Najvažnije četiri činjenice u vezi vjerovanja u Allaha Uzvišenog su:
1. Allahovo postojanje,
2. Allahovo gospodarstvo,
3. Obredoslovlje (ibadeti),
4. Allahova lijepa imena i savršene osobine.

Riječ “Allah” spomenuta je 10 062 puta u Kur'anu, posebno ili s nekom osobinom, prosječno 20 puta po stranici.

(šejh Sulejman el–Eškar)

1. Allahovo postojanje Postoje četiri vrste dokaza da Allah postoji:

a. Ljudska priroda

“Ti okreni lice svoje pravoj vjeri, kao pravi vjernik, vjeri prema kojoj je Allah stvorio ljude.” (Rum, 30)
“Svako novorođenče se rađa u islamu, zatim ga njegovi roditelji učine jevrejom, kršćaninom ili vatropoklonikom.” (Buharija)

b. Razum

“Jesu li oni stvoreni iz ničega ili su sami sebe stvorili?” (Tur, 35)
Ajet navodi na razmišljanje da oni nisu stvorili sami sebe niti da su stvoreni iz ničega, nego da ima Stvoritelj.

c. Šerijat (Kur'an i hadis)

Cjelokupna objava je dokaz.
– Ajetul-Kursij (El–Bekare, 255) – Suretul-Ihlas.

d. Čulo

Dokaz je na dva načina:

a. Mu'džize (dakle, vide ili osjete mu'džizu i to je dokaz, kao npr. rascijepljenje mjeseca za vrijeme Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem)

b. osjetimo da Allah Uzvišeni postoji tako što se odaziva na dove, određuje događaje i sl. (El–Enfal, 9)

2. Allahovo gospodarstvo (rububijjet) 

Riječ rububijjet je izvedena iz imenice Rab–Gospodar. 

Vrste gospodarstva: – Opće – Allah je Gospodar svega, – Posebno – Allah kao Gospodar vjernika, tj. koji su Ga priznali kao Gospodara.

Šerijatska definicija:
Rububijjet je vjerovanje u troje: – Da je Allah Uzvišeni Stvoritelj (tj. Stvoritelj baš svega)

“Gospodar vaš je Allah, Koji je nebesa i Zemlju u šest vremenskih razdoblja stvorio, a onda se nadvisio nad Aršem; On tamom noći prekriva dan, koji ga u stopu prati, a Sunce i Mjesec i zvijezde se pokoravaju Njegovoj volji. Samo On stvara i upravlja! Uzvišen neka je Allah, Gospodar svjetova!” (El–E'araf, 54)

 – Čovjek nikada ništa nije stvorio, nego ono što je Allah stvorio, čovjek oblikuje.

– Da je Allah Uzvišeni Vladar

“On uvodi noć u dan i uvodi dan u noć, On je potčinio Sunce i Mjesec – svako plovi do roka određenog; to vam je, eto, Allah. Gospodar vaš, carstvo je Njegovo! A oni kojima se, pored Njega, klanjate ne posjeduju ništa.” (Fatir, 13)

Allahova vlast podrazumjeva dvoje:

– da Allah Uzvišeni posjeduje sve i
– da Allah Uzvišeni sa svim vlada i upravlja.

– Da je Allah Uzvišeni Onaj Koji upravlja (za čovjeka je bolje reći da upravlja , nego da vlada ).

3. Uluhijjet Jezička definicija: ilah–bog,

– Tevhid uluhijjet = tevhid ibadeta

“Allah svjedoči da nema drugog boga osim Njega, – a i meleki i učeni -, i da On postupa pravedno. – Nema boga osim Njega, Silnog i Mudrog!” (Alu Imran, 18)

Srž poslanstva je bio tevhid ibadeta.
Ibadet je sve što Allah voli i s čime je zadovoljan od riječi i djela, javnih i tajnih. (Ibn Tejmije)
Ruknovi ibadeta su: potpuna poniznost i ljubav.
“Bogovi” koje obožavaju mušrici nemaju nijednu osobinu Boga: ne donose nikakvu korist obožavateljima, niti otklanja štetu, ne mogu produžiti život, ne mogu usmrtiti …

Ovaj racionalan dokaz sadržan je u Kur’anu:

“Neki pored Njega božanstva prihvataju koja ništa ne stvaraju, a koja su sama stvorena, koja nisu u stanju da od sebe neku štetu otklone ni da sebi kakvu korist pribave i koja nemaju moći da život oduzmu, da život daju i da ožive.” (El-Furkan, 3)

“Zar da Njemu smatraju ravnim one koji ne mogu ništa da stvore, i sami su stvoreni, i koji im ne mogu pomoći niti mogu da pomognu sebi?” (El–E’araf, 191 i 192)

