sadrže alkohol, a vrlo su dobri i kvalitetni pa će musliman njihovom upotrebom izbjeći ulazak u ono oko čega postoji spor, što je svakako pohvalno.
A Allah Uzvišeni najbolje zna.

Odgovorio: Amir Durmić, prof.

Hvala i zahvala pripadaju Svevišnjem Allahu! Na vaše pitanje možemo odgovoriti s nekoliko aspekata.

Prvo, musliman je dužan da izvrši Božije zapovijedi u onoj mjeri u kojoj to može, od njega se ne traži da izvrši ono što nije u mogućnosti. Svevišnji Allah rekao je: “…zato se Allaha bojte koliko god možete…” (et-Tegabun, 16). Tumačeći ovaj ajet, šejh Abdurrahman es-Sa‘di zapisao je: “Allah, dželle šanuhu, naredio je da se ljudi boje Njega, to jest da izvršavaju vjerske naredbe i da se sustežu od vjerskih zabrana onoliko koliko to mogu. Ovaj uzvišeni ajet dokazuje da s čovjeka spada obaveza koju nije kadar izvršiti, i da od određene obaveze mora izvršiti onoliko koliko je u mogućnosti, a ono što ne može izvršiti, time nije ni zadužen. Na sve to ukazuje hadis u kojem Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: ‘Od onog što vam zapovjedim izvršite onoliko koliko možete…’” (Tejsirul-Kerimir-Rahman, str. 868)

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, kazuje da je čuo Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da kaže: “Sustegnite se od onog što vam zabranim, a od onog što vam zapovjedim izvršite onoliko koliko možete” (el-Buhari, 7288, i Muslim, 1337). Ibn Redžeb veli: “Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: ‘Od onog što vam zapovjedim izvršite onoliko koliko možete’ dovoljne su kao dokaz da od određene obaveze čovjek mora izvršiti onoliko koliko je u mogućnosti, a za ono što ne može, to nije ni dužan niti mu se to stavlja u obavezu. Ovo je nepromjenljivo pravilo i ono se odnosi i na uzmanje abdesta. Naprimjer, ako zbog manjka vode ili bolesti nekih dijelova tijela koji se peru prilikom abdesta nije kadar oprati sve te dijelove, oprat će samo one dijelove tijela koje može, a za ostale će uzeti tejemum. Da će čovjek ovako postupiti prilikom uzimanja abdesta i gusula, stav je mnogih naših autoriteta.” (Džamiul-ulumi vel-hikem, 1/256)

Ukoliko se ne možete sagnuti radi pranja nogu, sasvim je dovoljno da noge oprete polijevajući po njima vodu sve dok ne budete sigurnu da ste ih oprali u potpunosti; to, nadam se, možete učiniti. Kad je riječ o pranju nogu, ne morate ih oprati tri puta i ne morate trljati rukom, to više jer trljanje prilikom uzimanja abdesta i gusula, prema mišljenju većine učenjaka, nije obavezno. Kad se radi o prostoru između prstiju, on se ne mora trljati ako se opere vodom, i to je stav većine islamskih autoriteta. Isto tako, dovoljno vam je da prilikom uzimanja abdesta ili gusula zamočite noge u posudu s vodom. A nije ni nedolično da zatražite od majke ili nekog drugog da vam pomogne u pranju nogu, bez obzira na to prala ta osoba vaše noge svojim rukama ili vam pripremila posudu s vodom u koju ćete zamočiti noge. Kažem ovako, jer se nalazite u vanrednom prolaznom stanju koje iziskuje da vam neko pomogne u uzimanju abdesta. Onda kad ništa od ovog što smo spomenuli ne mognete izvršiti, uzet ćete abdest, odnosno gusul, a za noge ćete uzeti tejemum.

Drugo, utemeljeno je da prihvati olakšicu onaj ko za njome ima potrebu; to Allah, dželle šanuhu, voli. Ibn Omer, radijallahu anhu, prenosi sljedeće Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Uistinu Allah voli da ljudi prihvataju olakšice, a mrzi da čine grijehe.” (Ahmed, 10/107. El-Albani je ovaj hadis, u djelu Irvaul-galil, 3/9, ocijenio ispravnim.)

Kad je o tome riječ, zanimljivo je sljedeće zapažanje šejhul-islama Ibn Tejmijje: “Svevišnji Allah nagradit će čovjeka ako se sustegne od celibata, otežavanja vjere i samokažnjavanja, jer to On ne voli, ako istodobno prihvati olakšicu, koju On voli.”

Treće, Šerijat je, bez imalo sumnje, zabranio da čovjek nanosi štetu sebi ili nekom drugom čovjeku, na osnovi ajeta: “…i sami sebe u propast ne dovodite…” (el-Bekara, 195). Evo kako ove Božije riječi tumači mufesir es-Sa‘di: “Dovesti sam sebe u propast znači izostaviti ono što je obaveza, i to onda kad to ima za posljedicu neposredno uništenje tijela ili duše, odnosno činiti ono što tijelo ili dušu neposredno uništava. Ovaj kur’anski ajet odnosi se na mnoge situacije, pa obuhvata izazivanje problema koji čovjeka mogu koštati života, riskantno putovanje ondje gdje ima divljih zvijeri ili opasnih gmizavaca, penjanje na visoko mjesto s kojeg čovjek može pasti i tako dalje. Onaj ko učini nešto od toga ili nešto tome slično jedan je od onih koji sami sebe dovode u propast.” (Tejsirul-Kerimir-Rahman, str. 90)

Tu je i sljedeći ajet: “…i jedni druge ne ubijajte! Allah je, doista, prema vama milostiv” (en-Nisa, 29), u kojem je Mudri Allah zabranio da ljudi ubijaju jedni druge, kao što je zabranio i to da čovjek sebi oduzme život.

