Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Šta je prioritet, čišćenje srca ili dobra djela?
Hvala Allahu, dž.š. Neke navedene stvari su muslimanu obavezne (vadžib), a prednost i preimućstvo se daju prioritetnijim i obligatnijim stvarima. Allahov Poslanik, ﷺ. prenosi od svog Gospodara, dž.š., da kaže: “Najviše sa čime Mi se Moj rob može približiti jeste obavljanje onoga što sam mu propisao.više
Hvala Allahu, dž.š. Neke navedene stvari su muslimanu obavezne (vadžib), a prednost i preimućstvo se daju prioritetnijim i obligatnijim stvarima. Allahov Poslanik, ﷺ. prenosi od svog Gospodara, dž.š., da kaže: “Najviše sa čime Mi se Moj rob može približiti jeste obavljanje onoga što sam mu propisao.”
Zatim je rekao: “Moj mi se rob približava nafilama sve dok ga ne zavolim.”
Vanjska ili vidljiva djela neće biti dobra i primljena bez posredničkog djelovanja i intervenisanja srca. Srce je na poziciji vladara, a ostali organi su njegovi vojnici. Ako je on zao i pokvaren, takva će biti i njegova vojska. Zbog toga je Allahov Poslanik, ﷺ. izrekao slijedeće riječi: “U tijelu, uistinu, ima jedan dio, ako je ispravan i dobar, ispravno je i čitavo tijelo. Međutim, ako je on pokvaren, pokvareno je čitavo tijelo.”
Djela srca, također, moraju vršiti utjecaj i djelovati na postupke tijela. Prednost ima ono što je obligatnije, svejedno da li se ono nazivalo nutarnje ili vanjsko. Ponekad je ono što se naziva nutarnjim obligatnije, kao što je napuštanje zavidnosti ili oholosti. Čovjeku je preče da se bavi otklanjanjem ovih negativnih osobina, nego da, naprimjer, posti dobrovoljni post. Ponekad je ono što se naziva vanjskim vrijednije i bolje, kao što je primjer noćnog namaza koji je bolji od apstraktnog napuštanja nekih pomisli koje naumpadaju i kojih se čovjek dosjeća kao što je dozvoljena vrsta zavidnosti (gibta) i slično. Svako djelo, nutarnje ili vidljivo, potpomaže onom drugom. Tako namaz odvraća od razvrata i od svega što je ružno, a donosi i ostavlja u naslijeđe skrušenost i druge značajne tragove djelovanja. On, uz zekat, spada u najbolja djela. Allah, dž.š., najbolje zna. (Ibn Tejmijje, Medžmu’u-l-fetava, 6/381.)
Nema razdvajanja između nutarnje (batin) ispravnosti i popravljanja vanjštine (zahira). Vanjske će forme ibadeta koje čovjek praktikuje i čini svojim organima, ako njima bude tražio Allahovo, dž.š., zadovoljstvo, bez ikakve sumnje, pozitivno djelovati na njegovo nutarnje stanje. Primjer tome su i riječi Allahovog Poslanika, ﷺ.: “Hoćete li da vas obavijestim o tome šta odstranjuje bijes, mržnju i zavist iz prsa: tri dana posta u svakom mjesecu.” (Nesai u Sunenu, hadis br. 2386, a Albani u Sahihun-Nesa’i, hadis br. 2249, za njega tvrdi da je sahih.)
U važne terapije kod liječenja bolesti srca spada i razmišljanje o tekstovima koji prijete onima koji dopuste ovim bolestima da piruju u njihovom srcu, kao što su riječi Allahovog Poslanika, ﷺ.: “Neće ući u Džennet onaj ko u svom srcu bude imao koliko je trun oholosti (kibura).” (Muslim u Sahihu, hadis br. 91.)
Ili hadis koji govori o riječima Džehennema: “Određen sam za ohole.” (Buhari u Sahihu, hadis br. 4850, i Muslim u Sahihu, hadis br. 2846.)
Ili hadis: “Oholi će na Sudnjem danu biti proživljeni poput praške u likovima ljudi.” (Tirmizi u Sunenu, hadis br. 2492, a Albani u Sahihut-Tirmizi, hadis br. 2025, za njega tvrdi da je hasen -dobar.)
Ili riječi Allahovog Poslanika, ﷺ.: “Među vama će se raširiti bolest prošlih naroda: zavist i mržnja. Ona je ta koja brije. Ne kažem da brije kosu, nego brije vjeru. Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, nećete ući u Džennet sve dok ne budete vjerovali, a nećete vjerovati sve dok se međusobno ne budete voljeli. Hoćete li da vas obavijestim o nečem što će učvrstiti ljubav među vama: širite selam među sobom!” (Tirmizi u Sunenu, hadis br.2510, a Albani u Sahihut-Tirmizi, hadis br. 2038, za njega tvrdi da je hasen – dobar.)
Ko razborito razmisli o ovim prijetnjama za bolesti srca, on će se, bez sumnje, truditi da svoje srce očisti od njih. U tome će se nastojanju potpomoći djelima vidljivih organa i moliti će svoga Gospodara da mu očisti srce od zlobe, zavidnosti i mržnje. Uzvišeni Allah, dž.š., o dovi vjernika, kaže: “… I ne dopusti da u srcima našim bude imalo zlobe prema vjernicima!” (El-Hašr, 10.)
Allah, dž.š., najbolje zna i neka je salavat i selam na našeg poslanika Muhammeda, ﷺ.
Muhammed Salih el-Munedždžid
Vidi manjeIma li umrli koristi od proučene sure jasin?
Vaše pitanje sadrži dvije stvari: prvo, da li je utemeljeno ubjeđenje da je čovjek obavezan da prouči nešto od Kur’ana osobi koju je vidio u snu; drugo, da li će mejitu koristiti ako bi čovjek proučio nešto od Kur’ana namijenivši nagradu od tog učenja mejitu. Što se tiče prvog dijela pitanja, meni nviše
Vaše pitanje sadrži dvije stvari: prvo, da li je utemeljeno ubjeđenje da je čovjek obavezan da prouči nešto od Kur’ana osobi koju je vidio u snu;
drugo, da li će mejitu koristiti ako bi čovjek proučio nešto od Kur’ana namijenivši nagradu od tog učenja mejitu.
Što se tiče prvog dijela pitanja, meni nije poznato da za to postoji validan argument, a da bi neka stvar bila obavezna ili čak pohvalna i da se radi s nijetom ibadeta, za to treba da postoji jasan i validan argument.
Što se tiče drugog dijela pitanja, većina islamskih učenjaka, kako to spominje šejhul-islam u svojim Fetvama, smatrala je da će, ako čovjek prouči nešto od Kur’ana (bez uzimanja novčane naknade za učenje) i nagradu učenja pokloni nekome od mrtvih, to koristiti mejitu. To je stav šejhul-islama Ibn Tejmijje i njegovog učenika Ibn Kajjima, rhm.
Napomena: Šejhul-islam Ibn Tejmijja spominje da niko od selefa – prvih generacija muslimana, nije smatrao dozvoljenim niti propisanim plaćanje za učenje Kur’ana koje će se pokloniti mejitu.
A Allah najbolje zna!
Odgovorio: Pezić Elvedin
Vidi manjeDa li je muslimanu dozvoljeno prodavati krstove?
Ve alejkumusSelam, Ono sto je bitno naglasiti ovdje jeste: Muslimanu nije dozvoljeno pomagati nevjernika na bilo koji nacin u obiljezavanju I slavljenju njihovih praznika, a u to spade prodaja onoga sto im neposredno sluzi u njihovim praznicima I slavama. Sejhul Islam Ibn Tejmijje r.a. u djelu “Iktiviše
Ve alejkumusSelam,
Ono sto je bitno naglasiti ovdje jeste: Muslimanu nije dozvoljeno pomagati nevjernika na bilo koji nacin u obiljezavanju I slavljenju njihovih praznika, a u to spade prodaja onoga sto im neposredno sluzi u njihovim praznicima I slavama. Sejhul Islam Ibn Tejmijje r.a. u djelu “Iktidaus-siratil-mustekim fi muhalefeti ashabil-dzehim”, kaze: “Sto se tice toga da muslimani prodaju nevjernicima ono sto ce im koristiti (ili uzdici)za vrijeme njihovih praznika, poput hrane, odjece, mirisa I vjerskih obiljezja, ili im poklanjaju navedeno, sve potpada pod potpomaganje odrzavanja njihovih praznika, sto je islam zabranio. Ovaj stav zasniva se na serijatskome pravilu koje glasi:
“Muslimanu je zabranjeno prodavati nevjernicima grozdje ili sok koji ce oni koristit za spravljanje alkohola. Isto tako nije muslimanu dozvoljeno prodavati nevjernicima oruzje koje ce koristiti u borbi protiv muslimana. Potom je Sejhul Islam Ibn Tejmijje citirao malikijskog ucenjaka Abdul Melika b.Habiba:
´´Zar ne vidis da muslimanima nije dozvoljeno prodavati krscanima bilo sta sto ce koristit da bi obiljezili svoj praznik? Ne smiju im prodati meso, zacine, odjecu, niti iznajmiti jahalicu, niti pruziti bilo kakav oblik pomoci. Ako bi se nesto od nabrojanog ucinilo, onda taj postupak predstavlja uzdizanje I postivanje njihovog sirka I potpomaganje u njihovom nevjerovanju.´´”
Molim Uzvisenoga Allaha da te ucvrsti na Istini I da te udalji od zablude I opskrbi te halal nafakom. Neka je salavat na posljednjeg Allahovog poslanika Muhammeda a.s.
A Allah najbolje zna!
Prof. Jasmin Djanan
preuzeto sa http://www.n-um.com
Vidi manjeKoja je razlika između nebijja – vjerovjesnika, i resula – poslanika?
O ovom pitanju postoji nekoliko stavova. Jedan od njih jeste stav šejhul-islama Ibn Tejmijje, neka mu se Allah smiluje: “Nebijj je onaj kome je Allah slao objavu da je prenosi ljudima, a ako je, pored toga, bio poslan onima koji se suprotstavljaju Allahovim propisima, kako bi im saopćio Allahovu Porviše
O ovom pitanju postoji nekoliko stavova. Jedan od njih jeste stav šejhul-islama Ibn Tejmijje, neka mu se Allah smiluje: “Nebijj je onaj kome je Allah slao objavu da je prenosi ljudima, a ako je, pored toga, bio poslan onima koji se suprotstavljaju Allahovim propisima, kako bi im saopćio Allahovu Poruku – onda je on resul. Ako je postupa po šerijatu – vjerozakonu nekog prijašnjeg poslanika, te nije poslan da nekom saopćava Allahovu Poruku – on je nebijj, a ne resul…” (Ibn Tejmijja, En-Nubuvvat, str. 255) Drugi učenjaci navode drugačije definicije, ali je ova najvažnija, a Allah najbolje zna.
Muhammed Salih Munedždžid, Odgovori o islamskom vjerovanju, str. 69.
Vidi manjeDa li je dozvoljeno baviti se filozofijom i kako islam gleda na filozofiju?
Prije svega trebamo znati šta je to filozofija. Prema znanstvenim definicijama filozofija je nauka o općim zakonima razvitka prirode, ljudskog društva i mišljenja – naučni pogled na svijet. Osnovna pitanja filozofije su istraživanje principa, zakona i kategorija stvarnosti, mišljenja i spoznaja, kaoviše
Prije svega trebamo znati šta je to filozofija. Prema znanstvenim definicijama filozofija je nauka o općim zakonima razvitka prirode, ljudskog društva i mišljenja – naučni pogled na svijet. Osnovna pitanja filozofije su istraživanje principa, zakona i kategorija stvarnosti, mišljenja i spoznaja, kao i samog čovjeka uopće. Filozofija je nastala u staroj Grčkoj i vremenom se prenosila i u druge dijelove svijeta i meðu druge narode i kulture. Kako je filozofija došla meðu muslimane?
Postavlja se jedno ključno pitanje: Da li su glavni izvori islama, Kur’an i sunnet, podsticali muslimane da se bave filozofijom. Naravno da nisu u formi u kojoj je filozofija poznata danas, nego su podsticali na razmišljanje o čovjeku, stvorenjima i moći i veličini Stvoritelja. Neki drugi vanjski uzroci doveli su do pojave filozofije kao nauke meðu muslimanima i nastanka onoga što se zove islamska filozofija. Ti uzroci su prije svega prevodilačka aktivnost gdje su mnoga djela iz filozofije prevedena sa grčkog na arapski jezik. Ova prevodilačka aktivnost bila je posebno aktuelna u vrijeme Abbasija, kada su na arapski jezik prevedena značajna djela iz prirodnih i društvenih nauka. Nakon toga i mnogi islamski naučnici i alimi počeli su se baviti filozofijom, a najpoznatiji su: El-Kindi, El-Farabi, Ibn Sina, Ibn Rušd i Ibn Haldun. U početku su ovi učenjaci slijedili filozofsko učenje najpoznatijih grčkih filozofa i mudraca, ali su se vrlo često udaljavali od tog učenja zbog njegove kolizije sa osnovnim temeljima islama i islamskog vjerovanja.
Naučna disciplina koja se kod muslimana razvila još prije, a po mnogo čemu je slična filozofiji, jeste ilmul-kelam (skolastička teologija), s tim da izmeðu ove dvije nauke postoje značajne razlike. Skolastički teolozi oslanjali su se u svojim argumentiranjima na osnovne islamske izvore, Kur’an i sunnet, dok su se filozofi muslimani oslanjali prvenstveno na Aristotelova i Platonova učenja i smatrali su ih sukladnim duhu islamskog učenja. Kada su se filozofi muslimani počeli baviti pitanjima Božanske prirode i svojstava, te spoznajom Boga, tada dolazi do lutanja i odstupanja od izvornog islamskog učenja. Zbog toga se neki islamski učenjaci bune i protive filozofskim metodama spoznaje i tumačenja, a naročito kada je u pitanju Uzvišeni Allah i Njegova bit. Ova kritička struja poznata je kao ehlul-hadis – sljedbenici hadisa (tradicije) i njoj pripada većina učenjaka koji su se bavili islamskim fikhom i idžtihadom. U prvom redu tu su Ibn Tejmijje i njegov učenik Ibnul-Kajjim.
Mnogi islamski učenjaci ne prihvataju da postoji islamska filozofija i da nije ispravno koristiti taj termin, jer muslimani imaju svoju ulemu koja slijedi Kur’an i sunnet, a oni koji su se zabavili filozofijom, oni su zabludjeli novotari. Neki smatraju da Ibn Tejmijje nije u potpunosti odbacivao filozofiju i njene metode spoznaje i argumentiranja, nego je prije svega žestoko kritizirao grčku filozofiju, a istovremeno je stvarao jednu novu filozofiju. Muslimanski filozofi nisu koristili logičku analizu za pobijanje ideje vjerovanja, nego su je koristili da bi dostigli vrhunac razumijevanja vjere i odbacili sve one nejasnoće koje su se nakupile oko ispravnog shvatanja islamske vjere. Nažalost, mnogi od njih su otišli u tome daleko i znatno odstupili od osnovnih načela i principa razumijevanja vjere i Boga u islamu. Što se tiče pitanja da li je dozvoljeno baviti se filozofijom, danas ćemo kod islamskih učenjaka naći različite odgovore.
Jedni će kazati da za time nema potrebe, jer su nam utvrðene metode Kur’ana i sunneta dovoljne da razumijemo vjeru i istinu o Allahu, čovjeku i životu, dok će drugi kazati da se filozofijom dozvoljeno baviti i izučavati je pod odreðenim uvjetima. Prvi uvjet je da se prije upuštanja u filozofska učenja mora dobro upoznati sa šerijatskim znanjem i argumentima da ne bi zalutao oslanjajući se samo na čisti razum. Za opširnije informacije o pitanju filozofije preporučujem da se pročita tekst Amira Durmića na ovoj stranici u sadržaju ”Aktuelno” pod naslovom ”Riječ-dvije o islamskoj filozofiji”. Allah najbolje zna.
Odgovorio: Abdulvaris Ribo
Vidi manjePutovanje u Medinu radi posjete Poslanikovog kabura
Ovo djelo nije dozvoljeno. Putovanje u Medinu dozvoljeno je samo s ciljem obavljanja namaza u Mesdžidu Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, jer je to jedan od tri mesdžida radi čije posjete je dozvoljeno krenuti na putovanje. Jedan namaz obavljen u Poslanikovom, sallallahu ‘alejhi ve sellem, mesviše
Ovo djelo nije dozvoljeno. Putovanje u Medinu dozvoljeno je samo s ciljem obavljanja namaza u Mesdžidu Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, jer je to jedan od tri mesdžida radi čije posjete je dozvoljeno krenuti na putovanje. Jedan namaz obavljen u Poslanikovom, sallallahu ‘alejhi ve sellem, mesdžidu vredniji je od hiljadu namaza obavljenih u nekom drugom mesdžidu; izuzevši Harem u Mekki. Iz zabrane o putovanju bilo kojem mesdžidu, osim mesdžida u Mekki, Poslanikovog, sallallahu ‘alejhi ve sellem, mesdžida i Mesdžidul – Aksa’a u Kudsu, proizilazi da nije dozvoljeno krenuti na putovanje bilo kojem mesdžidu ili kaburu da bi se tu obavljao namaz, činio ibadet ili tražio berićet. Što se tiče posjete kaburova da bi se podsjetilo na Ahiret, to se može postići posjetom bilo kojeg kabura, a u svakom mjestu postoje mezarluci, tako da je njihovo posjećivanje sasvim dovoljno kako bismo se podsjetili na Ahiret.
Pored toga, i mrtvi imaju koristi od dova upućenih Allahu, dželle šanuhu, za njih.
O učestalim posjetama kaburu Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, postoji zabrana. Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem:
”Nemojte posjećivati moj kabur učestalo i donosite salavat na mene gdje god bili, jer doista vaš doneseni salavat dopire do mene gdje god bili.”
I rekao je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem:
”Nema nijednog muslimana da će donijeti selam na mene, a da mi Allah neće povratiti dušu, kako bih mu uzvratio selam.”
Ovo se odnosi na svakog muslimana – bio on blizu ili daleko.
Što se tiče hadisa o vrijednosti kabura Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, neophodno je napomenuti da su oni slabi ili apokrifni. Primjer tih hadisa je:
”Ko me bude posjetio poslije smrti kao da me je posjetio za vrijeme mog života.”
”Ko bude posjetio moj kabur…”
ili
“Ko me bude posjetio bit ću mu zagovornik ili svjedok.”
“Ko bude obavio hadždž, a ne bude me posjetio, udaljio se od mene.”
Svi navedeni hadisi su apokrifni i nemaju svoje temelje kao što je to pojasnila islamska ulema (npr.: Ibn Tejmijje u odgovoru Almaiju; Ibn ‘Abdul – Hadi u odgovoru Šebkiju i El – Elusi u odgovoru Nebhaniju). Muslimani ne smiju vjerovati osobama koje plasiraju ovakve hadise i prevode ih ljudima. Zabrana posjete Poslanikovog, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kabura ne znači umanjivanje njegove, sallallahu ‘alejhi ve sellem, vrijednosti. Naprotiv, ljubav prema Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je čvrsta u srcima njegovih sljedbenika i ovu ljubav ne umanjuje to što su oni daleko od njegovog kabura, a Allah, dželle šanuhu, najbolje zna.
Šejh Ibn Džibrin
Vidi manjeFetve učenjaka dvaju harema – 54. str.
Da li je zabranjeno sve što sliči krstu?
Krst je, kao što je poznato, kršćansko obilježje koje simbolizira razapeće Isaa, alejhis-selam. Časni Kur’an negira i poriče ovu tvrdnju ajetima: “A nisu ga ni ubili ni raspeli, već im se pričinilo. Oni koji su se o njemu u mišljenju razilazili, oni su sami o tome u sumnji bili, o tome nisu ništa poviše
Krst je, kao što je poznato, kršćansko obilježje koje simbolizira razapeće Isaa, alejhis-selam. Časni Kur’an negira i poriče ovu tvrdnju ajetima: “A nisu ga ni ubili ni raspeli, već im se pričinilo. Oni koji su se o njemu u mišljenju razilazili, oni su sami o tome u sumnji bili, o tome nisu ništa pouzdano znali, samo su nagađali, a sigurno je da ga nisu ubili, već ga je Allah uzdigao Sebi.” (Prijevod značenja En-Nisa, 157-158)
Postoje mnogi oblici krsta koji su nastali podjelom kršćana na razne skupine. Najpoznatiji su latinski krst, kakav koriste katolici i protestanti u obliku dvije prekrižene linije gdje je vodoravna kraća i siječe vertikalnu iznad polovine, i grčki krst sa četiri jednaka kraka, kakav koriste ortodoksni kršćani.
Muslimanu je haram nositi krst ili njegovu sliku, izrađivati ga ili gravirati i sl. Ibn Tejmijje o tome kaže: “Krst je zabranjeno izrađivati uz naknadu ili bez naknade, zabranjeno je prodati ga kao krst, a isto tako nije dozvoljena prodaja kipova i njihova izrada. Na to ukazuju riječi Poslanika, ﷺ: ‘Allah je doista zabranio prodaju vina, strvine, svinje i kipova’ (Buharija, br. 2236, i Muslim, br. 1581).” (Medžmu‘ul-fetava, 22/141)
Prema tome, krst u svom stvarnom obliku, graviran ili postavljen na slici da predstavlja simbol bilo koje vrste kršćana, zabranjen je muslimanu, jer muslimanu je zabranjeno poistovjećivanje sa kršćanima i veličanje njihovih simbola, koji predstavljaju krivu ideologiju i uvjerenje koje je Allah porekao.
Međutim, ako se radi o prekriženim linijama nastalim ukrasnom grafikom ili figurativnom krstu nastalom konstrukcijom nekog predmeta, bez namjere da predstavlja krst – simbol kršćana, u tom slučaju propis se razlikuje shodno stanju:
● Ako prekrižene linije ili figurativni oblik očigledno sliče krstu tako da posmatrač ne sumnja da je to krst koji veličaju kršćani, obaveza je ukloniti i promijeniti njegov oblik, tako da ne sliči krstu. Aiša, radijallahu anha, prenosi da Poslanik, ﷺ, u svojoj kući nije ostavljao ništa što na sebi ima krstove a da to nije promijenio. (Buharija, br. 5952)
● Ako pak okolnosti ukazuju da prekrižene linije ili figurativni oblik nemaju veze sa kršćanskim simbolom, nego su nastale kao rezultat određene grafike ili pri gradnji, iz tehničkih razloga, u tom slučaju nije obavezno promijeniti takav izgled, i nema smetnje u izradi i prodaji stvari koje na sebi imaju takvo nešto, jer ne postoji razlog za zabranu s obzirom da u tome nema poistovjećivanja sa kršćanima i veličanja njihovih simbola.
Šejh Usejmin, rahimehullah, odgovarajući na slično pitanje, nakon što je ukazao da je uputa Poslanika, sallallahu aljehi ve sellem, bila da sve što na sebi ima krst promijeni i poništi, te da je musliman dužan udaljiti se od simbola nemuslimana, kaže: “Ako je, pak, očigledno da se time ne želi istaknuti krst, kao nešto sveto i kao određeni simbol, poput matematičkih znakova kao što je plus, u tome nema smetnje i to nema nikakve veze sa krstom.” (Medžmu‘ul-fetava ve resail Ibn Usejmin, 18/74) Allah najbolje zna!
Odgovorio: Mr. Hakija Kanurić
Vidi manjeKada za određenu osobu kažemo da je ona Allahov prijatelj (evlija, iskreni Allahov rob i prijatelj)?
Šejhul-islam Ibn Tejmijje, r. a., kaže: „Ko je iskren vjernik i bude se odlikovao bogobojaznošću, taj je evlija.“ On je to izveo iz Allahovih, dž. š., riječi: “I neka se ničega ne boje i ni za čim nek ne tuguju Allahovi štićenici (evlije), oni koji budu vjerovali i koji se budu Allaha bojali”. (Yunuviše
Šejhul-islam Ibn Tejmijje, r. a., kaže: „Ko je iskren vjernik i bude se odlikovao bogobojaznošću, taj je evlija.“ On je to izveo iz Allahovih, dž. š., riječi:
“I neka se ničega ne boje i ni za čim nek ne tuguju Allahovi štićenici (evlije), oni koji budu vjerovali i koji se budu Allaha bojali”. (Yunus, 62-63)
Dakle, da bi čovjek bio evlija, on mora ispuniti dva uvjeta:
1- da bude iskren vjernik i da ima neupitan iman,
2- da posjeduje takvaluk (bogobojaznost), (što znači da se strogo mora čuvati zabranjenih stvari, pa čak i onih sumnjivih).
Iz fetvi i predavanja šejha Muhammeda ibn Saliha el-Usejmin
Vidi manjeŠta se radi sa vakufom koji nije više u upotrebi?
Osnova je da nije dozvoljeno prodavati vakufsku imovinu kao što se prenosi u predaji od Omera, r.a., da je Allahov Poslanik, ﷺ., rekao: ‘’Udijeli njegovu osnovu, ne smije se prodavati, niti poklanjati, ali će se njegovi plodovi dijeliti.’’ (Buharija) Međutim, ako će vremenom doći u pitanje svrsishodviše
Osnova je da nije dozvoljeno prodavati vakufsku imovinu kao što se prenosi u predaji od Omera, r.a., da je Allahov Poslanik, ﷺ., rekao: ‘’Udijeli njegovu osnovu, ne smije se prodavati, niti poklanjati, ali će se njegovi plodovi dijeliti.’’ (Buharija)
Međutim, ako će vremenom doći u pitanje svrsishodnost vakufa, tj. da određeni vakuf izgubi svoju vrijednost, ili ako se zgrada sruši, zemlja natopi i tome slično, onda je dozvoljeno prodati taj vakuf s tim da se za iznos koji je naplaćen mora kupiti nešto tome slično ili isto kako bi nadomjestilo funkciju vakufa. Ovo je stav imama Ahmeda, Malika, Ibn Tejmijje i Ibnul-Kajjima. Dokaz tome je predaja u kojoj se spominje da je Omer, r.a., napisao Seadu, r.a., vezano za bejtul-mal u Kufi, kako je ta zgrada postala trošna te da se prenese mesdžid sa tržnice prodavača hurmi, i da se nakon toga novi bejtul-mal postavi ispred kible džamije. Ovaj događaj se odvijao u prisustvu ashaba i niko se od njih tome nije suprotstavio, što je predstavljalo konsenzus.
Isti je slučaj sa kurbanom koji povede hadžija pa se povrijedi prije nego što dođe na mjesto gdje ga treba zaklati. Ako ga zakolje, bit će mu valjan s tim da se ne dovede u situaciju da ugine ili da ga ne bude mogao iskoristiti ili da mu bude otežano dovesti ga.
Tome se može dodati mišljenje da nema smisla zadržavanje predmeta, placa ili određenog oblika vakufa ako od njega nema koristi i sevape osoba koja ga ja uvakufila. Na taj način se gubi cilj vakufske imovine, dok će se njegovom prodajom te kupovinom novog vakufa postići korist i cilj. Ovaj stav je zastupao imam Ahmed. Imam Ebu Hanife također je rekao da je dozvoljeno prodati vakuf zbog ovakvih razloga.
Glede postavljenog pitanja i kompjutera, slučaj će sagledati onaj ko je odgovoran za taj vakuf sa šerijatski obrazovanom osobom te će, na osnovu činjenica koje se budu našle pred njima kao odgovornom komisijom, donijeti zaključak o koristi koja može proizaći iz te prodaje. Također, neophodno je napomenuti da su obavezni bez zadržavanja novca kupiti iste te aparate ili ono što će nadomjestiti njihovu ulogu i produžiti sevap vakifima. Allah najbolje zna.
Odgovorio: Šejh Salih el-Fevzan
Vidi manjePreveo priredio: Harmin Suljić, prof.
Kako se postaviti prema tekfirovcima?
Ve alejkumusSelam, Zalosno je to da su mnogi ucili o islamu* zbrda zdola*, tako da su zapali u sopstvenu provaliju licnoga neznanja ili povrsnoga znanja o vjerskim propisima,a kuranska osnova je:*Pitajte ucene ako vi ne znate* Musliman je duzan da sudi o drugima po vanjskim djelima. Ako su sukladnaviše
Ve alejkumusSelam,
Zalosno je to da su mnogi ucili o islamu* zbrda zdola*, tako da su zapali u sopstvenu provaliju licnoga neznanja ili povrsnoga znanja o vjerskim propisima,a kuranska osnova je:*Pitajte ucene ako vi ne znate*
Musliman je duzan da sudi o drugima po vanjskim djelima. Ako su sukladna kuransko hadiskim smjernicama, kazemo za doticnoga da ga ubrajamo u spasenu skupinu. Selefije su postavile odredjena pravila na osnovu kojih se postepeno moze musliman osobito i pojedinacno proglasiti nevjernikom. Zatim su rekli da nakon sto se potvrdi kufr muslimana nakon iznesenog dokaza protiv njega od strane serijatskih kadija u sklopu drzave, izvrsenje serijatske kazne preuzima vladara muslimana ,a ne odredjene grupe ili pojedinci.
U hadisu od Irbada b. Sarije se navodi:”Jednom prilikom nam se obratio Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve selem na jedinstven nacin, do te mjere da su nam oci orosile suzama a srca su drhtala. Pa je neko rekao: Allahov Poslanice, kao da je ovo govor onoga koji se oprasta, pa sta nam oporucujes? On rece: Naredjujem vam slusanje i pokornost, jer onaj ko bude zivio od vas poslije (nakon moje smrti) vidjet ce mnoga razilazenja. Na vama je da se drzite mog sunneta i sunneta ispavnih pravednih halifa koji će upucivati nakon mene na pravi put. Drzite ga se ali polahko, (kao kutnjacima) da nešto ne slomite. Cuvajte se novotarija jer je svaka novotarija zabluda. (Tirmizi,sahih)
Imam Ahmed je bio zatvoren i mucen u zatvoru, ali ni jednom prilikom nije rekao omladini niti ih je podsticao na ustanak protiv vladara. Niti je pokrenuo protestne skupove, nemir, nered, ili naredio samoubilacke napade protiv muslimanskog vladara ili drzavne uprave i muslimana. Taj slucaj se odnosio na puku sustinu akide i vjere. Ali, Imam Ahmed, Imam sunneta i hadisa,ponio se dostojanstveno u svom vremenu, da bi bio primjer generacijama koje su dosle iza njega.
Selefizam je sredisnji i umjereni nacin shvatanja i primjene Kur’ana i sunneta. Upravo onako kako su to cinili ashabi i tabiini. Allah subhanehu ve te’ala kaze: Da su oni taj slucaj vratili Allahovom poslaniku i njihovim pretpostavljenim saznali bi njegovu istinu oni koji su dokaze uzimali iz njega. ( En Nisa, 83)
Ali, oni koji se nisu vratili Allahu i Njegovom Poslaniku sallallahu alejhi ve sellem, nikada nisu shvatili istinu nego su ostali u podjelama i nesuglasicama.
Kaze sejhu-l-islam Ibn Tejmijje: ”Tekfir (proglasavanje muslimana nevjernikom), biva samo onda kada se porekne ono za što se sigurno zna da je temelj islama, ili ako se poreknu propisi koji su dosli mutevatir (sigurnom) predajom, o kojima postoji konsenzus islamskih ucenjaka.
Ali, osoba koja je izgovorila rijeci kufra ne proglasava se nevjernikom sve dok joj se ne pojasni dokaz njegovog nevjerovanja od strane sultana (halife) ili vodje kojem se pokorava.” («Mehasinu Tevil», 3/341.)
Moj licni savjet glasi:
*Ne zalazite u raspravu s takvim skupinama,jer od tih rasprava nema mnogo selameta. Ne dozvolite sebi da vas iko etiketira i uzima sud u svoje ruke,jer cemo se svi Allahu povratiti I on ce nas upoznati o ispravnome stavu onih pitanja oko kojih smo se sporili na dunjaluku. Dovimo Allahu da nasa srca sjedini, jer neprijatelji islama su na svakom koraku, a Allahova ruka je sa dzematom.*
A Allah najbolje zna!
prof. Jasmin Djanan
preuzeto sa http://www.n-um.com
Vidi manje