Islamski učenjaci kažu da sljedeći ajeti sijeku korijene širka:

Reci: “Zovite one koje, pored Allaha, bogovima smatrate. Oni ništa nemaju, ni koliko trun jedan, ni na nebesima ni na Zemlji; oni u njima nemaju nikakva udjela i On nema od njih nikakve pomoći. Kod Njega će se moći zauzimati za nekoga samo onaj kome On dopusti. I kad iz srca njihovih nestane straha, oni će upitati: “Šta je to rekao Gospodar vaš?” – “Istinu” – odgovoriće, On je uzvišen i velik.” (Saba’, 22 i 23)

– Mušrici su smatrali da je Allah Stvoritelj, a to podrazumjeva da Ga treba i obožavati:

“Upitaj: ‘Ko vas hrani s neba i iz zemlje, čije su djelo sluh i vid, ko stvara živo iz neživog, a pretvara živo u neživo, i ko upravlja svim?’ – ‘Allah!’ – reći će oni -, a ti reci: ‘Pa zašto Ga se onda ne bojite? To vam je Allah, Gospodar vaš istinski! Zar poslije istine ima išta osim zablude? Pa kuda se onda odmećete?'” (Junus, 31 i 32)

4. Allahova lijepa imena i savršene osobine

Šerijatska definicija:

Potvrđivanje imena i osobina u Kur’anu i Sunnetu na način koji dolikuje Allahu, bez poistovjećivanja, bez negiranja, bez izmjene i bez ulaska u kakvoću.

“Allah ima najljepša imena i vi Ga zovite njima, a klonite se onih koji iskreću Njegova imena – kako budu radili, onako će biti kažnjeni!” (El–E’araf, 180)

“Ko traži od Allahovih osobina on je mušrik.” (Ibn Tejmijje)

Npr. “O Allahova milosti, smiluj mi se.”

U vezi s razilaženjem, većina sekti se pojavila u ovoj vrsti tevhida.

U vezi sa imenima i osobinama ne smiju biti četiri činjenice: a. Poistovjećivanje (tešbih) (da čovjek poistovjećuje Allaha sa stvorenjima, npr. da se kaže: “Allah se spušta na zemaljsko nebo, kao što se ja spuštam niz stepenice.”

Mušebbihe – sekta koja poistovjećuje Allahove osobine sa osobinama stvorenja, npr. da neko kaže da je Allahova ruka kao čovjekova ruka. b. Nijekanje (ta’til) (da čovjek kaže da Allah nema lice, ruku i sl.)

Muattile – sekta koja je negirala Allahove osobine iz straha da ne bi poistovjećivali Allaha sa stvorenjima

Odgovor muattilama : “Niko nije kao On! On sve čuje i sve vidi .” (Šura, 11)
Mušebbihe obožavaju kipa, a muattile obožavaju nepostojećeg boga. (Ibn Tejmijje) c. Bez mijenjanja ili iskrivljavanja značenja (tahrif ) – Tekstualni: اًيمِلْكَ ى ت َوسُ مُّ ﷲ َمَّلَكَو “A Allah je razgovarao s Musaom” tj. sa dammom na harfu ha u riječi Allah.
Maturidije kažu: “Allah ne govori”, tj. kažu sa fethom na harfu ha u riječi Allah, pa bi tako značenje ajeta bilo: “Musa je razgovarao s Allahom.”
–
Po značenju
“Allahova ruka je iznad njihovih ruku.” (El–Feth,10) – ovu su protumačili kao: ” Allahova snaga je iznad njihovih.” d. Kakvoća (postoji, ali ne ulazimo u kakvoću)

———————————

Iz skripte “islamsko vjerovanje” – minber.ba

Skriptu pripremio: Nermin Avdić
Recenzija: mr. Elvedin Huseinbašić

Preuzmite skriptu u pdf formatu:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/06/Skripta-iz-islamskog-vjerovanja-ispravljena-verzija-minber-ba.pdf

Uz kabur, shodno vjerodostojnim predajama Allahovog Poslanika, s.a.v.s, zabranjeno je sljedeće:

a) klanje kurbana

Zabranjeno je uz kabur klati kurban. To se jasno vidi iz Enesove, r.a„ predaje u kojoj se navodi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s, rekao: Nema klanja (uz, kabur) u islamu! Abdurrezzak, u nastavku te predaje, pojašnjava: Uz kabur su imali običaj klati kravu ili ovcu![61]

b) izdizanje kabura iznad nivoa Zemlje

Kabur ne smije biti izdignut iznad nivoa zemlje. To se čini jedino u slučaju da bi se prepoznalo da je to kabur, kako napominje imam Šafija, da se po njemu ne bi sjedilo i gazilo.[62] ‚Ali el-Kari smatra da se to odnosi na izdignute i ukrašene kabure koji se danas grade od mermera i betona.[63]
Ebu-l-Hejjadž el-Esedi veli da ga je Alija b. ebi Talib, r.a, upitao: Hoćšč li da te zadužim onim čime je mene Allahov Poslanik, s.a.v.s. zadužio? Naredio mi je da svaki kip (spomenik) srušim i svaki uzdignuti mezar poravnam.”[64]

c) podizanje nadgrobnih spomenika

Podizanje nadgrobnih spomenika strogo je zabranjeno, što je već naglašeno u prethodnoj (Muslimovoj, Tirmizijinoj i Ebu Davudovoj) predaji, u kojoj Alija b. ebi Talib, na, ističe da mu je Allahov Poslanik, s.a.v.s, naredio da svaki nagrobni spomenik poruši!
Očito je da gradnja nišana na kaburima na našim prostorima ima svoje razloge u razlikovanju od drugih naroda i religija i pokušaj izbjegavanja asimilacije s drugima. Može se primijetiti da se isključivo po nišanima na kaburima može odgonetnuti, nakon agresije na Bosnu i Hercegovinu, te rušenja i paljenja kuća i vjerskih objekata, da su tu živjeli muslimani. To, donekle, opravdava takvu vrstu obilježavanja, ali pod uvjetom da to obilježavanje bude skromno i da ne prelazi u nedozvoljeni luksuz!

d) pisanje po kaburima

Džabir, r.a, prenosi hadis da je Vjero jesnik, s.a.v.s, Zabranio da se piše po kaburima.[65]
Imam Es-Sindi, komentirajući ovaj hadis, navodi da postoji mogućnost da se ova zabrana odnosi na ispisivanje bilo čega po kaburima: imena umrlog, godinu rodenja ili smrti, kao i kur’anskog teksta ili Allahovih imena. On, dalje, navodi da Hakim ovaj hadis smatra vjerodostojnim, ali kaže da se po njemu ne postupa, zato što muslimanski učenjaci, slijedeći praksu prvih generacija, ispisuju imena i određene podatke umrlih osoba po njihovim kaburima. Imam Zehebi, pak, svako ispisivanje smatra novotarijom. Hafiz Iraki, kako navodi Sujuti, smatra da je zabrana pisanja kur’anskih ajeta ili Allahovih imena na kaburima uzrokovana time da to što je napisano neće pasti na zemlju, pa da se po tome ne bi gazilo.[66]

e) građenje na kaburima

Svaka vrsta gradnje na kaburima strogo je zabranjena. Ranije je spomenuta zabrana gradnje nadgobnih spomenika. Iz Džabirove, r.a, predaje u kojoj Poslanik, s.a.v.s, jasno zabranjuje da se na kaburima gradi,[67] razumije se, kako ističe hafiz El-‚Iraki, da se to odnosi na svaku vrstu građevine, bilo da se radi o nagdrobnom spomeniku, turbetu, džamiji, medresi ili nečem sličnom. Dopuštena je samo blago izdizanje nad zemljom, kako bi se označilo da se radi o kaburu, kako se to mjesto ne bi gazilo, dok je svaka druga gradnja u koliziji sa sunnetom Allahovog Poslanika, s.a.v.s.[68]

f) sjedenje na kaburima

Sjedanje na kabur strogo je zabranjeno. Poslanik islama, s.a.v.s, u predaji Ebu Merseda el-Ganevija, r.a. jasno ističe: Ne sjedajte na kabure![69]
Tu zabranu još bolje ilustrira hadis koji Ebu Hurejre, r.a, prenosi od Allahovog Poslanika, s.a.v.s: Da neko od vas sjedne na žeravicu, pa mu ona spali odjeću i dopre do kože, bolje je nego da sjedne na mezar!”[70]

g) klanjanje na kaburima

Klanjanje na kaburu, uz kabur i prema njemu strogo je zabranjeno Poslanikovim, s.a.v.s, hadisom koji prenosi Ebu Mersed el-Ganevi, r.a: Nemojte sjediti na kaburima niti klanjati prema njima![71]
Ta zabrana posebno je drastična kada je u pitanju namaz u kome smo okrenuti prema kaburu. Ako to činimo uz kabur, odnosno u kaburistanu, onda naš namaz neće biti valjan jer ga klanjamo na nečistom mjestu, kao što veli Vjerovjesnik, s.a.v.s, u predaji Ebu Se’ida el-Hudrija, r.a: Kompletna Zemja je mjesto za klanjanje, izuzev kaburistana i kupatila.”[72]
Ako se to čini prema kaburu iz neznanja – to je haram, a ako se svjesno okreće ka umrloj osobi u kaburu, onda je to – kako tvrdi šejh ‚Ali el-Kari – otvoreni širk![73] Ibn Tejmijje smatra da je strogo zabranjeno klanjati na kaburu, pored kabura ili prema kaburu, upravo radi sasijecanja bilo kakve mogućnosti pojave širka. Takav čin osuđuju, kako tvrdi Ibn Hazm, i Ebu Hanife, Evzai, Sufjan i dr.

h) gradnja džamija na kaburima

Svaka gradnja na kaburima je zabranjena, čak ako se radi i o gradnji džamija. To je posebno potcrtavao Allahov Poslanik, s.a.v.s, upozoravajući svoje sljedbenike da ne dođu u takvo iskušenje. Aiša, r.a, prenosi da su Ummu Seleme i Ummu Habiba, r.a, vidjele crkvu u Abesiniji, sa brojnim slikama i kipovima, kada su za vrijeme hidžre boravile u toj zemlji, pa im je Poslanik, s.a.v.s, tada rekao: To su oni koji, kada umre dobar čovjek sagrade, na njegovom kaburu bogomolju i potom u njoj naslikaju slike. Takvi su kod Allaha najgora stvorenj.”[74]
Iz predaje Ebu Hurejrea, r.a. eksplicite se vidi da je takve osobe Allah Uzvišeni prokleo. Vjerovjesnik, s.a.v.s, jasno to nagovještava: Allah je prokleo židove i kršćane koji su grobove svojih vjerovjesnika uzeli kao bogomolje.”[75]
Već i ove dvije autentične predaje jasno ilustriraju islamsko poimanje života i svijeta. Otuda svaka vrsta gradnje na kaburima treba biti dobro analizirana prije nego što se nađemo u timu onih na koje će se sručiti Allahovo prokletstvo. Zato, gradimo van kabura, a ne na njima i dajmo šansu životu a ne smrti![76]

i) putovanje radi obilaska kabura

Putovanje radi obilaska kabura je, kako smatra najveći dio islamskih učenjaka, strogo zabranjeno, pa makar se radilo i o samom kaburu Allahovog poslanika, Muhammeda, s.a.v.s. Oni taj stav temelje na autentičnom hadisu Allahovog Poslanika, s.a.v.s, koji od njega prenose Ebu Hurejre i Ebu Se’id el-Hudri, r.a: Putovanje se organizira isključivo radi tri džamije: Mesdžidu-l-harama, Mesdžidu-l Aksaa i ove moje džamije.”[77]
Toj tvrdnji ide u prilog i Kaz’aova predaja, kada je htio zijaretiti Et-Tur, pa je upitao ‚Abdullaha b. Omera, r.a, o tome, našto mu je on odgovorio: Zar nisi čuo da je V ero jesnik, s.a.v.s, rekao: Putovanje se organira isk jučivo radi tri džam je: Mesdžidu-l-Harama, Poslanikove, s.a.v.s, džamije i Mesžidu-l—Aksa’a; Zato ostavi Et-Tur i ne putuj tamo.”[78]
Šejh Ebu Muhammed el-Džuvejni, poznati imam u oblasti tefsira i fikha i otac poznatog Imamu-l-Haremejna, na temelju citiranog hadisa koji bilježe Buhari i Muslim, kategorički zabranjuje putovanje u svrhu posjećivanja bilo čijeg kabura, a imam es-San’ani tvrdi da su sve predaje koje aludiraju na posjećivanje kabura poslanika i dobrih ljudi slabe ili apokrifne, pa, prema tome, ne može se, u ovom pogledu, na njih osloniti.[79]
Međutim, putovanje u svrhu traženja nauke, ekonomskih i poslovnih razloga je, prema stavu učenjaka, apsolutno dozvoljeno i u tom pogledu nema nikakvih zapreka.

j) paljenje svijeća ili svjetiljki na kaburima

U nekim područjima uobičajilo se i na kaburima umrlih muslimana ili mjestima njihove pogibije paliti svijeće ili koristiti neku drugu vrstu svijetiljke, što je, svakako, poistovjećivanje s praksom kršćana ili vatropoklonika. Poslanik islama, s.a.v.s, kategorički je to zabranio, što vidimo iz Ibn ‚Abbasove, r.a, predaje u kojoj se kaže: Allahov Poslanik, s.a.v.s, prokleo je žene koje često posjećuju kabure, one koji na kaburima grade džamije i one koji pale svjetiljke na kaburima![80]
Taj čin koji prakticiraju neki muslimani, osim bojazni da se čovjek identificira s osobama drugog svjetonazora i religijskih opredjeljenja, nosi sa sobom i bespotrebno trošenje materijalnih sredstava, što se kosi sa učenjem islama, da treba pomoći živima, a ne razbacivati sredstva od kojih koristi nemaju ni živi a ni mrtvi![81]

(Poglavlje iz knjige: ISLAMSKI BONTON, Autor: dr. Šefik Kurdić, Izdavač: Islamska pedagoška akademija, Zenica, 2005. god.)

—————————-
fusnote:

61 Hadis bilježi Ebu Davud u Sunenu: 20 – Kitabu-l-dženaiz, 70 – Babu kerahijeti-z-zebhi `inde-l-kabri, hadis br. 3222 i Ahmed u Musnedu, 3/197.
62 Vidi: Tirmizi, Sunen, 3/367. (lzdanje: Daru-l-kutubi-l-`ilmijje, Bejrut, 1987.)
63 Vidi: Tirmizijina zbirka hadisa, 3/441.
64 Hadis bilježi Muslim u Sahihu: 11 – Kitabu-l-dženaiz, 31 – Babu-l-emri bitesvijeti-lkabri, hadis br. 969; Tirmizi u Sunenu: 8 – Kitabu-l-dženaiz, 56 – Babun ma džae fi tesvijeti-l-kuburi, hadis br. 1049 i ocjenjuje ga kao hasen i Ebu Davud u Sunenu: 20 – Kitabu-l-dženaiz, 68 – Babun fi tesvijeti-l-kabri, hadis br. 3218.
65 Hadis bilježi Nesai u Sunenu: 21 – Kitabu-l-dženaiz, 98 – Babu tedžsisi-lkuburi; Tirmizi u Sunenu: 8 – Kitabu-l-dženaiz, 58 – Babun ma džae fi kerahijeti tedžsisi-l-kuburi ve-l-kitabeti ‚alejha, hadis br. 1052 i ocjenjuje ga kao hasenun-sahihun i Ebu Davud u Sunenu: 20 – Kitabu-l-dženaiz, 72 – Babun fi-l-binai `ale-l-kabri, hadis br. 3226.
66 Vidi o ovome: Sujutijev komentar Nesaijinog Sunena i Sindijevu Hašiju, štampanu zajedno sa Sunenom imama Nesasija, 4/87 (izdanje: Daru-l-fikr, Bejrut, 1930.). Vidi, također: Tirmizijina zbirka hadisa, 3/444.
67 Hadis bilježe Muslim u Sahihu: 11 – Kitabu-l-dženaiz, 32 – Babu-n-nehji ‚an tedžsisi-l-kabri ve-l-binai ‚alejhi, hadis br. 970; Nesai u Sunenu: 21 – Kitabu-ldženaiz, 97 – Babu-l-binai `ale-l-kabri; Tirmizi u Sunenu: 8 – Kitabu-l-dženaiz, 58 – Babun ma džae fi kerahijeti tedžsisi-l-kuburi ve-l-kitabeti ‚alejha, hadis br. 1052 i ocjenjuje ga kao hasenun-sahihun i Ebu Davud u Sunenu: 20 – Kitabu-l-dženaiz, 72 – Babun fi-l-binai `ale-l-kabri, hadis br. 3225.
68 Vidi o tome: Sujutijev komentar Nesainog Sunena, štampan zajedno sa Sunenom, 4/86. 986 Hadis bilježi Muslim u Sahihu: 11- Kitabu-l-dženaiz, 33 – Babu-n-nehji `ani-l džulusi `ale-l-kabri, hadis br.972; Tirmizi u Sunenu: 8 – Kitabu-l-dženaiz, 57 – Babun ma džae fi kerahijeti-l-mešji `ale-l-kuburi ve-l-džulusi ‚alejha ve-s salati ilejha, hadis br. 1050 i Ebu Davud u Sunenu: 20 – Kitabu-l-dženaiz, 73 – Babun fi kerahijeti-l-ku’udi ‚ale-l-kabri, hadis br. 3229.
69 Hadis bilježi Muslim u Sahihu: Isti kitab i bab, hadis br. 971. Pogledaj, također: Muslimova zbirka hadisa, 1/434, hadis br. 498. Ovaj hadis prenosi i Ebu Davud u Sunenu: cit. kitab i bab, hadis br. 3228.
70 Hadis bilježi Muslim u Sahihu: cit. kitab i bab, hadis br. 972; Muslimova zbirka hadisa, hadis br. 499; Tirmizi u Sunenu: 8 – Kitabu-l-dženaiz, 57 – Babun ma džae fi kerahijeti-l-mešji `ale-l-kuburi ve-l-džulusi ‚alejha ve-s-salati ilejha, hadis br. 1050 i Ebu Davud u Sunenu: cit. kitab i bab, hadis br. 3229.
71 Hadis bilježi Tirmizi u Sunenu: 2 – Kitabu-s-salat, 119 – Babun ma džae enne-lerda kulleha mesdžidun ille-l-makberete ve-l-hammame, hadis br. 317; Ebu Davud u Sunenu: 2 – Kitabu-s-salat, 23 – babun fi-l-mevadi’illeti la tedžuzu fi-s-salat, hadis br. 492; Ibn Madže u Sunenu: 4 – Kitabu-l-mesadžid, 4 – Babu-lmevadi’illeti tukrehu fihe-s-salat, hadis br. 745 i Ahmed u Musnedu, 3/83 i 96.
72 Vidi o tome detaljnije: Ahkamu-l-dženaiz ve bide’uha, str. 211.
73 Provjeri: Ahkamu-l-dženaiz ve bide’uha, str. 214.
74 Hadis bilježi Buhari u Sahihu: 23 – Kitabu-l-dženaiz, 70 – Babu binai-lmesdžidi `ale-l-kabri, hadis br. 1341 i Muslim u Sahihu: 5 – Kitabu-lmesadžid, 3 – Babu-n-nehji `an binai-l-mesadžidi `ale-l-kuburi, hadis br. 528.
75 Hadis bilježi Buhari u Sahihu: cit. kitab, 61 – Babun ma jukrehu minettihazi-lmesadžidi `ale-l-kuburi, hadis br. 1330 i Muslim u Sahihu: cit. kitab i bab, hadisi br. 529-532.
76 Koga bude inetersiralo ovo podrućje, neka pročita Albanijevu knjigu Tahzirus-sadžid meni-t-tihazi-l-kuburi mesadžid, koja sadrži 240 stranica i tretira zabranu gradnje džamija i mesdžida na kaburima, potkrijepljenu brojnim hadisima koji upućuju na tu zabranu sa svih aspekata. (Izdanje: Mektebu-lislami, Damask-Bejrut, 1398.g. po Hidžri).
77 Hadis bilježi Buhari u Sahihu: 30 – Kitabu-s-savmi, 67 – Babu savmi jevme-nnahri, hadis br. 1995 i Muslim u Sahihu: 15 – Kitabu-l-hadždž, 74 – Babu seferi-l-mer’eti me’a mahremin ila hadždždin, hadis br. 827 i cit. kitab, 95 – Babun: La tušeddu-r-rihalu illa ila selaseti mesadžide, hadis br. 1397.
78 Hadis bilježi Taberani u El-Mu’džemu-l-kebiru i El-Mu’džemu-l-evsatu. Lanac ove predaje je autentičan, kako navodi Hejsemi u Mu’džemu-z-zevaidu, 4/4. Tu predaju, također, bilježi El-Ezreki u Ahbaru Mekka, str. 304. (Vidi: Ahkamu-l-dženaiz ve bide’uha, str. 226).
79 Vidi o tome: Ahkamu-l-dženaiz, str. 227-231.
80 Hadis bilježe tri autora poznatih sunena: Tirmizi u Kitabu-s-salatu, 121 – Babun ma džae fi kerahijeti en jettehize `ale-l-kabri mesdžiden, hadis br. 320 i ocjenjuje ga kao hasen; Ebu Davud u Kitabu-l-dženaiz, 78 – Babun f zijaretin-nisai-l-kubur, hadis br. 3236 i Nesai u Kitabu-l-dženaiz, Babu-t-taglizi fi-ttihazi-s-surudži `ale-l-kuburi i Ahmed u Musnedu, 1/229, 287, 324 i 337.
81 Pogledaj u vezi s ovim zabranama hadiske zbirke Buharije, Muslima, Tirmizije, Nesaije, Ebu Davuda, Ibn Madžea i dr. Također, konsultiraj: Albani, Tahziru-s-sadžid min ittihazi-l-kuburi mesadžid, str. 11-204 (izdanje: El-Mektebu-l-islami) i Ahkamu-l-dženaiz ve bide’uha, str. 203-238 i Ebu Bekr el-Džezairi, Minhadžu-l-muslim, str. 199-200.

Uzvišeni Allah na mnogim mjestima u Kur’anu odlikuje učene ljude nad onima koji nemaju znanja.

Tako Svevišnji kaže: “Reci: ‘Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju?’ Samo oni koji pameti imaju pouku primaju!” (Ez-Zumer, 9.)
Također, rekao je: “I Allah će na visoke stepene uzdignuti one među vama koji vjeruju i kojima je dato znanje. – A Allah dobro zna ono što radite.” (El-Mudžadela, 11.)
Naredio je Svome Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, da traži da mu se znanje poveća, jer se time povećavaju i podižu stepeni kod Uzvišenog Allaha. Rekao je: “I reci: ‘Gospodaru moj, Ti znanje moje povećaj!’” (Ta-Ha, 114.)
Ustvrdio je da najveće strahopoštovanje prema Njemu, Uzvišenom Allahu, imaju i iskazuju učeni ljudi kada je rekao: “A Allaha se boje od robova Njegovih – učeni.” (Fatir, 28.)

Znanje koji se spominje u ovim ajetima jeste šerijatsko znanje, znanje o vjeri islamu s kojim je došao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, da izvede ljude iz tmina nevjerstva i neznanja u svjetlo vjere i istine. Svakako da će i oni koji posjeduju ovodunjalučko, svjetovno znanje putem kojeg pomažu zajednici i društvu u kome žive, uspostavljaju red i mir, teže pravdi i prosperitetu, biti nagrađeni određenom nagradom, međutim, oni koji posjeduju šerijatsko znanje na njih se odnose spomenute blagodati i spomenuti stepeni kod Uzvišenog Allaha.

Najveće, najbolje i najvažnije šerijatsko znanje jeste znanje koje govori o Allahovim imenima i svojstvima, jer:

1. Vrijednost i značaj znanja ovisi o onome o kome ili čemu govori to znanje, pa, pošto ovo znanje govori o Svevišnjem Allahu, Koji je čovjeku vjerniku najpreči od svega, onda zasigurno i podučavanje ovome znanju biva najprečim. Stoga je znanje o Allahu osnova svakog drugog znanja.

2. Poznavanje Allahovih imena i svojstava jedan je od temelja vjerovanja u Svevišnjeg Allaha i nije dovoljno reći: “Ja vjerujem u Allaha”, bez poznavanja Allaha. Naprotiv, suština vjerovanja je da čovjek poznaje svoga Gospodara u Kojeg vjeruje a zatim da se zalaže u obožavanju samo Njega Uzvišenog. Vjerovanje u Allaha je jedan od šest temelja imana, a vjerovanje u Allahova lijepa imena i uzvišena svojstva je jedan od temelja vjerovanja u Allaha.
Ibnul-Kajjim, rahmetullahi alejh, je rekao: “Nastojanje u spoznaji i razumijevanju, shvatanju ajeta koji govore o Allahovim svojstvima mora biti najveće, jer time se u potpunosti sprovode dva šehadeta, svjedočenja. Potvrđivanje tih uzvišenih svojstava je od obaveznosti obožavanja samo Allaha Jedinog Koji nema sudruga.”

3. Uzvišeni Allah stvorio je stvorenja da Ga obožavaju. Rekao je: “A džinne i ljude Sam stvorio samo da Me obožavaju!” (Fatir, 28.) Svevišnji Allah stvorio je ljude nakon što nisu postojali, i stvorio je sve što je na nebesima i Zemlji za njih, kako bi Njega spoznali i obožavali Ga jedinog, nikoga Mu ravnim ne smatrali. Pa, kako da čovjek obožava svoga Gospodara ako Ga ne poznaje?! Zbog toga, ljudi moraju upoznati svoga Gospodara kako bi ispunili svoju zadaću na Dunjaluku, ono zbog čega su stvoreni.

4. Zato je poznavanje Allahovih imena i svojstava osnova obožavanja Uzvišenog Allaha.
Ebul-Kasim el-Asbehani, rahmetullahi alejh, pojašnjavajući važnost poznavanja Allahovih imena, je rekao: “Pojedini islamski učenjaci kažu da je prva obaveza koju je Svevišnji Allah propisao Svojim stvorenjima, upravo, Njegova spoznaja, upoznavanje Svevišnjeg Allaha, jer kada Ga ljudi spoznaju i obožavat će Ga. Zbog toga je Uzvišeni Allah i rekao: ‘Znaj da nema boga osim Allaha! Traži oprosta za svoje grijehe i za vjernike i za vjernice! Allah zna kud se krećete i gdje boravite.’ (Muhammed, 19.) Stoga je obaveza muslimanima da spoznaju

Allahova imena i njihova značenja, pa da Ga veličaju na način koji Mu dolikuje.
Kada bi neki čovjek htio da se oženi od drugog čovjeka, ili da on drugog oženi od sebe –svoju kćerku uda za drugog– ili da stupi u neki posao s njim, zasigurno bi tražio da se upozna s njim: da ga upozna sa svojim imenom i nadimkom, imenom oca i djeda –porodice iz koje potiče–, pitao bi ga o bitnim i manje bitnim događajima iz njegova života; pa, Uzvišeni Allah, Koji nas je stvorio i opskrbio mnogim blagodatima, Allah čijoj se milosti nadamo i od čije srdžbe strahujemo, preči je da se upoznamo s Njegovim imenima i njihovim značenjima.” (El-Hudždže fil-Mehudždže)