Kao zaključak možemo reći da vam nije dozvoljeno da učinite bilo šta što bi moglo naštetiti vama ili fetusu. Ako vam je ljekar preporučio strogo mirovanje i upozorio da bi kupanje moglo imati teške posljedice za plod, možete uzimati tejemum. A Allah, opet, najbolje zna.

 
Odgovor preuzet sa stranice islamqa, pod nadzorom šejha Saliha Munedžida

https://islamqa.info

Namaz je stub vjere. Ko prakticira namaz, zapravo prakticira vjeru, a ko ga zanemari, zanemario je dini-islam. Udjel muslimana u islamu odredjuje se prema namazu; nakon ostavljanja namaza nema islama. Allahov poslanik, saws, upozorio je: “Islam ce nestajati jedan po jedan dio, kad se god koji dio izgubi, ljudi ce se hvatati za sljedeci. Prvo sto ce nestati od islama je islamska vlast, a zadnje sto ce ostati od vjere je namaz.” (hadis biljeze Ibn Hibban, Ahmed i dr.)

U drugom hadisu stoji: “Prvo sto ce nestati medju ljudima jeste povjerenje, a zadnje sto ce ostati od vjere je namaz.” Prvo sto ce covjek biti upitan na Sudnjem danu je namaz: ako namaz bude ispravan, bice ispravna i primljena ostala djela; ako namaz ne bude ispravan, nece biti primljena ni ostala djela, makar ih bilo mnogo kao morske pjene. Upozoravajuci na opasnost ostavljanja namaza, s jedne, i ukazujuci na njegovo mjesto u islamu, s druge strane, poslanik, saws, rekao je: “Ono sto odvaja od nevjerstva jeste obavljanje namaza.” (Muslim)

Poslanik, saws, takodjer je upozorio: “Granica izmedju nas i licemjera je namaz, pa ko ga ostavi, ucinio je nevjerstvo.” Imam Ibn Hazm konstatirao je: “Poslije sirka nema veceg grijeha od toga da covjek izostavi namaz ne klanjavsi ga dok ne istekne njegovo vrijeme.” Sejhul-islam Ibn Tejmijje govorio je: “Ko ustraje na izostavljanju namaza veliki je nesretnik, propalica i prijestupnik.”

Nakon navedenih, ali i brojnih drugih argumenata i izjava islamskih ucenjaka vidimo u kakvoj se nevolji nalazi covjek koji ne obavlja namaz. Stoga, muslimanka se ni u kom slucaju i ni pod kojim okolnostima ne smije udati za covjeka koji ne klanja. Lijepo je i obavezno postovati vjeru, ali to nije dovoljno. Dobro srce i lijepa dusa ne mogu nadomjestiti prakticno ispoljavanje islama, vec se njihova ispravnost vrjednuje prema izvrsavanju propisanih obredoslovlja.

U islamu ne postoji razlog zbog kojeg je dopusteni svjesno izostaviti namaz. Ako borba na bojnom polju nije valjan razlog za ostavljanje namaza, onda za to ne postoji validan i razuman razlog. Medjutim, sejtan neke ljude veoma vjesto obmane i zavede, pa se pozivaju na nekakve “opravdane razloge”, a Allah najbolje zna.

Dr. Safet Kuduzović

Preuzeto sa stranice n-um.com

Godine u kojima se većinom javlja hajz jesu između 12. i 50. godine. On se može pojaviti i prije i poslije toga, ovisno od ženinog fizičkog stanja, životne sredine i klime. Ulema se razilazi oko toga da li godine u kojima se javlja hajz imaju određenu granicu tako da postoji mišljenje da žena ne može imati hajz prije i poslije te granice, a ono što se javi prije i poslije toga nije mjerodavna krv i nije hajz.

Nakon što je spomenuo razilaženja uleme u vezi s tim pitanjem, Ed-Darimi kaže: “Sve ovo je po mom sudu pogrešno, jer ono što je mjerodavno u svemu tome jeste postojanje krvi. To znači kada se pojavi u bilo kom stanju, intenzitetu ili godini, to je hajz, a Allah najbolje zna.” Ovo što je rekao Ed-Darimi ispravno je i to je stav Ibn Tejmijje.

Stoga, kad god žena vidi hajz, ona je u stanju hajza, pa makar to bilo i prije devete godine ili poslije pedesete godine. To je zato što su Allah i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odredili propise o hajzu na osnovu njegovog pojavljivanja i nisu to ograničili određenim godinama. Za ograničavanje hajza određenim godinama potreban je dokaz iz Kur’ana i Sunneta, a u njima o tome nema dokaza.

Muhammed ibn Salih el-Usejmin

Preuzeto sa stranice minber.ba

Prve, odabrane generacije nisu slavile rođendan. To je okoštali običaj koji su muslimani nedavno preuzeli od nevjernika. Allahov Poslanik, ﷺ, rekao je: “Ko oponaša jedan narod, on mu i pripada.” (Ebu Davud i Ahmed, s dobrim lancem prenosilaca, tvrdi šejhul-islam Ibn Tejmijje. Vidjeti: El-Iktida, 1/43 i 1/269.)

Zabranjeno je slaviti kako svoj, tako i rođendan drugih ljudi, čak i rođendan Poslanika, ﷺ, a Allah najbolje zna.

Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović