Ovaj hadis je ‘’mevdua’’ – ništavan. Bilježi ga Ebu Nuajm u “El-Hilje” i drugi, i u njegovom lancu prenosilaca nalazi se Jahja ibn Hašim es-Semsar. Imam En-Nesai za njega kaže: “Njegovi hadisi se ne primaju”, a imam Jahja ibn Me’in kaže: “Lažov”, a Ibn Adijj: “Ostavljao je hadise i krao ih.”
Dova prilikom hatme Kur’ana može biti u dva slučaja:

Prvo: Dova prilikom hatme u namazu. Ovo je bidat – novotarija, jer su ibadeti izgrađeni na propisima od Allaha i na slijeđenju Poslanika, i nikome nije dozvoljeno da Allaha obožava osim onako kako je to On Uzvišeni propisao ili Njegov Poslanik, ﷺ. Sve mimo toga je uvođenje novotarija u vjeru. Kaže Allahov Poslanik, ﷺ: “Ko u ovu našu stvar (vjeru) uvede ono što nije od nje, to je odbačeno.” Hadis bilježe El-Buhari i Muslim od Aiše, radijallahu anha.

Imam Šatibi, rahmetullahi alejhi, u “El-‘Itisamu” i šejhul-islam Ibn Tejmijje, rahmetullahi alejhi, u “El-Iktidau”, navode veliko i bitno pravilo u razlikovanju između novotarije i drugoga, a to je: “Sve što je bilo u mogućnosti da se obavi (od ibadeta) u vremenu Allahovog Poslanika, ﷺ, i vremenu njegovih ashaba, i nije se zadesilo, niko od njih nije došao s tim i niko nije zabranjivao činjenje toga (ako je neko zabranio, u tom slučaju nema potrebe da se prilazi pravilu) je bidat –novotarija”, kao ezan za dva bajrama, ili za namaz za kišu i slično tome. Tako da i dovu prilikom hatme u namazu obuhvata ovo pravilo. Ashabi, radijallahu anhum, znali su u ramazanu klanjati po čitavu noć, tako da bi se neki od njih držali za štap od dužine stajanja u namazu i u ovakvom stanju završavali bi sa hatmom Kur’ana više puta i nije nam preneseno da su upućivali dove nakon hatme.

Kaže imam Malik, rahimehullah: “Nisam čuo da se upućuje dova prilikom hatme Kur’ana niti je to iko činio.” Ovu predaju od njega navodi Ibn Hadždž u “El-Medhalu”.

Drugo: Dova poslije hatme izvan namaza. Ovo se prenosi od Enesa ibn Malika, radijallahu anhu, vjerodostojnim putem. Također se prenosi od skupine islamskih učenjaka i ne znam da išta od toga lancem prenosilaca dostiže do Allahovog Poslanika, ﷺ, vjerodostojnim putem, a Allah najbolje zna.

Odgovorio: Šejh Sulejman b. Nasir el-Ulvan
27. 5. 1421. g.h., El-Burejda

Prijevod: hfz. Amir Smajić

Povećano ili smanjeno trajanje hajza u odnosu na uobičajeno, kao kad, naprimjer, ženi hajz traje šest dana, pa joj se hajz produži do sedmog dana ili da joj traje sedam dana pa prestane šestog dana.

Pomjeranje perioda u kojem se javlja mjesečni ciklus, kao da, naprimjer, bude uobičajeno da žena ima hajz na kraju mjeseca, ali joj se on javi na početku mjeseca, ili da joj se hajz uobičajeno javlja na početku mjeseca, pa joj se javi na kraju mjeseca.

Ulema se razilazi u pogledu šerijatskog tretmana ove dvije vrste neočekivanih pojava. Kada žena ugleda krv, treba znati da to predstavlja hajz, a kada joj prestane, onda je čista, bez obzira da li se hajz produžio ili skratio te da li se javio prije ili kasnije.

Dokaz za to je naveden u prethodnom poglavlju, jer je Zakonodavac propise o hajzu učinio ovisnim o postojanju samog hajza, to jest krvi. Ovo je mezheb Šafije i stav šejhul-Islama Ibn-Tejmijje, a to podupire i autor djela pa kaže: “Da je uobičajenost u trajanju hajza ono što je mjerodavno, to bi Vjerovjesnik, ﷺ, objasnio svome ummetu i ne bi imao pravo da to odgađa, s obzirom da njegove supruge i druge žene u svakom vremenu imaju potrebu da to znaju. Zbog toga, on nije mogao zanemariti objašnjenje toga, a to je spomenuo samo u vezi sa ženom koja ima istihazu.”

Žućkasta ili smećkasta (tamna) tekućina; tako da žena vidi žućkastu krv, kao kod zagnojene rane, ili da vidi smećkastu krv (između žute i crne). Ako se ovo pojavi u toku hajza, ili se nastavi na hajz prije nego se žena očisti, to je hajz i za to važe propisi hajza. Ako se javi nakon što se žena očisti, to nije hajz, na osnovu riječi Ummu Atijje, r.a.: “Nismo pridavali važnost žućkastoj ili smećkastoj krvi nakon što bi se očistile.” (Hadis bilježi Ebu Davud s vjerodostojnim lancem prenosilaca.)

Hadis bilježi i El-Buhari, ali bez riječi “nakon što bi se očistile”. El-Buhari je taj hadis stavio pod naslov “O žućkastoj i smećkastoj krvi izvan perioda hajza”. U komentaru El- Buharijeva djela Fethu-l-Bari, usklađujući hadis koji prenosi Aiša, r.a., u kojem stoji: “… dok ne vidite bijeli iscjedak”, i spomenuti hadis koji prenosi Ummu Atijje, autor kaže da se hadis koji prenosi Aiša, r.a., odnosi na to kada žena vidi žućkastu i smećkastu krv u toku hajza. Međutim, izvan perioda hajza postupa se onako kako je rekla Ummu Atijje.

Hadis koji prenosi Aiša, r.a., El-Buhari navodi kao mu’allek (predanje bez seneda), ali u aktivnoj formi. U tom hadisu stoji da su žene slale Aiši, r.a., uloške (ed-deredže) na kojima je bilo malo pamuka, na kojem je bila žućkasta krv, pa bi im Aiša, r.a., govorila: “Ne žurite (s kupanjem) prije nego vidite bijeli iscjedak.” (To je ono što izađe iz rodnice po prestanku hajza).

Prestanak krvi tokom hajza, tako da jedan dan žena vidi krv, a drugi ne, i tome slično. Ovo se može javiti u dva oblika:

da je to kod žene stalna pojava i to je istihaza, i za ženu kojoj se ovo pojavi važe propisi istihaze i da to kod žene ne bude neprekidno, nego se javlja povremeno, a period u kojem je čista normalan je.

Ulema se razišla u tome da li je taj prekid krvi period čistoće ili za njega važe propisi hajza. Mezheb Šafije stoji na stanovištu da se tada primjenjuju propisi hajza i da je to hajz. To je stav i šejhul-Islama Ibn Tejmijje, autora djela El-Faik, a to je stav i Ebu-Hanife, jer se nije pojavio bijeli iscjedak. Kada bi se to smatralo periodom čistoće, period prije i poslije toga bio bi hajz, a to niko ne smatra. Također, ako bi se spomenuti period smatrao čistoćom, kupanje bi predstavljalo poteškoću svaka dva dana, a, hvala Allahu, nema poteškoće u šerijatu.

Poznati stav u hanbelijskom mezhebu jeste taj da je period kada teče krv, period hajza, a kada prestane, to je period čistoće. Tako nije u slučaju kada oba ova perioda prelaze najduži uobičajeni period hajza, i sve što pređe preko tog perioda smatra se istihazom.

U djelu El-Mugni stoji: “Kao ispravno nameće se to da ako krv prestane na manje od jedan dan, to nije period čistoće, a na osnovu onoga što smo rekli o nifasu da se ne obazire na period manji od jednog dana. Ovo je, ako Bog da, tačno, zato što krv jedanput teče, a drugi put prestane. Naredba kupanja za onog ko se očisti poslije svakog sata bila bi teška. Kaže Uzvišeni: „I u vjeri vam nije ništa teško propisao.“ (El-Hadždž, 78.)

Ako se hajz prekine na manje od jednog dana, to nije period čistoće, osim ako vidi nešto što dokazuje da je hajz prestao ili daje žena vidjela bijeli iscjedak.”

Ove riječi autora djela El-Mugni predstavljaju sredinu između dva stava, a Allah najbolje zna ono što je ispravno.

Isušenost krvi, tako da žena vidi samo običnu vlažnost. Ako se ovo vidi u vrijeme hajza ili se ono nastavlja na njega, prije nego se žena očistila, to je hajz, a ako se javi nakon što se žena očistila, to nije hajz. U tom slučaju to se može pridružiti situaciji kada ženi teče žućkasta ili smećkasta krv i isto se tretira.

Muhammed ibn Salih el-Usejmin