Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Potiranje lica nakon dove
Prenešeno je po tom pitanju nekoliko hadisa, i ispravno je da se ne mogu pojačati (dignuti na stepen prihvatljivog), zbog slabosti lanaca prenosilaca. Zato ih je slabim ocijenio Ibn Tejmijje. Ako bi bilo rečeno da je ovakvih predaja veći broj, kaže se da i pored toga oni se ne mogu pojačati. Razlogviše
Prenešeno je po tom pitanju nekoliko hadisa, i ispravno je da se ne mogu pojačati (dignuti na stepen prihvatljivog), zbog slabosti lanaca prenosilaca. Zato ih je slabim ocijenio Ibn Tejmijje.
Ako bi bilo rečeno da je ovakvih predaja veći broj, kaže se da i pored toga oni se ne mogu pojačati. Razlog je što je mutevatir predanjima neupitne vjerodostojnosti prenešeno da je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, dizao ruke prilikom dove, ali nije ni u jednom vjerodostojnom hadisu došlo da je potrao lice nakon dove.
Na pitanje odgovorio: šejh Abdullah es-Sad
Vidi manjehttps://t.me/abdullahessad
Klanjanje nafila prije džuma namaza
Prije džume namaza nema potvrđenih namaskih sunneta, ali je dozvoljeno uopćeno klanjati nafile sve dok se imam ne uspenje na minber. Potvrđeno je da je Ibn Omer, radijallahu anhu, klanjao dugo prije džume namaza. Ovo potvrđuje i govor Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "...Zatim klanja ono štoviše
Prije džume namaza nema potvrđenih namaskih sunneta, ali je dozvoljeno uopćeno klanjati nafile sve dok se imam ne uspenje na minber. Potvrđeno je da je Ibn Omer, radijallahu anhu, klanjao dugo prije džume namaza. Ovo potvrđuje i govor Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “…Zatim klanja ono što mu je propisano.”, te je na čovjeku da prije džume namaza klanja koliko želi uopćene nafile. Ovo mišljenje je odabrao Ibn Tejmijje, rhm, i Ibnu-l-Kajjim, rhm.
Na pitanje odgovorio: šejh Abdullah es-S'ad
Vidi manjehttps://t.me/abdullahessad
Koja sredstva vode do širka?
1. Pretjerivanje Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Čuvajte se pretjerivanja, jer zaista su propali oni prije vas zbog pretjerivanja u vjeri." (Bilježi Ahmed) Rekao je Ibn Tejmijje, rahimehullah, da to podrazumijeva sve vrste pretjerivanja i u ubjeđenjima i u djelima. 2. Ljubav "Ima ljudiviše
1. Pretjerivanje Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Čuvajte se pretjerivanja, jer zaista su propali oni prije vas zbog pretjerivanja u vjeri.” (Bilježi Ahmed)
Rekao je Ibn Tejmijje, rahimehullah, da to podrazumijeva sve vrste pretjerivanja i u ubjeđenjima i u djelima.
2. Ljubav
“Ima ljudi koji su umjesto Allaha kumire prihvatili, vole ih kao što se Allah voli, ali pravi vjernici još više vole Allaha.” (El–Bekare, 165)
3. Pretjerano hvaljenje (El–Itrau)
Npr. pretjerano hvaljenje Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, davanje njemu svojstava koja su isključivo Allahova svojstva i sl.
Klanjanje pored kabura iako je namaz Allahu je sredstvo za širk.
Građenje na kaburovima, uzdizanje i ukrašavanje kaburova su sredstva za širk.
Kaže šejh Ibn Baz, rahimehullah: “Ako neko tavafi oko kabura približavajući se mrtvacu to je kao dova upućena njemu ili traženje oprosta i to je VELIKI ŠIKR, a ako tavafi oko kabura smatrajući to približavanjem Allahu…a ne mrtvacu, to je NOVOTARIJA i sredstvo prema širku.”
Omer ibnul-Hattab je posjekao drvo na Hudejbiji za vrijeme svoje vladavine da se ne bi obožavalo to mjesto i da se ne bi gradio kabur.
Radnje ili riječi koje su između širka i sredstava, shodno ubjeđenju u srcu:
1. Nošenje konca i sl. s namjerom otklanjanja nevolja ili radi zaštite, to je širk.
2. Nošenje zapisa oko vrata i sl. ili davanje djeci da ih nose radi zaštite od uroka, bilo da je kao ogrlica sastavljena od kuglica ili sl. to je širk. Pa, nosi smatrajući da taj zapis donosi korist ili otklanja štetu to je Veliki širk, a ako smatra da je zapis sredstvo za spomenuto onda je Mali širk.
3. Traženje berićeta od drveća, kamenja, kaburova i sl. je širk jer se traži berićet od nekog mimo Allaha.
4. Sihr je širk jer se čovjek veže za šejtane a ne za Allaha i zato što postoji prizivanje gajba.
5. Proricanje budućnosti
Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko posjeti vračara, pa mu povjeruje što je rekao učinio je kufr (nevjerstvo) u ono što je objavljeno Muhammedu.” (Ahmed i Hakim, sahih)
6. Astrologija tj. dokazivanje stanja na Zemlji putem svemirskih kretanja. To je dio sihra a sihr je zabranjen, jer je to zasnovano na predpostavkama a ne na stvarnosti.
Međutim, ukoliko bi bilo zasnovano na znanstvenim činjenicama, kao npr. da čovjek kaže: “Kada se pojavi ta i ta zvijezda počinje to i to doba ili počinju sazrijevati plodovi i sl. to nema problematike.
7. Pripisivanje blagodati drugom mimo Allaha jer svaka blagodat na dunjaluku i na ahiretu je od Allaha.
“Od Allaha je svaka blagodat koju uživate, a čim vas nevolja kakva zadesi, opet od njega glasno pomoć tražite.” (En–Nahl, 53)
Npr. da čovjek pripiše blagodat sticanja imetka ili ozdravljenja nekom čovjeku, to je širk. Nego, ako nam neko pomogne u imetku ili ozdravljenju nekada ima koristi od toga a nekada ne.
———————————
Iz skripte “islamsko vjerovanje” – minber.ba
Skriptu pripremio: Nermin Avdić
Recenzija: mr. Elvedin Huseinbašić
Preuzmite skriptu u pdf formatu:
Vidi manjehttps://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/06/Skripta-iz-islamskog-vjerovanja-ispravljena-verzija-minber-ba.pdf
Koje su najvažnije činjenice u vezi vjerovanja u Allaha Uzvišenog?
Najvažnije četiri činjenice u vezi vjerovanja u Allaha Uzvišenog su: 1. Allahovo postojanje, 2. Allahovo gospodarstvo, 3. Obredoslovlje (ibadeti), 4. Allahova lijepa imena i savršene osobine. Riječ "Allah" spomenuta je 10 062 puta u Kur'anu, posebno ili s nekom osobinom, prosječno 20 puta po stranicviše
Najvažnije četiri činjenice u vezi vjerovanja u Allaha Uzvišenog su:
1. Allahovo postojanje,
2. Allahovo gospodarstvo,
3. Obredoslovlje (ibadeti),
4. Allahova lijepa imena i savršene osobine.
Riječ “Allah” spomenuta je 10 062 puta u Kur'anu, posebno ili s nekom osobinom, prosječno 20 puta po stranici.
(šejh Sulejman el–Eškar)
1. Allahovo postojanje Postoje četiri vrste dokaza da Allah postoji:
a. Ljudska priroda
“Ti okreni lice svoje pravoj vjeri, kao pravi vjernik, vjeri prema kojoj je Allah stvorio ljude.” (Rum, 30)
“Svako novorođenče se rađa u islamu, zatim ga njegovi roditelji učine jevrejom, kršćaninom ili vatropoklonikom.” (Buharija)
b. Razum
“Jesu li oni stvoreni iz ničega ili su sami sebe stvorili?” (Tur, 35)
Ajet navodi na razmišljanje da oni nisu stvorili sami sebe niti da su stvoreni iz ničega, nego da ima Stvoritelj.
c. Šerijat (Kur'an i hadis)
Cjelokupna objava je dokaz.
– Ajetul-Kursij (El–Bekare, 255) – Suretul-Ihlas.
d. Čulo
Dokaz je na dva načina:
a. Mu'džize (dakle, vide ili osjete mu'džizu i to je dokaz, kao npr. rascijepljenje mjeseca za vrijeme Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem)
b. osjetimo da Allah Uzvišeni postoji tako što se odaziva na dove, određuje događaje i sl. (El–Enfal, 9)
2. Allahovo gospodarstvo (rububijjet)
Riječ rububijjet je izvedena iz imenice Rab–Gospodar.
Vrste gospodarstva: – Opće – Allah je Gospodar svega, – Posebno – Allah kao Gospodar vjernika, tj. koji su Ga priznali kao Gospodara.
Šerijatska definicija:
Rububijjet je vjerovanje u troje: – Da je Allah Uzvišeni Stvoritelj (tj. Stvoritelj baš svega)
“Gospodar vaš je Allah, Koji je nebesa i Zemlju u šest vremenskih razdoblja stvorio, a onda se nadvisio nad Aršem; On tamom noći prekriva dan, koji ga u stopu prati, a Sunce i Mjesec i zvijezde se pokoravaju Njegovoj volji. Samo On stvara i upravlja! Uzvišen neka je Allah, Gospodar svjetova!” (El–E'araf, 54)
– Čovjek nikada ništa nije stvorio, nego ono što je Allah stvorio, čovjek oblikuje.
– Da je Allah Uzvišeni Vladar
“On uvodi noć u dan i uvodi dan u noć, On je potčinio Sunce i Mjesec – svako plovi do roka određenog; to vam je, eto, Allah. Gospodar vaš, carstvo je Njegovo! A oni kojima se, pored Njega, klanjate ne posjeduju ništa.” (Fatir, 13)
Allahova vlast podrazumjeva dvoje:
– da Allah Uzvišeni posjeduje sve i
– da Allah Uzvišeni sa svim vlada i upravlja.
– Da je Allah Uzvišeni Onaj Koji upravlja (za čovjeka je bolje reći da upravlja , nego da vlada ).
3. Uluhijjet Jezička definicija: ilah–bog,
– Tevhid uluhijjet = tevhid ibadeta
“Allah svjedoči da nema drugog boga osim Njega, – a i meleki i učeni -, i da On postupa pravedno. – Nema boga osim Njega, Silnog i Mudrog!” (Alu Imran, 18)
Srž poslanstva je bio tevhid ibadeta.
Ibadet je sve što Allah voli i s čime je zadovoljan od riječi i djela, javnih i tajnih. (Ibn Tejmije)
Ruknovi ibadeta su: potpuna poniznost i ljubav.
“Bogovi” koje obožavaju mušrici nemaju nijednu osobinu Boga: ne donose nikakvu korist obožavateljima, niti otklanja štetu, ne mogu produžiti život, ne mogu usmrtiti …
Ovaj racionalan dokaz sadržan je u Kur’anu:
“Neki pored Njega božanstva prihvataju koja ništa ne stvaraju, a koja su sama stvorena, koja nisu u stanju da od sebe neku štetu otklone ni da sebi kakvu korist pribave i koja nemaju moći da život oduzmu, da život daju i da ožive.” (El-Furkan, 3)
“Zar da Njemu smatraju ravnim one koji ne mogu ništa da stvore, i sami su stvoreni, i koji im ne mogu pomoći niti mogu da pomognu sebi?” (El–E’araf, 191 i 192)
Islamski učenjaci kažu da sljedeći ajeti sijeku korijene širka:
Reci: “Zovite one koje, pored Allaha, bogovima smatrate. Oni ništa nemaju, ni koliko trun jedan, ni na nebesima ni na Zemlji; oni u njima nemaju nikakva udjela i On nema od njih nikakve pomoći. Kod Njega će se moći zauzimati za nekoga samo onaj kome On dopusti. I kad iz srca njihovih nestane straha, oni će upitati: “Šta je to rekao Gospodar vaš?” – “Istinu” – odgovoriće, On je uzvišen i velik.” (Saba’, 22 i 23)
– Mušrici su smatrali da je Allah Stvoritelj, a to podrazumjeva da Ga treba i obožavati:
“Upitaj: ‘Ko vas hrani s neba i iz zemlje, čije su djelo sluh i vid, ko stvara živo iz neživog, a pretvara živo u neživo, i ko upravlja svim?’ – ‘Allah!’ – reći će oni -, a ti reci: ‘Pa zašto Ga se onda ne bojite? To vam je Allah, Gospodar vaš istinski! Zar poslije istine ima išta osim zablude? Pa kuda se onda odmećete?'” (Junus, 31 i 32)
4. Allahova lijepa imena i savršene osobine
Šerijatska definicija:
Potvrđivanje imena i osobina u Kur’anu i Sunnetu na način koji dolikuje Allahu, bez poistovjećivanja, bez negiranja, bez izmjene i bez ulaska u kakvoću.
“Allah ima najljepša imena i vi Ga zovite njima, a klonite se onih koji iskreću Njegova imena – kako budu radili, onako će biti kažnjeni!” (El–E’araf, 180)
“Ko traži od Allahovih osobina on je mušrik.” (Ibn Tejmijje)
Npr. “O Allahova milosti, smiluj mi se.”
U vezi s razilaženjem, većina sekti se pojavila u ovoj vrsti tevhida.
U vezi sa imenima i osobinama ne smiju biti četiri činjenice: a. Poistovjećivanje (tešbih) (da čovjek poistovjećuje Allaha sa stvorenjima, npr. da se kaže: “Allah se spušta na zemaljsko nebo, kao što se ja spuštam niz stepenice.”
Mušebbihe – sekta koja poistovjećuje Allahove osobine sa osobinama stvorenja, npr. da neko kaže da je Allahova ruka kao čovjekova ruka. b. Nijekanje (ta’til) (da čovjek kaže da Allah nema lice, ruku i sl.)
Muattile – sekta koja je negirala Allahove osobine iz straha da ne bi poistovjećivali Allaha sa stvorenjima
Odgovor muattilama : “Niko nije kao On! On sve čuje i sve vidi .” (Šura, 11)
Mušebbihe obožavaju kipa, a muattile obožavaju nepostojećeg boga. (Ibn Tejmijje) c. Bez mijenjanja ili iskrivljavanja značenja (tahrif ) – Tekstualni: اًيمِلْكَ ى ت َوسُ مُّ ﷲ َمَّلَكَو “A Allah je razgovarao s Musaom” tj. sa dammom na harfu ha u riječi Allah.
Maturidije kažu: “Allah ne govori”, tj. kažu sa fethom na harfu ha u riječi Allah, pa bi tako značenje ajeta bilo: “Musa je razgovarao s Allahom.”
–
Po značenju
“Allahova ruka je iznad njihovih ruku.” (El–Feth,10) – ovu su protumačili kao: ” Allahova snaga je iznad njihovih.” d. Kakvoća (postoji, ali ne ulazimo u kakvoću)
———————————
Iz skripte “islamsko vjerovanje” – minber.ba
Skriptu pripremio: Nermin Avdić
Recenzija: mr. Elvedin Huseinbašić
Preuzmite skriptu u pdf formatu:
Vidi manjehttps://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/06/Skripta-iz-islamskog-vjerovanja-ispravljena-verzija-minber-ba.pdf
Kako da prepoznamo Ehlus-sunneh?
