Svevišnji Allah odlikovao je određena mjesta nad drugim mjestima, kao što je odlikovao jedne ljude nad drugima i jedna vremena nad ostalim vremenima. Tako je Uzvišeni Allah učinio Mekku Njemu najdražim mjestom, pa je zbog te odlike svakom vjerniku Mekka draža od njegova vlastitog doma i njegove rodne grude. Jedno od mjesta koje je odlikovano nad drugim jeste oblast Šam. To je oblast kroz koju je u dugom nizu minulih stoljeća prolazilo hiljade islamskih učenjaka i gotovo da nećete spomenuti nijednog hadiskog eksperta a da nije prošao kroz Šam, ponudio svoje znanje drugima, ili se okoristio njihovim znanjem. Ebu Šama, poznati učenjak, u šestom je hidžretskom stoljeću ušao u Kuds i vidio je u Bejtul-Makdisu pet stotina halki, pa je zaplakao i rekao: “Nestade znanja!” Šta reći za naše vrijeme i šta bi rekao Ebu Šama kada bi mogao vidjeti Mesdžidul-Aksa danas? Danas u Bejtul-Makdisu možda nema nijedne halke. Slobodno se može reći da ummet nikada nije bio u težoj situaciji. Ali bez obzira na ovu tešku situaciju u kojoj se nalaze muslimani, odlike Šama vrijede do Sudnjega dana. Šejhul-islam Ibn Tejmijje napisao je studiju u kojoj je govorio o odlikama Šama, odnosno dokazivao je Kur’anom, sunnetom i riječima prvih generacija da postoje jasni argumenti koji ukazuju na posebne odlike ove oblasti. Između ostalog, rekao je: “…tim ajetima i hadisima dokazivao sam da ljudi moraju ostati u Damasku i izaći u rat protiv Tatara, i da će im Allah, dželle šanuhu, inšallah, dati pobjedu, te da ne smiju pobjeći u Egipat.” Vidjeti: Menakibuš-šami ve ehlihi, str. 73 od Ibn Tejmijje (Vidjeti: Menakibuš-šami ve ehlihi, str. 73, od Ibn Tejmijje.).

Šam u Kur’anu

U vezi s Kudsom, Svevišnji Allah rekao je: “Uzvišen neka je Onaj Koji je u jednom času noći preveo Svoga roba iz Mesdžidi-harama u Mesdžidi-Aksa, čiju smo okolicu blagoslovili…” (El-Isra, 1.) Ovo putovanje iz El-Mesdžidul-harama u daleki mesdžid (El-Mesdžidul-Aksa) u Jerusalem  zove se El-Isra. I to ukazuje na posebnu odliku toga mjesta. Naime, Sveznajući Allah bio je zadovoljan da Njegov Poslanik, ﷺ, bude uzdignut svom Stvoritelju iz tog mjesta, a ne iz Mekke, što ukazuje na posebnu važnost El-Mesdžidul-Aksaa. Međutim, to nikako ne ukazuje da je Bejtul-Makdis vredniji od Mekke: pored te počasti Mekka ostaje najsvetije i najvrednije mjesto na Zemlji, kako stoji u vjerodostojnim hadisima. Ovo putovanje: “…u jednom času noći…” bilo je duševno i tjelesno, ne puko duševno putovanje, kako to neki žele predstaviti, i to je njihovo mišljenje, nesumnjivo, pogrešno. Nakon toga, Allah, dželle šanuhu, uzdigao ga je Sebi i propisao mu najčasniji ibadet (obred), a to je namaz. Govoreći o Ibrahimu, alejhis-selam, Svemogući Allah kaže: “I htjedoše mu spletku skovati, ali Mi ih učinismo gubitnicima najvećim i spasismo njega i Luta u zemlju koju smo za ljude blagoslovili.” (El-Enbija, 70-71.)  Poznato je da je Ibrahima, alejhis-selam, Allah izbavio u zemlju Šam. A drugi su se poslanici kretali samo između tri zemlje: Egipat, Hidžaz i Šam. Ne postoje vjerodostojna predanja da su poslanici odlazili, odnosno živjeli igdje drugo. Govori se da negdje u Turskoj postoji kabur nekog poslanika, što je nedvojbeno obična, autentičnim predanjima nedokazana pretpostavka. Pouzdano se zna samo mjesto kabura posljednjeg poslanika Muhammeda, ﷺ, kako tvrdi Ibn Tejmijje. Allah, dželle šanuhu, rekao je: “A Sulejmanu vjetar jaki potčinismo, po zapovijedi je njegovoj puhao prema zemlji koju smo blagoslovili.” (El-Enbija, 81.) A pouzdano se zna da je Sulejman, alejhis-selam, vladao u Šamu. U Šamu je Sinajska gora, kojom se Uzvišeni Allah kune u Kur’anu: “Tako mi smokve i masline i Sinajske gore…” (Et-Tin, 1-2.) Na ovoj gori je Svevišnji Allah  razgovarao s Musaom, alejhis-selam. I slobodno možemo kazati da je Šam kolijevka poslanstva, pa je i zbog toga Uzvišeni Allah posebno odlikovao Šam i njegovu okolicu.

