Musliman mora voditi računa da imetak koji zarađuje bude iz čisto halal izvora. Ako u njegovoj zaradi ima sumnje, bolje mu je kloniti se takvog posla, na osnovu hadisa: “Halal je jasan i haram je jasan, a između toga su nejasne stvari koje ne poznaje većina ljudi; ko ih se sačuva, sačuvao je svoju čast i vjeru, a ko upadne u njih, upao je u haram.” (Buharija i Muslim.)

Savremeni islamski učenjaci raspravljali su o pitanju kupovine dionica u institucijama koje u osnovi rade halal posao, ali se bave kamatom. Kao u mnogim savremenim pitanjima, tako i u ovom islamski učenjaci imaju različite stavove. Jedne skupina učenjaka zabranjuje ovakvu vrstu poslovanja pozivajući se na brojne opće argumente iz Kur’ana i hadisa koji zabranjuju kamatu, kao i na riječi Uzvišenog Allaha: “I potpomažite se u dobročinstvu i bogobojaznosti, a ne u griješenju i neprijateljstvu…” (El-Maide, 2.)

Pored hadisa koji zabranjuju kamatu, ovi se učenjaci pozivaju i na Poslanikove, ﷺ, riječi: “Zato se klonite svega što vam zabranim, a od onoga što vam naredim uradite onoliko koliko možete.” (Buharija i Muslim.) A pozivaju se i na pravilo: Kada dođu u koliziju halal i haram, haram dominira. (Vidjeti: El-Ešbahu ven-nezair, str. 105, od imama Sujutija.) Ovo mišljenje zastupa većina savremenih učenjaka kao i Stalni kolegij za naučna istraživanja i fetve. (Vidjeti: Fetavel-ledžnetid-daima, 13/407-408, i El-Eshumu ves-senedat, str. 141, od dr. Ahmeda Halila.)

Druga skupina islamskih učenjaka dopušta da se čovjek uortači s ovakvim institucijama, ako njen poslovni ustav nije precizirao da je kamatno poslovanje primarni ili sekundarni izvor zarade. Za ovo mišljenje opredijelili su se Ibn Usejmin, Abdullah b. Menia i neki drugi. (Vidjeti: El-Eshumu ves-senedat, str. 146.) Ovi učenjaci kao argument koriste opća šerijatska pravila kao i pravilo prijeke potrebe. Šejhul-islam Ibn Tejmijje kaže: “Miješanje halala s haramom može biti na dva načina (…); i, drugo, zabranjeni ugovori koji sadrže kamatu ili kocku. Kada se ovo pomiješa s halal imetkom, neće cijeli imetak biti haram, već treba odvojiti jedan od drugoga, i za svaki od dva imetka postoje kategorije koje ga mogu i smiju koristiti.” (Vidjeti: Medžmu’ul-fetava, 29/153.)

Ako nepristrasno pogledamo u argumente jedne i druge skupine, vidjet ćemo da prva skupina islamskih učenjaka ima jasnije i ispravnije argumente, a Allah najbolje zna.

Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović

Zahvala pripada Allahu, dž.š. Dužnost  muslimana je, kao što si napomenuo, da voli i želi dobro svom bratu muslimanu kao što voli i želi samom sebi, a, isto tako,  i da mrzi zlo svome bratu kao što i sam sebi mrzi. Ovo ne proturiječi sa tim da voli sebi ono što voli drugima. Što se tiče njegovog stanja da u situaciji kada vidi kod svoje braće muslimana neko dobro koje sam ne posjeduje, a želi da ga postigne, takvo stanje se naziva “gibtom” – zavist bez zlobe, izuzev u slučaju kada želi da ta njihova blagodat prestane, tada se to naziva pravom zavidnošću.

Musliman ima potrebu da se bori sa svojim nefsom kako bi očistio svoje srce u odnosima prema svojoj braći muslimanima. Ako ta ljubav prema braći bude iskrena, nestat će mnogih ovih problema od kojih pati. Kada bude svjestan i kada zna koju zaslugu i stepen zaslužuje zbog svoje ljubavi prema braći, kojima želi samo dobro, i kada zna koliku nagradu zaslužuje zbog dobročinstva učinjenog prema njima, to će ga postaknuti da im čini dobročinstvo svim sredstvima i na svaki mogući način. Tada će se truditi da koristi svojoj braći, umjesto da bude preokupiran zavidnošću i razmišljanjem šta će oni postići prije njega.

