Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Da li musliman treba da svedoči protiv muslimana koji je ukrao nešto od hrišćanina ili da prećuti to?
Hvala pripada Bogu Prvo: Svedočenje je zajednička obaveza, a može da bude individualna obaveza u dva slučaja: kada je osoba pozvana da svedoči ili kada će pravo osobe da bude ugroženo ako ne svedoči. Drugo: Uzvišeni Bog je naredio pravednost i svedočenje na osnovu pravde u svim situacijama i u korisviše
Hvala pripada Bogu
Prvo: Svedočenje je zajednička obaveza, a može da bude individualna obaveza u dva slučaja: kada je osoba pozvana da svedoči ili kada će pravo osobe da bude ugroženo ako ne svedoči.
Drugo: Uzvišeni Bog je naredio pravednost i svedočenje na osnovu pravde u svim situacijama i u korist svih ljudi.
Uzvišeni Bog kaže:
„O vernici, budite uvek pravedni, svedočite Boga radi, pa i na svoju štetu ili na štetu roditelja i rođaka…“ (Kur’an, En-Nisa’, 135)
Učenjak Ibn Kajjim, Bog bio zadovoljan njime, je rekao:
“U ovom odlomku, Uzvišeni Bog nam naređuje da se čvrsto zauzimamo za pravdu, koja je jednakost. Ovo je naredba da budemo pravedni prema svima, bio to neprijatelj ili prijatelj.”
Uzvišeni Bog kaže:
„O vernici, dužnosti prema Bogu izvršavajte, i pravedno svedočite! Neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni budete! Pravedni budite, to je najbliže čestitosti.“ (Kur’an, Trpeza, 8)
Es-Sa’adi, Bog mu se smilovao, kaže:
“Kao što bi svedočio u korist svog prijatelja, tako i svedoči protiv njega; kao što bi svedočio protiv svog neprijatelja, tako svedoči u njegovu korist, čak i da je nevernik ili novotar, jer obavezno je da budeš pravedan sa njim.” (Tefsir es-Sa’adi, 224)
Prenosi se od Ibn Omera:
Islamski učenjak Ibn Tejmijje, Bog mu se smilovao, je rekao:
“Svako dobro je u pravdi i pravednosti, a svako zlo je u nepravdi. Tako da je pravda obavezna u svim stvarima i prema svim ljudima, a nepravda je zabranjena u svim stvarima i prema svim ljudima. Nije dozvoljeno da budeš nepravedan uopšte prema bilo kome, bilo da se radi o muslimanu ili neverniku, ili da se radi o nepravedniku.”
Takođe je rekao:
“Pravda je naređena svima i prema svima u svim situacijama, a nepravda nije dozvoljena ni u najmanjoj meri u bilo kojoj situaciji, do te mere da je Uzvišeni Bog, naredio vernicima da budu pravedni prema nevernicima, kao što kaže:
„O vernici, dužnosti prema Bogu izvršavajte, i pravedno svedočite! Neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni budete! Pravedni budite, to je najbliže čestitosti.“ (Kur’an, Trpeza, 8)
Vernici su napadali nevernike Božijom dozvolom, onda je Uzvišeni Bog, rekao, objašnjavajući stvar: Nemojte da dopustite da vaša mržnja prema nevernicima učini da budete nepravedni prema njima, budite pravedni, to je najbliže čestitosti.”
Učenjak Ibn Baz, Bog mu se smilovao, je rekao:
“Uzvišeni Bog je učinio obaveznim muslimanima da budu pravedni prema svojim neprijateljima, i naredio im je da budu pravedni sa bilo kime ko se zavadi sa njima. A zabranio im je da sebi dozvole da mržnja prema nekim ljudima učini da ne budu pravedni prema njima. On, slavljen neka je, govori nam da je pravda prema neprijateljima kao i prema prijateljima bliže bogobojaznosti. Ovo znači da pravda prema svim ljudima, kako prijateljima tako i neprijateljima, je bliža kao zaštita od Božije srdžbe i Njegove kazne.”
Učenjak Ibn ‘Usejmin, Bog mu se smilovao, je upitan:
“Ako nam nevernik i musliman dođu na mesto gde radimo, jer trebaju nešto od nas, pa nevernik dođe pre muslimana, da li da dadnemo prednost muslimanu nad nevernikom, ili da dadnemo prednost onome ko je došao prvi?”
On je odgovorio:
“Ne; počnite sa onim ko je došao prvi. Samo tako je pravedno. Tako da su učenjaci rekli: ‘Ako se musliman i nevernik obrate sudiji radi presude, da li će on da tretira muslimana bolje nego nevernika?
Ne, neće prema njemu da se ophodi bolje; nego, prema obojici treba da se ponaša jednako. Ne treba da priča sa muslimanom blago a sa nevernikom grubo; to nije dozvoljeno. Presuda među ljudima mora da se zasniva na pravdi. Ako to uradiš i ako si pravedan, to može da bude uzrok da taj nevernik postane musliman.'”
A Allah zna najbolje.
Odgovor preuzet sa stranice islamqa, pod nadzorom šejha Saliha Munedžida
Izvor: http://islamqa.info/ar/209220
Vidi manjehttp://spasenje.com
Da li musliman treba da svedoči protiv muslimana koji je ukrao nešto od hrišćanina ili da prećuti to?
Hvala pripada Bogu Prvo: Svedočenje je zajednička obaveza, a može da bude individualna obaveza u dva slučaja: kada je osoba pozvana da svedoči ili kada će pravo osobe da bude ugroženo ako ne svedoči. Drugo: Uzvišeni Bog je naredio pravednost i svedočenje na osnovu pravde u svim situacijama i u korisviše
Hvala pripada Bogu
Prvo: Svedočenje je zajednička obaveza, a može da bude individualna obaveza u dva slučaja: kada je osoba pozvana da svedoči ili kada će pravo osobe da bude ugroženo ako ne svedoči.
Drugo: Uzvišeni Bog je naredio pravednost i svedočenje na osnovu pravde u svim situacijama i u korist svih ljudi.
Uzvišeni Bog kaže:
„O vernici, budite uvek pravedni, svedočite Boga radi, pa i na svoju štetu ili na štetu roditelja i rođaka…“ (Kur’an, En-Nisa’, 135)
Učenjak Ibn Kajjim, Bog bio zadovoljan njime, je rekao:
“U ovom odlomku, Uzvišeni Bog nam naređuje da se čvrsto zauzimamo za pravdu, koja je jednakost. Ovo je naredba da budemo pravedni prema svima, bio to neprijatelj ili prijatelj.”
Uzvišeni Bog kaže:
„O vernici, dužnosti prema Bogu izvršavajte, i pravedno svedočite! Neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni budete! Pravedni budite, to je najbliže čestitosti.“ (Kur’an, Trpeza, 8)
Es-Sa’adi, Bog mu se smilovao, kaže:
“Kao što bi svedočio u korist svog prijatelja, tako i svedoči protiv njega; kao što bi svedočio protiv svog neprijatelja, tako svedoči u njegovu korist, čak i da je nevernik ili novotar, jer obavezno je da budeš pravedan sa njim.” (Tefsir es-Sa’adi, 224)
Prenosi se od Ibn Omera:
Islamski učenjak Ibn Tejmijje, Bog mu se smilovao, je rekao:
“Svako dobro je u pravdi i pravednosti, a svako zlo je u nepravdi. Tako da je pravda obavezna u svim stvarima i prema svim ljudima, a nepravda je zabranjena u svim stvarima i prema svim ljudima. Nije dozvoljeno da budeš nepravedan uopšte prema bilo kome, bilo da se radi o muslimanu ili neverniku, ili da se radi o nepravedniku.”
Takođe je rekao:
“Pravda je naređena svima i prema svima u svim situacijama, a nepravda nije dozvoljena ni u najmanjoj meri u bilo kojoj situaciji, do te mere da je Uzvišeni Bog, naredio vernicima da budu pravedni prema nevernicima, kao što kaže:
„O vernici, dužnosti prema Bogu izvršavajte, i pravedno svedočite! Neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni budete! Pravedni budite, to je najbliže čestitosti.“ (Kur’an, Trpeza, 8)
Vernici su napadali nevernike Božijom dozvolom, onda je Uzvišeni Bog, rekao, objašnjavajući stvar: Nemojte da dopustite da vaša mržnja prema nevernicima učini da budete nepravedni prema njima, budite pravedni, to je najbliže čestitosti.”
Učenjak Ibn Baz, Bog mu se smilovao, je rekao:
“Uzvišeni Bog je učinio obaveznim muslimanima da budu pravedni prema svojim neprijateljima, i naredio im je da budu pravedni sa bilo kime ko se zavadi sa njima. A zabranio im je da sebi dozvole da mržnja prema nekim ljudima učini da ne budu pravedni prema njima. On, slavljen neka je, govori nam da je pravda prema neprijateljima kao i prema prijateljima bliže bogobojaznosti. Ovo znači da pravda prema svim ljudima, kako prijateljima tako i neprijateljima, je bliža kao zaštita od Božije srdžbe i Njegove kazne.”
Učenjak Ibn ‘Usejmin, Bog mu se smilovao, je upitan:
“Ako nam nevernik i musliman dođu na mesto gde radimo, jer trebaju nešto od nas, pa nevernik dođe pre muslimana, da li da dadnemo prednost muslimanu nad nevernikom, ili da dadnemo prednost onome ko je došao prvi?”
On je odgovorio:
“Ne; počnite sa onim ko je došao prvi. Samo tako je pravedno. Tako da su učenjaci rekli: ‘Ako se musliman i nevernik obrate sudiji radi presude, da li će on da tretira muslimana bolje nego nevernika?
Ne, neće prema njemu da se ophodi bolje; nego, prema obojici treba da se ponaša jednako. Ne treba da priča sa muslimanom blago a sa nevernikom grubo; to nije dozvoljeno. Presuda među ljudima mora da se zasniva na pravdi. Ako to uradiš i ako si pravedan, to može da bude uzrok da taj nevernik postane musliman.'”
A Allah zna najbolje.
Odgovor preuzet sa stranice islamqa, pod nadzorom šejha Saliha Munedžida
Izvor: http://islamqa.info/ar/209220
Preuzeto sa stranice:www.spasenje.com
Vidi manjeDa li u današnjem vremenu postoje haridžije?
Slavljen je Allah,naravno da postoje.Zar ono što se radi nisu postupci haridžija, a to je:proglašavanje muslimana nevjernicima,a još opasnije od toga je ubijanje muslimana i nasilje nad njima kroz razne rušilaške akcije.Ovo je pravac haridžija, a on se sastoji od tri načela: 1.Proglašavanje muslimanviše
Slavljen je Allah,naravno da postoje.Zar ono što se radi nisu postupci haridžija, a to je:proglašavanje muslimana nevjernicima,a još opasnije od toga je ubijanje muslimana i nasilje nad njima kroz razne rušilaške akcije.Ovo je pravac haridžija, a on se sastoji od tri načela:
1.Proglašavanje muslimana nevjernicima,
2.nepokornost muslimanskom vođi,
3.dozvola muslimanske krvi.
Ukoliko ovakve stavove neko posjeduje,pa makar tome ne pozivao ili ne radio po njima,takav je haridžija.
Rekao je šejhu-l-islam Ibn Tejmijje:”Niko muslimanima nije učinio više štete od haridžija,pa čak ni jevreji ni kršćani.Oni su se trudili svim silama da ubijaju one muslimane koji se nisu sa njima slagali i nisu muslimanski krv i imetke smatrali svetim…”(Minhadžu-s-sunneti 5/248)
Salih Fewzan, El-idžabatu-l-muhimme fi-l-mešakili-l-mulimme,1/7
Sa arapskog preveo: Senad Muhić
Univerzitet: Islamski univerzitet Muhammed b. Saud
Fakultet: Islamska teologija, odsjek: Usulu-d-din (akaid, tefsir, hadis)
Riyadh, Saudijska Arabija
Preuzeto sa https://subuluselam.wordpress.com
Vidi manjeŠta je širk i šta vodi prema širku?
Jezička definicija: Pridruživanje jednog ili više nečemu. Šerijatska definicija: Obožavati nekoga sa Allahom. - To je najveći vid zuluma jer se postavlja neko ili nešto na mjesto Allaha a to mu ne pripada. - Najveći grijeh (إِنَّ للهَّ لاَ يَغْفِرُ أَن يُشْرَكَ بِهِ وَيَغْفِرُ مَا دُونَ ذَلِكَ لِمَنviše
Jezička definicija:
Pridruživanje jednog ili više nečemu.
Šerijatska definicija:
Obožavati nekoga sa Allahom.
– To je najveći vid zuluma jer se postavlja neko ili nešto na mjesto Allaha
a to mu ne pripada.
– Najveći grijeh
(إِنَّ للهَّ لاَ يَغْفِرُ أَن يُشْرَكَ بِهِ وَيَغْفِرُ مَا دُونَ ذَلِكَ لِمَن يَشَاء)
“Allah neće oprostiti da Mu se neko drugi smatra ravnim, a oprostiće manje
grijehe od toga, kome On hoće.” (En–Nisa, 48)
Prvi širk na zemlji:
Kada je pet dobrih ljudi umrlo iz vremena Nuha, alejhis–selam: Ved, Suva’,
Jegus, Jeuk i Nesr (imali su visok stepen dobročinstva među ljudima), kada su
preselili došao je šejtan njihovim nasljednicima koji su bili još uvijek pod
utjecajem žalosti zbog njihovog preseljenja, pa ih je pozvao u dvoje:
1. da dugo borave pored njihovih kaburova kako bi ih podsjetili ovi dobri
robovi na pobožnost (“Ne priliči vam da se zabavite svojim dunjalukom i
obavezama a da zaboravite svoje dobre prethodnike nego im dajte dio svog
vremena boraveći pored njihovih kaburova kako bi vas podsjetili na
dobročinstvo, da'vu i sl.”)
2. da naprave kipove u njihovom liku sa istim ciljem podsticanja na
dobročinstvo, jer ponekad se dešava da ljudi ne mogu zbog obaveza redovno
dolaziti na kaburove pa da imaju u svojim kućama, radnjama, putovanju i sl.
Ovu generaciju je šejtan napustio i zadovoljio se time, ali kada su oni umrli
došao je njihovim nasljednjicima (to je dokaz da šejtan ima dugoročne ciljeve
i nije uslov u zavođenju čovjeka da se korist desi ubrzo), pa im je rekao da su
ti kipovi napravili njihovi očevi pa kada zatraže pomoć oni bi im pomogli, kada
ih zamole nešto udovolje im, pa ih je uveo time u ŠIRK (mnogoboštvo).
Tako da možemo primjetiti da i u današnje vrijeme isti su uzroci ulaska u širk.
Dvije vrste širka: Veliki širk i Mali širk.
1. Veliki širk je ubjeđenje da pored Allaha postoji drugi bog. Kada se u
Kur'anu spomene širk misli se na Veliki širk, a Mali širk je spomenut u
mutevatir hadisima.
Postoje tri vrste Velikog širka:
Širk u Allahovom gospodarstvu (rububijjetu),
(فَقَالَ أَنَا رَبُّكُمُ الْأَعْلَى)
“Ja sam gospodar vaš najveći!” – on je rekao (Nazijat, 24) – misli se na
faraona.
> Širk u obožavanju (uluhijjetu)
Činiti ibadet nekome drugom mimo Allaha.
الدِّينُ الْخَالِصُ وَالَّذِينَ اتَّخَذُوا مِن دُونِهِ أَوْلِيَاء مَا نَعْبُدُھُمْ إِلَّا لِيُ قرِّبُونَا إِلَى للهَِّ زُلْفَى إِنَّ ? (أَلَا َِِّ
للهََّ يَحْكُمُ بَيْنَھُمْ فِي مَا ھُمْ فِيهِ يَخْتَلِفُونَ إِنَّ للهَّ لَا يَھْدِي مَنْ ھُوَ كَاذِبٌ كَفَّارٌ)
“A onima koji pored Njega uzimaju zaštitnike: “Mi im se klanjamo samo
zato da bi nas što više Allahu približili” – Allah će njima, zaista, presuditi o
onome u čemu su se oni razilazili. Allah nikako neće ukazati na pravi put
onome ko je lažljivac i nevjernik.“ (Zumer, 3) i
> Širk u Allahovim imenima i osobinama.
الأَسْمَاء الْحُسْنَى فَادْعُوهُ بِھَا وَذَرُواْ الَّذِينَ يُلْحِ دُونَ فِي أَسْمَآئِهِ سَيُجْزَوْنَ مَا كَانُواْ يعْمَلُونَ) ? (وَ ِِّ
„ Allah ima najljepša imena i vi Ga zovite njima, a klonite se onih koji
iskreću Njegova imena – kako budu radili, onako će biti kažnjeni!“
(E'araf, 180)
Katade, veliki islamski učenjak iz generacije tabiina, kaže da riječ
„iskreću“ znači „da širk čine“.
Primjeri Velikog širka:
1. Dova nekome drugom, mimo Allahu
Dova je srž ibadeta, pa ko uputi dovu nekome drugom mimo Allahu učinio je
širk.
فَلَا تَدْعُوا مَعَ للهَِّ أَحَدًا) ? (وَأَنَّ الْمَسَاجِدَ َِِّ
“i ne molite se, pored Allaha, nikome!” (Džin, 18)
Nije dozvoljeno upućivati dovu ni Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, niti bilo
kome drugom od stvorenja.
2. Zavjet nekome drugom, mimo Allahu – da se čovjek
obaveže nečim što mu je šerijatski obavezno ili neobavezno.
Osnova za zavjet je nepoželjnost.
3. Prinošenje žrtve nekome drugom, mimo Allahu jer je
prinošenje žrtve ili klanje životinje (zebh) u osnovi ibadet, pa je
prinošenje žrtve nekome drugom od vrsta Velikog širka.
رَبِّ الْعَالَمِينَ) ? (قُلْ إِنَّ صَلاَتِي وَنُسُكِي وَمَحْيَايَ وَمَمَاتِي ِِّ
“Reci: ‘Klanjanje moje, i obredi moji, i život moj, i smrt moja doista su
posvećeni Allahu, Gospodaru svjetova'” (El-En'am, 162)
“Obredi moji” (nusukii) spomenuti u ajetu odnosi se na prinošenje žrtve
(zebh).
4. Oslanjanje na nekog drugog mimo Allaha u onome što
može samo On, kao oslanjanje na mrtvaca, na odsutne da mogu
donijeti korist ili otkloniti štetu.
(وَعَلَى للهِّ فَتَوَكَّلُواْ إِن كُنتُم مُّؤْمِنِينَ)
“a u Allaha se pouzdajte, ako ste vjernici!” (El–Maide, 23)
5. Pokorovanje učenjacima, vladarima, vođama i sl. u
dozvoljavanju onoga što je zabranjeno i zabranjivanju
onoga što je dozvoljeno, pa ko im se pokori uzeo ih je za
suparnika Allahu u propisivanju propisa.
(اتَّخَذُواْ أَحْبَارَھُمْ وَرُھْبَانَھُمْ أَرْبَابًا مِّن دُونِ للهِّ وَالْمَسِيحَ ابْنَ مَرْيَمَ وَمَا أُمِرُواْ إِلاَّ لِيَعْ بُدُواْ إِلَھًا
وَاحِدًا لاَّ إِلَهَ إِلاَّ ھُوَ سُبْحَانَهُ عَمَّا يُشْرِكُونَ )
“Oni, pored Allaha, bogovima smatraju svećenike svoje i monahe svoje i
Mesiha, sina Merjemina, a naređeno im je da se samo jednom Bogu klanjaju,
– nema boga osim Njega. On je vrlo visoko iznad onih koje oni Njemu ravnim
smatraju. (Et–Tevbe, 31)
2. Mali širk je sredstvo do Velikog širka koji je spomenut u šerijatskim
tekstovima. Može da bude u srcu, riječima i djelima. Mali širk je
manje opasan od Velikog širka.
Vrste malog širka:
1. Rija – to je pretvaranje ili da čovjek radi dobra djela da bi ga neko
pohvalio.
– A čak i da te pohvale ljudi nemaš od toga nikakve koristi.
Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Najviše čega se bojim za svoj
ummet je mali širk.” Upitaše: “A šta je to Allahov poslaniče?” Reče: “To je
rija.”
2. Zaklinjati se nečim mimo Allahom
Zabranjeno je zaklinjati se bilo čim mimo Allahom, bilo da je Poslanikom ili sl.
Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Ko se zaklete nečim mimo Allahom,
počinio je kufr ili širk.” (Ebu Davud i Tirmizi)
Zabranjeno se zaklinjati Kabom.
3. Da čovjek kaže: “Kako hoće Allah i ti” a treba reći: “Kako hoće Allah a
zatim ti” ili “Da nije bilo Allaha i tebe…” a treba: “Da nije bilo Allaha a
zatim tebe.”
Razlike između Velikog i Malog širka:
– Veliki širk izvodi počinioca iz vjere, dok mali širk ne izvodi,
– Ko umre čineći Veliki širk biće vječno u Vatri, dok ko umre čineći Mali
širk neće, ako Allah Uzvišeni bude htio oprostit će mu,
– Veliki širk poništava sva djela, a Mali širk poništava samo djelo u kojem
je učinjen Mali širk. Npr. Ko počini Mali širk u namazu, biće mu
poništen namaz, ali ne i njegov post, zekat i sl.
Sredstva koja vode do širka:
1. Pretjerivanje
Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Čuvajte se pretjerivanja, jer zaista
su propali oni prije vas zbog pretjerivanja u vjeri.” (Bilježi Ahmed)
Rekao je Ibn Tejmijje, rahimehullah, da to podrazumijeva sve vrste
pretjerivanja i u ubjeđenjima i u djelima.
2. Ljubav
)? (وَمِنَ النَّاسِ مَن يَتَّخِذُ مِن دُونِ للهِّ أَندَاداً يُحِبُّونَھُمْ كَحُبِّ للهّ وَالَّذِينَ آمَنُواْ أَشَدُّ حُبًّا ِِّّ
“Ima ljudi koji su umjesto Allaha kumire prihvatili, vole ih kao što se Allah voli,
ali pravi vjernici još više vole Allaha.” (El–Bekare, 165)
3. Pretjerano hvaljenje (El–Itrau)
Npr. pretjerano hvaljenje Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, davanje njemu
svojstava koja su isključivo Allahova svojstva i sl.
Klanjanje pored kabura iako je namaz Allahu je sredstvo za širk.
Građenje na kaburovima, uzdizanje i ukrašavanje kaburova su sredstva za
širk.
Kaže šejh Ibn Baz, rahimehullah: “Ako neko tavafi oko kabura približavajući se
mrtvacu to je kao dova upućena njemu ili traženje oprosta i to je VELIKI
ŠIKR, a ako tavafi oko kabura smatrajući to približavanjem Allahu…a ne
mrtvacu, to je NOVOTARIJA i sredstvo prema širku.”
Omer ibnul-Hattab je posjekao drvo na Hudejbiji za vrijeme svoje vladavine
da se ne bi obožavalo to mjesto i da se ne bi gradio kabur.
Radnje ili riječi koje su između širka i sredstava, shodno ubjeđenju u
srcu:
1. Nošenje konca i sl. s namjerom otklanjanja nevolja ili radi zaštite, to je
širk.
2. Nošenje zapisa oko vrata i sl. ili davanje djeci da ih nose radi
zaštite od uroka, bilo da je kao ogrlica sastavljena od kuglica ili sl. to je širk.
Pa, nosi smatrajući da taj zapis donosi korist ili otklanja štetu to je Veliki širk,
a ako smatra da je zapis sredstvo za spomenuto onda je Mali širk.
3. Traženje berićeta od drveća, kamenja, kaburova i sl. je širk jer se
traži berićet od nekog mimo Allaha.
4. Sihr je širk jer se čovjek veže za šejtane a ne za Allaha i zato što postoji
prizivanje gajba.
5. Proricanje budućnosti
Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi
ve sellem, rekao: “Ko posjeti vračara, pa mu povjeruje što je rekao učinio je
kufr (nevjerstvo) u ono što je objavljeno Muhammedu.” (Ahmed i Hakim,
sahih)
6. Astrologija tj. dokazivanje stanja na Zemlji putem svemirskih kretanja. To
je dio sihra a sihr je zabranjen, jer je to zasnovano na predpostavkama a ne
na stvarnosti.
Međutim, ukoliko bi bilo zasnovano na znanstvenim činjenicama, kao npr. da
čovjek kaže: “Kada se pojavi ta i ta zvijezda počinje to i to doba ili počinju
sazrijevati plodovi i sl. to nema problematike.
7. Pripisivanje blagodati drugom mimo Allaha jer svaka blagodat na
dunjaluku i na ahiretu je od Allaha.
(وَمَا بِكُم مِّن نِّعْمَةٍ فَمِنَ للهِّ ثُمَّ إِذَا مَسَّكُمُ الضُّرُّ فَإِلَيْهِ تجْأَرُونَ)
“Od Allaha je svaka blagodat koju uživate, a čim vas nevolja kakva zadesi,
opet od njega glasno pomoć tražite.” (En–Nahl, 53)
Npr. da čovjek pripiše blagodat sticanja imetka ili ozdravljenja nekom čovjeku,
to je širk. Nego, ako nam neko pomogne u imetku ili ozdravljenju nekada ima
koristi od toga a nekada ne.
Skripta iz Islamskog vjerovanja – Minber.ba
Vidi manjeSkriptu pripremio: Nermin Avdić
Recenzija: mr. Elvedin Huseinbašić
http://www.minber.ba/skripta-iz-islamskog-vjerovanja/
Šta je rububijjet a šta uluhijjet?
Allahovo gospodarstvo (rububijjet) > Riječ rububijjet je izvedena iz imenice Rab–Gospodar. > Vrste gospodarstva: – Opće – Allah je Gospodar svega, – Posebno – Allah kao Gospodar vjernika, tj. koji su Ga priznali kao Gospodara. Šerijatska definicija: Rububijjet je vjerovanje u troje: – Da je Allah Uzviše
Allahovo gospodarstvo (rububijjet)
> Riječ rububijjet je izvedena iz imenice Rab–Gospodar.
> Vrste gospodarstva:
– Opće – Allah je Gospodar svega,
– Posebno – Allah kao Gospodar vjernika, tj. koji su Ga priznali kao
Gospodara.
Šerijatska definicija:
Rububijjet je vjerovanje u troje:
– Da je Allah Uzvišeni Stvoritelj (tj. Stvoritelj baš svega)
(إِنَّ رَبَّكُمُ للهُّ الَّذِي خَلَقَ السَّمَاوَاتِ وَالأَرْضَ فِي سِتَّةِ أَيَّامٍ ثُمَّ اسْتَوَى عَلَى الْعَرْشِ يُغْشِي اللَّيْلَ
النَّھَارَ يَطْلُبُهُ حَثِيثًا وَالشَّمْسَ وَالْقَمَرَ وَالنُّجُومَ مُسَخَّ رَاتٍ بِأَمْرِهِ أَلاَ لَهُ الْخَلْقُ وَالأَمْرُ تَ بارَكَ للهُّ رَبُّ
الْعَالَمِينَ)
“Gospodar vaš je Allah, Koji je nebesa i Zemlju u šest vremenskih razdoblja
stvorio, a onda se nadvisio nad Aršem; On tamom noći prekriva dan, koji ga u
stopu prati, a Sunce i Mjesec i zvijezde se pokoravaju Njegovoj volji. Samo On
stvara i upravlja! Uzvišen neka je Allah, Gospodar svjetova!” (El–E'araf, 54)
Čovjek nikada ništa nije stvorio, nego ono što je Allah stvorio,
čovjek oblikuje.
– Da je Allah Uzvišeni Vladar
(يُولِجُ اللَّيْلَ فِي النَّھَارِ وَيُولِجُ النَّھَارَ فِي اللَّيْلِ وَ سَخَّرَ الشَّمْسَ وَالْقَمَرَ كُلٌّ يَجْرِي لِأ جَلٍ
مُّسَمًّى ذَلِكُمُ للهَُّ رَبُّكُمْ لَهُ الْمُلْكُ وَالَّذِينَ تَدْعُ ونَ مِن دُونِهِ مَا يَمْلِكُونَ مِن قِطْمِير)ٍ
“On uvodi noć u dan i uvodi dan u noć, On je potčinio Sunce i Mjesec –
svako plovi do roka određenog; to vam je, eto, Allah. Gospodar vaš,
carstvo je Njegovo! A oni kojima se, pored Njega, klanjate ne
posjeduju ništa.” (Fatir, 13)
Allahova vlast podrazumjeva dvoje:
– da Allah Uzvišeni posjeduje sve i
– da Allah Uzvišeni sa svim vlada i upravlja.
– Da je Allah Uzvišeni Onaj Koji upravlja (za čovjeka je bolje reći da
upravlja, nego da vlada).
3. Uluhijjet
Jezička definicija: ilah–bog,
Tevhid uluhijjet = tevhid ibadeta
(شَھِدَ للهُّ أَنَّهُ لاَ إِلَهَ إِلاَّ ھُوَ وَالْمَلاَئِكَةُ وَأُوْلُواْ الْعِلْمِ قَآئِمَاً بِالْقِسْطِ لاَ إِلَهَ إِلاَّ ھُوَ الْعَزِيزُ الْحَكِيمُ )
“Allah svjedoči da nema drugog boga osim Njega, – a i meleki i učeni -, i da
On postupa pravedno. – Nema boga osim Njega, Silnog i Mudrog!” (Alu
Imran, 18)
Srž poslanstva je bio tevhid ibadeta.
Ibadet je sve što Allah voli i s čime je zadovoljan od riječi i djela, javnih i
tajnih. (Ibn Tejmije)
Ruknovi ibadeta su: potpuna poniznost i ljubav.
“Bogovi” koje obožavaju mušrici nemaju nijednu osobinu Boga: ne donose
nikakvu korist obožavateljima, niti otklanja štetu, ne mogu produžiti život, ne
mogu usmrtiti …
Ovaj racionalan dokaz sadržan je u Kur’anu:
(وَاتَّخَذُوا مِن دُونِهِ آلِھَةً لَّا يَخْلُقُونَ شَيْئًا وَھُمْ يُخْلَقُونَ وَلَا يَمْلِكُونَ لِأَنفُسِھِمْ ضَرًّا وَلَا نَ فعًا وَلَا
يَمْلِكُونَ مَوْتًا وَلَا حَيَاةً وَلَا نُشُورًا)
“Neki pored Njega božanstva prihvataju koja ništa ne stvaraju, a koja su sama
stvorena, koja nisu u stanju da od sebe neku štetu otklone ni da sebi kakvu
korist pribave i koja nemaju moći da život oduzmu, da život daju i da ožive.”
(El-Furkan, 3)
(أَيُشْرِكُونَ مَا لاَ يَخْلُقُ شَيْئاً وَھُمْ يُخْلَقُونَ وَلاَ يَسْتَطِيعُونَ لَھُمْ نَصْرًا وَلاَ أَنفُسَھُمْ يَنصُرُونَ)
“Zar da Njemu smatraju ravnim one koji ne mogu ništa da stvore, i sami su
stvoreni, i koji im ne mogu pomoći niti mogu da pomognu sebi?” (El–E’araf,
191 i 192)
Islamski učenjaci kažu da sljedeći ajeti sijeku korijene širka:
(قُلِ ادْعُوا الَّذِينَ زَعَمْتُم مِّن دُونِ للهَِّ لَا يَمْلِكُونَ مِثْ قالَ ذَرَّةٍ فِي السَّمَاوَاتِ وَلَا فِي الْأَرْضِ وَ مَا لَھُمْ
فِيھِمَا مِن شِرْكٍ وَمَ ا لَهُ مِنْھُم مِّن ظَھِيرٍ وَلَا تَنفَعُ الشَّفَاعَ ةُ عِندَهُ إِلَّا لِمَنْ أَذِنَ لَهُ حَتَّى إِذَ ا فُزِّعَ عَن
قُلُوبِھِمْ قَالُوا مَاذَا قَالَ رَبُّكُمْ قَالُوا الْحَقَّ وَھُوَ الْعَلِيُّ الْكَبِيرُ)
Reci: “Zovite one koje, pored Allaha, bogovima smatrate. Oni ništa nemaju, ni
koliko trun jedan, ni na nebesima ni na Zemlji; oni u njima nemaju nikakva
udjela i On nema od njih nikakve pomoći. Kod Njega će se moći zauzimati za
nekoga samo onaj kome On dopusti. I kad iz srca njihovih nestane straha, oni
će upitati: “Šta je to rekao Gospodar vaš?” – “Istinu” – odgovoriće, On je
uzvišen i velik.” (Saba’, 22 i 23)
– Mušrici su smatrali da je Allah Stvoritelj, a to podrazumjeva da Ga
treba i obožavati:
(قُلْ مَن يَرْزُقُكُم مِّنَ السَّمَاء وَالأَرْضِ أَمَّن يَمْلِكُ السَّ مْعَ والأَبْصَارَ وَمَن يُخْرِجُ الْحَيَّ مِ نَ
الْمَيِّتِ وَيُخْرِجُ الْمَيَّتَ مِنَ الْحَيِّ وَمَن يُدَبِّرُ الأَمْ رَ فَسَيَقُولُونَ للهُّ فَقُلْ أَفَلاَ تَتَّقُونَ فَذَلِكُمُ للهُّ
رَ بُّكُمُ الْحَقُّ فَمَاذَا بَعْدَ الْحَقِّ إِلاَّ الضَّلاَلُ فَأَ نى تُصْرَفُونَ)
“Upitaj: ‘Ko vas hrani s neba i iz zemlje, čije su djelo sluh i vid, ko stvara živo
iz neživog, a pretvara živo u neživo, i ko upravlja svim?’ – ‘Allah!’ – reći će oni
-, a ti reci: ‘Pa zašto Ga se onda ne bojite? To vam je Allah, Gospodar vaš
istinski! Zar poslije istine ima išta osim zablude? Pa kuda se onda odmećete?'”
(Junus, 31 i 32)
4. Allahova lijepa imena i savršene osobine
Šerijatska definicija:
Potvrđivanje imena i osobina u Kur’anu i Sunnetu na način koji dolikuje
Allahu, bez poistovjećivanja, bez negiranja, bez izmjene i bez ulaska u
kakvoću.
الأَسْمَاء الْحُسْنَى فَادْعُوهُ بِھَا وَذَرُواْ الَّذِينَ يُلْحِ دُونَ فِي أَسْمَآئِهِ سَيُجْزَوْنَ مَا كَانُواْ يَعْ مَ لُونَ) ? (وَ ِِّ
“Allah ima najljepša imena i vi Ga zovite njima, a klonite se onih koji iskreću
Njegova imena – kako budu radili, onako će biti kažnjeni!” (El–E’araf, 180)
“Ko traži od Allahovih osobina on je mušrik.” (Ibn Tejmijje)
Npr. “O Allahova milosti, smiluj mi se.”
U vezi s razilaženjem, većina sekti se pojavila u ovoj vrsti tevhida.
U vezi sa imenima i osobinama ne smiju biti četiri činjenice:
a. Poistovjećivanje (tešbih)
(da čovjek poistovjećuje Allaha sa stvorenjima, npr. da se kaže: “Allah
se spušta na zemaljsko nebo, kao što se ja spuštam niz stepenice.”
Mušebbihe – sekta koja poistovjećuje Allahove osobine sa osobinama
stvorenja, npr. da neko kaže da je Allahova ruka kao čovjekova ruka.
b. Nijekanje (ta’til)
(da čovjek kaže da Allah nema lice, ruku i sl.)
Muattile – sekta koja je negirala Allahove osobine iz straha da ne bi
poistovjećivali Allaha sa stvorenjima
Odgovor muattilama : “Niko nije kao On! On sve čuje i sve vidi.” (Šura, 11)
Mušebbihe obožavaju kipa, a muattile obožavaju nepostojećeg boga. (Ibn
Tejmijje)
c. Bez mijenjanja ili iskrivljavanja značenja (tahrif )
– Tekstualni: وَكَلَّمَ للهُّ مُوسَى تَكْلِيمًا “A Allah je razgovarao s Musaom” tj. sa
dammom na harfu ha u riječi Allah.
Maturidije kažu: “Allah ne govori”, tj. kažu sa fethom na harfu ha u
riječi Allah, pa bi tako značenje ajeta bilo: “Musa je razgovarao s
Allahom.”
– Po značenju
“Allahova ruka je iznad njihovih ruku.” (El–Feth,10) – ovu su protumačili
kao: “Allahova snaga je iznad njihovih.”
d. Kakvoća (postoji, ali ne ulazimo u kakvoću)
Skripta iz Islamskog vjerovanja – Minber.ba
Vidi manjeSkriptu pripremio: Nermin Avdić
Recenzija: mr. Elvedin Huseinbašić
http://www.minber.ba/skripta-iz-islamskog-vjerovanja/
Šta je najvažnije u vezi vjerovanja u Allaha Uzvišenog?
Najvažnije četiri činjenice u vezi vjerovanja u Allaha Uzvišenog su: 1. Allahovo postojanje, 2. Allahovo gospodarstvo, 3. Obredoslovlje (ibadeti), 4. Allahova lijepa imena i savršene osobine. Riječ "Allah" spomenuta je 10 062 puta u Kur'anu, posebno ili s nekom osobinom, prosječno 20 puta po stranicviše
Najvažnije četiri činjenice u vezi vjerovanja u Allaha Uzvišenog su:
1. Allahovo postojanje,
2. Allahovo gospodarstvo,
3. Obredoslovlje (ibadeti),
4. Allahova lijepa imena i savršene osobine.
Riječ “Allah” spomenuta je 10 062 puta u Kur'anu, posebno ili s nekom
osobinom, prosječno 20 puta po stranici.
(šejh Sulejman el–Eškar)
1. Allahovo postojanje
Postoje četiri vrste dokaza da Allah postoji:
a. Ljudska priroda
(فَأَقِمْ وَجْھَكَ لِلدِّينِ حَنِيفًا فِطْرَةَ للهَِّ الَّتِي فَطَرَ ال ناسَ عَلَيْھَا لَا تَبْدِيلَ لِخَلْقِ للهَِّ ذَلِكَ الدِّينُ الْقَيِّمُ)
“Ti okreni lice svoje pravoj vjeri, kao pravi vjernik, vjeri prema kojoj je Allah
stvorio ljude.” (Rum, 30)
“Svako novorođenče se rađa u islamu, zatim ga njegovi roditelji učine
jevrejom, kršćaninom ili vatropoklonikom.” (Buharija)
b. Razum
(أَمْ خُلِقُوا مِنْ غَيْرِ شَيْءٍ أَمْ ھُمُ الْخَالِقُونَ)
“Jesu li oni stvoreni iz ničega ili su sami sebe stvorili?” (Tur, 35)
Ajet navodi na razmišljanje da oni nisu stvorili sami sebe niti da su stvoreni iz
ničega, nego da ima Stvoritelj.
c. Šerijat (Kur'an i hadis)
Cjelokupna objava je dokaz.
– Ajetul-Kursij (El–Bekare, 255)
– Suretul-Ihlas.
d. Čulo
Dokaz je na dva načina:
a. Mu'džize (dakle, vide ili osjete mu'džizu i to je dokaz, kao npr.
rascijepljenje mjeseca za vrijeme Muhammeda, sallallahu alejhi ve
sellem)
b. osjetimo da Allah Uzvišeni postoji tako što se odaziva na dove,
određuje događaje i sl. (El–Enfal, 9)
2. Allahovo gospodarstvo (rububijjet)
> Riječ rububijjet je izvedena iz imenice Rab–Gospodar.
> Vrste gospodarstva:
– Opće – Allah je Gospodar svega,
– Posebno – Allah kao Gospodar vjernika, tj. koji su Ga priznali kao
Gospodara.
Šerijatska definicija:
Rububijjet je vjerovanje u troje:
– Da je Allah Uzvišeni Stvoritelj (tj. Stvoritelj baš svega)
(إِنَّ رَبَّكُمُ للهُّ الَّذِي خَلَقَ السَّمَاوَاتِ وَالأَرْضَ فِي سِتَّةِ أَيَّامٍ ثُمَّ اسْتَوَى عَلَى الْعَرْشِ يُغْشِي اللَّيْلَ
النَّھَارَ يَطْلُبُهُ حَثِيثًا وَالشَّمْسَ وَالْقَمَرَ وَالنُّجُومَ مُسَخَّ رَاتٍ بِأَمْرِهِ أَلاَ لَهُ الْخَلْقُ وَالأَمْرُ تَ بارَكَ للهُّ رَبُّ
الْعَالَمِينَ)
“Gospodar vaš je Allah, Koji je nebesa i Zemlju u šest vremenskih razdoblja
stvorio, a onda se nadvisio nad Aršem; On tamom noći prekriva dan, koji ga u
stopu prati, a Sunce i Mjesec i zvijezde se pokoravaju Njegovoj volji. Samo On
stvara i upravlja! Uzvišen neka je Allah, Gospodar svjetova!” (El–E'araf, 54)
Čovjek nikada ništa nije stvorio, nego ono što je Allah stvorio,
čovjek oblikuje.
– Da je Allah Uzvišeni Vladar
(يُولِجُ اللَّيْلَ فِي النَّھَارِ وَيُولِجُ النَّھَارَ فِي اللَّيْلِ وَ سَخَّرَ الشَّمْسَ وَالْقَمَرَ كُلٌّ يَجْرِي لِأ جَلٍ
مُّسَمًّى ذَلِكُمُ للهَُّ رَبُّكُمْ لَهُ الْمُلْكُ وَالَّذِينَ تَدْعُ ونَ مِن دُونِهِ مَا يَمْلِكُونَ مِن قِطْمِير)ٍ
“On uvodi noć u dan i uvodi dan u noć, On je potčinio Sunce i Mjesec –
svako plovi do roka određenog; to vam je, eto, Allah. Gospodar vaš,
carstvo je Njegovo! A oni kojima se, pored Njega, klanjate ne
posjeduju ništa.” (Fatir, 13)
Allahova vlast podrazumjeva dvoje:
– da Allah Uzvišeni posjeduje sve i
– da Allah Uzvišeni sa svim vlada i upravlja.
– Da je Allah Uzvišeni Onaj Koji upravlja (za čovjeka je bolje reći da
upravlja, nego da vlada).
3. Uluhijjet
Jezička definicija: ilah–bog,
Tevhid uluhijjet = tevhid ibadeta
(شَھِدَ للهُّ أَنَّهُ لاَ إِلَهَ إِلاَّ ھُوَ وَالْمَلاَئِكَةُ وَأُوْلُواْ الْعِلْمِ قَآئِمَاً بِالْقِسْطِ لاَ إِلَهَ إِلاَّ ھُوَ الْعَزِيزُ الْحَكِيمُ )
“Allah svjedoči da nema drugog boga osim Njega, – a i meleki i učeni -, i da
On postupa pravedno. – Nema boga osim Njega, Silnog i Mudrog!” (Alu
Imran, 18)
Srž poslanstva je bio tevhid ibadeta.
Ibadet je sve što Allah voli i s čime je zadovoljan od riječi i djela, javnih i
tajnih. (Ibn Tejmije)
Ruknovi ibadeta su: potpuna poniznost i ljubav.
“Bogovi” koje obožavaju mušrici nemaju nijednu osobinu Boga: ne donose
nikakvu korist obožavateljima, niti otklanja štetu, ne mogu produžiti život, ne
mogu usmrtiti …
Ovaj racionalan dokaz sadržan je u Kur’anu:
(وَاتَّخَذُوا مِن دُونِهِ آلِھَةً لَّا يَخْلُقُونَ شَيْئًا وَھُمْ يُخْلَقُونَ وَلَا يَمْلِكُونَ لِأَنفُسِھِمْ ضَرًّا وَلَا نَ فعًا وَلَا
يَمْلِكُونَ مَوْتًا وَلَا حَيَاةً وَلَا نُشُورًا)
“Neki pored Njega božanstva prihvataju koja ništa ne stvaraju, a koja su sama
stvorena, koja nisu u stanju da od sebe neku štetu otklone ni da sebi kakvu
korist pribave i koja nemaju moći da život oduzmu, da život daju i da ožive.”
(El-Furkan, 3)
(أَيُشْرِكُونَ مَا لاَ يَخْلُقُ شَيْئاً وَھُمْ يُخْلَقُونَ وَلاَ يَسْتَطِيعُونَ لَھُمْ نَصْرًا وَلاَ أَنفُسَھُمْ يَنصُرُونَ)
“Zar da Njemu smatraju ravnim one koji ne mogu ništa da stvore, i sami su
stvoreni, i koji im ne mogu pomoći niti mogu da pomognu sebi?” (El–E’araf,
191 i 192)
Islamski učenjaci kažu da sljedeći ajeti sijeku korijene širka:
(قُلِ ادْعُوا الَّذِينَ زَعَمْتُم مِّن دُونِ للهَِّ لَا يَمْلِكُونَ مِثْ قالَ ذَرَّةٍ فِي السَّمَاوَاتِ وَلَا فِي الْأَرْضِ وَ مَا لَھُمْ
فِيھِمَا مِن شِرْكٍ وَمَ ا لَهُ مِنْھُم مِّن ظَھِيرٍ وَلَا تَنفَعُ الشَّفَاعَ ةُ عِندَهُ إِلَّا لِمَنْ أَذِنَ لَهُ حَتَّى إِذَ ا فُزِّعَ عَن
قُلُوبِھِمْ قَالُوا مَاذَا قَالَ رَبُّكُمْ قَالُوا الْحَقَّ وَھُوَ الْعَلِيُّ الْكَبِيرُ)
Reci: “Zovite one koje, pored Allaha, bogovima smatrate. Oni ništa nemaju, ni
koliko trun jedan, ni na nebesima ni na Zemlji; oni u njima nemaju nikakva
udjela i On nema od njih nikakve pomoći. Kod Njega će se moći zauzimati za
nekoga samo onaj kome On dopusti. I kad iz srca njihovih nestane straha, oni
će upitati: “Šta je to rekao Gospodar vaš?” – “Istinu” – odgovoriće, On je
uzvišen i velik.” (Saba’, 22 i 23)
– Mušrici su smatrali da je Allah Stvoritelj, a to podrazumjeva da Ga
treba i obožavati:
(قُلْ مَن يَرْزُقُكُم مِّنَ السَّمَاء وَالأَرْضِ أَمَّن يَمْلِكُ السَّ مْعَ والأَبْصَارَ وَمَن يُخْرِجُ الْحَيَّ مِ نَ
الْمَيِّتِ وَيُخْرِجُ الْمَيَّتَ مِنَ الْحَيِّ وَمَن يُدَبِّرُ الأَمْ رَ فَسَيَقُولُونَ للهُّ فَقُلْ أَفَلاَ تَتَّقُونَ فَذَلِكُمُ للهُّ
رَ بُّكُمُ الْحَقُّ فَمَاذَا بَعْدَ الْحَقِّ إِلاَّ الضَّلاَلُ فَأَ نى تُصْرَفُونَ)
“Upitaj: ‘Ko vas hrani s neba i iz zemlje, čije su djelo sluh i vid, ko stvara živo
iz neživog, a pretvara živo u neživo, i ko upravlja svim?’ – ‘Allah!’ – reći će oni
-, a ti reci: ‘Pa zašto Ga se onda ne bojite? To vam je Allah, Gospodar vaš
istinski! Zar poslije istine ima išta osim zablude? Pa kuda se onda odmećete?'”
(Junus, 31 i 32)
4. Allahova lijepa imena i savršene osobine
Šerijatska definicija:
Potvrđivanje imena i osobina u Kur’anu i Sunnetu na način koji dolikuje
Allahu, bez poistovjećivanja, bez negiranja, bez izmjene i bez ulaska u
kakvoću.
الأَسْمَاء الْحُسْنَى فَادْعُوهُ بِھَا وَذَرُواْ الَّذِينَ يُلْحِ دُونَ فِي أَسْمَآئِهِ سَيُجْزَوْنَ مَا كَانُواْ يَعْ مَ لُونَ) ? (وَ ِِّ
“Allah ima najljepša imena i vi Ga zovite njima, a klonite se onih koji iskreću
Njegova imena – kako budu radili, onako će biti kažnjeni!” (El–E’araf, 180)
“Ko traži od Allahovih osobina on je mušrik.” (Ibn Tejmijje)
Npr. “O Allahova milosti, smiluj mi se.”
U vezi s razilaženjem, većina sekti se pojavila u ovoj vrsti tevhida.
U vezi sa imenima i osobinama ne smiju biti četiri činjenice:
a. Poistovjećivanje (tešbih)
(da čovjek poistovjećuje Allaha sa stvorenjima, npr. da se kaže: “Allah
se spušta na zemaljsko nebo, kao što se ja spuštam niz stepenice.”
Mušebbihe – sekta koja poistovjećuje Allahove osobine sa osobinama
stvorenja, npr. da neko kaže da je Allahova ruka kao čovjekova ruka.
b. Nijekanje (ta’til)
(da čovjek kaže da Allah nema lice, ruku i sl.)
Muattile – sekta koja je negirala Allahove osobine iz straha da ne bi
poistovjećivali Allaha sa stvorenjima
Odgovor muattilama : “Niko nije kao On! On sve čuje i sve vidi.” (Šura, 11)
Mušebbihe obožavaju kipa, a muattile obožavaju nepostojećeg boga. (Ibn
Tejmijje)
c. Bez mijenjanja ili iskrivljavanja značenja (tahrif )
– Tekstualni: وَكَلَّمَ للهُّ مُوسَى تَكْلِيمًا “A Allah je razgovarao s Musaom” tj. sa
dammom na harfu ha u riječi Allah.
Maturidije kažu: “Allah ne govori”, tj. kažu sa fethom na harfu ha u
riječi Allah, pa bi tako značenje ajeta bilo: “Musa je razgovarao s
Allahom.”
– Po značenju
“Allahova ruka je iznad njihovih ruku.” (El–Feth,10) – ovu su protumačili
kao: “Allahova snaga je iznad njihovih.”
d. Kakvoća (postoji, ali ne ulazimo u kakvoću)
Skripta iz Islamskog vjerovanja – Minber.ba
Vidi manjeSkriptu pripremio: Nermin Avdić
Recenzija: mr. Elvedin Huseinbašić
http://www.minber.ba/skripta-iz-islamskog-vjerovanja/
Kako da prepoznamo akidu ehlus-sunneh?
Kako da prepoznamo Ehlus-sunneh? 1. Dokazivanje Kur'anom i sunnetom direktno bez indirektnog ili razumskog uplitanja, 2. Prihvataju sve vjerodostojne (sahih) hadise, bez obzira jesu li mutevatir ili ahad, 3. Koriste se šerijatskom terminologijom preuzetom iz Kur'ana i sunneta, 4. Nikoga ne slijede fviše
Kako da prepoznamo Ehlus-sunneh?
1. Dokazivanje Kur'anom i sunnetom direktno bez indirektnog ili
razumskog uplitanja,
2. Prihvataju sve vjerodostojne (sahih) hadise, bez obzira jesu li mutevatir
ili ahad,
3. Koriste se šerijatskom terminologijom preuzetom iz Kur'ana i sunneta,
4. Nikoga ne slijede fanatično, osim Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem
(stav Ibn Tejmijje),
5. Nemaju naziva po kome se poznaju. “Muslimani”.
Skripta iz Islamskog vjerovanja – Minber.ba
Vidi manjeSkriptu pripremio: Nermin Avdić
Recenzija: mr. Elvedin Huseinbašić
http://www.minber.ba/skripta-iz-islamskog-vjerovanja/
Koja su vremena, mjesta i stanja kada se prima dova?
Dova u gluho doba noći i u praskozorje. Iznoseći pohvalu o svojim vjernim robovima, Uzvišeni Allah kaže: "I u praskozorje su oprost grijeha tražili." (Ez-Zarijat, 18) Ebu Hurejre, radijallahu anhu, je ispričao da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Naš Gospodar se spušta na najniževiše
Dova u gluho doba noći i u praskozorje.
Iznoseći pohvalu o svojim vjernim robovima, Uzvišeni Allah kaže: “I u praskozorje su oprost grijeha tražili.” (Ez-Zarijat, 18)
Ebu Hurejre, radijallahu anhu, je ispričao da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Naš Gospodar se spušta na najniže nebo svaku noć kada nastupi njena posljednja trećina, i govori:
‘Ko Mi se moli, pa da mu se odazovem?
Ko traži od Mene, pa da mu dam?
Ko Me moli za oprost, pa da mu oprostim?'“
(Bilježi ga Buhari br. 1145, i Muslim br. 758.)
Dova pred kraj obaveznih namaza (prije selama).
Ebu Umame el-Bahili prenosi: „Neko je upitao Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem o tome kada se dova najviše prima, pa je on kazao: ‘Pred kraj noći i pred kraj obaveznih namaza.'“ (Bilježi ga Tirmizi, br. 3499.)
Ibnul-Kajjim veli: „Ovo se može odnositi i na period poslije selama, a i prije.
Naš šejh (Ibn Tejmijje) smatrao je da se odnosi na period prije selama.“ (Zadul-Me'ad,) 1/305.
Između ezana i ikameta.
Enes prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: „Dova se ne odbija između ezana i ikameta, pa dovite tada.“ (Bilježi ga Ahmed, 3/105.)
Prilikom poziva za namaz (prilikom učenja ezana).
Sehl b. Sa'd prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: „Dvoje se ne odbija: dova prilikom poziva (ezana)…“ (Bilježi ga Ebu Davud, br. 2450.)
Prilikom kiše.
Sehl b. Sa'd prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: „Dvoje se ne odbija, ili vrlo rijetko se odbija: … dova prilikom kiše.“ (Bilježi ga Hakim, br. 2534.)
Jedan noćni period.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Tokom noći ima jedan period (trenutak) u kojem, ako vjernik bude molio za dobro ovoga ili Onoga svijeta, biće mu uslišano. Taj trenutak se nalazi u svakoj noći.“ (Bilježi ga Muslim, br. 757.)
Jedan čas petkom.
Ebu Hurejre, radijellahu anhu, prenosi: „Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, spomenuo petak i rekao: ‘U njemu ima jedan čas, ako rob, musliman, koji klanja namaz, Allaha za nešto zamoli, On će mu to i dati.’ Potom je rukom pokazao da je taj čas kratkotrajan.“ (Bilježi ga Buhari br. 935, i Muslim br. 852.)
Na sedždi.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, veli: „Rob je najbliži Allahu kada je na sedždi i zato tada najviše dovu upućujte.“ (Bilježi ga Muslim, br. 482.)
Dan Arefata.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: „Najbolja dova je na dan Arefata.“ (Bilježi ga Tirmizi, br. 3585.)
Dova za muslimana u njegovu odsustvu.
Ebu Derda, radijellahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: „Kad čovjek musliman uputi dovu za svoga brata u njegovu odsustvu, melek rekne: ‘I tebi isto tako!'“ (Bilježi ga Muslim, br. 2732.)
Dova nevoljnika.
Allah se odaziva molbi nevoljnika kada ga zamoli, kao što stoji u ajetu: “Onaj koji se nevoljniku, kad mu se obrati, odaziva, i koji zlo otklanja.” (En-Neml, 62.)
Dova osobe kojoj je učinjena nepravda (mazlum).
Kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslao Muaza u Jemen, kazao mu je: „Boj se dove mazluma, jer između nje i Allaha nema prepreke” (Buhari, 2448).
A Allah najbolje zna.
Mr. Jakub Alagić
Vidi manjePreuzeto sa whatapp grupe delil akida https://chat.whatsapp.com/DkGFQhWAyS9IdZMmBx1xeG
Da li ste znali ovo o propisima bajrama?
Da li ste znali da je dozvoljeno čestitati Bajram na bilo koji način u kojem nema šerijatskih zapreka? O tome su prenesene fetve od imama Ahmeda, Malika, šejhul-islama Ibn Tejmijje i mnogih učenjaka današnjice. 1- Da li ste znali da su islamski učenjaci po pitanju propisa bajram-namaza zauzeli razliviše
Da li ste znali da je dozvoljeno čestitati Bajram na bilo koji način u kojem nema šerijatskih zapreka? O tome su prenesene fetve od imama Ahmeda, Malika, šejhul-islama Ibn Tejmijje i mnogih učenjaka današnjice.
1- Da li ste znali da su islamski učenjaci po pitanju propisa bajram-namaza zauzeli različite stavove? Minimalno što je kazano po tom pitanju jeste da je klanjanje bajram-namaza pritvrđeni sunnet i to je bio stav većine islamskih pravnika, a tog stava bili su: malikijska, šafijska, zahirijska pravna škola, učenjaci hanefijske pravne škole Ebu Jusuf i Es-Serhasi, i drugi selefijski učenjaci.
2- Da li ste znali da su neki učenjaci spomenuli jednoglasan stav učenjaka da je pohvalno kupanje povodom bajrama, iako su svi hadisi koji govore o tome slabi? Na to ukazuje ispravna analogija – analogno kupanju petkom povodom odlaska na džumu – i praksa prvih generacija.
3- Da li ste znali da je sunnet da se lijepo obuče čovjek koji ide na bajram-namaz, odnosno da bi čovjek na bajram trebao da obuče najljepšu odjeću koju posjeduje? Na to nam indirektno ukazuje hadis Omera, r.a., u kojem se navodi da je Omer, r.a., bio na pijaci i vidio da se prodaje svileni ogrtač pa ga je uzeo i donio Poslaniku, alejhis-selam, i kazao: ‘’Kupi sebi ovaj ogrtač, kako bi ga mogao oblačiti kada ideš na bajram i kada ti dolaze delegacije“, pa mu je rekao Poslanik: ‘’To oblače samo oni koji nemaju nikakvog udjela na onom svijetu.“ (Buharija i Muslim)
4- Da li ste znali da je sunnet, po konsenzusu učenjaka, osobi koja je krenula na ramazanski bajram-namaz, da nešto pojede prije nego što izađe iz kuće? To je bila praksa Allahovog Poslanika. Enes, r.a., kaže: “Allahov Poslanik ne bi izlazio na ramazanski bajram-namaz prije nego što bi pojeo nekoliko datula.“ U jednoj predaji se dodaje: “Prekidao bi na neparnom broju“.
5- Da li ste znali da je sunnet da čovjek ode na bajram-namaz pješice, ne koristeći prijevozno sredstvo? Na ovaj propis ukazuje hadis Alije, r.a., u kojem kaže: “Od sunneta je da se ide pješice na bajram-namaz.“ (Tirmizi, br. 530, njegovu vjerodostojnost potvrdio je šejh Albani)
6- Da li ste znali da je sunnet da bajram-namazu prisustvuju žene, bez razlike bile starije ili mlađe, pod uvjetom da u njihovom izlasku nema nikakvih šerijatskih prekršaja, kao što je nepropisno oblačenje, šminkanje, mirisanje i dr.? Na to ukazuje hadis Ummu Atijje, r.a., da je kazala: “Naredio nam je Poslanik, alejhis-selam, da na bajramsku musallu iz svojih odaja izađu mlade djevojke, pa čak da i žene u hajzu prisustvuju bajram-namazu, ali da se odmaknu od bajramske musalle.“ (Buharija)
7- Da li ste znali da je dozvoljeno da bajram-namazu prisustvuju djeca? Na to ukazuje hadis Ibn Abbasa, r.a., da mu je kazano: “Jesi li prisustvovao bajramu sa Allahovim Poslanikom?“, pa je rekao: ‘’Da.“ (Buharija)
8- Da li ste znali da je sunnet da se donose tekbiri u periodu izlaska iz kuće pa sve dok ne počne bajramska hutba, po mišljenju većine islamskih učenjaka? Na osnovu riječi Uzvišenog: “Allah želi da vam olakša, a ne da poteškoće imate – da određeni broj dana ispunite, i da Allaha veličate zato što vam je ukazao na pravi put, i da zahvalni budete.“
9- Da li ste znali da je mnogo hadisa koji ukazuju da je Allahov Poslanik redovno prakticirao klanjati bajram-namaz na ‘’musalli“ – otvorenom prostoru? Ebu Seid el-Hudri, r.a., kazao je: “Poslanik bi izlazio na dan Kurbanskog i na dan Ramazanskog bajrama na musallu, a prvo što bi činio bilo je klanjanje namaza…“
10- Da li ste znali da je spomenuto da je Allahov Poslanik samo jednom klanjao bajram-namaz u džamiji i to zbog kiše koja je padala u danima Bajrama, ali je predaja o tome slaba – daif, kao što su pojasnili hadiski eksperti?
11- Da li ste znali da je bajram-namaz ispravan ako se klanja u džamiji – zatvorenom prostoru, ali se time propušta sunnet Allahovog Poslanika?
12- Da li ste znali da Allahov Poslanik nije prakticirao klanjati nafilu ni prije ni poslije bajram-namaza? Na to ukazuju riječi Ibn Abbasa: “Poslanik bi dolazio na musallu i klanjao bi dva rekata bajram-namaza, ne bi klanjao – nafilu – ni prije ni poslije namaza.’’ (Buharija i Muslim)
13- Da li ste znali da je mnogo učenjaka koji su spomenuli konsenzus islamskih pravnika da se bajram-namaz klanja dva rekata? Na to ukazuje hadis Ibn Abbasa, r.a.: “Poslanik bi dolazio na musallu i klanjao bi dva rekata bajram-namaza, ne bi klanjao – nafilu – ni prije ni poslije namaza.“ (Buharija i Muslim)
14- Da li ste znali da, po jednoglasnom stavu učenjaka, nije propisano učenje ezana niti ikameta za bajram-namaz? Na to nam ukazuje hadis Džabira, r.a.: “Prisustvovao sam bajram-namazu sa Allahovim Poslanikom, alejhis-selam, pa je počeo sa namazom, prije hutbe, bez ezana i ikameta.“ (Muslim)
15- Da li ste znali da je većina pravnika – od kojih su tri pravne škole: malikijska, šafijska, hanbelijska – smatrala da se na prvom rekatu donosi sedam tekbira, a na drugom pet? Među njima postoji određenih razilaženja, kao da li se u to ubraja početni tekbir ili ne, da li se ubraja tekbir za ustajanje na drugi rekat ili ne. Hanefijska pravna škola smatrala je da se na prvom rekatu donose tri tekbira prije kiraeta – učenja Kur’ana, a na drugom se donose tri tekbira poslije učenja Kur’ana.
16- Da li ste znali da je donošenje dodatnih tekbira, koji se donose nakon početnog tekbira, pohvalno – sunnet, po konsenzusu islamskih učenjaka? Što znači, ako bi ih čovjek izostavio, namjerno ili nenamjerno, njegov namaz je ispravan.
17- Da li ste znali da ako bi se desilo da klanjač – muktedija – koji klanja za imamom koji preferira suprotno mišljenje od njegovog, po mišljenju tri pravne škole: hanefijske, šafijske, hanbelijske – on će slijediti imama bez obzira što ne preferira to mišljenje. Shodno riječima Allahovog Poslanika: “Imam je postavljen – učinjen – da biste ga slijedili i nemojte se razlikovati od njega….“ (Buharija i Muslim)
18- Da li ste znali da je većina islamskih pravnika smatrala pohvalnim dizanje ruku u bajram-namazu prilikom donošenja dodatnih tekbira? Tog stava bile su hanefijska, šafijska i hanbelijska pravna škola. Iako za to ne postoji jasan – vjerodostojan hadis koji to potvrđuje, ali takav postupak prenesen je u vjerodostojnim predajama od nekih učenjaka prvih generacija.
19- Da li ste znali da je sunnet da imam na kijamu, prilikom klanjanja bajram-namaza, treba učiti naglas Kur’an, po konsenzusu učenjaka?
20- Da li ste znali da je pohvalno da ljudi nakon klanjanja bajram-namaza pažljivo saslušaju bajramsku hutbu, koja je po većini islamskih učenjaka sunnet – a neki su kazali da je to po jednoglasnom stavu učenjaka? Što znači, ako bi čovjek klanjao namaz i nakon toga napustio mjesto obavljanja bajram-namaza, bez slušanja hutbe, njegov namaz bio bi ispravan i neće biti grješan.
21- Da li ste znali da ako žene dolaze na bajram-namaz – ili ako se bajramska hutba direktno prenosi putem radija ili televizije – pohvalno je da imam posveti jedan dio hutbe ženskoj populaciji? To je bila praksa Allahovog Poslanika, alejhis-selam, kao što je zabilježeno u hadisu Džabira kod Buharije i Muslima.
22- Da li ste znali da je većina islamskih učenjaka smatrala da će osoba koja zakasni na bajram naklanjati bajram-namaz na isti način kako se klanja u džematu, jer ne postoje argumenti koji ukazuju da se način naklanjavanja razlikuje od načina na koji se klanja u džematu?
23- Da li ste znali da je većina islamskih učenjaka, među kojima su učenjaci hanefijske, malikijske, šafijske pravne škole, smatrala da, ako se desi da je bajram petkom, dolaskom na bajram nije spala obaveza dolaska na džumu? Jer, osnova je da su to dva zasebna ibadeta i ne može jedan od ovih ibadeta zamijeniti drugi. Međutim, bilo je i onih učenjaka koji su smatrali da ako se desi da je bajram petkom, osobe koje dođu na bajram nisu obavezne dolaziti na džuma-namaz, osim imama koji je obavezan da prisustvuje i bajramu i džuma-namazu. Ovo mišljenje zastupao je imam Ahmed i njega je odabrao šejhul-islam Ibn Tejmijje. To su argumentovali riječima Allahovog Poslanika, alejhis-selam, kada se obraćao ashabima u danu u kojem su se spojili Bajram i džuma: “Ovo je dan u kojem su se spojila dva praznika, pa ko želi, ovaj dolazak mu je dovoljan i za džumu, a mi ćemo i džumu klanjati.“ (Hadis je zabilježio imam Ebu Davud –br. 1073, i dr. od Ebu Hurejre, a njegovu vjerodostojnost potvrdio je šejh Albani.) Također u prilog ovom mišljenju ide vjerodostojna fetva od Osmana, r.a., po ovom pitanju, u kojoj je dozvolio onima koji su klanjali bajram da nisu obavezni dolaziti na džumu. A Allah najbolje zna.
24- Da li ste znali da je sunnet da se čovjek ne vraća istim putem kojim je došao na bajram-namaz, već da se vrati kući drugim putem. Neki učenjaci spomenuli su konsenzus učenjaka po tom pitanju, na osnovu riječi Abdullaha ibn Omer, r.a.: “Allahov Poslanik odlazio je na bajram-namaz jednim putem, a vraćao se drugim.“ (Hadis je zabilježio imam Ebu Davud, br. 1156, njegovu vjerodostojnost potvrdio je šejh Albani)
25- Da li ste znali da je dozvoljeno čestitati Bajram na bilo koji način u kojem nema šerijatskih zapreka? O tome su prenesene fetve od imama Ahmeda, Malika, šejhul-islama Ibn Tejmijje i mnogih učenjaka današnjice.
Na pitanje odgovorio: mr. Elvedin Pezić
Vidi manjePreuzeto sa stranice: s-d-o.org
Riječi Ebu Hanife:”ZA onoga koji kaže: ‘Ja ne znam, da li je moj Gospodar na nebesima ili na Zemlji.” Ebu Hanife je odgovorio: “On je kafir. “
Bismillahir-rahmanir-rahim ?Jeste, nalazi se u spomenutom djelu na stranici 135. Izdavač knjige: mektebetul-furkan, Emirati, štampa 1999g, stranica 135. Imam Ebu Hanife je od onih koji smatraju da je Allah iznad nebesa. To dokazuju njegove riječi: "Ko kaže da ne zna da li je Allah iznad nebesa ili nviše
Bismillahir-rahmanir-rahim
?Jeste, nalazi se u spomenutom djelu na stranici 135.
Izdavač knjige: mektebetul-furkan, Emirati, štampa 1999g, stranica 135.
Imam Ebu Hanife je od onih koji smatraju da je Allah iznad nebesa.
To dokazuju njegove riječi: “Ko kaže da ne zna da li je Allah iznad nebesa ili na Zemlji počinio je nevjerstvo. A, također, i onaj koji tvrdi da je Allah na Aršu, ali ne zna da li je Arš na nebesima ili na Zemlji.“
Pogledati: El-Fikhul-ekber, str. 135, El-Fikhul-ebsat, str. 49, a slično ovom citatu prenio je i Ibn Tejmijje u djelu Medžmu'ul-fetava, 5/48, i Ibnul-Kajjim u djelu Idžtimaul-džujušil-islamijje, str. 139; Zehebi u djelu El-Uluvv, str. 101, 102; Ibn Kudamme u Uluvvu, str. 116, i Ibn ebil-Izz el-hanefi u Šerhu-Tahavijje, 1/ 301.
? Imam Ebu Hanife potvrđuje uzdignuće Allaha, subhanehu ve te'ala, iznad Arša i Njegovu uzvišenost nad stvorenjima, onako kako to Njemu i Njegovoj veličini priliči. Tome su dokaz njegove riječi: “Potvrđujemo da se Allah uzdigao iznad Arša, bez ubjeđenja da je On imao potrebu za Aršom.“ Šerhul-vesijje, str. 10.
Ibn Ebil-Izz el-hanefi, tumačeći Tahavijine riječi, kaže: ”Arš i Kursijj su istina, a On niti je ovisan o Aršu, niti o bilo čemu ispod njega; On obuhvata sve i iznad svega je.” EI-‘Akidetu et-tahavijje, sa osvrtom od Albanija, str. 36-37.
♦ I kaže: “Šejh (Tahavija) je rekao ovaj govor jer je on, nakon spominjanja Arša i Kursija, spomenuo Njegovu neovisnost od Arša i onoga što je mimo njega, kako bi objasnio da stvaranje Arša i Njegovo uzdizanje iznad njega nije bilo iz neke potrebe i nužde za nečim, nego On zna mudrost zbog koje je to uradio.
Bivanje nečega iznad, u odnosu na ono što je ispod, ne znači da je ono iznad u ovisnosti za onim što je ispod. Pogledaj nebesa kako su smještena iznad Zemlje, a nisu u ovisnosti od nje.
A Allah, subhanehu ve te'ala, je još dalje od toga da je Njegova uzvišenost ovisna od nečega, nego je uzvišenost jedna od Njegovih osobenosti. Ona je, Njegovom voljom, nosač onoga što je ispod – onoga što je ovisno od Njega; a On je neovisan od onoga što je ispod i On ga obuhvaća: On je iznad Arša.
On Svojom moći održava Arš i od njega je neovisan, a Arš o Njemu ovisi. On obuhvaća Arš, dočim Arš ne obuhvaća Njega. On ograničava Arš, dočim Arš Njega ne ograničava.
Ovo su neophodnosti koje se vežu za stvorenja.
A novotari, oni koji niječu uzvišenost, kada bi sebi stvari ovako obrazložili, bili bi upućeni na Pravi put; spoznali bi podudarnost razuma sa Objavom i slijedili bi pravac kojem ih dokazi pozivaju.
Međutim, oni su ostavili dokaze, pa su skrenuli sa Pravog puta. Stvar je ovdje onakva kako je opisuje imam Malik, kada je upitan o ajetu: A zatim se na Arš uzdigao : “Kako se uzdigao?” Imam Malik je rekao: “Uzdignuće (istiva’) je poznata stvar; kakvoća njegova je nepoznata.“ Šerhu el-‘akideti et-tahavijje, 1/ 290-291 .
? Imam Malik je napravio razliku između općepoznatog značenja ove riječi i kakvoće koja nije svojstvena ljudima.
Ovo je mišljenje zastupao i imam Ebu Hanife, Allah mu se smilovao. Nakon što je spomenuo prethodni govor imama Malika, Mulla Ali el-Kari kaže: “Ovo mišljenje je zastupao i naš imam. Osim toga, imam je potvrdio i sve ono što se navodi u manje jasnim ajetima i hadisima, u kojima se spominju: ruka, oko, lice i slična svojstva.“ Šerhu el-amali, str. 31; Mirkatul-mefatih, šerhu miškatil-mesabih, 8/251.
❗ Napomena:
Ovde se misli da su riječi: ‘Allah se nije uzdigao na Arš’, da su to riječi kufra, a ne misli se na onoga ko to kaže da je nevjernik.
Zato što je te'vil (alegorično tumačenje), prepreka u tekfiru, a oni koji kažu da se ‘Allah nije uzdigao na Arš’, upravo te'vile ajete uzdignuća poput ajeta: A zatim se na Arš uzdigao.
A Allah najbolje zna.
Odgovorio: mr. Jakub Alagić
Vidi manjePreuzeto sa Whatsapp grupe “DELIL – Akida”