Šam u hadisu

Allahov Poslanik, ﷺ, izvijestio nas je da se u Šamu nalazi pobjedonosna skupina koja je na istini i koja je na Pravom putu: “U mom ummetu ostat će jedna skupina koja će biti na istini, i neće joj naštetiti oni koji im se suprotstavljaju, sve dok ne dođe Allahova odredba!” (Buharija i Muslim.) A Allahova odredba, spomenuta u hadisu, jeste blagi vjetar koji će uzeti duše vjernicima, tako da će Sudnji dan nastupiti za života najgorih ljudi. U Ahmedovoj verziji još stoji dodatak da su ashabi upitali: “A gdje su ti ljudi, Allahov Poslaniče?”, na šta je Poslanik, ﷺ, odgovorio: “Oni su u Kudsu i oko Kudsa!” Međutim, spomenuti dodatak, u ovom hadisu, slab je. Ima i drugih hadisa koji govore da se ta skupina nalazi u Bejtul-Makdisu i oko njega, ali oni nisu vjerodostojni. Ipak, postoji hadis koji je zabilježio imam Muslim od Sa’da b. Ebu Vekkasa, radijallahu anhu, u kojem stoji da je Poslanik, ﷺ, rekao: “Stanovnici zapada ostat će na istini sve do Sudnjeg dana.” A pod sintagmom stanovnici zapada Resulullah, ﷺ, mislio je na stanovnike Šama; tako da neki ne bi pomislili da se radi o Evropljanima ili Amerikancima. Naime, svim učenjacima, a i običnim muslimanima oduvijek je bilo poznato da se izraz stanovnici zapada odnosi na stanovnike Šama. Stoga su imama El-Evzaija, rahimehullah, zvali: “Imam zapada”, a poznato je da je on bio iz Šama. U drugom hadisu Allahov Poslanik, ﷺ, kaže: “Kada se pokvare stanovnici Šama, u vama neće više biti nikakvog dobra.” (Tirmizi, i ocijenio ga je ispravnim.) Iz hadisa se može razumjeti da će se prvo pokvariti ostali ljudi, pa tek onda stanovnici Šama. Šam je uvijek bio kolijevka znanja. Hadiska nauka nije bila više zastupljena na Arapskom poluotoku od Šama, pa čak ni u našem vremenu. Zar šejh Albani nije živio u Šamu? Također, Allahov Poslanik, ﷺ, rekao je: “Blago se Šamu!”, ponovivši to tri puta, pa su ga upitali: “Zašto, Allahov Poslaniče?” Odgovorio je: “Allahovi meleki svoja krila raskriljuju nad Šamom.” (Ahmed i Hakim, sa ispravnim lancem prenosilaca.) U drugom hadisu stoji da je Vjerovjesnik, ﷺ, rekao: “Vi ćete opremiti tri vojske: jednu u Jemenu, drugu u Iraku, a treću u Šamu, pa se držite Šama!” (Ebu Davud i Ahmed, sa ispravnim lancem prenosilaca.) Tu je i hadis: “Kada dođe vrijeme velike bitke pred Sudnji dan, postojat će jedno mjesto koje se zove El-Gavta, a u njemu jedan grad koji se zove Damask. To će biti najbolje mjesto gdje će živjeti muslimani.” (Ebu Davud, sa ispravnim lancem prenosilaca.) A poznato je da Damask i područje današnje Sirije također pripadaju Šamu. Ibn Omer prenosi da je Poslanik, ﷺ, rekao: “Pred kraj ovog svijeta pojavit će se vatra u Hadremevtu koja će tjerati ljude!” “Šta nam savjetuješ, Allahov Poslaniče”, upitaše ashabi? “Držite se Šama”, odgovori Poslanik, ﷺ. (Ahmed i Tirmizi, s ispravnim lancem prenosilaca.) Spuštanje Isaa, alejhis-selam, desit će se u Šamu, o čemu govore vjerodostojna predanja.

Stanje u Šamu

Iz navedenih ajeta i hadisa jasno se vidi da je Svemogući Allah velikim blagodatima počastio oblast Šam. Nažalost, danas u Šamu, tačnije u Gazi, vidimo da se dešavaju stvari koje zdrav razum ne može pojmiti. Vjerujem da muslimanima nije naumpalo da će se takvo nešto desiti u Šamu. Da se ovo krvoproliće ne dešava pred našim očima, kazali bismo da je posrijedi fotomontaža kojom se žele obeshrabriti muslimani, ali na našu nesreću, znamo da je sve to istina. A ono što ne vidimo, mnogo je gore od onog što vidimo. Međutim, ova zbivanja nisu novost i nisu se pojavila iznenada. To je jedna realnost koja se mogla očekivati, gledajući opće stanje muslimana i njihov odnos prema Allahovoj vjeri. Bolno je i žalosno kada sebe moramo kriviti zbog zla koje nam drugi čine! Allahov Poslanik, ﷺ, obavijestio nas je o svemu tome: “O skupino muhadžira, ako dočekate pet stvari, a molim Svevišnjeg Allaha da ih ne dočekate…”, pa je, između ostalog, spomenuo: “…kada ljudi prekrše svoj ugovor s Allahom, dželle šanuhu, poslat će im njihovog neprijatelja koji će uzeti dio zemlje kojom su vladali…, a kada budu zakidali na vagi i kantaru, okusit će nepravdu vladara.” (Ibn Madže, sa ispravnim lancem prenosilaca.) Ovaj je hadis jasan i samo što u hadisu ne stoji: Bosna, Palestina, Čečenija, Irak… ili bilo koje drugo mjesto u kojem vladaju zulumćari. Znači, kada se god okrenemo od Allahove vjere, Allah učini da nama vladaju najgori vladari, i tako će ostati sve dok se muslimani ne vrate svojoj vjeri. Molim Allaha da nas uputi na Pravi put i spasi zla naših neprijatelja i zla nepravednih vladara, amin!

Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović

Zahvala pripada Uzvišenom Allahu, dž.š. Allah, dž.š., kaže: “Reci: ‘Tražim zaštitu Gospodara ljudi, Vladara ljudi, Boga ljudi, od zla šejtana – napasnika, koji zle misli unosi u srca ljudi – od džina i od ljudi!'” (En-Nas, 1-6.)

– Od Ebu Hurejre, r.a., se prenosi da je rekao: “Neki od ashaba Allahovog Poslanika, ﷺ. su došli do njega i rekli: ‘Allahov Poslaniče, ponekad pomislimo na takve stvari da ih smatramo toliko velikim da ne možemo da pričamo o tome. Allahov Poslanik, ﷺ. tada upita: ‘Zar ste to već našli i osjetili?’

Oni rekoše: ‘Da.’ Allahov Poslanik, ﷺ. reče: ‘To je znak čistog i iskrenog imana.'” (Muslim u Sahihu, 132.)

– Od Osmana ibn Ebul-Asa, r.a., se prenosi da je došao do Allahovog Poslanika, ﷺ. i rekao mu: “Allahov Poslaniče, zaista se šejtan ispriječava između mene i mog namaza, te me zbunjuje (pričinjava sumnju i zbrku) kod učenja u samom namazu.” Allahov Poslanik, ﷺ. odgovori: “U pitanju je šejtan po imenu Hanzeb. Kada osjetiš njegovo prisustvo, zatraži utočište kod Uzvišenog Allaha, dž.š., od njega i tri puta pljuni (bez pljuvačke) na svoju lijevu stranu!”

Osman, r.a., završava ovaj hadis riječima: “Tako sam postupio, pa ga je Allah, dž.š., udaljio od mene.” (Muslim u Sahihu, 3203.)

– Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, ﷺ. rekao: “Šejtan dolazi jednom od vas, pa mu kaže: ‘Ko je stvorio ovo? Ko je stvorio ono?’ Sve dotle dok ne dođe do pitanja: ‘Ko je stvorio tvog Gospodara?’ Kada neko od vas dođe do tog stepena, neka zatraži utočište kod Allaha, dž.š., i neka prestane sa takvim razmišljanjem!” (Buhari u Sahihu, 3276., i Muslim u Sahihu, 134.)

– Ebu Hurejre, r.a., također, prenosi da je Allahov Poslanik, ﷺ. rekao: “Kad se počne učiti ezan za namaz, šejtan se udaljava i uzmiče, glasno puštajući vjetar, kako ne bi čuo ezan. Kada se završi sa ezanom, ponovo nastupa i dolazi. Kada se prouči ikamet, ponovno bježi, a kada se završi, prilazi i nastupa tako da se upliće između čovjeka i njegovih misli, govoreći mu: ‘Sjeti se toga i toga’, i tako ga podsjeća na ono čega se, inače, ne bi prisjetio. To ide tako daleko da čovjek, na kraju, ne zna koliko je rekata klanjao. Kada se to dogodi, pa čovjek nije siguran da li je klanjao tri ili četiri rekata, neka na sjedenju učini dvije sehvi-sedžde!’ (Buhari u Sahihu, 1231., i Muslim u Sahihu, 389.)

-Ebu Se’id El-Hudri, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, ﷺ. rekao: “Kada se nekome od vas pojavi sumnja u namazu, pa nije siguran i ne zna da li je klanjao tri ili četiri rekata, neka odagna tu sumnju i neka temelji svoje mišljenje na onome u što je siguran i neka učini dvije sehvi-sedžde prije nego što preda selam. Ako bude tako klanjao pet rekata, oni će se zauzimati i posredovati za njegov namaz. Ako na taj način bude upotpunio četri rekata, ove dvije sehvi-sedžde će biti poniženje za šejtana.” (Muslim u Sahihu, 571.)

Ovi ajeti i hadisi pojašnjavaju obim i doseg šejtanovog nastojanja da odvede ljude u zabludu i da ih spriječi od činjenja ibadeta svom Gospodaru. To čini putem ubacivanja raznih misli (vesvesa) u njihova prsa. Putevi i načini izbavljenja od šejtanskih napasti koje čini putem vesvese su već ranije objašnjeni. Ovo stanje može toliko da se iskomplikuje da se kod nekih ljudi javlja sumnja kod svakog obavljenog ibadeta, da li ga je obavio ili ne? Naše fokusiranje na ovaj problem ovdje ne ide u tom pravcu da se kritički osvrnemo na ovakve slučajeve. Ono ide u drugom pravcu gdje želimo osvijetliti pitanje: Da li će čovjek biti nagrađen ako se bude borio protiv šejtana i izbjegavao ove misli (vesvese)?

U okviru istraživanja o ovoj temi ne nalazimo jasan i decidan odgovor i stav islamske uleme. Međutim, iz navoda Ibn Tejmijje i Ibn Kajjima El-Dževzijje, rahimehumallah, može se shvatiti da čovjek za takva nastojanja ima nagradu i sevap. To se može shvatiti i iz već navedenih citata iz Kur’ana i sunneta Allahovog Poslanika, ﷺ. o čemu će u daljnem nastavku biti riječi.

U prvom hadisu vidimo kako ashabi Allahovog Poslanika, ﷺ. postavljaju pitanje Allahovom Poslaniku, ﷺ. koje se odnosi na misli (vesvesu) koje nalaze u svojim prsima. Odgovor Allahovog Poslanika, ﷺ. je glasio: “To je znak iskrenog imana.” Šejhul-islam Ibn Tejmijje, rahimehullah kaže: “Tj. velika i oštro izražena mržnja prema pojavi i nastupu šejtanskog došaptavanja, odnosno navraćanju na zle misli, i njegovo odstranjivanje iz srca je znak iskrenog imana. Takva osoba je poput borca na Allahovom, dž.š., putu kome je u susret došao neprijatelj, pa mu se suprotstavlja, sve dok ga na kraju ne savlada. Ovo je vid najveće borbe na Allahovom, dž.š., putu, a to je iskren i nepomiješan put poput čistog mlijeka. Iman je postao čistim nakon što je osoba osjetila  odvratnost prema šejtanskom došaptavanju i odbacila ga, pa se iman očistio i postao iskren i nepomućen.” (Medžmu’u-l-fetava od Ibn Tejmijja, 282/7.)

Na drugom mjestu Šejhul-islam Ibn Tejmijje, rahimehullah, kaže: “Ovo šejtansko došaptavanje i navođenje na zlo (vesvesa) je takve prirode da nasrće i napada na srce bez čovjekove volje i izbora. Ako vjernik osjeti odvratnost prema njemu i odagna ga od sebe, njegova mržnja prema tom došaptavanju označava iskreni iman.” (Medžmu’u-l-fetava od Ibn Tejmijje, 108/14.)

Ibn Tejmijje, rahimehullah, također, kaže: “Mnogi islamski učenjaci kažu: ‘Odvratnost i mržnja prema šejtanskom došaptavanju, kao i bježanje srca od njega je vid iskrenog imana. Hvala Allahu, dž.š., što je krajnja granica varke i obmane šejtanove došaptavanje (vesvesa) i navođenje na zlo. Kada šejtani od džina budu pobijeđeni, došaptavaju i navode na zlo. A kada šejtani od ljudi budu pobijeđeni, iznose laži. Šejtanovom došaptavanju su izloženi svi oni koji su okrenuti prema Allahu, dž.š., putem zikra ili nekim drugim načinom. To je neminovno da se dogodi, pa se vjernik mora strpiti i biti čvrst, te ostati ustrajan u onome što inače čini, kao što su učenje zikra i obavljanje namaza. On u tom nastojanju ne smije osjetiti poteškoću i dosadu, pošto će svojom ustrajnošću i revnošću izazvati prekidanje šejtanove varke. Zaista je šejtanova varka slaba.'” (Medžmu’u-l-fetava od Ibn Tejmijje, 608/22.)

Ibn Tejmijje, rahimehullah, u svom drugom djelu kaže: “Šejtanovo došaptavanje prestaje sa učenjem “euze” (traženjem utočišta kod Allaha, dž.š., od prokletog šejtana) i prestankom razmišljanja o tom došaptavanju, te da kaže kada šejtan došapne: “Nisi oprao svoje lice (kod abdesta)!”, “Da, ja sam oprao svoje lice.” Ako mu sine misao i naumpadne u toku namaza da nije zanijetio  i da nije donio tekbir, neka sebi u srcu kaže: “Da, ja sam zanijetio i donio tekbir.” On mora čvrsto i stameno stajati na istini i odagnati šejtansko došaptavanje koje joj se suprotstavlja i oponira. Kada šejtan bude vidio njegovu snagu, nepokolebljivost i ustrajnost na putu istine, udaljiće se i otići od njega. U suprotnom, čim  šejtan primijeti da prihvata sumnje, nejasne i nesigurne stvari, kao i da sluša i udovoljava šejtanskim došaptavanjima i pomislima, navodiće mu takve stvari i u tolikom obimu u kojem više neće biti u stanju da im se odupre. U tom slučaju, njegovo srce će postati stjecište onoga što mu nadahnjuju i govore od kićenih besjeda šejtani u liku ljudi i džina. Postepeno će, nakon toga, preći na teže stvari, sve dotle dok ga šejtan ne odvede u propast.” (Der’ut-te’arud od Ibn Tejmijje, 318/3.)

Na osnovu navedenog može se zaključiti i reći da će čovjek biti nagrađen ako bude izbjegavao ova šejtanska došaptavanje i bude se borio protiv šejtana iz sljedećih razloga:

1- Allahov Poslanik, ﷺ. je pohvalio osjećaj mržnje i odvratnosti prema ovom šejtanskom došaptavanju koje izaziva sumnje u vjerovanju (akidi) riječima: “… to je čisti i iskreni iman.” Udaljavanje od šejtanskog došaptavanja i neprepuštanje njegovom utjecaju je nerazdvojiv i nužan dio osjećaja mržnje prema ovom došaptavanju.

2- Slijeđenje naredbe Allahovog Poslanika, ﷺ.: “… neka prestane sa tim (došaptavanjem )!”

3- Riječi Allahovog Poslanika, ﷺ. o dvije sehvi-sedžde: “… one (sehvi-sedžde) će biti poniženje za šejtana.” U ovim riječima se krije podsticanje da se šejtan ponizi i prezre. Njegovo ponižavanje, u ovom konkretnom slučaju, biće putem udaljavanja od šejtanskog došaptavanja i neobraćanje pažnje na njega, uz prakticiranje onoga na što je uputio i ukazao Uzvišeni Allah, dž.š., i Njegov Poslanik, ﷺ. kao što je traženje utočišta kod Allaha, dž.š., od prokletog šejtana i drugo.

4- Tjeskoba, žalost i briga koje pogode vjernika usljed šejtanskog nagovaranja mogu doći pod značenje riječi Allahovog Poslanika, ﷺ.: “Muslimana ne zadesi ni jedna teškoća, bolest, briga, žalost, neprijatnost (bol), tuga, čak i trn koji ga ubode, a da Allah, dž.š., sa tim ne oprašta i čisti njegove grijehe.” (Buhari u Sahihu, hadis br. 5642., i Muslim u Sahihu, hadis br. 2573.)

5- Tu su, također, i riječi Šejhul-islama, Ibn Tejmijje, rahimehullah: “Poput borca na Allahovom, dž.š., putu kome je u susret došao neprijatelj, pa mu se suprotstavlja, sve dok ga na kraju ne savlada. Ovo je (odbacivanje šejtanskog došaptavanja) vid najveće borbe na Allahovom, dž.š., putu.” Iz njegovog poređenja takve osobe sa mudžahidom i opis njegovih napora kao vida najveće borbe na Allahovom, dž.š., putu, može se shvatiti da će ta osoba biti nagrađena za svoja nastojanja. Allah, dž.š., najbolje zna. Neka je salavat i selam na našeg poslanika, Muhammeda, ﷺ. njegovu porodicu i sve ashabe.

Muhammed Salih el-Munedždžid

Nemoguće je da autentični hadisi budu oprečni jedni drugima. Ta se oprečnost samo pojavi kod ljudi jer ne mogu ispravno shvatiti značenje naoko oprečnih hadisa. Veliki hadiski ekspert Ebu Bekr Ibn Huzejme kazao je: “Ne znam da postoje dva vjerodostojna hadisa koji se suprotstavljaju jedan drugom. Ipak, ko nađe dva naoko oprečna hadisa neka mi se obrati, uskladit ću njihova značenja.” (Vidjeti: Tedribur-ravi, 2/115.)

U sunnetu je navedeno nekoliko predanja koja ukazuju da je zabranjeno piti u stojećem položaju. Imam Muslim zabilježio je da su Enes b. Malik i Ebu Seid Hudri izjavili: “Poslanik, ﷺ, zabranio pijenje u stojećem položaju.” Ovaj isti imam zabilježio je da je Ebu Hurejre prenio sljedeće Resulullahove, ﷺ, riječi upozorenja: “Neka niko od vas ne pije stojeći, a ko zaboravi, neka povrati!” Vjerovjesnik, ﷺ, vidio je čovjeka da pije stojeći pa mu je rekao: “Prestani piti!” “Zašto?”, upita ovaj. “Da li bi volio da s tobom mačka pije?”, upita ga Poslanik, ﷺ, a on odgovori:  “Ne, ne bih to volio.” Resulullah, ﷺ, tada mu reče: “S tobom je pio onaj ko je gori od mačke: šejtan.” (Ahmed, Darimi i Tahavi. Šejh Ahmed Šakir predanje smatra ispravnim. Vidjeti: El-Musned, 8/117.)

Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik, ﷺ, rekao: “Kada bi onaj ko pije stojeći znao šta se odvija u njegovom stomaku, izazvao bi povraćanje.” (Abdurrezzak, 10/427, Ahmed i Ibn Hibban. Šejh Ahmed Šakir i Albani predanje smatraju dobrim. Vidjeti: El-Musned, 7/488, i Es-Silsiletus-sahiha, 1/338.)

Navedeni hadisi nedvosmisleno ukazuju da je zabranjeno piti stojeći, ali postoje vjerodostojni hadisi koji ukazuju da je to dopušteno. Budući da ne postoji argument koji ukazuje da je jedan od dva propisa derogiran, ti se naoko oprečni hadisi mogu uskladiti ovako: pijenje stojeći iz opravdanog razloga, kao naprimjer, zbog velike gužve, u slučaju da nije lahko sjesti ili čučnuti, kada se pije iz česme i sl., postupa se prema hadisima koji dopuštaju, u protivnom treba sjesti, radeći po hadisima koji zabranjuju pijenje stojeći. To je stav imama Nevevija i šejhul-islama Ibn Tejmijje, jer i oni pijenje stojeći smatraju pokuđenim, osim uz opravdan razlog. (Vidjeti: El-Mensurat, str. 143, od imama Nevevija, i Medžmu’ul-fetava, 32/134.) Imam Ibn Hazm najrigorozniji je kada je riječ o ovom pitanju. Po njemu, zabranjeno je pijenje u stojećem položaju. (Vidjeti: El-Muhalla, 7/519.)

Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović