Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Može li žena u mjesečnici učiti Kur'an?
We alejkumu Selam, Po ovom pitanju kod islamskih uèenjaka imaju dva mišljenja. Prvo, ono koje kaže; da ženi koja je u hajzu ili nifasu nije dozvoljeno uèenje Kurana. Ovo je mišljenje veèine islamskih uèenjaka.To je mišljenje hanefija, šafija i prihvaæeno mišljenje hanbelija. Drugo mišljenje kaže; daviše
We alejkumu Selam,
Po ovom pitanju kod islamskih uèenjaka imaju dva mišljenja. Prvo, ono koje kaže; da ženi koja je u hajzu ili nifasu nije dozvoljeno uèenje Kurana. Ovo je mišljenje veèine islamskih uèenjaka.To je mišljenje hanefija, šafija i prihvaæeno mišljenje hanbelija. Drugo mišljenje kaže; da je ženi koja je u hajzu ili nifasu dozvoljeno uèenje Kurana. Ovo je mišljenje prihvaèeno u mezhebu imama Malika i rivajet od imama Ahmeda. (Fikhul Islamij 1/471,Bidajetul Mudžtehid 1/62,Kifajetul Ahjar 1/100,Fethu Babil Inajeti > 1/141,El Mugni 1/418,Bugjetu salik 1/169)
Drugo mišljenje, koje kaže da je ženi dozvoljeno da uèi Kuran u vremenu hajza ili nifasa, je ispravnije radi nepostojanja vjerodostojnog dokaza koji upuèuje na zabranjenost uèenja Kurana u hajzu ili nifasu. Ovo mišljenje je odabrao šejhul islam ibn Tejmijje.
Što se tièe hadisa u kojem se kaže; „Žena u hajzu i džunub ne uèe ništa od Kurana“,taj hadis je slab, daif! Pomenuti hadis je zabilježio imam Tirmizi u svom Sunenu (1/301,br.131), ibn Madže u Sunenu (br.596), Darekutni u Sunenu (1/210,212,br. 419,425).U svim putevima kojima je prenešen ovaj hadis (rivajetima) ima slabosti.(Irvaul Galil 1/206,210)
Meðutim kada je u pitanju osoba koja je džunub (osoba koja je imala seksualni odnos, a nije se jos okupala) za takvu postoje drugi dokazi koji ukazuju da je takvoj osobi zabranjeno uèenje Kurana. Imam Ahmed u svom Musnedu, Ebu Davud u svom Sunenu, imam Tirmizi u svom Sunenu i drugi zabilježili su predaju od Alije r.a. u kojoj kaže „Allahov Poslanik s.a.v.s. uèio bi nam Kuran, osim ako bi bio džunub“.U drugom rivajetu se kaže „Ne bi ga sprijeèilo od uèenja Kurana osim džunupluk“ (Musned 627,639,Ebu Davud 228,Tirmizi br.146).Imam Tirmizi za ovaj hadis kaže da je hasen > sahih.Vjerodostojnim ga je ocjenio šejh Ahmed Šakir , a šejh Abdul Kadir kaže da je hadis hasan!(Džamiul > Usul 7/305)
Meðutim iako smo rekli da je ženi koja je u hajzu ili nifasu dozvoljeno da uèi Kuran, njoj nije dozvoljeno doticanje mushafa osim sa zastorom, kao što je krpa ili slièno. Dokaz tome je opæenitost rijeèi Allahovog Poslanika s.a.v.s, koje je zabilježio imam Malik u Muvetti i drugi, u kojem kaže: “Kuran neèe doticati osim ko je èist-tahir“.(Muvetta 1/177). Šejh Albani je ovaj hadis ocjenio kao sahih.(Irvaul galil 1/158).
Pod ovim izrazom èist-tahir, podrazumjeva se osoba koje je èista od hajza, nifasa ,džunupluka, kao i osoba koja ima abdest. Ovo je mišljenje ogromne veèine islamskih uèenjaka, cetvorice imama i drugih, Allah sa njima bio zadovoljan.
Kaže šejh ibn Baz, Allah mu se smilovao: “Dozvoljeno je osobi koja je u hajzu ili nifasu uèenje Kurana, i to je ispravnije mišljenje, radi nepostojanje dokaza koji upuèuje na zabranjenost. Dozvoljeno pod uslovom da se ne dotièe mushaf, meðutim dozvoljeno je da se dotièe sa zastorom, kao sa odjeèom i slièno. Što se tièe osobe koja je džunub, njoj nije dozvoljeno uèenje Kurana dok se ne okupa radi postojanja vjerodostojnog hadisa koji upuèuje na to.“(Medžmu fetava 10/208,209) A Allah najbolje zna!
prof. Jasmin Djanan
Preuzeto sa http://www.n-um.com
Vidi manjeSmijem li otići na hadždž u toku iddeta?
Dakle, obavila si hadždž dok si bila u iddetu, pričeku (priček žene nakon smrti muža traje četiri mjeseca i deset dana). Svevišnji Allah rekao je: “Oni koji od vas umru ostavljajući žene svoje, njihove žene su dužne čekati četiri mjeseca i deset dana.” (El-Bekare, 234.) Ženi je obaveza za vrijeme prviše
Dakle, obavila si hadždž dok si bila u iddetu, pričeku (priček žene nakon smrti muža traje četiri mjeseca i deset dana). Svevišnji Allah rekao je: “Oni koji od vas umru ostavljajući žene svoje, njihove žene su dužne čekati četiri mjeseca i deset dana.” (El-Bekare, 234.) Ženi je obaveza za vrijeme pričeka boraviti u kući i ne izlaziti osim u prijekoj potrebi, i nije joj dopušteno u tom periodu obaviti hadždž ni ‘umru. Omer b. Hattab zabranjivao je ženama u pričeku da obavljaju hadždž. (Malik, 2/591.) Šejhul-islam Ibn Tejmijje tvrdi da taj stav zastupaju učenjaci četiri pravne škole. (Vidjeti: Medžmu’ul-fetava, 34/22.) Iako si uveliko pogriješila, tvoj hadždž, uvažena sestro, ispravan je, a Allah najbolje zna.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović
Vidi manjeDa li će Allah prihvatiti moje pokajanje?
Ve alejkumus-selam! Poštovani brate, Hvala Allahu što ti je dao priliku da spoznaš Pravi put i neka Uzvišeni Allah nagradi svakog onog ko je nastojao da te svojim savjetima popravi, uz Allahovu pomoć. U prirodi čovjeka jeste da čini dobra djela a isto tako da pogreši. To su dva sastavna čovjekova moviše
Ve alejkumus-selam!
Poštovani brate,
Hvala Allahu što ti je dao priliku da spoznaš Pravi put i neka Uzvišeni Allah nagradi svakog onog ko je nastojao da te svojim savjetima popravi, uz Allahovu pomoć. U prirodi čovjeka jeste da čini dobra djela a isto tako da pogreši. To su dva sastavna čovjekova momenta i nerazdvojni su. Čovjek se trudi da čini dobra djela i opet pored tog truda ima mogućnost da pogriješi i zbog toga je Uzvišeni znajući prirodu čovjeka otvorio vrata pokajanja od svakog grijeha.
Ljudi ponekad zaborave veličinu grijeha, pa ne osjećaju potrebu da se pokaju niti ga prestanu raditi. Onoliko koliko grijeh smatraju velikim toliku grižnju savijest i krivicu osjećaju. Ovo možemo objasniti na primjeru čovjeka koji izgubi cenat pa ne osjeća žal za njim ali kad vidi malo bolje vidi da je izgubio 2 e briga mu se poveća. Biti svjestan prave veličine grijeha znači poštovati Zakonodavca, odnosno Allaha, dž.š., Njegovu naredbu i duboko vjerovati da će čovjek nagrađen za svoja djela.
Također, ljudi uvjeravaju sami sebe da su se pokajali i toliko budu uvjereni da su se pokajali kao da su dobili potvrdu za pokajanje. On ne smije biti uvjeren da mu je njegovo pokajanje sigurno primljeno niti misliti da je ispunio sve tražene uvjete. Ne smije prestati ulagati napor da upotpuni svoje pokajanje. Treba osjećati strah da mu pokajanje nije primljeno. Ustvari strah treba da bude sve do momenta smrti, do trenutka kada će čuti meleka koji će mu reći: ”Ne boj te se (za ono što slijedi) i ne žalosti te se (za onim što je prošlo), i radujte se džennetu, koji vam je obećan.” (Fussilet, 30)
Kome srce na ovom svijetu ne osjeti strah zbog grijeha, osjetiti će ga na ahiretu, kada istina izađe na vidjelo, kada Allah kazni nepokorne i nagradi pokorne. Neće Allah spojiti dva straha i dvije sigurnosti, strah na ovom i na onom svijetu i sigurnost na ovom i na onom svijetu.
Ovdje bih te podsjetio na nekoliko uslova koji se vežu za ispravno pokajanje:
1. Iskrenost u pokajanju
2. Osjećanje krivice zbog grijeha koje se počinilo. Tako da prsa izgaraju od grijeha koje se počinilo. Kao što je došlo u hadisu kojeg bilježi imam Ahmed gdje Poslanik, s.a.w.s., kaže: ”U kajanju da te bole prsa je tevba.” Jer čovjek kad učini grijeh i dok zna da to što je učini je grijeh već je vid tevbe. Musliman kad počini grijeh osjeća se kao da će se na njega brdo sručiti, a kod munafika je je kao muha sleti na njegov nos pa je on rukom samo odmahne.
3. Da čovjek prizna svoj grijeh. Dok čovjek ne prizna da je počinio grijeh, neće se ni pokajati. Zbog toga je novotarija veoma opasna, pored što radi na falsifikaciji Allahove vjere, novator se neće pokajati za svoje nedjela jer ih ne smatra grijehom.
4. Da se prestane sa činjenjem dotičnog grijeha. Ako je iskrena tevba, ona će navesti pokajnika da se ostavi tog grijeha. Onaj ko se pokaje a ne ostavi grijeh za koji se kaje- to je krnjava tevba, pitanje je hoće li biti primljena ili neće.
5. Da se neće vratiti činjenju tog grijeha ili tih grijeha.
6. Da izvršiš nadoknadu ukoliko se radi o pravu ljudi:
a) Kada neko ogovori nekog, kod pravnika šafijskog, hanefijskog, i malikijskog mezheba se uvjetuje javno priznanje i traženje halala. Dokazuju svoje mišljenje hadisom: ”Ko bude učinio nepravdu svome bratu u imetku ili časti, zato neka danas zatraži halala.” (Buhari, 2.449)
b) Prema drugom mišljenju, ne uvjetuje se javno priznanje povrede časti, potvore i ogovaranja, nego je dovoljno da pokajanje bude između čovjeka i Allaha, da ogovaranu osobu spomene osobinama koje su suprotne onima kojima ga je potvorio i ogovarao. (Znate li koja je razlika između potvore i ogovaranja?) Dovoljno je da svoje ogovaranje zamjeni pohvalom i spominjanjem lijepi osobina, a da potvore zamjeni spominjanjem njegove čednosti i krijeposti te da za njega čini istigfar onoliko dugo koliko ga je ogovarao. Ovo je stav Ebul Abbasa i ibn Tejmijje, r.ah.
Oni kažu da će priznanje oštećenoj osobi povećati bol, patnju i nemir, koju nije osjećao prije nego što je čuo. Možda to što čuje neće moći podnijeti, pa će mu naškoditi duhovno i tjelesno. Kako se kaže: ”Uznemirava te ono što si čuo, a ono što nisi čuo, kao da nije ni rečeno.” Ili da kasnije to se iskoristi protiv pokajnika i bude uzrok većem neprijateljstvu. Oni kažu, to je suprotno ciljevima šerijata, koji nalaže zbližavanje srca, samilost, saosjećanje i ljubav. Dok materijalno pravo treba da se javno kaže i vrati, jer kad ti neko vrati pare, čovjek se neće uznemiriti, naljutiti, niti probuditi neprijateljstvo, nego će ga možda i obradovati.
7. Ovaj uslov nije sam po sebi poseban uslov već je znak koji pokazuje da je tevba ispunila svoje uslove, a to je da nakon pokajanja bude bolji. Ukoliko nije tako, onda tevba je manjkava i ima neke nedostatke.
Na pitanje odgovorio: prof.Abdullah Mujić
Vidi manjePreuzeto sa stranice http://www.n-um.com
Može li se zaklati kurban za dušu umrlog?
Klanje kurbana mrtvoj osobi može imati tri forme: prvo, da zakolje kurban i nijjeti ga za sebe i svoju porodicu, žive i mrtve od njih; drugo, da zakolje kurban na ime mrtvog zbog oporuke koju je ostavio (ove dvije forme imaju utemeljenje u šerijatu); i, treće, da zakolje kurban isključivo njemu za dviše
Klanje kurbana mrtvoj osobi može imati tri forme: prvo, da zakolje kurban i nijjeti ga za sebe i svoju porodicu, žive i mrtve od njih; drugo, da zakolje kurban na ime mrtvog zbog oporuke koju je ostavio (ove dvije forme imaju utemeljenje u šerijatu); i, treće, da zakolje kurban isključivo njemu za dušu. Neki islamski učenjaci, između ostalih, šejhul-islam Ibn Tejmijje dopustili su ovaj postupak. (Vidjeti: El-Fetavel-kubra, 4/468.) Međutim, ne znam da postoji argument koji ukazuje na legitimnost toga, a Allah najbolje zna.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović
Vidi manjeDa li je dozvoljeno pripadnicima druge vjere cestitati njihove praznike?
We alejkumu Selam, Cestitati krscanima Bozic i druge vjerske praznike zabranjeno je kako nam pojasnjava sejh Ibn Qajjim u knjizi Ahkamu ehli zimme gdje stoji: “Cestitati na necemu sto se usko vezuje za nevjerstvo je haram; takav slucaj je sa cestitanjem nevjernicima njihovih praznika ili njihovog poviše
We alejkumu Selam,
Cestitati krscanima Bozic i druge vjerske praznike zabranjeno je kako nam pojasnjava sejh Ibn Qajjim u knjizi Ahkamu ehli zimme gdje stoji: “Cestitati na necemu sto se usko vezuje za nevjerstvo je haram; takav slucaj je sa cestitanjem nevjernicima njihovih praznika ili njihovog posta i pri tome im reci: Sretan ti praznik ili post, cak i ako onaj koji cestita bude cist od nevjerstva,to se smatra istim haramom kao da cestita nevjerniku na klanjanju pred krstom”.
To je veci grijeh i mrze djelo Allahu,nego kada bi se cestitalo pijenje alkohola, ubistvo insana, cinjenje bluda i sl. Onaj ko nekome cestita nesto sto je grijeh,izmisljotina i sl.rizikuje da se na njega izlije Allahova srdzba i mrznja.Samim cinom cestitanja daje se legitimitet simbolima njihovog nevjerstva,bez obzira sto sama osoba koja cestita ne nalazi nikakva zadovoljstva u tom nevjerstvu,jer muslimanu je haram i drugima davati priliku da osjecaju zadovoljstvo u nevjerstvu.
Uzviseni Allah kaze:“Ako vi budete uznevjerovali-pa Allah od vas ne zavisi, ali On nije zadovoljan nevjerovanjem svojih robova, a zadovoljan je vama ako budete zahvalni….(Ez-Zumer,7) „Sada sam vam vjeru vasu usavrsio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera.“ (El-Maida,3)
Treba napomenuti da je cestitanje nevjernickih praznika zabranjeno makar se radilo i o kolegama s posla. Ako bi nam oni cestitali svoje praznike, mi im ne treba da odgovaramo jer to nisu nasi praznici njima nije zadovoljan nas Tvorac. Stavljeni su van vaznosti kada je Allah objavio ajet:“Onaj ko zeli drugu vjeru pored islama, nece mu primljena biti i on ce gubitnik na buducem svijetu biti“ ( Ali Imran, 85 )
Ukoliko bi musliman bio pozvan u goste ovom prilikom,haram mu je da se odazove,jer time direktno ucestvuje u haramu. Muslimanima je zabranjeno oponasati nevjernike,te im je zbog toga zabranjeno slaviti slicne svetkovine,razmjenjivati slatkise,priredjivati gozbe,jer je Vjerovjesnik a.s. rekao:“ Ko oponasa jedan narod, on njemu i pripada“. Ibn Tejmijje u knjizi: “Slijedjenje pravog puta u suprotstavljanju nevjernicima” kaze: “Oponasati nevjernike u njihovim praznovanjima svakako za njih znaci radost koja pociva na zabludi. To ce ih sigurno potpomoci da za sebe pridobiju slabice.“ Znajmo dobro da Allah muslimane uzdize kroz njihovu vjeru, daje im postojanost i pomaze ih protiv neprijatelja. A Allah subhaneh najbolje zna!
Na pitanje odgovorio prof. Jasmin Djanan
Preuzeto sa http://www.n-um.com
Vidi manjeTreba li klati kurban za umrlog?
Dozvoljeno je udjeljivati sadaku na ime umrle osobe i takav će joj postupak koristiti, shodno konsenzusu islamskih učenjaka. Ebu Hurejra, r. a., prenosi da je neki čovjek rekao Allahovom Poslaniku, ﷺ: “Otac mi je umro, ostavio je imetka iza sebe, ali nije ostavio nikakvu oporuku, pa da li će mu bitiviše
Dozvoljeno je udjeljivati sadaku na ime umrle osobe i takav će joj postupak koristiti, shodno konsenzusu islamskih učenjaka. Ebu Hurejra, r. a., prenosi da je neki čovjek rekao Allahovom Poslaniku, ﷺ: “Otac mi je umro, ostavio je imetka iza sebe, ali nije ostavio nikakvu oporuku, pa da li će mu biti od koristi ako bih udjeljivao sadaku za njega?” Poslanik reče: “Da!” (Muslim) U sadaku sigurno spada i klanje kurbana (stav hanefijskih, hanbelijskih učenjaka i šejhul-islama Ibn Tejmijje, rhm.; vidjeti: Medžmuul-fetava, 26/306), te dijeljenje mesa onima kojima je najpotrebnije. Takav kurban neće se klati na kaburu umrloga, niti na bilo čijem kaburu – kao što neki ljudi prakticiraju, što je u islamu apsolutno zabranjeno. Može se klati bilo kada, ali je ljepše i njega zaklati u dane Kurban-bajrama, zbog same vrijednosti ovih dana, i ljepše ga je cijeloga podijeliti siromašnima, a može se i od njega nešto mesa zadržati za sebe, a Allah, dž. š., najbolje zna.
Vidi manjeOdgovorio: Sead ef. Jasavić, prof. fikha
Da li je akika sunnet ili farz?
Cijenjena sestro u islamu, islamski učenjaci u pogledu propisa akike imaju oprečne stavove, a mi ćemo spomenuti njihove stavove bez spominjanja dokaza, kako se ovaj odgovor ne bi pretvorio u studiju. Većina islamskih učenjaka smatrala je da je klanje akike za novorođenče pritvrđeni sunnet (ar. sunneviše
Cijenjena sestro u islamu, islamski učenjaci u pogledu propisa akike imaju oprečne stavove, a mi ćemo spomenuti njihove stavove bez spominjanja dokaza, kako se ovaj odgovor ne bi pretvorio u studiju.
Većina islamskih učenjaka smatrala je da je klanje akike za novorođenče pritvrđeni sunnet (ar. sunne muekkede). Ovaj stav zastupale su tri pravne škole: malikijska, šafijska i hanbelijska, a također i mnogi drugi učenjaci i mudžtehidi ovog ummeta, počevši od prvih generacija pa nadalje: Ibn Abbas, r. a., Ibn Omer, r. a., Aiša, r. a., Fatima, r. a., Urva b. Zubejr, Ata, Zuhri, Ebu Sevr i na kraju, između ostalih, to je bio odabir šejhul-islama Ibn Tejmijje.
Drugi su smatrali da je klanje akike obaveza (vadžib). To je stav bukvalističke pravne škole, na čijem su čelu Davud b. Ali i Ibn Hazm. Također, to je stav imama Ahmeda u jednoj predaji od njega, a to mišljenje odabrali su i neki učenjaci hanbelijske pravne škole.
Učenjaci hanefijske pravne škole o ovom pitanju imaju tri različita stava. Neki učenjaci hanefijskog mezheba smatrali su da je klanje akike nafila (dobrovoljno djelo), a to isto smatraju i današnji sljedbenici hanefijskog mezheba, kao što je spomenuto u knjigama hanefijskog mezheba. Neki su, pak, smatrali da je to mubah (dozvoljeno djelo), a treći smatraju da je to derogiran propis i da je to pokuđeno činiti.
Smatram, a Allah najbolje zna, da je mišljenje većine islamskih učenjaka najprioritetnije. To je mišljenje u kojem je objedinjeno postupanje po svim argumentima ovog poglavlja, a ujedno su njihovi dokazi najjači i najjasniji.
Sunnet je za muško dijete zaklati dvije ovce, a za žensko jednu, iako su učenjaci kazali da bi sunnet akike ispunio i čovjek koji bi i za muško dijete, zbog oskudnog materijalnog stanja, zaklao samo jednu ovcu.
Rekao je imam Nevevi: “Sunnet je da se za dječaka zakolju dvije ovce, a za djevojčicu jedna, a ako bi zaklao jednu ovcu za dječaka, ispunio bi osnovu sunneta.”
Što se tiče akike za blizance, propisano je da se za svako dijete zakolje posebna akika. Ibn Abdulberr je o tom pitanju spomenuo konsenzus učenjaka i rekao da se jednom ovcom ne može objediniti akika za blizance.
Što se tiče vas, ako možete zaklati četiri ovce, to je najpotpunije što možete učiniti. A ko to ne možete, onda zakoljite za svakog od njih po jednu ovcu. A ako ni to ne možete, zakoljite jednu ovcu za jednoga, a kada budete mogli, zakoljite drugu za drugoga. A ako ni to ne možete, pa kazali smo da je klanje akike potvrđeni sunnet i onaj ko je ne zakolje neće biti grješan, naročito ako znamo da se taj propis u osnovi odnosi na onoga ko je u mogućnosti da to učini.
Što se tiče podjele mesa akike, islamski su učenjaci pojasnili da se pitanje akike ni u ovom segmentu ne razlikuje od pitanja kurbana.
Rekao je hafiz Ibn Abdulberr: “Učinit će sa akikom isto što čini sa kurbanom: pojest će nešto, podijeliti nešto kao sadaku, a nešto će darovati prijateljima i komšijama. To je preneseno od Aiše, r. a., a to je stav većine islamskih učenjaka.”
Poznato nam je iz propisa kurbana da ovo pitanje nije strogo precizirano i definirano argumentima Kur’ana i sunneta, što ukazuje da u tom pitanju postoji određena sloboda. Većina islamskih učenjaka preporučila je, a to nije obaveza, da se meso kurbana podijeli na tri dijela: dio koji se ostavlja sebi, dio koji se daje prijateljima, komšijama, poznanicima i dio koji se podijeli siromašnima. Ako bi čovjek podijelio meso kurbana i akike na neki drugi način, time ne bi napravio nikakav prekršaj.
Većina učenjaka spomenula je da nije poželjno da se meso akike dijeli sirovo, već je pohvalno da se skuha, spremi i da se tako dijeli, ili će se pozvati ljudi kako bi pojeli pripremljeno meso. To su spomenuli imam Nevevi, Begavi, Šafija, Ibn Kajjim i dr. Sve spomenuto nije u koliziji sa babinama i ženinim odmaranjem, jer meso akike može da pripremi i da posluži neko drugi mimo majke novorođenčeta.
A Allah najbolje zna!
Odgovorio: Elvedin Pezić, prof.
Vidi manjeJe li propisan post u prvih deset dana zul-hidždžeta, što obuhvata i dan Bajrama?
Pohvalno (sunnet) je postiti prvih devet dana zul-hidždžeta. To nam potvrđuje hadis Ibn Abbasa, r.a.: ”Ne postoje dani u kojima su dobra djela draža Allahu od dobrih djela u ovim danima” – misleći na prvih deset dana zul-hidždžeta. Prisutni su upitali: ”Allahov Poslaniče, pa čak ni borba na Allahovoviše
Pohvalno (sunnet) je postiti prvih devet dana zul-hidždžeta. To nam potvrđuje hadis Ibn Abbasa, r.a.: ”Ne postoje dani u kojima su dobra djela draža Allahu od dobrih djela u ovim danima” – misleći na prvih deset dana zul-hidždžeta. Prisutni su upitali: ”Allahov Poslaniče, pa čak ni borba na Allahovom putu – džihad?”, a on je odgovorio: ”Čak ni borba na Allahovom putu, osim u slučaju kada čovjek izađe u borbu zalažući svoj život i svoj imetak, i ništa od toga ne vrati.” (Buharija)
Jedna od supruga Allahovog Poslanika kazala je: ”Allahov Poslanik postio je devet dana zul-hidždžeta, dan Ašure i tri dana u svakom mjesecu.” (Hadis je zabilježio Ahmed, Ebu Davud, slabim ga je ocijenio autor knjige Nasbur-rajeti, a šejh Albani ga je ocijenio vjerodostojnim) Što se tiče posta na dan Bajrama, on je strogo zabranjen, a to nam potvrđuje hadis Ebu Seida, r.a.: ”Allahov Poslanik zabranio je da se posti na dan Kurbanskog i Ramazanskog bajrama.” (Buharija i Muslim) Islamski učenjaci imaju jednoglasan stav u pogledu zabrane posta na dan Bajrama.
Dobra djela u ovim danima općenito su vrednija nego u drugim vremenima. Što se tiče posta, nije dozvoljeno u njima postiti osim prvih devet dana, a deseti dan je Bajram kada je zabranjeno postiti. Na osnovu spomenutog možemo kazati da se pod pojmom vrijednost deset dan zul-hidždžeta, u pogledu posta, misli na post devet prvih dana, dok se spominju kao deset dana zbog prevladavanja broja deset.Pogledati komentar Muslimove zbirke hadisa od imam Nevevija, br. hadisa 1176. (Izvor fetve: islam-qa.com)
______________________________________________
Deset dana zul-Hidzeta su najbolji dani u godini u komadu a najbolji dan pojedinacno je dan Arefata. Isto tako kao sto je rekao ibn Tejmije da su deset noci od ramazana najbolje u toku godine u komadu a noc Lejletul Kadr je najbolja od svih noci pojedinacno.
Zato je Poslanik s.a.w.s. u vjerodostojnom hadisu kojeg biljezi Buharija i drugi rekao, podstičući ashabe kao i sve muslimane koji dodju posle njih na činjenje dobra u ovim danima, u prvih deset dana zul-hidždžeta: U tom hadisu se kaze sledece: ”Ne postoje dani u kojima je činjenje dobrih djela draže Allahu od ovih dana”, misleći na prvih deset dana zul-hidždžeta. Rekli su ashabi: ”Pa čak ni borba na Allahovom putu?” Rekao je: ”Ni borba na Allahovom putu!” Nastavio je: ”Osim čovjeka koji izađe u borbu na Allahovom putu boreći se svojim tijelom i imetkom, i ne vrati ništa od toga.” (Buharija i drugi)
Mnogo je drugih argumenata koji ukazuju na vrijednost ovih dana. Na vrijednost ovih dana ukazuje hadis Allahovog Poslanika: ”Ne postoje veličanstveniji dani kod Allaha, niti dani u kojima su dobra djela draža Allahu od ovih deset dana, mnogo u njima Allaha spominjite et-tehlilom (izgovarajući riječi la ilahe illellahu), et-tekbirom (veličanjem Allaha izgovarajući riječi Allahu ekber), et-tehmidom (zahvalom Allahu riječima elhamdulillahi).” (Hadis je zabilježio imam Taberani sa dobrim lancem prenosilaca, kao što je to potvrdio šejh Albani.)
Na vrijednost ovih dana ukazuje i činjenica da se Uzvišeni Allah u Kur’anu zaklinje ovim vremenom: ”Tako mi zore i deset noći” (Fedžr, 1.-2.). Ibn Kesir je spomenuo u komentaru ovog ajeta riječi Ibn Abbasa, r.a., da su to noći prvih deset dana zul-hidždžeta.
Postavlja se pitanje zasto su bas ovih 10 dana zul-hidzeta odabrani da budu najbolji od svih drugih dana u godini. Allah najbolje zna ali hafiz Ibn Hadžer koji je protumacioBuharinu zbirku hadisau svom djelu koje je poznato kao ”Fethu-l-Bari” kaze sledece: ”Mislim da je razlog odlikovanja deset dana zul-hidždžeta zato što su u njima sakupljeni svi temeljni ibadeti: namaz, post, sadaka, hadždž, a to nije slučaj ni sa bilo kojim drugim vremenom.”
Upitan je šejhul-islam Ibn Tejmijje o vrijednostima deset dana zul-hidždžeta da li su oni bolji od deset zadnjih dana mjeseca ramazana, pa je odgovorio: ”Dani deset dana zul-hidždžeta bolji su od zadnjih deset dana mjeseca ramazana, a noći zadnje trećine ramazana bolje su od noći deset dana zul-hidždžeta.”
ISTO TAKO:
Ove dane treba iskoristiti u pokajanju Uzvišenom Allahu
Ove blagoslovljene dane čovjek bi trebao da iskoristi i da njima obnovi ugovor pokornosti sa Uzvišenim Allahom. Da se prisjeti koristi pokajanja i povratka Uzvišenom Allahu. Da se prisjeti da Allah voli pokajnike, da se raduje njihovom pokajanju, da je obećao da će loša djela pokajnika pretvoriti u dobra. Da se prisjetimo argumenata koji ukazuju na obaveznost pokajanja svim ljudima, bez razlike kojem staležu pripadali.
Takodjer velikim stepenom pohvaljenosti smatra se post ovih 10 dana. Mnogo je argumenata koji ukazuju na vrijednost posta općenito, ako na to dodamo blagoslov ovog vremena i da je bila praksa Allahovog Poslanika da posti ove dane, onda shvatamo zašto je ulema kazala da je post ovih dana na visokom stepenu pohvaljenosti. Preneseno je od supruga Allahovog Poslanika da je Poslanik postio devet dana zul-hidždžeta.
Prenosi se od supruga Allahovog Poslanika da je Poslanik postio: dan Ašure, devet dana zul-hidždžeta i tri dana u svakom mjesecu. (Hadis je zabilježio imam Nesai, njegovu vjerodostojnost potvrdio je šejh Albani.) A što se tiče devetog dana zul-hidždžeta – dana Arefata – o postu tog dana došli su posebni hadisi. Kazao je Allahov Poslanik, kada je upitan o postu na dan Arefata (devetom danu zul-hidždžeta): ”Iskupljuje od grijeha prošlu i narednu godinu.” (Muslim i dr.)
Mnogo je dobrih djela koja bi čovjek trebao da čini i da prakticira tokom ovih dana. Ovdje možemo spomenuti samo neka od tih dobrih djela, podsjećanja radi, bez spominjanja dokaza koji ukazuju na njihovu vrijednost:
– mnogo upućivanje dove, ne zaboravljajući na braću, rodbinu, prijatelje, a posebna pažnja i dova za stanje ummeta,
– dobročinstvo roditeljima,
– obilazak rodbine, prijatelja, poznanika, braće u vjeri,
– učenje Kur’ana i podučavanje drugih Kur’anu,
– klanjanje dnevnih i noćnih nafila,
– sjedenje u džamiji između namaza, a naročito sjedenje u džamiji od sabaha do izlaska sunca, i klanjanje dva rekata nakon izlaska sunca,
– učenje zikrova, posebno poslije namaza, pred spavanje, jutarnji i večernji,
– obilazak bolesnika,
– udjeljivanje sadake, posebna pažnja prema iznemoglim osobama, hudovicama i jetimima,
– pozivanje ljudi u Allahovu vjeru, pojašnjavanje propisa Allahove vjere onima kojima je potrebno,
– maksimalno čuvanje od grijeha, naročito onih koji su veliki, a u očima mnogih postali su sitniji od mušice, kao što je gibet (ogovaranje), nemimet, laž, gledanje u ono što nije dozvoljeno, kamata, mito.
To su samo neka djela koja bismo mogli da činimo tokom ovih dana, a bitno u svemu tome jeste da čovjek očisti namjere, odnosno da sve što čini bude iskreno radi Uzvišenog Allaha. Kazali su učenjaci prvih generacija: ”Koliko je malih djela (u očima ljudi) a njih je iskrenost učinila velikim, a koliko je velikih djela (u očima ljudi) a njih je neiskrenost učinila malehnim.‘
Na pitanje odgovorio: prof. Elvedin Pezić
Vidi manjePreuzeto sa stranice http://www.n-um.com
Da li je udaranje u prsa ispravno ili pogrešno?
Zahvala Allahu, Ono što šije rade na dan Ašure od udaranja u prsa, šamaranja obraza, udaranja lancima po ramenima, rezanje glava mačevima da bi pustili krv su novotarije koje nemaju osnova u islamu. Ove stvari su zlo koje je zabranio Poslanik, sallallahu alejhi we sellem i nije propisao za svoj ummeviše
Zahvala Allahu,
Ono što šije rade na dan Ašure od udaranja u prsa, šamaranja obraza, udaranja lancima po ramenima, rezanje glava mačevima da bi pustili krv su novotarije koje nemaju osnova u islamu. Ove stvari su zlo koje je zabranio Poslanik, sallallahu alejhi we sellem i nije propisao za svoj ummet niti jednu od ovih stvari i njima sličnih kako bi se obilježavala smrt vođa ili gubitak mučenika, bez obzira kakav oni status imali. Tokom Poslanikovog, sallallahu alejhi we sellem, života mnogi od starijih ashaba su ubijeni i on je tugovao zbog njihovog gubitka, kao što su Hamza ibn ‘Abdul-Mutalib, Džafer ibn Ebi Talib, Zejd ibn Haris i Abdullah ibn Revahah, ali nije činio niti jednu od stvari koje ovi ljudi čine. Da je to bilo nešto dobro , on, sallallahu alejhi we sellem, bi to činio prije nas.
Jakub, alejhi s-selam, nije udarao u svoje grudi niti je grebao svoje lice ili prolijevao svoju krv ili uzeo dan gubitka svoga sina Jusufa kao dan žalosti ili praznik. On se prisjećao svog izgubljenog sina i osjećao tugu i bol zbog toga, a ovo je nešto za šta ga niko ne može okriviti. Ono što je zabranjeno jesu one radnje koje su preuzete u nasljedstvo još iz džahilijeta, a koje je islam zabranio.
Buharija (1294) i Muslim (103) bilježe da je Abdullah ibn Mes'ud, radijallahu anhu, rekao:
” Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, je rekao: ” Nije od nas onaj koji se udara po obrazima, cijepa otvore košulje i poziva u džahilijet.” ”
Ova, za osudu, djela koja šije rade na dan Ašure nemaju nikakvu osnovu u islamu. Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, ih nije radio, kao ni jedan od njegovih ashaba. Niti jedan od ashaba nije radio pomenuto ni kada je Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, ili neko drugi umro, iako je gubitak Muhammeda, sallallahu alejhi we sellem, bio veći nego li smrt el-Husejna, neka je Allah zadovoljan njime.
Hafiz Ibn Kesir, neka je Allahova milost na njega, je rekao:
” Svaki musliman treba da tuguje zbog ubistva el-Husejna, neka je Allah zadovoljan njime, jer je on bio vođa muslimana, jedan od učenjaka među ashabima, i sin kćerke Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, koja je bila najbolja od njegovih kćerki. On je bio odani Allahov rob, hrabar i velikodušan čovjek. Ali nema ništa dobro u onome što čine šije izražavajući na taj način svoj bol i tugu, gdje se veći dio toga čini s ciljem pokazivanja. Njegov otac (otac Husejna) je bio bolji nego Husejn, ali šije ne uzimaju njegovu smrt kao godišnjicu kao što to čine sa smrti el-Husejna. Njegov otac je ubijen u petak kada je napuštao džamiju poslije sabah namaza, 17. Ramadana 40. godine po Hidžri. Osman je bio bolji nego Ali prema ehli-sunnetu ve'l-džema'atu, a on je ubijen pod opsadom u svojoj kući u mjesecu Zul-Hidžetu 36. godine po Hidžri, ubijen je tako što su mu prerezali grlo od jedne vratne vene do druge, ali ljudi nisu uzeli njegovu smrt kao godišnjicu. Omer ibn el-Hattab je bio bolji čovjek i od Alija i od Osmana, on je ubijen dok je stajao u mihrabu, klanjajući sabah namaz i učeći Kur'an, ali ljudi nisu uzeli njegovu smrt kao godišnjicu . Ebu Bekr Es-Siddik je bio bolji od njega ali ljudi njegovu smrt nisu uzeli kao godišnjicu. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, je predvodnik sinova Ademovih i na dunjaluku i na ahiretu, i Allah ga je uzeo sebi kao što je učinio i sa poslanicima prije njega, ali niko datume njihove smrti nije uzeo kao godišnjicu gdje će činiti ono što čine šije na dan kada je el-Husejn ubijen…Najbolje što se može reći pri prisjećanju na ove i slične nesretne situacije, je ono što je Ali ibn el-Husejn prenio od svoga djeda Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, da je rekao:
” Svaki musliman i muslimanka kada se sjete nedaće u kojoj su bili, ma koliko davno da se dogodilo i to bude povodom izgovaranja riječi: ”Inna Lillahi we inna ilejhi radži'un.” (Mi Allahu pripadamo i Njemu ćemo se vratiti),Allah će im svaki put iznova dati nagradu za strpljenje i vjeru u toj nesreći.”
(bilježe Imam Ahmed i Ibn Madždže)”
(al-Bidaayah wa'l-Nihaayah, 8/221)
On još kaže (8/220):
” Rafidije su otišle u krajnost u državi Benu Buvejh (Bani Buwayh) 400 i neke godine. Bubnjevi su odjekivali Bagdadom i drugim gradovima na dan Ašure, pijesak i slama su bili razbacani po ulici i pijacama, ljudi su izražavali tugu i plakali. Mnogi od njih ne bi pili vodu te noći, zbog suosjećanja sa el-Husejnom, jer je on ubijen dok je bio žedan. Žene bi izlazile bestidno, plačući, udarajući se po obrazima i grudima, hodajući bose po pijaci, i radile mnogo drugih novotarija koje su za osudu… Ono što su željeni postići za ovim i sličnim djelima jeste da napadnu države Benu Umajah (Banu Umayyah), jer je on ubijen za vrijeme njihovod perioda.
Na dan Ašure, Nasibije Sirije čine suprotno od onoga što šije i rafidije rade. Oni imaju običaj da spremaju žitarice na dan Ašure, uzimaju gusul i mirišu se, oblače najbolju odjeću, i oni uzimaju taj dan kao Bajram za koji spremaju razne vrste jela, izražavaju sreću i zadovoljstvo, pokušavajući na taj način isprovocirati Rafidije i razlikovati se od njih.”
Proslavljati ovaj dan je novotarija (bid'at), i praviti od toga godišnjicu žalosti i tuge je također novotarija.
Šejhu-l-islam ibn Tejmijje, neka je Allahova milost na njega, je rekao:
” Šejtan je , iskoristivši ubistvo el-Husejna, Allah bio sa njim zadovoljan, naveo ljude da uvedu u vjeru dvije novotarije: novotariju žaljenja i oplakivanja na dan Ašure udaranjem u prsa, obraze, jadikovanjem i recitovanjem hvalospeva, i s druge strane novotariju radovanja i slavljenja. Pa neki su uveli oplakivanje a drugi slavljenje, oni smatraju dan Ašure kao dan za stavljanje crnog praha oko očiju tzv. kohl, gusul, pravljenja posebne hrane i druženja sa porodicom… Svaka od ovih novina vodi ka zabludi. Nijedan od četiri imama ili nijedan od učenjaka ne smatra niti jednu od ovih stvari mustehab (pohvalnom).”
(Minhajj al-Sunnah, 4/554)
Potrebno je naglasiti da sve ove radnje su podržali tj. ohrabrili neprijatelji islama, kako bi mogli ostvariti njihove loše ciljeve uništavanja slike islama i njegovih sljedbenika. Imajući ovo u vidu, Musa el-Musavi je u svojoj knjizi ”al-Shiah wa'l-Tas-heeh”, rekao:
”Nema sumnje da su udaranje glave mačevima i rezanje glave u žalosti za el-Husejnom na deseti dan Muharrema javili u Iraku Iranu i Indiji za vrijeme okupacije ovih zemalja od strane Britanije. Britanija je jako dobro iskoristila neznanje i naivnost kod šija i njihovu veliku ljubav prema el-Husejnu, te ih podučila udaranju glave mačevima. Do nedavno britanska ambasada u Teheranu i Bagdadu je sponzorisala Husejnove parade prilikom kojih se ovaj ružni spektakl sprovodio na ulicama. Cilj britanske imperijalističke politike je da podržavanjem ovih spektakla i iskorištavanjem na najgori način, daju prihvatljivo opravdanje za britanski narod i slobodne novinare koje opovrgava britansku kolonijalizaciju u Indiji i ostalim muslimanskim državama, i prikazuju narode ovih zemalja kao divljake koje treba spasiti od njihovog neznanja i divljaštva. Slike parada koje su marširale na ulicma na dan Ašure , u kojem hiljade ljudi lancima udara po leđima, čineći da ona krvare, udara bodežima i mačevima u glavu , su se pojavile u britanskim i engleskim novinama, i političari su time opravdali svoju kolonizaciju ovih zemalja, kao humanu dužnost kako bi se ljudi čija je kultura to što prikazuju, vodili ka civilizaciji i napretku. Kada je Jasin el-Hašimi, irački premijer u vrijeme britanske okupacije Iraka, posjetio London zbog pregovora sa Britanijom za kraj mandata, rečeno mu je : ” Mi smo tu da pomognemo irački narod da ostvari napredak i sreću i da ih izbavimo iz divljaštva.” Ovo je naljutilo Jasina al- Hashima i on je ljutito napustio prostoriju za pregovore, ali su se oni ljubazno izvinuli i zamolili ga da pogleda dokumentarac o Iraku, za koji se ispostavilo da je riječ o Husejnovim paradama na ulicama gradova, gdje se prikazuju užasne slike ljudi kako se udaraju bodežima i lancima. Kao da su mu sa ovim htjeli reći: ”Da li bi obrazovani ljudi sa vrlo malo civiliziranosti radili takve stvari sebi?!”
A Allah najbolje zna!
Odgovor preuzet sa stranice islamqa, pod nadzorom šejha Saliha Munedžida
Izvor: http://islamqa.info/en/101268
Vidi manjePrevela: I.A.
Preuzeto sa – http://islam-pitanja-i-odgovori.blogspot.com
Da li je Ibn Hazm bio hanbelija?
Zahvala pripada Uzvišenom Allahu. Sljedbenici mezheba nisu svi isti. Neki od njih su mudžtehidi u okviru svojih mezheba, a neki su sljedbenici (mukallidi) koji ne idu protiv svojih mezheba u bilo kom pogledu. El-Buvejti, el-Muzeni, en-Nevevi, ibn Hadžer su pratili imama Šafiju, ali su istovremeno iviše
Zahvala pripada Uzvišenom Allahu.
Vidi manjeSljedbenici mezheba nisu svi isti. Neki od njih su mudžtehidi u okviru svojih mezheba, a neki su sljedbenici (mukallidi) koji ne idu protiv svojih mezheba u bilo kom pogledu.
El-Buvejti, el-Muzeni, en-Nevevi, ibn Hadžer su pratili imama Šafiju, ali su istovremeno i bili mudžetehidi svoga pravca i razlikovali su se od svog imama kada su imali dokaz za to. Slično, Ibn Abdul-Berr je bio malikija, ali se razlikovao od imama Malika ukoliko bi ispravan stav držao neko drugi. Isto se može reći i za hanefijske imame kao što su Ebu Jusuf i Muhammed el-Šejbani, i hanbelijske imame kao što su Kudame i ibn Muflih i drugi.
Činjenica da je student proučavao određeni mezheb, ne znači da on ne može izaći izvan toga ukoliko nađe dokaze na drugom mjestu. Jedini koji se tvrdoglavo drže za određeni mezheb (bez obzira na dokaze) jesu oni kojima manjka vjerske privrženosti i razuma, ili to rade zbog partijske vezanosti za svoj mezheb.
Savjet vodećih imama studentima jeste da trebaju sticati znanje odakle ga i stiču, i da trebaju zanemariti sve riječi svojih imama koje idu protiv hadisa Poslanika, sallallahu alejhi we sellem.
Imam Ebu Hanife je rekao: ”Ovo je moje mišljenje, ali ako dođe neko čije je mišljenje bolje od moga, onda to prihvatite.” Imam Malik je rekao: ”Ja sam samo ljudsko biće, možda sam u pravu, a možda sam u krivu, pa mjerite moje riječi Kur'anom i sunnetom.” Imam Šafija je rekao : ”Ako je hadis sahih, ona zanemarite moje riječi. Ako vidiš jasan (dobro utvrđen) dokaz, onda je to moje mišljenje.” Imam Ahmed je rekao: ”Ne slijedite mene slijepo, i ne slijedite slijepo ni Malika, Šafiju i es-Sevrija. Uzmi odakle su oni uzeli (misli se na Kur'an i sunnet).” I još je rekao: ”Ne slijedite ljude slijepo kad je u pitanju vaša vjera, jer oni nikada nisu sigurni od pogreške”
Niko nema pravo slijediti slijepo imama i ne prihvatati ništa izuzev njegovih riječi. Umjesto toga on mora prihvatiti sve što je u skladu sa istinom, dolazila ona od njegovog imama ili nekog drugog.
Šejhu-l-islam ibn Tejmijje, kaže:
”Niko ne treba da slijepo slijedi bilo kojeg čovjeka u svemu što on naređuje ili zabranuje ili preporučuje osim Allahovog Poslanika, neka je Allahov mir i blagoslov na njega. Musliman uvijek treba uputiti svoja pitanja islamskim učenjacima, slijedeći nekad jednog od njih a nekad drugog. Ako sljedbenik odluči da slijedi stav nekog imama s obzirom na određenu stvar, za koji misli da je bolji za njegove vjerske obaveze, ispravniji i slično tome, to je dozvoljeno prema većini islamskih učenjaka, a ni Ebu Hanife, Malik, Šafija i Ahmed nisu rekli da je to zabranjeno.”
(Medžmu'u-l-Fetava, 23/382. )
Šejh Sulejman ibn Abdullah, neka je Allahova milost na njega, je rekao:
”Umjesto toga, ono što vjernik mora učiniti, ukoliko je shvatio Kur'an i sunnet Allahovog Poslanika, neka je Allahov mir i blagoslov na njega, u odnosu na bilo koje pitanje, je da djeluje u skladu sa tim, bez obzira sa kim se ne slaže u tome. To je ono što su nam naš Gospodar i naš Poslanik, neka je Allahov mir i blagoslov na njega, naložili, a svi učenjaci su se jednoglasno složili na tome, osim onih neukih slijepih sljedbenika i onih u kojih su srca tvrda . Takvi ljudi nisu učenjaci.”
(Tayseer al-‘Azeez al-Hameed, 546.)
Na osnovu ovoga, ne postoji ništa loše za muslimana da bude sljedbenik određenog mezheba, ali ako postane jasno da je istina (u vezi sa određenim pitanjem) drugačija od stava tog mezheba, on je dužan da slijedi istinu.
Što se tiče Ibn Hazma, on je bio imam i mudžtehid, i on je smatrao slijepo slijeđenje haramom. Nije bio sljedbenik niti jednog od imama, ni imama Ahmeda niti bilo kojeg drugog imama. Umjesto toga on je bio imam zahirija tokom svog vremena i do sada. Možda stav da je bio sljedbenik imama Ahmeda (ako je to istina) je u vezi sa pitanjima akide i tevhida, iako je on imao različita mišljenja i nemarne stavove u vezi sa pitanjima Allahovih imena i svojstava.
Pogledaj njegovu biografiju u Sijer ea’lam en-Nubela, 18/184-212
A Allah najbolje zna.
Odgovorio: Šejh Muhammed Salih el-Munedždžid
Izvor: http://islamqa.info/en/23280
Prevela: I.A.
Preuzeto sa – http://islam-pitanja-i-odgovori.blogspot.com