1. Dokazivanje Kur'anom i sunnetom direktno bez indirektnog ili razumskog uplitanja, 2. Prihvataju sve vjerodostojne (sahih) hadise, bez obzira jesu li mutevatir ili ahad , 3. Koriste se šerijatskom terminologijom preuzetom iz Kur'ana i sunneta, 4. Nikoga ne slijede fanatično, osim Poslanika, sallalviše
1. Dokazivanje Kur'anom i sunnetom direktno bez indirektnog ili razumskog uplitanja,
2. Prihvataju sve vjerodostojne (sahih) hadise, bez obzira jesu li mutevatir
ili ahad ,
3. Koriste se šerijatskom terminologijom preuzetom iz Kur'ana i sunneta, 4. Nikoga ne slijede fanatično, osim Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem (stav Ibn Tejmijje),
5. Nemaju naziva po kome se poznaju. “Muslimani”.
———————————
Iz skripte “islamsko vjerovanje” – minber.ba
Skriptu pripremio: Nermin Avdić
Recenzija: mr. Elvedin Huseinbašić
Preuzmite skriptu u pdf formatu:
Vidi manjehttps://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/06/Skripta-iz-islamskog-vjerovanja-ispravljena-verzija-minber-ba.pdf
Šta je zabranjeno činiti uz kabur?
Uz kabur, shodno vjerodostojnim predajama Allahovog Poslanika, s.a.v.s, zabranjeno je sljedeće: a) klanje kurbana Zabranjeno je uz kabur klati kurban. To se jasno vidi iz Enesove, r.a„ predaje u kojoj se navodi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s, rekao: Nema klanja (uz, kabur) u islamu! Abdurrezzak, u nastviše
Uz kabur, shodno vjerodostojnim predajama Allahovog Poslanika, s.a.v.s, zabranjeno je sljedeće:
a) klanje kurbana
Zabranjeno je uz kabur klati kurban. To se jasno vidi iz Enesove, r.a„ predaje u kojoj se navodi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s, rekao: Nema klanja (uz, kabur) u islamu! Abdurrezzak, u nastavku te predaje, pojašnjava: Uz kabur su imali običaj klati kravu ili ovcu![61]
b) izdizanje kabura iznad nivoa Zemlje
Kabur ne smije biti izdignut iznad nivoa zemlje. To se čini jedino u slučaju da bi se prepoznalo da je to kabur, kako napominje imam Šafija, da se po njemu ne bi sjedilo i gazilo.[62] ‚Ali el-Kari smatra da se to odnosi na izdignute i ukrašene kabure koji se danas grade od mermera i betona.[63]
Ebu-l-Hejjadž el-Esedi veli da ga je Alija b. ebi Talib, r.a, upitao: Hoćšč li da te zadužim onim čime je mene Allahov Poslanik, s.a.v.s. zadužio? Naredio mi je da svaki kip (spomenik) srušim i svaki uzdignuti mezar poravnam.”[64]
c) podizanje nadgrobnih spomenika
Podizanje nadgrobnih spomenika strogo je zabranjeno, što je već naglašeno u prethodnoj (Muslimovoj, Tirmizijinoj i Ebu Davudovoj) predaji, u kojoj Alija b. ebi Talib, na, ističe da mu je Allahov Poslanik, s.a.v.s, naredio da svaki nagrobni spomenik poruši!
Očito je da gradnja nišana na kaburima na našim prostorima ima svoje razloge u razlikovanju od drugih naroda i religija i pokušaj izbjegavanja asimilacije s drugima. Može se primijetiti da se isključivo po nišanima na kaburima može odgonetnuti, nakon agresije na Bosnu i Hercegovinu, te rušenja i paljenja kuća i vjerskih objekata, da su tu živjeli muslimani. To, donekle, opravdava takvu vrstu obilježavanja, ali pod uvjetom da to obilježavanje bude skromno i da ne prelazi u nedozvoljeni luksuz!
d) pisanje po kaburima
Džabir, r.a, prenosi hadis da je Vjero jesnik, s.a.v.s, Zabranio da se piše po kaburima.[65]
Imam Es-Sindi, komentirajući ovaj hadis, navodi da postoji mogućnost da se ova zabrana odnosi na ispisivanje bilo čega po kaburima: imena umrlog, godinu rodenja ili smrti, kao i kur’anskog teksta ili Allahovih imena. On, dalje, navodi da Hakim ovaj hadis smatra vjerodostojnim, ali kaže da se po njemu ne postupa, zato što muslimanski učenjaci, slijedeći praksu prvih generacija, ispisuju imena i određene podatke umrlih osoba po njihovim kaburima. Imam Zehebi, pak, svako ispisivanje smatra novotarijom. Hafiz Iraki, kako navodi Sujuti, smatra da je zabrana pisanja kur’anskih ajeta ili Allahovih imena na kaburima uzrokovana time da to što je napisano neće pasti na zemlju, pa da se po tome ne bi gazilo.[66]
e) građenje na kaburima
Svaka vrsta gradnje na kaburima strogo je zabranjena. Ranije je spomenuta zabrana gradnje nadgobnih spomenika. Iz Džabirove, r.a, predaje u kojoj Poslanik, s.a.v.s, jasno zabranjuje da se na kaburima gradi,[67] razumije se, kako ističe hafiz El-‚Iraki, da se to odnosi na svaku vrstu građevine, bilo da se radi o nagdrobnom spomeniku, turbetu, džamiji, medresi ili nečem sličnom. Dopuštena je samo blago izdizanje nad zemljom, kako bi se označilo da se radi o kaburu, kako se to mjesto ne bi gazilo, dok je svaka druga gradnja u koliziji sa sunnetom Allahovog Poslanika, s.a.v.s.[68]
f) sjedenje na kaburima
Sjedanje na kabur strogo je zabranjeno. Poslanik islama, s.a.v.s, u predaji Ebu Merseda el-Ganevija, r.a. jasno ističe: Ne sjedajte na kabure![69]
Tu zabranu još bolje ilustrira hadis koji Ebu Hurejre, r.a, prenosi od Allahovog Poslanika, s.a.v.s: Da neko od vas sjedne na žeravicu, pa mu ona spali odjeću i dopre do kože, bolje je nego da sjedne na mezar!”[70]
g) klanjanje na kaburima
Klanjanje na kaburu, uz kabur i prema njemu strogo je zabranjeno Poslanikovim, s.a.v.s, hadisom koji prenosi Ebu Mersed el-Ganevi, r.a: Nemojte sjediti na kaburima niti klanjati prema njima![71]
Ta zabrana posebno je drastična kada je u pitanju namaz u kome smo okrenuti prema kaburu. Ako to činimo uz kabur, odnosno u kaburistanu, onda naš namaz neće biti valjan jer ga klanjamo na nečistom mjestu, kao što veli Vjerovjesnik, s.a.v.s, u predaji Ebu Se’ida el-Hudrija, r.a: Kompletna Zemja je mjesto za klanjanje, izuzev kaburistana i kupatila.”[72]
Ako se to čini prema kaburu iz neznanja – to je haram, a ako se svjesno okreće ka umrloj osobi u kaburu, onda je to – kako tvrdi šejh ‚Ali el-Kari – otvoreni širk![73] Ibn Tejmijje smatra da je strogo zabranjeno klanjati na kaburu, pored kabura ili prema kaburu, upravo radi sasijecanja bilo kakve mogućnosti pojave širka. Takav čin osuđuju, kako tvrdi Ibn Hazm, i Ebu Hanife, Evzai, Sufjan i dr.
h) gradnja džamija na kaburima
Svaka gradnja na kaburima je zabranjena, čak ako se radi i o gradnji džamija. To je posebno potcrtavao Allahov Poslanik, s.a.v.s, upozoravajući svoje sljedbenike da ne dođu u takvo iskušenje. Aiša, r.a, prenosi da su Ummu Seleme i Ummu Habiba, r.a, vidjele crkvu u Abesiniji, sa brojnim slikama i kipovima, kada su za vrijeme hidžre boravile u toj zemlji, pa im je Poslanik, s.a.v.s, tada rekao: To su oni koji, kada umre dobar čovjek sagrade, na njegovom kaburu bogomolju i potom u njoj naslikaju slike. Takvi su kod Allaha najgora stvorenj.”[74]
Iz predaje Ebu Hurejrea, r.a. eksplicite se vidi da je takve osobe Allah Uzvišeni prokleo. Vjerovjesnik, s.a.v.s, jasno to nagovještava: Allah je prokleo židove i kršćane koji su grobove svojih vjerovjesnika uzeli kao bogomolje.”[75]
Već i ove dvije autentične predaje jasno ilustriraju islamsko poimanje života i svijeta. Otuda svaka vrsta gradnje na kaburima treba biti dobro analizirana prije nego što se nađemo u timu onih na koje će se sručiti Allahovo prokletstvo. Zato, gradimo van kabura, a ne na njima i dajmo šansu životu a ne smrti![76]
i) putovanje radi obilaska kabura
Putovanje radi obilaska kabura je, kako smatra najveći dio islamskih učenjaka, strogo zabranjeno, pa makar se radilo i o samom kaburu Allahovog poslanika, Muhammeda, s.a.v.s. Oni taj stav temelje na autentičnom hadisu Allahovog Poslanika, s.a.v.s, koji od njega prenose Ebu Hurejre i Ebu Se’id el-Hudri, r.a: Putovanje se organizira isključivo radi tri džamije: Mesdžidu-l-harama, Mesdžidu-l Aksaa i ove moje džamije.”[77]
Toj tvrdnji ide u prilog i Kaz’aova predaja, kada je htio zijaretiti Et-Tur, pa je upitao ‚Abdullaha b. Omera, r.a, o tome, našto mu je on odgovorio: Zar nisi čuo da je V ero jesnik, s.a.v.s, rekao: Putovanje se organira isk jučivo radi tri džam je: Mesdžidu-l-Harama, Poslanikove, s.a.v.s, džamije i Mesžidu-l—Aksa’a; Zato ostavi Et-Tur i ne putuj tamo.”[78]
Šejh Ebu Muhammed el-Džuvejni, poznati imam u oblasti tefsira i fikha i otac poznatog Imamu-l-Haremejna, na temelju citiranog hadisa koji bilježe Buhari i Muslim, kategorički zabranjuje putovanje u svrhu posjećivanja bilo čijeg kabura, a imam es-San’ani tvrdi da su sve predaje koje aludiraju na posjećivanje kabura poslanika i dobrih ljudi slabe ili apokrifne, pa, prema tome, ne može se, u ovom pogledu, na njih osloniti.[79]
Međutim, putovanje u svrhu traženja nauke, ekonomskih i poslovnih razloga je, prema stavu učenjaka, apsolutno dozvoljeno i u tom pogledu nema nikakvih zapreka.
j) paljenje svijeća ili svjetiljki na kaburima
U nekim područjima uobičajilo se i na kaburima umrlih muslimana ili mjestima njihove pogibije paliti svijeće ili koristiti neku drugu vrstu svijetiljke, što je, svakako, poistovjećivanje s praksom kršćana ili vatropoklonika. Poslanik islama, s.a.v.s, kategorički je to zabranio, što vidimo iz Ibn ‚Abbasove, r.a, predaje u kojoj se kaže: Allahov Poslanik, s.a.v.s, prokleo je žene koje često posjećuju kabure, one koji na kaburima grade džamije i one koji pale svjetiljke na kaburima![80]
Taj čin koji prakticiraju neki muslimani, osim bojazni da se čovjek identificira s osobama drugog svjetonazora i religijskih opredjeljenja, nosi sa sobom i bespotrebno trošenje materijalnih sredstava, što se kosi sa učenjem islama, da treba pomoći živima, a ne razbacivati sredstva od kojih koristi nemaju ni živi a ni mrtvi![81]
(Poglavlje iz knjige: ISLAMSKI BONTON, Autor: dr. Šefik Kurdić, Izdavač: Islamska pedagoška akademija, Zenica, 2005. god.)
—————————-
fusnote:
61 Hadis bilježi Ebu Davud u Sunenu: 20 – Kitabu-l-dženaiz, 70 – Babu kerahijeti-z-zebhi `inde-l-kabri, hadis br. 3222 i Ahmed u Musnedu, 3/197.
Vidi manje62 Vidi: Tirmizi, Sunen, 3/367. (lzdanje: Daru-l-kutubi-l-`ilmijje, Bejrut, 1987.)
63 Vidi: Tirmizijina zbirka hadisa, 3/441.
64 Hadis bilježi Muslim u Sahihu: 11 – Kitabu-l-dženaiz, 31 – Babu-l-emri bitesvijeti-lkabri, hadis br. 969; Tirmizi u Sunenu: 8 – Kitabu-l-dženaiz, 56 – Babun ma džae fi tesvijeti-l-kuburi, hadis br. 1049 i ocjenjuje ga kao hasen i Ebu Davud u Sunenu: 20 – Kitabu-l-dženaiz, 68 – Babun fi tesvijeti-l-kabri, hadis br. 3218.
65 Hadis bilježi Nesai u Sunenu: 21 – Kitabu-l-dženaiz, 98 – Babu tedžsisi-lkuburi; Tirmizi u Sunenu: 8 – Kitabu-l-dženaiz, 58 – Babun ma džae fi kerahijeti tedžsisi-l-kuburi ve-l-kitabeti ‚alejha, hadis br. 1052 i ocjenjuje ga kao hasenun-sahihun i Ebu Davud u Sunenu: 20 – Kitabu-l-dženaiz, 72 – Babun fi-l-binai `ale-l-kabri, hadis br. 3226.
66 Vidi o ovome: Sujutijev komentar Nesaijinog Sunena i Sindijevu Hašiju, štampanu zajedno sa Sunenom imama Nesasija, 4/87 (izdanje: Daru-l-fikr, Bejrut, 1930.). Vidi, također: Tirmizijina zbirka hadisa, 3/444.
67 Hadis bilježe Muslim u Sahihu: 11 – Kitabu-l-dženaiz, 32 – Babu-n-nehji ‚an tedžsisi-l-kabri ve-l-binai ‚alejhi, hadis br. 970; Nesai u Sunenu: 21 – Kitabu-ldženaiz, 97 – Babu-l-binai `ale-l-kabri; Tirmizi u Sunenu: 8 – Kitabu-l-dženaiz, 58 – Babun ma džae fi kerahijeti tedžsisi-l-kuburi ve-l-kitabeti ‚alejha, hadis br. 1052 i ocjenjuje ga kao hasenun-sahihun i Ebu Davud u Sunenu: 20 – Kitabu-l-dženaiz, 72 – Babun fi-l-binai `ale-l-kabri, hadis br. 3225.
68 Vidi o tome: Sujutijev komentar Nesainog Sunena, štampan zajedno sa Sunenom, 4/86. 986 Hadis bilježi Muslim u Sahihu: 11- Kitabu-l-dženaiz, 33 – Babu-n-nehji `ani-l džulusi `ale-l-kabri, hadis br.972; Tirmizi u Sunenu: 8 – Kitabu-l-dženaiz, 57 – Babun ma džae fi kerahijeti-l-mešji `ale-l-kuburi ve-l-džulusi ‚alejha ve-s salati ilejha, hadis br. 1050 i Ebu Davud u Sunenu: 20 – Kitabu-l-dženaiz, 73 – Babun fi kerahijeti-l-ku’udi ‚ale-l-kabri, hadis br. 3229.
69 Hadis bilježi Muslim u Sahihu: Isti kitab i bab, hadis br. 971. Pogledaj, također: Muslimova zbirka hadisa, 1/434, hadis br. 498. Ovaj hadis prenosi i Ebu Davud u Sunenu: cit. kitab i bab, hadis br. 3228.
70 Hadis bilježi Muslim u Sahihu: cit. kitab i bab, hadis br. 972; Muslimova zbirka hadisa, hadis br. 499; Tirmizi u Sunenu: 8 – Kitabu-l-dženaiz, 57 – Babun ma džae fi kerahijeti-l-mešji `ale-l-kuburi ve-l-džulusi ‚alejha ve-s-salati ilejha, hadis br. 1050 i Ebu Davud u Sunenu: cit. kitab i bab, hadis br. 3229.
71 Hadis bilježi Tirmizi u Sunenu: 2 – Kitabu-s-salat, 119 – Babun ma džae enne-lerda kulleha mesdžidun ille-l-makberete ve-l-hammame, hadis br. 317; Ebu Davud u Sunenu: 2 – Kitabu-s-salat, 23 – babun fi-l-mevadi’illeti la tedžuzu fi-s-salat, hadis br. 492; Ibn Madže u Sunenu: 4 – Kitabu-l-mesadžid, 4 – Babu-lmevadi’illeti tukrehu fihe-s-salat, hadis br. 745 i Ahmed u Musnedu, 3/83 i 96.
72 Vidi o tome detaljnije: Ahkamu-l-dženaiz ve bide’uha, str. 211.
73 Provjeri: Ahkamu-l-dženaiz ve bide’uha, str. 214.
74 Hadis bilježi Buhari u Sahihu: 23 – Kitabu-l-dženaiz, 70 – Babu binai-lmesdžidi `ale-l-kabri, hadis br. 1341 i Muslim u Sahihu: 5 – Kitabu-lmesadžid, 3 – Babu-n-nehji `an binai-l-mesadžidi `ale-l-kuburi, hadis br. 528.
75 Hadis bilježi Buhari u Sahihu: cit. kitab, 61 – Babun ma jukrehu minettihazi-lmesadžidi `ale-l-kuburi, hadis br. 1330 i Muslim u Sahihu: cit. kitab i bab, hadisi br. 529-532.
76 Koga bude inetersiralo ovo podrućje, neka pročita Albanijevu knjigu Tahzirus-sadžid meni-t-tihazi-l-kuburi mesadžid, koja sadrži 240 stranica i tretira zabranu gradnje džamija i mesdžida na kaburima, potkrijepljenu brojnim hadisima koji upućuju na tu zabranu sa svih aspekata. (Izdanje: Mektebu-lislami, Damask-Bejrut, 1398.g. po Hidžri).
77 Hadis bilježi Buhari u Sahihu: 30 – Kitabu-s-savmi, 67 – Babu savmi jevme-nnahri, hadis br. 1995 i Muslim u Sahihu: 15 – Kitabu-l-hadždž, 74 – Babu seferi-l-mer’eti me’a mahremin ila hadždždin, hadis br. 827 i cit. kitab, 95 – Babun: La tušeddu-r-rihalu illa ila selaseti mesadžide, hadis br. 1397.
78 Hadis bilježi Taberani u El-Mu’džemu-l-kebiru i El-Mu’džemu-l-evsatu. Lanac ove predaje je autentičan, kako navodi Hejsemi u Mu’džemu-z-zevaidu, 4/4. Tu predaju, također, bilježi El-Ezreki u Ahbaru Mekka, str. 304. (Vidi: Ahkamu-l-dženaiz ve bide’uha, str. 226).
79 Vidi o tome: Ahkamu-l-dženaiz, str. 227-231.
80 Hadis bilježe tri autora poznatih sunena: Tirmizi u Kitabu-s-salatu, 121 – Babun ma džae fi kerahijeti en jettehize `ale-l-kabri mesdžiden, hadis br. 320 i ocjenjuje ga kao hasen; Ebu Davud u Kitabu-l-dženaiz, 78 – Babun f zijaretin-nisai-l-kubur, hadis br. 3236 i Nesai u Kitabu-l-dženaiz, Babu-t-taglizi fi-ttihazi-s-surudži `ale-l-kuburi i Ahmed u Musnedu, 1/229, 287, 324 i 337.
81 Pogledaj u vezi s ovim zabranama hadiske zbirke Buharije, Muslima, Tirmizije, Nesaije, Ebu Davuda, Ibn Madžea i dr. Također, konsultiraj: Albani, Tahziru-s-sadžid min ittihazi-l-kuburi mesadžid, str. 11-204 (izdanje: El-Mektebu-l-islami) i Ahkamu-l-dženaiz ve bide’uha, str. 203-238 i Ebu Bekr el-Džezairi, Minhadžu-l-muslim, str. 199-200.
Je li dozvoljeno moliti Allaha na ovaj način?
Bismillahir-rahmanir-rahim Nije ispravna ova dova, ovo je tevessul putem dove. Tevessul, ili umiljavanje Allahu, je približavanje Njemu korištenjem načina koji vode do Njegovog zadovoljstva, a tevessul dovom znači da prilikom dove spomenemo nešto što će biti razlogom da se dova primi. Šejh Ibn Usejmviše
Bismillahir-rahmanir-rahim
Nije ispravna ova dova, ovo je tevessul putem dove.
Tevessul, ili umiljavanje Allahu, je približavanje Njemu korištenjem načina koji vode do Njegovog zadovoljstva, a tevessul dovom znači da prilikom dove spomenemo nešto što će biti razlogom da se dova primi.
Šejh Ibn Usejmin kaže: „Tevessul putem dove znači da onaj ko dovi u svojoj dovi spomene nešto što će biti razlogom da se dova usliša.“ Medžmu'ul-fetava ver-resail, 2/340. Pogledati: 5/280.
Ukoliko su spomenuti razlozi u dovi ispravni i šerijatski dozvoljeni, i tevessul je ispravan i šerijatski dozvoljen, i dova će biti primljena. U suprotnom niti je tevessul ispravan, niti će dova biti primljena.
Da bi nešto bilo uzrokom primanja dove, mora se imati dokaz koji potvrđuje ispravnost uzroka, a to je nemoguće spoznati bez šerijatskih dokaza, tj. dokaza iz Kur'ana i Sunneta.
Ova dova nije ispravna iz dva razloga:
1 U dovi je spomenut uzrok (razlog primanja dove, a to je Allahova ljubav prema Muhamedu), sa kojim onaj ko dovi nema nikakvu vezu i zbog toga je spominjanje takvog uzroka neispravno i zabranjeno.
Razlog te zabrane jeste neispravnost i ništavnost uzroka primanja dove, prvo: taj uzrok u šerijatu nije određen, niti potvrđen;
drugo: zato što onaj ko dovi nema veze sa tim uzrokom (razlogom da se dova primi) niti je uticao na njega, niti ga posjeduje, (onaj koji dovi nema nikakve veze sa tim što Allah voli Muhameda), za razliku od dobrih djela koja su njegova i putem imana i vjerovanja koji su njegovi.
Tevessul Allahovom ljubavlju prema Muhamedu je kao i tevessul položajem Muhameda kod Allaha, ili kao tevessul hakkom (pravom) stvorenja i njihovim hurmetom.
Ovaj vid tevessula nije prenesen od Poslanika ispravnim putem, niti je bio poznat kod ashaba, tabi'ina i učenjaka i prvaka ove vjere, i on je jedan od tri zabranjena tevesula.
Dova bi bila ispravna kada bi se reklo: ‘Gospodaru ja volim Muhameda, ili ja vjerujem u Muhameda, ili ja sam pokoran Muhamedu, podari mom bratu u Islamu brzo i potpuno ozdravljenje.’
Na ovaj način spomenuli smo razlog na kojeg direktno imamo uticaj, a to je vjerovanje u Poslanika, ljubav prema njemu, ili pokornost njemu, sve se ovo ubraja u djela koja onaj koji dovi posjeduje, zbog toga je ovakva dova ispravna i tevessul je ispravan.
2 U dovi se zaklinje Allah sa Njegovom ljubavlju prema Muhamedu, to je kao zaklinjanje Allaha sa položajem koji Muhamed ima kod Allaha, ili zaklinjanje Allaha direktno sa Muhamedom.
Ovo je zabranjeni vid zaklinjanja Allaha i zabranjeni vid tevessula.
Zaklinjanje Allaha (sa Njegovim stvorenjima) nije uzrok zbog kojeg se uslišava dova, pa zbog toga nije ispravno.
Ibn Tejmijje, govoreći o propisu tevessula putem zaklinjanja Allaha sa Njegovim stvorenjima, veli: „Poznato je da je traženje od Allaha putem stvorenja ili zaklinjanje Allaha sa Njegovim stvorenjima jedna od najvećih novotarija u islamu, i neispravnost ovog vida poznata je učenim ljudima, kao i običnim masama.“ Ka'ide dželile fit-tevessuli vel-vesile, str. 169.
Također veli: „Niko nije u stanju od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da prenese nešto što je validan dokaz kod islamskih učenjaka, a što ukazuje na dozvoljenost zaklinjanja Allaha vjerovjesnicima i dobrim robovima ili dozvoljenosti dove njihovim ličnostima.
Niko nije u stanju da pronađe argument koji ukazuje na zaklinjanje ili traženje putem ličnosti Poslanika ili putem ličnosti nekog drugog stvorenja.“ Ka'ide dželile fit-tevessuli vel-vesile, str. 165.
Govoreći o tevesulu s Poslanikom Ibn Tejmijje veli: „Ashabi su za vrijeme života Poslanika tevessul činili putem njegove dove i zagovaranja, a kada je umro, to nisu činili ni putem dove ni putem zagovaranja, a niti putem njegove ličnosti.
Ni od jednog učenjaka među prvim generacijama nije preneseno da je Allahu činio tevessul putem umrle osobe, a niti da ga je njome zaklinjao.
Ovako su govorili Ebu Hanife, Ebu Jusuf i drugi: ‘Nije dozvoljeno kazati: Molimo Te pravom vjerovjesnika!'“ El-Istigase, str. 243.
Napomena:
Tevessul putem dove se dijeli na: Validni (šerijatski) i zabranjeni (novotarski).
Ispravni tevessul se može podijeliti na više vrsta, a najpoznatija podjela je ona koja kaže da postoje tri vrste dozvoljenog tevessula:
1 Tevessul Allahovim imenima i svojstvima.
2 Tevessul putem dobrih djela.
3 Tevessul dovom dobrih ljudi.
Nedozvoljeni tevessul se isto može podijeliti u tri vrste:
1 Tevessul pravom (hakkom), svetošću (hurmetom) ili položajem (džahom) određene osobe kod Allaha.
2 Tevessul putem nečije ličnosti.
3 Tevessul zaklinjanjem Allaha Njegovim stvorenjima.
Napomena: Sve što je sumnjivo i u što nismo sigurni da je ispravno, bolje je ostaviti nego raditi, zbog opasnosti da ne bismo nešto izgovorili ili uradili a što je novotarija ili širk.
A Allah najbolje zna.
Mr Jakub Alagić
Vidi manjePreuzeto sa whatsapp grupe “Delil”
Koliko je važno poznavanja Allahovih imena i svojstava?
Uzvišeni Allah na mnogim mjestima u Kur’anu odlikuje učene ljude nad onima koji nemaju znanja. Tako Svevišnji kaže: “Reci: ‘Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju?’ Samo oni koji pameti imaju pouku primaju!” (Ez-Zumer, 9.) Također, rekao je: “I Allah će na visoke stepene uzdignuti one među vviše
Uzvišeni Allah na mnogim mjestima u Kur’anu odlikuje učene ljude nad onima koji nemaju znanja.
Tako Svevišnji kaže: “Reci: ‘Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju?’ Samo oni koji pameti imaju pouku primaju!” (Ez-Zumer, 9.)
Također, rekao je: “I Allah će na visoke stepene uzdignuti one među vama koji vjeruju i kojima je dato znanje. – A Allah dobro zna ono što radite.” (El-Mudžadela, 11.)
Naredio je Svome Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, da traži da mu se znanje poveća, jer se time povećavaju i podižu stepeni kod Uzvišenog Allaha. Rekao je: “I reci: ‘Gospodaru moj, Ti znanje moje povećaj!’” (Ta-Ha, 114.)
Ustvrdio je da najveće strahopoštovanje prema Njemu, Uzvišenom Allahu, imaju i iskazuju učeni ljudi kada je rekao: “A Allaha se boje od robova Njegovih – učeni.” (Fatir, 28.)
Znanje koji se spominje u ovim ajetima jeste šerijatsko znanje, znanje o vjeri islamu s kojim je došao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, da izvede ljude iz tmina nevjerstva i neznanja u svjetlo vjere i istine. Svakako da će i oni koji posjeduju ovodunjalučko, svjetovno znanje putem kojeg pomažu zajednici i društvu u kome žive, uspostavljaju red i mir, teže pravdi i prosperitetu, biti nagrađeni određenom nagradom, međutim, oni koji posjeduju šerijatsko znanje na njih se odnose spomenute blagodati i spomenuti stepeni kod Uzvišenog Allaha.
Najveće, najbolje i najvažnije šerijatsko znanje jeste znanje koje govori o Allahovim imenima i svojstvima, jer:
1. Vrijednost i značaj znanja ovisi o onome o kome ili čemu govori to znanje, pa, pošto ovo znanje govori o Svevišnjem Allahu, Koji je čovjeku vjerniku najpreči od svega, onda zasigurno i podučavanje ovome znanju biva najprečim. Stoga je znanje o Allahu osnova svakog drugog znanja.
2. Poznavanje Allahovih imena i svojstava jedan je od temelja vjerovanja u Svevišnjeg Allaha i nije dovoljno reći: “Ja vjerujem u Allaha”, bez poznavanja Allaha. Naprotiv, suština vjerovanja je da čovjek poznaje svoga Gospodara u Kojeg vjeruje a zatim da se zalaže u obožavanju samo Njega Uzvišenog. Vjerovanje u Allaha je jedan od šest temelja imana, a vjerovanje u Allahova lijepa imena i uzvišena svojstva je jedan od temelja vjerovanja u Allaha.
Ibnul-Kajjim, rahmetullahi alejh, je rekao: “Nastojanje u spoznaji i razumijevanju, shvatanju ajeta koji govore o Allahovim svojstvima mora biti najveće, jer time se u potpunosti sprovode dva šehadeta, svjedočenja. Potvrđivanje tih uzvišenih svojstava je od obaveznosti obožavanja samo Allaha Jedinog Koji nema sudruga.”
3. Uzvišeni Allah stvorio je stvorenja da Ga obožavaju. Rekao je: “A džinne i ljude Sam stvorio samo da Me obožavaju!” (Fatir, 28.) Svevišnji Allah stvorio je ljude nakon što nisu postojali, i stvorio je sve što je na nebesima i Zemlji za njih, kako bi Njega spoznali i obožavali Ga jedinog, nikoga Mu ravnim ne smatrali. Pa, kako da čovjek obožava svoga Gospodara ako Ga ne poznaje?! Zbog toga, ljudi moraju upoznati svoga Gospodara kako bi ispunili svoju zadaću na Dunjaluku, ono zbog čega su stvoreni.
4. Zato je poznavanje Allahovih imena i svojstava osnova obožavanja Uzvišenog Allaha.
Ebul-Kasim el-Asbehani, rahmetullahi alejh, pojašnjavajući važnost poznavanja Allahovih imena, je rekao: “Pojedini islamski učenjaci kažu da je prva obaveza koju je Svevišnji Allah propisao Svojim stvorenjima, upravo, Njegova spoznaja, upoznavanje Svevišnjeg Allaha, jer kada Ga ljudi spoznaju i obožavat će Ga. Zbog toga je Uzvišeni Allah i rekao: ‘Znaj da nema boga osim Allaha! Traži oprosta za svoje grijehe i za vjernike i za vjernice! Allah zna kud se krećete i gdje boravite.’ (Muhammed, 19.) Stoga je obaveza muslimanima da spoznaju
Allahova imena i njihova značenja, pa da Ga veličaju na način koji Mu dolikuje.
Kada bi neki čovjek htio da se oženi od drugog čovjeka, ili da on drugog oženi od sebe –svoju kćerku uda za drugog– ili da stupi u neki posao s njim, zasigurno bi tražio da se upozna s njim: da ga upozna sa svojim imenom i nadimkom, imenom oca i djeda –porodice iz koje potiče–, pitao bi ga o bitnim i manje bitnim događajima iz njegova života; pa, Uzvišeni Allah, Koji nas je stvorio i opskrbio mnogim blagodatima, Allah čijoj se milosti nadamo i od čije srdžbe strahujemo, preči je da se upoznamo s Njegovim imenima i njihovim značenjima.” (El-Hudždže fil-Mehudždže)
5. Časni Kur’an mnogo govori o Allahovim imenima, svojstvima i radnjama. Skoro da nema sure a da u njoj nema spomena nekog od Allahovih imena ili svojstava, a ono o čemu se mnogo govori, onaj ko se mnogo opisuje i koji posjeduje mnoga imena, on je od velike važnosti i njemu se posvećuje velika pažnja. Ako trećina Kur’ana –kako kažu islamski učenjaci– govori o Allahovim imenima, svojstvima i radnjama, Kur’an koji je objavljen ljudima kao uputsvo kako i u čemu da provedu svoj život, zar to nije išaret ljudima da i oni posvete ogromnu pažnju spoznavanju svoga Gospodara, Njegovih imena i svojstava.
Šejhul-islam Ibn Tejmijje, rahmetullahi alejh, je rekao: “U Kur’anu se Allahova imena, svojstva i radnje spominju više nego što se spominje jelo, piće i bračni život u Džennetu.” –Dakle, ono što čovjek priželjkuje i čemu žudi. Ovdje kao da nam, Ibn Tejmijje, rahmetullahi alejh, ukazuje da uživanje na Drugom svijetu ne može se ostvariti osim spoznajom Uzvišenog Allaha i pokoravanjem Njemu. – Kaže dalje: “Tako su ajeti koji u sebi sadrže spomen Allahovih imena i svojstava veće vrijednosti od ajeta koji govore o Drugom svijetu, pa je najčasniji i najuzvišeniji ajet u Kur’anu Ajetul-Kursi koji samo govori o Svevišnjem Allahu od početka do kraja. U hadisu koga bilježi Muslim prenosi se da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao Ubejja b. Ka‘ba: ‘Znaš li koji je ajet iz Allahove Knjige koju pamtiš najuzvišeniji?’ Ubejj b. Ka‘b, radijallahu anh, je rekao: ‘Allahu la ilahe illa huve-l-Hajju-l-Kajjum…’ Nakon toga, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je potapšao malo jače Ubejja po grudima i rekao: ‘Allah ti povećao znanje!’ (Muslim, br. 810.)
Najuzvišenija sura u Kur’anu jeste Majka Kur’ana (El-Fatiha) kao što se vjerodostojno prenosi od Ebu Se‘ida b. El-Mu’alle da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Doista, nije objavljena sura u Tevratu, niti Indžilu, niti Zeburu, niti Kur’anu slična njoj. Ona je sedam ajeta koji se ponavljaju i Časni Kur’an koji mi je dat.” (Buhari, br. 4474.) A u njoj se spominju Allahova imena i svojstva više nego što se spominje Drugi svijet.
Također, vjerodostojno se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, za suru El-Ihlas, tj. Kul huvallahu ehad rekao da je ravna jednoj trećini Kur’ana. (Buhari, br. 6643, 7374; Muslim, br. 811, 812.) Upravo zbog toga što govori samo o Uzvišenom Allahu, Njegovim imenima i svojstvima, kao što i jedna trećina cijelog Kur’ana govori o Svevišnjem Allahu.
Prenosi se od Aiše, radijallahu anha, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ashaba koji je često učio suru El-Ihlas i govorio: ‘Uistinu, ja je volim jer ona opisuje Milostivoga’, obradovao riječima da i Allah njega voli zbog toga.” (Buhari br. 7375. i Muslim br. 813.) (Vidjeti: Der‘u Te‘arudil-Akli ven-Nakli, 5/310-312.)
Piše: Hajrudin Tahir Ahmetović
Vidi manjePreuzeto sa http://minber.ba/vaznost-poznavanja-allahovih-imena-i-svojstava/
Kako se iskupiti za prekršenu zakletvu?
Ukoliko se neko zakune zakletvom koja je munakid, pa nakon toga prekrši svoju zakletvu, potrebno je da učini keffaret, odnosno iskup za svoje krivokletstvo. Keffaret za prekršenu zakletvu je validan postupak u šerijatu na osnovu Kur’ana, sunneta i idžma’a islamskih učenjaka. Kaže Uzvišeni u prijevodviše
Ukoliko se neko zakune zakletvom koja je munakid, pa nakon toga prekrši svoju zakletvu, potrebno je da učini keffaret, odnosno iskup za svoje krivokletstvo. Keffaret za prekršenu zakletvu je validan postupak u šerijatu na osnovu Kur’ana, sunneta i idžma’a islamskih učenjaka. Kaže Uzvišeni u prijevodu značenja: «Otkup za prekršenu zakletvu je: da deset siromaha običnom hranom kojom hranite čeljad svoju nahranite, ili da ih odjenete, ili da roba ropstva oslobodite. A onaj ko ne bude mogao – neka tri dana posti…» (El-Maide, 89.)Prekršitelj zakletve ima pravo da bira izmeðu prve tri ponude (da nahrani deset siromaha, da ih obuče ili da oslobodi roba), a ako ne može ništa od ponuðenog, onda će postiti tri dana. Nije mu dozvoljeno da posti odmah, odnosno prije nego što pokuša ponuðeno, po idžmau – konsenzusu islamskih učenjaka.
HRANJENJE DESET SIROMAHA
U ajetu je jasno precizirano da se moraju nahraniti deseterica siromaha. Meðutim, da li je dozvoljeno nahraniti jednog siromaha deset puta, ili dvojicu pet puta, petericu po dva puta itd.? Stav imama Šafije, imama Ahmeda kao i Ibn Hazma jeste da mora biti deset različitih siromaha, zbog vanjskog značenja ajeta, koji na to jasno upućuje.
Suprotan stav ima Ebu Hanife, r.h., i imam Ahmed u drugom rivajetu, da je dozvoljeno dati sve jednom siromahu, pod uvjetom da mu se čitava količina hrane dadne odjednom.
VRSTA HRANE KOJA SE DAJE SIROMASIMA
Što se tiče vrste hrane kojom se hrane siromasi, ispravno je da se to vraća na običaj stanovnika tog geografskog područja, odnosno na osrednju hranu (i po vrsti i po količini) koja se koristi u tom mjestu, shodno riječima Uzvišenog u prijevodu značenja: ”…da deset siromaha običnom hranom kojom hranite čeljad svoju nahranite” (El-Maide, 89.).
Ovo je stav imama Malika i Ibn Hazma, a odabrao ga je i Ibn Tejmijje, r.h.
Kaže Ibn Tejmijje, r.h., preferirajući ovo mišljenje:
”Ono što se prenosi od ashaba i tabiina jeste ovaj pravac. Zbog toga su govorili: ‘Osrednja hrana jeste hljeb i mlijeko, hljeb i maslo, hljeb i datule, a najveće što se može reći jeste hljeb i meso.’ Predaje koje govore na ovu temu već smo spomenuli na drugom mjestu, i tamo smo objasnili da je ovo mišljenje ispravno i da na njega upućuju Kur’an, sunnet i zdravo razmišljanje…” (Fetava od Ibn Tejmijje, 35/349.)
DA LI JE DOZVOLJENO POZVATI SIROMAHE PA IH NAHRANITI, ILI JE OBAVEZA DA ONI LIčNO PREUZMU HRANU?
Stav imama Malika, Šafije i Ahmeda jeste da im se hrana mora uručiti lično, jer, kako kažu, to je imetak koji im po šerijatu lično pripada, pa im se mora uručiti kao zekat. Takoðer kažu da je to bila praksa ashaba, r.a.
Suprotan stav imaju imam Ebu Hanife i imam Malik u drugoj predaji, a to je mišljenje i Sevrija, Evzaija i Hasana el-Basrija, a odabrao ga je i Ibn Tejmijje, koji kažu da nije obaveza da siromasi lično preuzmu hranu, već ih je dozvoljeno pozvati na ručak ili večeru naprimjer.
Ovo mišljenje je prioritetnije i bliže općim ciljevima šerijata, jer se i ličnim hranjenjem siromaha postiže cilj radi kojeg je ovaj propis nareðen, a to je dobročinstvo prema siromahu. A Allah najbolje zna.
OBLAČENJE DESET SIROMAHA
To se odnosi na kupovinu odjeće koju po običaju nose siromasi, a Ahmed i Malik su ograničili da ta odjeća u najmanju ruku mora prekrivati one dijelove tijela koji se obavezno prekrivaju u namazu, bilo da se radi o muškarcu ili ženi.
(El-Mudevvene, 2/44, Mugni, 11/260, Muhalla, 8/75)
KORIST
Većina islamskih učenjaka smatra da nije dozvoljeno izdvojiti novčanu vrijednost za hranu ili odjeću, te je u tom obliku dati siromasima, dok Ebu Hanife to dozvoljava.
(El-Umm, 7/91, El-Mudevvene, 2/40, El-Muhalla, 8/69, El-Mugni, 11/256)
OSLOBAÐANJE ROBA
Odabrano je mišljenje po ovom pitanju da se može osloboditi bilo koji rob, bio on musliman ili ne, zbog općenitosti ajeta u kojem se to nareðuje: “…ili da roba ropstva oslobodite…“ Ovo je mišljenje Ebu Hanife, r.h., dok većina pravnika kaže da rob mora biti musliman.
POST TRI DANA
Ukoliko ne bude u stanju da se zbog siromaštva iskupi za prekršenu zakletvu sa jednom od tri navedene stvari, kletvokršitelj će prijeći na post od tri dana, onako kako je to spomenuto u ajetu.
Imam Ebu Hanife, Sevri i Ahmed u jednom rivajetu, mišljenja su da se ovi dani obavezno trebaju postiti uzastopno. Svoj stav dokazuju kiraetom Abdullaha b. Mes’uda, r.a., i Ubejja, r.a., da su u ajetu koji govori o iskupu kletvokršitelja učili: “…A onaj ko ne bude mogao –neka posti tri dana (uzastopno)…“ (El-Maide, 89.).
Iako ovaj kiraet ne spada u mutevatir – kategorične kiraete, on je u najmanju ruku predaja od Poslanika, s.a.v.s., kojom se tumači spomenuti ajet, tako da pod pretpostavkom ispravnosti njegovog lanca prenosilaca, on biva validnim dokazom.
Takoðer, kao dokaz navode i kijas – analogiju, shodno iskupu za nenamjerno ubistvo ili zihar za koje je takoðer propisan post kao iskup, a u ajetima koji o tome govore uvjetovana je uzastopnost u postu. Kaže Allah u prijevodu značenja za iskup onome ko počini nenamjerno ubistvo: ”…ne naðe li, mora uzastopno postiti dva mjeseca da bi Allah primio pokajanje” (En-Nisa, 92.), a za zihar kaže: ”Onaj ko ne naðe, dužan je da dva mjeseca posti uzastopce prije nego što jedno drugo dodirnu” (El-Mudžedele, 4.).
Imam Malik, Šafija, Ahmed u rivajetu kao i Ibn Hazm smatraju da uzastopnost u postu za otkup prekršene zakletve nije obavezan jer takvo nešto nije uvjetovano u ajetu, a spomenuti kiraet nije mutuvetair – kategoričan, već šaz – izniman, pa kao takav ne može služiti kao dokaz. Zbog toga, ako prekršitelj zakletve ove dane isposti bez uzastopnosti, njegov iskup je ispravan.
Ovo drugo mišljenje je ispravnije, meðutim, ukoliko čovjeku ne predstavlja veliku poteškoću, sigurno je da je preče i bolje te dane ispostiti uzastopno kako bi što prije sa sebe skinuo tu obavezu, a Allah najbolje zna.
DA LI JE DOZVOLJENO ISKUPITI SE ZA ZAKLETVU I PRIJE NEGO ŠTO SE PREKRŠI?
Nema razilaženja meðu islamskim učenjacima da se iskup za prekršenu zakletvu ne mora učiniti prije nego što se išta prekrši, ali se razilaze na dva mišljenja po pitanju onoga ko bi se iskupio prije nego što je zakletvu prekršio:
PRVO: Većina islamskih pravnika smatra da je to dozvoljeno, ali smatraju prečim da se iskup ne čini sve dok se zakletva ne prekrši. Ovaj stav se pripisuje četrnaesterici ashaba i velikom broju tabiina.
DRUGO: Ebu Hanife i njegovi sljedbenici smatraju da ovaj postupak nikako nije ispravan, dok imam Šafija smatra da se nije dozvoljeno unaprijed iskupiti postom od tri dana, ali jeste sa ostale tri spomenute stvari u ajetu. (El-Mudevvene, 2/38, El-Mugni, 11/222, El-Muhalla, 8/67, El-Mebsut, 8/148)
Mišljenje većine islamskih učenjaka je prioritetnije jer hadisi upućuju na legitimnost ovog postupka. Od Abdur-Rahmana b. Semure, r.a., prenosi se da je Poslanik, s.a.v.s., rekao:
”Ako se na nešto zakuneš, pa vidiš da je nešto drugo bolje od onoga na što si se zakleo, iskupi se za svoje krivokletstvo, pa učini ono što je bolje…” (Ebu Davud, br. 3278, Nesai, 7/10. Hadis je vjerodostojan. Vidjeti: Irvaul-galil, br. 2579. U nešto drugačijoj verziji bilježe ga Buharija i Muslim.) U ovom hadisu Poslanik, s.a.v.s., jasno je naredio da se čovjek prvo iskupi za svoju zakletvu, pa da je tek nakon toga prekrši. A Allah najbolje zna.
PONAVLJANJE ISKUPA SA PONAVLJANJEM PREKRŠENIH ZAKLETVI
Ukoliko se čovjek zakune da će učiniti jednu stvar, pa se nakon toga opet zakune da će učiniti neku drugu stvar, ukoliko prekrši bili koju od navedenih zakletvi, dužan je da se za svaku iskupi posebno. Naprimjer: čovjek se Allahom zakune da neće posjećivati rodbinu, a nakon toga zakune se da neće izlaziti iz kuće. Kada prekrši bilo koju od navedenih zakletvi obaveza mu je da se za svaku iskupi posebno.
Meðutim, ako se dva ili više puta zakune za jednu te istu stvar, islamski učenjaci po ovom pitanju imaju više mišljenja. Ebu Hanife, Malik i Ahmed smatraju da je za svaku zakletvu dužan posebno se iskupiti, a imam Šafija kaže da, ukoliko je drugom zakletvom samo želio da potvrdi prvu, nije dužan da se iskupi više od jednog puta.
Imam Ahmed u jednom rivajetu smatra da će se iskupiti samo jednom bez obzira koliko se puta zakleo na jednu te istu stvar, i da se ostale zakletve računaju samo kao potvrda one već izgovorene. Ovo mišljenje je odabrao i Ibn Tejmijje, r.h., i ono je, inšallah, odabrano.
Naprimjer, žena se Allahom zakune da više neće dojiti svoje dijete, i tu zakletvu ponovi nekoliko puta u jednom ili više dana. Ukoliko se odluči da prekrši tu zakletvu, dovoljno je da se za nju iskupi samo jednom, a Allah najbolje zna.
Pripremljeno prema djelu Sahihu fikhis-sunne ve edilletuhu, autora Ebu Malika Kemala Ibnus-Sejjida Salima
Pripremio: Amir Durmić
Vidi manjeminber.ba
Treba li izgovoriti nijjet za uzimanje abdesta?
Ne prenosi se ništa od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, niti od ashaba o tome. Ibn Kajjim kaže: „O tome se od Poslanika ne prenosi ni harf.” Ibn Tejmijje kaže: “Takav (ko izgovara nijet pri abdestu) je manjkave vjere i pameti. Manjkave vjere jer je to novotarija, a pameti jer je njegov primjeviše
Ne prenosi se ništa od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, niti od ashaba o tome. Ibn Kajjim kaže: „O tome se od Poslanika ne prenosi ni harf.” Ibn Tejmijje kaže: “Takav (ko izgovara nijet pri abdestu) je manjkave vjere i pameti. Manjkave vjere jer je to novotarija, a pameti jer je njegov primjer primjer čovjeka koji sjedne da jede pa kada hoće da uzme čašu kaže: ‘Ja nijetim da uzmem ovu čašu i da popijem vode iz nje’…”
Hajrudin Tahir Ahmetović, prof. – Bilješke sa predavanja
Vidi manjehttp://islam-tekstovi.blogspot.com