Treba dugo da razmišljaš o riječima Uzvišenog Allaha, dž.š.: “To je Allahov dar, koji On daje kome hoće.” (El-Ma’ide, 54.)

Uzvišeni Allah, dž.š., još kaže: “Mi im dajemo sve što im je potrebno za život na ovom svijetu i Mi jedne nad drugim uzdižemo po nekoliko stepeni da bi jedni druge služili.” (Ez-Zuhruf, 32.)

Štetnost zavidnosti je ogromna i na dunjaluku i na ahiretu. Imam Tirmizija bilježi hadis od Zubejra ibn Avvama, r.a., da je Allahov Poslanik, ﷺ. rekao:

“Među vas će prodrijeti i raširiti se bolest prošlih naroda: zavidnost i velika mržnja. Ona je ta koja brije. Ne kažem da brije kosu, nego brije vjeru.Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, nećete ući u Džennet sve dok ne budete vjerovali, a nećete vjerovati sve dok se međusobno ne budete voljeli. Želite li da vas obavijestim o nečemu što će učvrstiti ljubav među vama: širite selam među sobom!” (Tirmizi u Sunenu, hadis br. 2434, i ocjenjuje ga kao hasen – dobar.)

U značenje riječi: “… brije vjeru…” Et-Tibi kaže: “Tj. mržnja uništava vjeru kao što britva brije kosu.” (Tuhfetul-ahvezi bi šerhi Džami’it-Tirmizi.)

Ono što se može primijetiti, brate, jeste to da  ti poznaješ propis i znaš šta proizilazi iz njega. Pošto želiš da se oslobodiš i riješiš ovog pokuđenog svojstva, mi ćemo ti ponuditi neka rješenja:

Čini dovu Allahu, dž.š., skrušeno se i ponizno moleći da od tebe otkloni ovu bolest. Allahov Poslanik, ﷺ. je imao običaj učiti sljedeću dovu: “… Uputi moje srce na Pravi put i izvadi iz mojih prsa prevaru, zavidnost i mržnju!”
Razmišljaj o Kur’anu i puno ga uči, a posebno ajete koji govore o zavidnosti. Učeći Kur’an, čovjek stiče dobra djela. Uzvišeni Allah, dž.š., kaže: “Dobra djela, zaista, poništavaju hrđava” (Hud, 114.)

3- Čitaj životopis Allahovog Poslanika, ﷺ. i vidi kako se on klonio zavidnosti. Informiši se o njegovoj želji i ljubavi da čini dobro drugima, pa čak i svojim neprijateljima. Jedna od korisnih knjiga iz ove oblasti je knjiga Nuru-l-jekin fi sireti sejjidi-l-murselin.

4- Čitaj biografije ashaba Allahovog Poslanika, ﷺ. jedna od podesnih knjiga na ovu tematiku je knjiga Suveru min hajati-s-sahabe od Abdur-Rahmana Re’fata Paše.

5- Ako te tvoj nefs bude nagovarao na ovakve stvari, zatraži utočište kod Allaha, dž.š., od prokletog šejtana i posveti se nekom poslu koji će učiniti da zaboraviš na ova došaptavanja i misli.

6- Ako bi te šejtan kojim slučajem savladao i ubacio zavidnost u tvoje srce, dobro se čuvaj da se verbalno ili na djelu ne manifestira ono što bi ukazivalo na nju. Kod svakog čovjeka zavidnost ima svog udjela. Šejhul-islam Ibn Tejmijje, r.a., kaže: “Kaže se da ni jedno tijelo nije sačuvano od zavidnosti. Plemenit čovjek će taj osjećaj prikrivati, a pokvarena osoba će ga iskazivati.” (Ibn Tejmijja, Emradul-kulub.)  Čovjek neće polagati račun za ono što ga njegov nefs nagovara, nego će ga polagati za svoje riječi i djela. Allahov Poslanik, ﷺ. kaže: “Allah, dž.š., je oprostio mom ummetu pogrešku, zaborav i ono na što budu prisiljeni.” (Buhari u Sahihu, hadis br. 2033.)

Ako osjetiš na sebi da zavidiš nekoj određenoj osobi, kupi joj kakav poklon i rukuj se sa njom, pošto je Allahov Poslanik, ﷺ. rekao: “Rukujte se (kod selama), nestati će zavisti i međusobno razmjenjujte poklone, volit ćete se i nestat će mržnje među vama!” (Malik u Muvetta’u, hadis br. 1413.)