5. Časni Kur’an mnogo govori o Allahovim imenima, svojstvima i radnjama. Skoro da nema sure a da u njoj nema spomena nekog od Allahovih imena ili svojstava, a ono o čemu se mnogo govori, onaj ko se mnogo opisuje i koji posjeduje mnoga imena, on je od velike važnosti i njemu se posvećuje velika pažnja. Ako trećina Kur’ana –kako kažu islamski učenjaci– govori o Allahovim imenima, svojstvima i radnjama, Kur’an koji je objavljen ljudima kao uputsvo kako i u čemu da provedu svoj život, zar to nije išaret ljudima da i oni posvete ogromnu pažnju spoznavanju svoga Gospodara, Njegovih imena i svojstava.

Šejhul-islam Ibn Tejmijje, rahmetullahi alejh, je rekao: “U Kur’anu se Allahova imena, svojstva i radnje spominju više nego što se spominje jelo, piće i bračni život u Džennetu.” –Dakle, ono što čovjek priželjkuje i čemu žudi. Ovdje kao da nam, Ibn Tejmijje, rahmetullahi alejh, ukazuje da uživanje na Drugom svijetu ne može se ostvariti osim spoznajom Uzvišenog Allaha i pokoravanjem Njemu. – Kaže dalje: “Tako su ajeti koji u sebi sadrže spomen Allahovih imena i svojstava veće vrijednosti od ajeta koji govore o Drugom svijetu, pa je najčasniji i najuzvišeniji ajet u Kur’anu Ajetul-Kursi koji samo govori o Svevišnjem Allahu od početka do kraja. U hadisu koga bilježi Muslim prenosi se da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao Ubejja b. Ka‘ba: ‘Znaš li koji je ajet iz Allahove Knjige koju pamtiš najuzvišeniji?’ Ubejj b. Ka‘b, radijallahu anh, je rekao: ‘Allahu la ilahe illa huve-l-Hajju-l-Kajjum…’ Nakon toga, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je potapšao malo jače Ubejja po grudima i rekao: ‘Allah ti povećao znanje!’ (Muslim, br. 810.)

Najuzvišenija sura u Kur’anu jeste Majka Kur’ana (El-Fatiha) kao što se vjerodostojno prenosi od Ebu Se‘ida b. El-Mu’alle da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Doista, nije objavljena sura u Tevratu, niti Indžilu, niti Zeburu, niti Kur’anu slična njoj. Ona je sedam ajeta koji se ponavljaju i Časni Kur’an koji mi je dat.” (Buhari, br. 4474.) A u njoj se spominju Allahova imena i svojstva više nego što se spominje Drugi svijet.

Također, vjerodostojno se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, za suru El-Ihlas, tj. Kul huvallahu ehad rekao da je ravna jednoj trećini Kur’ana. (Buhari, br. 6643, 7374; Muslim, br. 811, 812.) Upravo zbog toga što govori samo o Uzvišenom Allahu, Njegovim imenima i svojstvima, kao što i jedna trećina cijelog Kur’ana govori o Svevišnjem Allahu.
Prenosi se od Aiše, radijallahu anha, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ashaba koji je često učio suru El-Ihlas i govorio: ‘Uistinu, ja je volim jer ona opisuje Milostivoga’, obradovao riječima da i Allah njega voli zbog toga.” (Buhari br. 7375. i Muslim br. 813.) (Vidjeti: Der‘u Te‘arudil-Akli ven-Nakli, 5/310-312.)

Piše: Hajrudin Tahir Ahmetović
Preuzeto sa http://minber.ba/vaznost-poznavanja-allahovih-imena-i-svojstava/

Ne prenosi se ništa od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, niti od ashaba o tome. Ibn Kajjim kaže: „O tome se od Poslanika ne prenosi ni harf.” Ibn Tejmijje kaže: “Takav (ko izgovara nijet pri abdestu) je manjkave vjere i pameti. Manjkave vjere jer je to novotarija, a pameti jer je njegov primjer primjer čovjeka koji sjedne da jede pa kada hoće da uzme čašu kaže: ‘Ja nijetim da uzmem ovu čašu i da popijem vode iz nje’…”

Hajrudin Tahir Ahmetović, prof. – Bilješke sa predavanja
http://islam-tekstovi.blogspot.com