Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Koje su to stvari koje pomažu klanjanje noćnog namaza?
Stvari koje pomažu obavljanje noćnog namaza su mnogobrojne, a evo nekih: 1. Iskrenost prema Allahu, dž.š. Uzvišeni Allah naređuje da se djela samo Njemu iskreno čine: “A naređeno im je da se samo Allahu klanjaju, da Mu iskreno, kao pravovjerni, vjeru ispovjedaju.” (El-Bejjine, 5.) Kad ojača iskrenosviše
Stvari koje pomažu obavljanje noćnog namaza su mnogobrojne, a evo nekih:
1. Iskrenost prema Allahu, dž.š. Uzvišeni Allah naređuje da se djela samo Njemu iskreno čine: “A naređeno im je da se samo Allahu klanjaju, da Mu iskreno, kao pravovjerni, vjeru ispovjedaju.” (El-Bejjine, 5.)
Kad ojača iskrenost roba on je više sklon uputi ka pokornosti i dobrim djelima koja ga približavaju Allahu. U hadisu Ubejja ibn Ka’ba, r.a., prenosi se da je Poslanik, ﷺ. rekao: “Obraduj ovaj ummet visokim položajem, vjerom, uzvišenošću, pobjedom i vlašću na Zemlji. Ko od njih bude radio djela ahireta za dunjaluk, na ahiretu neće imati ništa.” (Ahmed u Sahihul-džami’u, 2825.)
Mutrif ibn Abdullah ibn Eš-Šehir kaže: “Ispravnost se djela gleda kroz ispravnost srca, ispravnost srca kroz ispravnost nakane (nijjeta).” Ibnul-Kajjim, Allah mu se smilovao, kaže: “Shodno veličini nakane roba i njegovog htijenja i želje, dolazi do upute i pomoći od Uzvišenog. Allahova se pomoć spušta robovima ovisno o veličini njihovog htijenja, nakana, želja i strahopoštovanja, a također i poniženje dolazi ovisno o ovim faktorima. Zato su ispravni prethodnici čvrsto nastojali sačuvati svoja djela pokornosti Allahu, kao npr. noćni-namaz. Neki je čovjek upitao Temima ibn Evsa ed-Darija, r.a., o noćnom namazu, rekavši: “Kako ti s noćnim namazom?” Temim se žestoko razljuti, pa reče:
“Tako mi Allaha, rekat koji klanjam sredinom noći u tajnosti, draži mi je nego da klanjam cijelu noć pa da to ispričam ljudima.”
Ejjub Es-Sihtijani je klanjao cijelu noć. Kad bi se zora približila vratio bi se i legao u postelju, a kada bi zora nastupila podigao bi glas kao da je tek ustao.
2. Da onaj koji želi klanjati osjeti da ga Allah zove na noćni namaz. Kad rob osjeti da ga njegov Gospodar i Zaštitnik poziva, Kojem ničija pokornost nije potrebna, veća je mogućnost da se čovjek odazove. Uzvišeni kaže: “O ti, umotani! Probdij noć, osim malog dijela; – polovinu njezinu ili malo manje od nje; ili malo više od nje, i izgovaraj Kur’an pažljivo.” (Muzemmil, 1-4.)
Sa’d ibn Hišam ibn Amir, r.a., rekao je Aiši, r.a.: “‘Obavijesti me o noćnom namazu Poslanika, ﷺ. !’ A ona reče: ‘Zar ne učiš: ‘O ti, umotani!”? Rekoh: ‘Dakako!’ Ona reče: ‘Allah, dž.š., je naredio noćni namaz kao strogu obavezu na početku ove sure. Poslanik, ﷺ. i ashabi su jednu godinu klanjali. Za ovu suru dvanaest mjeseci nije objavljen završetak, sve dok Allah nije na njenom kraju objavio olakšanje. Noćni je namaz postao dobrovoljno djelo nakon što je bio stroga obaveza.'” (Muslim.)
3. Poznavati vrijednost noćnog namaza. Ko spozna vrijednost ovog ibadeta ustrajno će čuvati vezu s Allahom, dž.š., klanjajući u ovom (spomenutom) periodu. Od predaja koje su došle potvrđen je hadis Ebu Hurejre, r.a., da je Vjerovjesnik, ﷺ. rekao: “Najbolji namaz, poslije propisanog, je namaz u sredini noći, a najbolji post poslije mjeseca ramazana je post Allahovog svetog mjeseca muharrema.” (Muslim.)
Abdullah ibn Amr, r.a., prenosi da je Poslanik, ﷺ. rekao: “Allahu najdraži namaz jeste Davudov namaz, a Allahu najdraži post jeste Davudov post. Spavao bi pola noći, klanjao trećinu, zatim spavao (preostalu) šestinu noći. Jedan dan bi postio, a drugi bi mrsio.” (Muttefekun alejhi.)
Amr ibn Abese veli da je Vjerovjesnik, ﷺ. rekao: “Rob je najbliži Gospodaru u zadnjem dijelu noći. Pa ako možeš biti od onih koji spominju Allaha u to doba, onda to budi.” (Et-Tirmizi i En-Nesai.)
U hadisu od Ibn Mesuda, r.a., kaže se da je Poslanik, ﷺ. rekao: “Naš Gospodar se začudi dvojici ljudi: Čovjeku koji se izvuče iz postelje i porodice i ode na namaz. Tada Allah Uzvišeni kaže: ‘O meleki, pogledajte Mog roba digao se na namaz napustio postelju i porodicu, i došao na namaz iz želje i težnje da zadobije ono što je kod Mene.'” (Ahmed, hadis je hasen – dobar; Sahihut-Tergib 258.)
Noćni namaz tjera nemar srca, kao što se prenosi u hadisu Abdullaha ibn Amra ibnul-Asa, r.a., da je Poslanik, ﷺ. rekao: “Ko klanja noćni namaz učeći deset ajeta, neće biti ubrojan u nemarne. Ko klanja učeći stotinu ajeta, bit će upisan u pokorne, a ko klanja učeći hiljadu ajeta, bit će upisan u one koji dosta blaga posjeduju.” Ebu Davud i Ibn Hibban. (Hadis je hasen – dobar. Sahihut-Tergib 258.)
Jahja ibn Muaz kaže: “Lijek srca je u pet stvari: učenju Kur’ana s razmišljanjem, praznom stomaku, noćnom namazu, skrušenosti u zadnjoj trećini noći i druženju s dobrima.”
4. Pogledati postupke ispravnih prethodnika prilikom noćnog namaza, a naročito njihovu vezanost za taj namaz. Naši prethodnici bi se naslađivali noćnim namazom i mnogo mu se radovali. Abdullah ibn Vehb kaže: “Svako je naslađivanje u osnovi jedna slast, osim ibadeta. Ibadet ima tri slasti: dok si u ibadetu, kada ga se sjećaš i kada budeš dobio nagradu za njega.” Muhammed ibn el-Munkedir kaže: “Od dunjalučkih naslada nije ostalo ništa, osim: noćnog namaza, susreta s braćom i namaza u džematu.” Sabit el-Bennani kaže: “Ne nalazim ništa slađe u mom srcu od noćnog namaza.” Jezid er-Rekkaši kaže: “S dužinom noćnog namaza dolazi radost očiju iskrenih robova, a sa dužinom žeđi njihova se srca raduju susretu s Allahom.” Muhalled ibn Husejn kaže: “Nisam se probudio noću a da nisam našao Ibrahima ibn Edhema kako spominje Allaha i klanja. Tada bi mi teško bilo, ali bih se utješio sljedećim ajetom: ‘To je Allahova milost koju On daje onome kome hoće – a u Allaha je milost velika.'” (El-Džumua, 4.)
Ebu Asim en-Nebil kaže: “Ebu Hanifu su nazivali ‘Stub’ zato što je mnogo klanjao (uspravno stajao u namazu).” Od El-Kasima ibn Mu’ina se prenosi da je rekao: “Ebu Hanifa je proveo noć u namazu učeći ajet: ‘Međutim, Smak svijeta im je rok, a Smak svijeta je užasniji i gorči.’ (El-Kamer, 46.)
Ponavljao ga je plačući, a dove bi skrušeno upućivao.”
Ibrahim ibn Šemmas kaže: “Gledao sam Ahmeda ibn Hanbela kako provodi noći u ibadetu dok je još dijete bio.” Kaže Ebu Bekr el-Mirvezi: “Bio sam s imamom Ahmedom oko četiri mjeseca u vojsci. Uvijek bi noću klanjao, a danju bi učio Kur’an. Imam Buhari bi klanjao i zadnji dio noći bi proveo u ibadetu učeći oko polovine ili trećine Kur’ana. U ovom bi periodu noći završavao hatmu svaka tri dana. Ibn Abdu-l-Hadi opisuje noćni namaz šejhul-islama Ibn Tejmijje: “Noć bi provodio daleko od svih ljudi, osamio bi se sa svojim Gospodarom, bio bi skrušen i neprestano bi učio Kur’an. Ponavljao bi različite vrste noćnih i dnevnih ibadeta. Kad bi stupio u namaz njegovi udovi bi drhtali tako da se naginjao lijevo-desno.” Ibn Redžeb govori o svom učitelju Ibnul-Kajjimu: “Ibadetio je i provodio noći u ibadetu, a namaz mu je bio izuzetno dug. Nisam vidio njemu sličnog u ibadetu, znanju o Kur’anu, hadisu i imanu – vjerovanju.” Ibn Hadžer opisuje svog učitelja Hafiza el-Irakija: “Stalno sam bio s njim. Nisam vidio da je ikada izostavio noćni namaz, nego mu je to postala navika.”
5. Spavati na desnoj strani. Poslanik, ﷺ. svoj je ummet podučio spavanju na desnoj strani. To se prenosi u hadisu Ebu Hurejre, r.a.: “Kada neko od vas legne u postelju, neka je krajem svoje odjeće ispraši, jer ne zna šta je iza njega došlo u postelju. Zatim neka legne na desni bok i kaže: “Bismike Rabbī veda’tu dženbī ve bike erfe’uh. In emsekte nefsī ferhamhā, ve in erseltehā fahfizhā bimā tahfazu bihi ibādekes-sālihīn. (S tvojim imenom, moj Gospodaru, liježem na svoj bok i Tobom ga podižem. Ako uzmeš moju dušu smiluj joj se, a ako je vratiš sačuvaj je onim čime čuvaš Svoje dobre robove.)” (Muttefekun alejhi.)
Od El-Bera’a ibn Aziba se prenosi da je Vjerovjesnik, ﷺ. rekao: “Kad htjedneš leći u postelju uzmi abdest kao i za namaz, a zatim lezi na desni bok.” (Muttefekun alejhi.)
Od Hafse, radijjallahu anha, se prenosi da je rekla: “Kada bi Poslanik, ﷺ. legao stavio bi desnu ruku pod desni obraz.” (Taberani; Sahihul-džami, 4523.)
Ibnul-Kajjim kaže: “U Poslanikovom, ﷺ. lijeganju na desni bok ima tajna, a ona je da je srce na lijevoj strani. Kad čovjek zaspi na lijevoj strani san postane otežan, jer je srce labavo i opušteno.“
6. Leći u krevet pod abdestom. Naveli smo hadis El-Bera’a ibn Aziba, r.a., u kojem je Poslanik, ﷺ. rekao: “Kad htjedneš leći u postelju, uzmi abdest kao i za namaz.” (Muttefekun alejh.)
Od Muaza ibn Džebela, r.a., se prenosi da je Poslanik, ﷺ. rekao: “Svakom muslimanu koji zanoći s spomenom Allaha i pod abdestom, te se u noći probudi i zamoli Allaha za dobro dunjaluka i ahireta, Allah će mu to dati.” (Ebu Davud i Ahmed; Sahihuldžami, 5754.)
Prenosi se u hadisu Ibn Abbasa, r.a., da je Poslanik, ﷺ. rekao: “Čistite ova tijela, Allah vas čistim učinio. Svaki rob koji zanoći čist (pod abdestom) uz njega će zanoćiti nad glavom i melek. Kad se okrene noću (melek) kaže: ‘Allahu moj oprosti Svome robu jer je on čist zanoćio.'” (Taberani, a Munziri kaže: “Lanac prenosilaca je dobar”, Sahihul-džami, 3831.)
7. Rano leći. San neposredno poslije jacije je poslanička preporuka, lijepa osobina i zdrava navika. O vrijednost ranog lijeganja govori hadis Burze el-Eslemija, r.a., koji prenosi od Poslanika, ﷺ. da je volio malo odgoditi jaciju, a prezirao prije nje spavati te poslije nje pričati.” (Buhari.) Ibn Hadžer prenosi od El-Kadija Ijada da je za riječi: “a prezirao prije nje spavati” rekao: “Jer to uzrokuje da se jacija ne klanja u njeno pravo ili odabrano vrijeme, kao što sijeljenje poslije jacije uzrokuje izostavljanje noćnog namaza”. Ibn Rafi’ kaže: “Omer ibnul-Hattab, r.a., bi ljude štapom tjerao poslije jacije govoreći: ‘Ustajte, možda vas Allah opskrbi namazom!'”
Što se tiče samog spavanja, potrebno je izabrati odgovarajuću postelju, tako da ne treba pretjerivati u pogledu posteljine (dušek), posebne mehkoće i udobnosti, jer sve to uzrokuje dug san i nemar, izaziva lijenost i opuštenost. U hadisu Aiše, radijjallahu anha vjerodostojno se prenosi da je rekla: “Poslanikov, ﷺ. jastuk, na kojem je spavao, je bio od štavljene kože ispunjen palminim lišćem.” (Ebu Davud i Ahmed; Sahihul-džami, 4714.)
Od Ibn Abbasa, r.a., se prenosi da je Omer, r.a., ušao kod Poslanika, ﷺ. dok je bio na hasuri koja je na njegovom boku ostavila tragove. Omer, r.a., reče: “‘O Allahov Vjerovjesniče, da si uzeo postelju ugodniju od ove!’ Poslanik, ﷺ. reče: ‘Ja nemam želje za dunjalukom. Za mene je dunjaluk kao kad jahač putuje (vrućim) ljetnim danom, pa se u dijelu dana skloni u hlad, a zatim produži.'” (Ahmed i El-Hakim; Sahihul-džami, 5545.)
Aliji ibn Bekkaru, Allah mu se smilovao, bi njegova sluškinja namjestila postelju, a on bi tu postelju opipao i rekao: “Tako mi Allaha, ti si posteljo divna, tako mi Allaha, ti si ugodna, ali Allaha mi neću večeras na tebi biti”. Zatim bi ustao i klanjao sve do zore. Također ne bi trebalo pretjerivati sa spavanjem. Ibrahim ibn Edhem kaže: “Ako prespavaš noć, a dan provedeš beskorisno i grijehe budeš stalno činio pa kako ćeš udovoljiti Onome ko o tebi stalno brine!”
8. Pridržavati se učenja propisanog zikra prije spavanja. Ovi zikrovi su čvrsti bedem koji, Allahovim odobrenjem, čuvaju od šejtana i pomažu ustajanje na noćni namaz. Prenosi se od Ebu Hurejre, r.a., da je Poslanik, ﷺ. rekao: “Kad neko od vas legne u postelju neka je krajem svoje odjeće ispraši, jer ne zna šta je iza njega došlo u postelju. Zatim neka legne na desni bok i neka kaže: ‘Bismike Rabbī veda’tu dženbī ve bike erfeuh, in emsekte nefsī ferhamhā ve in erseltehā fahfazhā bimā tahfezu bihi ibādekes-sālihīn.’ (S tvojim imenom, moj Gospodaru, liježem na svoj bok i Tobom ga podižem. Ako uzmeš moju dušu smiluj joj se, a ako je vratiš sačuvaj je onim čime čuvaš Svoje dobre robove.)” (Muttefekun alejhi.)
Od Aiše, radijjallahu anha se prenosi da je Poslanik, ﷺ. prilikom lijeganja u postelju svake noći skupio dlanove, zatim puhnuo u njih učeći: “Kulhuvallahu Ehad, Kul e’uzu br Rabbil-felek i Kul e’uzu bi Rabbin-nas”, a zatim bi dlanovima potro ono što bi mogao od svog tijela počinjući od glave i lica, pa naniže. To bi radio tri puta.” (Muttefekun alejhi.)
Od ibn Mesuda, r.a., se prenosi da je Poslanik, ﷺ. rekao: “Ko naveče prouči zadnja dva ajeta iz sure El-Bekare, dovoljna su mu (zaštita).” (Muttefekun alejhi.)
Od Enesa ibn Malika, r.a., se prenosi da bi Poslanik, ﷺ. prilikom lijeganja u postelju govorio: “Hvala Allahu koji nas je nahranio i napojio, i Koji nam je dovoljan, a koliko je ljudi bez zaštitnika i bez utočišta!” (Muslim.)
U predaji se spominje da je Ebu Hurejri, r.a., šejtan rekao: “Kada legneš u postelju prouči Ajetul-kursijju (Allahu la ilahe illa Huvel-Hajjul-Kajjum) sve do kraja. S tobom će neprestano biti čuvar od Allaha i šejtan ti se neće približiti sve dok ne osvaneš.” Ebu Hurejre, r.a., je to spomenuo Poslaniku, ﷺ. , a on mu reče: “Rekao ti je istinu, a on, inače, laže.” (Muttefekun alejhi.)
Vidi manjeOd Alije ibn Ebi Taliba, r.a., se prenosi da je Poslanik, ﷺ. svojoj kćerki Fatimi, radijjallahu anha kada je došla od njega tražiti slugu, rekao: “Hoćete li da vas uputim na nešto bolje od sluge? Kada legnete u postelju recite 33 puta Subhanallah, 33 El-hamdu lillah i 34 puta Allahu ekber – to vam je bolje od sluge!” (Muttefekun alejhi.)
Od Enesa ibn Malika, r.a., prenosi se da je Poslanik, ﷺ. rekao: “Uči (Kul ja ejjuhel-kafirun) kada želiš zaspati, jer (ova sura) je odricanje od širka.” (Bejheki, Sahihul-džami 1172.)
Od Hafse, radijjallahu anha prenosi se da bi Poslanik, ﷺ. prilikom lijeganja stavio desnu ruku pod desni obraz i rekao: “Allahu, sačuvaj me Tvoje kazne kada proživiš Svoje robove!” (Ebu Davud, Sahihul-džami 4532.)
Od El-Bera’a ibn Aziba, r.a., se prenosi da je Poslanik, ﷺ. rekao: “Kada želiš leći, uzmi abdest kao za namaz, a zatim lezi na desni bok i reci: ‘Allahu moj, Tebi sam se pokorio, svoje lice tebi okrenuo, Tebi svoje ovlasti predao, u Tvoje okrilje pribjegao iz želje i bojazni od Tebe. Nema utočišta niti skloništa od Tebe osim kod Tebe. Vjerujem u Tvoju Knjigu koju si objavio, u Poslanika kojeg si poslao.’ – pa ako umreš umro si na ispravnoj vjeri (fitri). Neka ti ove riječi budu zadnje što progovoriš” (Muttefekun alejhi.)
Musliman treba redovno učiti i propisane zikrove prilikom buđenja iz sna. Vjerodostojno se prenosi u hadisu Ebu Hurejre, r.a., da je Poslanik, ﷺ. rekao: “Kada se neko od vas probudi neka kaže: ‘Hvala Allahu koji mi je dušu povratio, moje tijelo sačuvao i dozvolio mi da Ga spominjem.'” (Tirmizi i Nesai, Sahihul-džami 326.)
Od Ubade ibn Samita, r.a., se prenosi da je Poslanik, ﷺ. rekao: “Ko se probudi u noći neka kaže: ‘Lā ilāhe illallāhu vahdehu lā lašerīke leh, lehul-mulku ve lehul-hamdu ve huve alā kulli šej’in kadīr. El-hamdu lillāh, subhanallāh, ve lā ilāhe illallāhu vallāhu ekber. Ve lā havle ve lā kuvvete illā billāh’, a zatim kaže: Allahu moj oprosti mi ili nešto drugo zamoli, dova će mu biti uslišana. Ako uzme abdest i klanja namaz će mu biti primljen.” (Buhari.)
Imam Ibn Bettal veli: “Allah jezikom svoga Poslanika, ﷺ. obećava onome ko se probudi izgovarajući riječi jednoće svoga Gospodara, iz pokornosti Njegovoj vlasti, priznajući Njegove blagodati i zahvaljujući na njima i ne pripisujući Mu ono što Mu ne dolikuje, izgovarajući tespih i pokorno učeći tekbir, predajući mu se iz nemoći i potrebe za Njegovom pomoći – da ako Ga nešto zamoli, On će mu se odazvati, a ako klanja, namaz će mu biti primljen. Zato, onaj do koga dođe ovaj hadis treba se okoristiti njegovim prakticiranjem i iskreno svoj nijjet učiniti u ime Gospodara.” Od El-Beraa ibn Aziba se prenosi da je rekao: “Poslanik, ﷺ. bi prilikom buđenja iz sna govorio: ‘Hvala Allahu, koji nas je oživio nakon što nas je usmrtio i Njemu ćemo biti proživljeni.'” (Muslim.)
U hadisu Ibn Abbasa, r.a., se prenosi da bi Poslanik, ﷺ. kada bi se probudio protrljao lice rukom, a zatim pogledao u nebo i proučio deset zadnjih ajeta iz sure Ali-Imran (Inne fi halkissemavati vel-erdi…) (Muslim.) Imam En-Nevevi kaže: “U hadisu se spominje da je lijepo potrati lice od sna i učiti spomenute ajete prilikom buđenja.”
9. Nastojati spavati poslije podne namaza (kajlula). Od Enesa, r.a., se prenosi da je Poslanik, ﷺ. rekao: “Spavajte u podnevsko vrijeme jer šejtan tada ne spava!” (Taberani; es-Sahiha 2643.)
Ishak ibn Abdullah kaže: “Kajlula je djelo dobrih ljudi. Ona odmara srce i pomaže ustajanje na noćni namaz”. El-Hasan el-Basri je prošao sredinom dana kroz pijacu i opazio kako se nadvikuju i prave žamor, pa upita: “Zar ovi danju ne spavaju?!” Odgovoriše: “Ne.” On reče: “Vidim da će njihova noć biti zlokobna.”
10. Čuvati se pretjerivanja u jelu i piću. Pretjerivanje u jelu i piću je jedna od velikih prepreka čovjeku da ustane na noćni namaz. Pretjerivanje u jelu i piću odvaja čovjeka od noćnog namaza. Prenosi se u hadisu El-Mikadama ibn Ma’da Jekriba, r.a., da je Poslanik, ﷺ. rekao: “Čovjek ne može napuniti goru posudu od svog stomaka. Dovoljni su mu zalogaji koji će mu život održati. Pa ako mora, neka trećinu stomaka napuni hranom, trećinu vodom, a neka trećinu ostavi za disanje.” (Tirmizi i Ibn Madže; Sahihul-džami 5674.)
Od Ebu Džuhejfe, r.a., se prenosi da je Poslanik, ﷺ. rekao čovjeku koji je u njegovom prisustvu podrignuo: “Sustegni se od podrigivanja. Ljudi koji su bili najsitiji na dunjaluku, bit će najgladniji na ahiretu.” (El-Hakim; Sahihul-džami 1190.)
Sufjan es-Sevri kaže: “Malo jedite, sačuvat ćete noćni namaz!” Ma’kal ibn Habib je vidio neke ljude kako mnogo jedu, pa reče: “Ne vidim da naši prijatelji žele dočekati noć (tj. noćni namaz)!” Vehb ibn Munebbih kaže: “Najdraži čovjek šejtanu je izjelica-spavalica.”
11. Boriti se protiv vlastitog nefsa u pogledu noćnog namaza. Ovo je jedno od naboljih sredstava koja pomažu ustajanju na noćni namaz, jer ljudski nefs po svojoj naravi teži lošem. Ko mu se odazove na poziv odvest će ga u propast i uništenje. Uzvišeni nam naređuje borbu, pa kaže: “I radi Allaha se istinski trudite”
I kaže: “One koji se u ime Nas bore mi ćemo Našim putevima uputiti, a Allah je sa dobročiniteljima!”
Od Fudaleta ibn Ubejda se prenosi da je Poslanik, ﷺ. rekao: “Mudžahid (borac) je onaj ko se bori protiv svog nefsa u ime Allaha.” (Tirmizi i Ibn Hibban; Silsiletus-sahiha, 549.)
U hadisu Ukbe ibn Amira, r.a., se prenosi da je Poslanik, ﷺ. rekao: “Čovjek iz mog ummeta, koji klanja noćni namaz, svoj nefs čisti, a na njemu su čvorovi. Kad abdesti ruke, rasplete se jedan čvor. Kad abdesti lice, rasplete se sljedeći čvor. Kad potare glavu rasplete se, također, čvor, i kada opere noge rasplete se čvor. Tada Uzvišeni Allah onima iza zastora kaže: ‘Pogledajte u Mog roba kako se nadmeće sa svojim nefsom i kako Me moli! Šta god Me zamoli to mu i pripada!'” (Ahmed i Ibn Hibban; Sahihut-Tergib 627.)
Muhammed ibn El-Munkedir kaže: “Nadmetao sam se sa svojim nefsom četrdeset godina sve dok mi se nije potčinio.” Sabit el-Bennai kaže: “Ukroćivao sam svoj nefs u pogledu noćnog namaza dvadeset godina, te sam i slast u njemu osjećao dvadeset godina.” Omer ibn Abdulaziz kaže: “Najbolja su djela u kojima se nefs prisili na njih.” Abdullah ibn El–Mubarek kaže: “Dobre prethodnike su nefsovi podsticali na dobro, a naši nefsovi gotovo samo navode na pokuđeno. Zato ih trebamo prisiljavati!” Katade kaže: “O čovječe, ako želiš doći do dobra putem aktivnosti, pa tvoj nefs teži mrzovolji, raskalašenosti i dosadi. Ali, vjernik je taj koji se nadmeće!”
12. Čuvanje od grijeha i nepokornosti. Ako musliman želi postići čast razgovora s Allahom dž.š., osjetiti mir u Njegovom spomenu u toku noći, neka se čuva grijeha. Onaj ko se isprlja nečistoćom grijeha neće biti upućen na noćni namaz. Neki čovjek reče Ibrahimu ibn Edhemu: “Ne mogu da klanjam noćni namaz, pa daj mi lijeka!’ Reče: ‘Ne čini Mu nepokornost danju, pa ćete On podići pred Sebe da mu klanjaš noću. Tvoje stajanje pred Njim u noći je najveća počast. Grješnik ne zaslužuje tu počast.” Neki čovjek reče El-Hasenu el-Basriju: “O Ebu Seide, zanoćim zdrav i želim klanjati noćni namaz i pripremim se za abdest, pa šta mi je, zašto ne klanjam!?” On mu odgovori: “Svezali su te tvoji grijesi!” El-Hasan kaže: “Rob počini grijeh pa mu se zabrani klanjanje noću i post danju.” El-Fudajl ibn Ijjad kaže: “Ako ne možeš noću klanjati i danju postiti, znaj da si lišen i sputan. Sputali su te tvoji grijesi.”
13. Obračunati se sam sa sobom zbog ostavljanja noćnog namaza. Samoobračun je odlika dobrih i simbol iskrenih. Uzvišeni kaže: “O vjernici, Allaha se bojte, i neka svaki čovjek gleda šta je za sutra pripremio i Allaha se bojte jer On dobro zna šta radite.”
Imam Ibnul-Kajjim kaže: “Ako će rob biti odgovoran za sve pa čak i za vid, sluh i srce, kao što Uzvišeni kaže: ‘Ne povodi se za onim što ne znaš! I sluh, i vid, i razum, za sve to će se, zaista, odgovarati.’
Onda je potrebno da se sam preračuna prije nego što se bude razmatrao njegov obračun.”
Noćni namaz je ibadet koji srce veže za Allaha, dž.š. On čini srce jakim da prebrodi prolazna životna iskušenja i savlada nefs u trenucima kada se glasovi ne čuju, oči spavaju i spavači prevrću u posteljama. Zato je noćni namaz mjerilo iskrene namjere i odlika velikih duša. Uzvišeni ih je pohvalio i odvojio od ostalih riječima: “Da li je onaj koji u noćnim časovima u molitvi vrijeme provodi, padajući licem na tle i stojeći, strahujući od onoga svijeta i nadajući se milosti Gospodara svoga….? Reci: ‘Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju? Samo oni koji pameti imaju pouku primaju!'” (Ez-Zumer, 9.)
Noćni namaz je pritvrđeni sunnet na čije je obavljanje Poslanik, ﷺ. podsticao: “Držite se noćnog namaza jer je on praksa dobrih ljudi prije vas, povod da se približite vašem Gospodaru i da vam se oproste grijesi. Noćni namaz zabranjuje zlo i tjera bolest od tijela.” (Tirmizi i Ahmed.)
U hadisu Poslanika, ﷺ. se spominje: “Najbolji namaz poslije propisanih namaza je noćni namaz.”
Poslanik, ﷺ. je čuvao noćni namaz. Nije ga ostavljao ni na putovanju ni kod kuće. Klanjao bi kao predvodnik sinova Ademovih iako mu je sve oprošteno sve dok mu se ne bi pete nadule. To mu je spomenuto, pa je rekao: “Zar ne trebam biti rob zahvalni?” (Muttefekun alejhi.)
Tako su i naši dobri prethodnici činili. Ebud-Derda, r.a., bi govorio: “Klanjajte dva rekata u noćnoj tami zbog kaburske tame.”
Ahmed ibn Harb je rekao: “Čudim se onome koji zna da mu se Džennet ukrašava iznad njega, a vatra potpaljuje ispod njega kako spava između njih.”
Omer ibn Zerr bi rekao kad bi ugledao da noć pada: “Došla je noć i noć ima svoje strahopoštovanje, a preče je da se Allaha bojimo.” Zato je Fudajl ibn Ijjad rekao: “Zatekao sam ljude koji se stide Allaha u noćnoj tmini zbog dugog spavanja.” Sjedio je na boku, a kad bi se pomaknuo rekao bi: “Nije ovo za tebe.” Ustani i uzmi udjela za ahiret.” El-Hasen el-Basri bi reci: “Ne znamo djelo koje je teže od ukroćivanja noći i dijeljenja imetka.” Rečeno mu je: “Zašto oni koji klanjaju noći imaju najljepša lica od svih ljudi?” Reče: “Zato što su se osamili s Milostivim, pa ih je On zaodjenuo Svojim nurom.”
Žene dobrih prethodnika su se trudile klanjati noćni namaz, pokoravajući se Allahu, dž.š. Pa gdje su današnje žene u odnosu na ta velika djela?! Urve ibn ez-Zubejr kaže: “Jedan dan sam došao Aiši, radijjallahu anha da je poselamim pa sam je zatekao kako klanja i uči govor Uzvišenog: ‘Allah je na nas blagodat Svoju spustio i sačuvao nas gorke patnje.‘
Vidio sam je kako ponavlja ovaj ajet i plače. Sačekao sam je, a kada mi je dosadilo čekanje otišao sam radi svoje potrebe na pijacu. Kad sam se vratio ona je isto kao i prvi put ponavljala ovaj ajet plačući.” U hadisu Enesa ibn Malika, r.a., se prenosi da je Poslanik, ﷺ. rekao: “Rekao mi je Džibril: ‘Obiđi Hafsu ona mnogo posti i mnogo klanja.'” (Hakim, Sahihul-Džami’a 4227.)
Muaza el-Adevija iz reda dobrih tabiinki je na noć vjenčanja klanjala sa svojim mužem Silom ibn Ešjemom sve do zore. Kad su ubijeni njen muž i sin u džihadu po cijelu noć bi klanjala, ibadetila i skrušena bila, a danju bi spavala. Kad bi zadrijemala u noćnom namazu rekla bi: “O dušo, san je pred tobom.” Kad bi Habiba el-Adevija klanjala jaciju, otišla bi na krov svoje kuće, obukla košulju i mahramu i rekla: “O moj Bože, zvijezde su izašle, oči zaspale, vladari svoja vrata pozatvarali a Tvoja vrata su otvorena. Svako se sa svojim voljenim osamio, ja ovdje stojim pred Tobom. Zatim bi stala u namaz, potajno dozivala svoga Gospodara sve do pojave zore. Pred zoru bi rekla: Bože moj, ova noć ode, a dan se pojavi. Teško meni, da li si mi primio ovu noć – pa da sebi čestitam, ili si mi je odbio – pa da sebi sućut izrazim.” Amra supruga Habiba el-Adžemija klanjala je jedne noći dok joj je muž spavao. Kada se zora približila muž je još spavao. Ona ga je probudila i rekla mu: “Ustani, moj gospodine. Noć je otišla dan je došao, pred tobom je dug put a opskrba oskudna. Karavane dobrih su otišle ispred nas, a mi smo ostali.”
Molimo Allaha da nas pomogne u spomenjanju Njega, zahvaljivanju i ibadetu Njemu. Neka je salavat i selam na našeg poslanika, Muhammeda, ﷺ.
Muhammed Salih el-Munedždžid
Je li ispravan namaz ako se ne prouči ezan?
Kada je riječ o statusu ezana, učenjaci imaju podijeljena mišljenja: većina njih kaže da je to pritvrđeni sunnet, i to je stav imama Ebu Hanife, Šafije i Malika, po jednoj verziji. (Vidjeti: Et-Temhid, 18/306, El-Vesit, 2/41, Šerhu Fethil-Kadir, 1/240, Mevahibul-Dželil, 1/451, El-Džamiu li ahkamil-Kviše
Kada je riječ o statusu ezana, učenjaci imaju podijeljena mišljenja: većina njih kaže da je to pritvrđeni sunnet, i to je stav imama Ebu Hanife, Šafije i Malika, po jednoj verziji. (Vidjeti: Et-Temhid, 18/306, El-Vesit, 2/41, Šerhu Fethil-Kadir, 1/240, Mevahibul-Dželil, 1/451, El-Džamiu li ahkamil-Kur’an, 6/226.)
Vidi manjeImam Ahmed, Ibn Hazm, Ibn Munzir, Ibn Tejmijje i neki drugi islamski autoriteti drže da je ezan obaveza (vadžib), a onoga ko ga izostavi smatraju grješnim. (Vidjeti: El-Evsat, 3/34, El-Muhalla, 3/125, Medžmu’ul-fetava, 22/41, El-Insaf, 1/407, Es-Sejlul-džerrar, 1/196.)
Obje skupine pozivaju se na hadis, ali druga skupina ima jače argumente. Naime, Buharija i Muslim zabilježili su da je Enes b. Malik pripovijedao: “Kada bi došao u neko mjesto, Resulullah, ﷺ, sačekao bi zoru, i ako bi čuo ezan, otišao bi na drugu stranu, a ako ne bi čuo ezan, napao bi stanovnike toga mjesta.”
Buharija i Muslim zabilježili su da je Malik b. Huvejris prenio sljedeće Resulullahove, ﷺ, riječi: “Kada nastupi namasko vrijeme neka neko od vas prouči ezan, i neka vas u namazu predvodi najstariji.” Navedni hadis ima imperativni karakter, a to, po mišljenju većine učenjaka islamske jurisprudencije, iziskuje obavezu izvršavanja određenog djela. Dokaz više jeste Enesovo, radijallahu anhu, predanje u kojem stoji: “Bilalu je naređeno da udvoji riječi ezana, a ikamet da uči neparno.” (Buharija i Muslim.)
Ezan je važan simbol islama, i nije ga dopušteno izostaviti osim uz šerijatski opravdan razlog. Neki učenjaci smatraju da se treba boriti protiv naroda koji izostavlja učenje ezana. (Vidjeti: El-Mebsut, 1/133.)
Ali i pored svega, ezan nije uvjet za ispravnost namaza; njegovo izostavljanje umanjuje nagradu i negativno utječe na potpunost namaza s te strane, a Allah najbolje zna.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović
Mogu li se propušteni namazi naklanjati?
Po mišljenju izrazite većine islamskih učenjaka, propušteni farz-namazi moraju se naklanjati, na osnovu Poslanikovih, ﷺ, riječi: “Allahov je dug preči da se izmiri.” (Buharija i Muslim.) Međutim, imam El-Berbehari, Ibn Betta, El-Dževzedžani, šejhul-islam Ibn Tejmijje i neki šafijski pravnici, navodeviše
Po mišljenju izrazite većine islamskih učenjaka, propušteni farz-namazi moraju se naklanjati, na osnovu Poslanikovih, ﷺ, riječi: “Allahov je dug preči da se izmiri.” (Buharija i Muslim.)
Vidi manjeMeđutim, imam El-Berbehari, Ibn Betta, El-Dževzedžani, šejhul-islam Ibn Tejmijje i neki šafijski pravnici, navode skupinu argumenata koji ukazuju da se propušteni namazi ne trebaju naklanjavati niti će biti primljeni, jer je počinjeni grijeh ostavljanjem namaza veći i nije ga moguće popraviti pukim naklanjavanjem. (Vidjeti: El-Muhalla, 2/235-244, Medžmu’ul-fetava, 22/40, Fethul-Bari, 5/133-135, od Ibn Redžeba, i Sahihu fikhis-sunne, 1/258-259.)
Međutim, zbog čega ljudi uopće propuštaju namaze?! Ako čovjek izostavi neki namaz iz vjerski opravdanog razloga: ludilo, san iz kojeg se čovjek nije mogao probuditi i pored poduzetih uzroka za buđenje, zaborav, tada je namaz valjan, makar ga klanjao u drugom namaskom vremenu. Ali izostavljanje namaza iz neopravdanog razloga veoma je opasna stvar, i nakon širka i kufra ne postoji veći grijeh od izostavljanja namaza ili klanjanja nakon isteka namaskog vremena. Mnogi islamski pravnici ne prave razliku između čovjeka koji u potpunosti ostavi namaz i onoga koji ga klanja po isteku vremena. Onoga ko klanja po isteku namaskog vremena neki učenjaci čak smatraju otpadnikom od vjere.
Kada djevojka postane punoljetna obavezna je pokriti se i tom prilikom neće proučiti posebnu dovu, niti će taj čin zanijjetiti: samim pokrivanjem ispunjava obavezu hidžaba.
Mlada može obući vjenčanicu, a skinuti hidžab kada se ispune tri uvjeta: prvo, da time ne oponaša nevjernice (tj. da vjenčanica ne bude tipična za nevjernice); drugo, da ne bude mnogo strukirana, prozirna ili kratka kako svoje ukrase ne bi pokazala pred prisutnim ženama (dopušteno je pokazati dijelove tijela koji se peru pri abdestu, ili malo više od toga); i, treće, da se u takvoj vjenčanici pojavi isključivo pred ženama ili muškarcima koji su joj mahremi, ne pred punoljetnim strancima. Ovo je zato jer je miješanje muškaraca i žena zabranjeno uvijek, svejedno radilo se o svadbi ili drugim prilikama, a Allah najbolje zna.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović
Moram li uzimati abdest za svaki namaz ako klanjam u kamionu i kako ću postupiti kada sumnjam imam li abdest?
Stojanje u namazu (kijam) elementarni je dio svih propisanih namaza, bez kojeg namaz, po konsenzusu učenjaka svih pravnih škola, nije validan, ako postoji mogućnost za kijamom. (Vidjeti: Et-Temhid, 1/133, i 10/189-196, El-Muhalla, 3/59, Bidajetul-mudžtehid, 3/221, El-Medžmu, 3/236, Šerhuz-Zerkeši, 1više
Stojanje u namazu (kijam) elementarni je dio svih propisanih namaza, bez kojeg namaz, po konsenzusu učenjaka svih pravnih škola, nije validan, ako postoji mogućnost za kijamom. (Vidjeti: Et-Temhid, 1/133, i 10/189-196, El-Muhalla, 3/59, Bidajetul-mudžtehid, 3/221, El-Medžmu, 3/236, Šerhuz-Zerkeši, 1/616-617, Fethul-Bari, 2/584, Šerhuz-Zurkani alel-muvetta, 1/1/399.)
Drukčije rečeno, ko klanja sjedeći, a može stojati, mora ponoviti namaz, i to po jednoglasnom mišljenju islamskih pravnika, tvrde imam Tahavi, Ibn Abdulberr, Nevevi i neki drugi učenjaci. (Vidjeti: Šerhul-meani, 1/318, 341, Et-Temhid, 6/144, i El-Medžmu, 3/236.)
Islamski autoriteti drže da onaj čovjek koji bezrazložno odobri obavljanje namaza bez stojanja (kijama) ili kijam ne smatra elementarnim dijelom namaza – izlazi iz okvira dini-islama i postaje otpadnik.(Vidjeti: El-Medžmu, 3/236.) Imam Ebu Jusuf, Muhammed b. Hasan, učenjaci malikijske, šafijske, hanbelijske i zahirijske pravne škole, smatraju kijam elementarnim dijelom namaza čak i kada je riječ o namazu na lađi, gdje postoji velika opasnost od utopa. (Vidjeti: El-Mebsut, 2/2, Bedaius-sanaia, 1/292, Hašijetu Ibn Abidine, 1/445, El-Insaf, 2/3, El-Furu, 1/335, El-Iklil, 2/97, El-Muhalla, 4/185, Fethul-Bari, 1/498, i Muhtesaru ihtilafil-ulema, 1/354.)
Ako je obavezno stojanje u namazu koji se obavlja na lađi, šta onda reći za kopno, gdje ne postoji takva opasnost po klanjača?! Dakle, kijam je obavezan, osim ako postoji šerijatski validno opravdanje, kada s obveznika spada kako kijam, tako i ostali elementarni dijelovi namaza, tvrdi šejhul-islam Ibn Tejmijje.(Vidjeti: Medžmu’ul-fetava, 21/242 i 23/224.) Spomenuti propis vrijedi isključivo za propisane (farz) namaze. Džabirovo, radijallahu anhu, predanje: “Allahov Poslanik, ﷺ, klanjao je na jahalici kud god se usmjerila, a kada bi obavljao propisane (farz) namaze sjahao bi i okrenuo se prema kibli”(Buharija, 400.); po drugoj verziji: “Vidio sam Vjerovjesnika, ﷺ, da klanja dobrovoljne namaze na jahalici”(Buharija, 4140.), odnosi se na nafile; propisani namazi, u mjestu boravka i na putu, klanjaju se u stojećem položaju. Tome u prilog ide i Ibn Omerova izjava koju je zabilježio imam Buharija: “Resulullah, ﷺ, klanjao je na putu jašući, ali ne propisane namaze.” U drugoj verziji koju je zabilježio imam Muslim stoji: “…a propisane namaze nije klanjao na jahalici.” Iz prethodnog se može razumjeti da namaz obavljen u prijevoznom sredstvu sjedeći, ali uz mogućnost njegovog obavljanja u stojećem položaju, nije validan, i da se mora ponoviti. Stoga, uvaženi brate, gdje god te zatekne namasko vrijeme, izađi iz kamiona i obavi namaz na propisan način, nimalo se ne stidi svoje vjere, ona je najveći Allahov dar čovječanstvu, kada bismo samo znali!
Kada je riječ o kraćenju namaza, to je, po većini prvih učenjaka, obavezno, tvrdi imam Hattabi. (Vidjeti: Mealimus-sunen, 1/225.) Ibn Bettal i Begavi kažu da je to stav većine islamskih učenjaka kada je riječ o kraćenju namaza u globalu. (Vidjeti: Šerhul-Buhari, 2/8, od Ibn Bettala, i Šerhus-sunne, 4/162.)
Ne postoji autentično predanje da je Allahov Poslanik, ﷺ, ikada upotpunio namaz na putu. Spajanje namaza velika je olakšica za putnika. Dopušteno je spojiti podne i ikindiju u podnevskom, ali je to bolje učiniti u ikindijskom vremenu, a akšam i jaciju u akšamskom, ali je to bolje učiniti u jacijskom vremenu, na osnovu jakih argumenata koji govore o spajanju u vremenu drugog namaza.
Kada je riječ o abdestu, njega je bolje uzeti za svaki namaz, mada se može klanjati više namaza s jednim abdestom. Obveznik mora uzeti abdest samo onda kad je uvjeren da je izgubio abdest; sumnja nije mjerodavna, a Allah, opet, najbolje zna.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović
Vidi manjeDa li je sunnet prilikom padanja na sedždu prvo spustiti ruke ili koljena?
Od učenjaka prvih generacija prenesena su oba postupka, a šejhul-islam Ibn Tejmijje u svome djelu Medžmu’ul-fetava, 22/262, tvrdi da je ispravno i jedno i drugo, dok se imam Nevevi u svome djelu El-Medžmu, 3/395, pokolebao ne mogavši preferirati jedno od dva mišljenja. Međutim, kada prostudiramo argviše
Od učenjaka prvih generacija prenesena su oba postupka, a šejhul-islam Ibn Tejmijje u svome djelu Medžmu’ul-fetava, 22/262, tvrdi da je ispravno i jedno i drugo, dok se imam Nevevi u svome djelu El-Medžmu, 3/395, pokolebao ne mogavši preferirati jedno od dva mišljenja. Međutim, kada prostudiramo argumente u vezi s pitanjem, uočit ćemo da su oni dokazi koji idu u prilog mišljenju da se ruke spuštaju prije koljena za nijansu jači, a Allah, dželle šanuhu, najbolje zna. O ovom pravnom pitanju bilo je opširnijeg govora u knjizi Svojstva Poslanikovog, ﷺ, namaza, str. 139-144, gdje sam naveo argumente za oba mišljenja.
Vidi manjeOdgovorio: Dr. Safet Kuduzović
Smije li se namaz prekinuti u slučaju nužde, hitne situacije?
Kada postoji šerijatski validno opravdanje za prekidanje namaza dovoljno je predati selam na desnu i lijevu stranu, na osnovu Poslanikovih, ﷺ, riječi: “Ključ namaza je abdest, njegov početak je tekbir, a završetak selam.” (Ebu Davud, 1/15/55, Ibn Madže, 1/105/224, i Hatib u djelu Tarihu Bagdad, 10/1više
Kada postoji šerijatski validno opravdanje za prekidanje namaza dovoljno je predati selam na desnu i lijevu stranu, na osnovu Poslanikovih, ﷺ, riječi: “Ključ namaza je abdest, njegov početak je tekbir, a završetak selam.” (Ebu Davud, 1/15/55, Ibn Madže, 1/105/224, i Hatib u djelu Tarihu Bagdad, 10/195-196/5339. Hakim i Zehebi tvrdili su da ovaj hadis ispunjava Muslimove kriterije. Imam Nevevi u djelu El-Medžmu, 3/289, i hafiz Ibn Hadžer u djelu Fethul-Bari, 2/589, hadis su ocijenili ispravnim. Njegovu autentičnost konstatirali su imam Rafi, Begavi i Mubarekfuri. Vidjeti: Hulasatul-bedril-munir, 1/111, Šerhus-sunne, 2/184, i Tuhfetul-ahvezi, 1/42. Ove je riječi zabilježio i Bejheki, 2/16/2096 i 2/173/2790, kao Ibn Mes’udove riječi, a šejhul-islam Ibn Tejmijje ovo mevkuf-predanje smatra vjerodostojnim. Vidjeti: Sudžudut-tilava, str. 84, od Ibn Tejmijje.)
Vidi manjeAko nema dovoljno vremena da preda selam na obje strane, dovoljno je predati selam samo na desnu stranu, jer predavanje selama na desnu stranu je rukn namaza, za razliku od predavanja selama na lijevu stranu, što je sunnet. Ibn Munzir poziva se na konsenzus islamskih učenjaka o tome da je dopušteno predavanje selama na samo desnu stranu. (Vidjeti: El-Idžma, str. 43/61, i El-Evsat, 3/223, od hafiza Ibn Munzira Nejsaburija.)
Imam Davudi tvrdi: “Onaj ko preda selam na samo jednu (desnu) stranu, upotpunio je namaz po konsenzusu islamskih učenjaka.” (Vidjeti: El-Mufhim, 2/204, od imama Kurtubija.)
Ako, pak, situacija zahtijeva brzu reakciju, dovoljno je srcem zanijjetiti prekidanje namaza ili jednostavno reagirati shodno datoj situaciji. Ovakav namaz mora se iznova zanijjetiti i klanjati, a Allah najbolje zna.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović
Kako postupiti ako imam ustane na peti rekat?
Hvala pripada Allahu. Ako imam ustane na peti rekat greškom, ljudi iza njega ga trebaju upozoriti kako bi sjeo nazad dole. Ako ne sjedne dole jer misli da je on upravu, nije dozvoljeno onome ko klanja iza njega koji zna da je imam ustao na peti rekat da ga slijedi i ustane za njime, jer jer bi timeviše
Hvala pripada Allahu.
Vidi manjeAko imam ustane na peti rekat greškom, ljudi iza njega ga trebaju upozoriti kako bi sjeo nazad dole. Ako ne sjedne dole jer misli da je on upravu, nije dozvoljeno onome ko klanja iza njega koji zna da je imam ustao na peti rekat da ga slijedi i ustane za njime, jer jer bi time dodao rekat namazu, svjesno i namjerno, što bi pokvarilo namaz.
Nego, onaj ko klanja za imamom treba ostati sjediti i poučiti tešehhud i predati selam, ili sačekati imama i predati selam sa njime.
Šejhul-l-islam Ibn Tejmijje je upitan za imama koji je ustao na peti rekat a ljudi iza njega su govorili subhanellah, ali nije obraćao pažnju na njih i mislio je da nije napravio grešku. Da li će oni ustati za njime?
On je odgovorio:
“Ako oni ustanu za njime jer nisu shvatili (da je to greška) onda je njihov namaz ispravan, ali ako su svesni greške onda ga ne smiju slijediti, nego ga trebaju sačekati dok preda selam, ili predati selam prije njega, ali je bolje da sačekaju.”
Medžmu’-l-Fetava, 23/53.
Rečeno je u Fetava el-Ledžneh el-Da'imeg li-l-Ifta, 7/128:
“Što se tiče onog ko klanja iza imama i koji je siguran da je imam ustao na dodatni rekat -na primjer- nije mu dozvoljeno da ga slijedi u tome; ako ga bude slijedio u tome znajući da je to višak i znajući da ga nije dozvoljeno slijediti, tada je njegov namaz pokvaren.
Ali ako nije shvatio da je to višak, onda ga može slijediti, i ovo se takođe odnosi na onoga ko ne zna za propis.”
Također je rečeno, 1/132:
“Ako muktedija u džematu zna da je imam ustao na rekat koji je višak, kao na primjer na peti rekat u namazu od četiri rekata, izgovorit će tesbih. Ako imam sjede nazad dole, onda je sve uredu, u suprotnom on će sjediti i sačekati imama, i onda predati selam sa njime.”
A Allah zna najbolje.
Odgovorio: Šejh Muhammed b. Salih el-Munedždžid
Izvor: http://islamqa.info/en/98453
Preveo Redžo Muratović – http://islam-pitanja-i-odgovori.blogspot.com
Da li je pokrivanje obavezno samo za lijepe žene ili za sve?
Hvala pripada Allahu. Hidžab je obavezan za sve muslimanke koje su dostigle spolnu zrelost (pubertet). U odgovoru na pitanje 12525 pronaći ćete objašnjenje da je lice avret. Već smo naveli dokaze o obaveznosti pokrivanja lica u pitanjima pod brojevima 21134 i 21536. U odgovoru na pitanje pod brojemviše
Hvala pripada Allahu.
Hidžab je obavezan za sve muslimanke koje su dostigle spolnu zrelost (pubertet). U odgovoru na pitanje 12525 pronaći ćete objašnjenje da je lice avret. Već smo naveli dokaze o obaveznosti pokrivanja lica u pitanjima pod brojevima 21134 i 21536. U odgovoru na pitanje pod brojem 11774 pronaći ćete detaljnje dokaze o obaveznosti hidžaba za sve žene. Opća naredbase vidi u ajetu, Allah kaže:
“Vjerovjesniče, reci ženama svojim, i kćerima svojim, i ženama vjernika neka spuste haljine svoje niza se (tj. da se zastru u potpunosti osim očiju da vide put). Tako će se najlakše prepoznati (kao časne žene) pa neće napastvovane biti. A Allah prašta i samilostan je.” (Prijevod značenja El-Ahzāb, 33:59)
Žene muhadžira i ensarija su se pokorile naredbi:
Aiša, radijallahu anha, je rekla: “Allah se smilovao prvim muhadžirkama. Kada je Allah objavio ajet: ‘…i neka vela svoja spuste na džujubihinne (tj. svoja tijela, lice, vrat i grudi). (Prijevod značenja En-Nūr, 24:31)’ pocijepale su svoje haljine i pokrile su svoja lica (akhtemernne) s time.”Buharija, 4480; Ebu Davud, 4102.
Ono što se misli pod akhtemernne je pokrivanje lica, kao što je Hafiz ibn Hadžer rekao u Fethu-l-Bariju, 8/490.
Prenosi od Um Seleme da je rekala: “Kada su riječi (ajet): ‘…i neka vela svoja spuste na džujubihinne (tj. svoja tijela, lice, vrat i grudi) (Prijevod značenja En-Nūr, 24:31)’ bile objavljene, žene ensarija su izašle napolje kao da su vrane na njihovim glavama zbog njihovih ogrtača.” Ebu Davud, 4101; Šejh Albani ga je ocijenio sahihom u Sahih Ebi Davud.
Bez sumnje mnoge od žena muhadžira i enrasija su bile poznate po tome da su bile lijepe, ali niko nije ni pomislio da se ovaj propis odnosi samo na njih a ne i na ostale.
Ovi hadisi pokazuju da su žene muhadžira i ensarija pokorile naredbi da pokriju lica i da to nisu razumile u kontekstu da je to samo za one koje su lijepe.
Učenjaci su objasnili da je ovaj propis općenit, tj. da se odnosi na sve žene.
U komentaru ajeta ‘neka spuste haljine svoje niza se’ El-Džessas el-Hanefi, rahimehullahu te'ala, je rekao:
“Ovaj ajet ukazuje da naređeno mladim djevojkama da pokriju svoje lice pred strancima (onima koji joj nisu mahrem) i da budu čestite kada izlaze napolje, da nebi oni koji imaju bolesna srca dobili neku nadu kada ih vide.”
Ahkamu-l-Kur'an, 5/245.
Ibn Džezi’ el-Kelbi el-Maliki, rahimehullahu te'ala, je rekao:
“Žene arapa su otkrival svoja lica kao što to rade robinje, što je bio poziv muškarcima da ih gledaju. Pa im je Allah naredio da se pokriju sa svojim džilbabima i da njima pokriju i svoja lica.”
Et-Teshil li ‘Ulumi-l-Tenzil, 3/144.
Šejhu-l-islam Ibn Tejmijje, rahimehullahu te'ala, je rekao:
“Nije dozvoljeno za ženu da otkrije svoje lice onda kada je mogu vidjeti oni kojoj joj nisu mahrem. Oni koji imaju vlast moraju naređivati ono što je dobro i zabranjivati ovo zlo i ostala zla. Ko god se ne pokori treba biti kažnjen na način da se toka okani (od ponavljanja činjenja toga).”
Medžmu'u-l-Fetava, 24/382.
Sujti, rahimehullahu te'ala, je rekao:
“Ovaj ajet o hidžabu se odnosi na sve žene i koji ukazuje da im je obaveza da pokriju svoje glave i lica.”
‘Avn el-Me'abud, 11/106.
Također pogledajte pitanje pod brojem 13646.
A Allah najbolje zna.
Odgovorio: Šejh Muhammed b. Salih el-Munedždžid
Izvor: http://islamqa.info/en/47569
Preveo Redžo Muratović – http://islam-pitanja-i-odgovori.blogspot.com
Vidi manjeMože li se klanjati nakon vitr namaza?
Mnogi klanjači, naročito u ramazanu, nakon teravih-namaza i vitra žele klanjati dodatne nafile noću, pa se često vodi polemika je li dopušteno klanjati nakon vitra. Islamski učenjaci kažu da je dobrovoljne namaze legitimno klanjati u svim vremenima, osim ako postoji validan argument koji izuzima odrviše
Mnogi klanjači, naročito u ramazanu, nakon teravih-namaza i vitra žele klanjati dodatne nafile noću, pa se često vodi polemika je li dopušteno klanjati nakon vitra. Islamski učenjaci kažu da je dobrovoljne namaze legitimno klanjati u svim vremenima, osim ako postoji validan argument koji izuzima određeno vrijeme. Osnovni dokaz učenjaka koji smatraju da nakon vitr-namaza nije ispravno klanjati jeste hadis koji su zabilježili najpoznatiji hadiski autoriteti od Ibn Omera da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Neka vaš posljednji namaz noću bude vitr.” Navedeni hadis ukazuje da nakon vitra ne treba klanjati noćni namaz. Međutim, imam Muslim zabilježio je predanje od Aiše, radijallahu anha, u kojem stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao dva rekata nakon vitr-namaza, i to u sjedećem položaju. Slično predanje prenosi i Ummu Selema, radijallahu anha, s vjerodostojnim lancem prenosilaca, kako tvrdi šejhul-islam Ibn Tejmijje u djelu Medžmu'ul-fetava, 23/92. Hadis koji prenosi Aiša, radijallahu anha, ukazuje na legitimnost namaza nakon vitra, što, opet, oponira Poslanikovom, sallallahu alejhi ve sellem, hadisu: “Neka vaš posljednji namaz noću bude vitr.” Postoji mogućnost usaglašavanja ovih hadisa: namaz nakon vitra bio je specifičan za Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a ne za sljedbenike njegovog ummeta. Međutim, ovaj način usaglašavanja hadisâ nije ispravan iz dva razloga: prvo, da bi se određeno djelo smatralo propisanim isključivo Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, treba postojati jasan argument iz Kur’ana, hadisa ili konsenzusa učenjaka, što u ovom slučaju ne postoji, već se zaključuje iz predanja čija se prividna oprečnost želi usaglasiti; i, drugo, u sunnetu se navodi hadis koji ukazuje da namaz nakon vitra nije specifičan samo za Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Naime, Sevban, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Put je, zaista, napor i opterećenje, pa kada neko klanja vitr, neka nakon toga klanja dva rekata, ako se ne probudi, to će mu biti umjesto noćnog namaza.” 1 Ibn Huzejme je u svome Sahihu prilikom navođenja ovog hadisa naslovio poglavlje: Dokaz da je dopušteno klanjati nakon vitra i da namaz koji je klanjao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije vrijedio eksplicitno za Vjerovojesnika, sallallahu alejhi ve sellem, mimo ostalih ljudi. Za Ibn Huzejmino mišljenje opredijelio se šejh Albani u djelu Silsiletul-ehadisis-sahiha, 4/647. Jedini način na koji možemo usaglasiti ove hadise jeste da kažemo: predanja u kojima se spominje namaz nakon vitra ukazuju na ispravnost i dopuštenost obavljanja namaza u tom vremenu, iako je bolje i preče da posljednji namaz u noći bude vitr, što je bila najčešća praksa Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Jedini, koliko znam, ko je namaz nakon vitra svrstao među pritvrđene sunnete bio je Ebul-Hasan el-Amidi, poznati hanbelijski pravnik, koga nisu podržali čak ni sljedbenici hanbelijskog mezheba. Imam Nevevi tvrdi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao ova dva rekata da postupkom objasni da se smije klanjati u ovom vremenu, a ne da se klanjanje poslije vitra uzme kao stalna praksa.2 Ovo mišljenje zastupa većina učenjaka hanefijske, malikijske i hanbelijske, a poznato je mišljenje i kod šafijske pravne škole. Prenosi se da su ga također zastupali: Ebu Bekr, Sa'd, Ammar, Ibn Abbas, Aiša, Evzai i Alkama.3 Neki učenjaci kažu da je dopušteno klanjati nakon vitra, ali prethodno treba klanjati jedan rekat kojim bi se prethodni vitr učinio dvorekatnim namazom kao klasične nafile pa se, uopće, ne bi računao vitrom. Potom bi se nakon noćnog namaza klanjao vitr. Ovaj stav je poznat u šafijskoj pravnoj školi i prenosi se od Osmana, Alije, Usame, Ibn Omera, Ibn Mes'uda i Ibn Abbasa.4 Ovo mišljenje nije utemeljeno, tim prije jer se vitr, nakon što se ispravno obavi, ne može preobraziti u klasični noćni namaz, dodavajući mu jedan rekat, i takav postupak, koliko mi je poznato, nije bio praksa odabranih generacija. Također, jedan dio islamskih učenjaka smatra da nije ispravno nakon vitra dodati jedan rekat, jer, kako tvrde, u šerijatu nije poznata jednorekatna nafila, što je stav učenjaka hanefijske pravne škole i imama Ahmeda, po jednoj verziji.5 Dakle, ako se doda jedan rekat, time se bit prethodnog vitra neće promijeniti, pa će ponovno klanjanje vitr-namaza doći u koliziju s riječima Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Ne postoje dva vitr-namaza u jednoj noći.”6 Neki klanjači, nakon što imam preda selam na vitru, ustanu i klanjaju još jedan rekat, budući da žele klanjati dodatni noćni namaz. Ovim postupkom može se izgubiti nagrada spomenuta u hadisu koji prenosi Ebu Zerr, kada su nakon noćnog namaza s Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, tražili da im nastavi klanjati do zore, pa je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko klanja sa imamom dok ne završi namaz, bit će mu upisano kao da je klanjao noćni namaz cijelu noć.”7 Dakle, bolje je završiti namaz sa imamom, a potom ko želi može ponovo klanjati noćni namaz bez ponavljanja vitra, a Allah najbolje zna.
__________
1 Ibn Hibban, 6/315/2577, Ibn Huzejme, 2/159/1106, Tahavi, u djelu Šerhul-meani, 1/341, Taberani, 2/92/1410, i Darekutni, 2/26/1165, 1167. Ibn Hadžer i šejh Albani ovaj hadis smatraju vjerodostojnim. Vidjeti: Kešfus-sitr, str. 18, i Silsiletul-ehadisis-sahiha, 4/646-647.
2 Vidjeti: El-Medžmu, 4/23.
3 Vidjeti: Sahihu fikhis-sunne, 1/386.
4 Vidjeti: Ibid., 1/386.
5 Vidjeti: Šerhu Fethil-Kadir, 1/438, Šerhu umdetil-ahkam, 2/84, od Ibn Dekika, Tenkihut-tahkik, 1/514, od Ibn Abdulhadija, Fethul-Bari, 2/479, i Sahihu fikhis-sunne, 1/387.
6 Tirmizi, Ebu Davud, Ahmed i Taberani, 8/333. Imam Tirmizi i Ibn Hadžer ovo su predanje smatrali dobrim. Vidjeti: Fethul-Bari, 2/481.
7 Ebu Davud, Tirmizi, Nesai, Ibn Madže i Ibn Hibban, 6/288/2547, s lancem prenosilaca koji ispunjava Muslimove kriterije.
Dr. Safet Kuduzović – preuzeto iz knjige “FETVE (Pravne decizije)”
Preuzmite knjigu u pdf formatu:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/06/Fetve-Pravne-decizije-mr.Safet-Kuduzovic.pdf
Vidi manjeDa li će i kada vjernici vidjeti Allaha?
Hvala pripada Allahu. Prvo: Od vjerovanja Ehlu Sunneta ve-l-Džemata jeste da će vjernici vidjeti svog Gospodara na Sudnjem danu i u Džennetu, jer je Uzvišeni Allah rekao: "Toga dana će neka lica blistava biti, u Gospodara (Allaha) svoga će gledati." (Prijevod značenja El-Kijāme, 75:22-23) Ima još doviše
Hvala pripada Allahu.
Prvo:
Od vjerovanja Ehlu Sunneta ve-l-Džemata jeste da će vjernici vidjeti svog Gospodara na Sudnjem danu i u Džennetu, jer je Uzvišeni Allah rekao:
“Toga dana će neka lica blistava biti, u Gospodara (Allaha) svoga će gledati.” (Prijevod značenja El-Kijāme, 75:22-23)
Ima još dokaza koji ukazuju na to.
Ovo je najveća blagodat koju će On, neka je uzvišen, podariti njima.
Također pogledajte odgovore na pitanja 14525 i 116644.
Drugo:
Džennetlije će imati sastanak sa svojim Gospodarom svakog petka gdje će imati blagodat da gledaju u Njegovo plemenito Lice.
Taberani je zabilježio u Mu'džemu-l-Kebiru (6717) od Enesa ibn Malika, radijallahu anh, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Džibril mi je došao sa nečim u ruci kao da je ogledalo, na kojem je bila crna tačka. Rekao sam: ‘Džibrile, šta je ovo?’ On je rekao: ‘Ovo je petak; on je predvodnik svih dana i zovemo da Jevmu-l-Mezid (dan u kojem će biti dato više – tj; “U njemu će imati što god zažele – a od Nas i više (tj. gledanje u Silnog, Svemogućeg).” Prijevod značenja Kāf, 50:35).’ Rekao sam: “Džibrile, šta ‘više’ znači?’ Rekao je: ‘To je zato jer je tvog Gospodar smjestio dolinu u Džennetu koja je mirisnija od bijelog miska. Kada bude petak, u danima ahireta, Gospodar, neka je slavljen i uzvišen, će se spustiti sa svog Arša na Kursijj, a Kursijj će biti okružen stolicama od svjetla na kojima će sjediti poslanici. Te stolice će biti okružena sa stolićima od zlata na kojim će sjediti šehidi. Ljudi iz odaja će izaći iz odaja i sjesti će na brda od miska, a oni koji budu sjedili na brdima od miska neće misliti da su oni na stolicama i stolićima bolje prošli od njih. Onda će se Vlasnik veličine i ponosa pojaviti i reći: ‘Tražite od Mene.’ Oni će reći: ‘Tražimo tvoje zadovoljstvo, Gospodaru naš.’ On će reći: ‘To što ste u Mome Džennetu jeste da sam zadovoljan sa vama, i počašćeni ste.’ Onda će On (opet) reći: ‘Tražite od Mene.’ Onda će svi u glas reći: ‘Tražimo tvoje zadovoljstvo.’ Onda će On od njih zatražiti da posvjedoče da je zadovoljan s njima. Onda će On opet reći: ‘Tražite od Mene.’ I svi će tražiti od Njega dok svi ne završe. On će im podariti ono što oko nije vidjelo, uho nije za to čulo, i nije čovjeku palo na pamet.'”
Također ju je zabilježio Ibn Ebi Dunja u Sifatu-l-Dženneh (88) sa drugim lancem prenosilaca; sa dodatkom: “…neće za ničim žudjeti više nego za petkom, što više budu gledali u svog Gospodara, to će im se više ponos povećavati.”
Munziri, rahimehullahu te'ala, je rekao:
“Zabilježio ga je Ibn Ebi Dunja i Taberani u Evsatu sa različitim lancima prenosilaca, jedan je džejjid kavijj. Kraću verziju je također zabilježio Ebu Ja'ala; njegovi prenosioci su prenosioci sahiha. Također ga je zabilježio Bezzar.” (Et-Tergib ve-t-Terhib, 4/311; hasenom ga je ocijenio šejh Albani u Sahih et-Tergib, 3761)
Šejhu-l-islam Ibn Tejmijje, rahimehullahu te'ala, je rekao:
“Darekutni prenosi sa sahih lancem od Ibn Mubareka: El-Mes'udi nam je rekao, od Minhala ibn ‘Amra, od Ebu Ubejde, od Abdullaha ibn Mesuda, koji je rekao: ‘Žurite na džumu je će doista Allah se prikazivati stanovnicima Dženneta svakog petka kada se oni okupe na brdu od komfora, a njihova blizina Njemu će biti srazmjerna stepenu koliko su žurili na džumu na dunjaluku.’
Onda je iznio nekoliko lanaca prenosilaca za nju (predaju) i rekao:
Ovo što nam je Ibn Mesud rekao nije mogao znati osim da je to čuo od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ili od nekoga ko je to čuo od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Tako da je poznato da je to Ibn Mesud čuo od Poslanika, a nije moguće da je to čuo od kitabija (pripadnika Knjige) zbog nekoliko razloga:
Ashabima je bilo zabranjeno da vjeruju kitabijama ako im nešto kažu. Tako da je nemoguće da je Ibn Mesud, radijallahu anh, prenio ovo radi poučavanja, ili kao stvar na kojoj se zasniva propis ako mu je to rekao jevrej.
Ibn Mesud, radijallahu anh, je bio jedan od najstrožijih ashaba po pitanju ukoravanja onih koji uzimaju učenja kitabija (jevreja i kršćana).
Džuma je naređena samo nama, i rani dolazak na džumu je propisan samo u našoj vjeri. Tako da je malo vjerovatno da se takva predaja prenosi od ranijih poslanika, i malo je vjerovatno da bi jevreji pričali o takvoj vrlini ovome ummetu, jer su oni sakrivali znanje i škrtarili su s njime, i također su zavidjeli ovom ummetu.”
Medžmu'u-l-Fetava, 6/403-405.
Enes ibn Malik, radijallahu anh, prenosi da je poslanik, sallalallahu alejhi ve sellem, rekao: “U Džennetu ima pijaca na koju će dolaziti svakog petka. Sjeverni vjetar će puhati, puhat će im u lica i odjeću, i tako ih uljepšavati. A onda će se vraćati svojim porodicama ljepši i njihove proodice će im reći: ‘Tako nam Allaha sada ste ljepši,’ a oni će odgovoriti: ‘Tako nam Allaha, i vi ste sada ljepši.'” (Muslim, 2833)
Šejhu-l-islam Ibn Tejmijje, rahimehullahu te'ala, je rekao:
“Možda je ovaj hadis kraći od drugih. Razlog povećanja ljepote njima jeste gledaje u Allaha, neka je On slavljen i uzvišen, i sreća koja proizilazi iz toga. na osnovu toga, može biti da će vjernice vijdeti Allaha vidjeti Allaha iz svojih kuća pa će im se ljepota povećati, ako je razlog tome gledanje Allaha, kao što je pojašnjeno u drugim hadisima.
Nakon što je to jasno, kažemo: U drugim hadisima koji imaju više detalja nego ovaj hadis spominje se viđenje Allaha petkom, ali nema ništa što bi to povezalo sa Džuma namazom na ovom svijetu. U hadisu Ebu Hurejre se spominje pijaca petkom u Džennetu, a u drugim hadisima kaže se da će petkom oni sjediti sa Allahom, a njihova blizina Njemu je srazmjerna tome koliko su ranili na Džumu na dunjaluku. Nema spominjanja viđenja Njega – Kao što je pojašnjeno iznad u merfu’ predaji od Ibn Mesuda. A u nekim predajama se spominju obje stvari (sjedenje i viđenje) zajedno, a takvi su većina hadisa.”
Medžmu'u-l-Fetava, 6/408-409.
On, rahimemhullahu te'ala, je također rekao:
“Viđenje Allaha na ahiretu je općenito povezano sa namazima u džematu. Ako je ljudima na ovom svijetu bilo propisano da se skupljaju da spominju Allaha, da razgovaraju s Njim, i da nalaze zadovoljstvo u sastajanju s Njim svakog petka, onda će na ahiretu biti zakazan sastanak svakog petka da pričaju s Njim, gledaju u Njega i da imaju zadovoljstvo u susretu sa Njime.
Ako je u sunnetu da ženama treba narediti da izađu da klanjaju bajram, čak i one koje su u odajama (djevice) i one koje imaju mjesečno pranje, i to u vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, je većina žena izlazila da klanja bajram, njihov bajram na ahiretu će biti gledanje u Njega, srazmjerno njihovom bajramu na ovom svijetu.”
Medžmu'u-l-Fetava, 6/420.
Drugo:
Ideja da će stanovnici Dženneta vidjeti Allaha, slavljen i uzvišen neka je On, svakog petka ne znači da ga neće vijdeti drugim vremenima. Stanovnici Dženneta će uživati u raznim blagodatima, i najveće od toga jeste da će vidjeti svog Gospdara, neka je slavljen i uzvišen On, u Džennetu. Baš kao što će imati stepene u fizičkim blagodatima u Džennetu, također će imati stepene i u nematerijalnim blagodatima.
Ali prihvatanje ili odbacivanje ideje viđenja Allaha svaki dan zavisi o dobroj predaji od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u tom kontekstu, ali nema takve predaje koliko mi znamo.
Šejh Albani, rahimehullahu te'ala, je rekao:
“Vjernici će vidjeti svog Gospodara svakog petka; a što se tiče svakog sata ili trenutka, o tome nemamo znanja.”
Durus Mufregah li-š-šejhi-l-Albani, 43/3.
A Allah zna najbolje.
Odgovorio: Šejh Muhammed b. Salih el-Munedždžid
Izvor: http://islamqa.info/en/210252
Preveo Redžo Muratović – http://islam-pitanja-i-odgovori.blogspot.com
Vidi manje