Zavidnost nastaje iz mržnje, a njena suprotnost je ljubav. Poklon i širenja selama su jedni od načina njenog zadobijanja. Allahov Poslanik, ﷺ. kaže:

“Nećete ući u Džennet sve dok ne budete vjerovali, a nećete vjerovati sve dok se ne budete međusobno voljeli. Želite li da vas uputim šta da činite, pa da se međusobno volite: širite selam među sobom!” (Muslim u Sahihu, hadis br. 81.)

Šejhul-islam Ibn Tejmijje, r.a., kaže: “Ko u sebi osjeti zavist prema nekoj osobi, neka upotrijebi u suzbijanju tog osjećaja bogobojaznost i strpljenje, i neka prezire to kod sebe… Međutim, onaj ko to prekorači,  verbalno ili djelom, bit će kažnjen, a onaj ko bude bogobojazan i strpi se, neće se svrstati među nasilnike. Allah, dž.š., će dati da osjeti korist svoje bogobojaznosti.” (Ibn Tejmijja, Emradu-l-kulub.) Allah, dž.š., najbolje zna.

Šejh Muhammed Ed-Duvejš

Kada nešto zabrani, šerijat zabrani i sve puteve koji vode tome. Stoga je islam zabranio miješanje muškaraca i žena, jer to prouzrokuje buđenje strasti i požuda. Buharija i Muslim zabilježili su da Usama b. Zejd  prenosi da je Allahov Poslanik, ﷺ, rekao: “Nisam ostavio poslije mene za muškarce opasnije iskušenje od žena.” U drugom hadisu koji je zabilježio Muslim stoji sljedeće: “Čuvajte se ovosvjetskih ljepota, i čuvajte se žena!” Islamski pravnici zabranjuju ukopavanje muškarca i žene u isti mezar, osim u prijekoj potrebi, ali i tada uvjetuju da se između njih napravi pregrada od zemlje. (Vidjeti: El-Mugni, 2/222, i Fetava Ibnis-Salah, 1/260.) A

ko se ovako tretiraju mrtvi, kako onda trebaju živi, a pogotovo mladi?! Nakon prihvatanja vjere, musliman mora izmijeniti mnoge stvari, počevši od društva i mjesta na kojima se često nalazio, pa i izgled i ponašanje. Ne priliči niti je dopušteno sjediti na mjestima kojima nije zadovoljan Uzvišeni Allah, gdje je prisutno razgolićavanje, muzika, razvratan govor, uljepšani i utanjeni ženski glasovi, grohotno smijanje i sl. Zar protiv sebe uspostaviti očit dokaz?!

Šejhul-islam Ibn Tejmijje kaže: “Kada bi čovjek u prolazu bez namjere čuo riječi nevjerstva, laž, ogovaranje, razvratnu pjesmu, muzičke instrumente, ne bi bio grješan, po konsenzusu muslimana, a kada bi sjeo da isto sluša i ne osuđujući to svojim srcem ni jezikom ni silom, bio bi grješan, po konsenzusu svih muslimana.” (Vidjeti: Medžmu’ul-fetava, 30/117.)

Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović

Niko od učenjaka iz prvih ni potonjih generacija nije zahtijevao od muslimana da ga slijepo slijede. Naprotiv, svi su zabranjivali da se njihovi stavovi poistovjete s Kur’anom i hadisom. S tim u vezi šejhul-islam Ibn Tejmijje ostavio je sljedeći zapis: “U vjerodostojnim predanjima stoji da su osnivači pravnih škola zabranjivali da ih neko slijepo slijedi, i tražili su od ljudi da ostave njihova mišljenja koja su u koliziji s kur’ansko-hadiskim tekstovima.” (Vidjeti: Medžmuatul-fetva, 20/10.)

Neki šafijski učenjaci smatraju da nije dopušteno pripisati imamu Šafiji njegovo mišljenje koje je u suprotnosti s Poslanikovim, ﷺ, hadisom. (Vidjeti: Ialamul-muvekiin, 6/161.) To su vjerovatno rekli povodeći se za Šafijinom izjavom: “Kada se ustanovi da je određeni hadis vjerodostojan, to je moj mezheb”, a Allah najbolje zna.

Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović