Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Da li je čovjek obavezan razvesti suprugu ako to od njega traži njegova majka?
Davanje razvoda supruzi ne spada u dobročinstvo prema roditeljima Muž nije obavezan razvesti suprugu ako to od njega traži njegova majka. Šejhul-islam Ibn Tejmijje, Allah mu se smilovao, rekao je: “Nije mu dozvoljeno da je pusti na zahtjev svoje majke, već majci treba činiti dobročinstvo, a puštanjeviše
Davanje razvoda supruzi ne spada u dobročinstvo prema roditeljima
Muž nije obavezan razvesti suprugu ako to od njega traži njegova majka.
Šejhul-islam Ibn Tejmijje, Allah mu se smilovao, rekao je: “Nije mu dozvoljeno da je pusti na zahtjev svoje majke, već majci treba činiti dobročinstvo, a puštanje žene nije od dobročinstva prema majci.
To zato jer majku nadvladaju emocije i tada suprugu svoga sina poredi sa inoćom. Još davno su neke majke rekle: ‘Ja sam ga odgajala, a drugoj ga pripremila.’
Dobar i bogobojazan otac, koji se drži Allahovih propisa, gleda dalje i ljepše se odnosi. On uzima u obzir ono što je najbolje za njegovog sina, pa ako mu on naredi da ženu pusti, sin je dužan da mu se pokori, jer mu naređuje dobro. Kao što je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio Ibn Omeru, radijallahu anhu, rekavši: “Poslušaj svoga oca i razvedi se od žene!” (Tirmizi, Albani ga ocijenio dobrim)
Kao što je i Ismail, alejhis-selam, poslušao savjet svoga oca Ibrahima Halila, alejhis-salatu ves-selam, pa se razveo od svoje žene. (Buhari)
Ali, ako otac nije poput spomenutih, tada sin nije obavezan da ga posluša po pitanju braka, niti se u tom slučaju odustajanje od očevog zahtjeva ubraja u nepokornost roditeljima.
hfz. Fahrudin Haseljić
Isječak iz odgovora na pitanje: https://pitajucene.com/pitanje/kako-da-imam-sretan-brak/
Vidi manjeZašto je žena obavezna biti pokorna svome mužu?
Supruga je obavezna pokoravati se svome mužu iz sljedećih razloga: Prvo, Allah je muža nazvao starješinom, poglavarom (sejjid). Rekao je Uzvišeni Allah o ženi upravnikovoj: “…i njenog sejjida (poglavara, tj. muža) kraj vrata zatekoše” (Jusuf, 25), a pokornost poglavaru je obavezna. Drugo, muškarac sviše
Supruga je obavezna pokoravati se svome mužu iz sljedećih razloga:
Prvo, Allah je muža nazvao starješinom, poglavarom (sejjid). Rekao je Uzvišeni Allah o ženi upravnikovoj: “…i njenog sejjida (poglavara, tj. muža) kraj vrata zatekoše” (Jusuf, 25), a pokornost poglavaru je obavezna.
Drugo, muškarac se skrbi o ženi, kao što je rekao Uzvišeni Allah: “Muškarci vode brigu o ženama” (En-Nisa, 34).
Rekao je Ibn Abbas, radijallahu anhu: “Tj. muškarci su naredbodavci i žena treba da ga posluša kada joj nešto naredi.”
Treće, riječi Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem: “Kada bi čovjek naredio svojoj supruzi da prenosi pijesak (kamenje) sa crvenog brda na crno, i sa crnog brda na crveno, trebala bi to činiti.” (Ahmed)
Pravni propis: Šejhul-islam Ibn Tejmijje, Allah mu se smilovao, rekao je: “Žena je obavezna služiti svoga muža u kući, jer je muž njen starješina po Allahovoj Knjizi, i jer je to uobičajena praksa i lijep odnos prema njemu.
Žena treba služiti svoga muža shodno običaju koji prakticiraju žene njenog statusa prema muževima u čijem rangu je njen muž, a to se razlikuje zbog različitih okolnosti. Tako način služenja žene koja živi u naselju nije kao one koja živi nomadskim životom, niti one koja je slaba.”
hfz. Fahrudin Haseljić
Isječak iz odgovora na pitanje: https://pitajucene.com/pitanje/kako-da-imam-sretan-brak/
Vidi manjeKako da imam sretan brak?
(PRVI DIO) Hvala Allahu, salavat i selam na Allahovog Poslanika, svjedočim da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Njegov rob i poslanik. Rekao je Uzvišeni Allah: “…i jedan od dokaza Njegovih je to što za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite, i što između vas uspostavlja ljviše
(PRVI DIO)
Hvala Allahu, salavat i selam na Allahovog Poslanika, svjedočim da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Njegov rob i poslanik. Rekao je Uzvišeni Allah: “…i jedan od dokaza Njegovih je to što za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite, i što između vas uspostavlja ljubav i samilost” (Er-Rum, 21), kao i: “On je taj koji vas od jednog čovjeka stvara – a od njega je drúgu njegovu stvorio da se uz nju smiri” (El-A‘raf , 189). Povodeći se ovom Božanskom uputom, nastojimo jačati porodične veze utemeljene na uzajamnoj ljubavi i poštovanju supružnika, kako bismo imali zdravo sjeme u društvu koje će pozitivno utjecati na ponašanje mladih.
Pred vama je dvadesetak tekstova iz serijala ”U okrilju bračne ljubavi” koje ćemo, uz Allahovu pomoć, postepeno objavljivati, a koje je sastavio i priredio uvaženi šejh, Adnan Abdul-Kadir, koji živi i radi u Kuvajtu. Allaha molimo da se muslimani i muslimanke okoriste savjetima i uputama koji slijede, On svime upravlja i On je moćan! Neka je salavat i selam i bereket na našeg vjerovjesnika Muhammeda, na njegovu porodicu i ashabe.
Ako ti je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uzor, onda poslušaj, u suprotnom nemoj!
* Nemoj je u prvim danima “šokirati”!
Lijep odnos na koji žena ima pravo kod svog muža podrazumijeva da odabereš odgovarajuće vrijeme i riječi kada joj se obraćaš, posebno u prvim danima braka. Zato se nemoj na početku šaliti riječima: “Oženit ću drugu”. Da li bi bio zadovoljan da ona tebi kaže: “Ako mi se ne svidiš, tražit ću sporazumni razvod braka i vratit ću ti vjenčani dar”?
Uzvišeni Allah je rekao: “S njima lijepo živite!” (En-Nisa, 19.)
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Prema ženama se lijepo odnosite!” (Buhari i Muslim)[1]
* Ko “sije” blage riječi, mora biti voljen
Oštar nastup, koji se zasniva na naredbi i zabrani, polučit će samo prividnu pokornost koja u sebi skriva mržnju i negodovanje.[2] Šta ti smeta da u svoj govor uneseš riječi poput: “ako dozvoljavaš”, “kad bi bilo ovako”, “bilo bi bolje” itd.
Uzvišeni Allah je rekao: “S njima lijepo živite!” (En-Nisa, 19.)
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Najbolji od vas su oni koji su najbolji prema svojim porodicama, a ja sam među vama najbolji prema svojoj porodici.” (Tirmizi, a Albani ga je ocijenio vjerodostojnim)[3]
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, znao se šaliti sa svojim ukućanima. Tako Aiša, radijallahu anha, kaže: “Trkala sam se sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, pa sam ga pretekla. To je bilo prije nego sam se udebljala. Nakon toga opet smo se trkali, pa me je pretekao i rekao: ‘Ovo ti je za ono kad si me pretekla!’” (Ahmed i Ebu Davud, a Albani ga je ocijenio vjerodostojnim)[4]
* Uljepšaj se svojoj supruzi kao što voliš da se ona tebi uljepša!
Da li je obaveza ženi da te dočeka namirisana privlačnim mirisom dok ti u isto vrijeme smrdiš na znoj[5] ili cigarete? Zaista muška nemarnost prema vlastitom izgledu i ličnoj higijeni može kod supruge dovesti do odbojnosti, a nekad i do pogubnih posljedica.
Uzvišeni Allah je rekao: “One imaju isto toliko prava koliko i dužnosti” (El-Bekare, 228.)
Ibn Kesir kaže: “One kod muževa imaju isto toliko prava koliko muževi kod njih.”
Rekao je Ibn Abbas, radijallahu anhu: “Ja se volim uljepšati svojoj supruzi kao što volim da se ona meni uljepša.”
A Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Uistinu je Allah lijep i voli ljepotu.” (Muslim)[6]
* Ne slušaj društvo kad je brak u pitanju, izuzev ako se radi o mudrom čovjeku!
Ne obaziri se na upute koje ti “serviraju” tvoji prijatelji u vezi supruge, posebno ako se radi o mladićima. Izuzetak su stariji ljudi čije iskustvo i savjet mogu biti korisni u određenim momentima, shodno tvojoj procjeni. Tako je Omer b. El-Hattab govorio Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem: “Allahov Poslaniče, pokrij svoje žene!”, ali ga Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, nije poslušao dok Uzvišeni Allah nije objavio ajete o hidžabu: “A ako od njih nešto tražite, tražite to od njih iza zastora” (El-Ahzab 53), i tada je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio svojim suprugama da se pokriju. (Buhari)[7]
Iako je Omer, radijallahu anhu, bio mudar čovjek, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, nije prihvatio njegov prijedlog sve dok nije došlo pravo vrijeme za njegovu primjenu.
* Ustegni se od supruginog imetka!
Ne ispuštaj jedan od dva temelja skrbništva, a to je opskrba! U suprotnom, koja je onda tvoja uloga u kući? Zaista se slobodan i plemenit muškarac u formiranju i gradnji porodice oslanja na svoj sopstveni imetak ne zavlačeći ruku u ženin džep. Otkad se to dromedar pretvorio u devu?[8] Uzvišeni Allah je rekao: “Muškarci vode brigu o ženama zato što je Allah dao prednost jednima nad drugima i zato što oni troše imetke svoje.” (En-Nisa, 34.) Ako muž koristi imetak svoje supruge, onda to skrbništvo i upraviteljstvo mogu oslabiti.
* Što posiješ, to ćeš i požnjeti!
Ako se budeš lijepo odnosio prema svojoj supruzi, Allah će učiniti da se i ljudi lijepo prema tebi odnose. Uzvišeni Allah je rekao: “Zar nagrada za dobro učinjeno djelo može biti nešto drugo do dobro?!” (Er-Rahman, 60) i također je rekao: “Onome koji udjeljuje i ne griješi i ono najljepše smatra istinitim – učinit ćemo da put do dobra lagahan je” (El-Lejl, 5-7).
A ako se prema svojoj supruzi budeš loše odnosio, Uzvišeni Allah će ti nadrediti nekog ko se prema tebi neće lijepo odnositi, bilo da se radi o pretpostavljenim na poslu, ili prijateljima, ili u svakodnevnim komunikacijama. Uzvišeni je rekao: “Kakva god vas nedaća zadesi, to je zbog grijeha koje ste zaradili.” (Eš-Šura, 30.) Također: “…a onome koji tvrdiči i osjeća se neovisnim i ono najljepše smatra lažnim – učinit ćemo da njemu put do tegobe lagahan je.” (El-Lejl, 8-10.)
Kako se ti odnosiš prema drugima, tako će se i drugi odnositi prema tebi, pa onaj ko nađe dobro, neka zahvali Allahu, a onaj ko nađe nešto drugo, neka ne krivi nikog do samog sebe.
* Čuvaj se nepravde prema supruzi!
Uzvišeni Allah je rekao: “Kad vam postanu poslušne, onda im zulum ne činite! Allah je, zaista, uzvišen i velik!” (En-Nisa, 34.)
El-Buka’i je rekao: “Allahova moć nad vama veća je od vaše moći nad njima, zato se pazite Njegove kazne jer je On uzvišen i velik!”
Ibn Kesir kaže: “Allah, Uzvišeni i Veliki, uistinu je zaštitnik žena i On se osveti onome ko im nepravdu čini i tlači ih.”
Kaže pjesnik:
Ne čini zuluma iako si u stanju
Jer zulum te na kraju vodi kajanju
Tvoje su oči zaspale, ali mazlum nema sna
Protiv tebe dovi, a Allahovo oko ne spava.
* Obaveza pokornosti supruge svome mužu
Supruga je obavezna pokoravati se svome mužu iz sljedećih razloga:
Prvo, Allah je muža nazvao starješinom, poglavarom (sejjid). Rekao je Uzvišeni Allah o ženi upravnikovoj: “…i njenog sejjida (poglavara, tj. muža) kraj vrata zatekoše” (Jusuf, 25), a pokornost poglavaru je obavezna.
Drugo, muškarac se skrbi o ženi, kao što je rekao Uzvišeni Allah: “Muškarci vode brigu o ženama” (En-Nisa, 34).
Rekao je Ibn Abbas, radijallahu anhu: “Tj. muškarci su naredbodavci i žena treba da ga posluša kada joj nešto naredi.”
Treće, riječi Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem: “Kada bi čovjek naredio svojoj supruzi da prenosi pijesak (kamenje) sa crvenog brda na crno, i sa crnog brda na crveno, trebala bi to činiti.” (Ahmed)[9]
Pravni propis: Šejhul-islam Ibn Tejmijje, Allah mu se smilovao, rekao je: “Žena je obavezna služiti svoga muža u kući, jer je muž njen starješina po Allahovoj Knjizi, i jer je to uobičajena praksa i lijep odnos prema njemu.
Žena treba služiti svoga muža shodno običaju koji prakticiraju žene njenog statusa prema muževima u čijem rangu je njen muž, a to se razlikuje zbog različitih okolnosti. Tako način služenja žene koja živi u naselju nije kao one koja živi nomadskim životom, niti one koja je slaba.”
* Odazovi se svome mužu
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Kada čovjek pozove svoju suprugu radi (bračne) potrebe koju ima, neka mu se odazove pa makar imala pecivo u pećnici.” (Nesai)[10]
I rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Kada žena zanoći odbijajući svoga muža (u postelji), meleki je proklinju dok ne osvane.” (Muttefekun alejhi)[11]
Pravni propis: Šejhul-islam Ibn Tejmijje, Allah mu se smilovao, rekao je: “Čovjek je obavezan imati spolni odnos sa suprugom shodno običaju i to je najveće pravo koje ona ima kod njega, veće i od opskrbe (hrane). Intimni odnos sa suprugom je obavezan shodno njenoj potrebi i njegovim mogućnostima.”
Pravni propis: Nije dozvoljeno prakticiranje spolnog odnosa na zabranjen način. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Allah ne gleda u čovjeka koji sa svojom suprugom opći u analni otvor.” (Nesai)[12]
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, također je rekao: “Ko ima snošaj sa ženom dok je u hajzu ili u njen analni otvor, ili ode kod vračara pa povjeruje u ono što kaže, uznevjerovao je u ono što je objavljeno Muhammedu.” (Ebu Davud)[13]
Rekao je šejhul-islam Ibn Tejmijje, Allah mu se smilovao: “Spolni odnos sa ženom u njen analni otvor zabranjen je Kur’anom i sunnetom, i prema mišljenju većine učenjaka prvih i potonjih generacija, to se čak tretira kao mali homoseksualizam… Ako čovjek ima spolni odnos sa suprugom u njen analni otvor i ona mu se pokori, oboje se sankcioniraju, a ako ne prestanu s tim, njihov se brak razvrgava isto kao što se razdvajaju oni koji čine razvrat od onih sa kojima to čine.
Ibn Kajjim, rahimehullah, rekao je: “Grijesi imaju odvratne, ružne i štetne posljedice za srce i tijelo i na ovom i na budućem svijetu koje samo Allah poznaje.” A i ovo je jedan od tih grijeha!
———————–
Naslov originala: El-Kava‘idu el-mufide lil-hajati ez-zevdžijeti es-se‘ide
( القواعد المفيدة للحياة الزوجية السعيدة ) – Korisna pravila za sretan bračni život
Serijal: U okrilju bračne ljubavi
Knjiga br. 1
Autor: Adnan Abdul-Kadir
Preveo: hfz. Fahrudin Haseljić
Redaktura prijevoda: mr. Ahmed Purdić, Abdulvaris Ribo, prof.
Lektor i korektor: Sumeja Đurić, prof.
fusnote 1 dio
[1] Buhari, Sahih, 5186, Muslim, Sahih, 3638. (op. prev.)
[2] Dr. Nedžah el-Zahar, Hemesat džeri‘eh fi uzuni Adem.
[3] Tirmizi, Sunen, 3895. Albani ga je ocijenio vjerodostojnim. Vidjeti: Albani, Es-Silsiletul-ehadis es-sahiha, 285. (op. prev.)
[4] Ahmed, Musned, 6/39, 364, Ebu Davud, Sunen, 2578. Albani ga je ocijenio vjerodostojnim. Vidjeti: Albani, Irvaul-galil, 5/327. (op. prev.)
[5] Dr. Nedžah el-Zahar, Hemesat džeri‘eh fi uzuni Adem.
[6] Muslim, Sahih, 91. (op. prev.)
[7] Buhari, Sahih, 6240. (op. prev.)
[8] Dr. Nedžah el-Zahar, Hemesat džeri‘eh fi uzuni Adem.
[9] Ahmed, Musned, 6/76. Albani ga je ocijenio slabim. Vidjeti: Albani, Irvaul–galil, 7/76. (op. prev.)
[10] Nesai, Sunen, 5/313. Albani ga je ocijenio vjerodostojnim. Vidjeti: Albani, Sahihul-džami‘a, 534. (op. prev.)
[11] Buhari, Sahih, 5194. , Muslim, Sahih, 1436. (op. prev.)
[12] Nesai, Sunen, 5/320. Albani ga je ocijenio vjerodostojnim. Vidjeti: Albani, Sahihul-džami‘a, 7802. (op. prev.)
[13] Ebu Davud, Sunen, 3904. Albani ga je ocijenio vjerodostojnim. Vidjeti: Albani, Irvaul-galil, 7/68. (op. prev.)
———————–
DRUGI DIO
Olakšavajte jedno drugom, a nemojte otežavati, i slažite se, a nemojte se razilaziti: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Neka vjernik ne prezire vjernicu! Ako mu se nešto od njenog ponašanja ne sviđa, sigurno ima drugih postupaka kojima je zadovoljan.” (Muslim)[1] Imam Nevevi, rahimehullah, rekao je: “Tj. ne treba da je prezire, jer ako mu se nešto od njenog ponašanja ne sviđa, sigurno ima drugih stvari i postupaka kojima je zadovoljan. Žena može biti drske naravi, ali pobožna i lijepa, ili čedna, ili ljubazna prema njemu i sl.”
Uzvišeni Allah kaže: “S njima lijepo živite! A ako prema njima odvratnost osjetite, moguće je da baš u onome prema čemu odvratnost osjećate Allah veliko dobro dao.” (En-Nisa, 19.)
Isti je slučaj i u odnosu supruge prema mužu.
Kaže pjesnik:
Ko je taj kome su lijepe osobine sve
Dosta je čovjeku počasti da mu se mahane pobroje.
Kaže drugi:
Ko je taj koji nikad loše učinio nije
I iz kojeg samo dobro može da izbije.
* Postepeno rješavanje ženine neposlušnosti
Uzvišeni Allah je rekao: “A one čijih se neposlušnosti pribojavate, vi posavjetujte, a onda se od njih u postelji rastavite, pa ih i udarite; kad vam postanu poslušne, onda im zulum ne činite! Allah je, zaista, uzvišen i velik!” (En-Nisa, 34.)
Pravni propis: Nije dozvoljeno rastavljanje u postelji prije negoli se supruzi uputi savjet, shodno riječima Uzvišenog Allaha u navedenom ajetu.
Er-Razi kaže: “Tekst ajeta jasno upućuje na to da Uzvišeni na prvo mjesto stavlja savjet, a potom prelazi na rastavljanje u postelji, a potom prelazi na fizičko kažnjavanje. Pa ako se cilj postigne blažim načinom, obaveza je tu se zaustaviti, i nije dozvoljeno primijeniti teži.”
Poslanik, sallallahu alehi ve sellem, kaže: “Muslimanu nije dozvoljeno da ne govori sa svojim bratom muslimanom duže od tri dana. Ko svoga brata bude izbjegavao duže od tri dana, a potom umre, ući će u Vatru.” (Ebu Davud)[2]
Zato izbjegavanje dolazi poslije savjeta.
Pravni propis: Nije dozvoljeno fizički kažnjavati suprugu prije nego se primijeni rastavljanje u postelji, shodno navedenom ajetu.
Kaže Er-Razi: “…i nije dozvoljeno primijeniti teži metod.”
Allah je dozvolio samo fizičko kažnjavanje koje ne nanosi ozljede i to nakon prethodno spomenute postupnosti, kao i zbog općenitosti riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Musliman je onaj od čijeg su jezika i ruku mirni drugi muslimani.” (Buhari)[3] Ako nakon rastavljanja u postelji primijeniš fizičko kažnjavanje, onda ne udaraj po licu!
* Ne žuri da ispuniš šejtanovu želju!
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Iblis ima prijesto na vodi odakle šalje svoje čete. Najbliži mu je onaj ko najviše smutnje posije. Dolaze mu i govore: ‘Uradio sam to i to’, a on odgovori: ‘Nisi ti ništa uradio.’ Onda mu drugi dođe i kaže: ‘Nisam ga ostavio sve dok ga nisam rastavio od žene’, a onda tog sebi primakne i kaže: ‘E, ti dobro radiš!’” (Muslim)
Pazi! Pazi! Pazi…!
* Davanje razvoda supruzi ne spada u dobročinstvo prema roditeljima
Muž nije obavezan razvesti suprugu ako to od njega traži njegova majka.
Šejhul-islam Ibn Tejmijje, Allah mu se smilovao, rekao je: “Nije mu dozvoljeno da je pusti na zahtjev svoje majke, već majci treba činiti dobročinstvo, a puštanje žene nije od dobročinstva prema majci.
To zato jer majku nadvladaju emocije i tada suprugu svoga sina poredi sa inoćom. Još davno su neke majke rekle: ‘Ja sam ga odgajala, a drugoj ga pripremila.’
Dobar i bogobojazan otac, koji se drži Allahovih propisa, gleda dalje i ljepše se odnosi. On uzima u obzir ono što je najbolje za njegovog sina, pa ako mu on naredi da ženu pusti, sin je dužan da mu se pokori, jer mu naređuje dobro. Kao što je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio Ibn Omeru, radijallahu anhu, rekavši: “Poslušaj svoga oca i razvedi se od žene!” (Tirmizi, Albani ga ocijenio dobrim)[4]
Kao što je i Ismail, alejhis-selam, poslušao savjet svoga oca Ibrahima Halila, alejhis-salatu ves-selam, pa se razveo od svoje žene. (Buhari)[5]
Ali, ako otac nije poput spomenutih, tada sin nije obavezan da ga posluša po pitanju braka, niti se u tom slučaju odustajanje od očevog zahtjeva ubraja u nepokornost roditeljima.
* Zabrana razvoda dok je žena u hajzu
Uzvišeni Allah je rekao: “Kad htjednete žene da pustite, vi ih u vrijeme kad su čiste pustite.” (Et-Talak, 1.)
Šejhul-islam Ibn Tejmijje, Allah mu se smilovao, rekao je: “Razvod braka u vrijeme mjesečnog pranja zabranjen je Kur’anom, sunnetom i konsenzusom učenjaka.”
Ibn Abbas, radijallahu anhuma, kaže: “Zabranjeni razvod jeste da je razvede dok je u hajzu.”
A od Abdullaha b. Omera, radijallahu anhuma, prenosi se da je svoju suprugu razveo u vrijeme hajza, pa se Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naljutio. (Buhari)[6]
* Zabrana razvoda u vrijeme čistoće tokom koje je muž imao intimni odnos sa suprugom
Ibn Abbas, radijallahu anhuma, kaže: “Zabranjeni razvod jeste da je razvede dok je u hajzu ili u vrijeme čistoće u kojoj je imao odnos s njom, pa ne zna je li zanijela ili nije.”
Rekao je šejhul-islam Ibn Tejmijje, Allah mu se smilovao: “Taj postupak je zabranjen Kur’anom, sunnetom i konsenzusom učenjaka.”
Ibn Kesir u komentaru spomenutog ajeta: “…vi ih u vrijeme kad su čiste pustite”, kaže: “Razvod je zabranjen kada je pusti dok je u hajzu, ili u vrijeme čistoće u kojoj su imali odnos, pa ne zna je li trudna ili nije.”
* Zabrana izlaska raspuštenice iz muževog doma
Uzvišeni Allah kaže: “…a i one neka ne izlaze, osim ako očito sramno djelo učine. To su Allahovi propisi. Onaj koji Allahove propise krši – sam sebi nepravdu čini.” (Et-Talak, 1.)
Reko je ‘Ata: “Ako joj muž dozvoli da vrijeme pričeka provede negdje mimo njegove kuće, pa makar to bilo i kod njenih roditelja, postaje saučesnik u grijehu.”
Mudžahid kaže: “‘Očito sramno djelo’ je blud.”
Kurtubi kaže: “Muž nema pravo da je istjera iz doma u kojem su živjeli sve dok je u pričeku, kao što ni njoj nije dozvoljeno da izađe.”
Mudrost zabrane izlaska za raspuštenice iz muževog doma Uzvišeni Allah je pojasnio na kraju ajeta: “Ti ne znaš, Allah može poslije toga priliku pružiti” (Et-Talak, 1).
Kaže Ibn Kesir: “Tj. ostavili smo raspuštenicu u muževom domu dok traje vrijeme pričeka ne bi li se muž pokajao zbog razvoda i kako bi Uzvišeni Allah u njegovo srce ubacio odluku da je vrati, a to je lakše i jednostavnije.”
* Zar u Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, nemaš lijep uzor?
Uzvišeni Allah je rekao: “Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onom svijetu.” (El-Ahzab, 21.)
O ovom ajetu hafiz Ibn Kesir kaže: “Ovaj ajet je veliki temelj za slijeđenje Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u njegovim riječima, djelima i stanjima.”
Sufjan b. Ujejne kaže: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je najveće mjerilo i prema njemu se sve poredi, prema njegovom moralu, životopisu i uputi. Ono što je u skladu s tim, ispravno je, a ono što je u suprotnosti, neispravno je.”
Rekao je Ibn Kajjim: “Njegov životopis, sallallahu alejhi ve sellem, vezan za bračni život ispunjen je lijepim odnosom i moralom, i znao je reći, sallallahu alejhi ve sellem: “Najbolji od vas su oni koji su najbolji prema svojim porodicama, a ja sam među vama najbolji prema svojoj porodici.” (Tirmizi, a Albani ga je ocijenio vjerodostojnim)[7]
——————-
Naslov originala: El-Kava‘idu el-mufide lil-hajati ez-zevdžijeti es-se‘ide
( القواعد المفيدة للحياة الزوجية السعيدة ) – Korisna pravila za sretan bračni život
Serijal: U okrilju bračne ljubavi
Knjiga br. 1
Autor: Adnan Abdul-Kadir
Preveo: hfz. Fahrudin Haseljić
Redaktura prijevoda: mr. Ahmed Purdić, Abdulvaris Ribo, prof.
Lektor i korektor: Sumeja Đurić, prof.
fusnote 2 dio
[1] Muslim, Sahih, 1469. (op. prev.)
[2] Ebu Davud, Sunen, 4914. Albani ga je ocijenio vjerodostojnim. Vidjeti: Albani, El-Miškat, 3/91. (op. prev.)
[3] Buhari, Sahih, 10. (op. prev.)
[4] Tirmizi, Sunen, 1189. Albani ga je ocijenio dobrim. Vidjeti: Albani, Es-Silsiletul-ehadis es-sahiha, 919. (op. prev.)
[5] Buhari, Sahih, 3365. (op. prev.)
[6] Buhari, Sahih, 7160. (op. prev.)
[7] Tirmizi, Sunen, 3895. Vidjeti: Albani, Es-Silsiletul-ehadis es-sahiha, 285. (op. prev.)
——————-
Vidi manjeStatus namaza bez namjerno neproučenog ezana
Kada je riječ o statusu ezana, učenjaci imaju podijeljena mišljenja: većina njih kaže da je to pritvrđeni sunnet, i to je stav imama Ebu Hanife, Šafije i Malika, po jednoj verziji. Imam Ahmed, Ibn Hazm, Ibn Munzir, Ibn Tejmijje i neki drugi islamski autoriteti drže da je ezan obaveza (vadžib), a onoviše
Kada je riječ o statusu ezana, učenjaci imaju podijeljena mišljenja: većina njih kaže da je to pritvrđeni sunnet, i to je stav imama Ebu Hanife, Šafije i Malika, po jednoj verziji. Imam Ahmed, Ibn Hazm, Ibn Munzir, Ibn Tejmijje i neki drugi islamski autoriteti drže da je ezan obaveza (vadžib), a onoga ko ga izostavi smatraju grješnim. Obje skupine pozivaju se na hadis, ali druga skupina ima jače argumente. Naime, Buharija i Muslim zabilježili su da je Enes b. Malik pripovijedao: “Kada bi došao u neko mjesto, Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, sačekao bi zoru, i ako bi čuo ezan, otišao bi na drugu stranu, a ako ne bi čuo ezan, napao bi stanovnike toga mjesta.” Buharija i Muslim zabilježili su da je Malik b. Huvejris prenio sljedeće Resulullahove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Kada nastupi namasko vrijeme neka neko od vas prouči ezan, i neka vas u namazu predvodi najstariji.” Navedni hadis ima imperativni karakter, a to, po mišljenju većine učenjaka islamske jurisprudencije, iziskuje obavezu izvršavanja određenog djela. Dokaz više jeste Enesovo, radijallahu anhu, predanje u kojem stoji: “Bilalu je naređeno da udvoji riječi ezana, a ikamet da uči neparno.” Ezan je važan simbol islama, i nije ga dopušteno izostaviti osim uz šerijatski opravdan razlog. Neki učenjaci smatraju da se treba boriti protiv naroda koji izostavlja učenje ezana. Ali i pored svega, ezan nije uvjet za ispravnost namaza; njegovo izostavljanje umanjuje nagradu i negativno utječe na potpunost namaza s te strane; a Allah najbolje zna.
———–
Dr. Safet Kuduzović – preuzeto iz knjige “FETVE (Pravne decizije)”
Preuzmite knjigu u pdf formatu:
Vidi manjehttps://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/06/Fetve-Pravne-decizije-mr.Safet-Kuduzovic.pdf
U diskusiji i razmjeni misljenja nema nista lose ukoliko je cilj doci do Istine ?
Smatram da je verbalna razmjena mišljenja između različitih strana lijepa stvar i lijepo djelo, pod uvjetom da bude popraćeno lijepom namjerom, te da osnovni cilj te diskusije bude uzdizanje Allahove riječi tako da ona bude gornja. Međutim, ukoliko diskusija bude vodena s namjerom da se ojača i potpviše
Smatram da je verbalna razmjena mišljenja između
različitih strana lijepa stvar i lijepo djelo, pod uvjetom da bude
popraćeno lijepom namjerom, te da osnovni cilj te diskusije bude
uzdizanje Allahove riječi tako da ona bude gornja. Međutim, ukoliko
diskusija bude vodena s namjerom da se ojača i potpomogne nečiji stav
ili mišljenje, onda je takvu vrstu diskusije bolje zaobići nego je voditi.
Namjera da se dođe do istine postojala je u većoj mjeri kod ispravnih
prethodnika nego sto je to slučaj u nasem vremenu. Zato danas neki ljudi,
kada ti se suprotstave, nastoje pod svaku cijenu održati svoje mišljenje
i na torn putu ne prežu od toga da se koriste i vrlo slabim dokazima
koji nemaju nikakve vrijednosti po mjerilima istinske diskusije. Ovo
je činjenica koja je neke ljude učinila vrlo suzdržanim i rezerviranim
kada su u pitanju diskusije i rasprave, naročito ukoliko se one vode pred
masama, jer strahuju da ta polemika ne postane smutnja za ljude i da se
istina ne pomiješa sa neistinom zbog smjelosti, rječitosti i elokventnosti
sagovornika. Tada je šteta ogromna ne samo za onoga koji je stupio
u raspravu vec i za one koje predstavlja, pa čak i za samu istinu, i zato
se ljudi vole udaljiti od ovakvih diskusija.
Mislim da je moguće umanjiti opasnost diskusija tako sto ce učenjak
napisati određenu knjigu i u njoj navesti odabrano mišljenje i potkrijepiti
ga dokazima na kojima je zasnovao svoj stav, a nakon toga spomenut će
dokaze protivnika i pojasniti da se oni ne mogu suprotstaviti dokazima
na kojima je on zasnovao svoje mišljenje. Nema sumnje da je ovakva
metoda ispravna i dobra, te da se njome postiže željeni cilj do kojeg se
diskusijom i želi doci.
Nijedan autor nije primijenio ovu metodu onako kako su je
primijenili šejhul-islam Ibn Tejmijje i njegov učenik Ibnul-Kajjim
u svojim djelima. Vidjet ćes kako prilikom rasprave o određenom
pitanju iznose prvo dokaze onih koji zastupaju stav suprotan njihovom,
pa čak navode i one dokaze koji idu u prilog tom mišljenju, a koje
ne poznaju ni oni koji to mišljenje zastupaju. Nakon toga repliciraju
i kritički se osvrću na iznesene dokaze, a onda iznose dokaze za
mišljenja koja oni zastupaju. Ovo je manifest potpune pravde. Čovjek
mora znati da je odgovoran pred Allahom, dž.š., te da ne može odabrati
određeno mišljenje samo po svome nahođenju, jer će to inače biti na
štetu njegovih dobrih djela na Sudnjem danu.
Iz knjige “ISLAMSKO BUĐENJE”
Vidi manjeAutor: Šejh Muhammed b. Salih el-Usejmin
Preuzmi knjigu u pdf formatu:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/07/Islamsko-Budjenje-pravila-I-Smjernice-El-Usejmin.pdf
Kratica Elif Lam Mim ne može biti od Boga?
Elif Lam Mim, Ja-Sin, Ha Mim su poznate kao kratice, "mukattiat". Arapska abeceda ima dvadeset devet slova (ukoliko elif i hemzu smatramo posebnim slovima), a u Časnom Kur'anu dvadeset devet sura počinje nekom od kratica. Neke kratice su sastavljene od jednog harfa, neke od dva, a neke od tri, četirviše
Elif Lam Mim, Ja-Sin, Ha Mim su poznate kao kratice, “mukattiat”. Arapska abeceda ima dvadeset devet slova (ukoliko elif i hemzu smatramo posebnim slovima), a u Časnom Kur'anu
dvadeset devet sura počinje nekom od kratica. Neke kratice su sastavljene od jednog harfa, neke od dva, a neke od tri, četiri ili pet harfova.
a) Tri sure počinju samo jednim harfom:
38. kur'anska sura, Sad, počinje harfom sad;
50. kur'anska sura, Kaf, počinje harfom kaf;
68. kur'anska sura, Kalem, počinje harfom nun.
b) Kraticama od po dva harfa počinje deset kur'anskih sura. Tri takve kratice javljaju se samo po jednom:
20. kur'anska sura, Ta-Ha, počinje kraticom Ta-Ha;
27. kur'anska sura, En-Nem!, počinje kraticom Ta-Sin;
36. kur'anska sura, Ja-Sin, počinje kraticom ja-Sin.
Kratica Ha Mim se javlja u sedam sura zaredom:
40. kur'anska sura, El-Mu'min;
41. kur'anska sura, Fussilet;
42. kur'anska sura, Šura;
43. kur'anska sura, Ez-Zuhruf;
44. kur'anska sura, Ed-Duhan;
45. kur'anska sura, El-Džasije;
46. kur'anska sura, El-Ahkaf.
c) Postoje tri kratice sastavljene od tri harfa. Javljaju se na početku 14 sura.
Elif Lam Mim se javlja u šest sura:
2. kur'anska sura, EI-Bekara;
3. kur'anska sura, Ali lmran;
29. kur'anska sura, El-Ankebut;
30. kur'anska sura, Er-Rum;
31. kur'anska sura, Lukman;
32. kur'anska sura, Es-Sedžda.
Elif Lam Ra se javlja na početku šest sura zaredom:
10. kur'anska sura, Junus;
11. kur'anska sura, Hud;
12. kur'anska sura, Jusuf;
13. kur'anska sura, Er-Ra'd;
14. kur'anska sura, Ibrahim;
15. kur'anska sura, El-Hidžr.
d) Kombinacija četiri harfa javlja se na dva mjesta:
7. kur'anska sura, El-A'raf, počinje kraticom Elif Lam Mim Sad;
8. kur'anska sura, Enfal, počinje kraticom Elif Lam Mim Ra.
e) Kombinacija pet harfova javlja se, također, na dva mjesta u Kur'anu:
19. kur'anska sura, Merjem, počinje kraticom Kaf Ha ]a Ajn Sad;
42. kur'anska sura, Eš-Šura, počinje kraticom Ha Mim Ajn Sin Kaf
Sura Eš-Šura počinje dvjema kraticama, jednom od dva i drugom od pet harfova.
ZNAČENJE KRATICA
Ne zna se sa sigurnošću šta znače ove kratice. Islamski učenjaci su dali nekoliko objašnjenja. Ovo su neka od njih:
1) Ovo mogu biti skraćenice nekih riječi arapskog jezika. Na primjer, Elif Lam Mim bi moglo značiti ja sam Allah, Sveznajući. Nun može značiti nur/svjetlo.
2) Kombinacije harfova nisu skraćenice, već simboli i Allahova imena, ili nešto drugo.
3) Kratice u službi rime i ritma kur'anskih ajeta.
4) Ovi harfovi imaju neku numeričku vrijednost, jer svi znaci u semitskim jezicima imaju numeričku vrijednost.
5) Ovi harfovi trebaju skrenuti pažnju Božijeg Poslanika,a kasnije i onih koji su ga slušali.
O značenju kur'anskih kratica napisano je nekoliko tomova Knjiga.
NAJBOLJE OBJAŠNJENJE
Od svih objašnjenja kratica, jedno je najlogičnije; podržavaju ga Ibn Kesir, Ibn Tejmijje i Zamahšeri u tefsirima.
Ljudsko tijelo je sastavljeno od osnovnih prirodnih elemenata. Prašina i glina su od istih elemenata. Naravno, bilo bi apsurdno reći da su ljudsko tijelo i prašina potpuno jednaki. Sve elemente ljudskog tijela lahko možemo pronaći u prirodi, sakupiti i dodati im par galona vode. Međutim, čak i ako sakupimo sve sastavnice ljudskog tijela, ne možemo ih sastaviti i oživjeti.
Na sličan način se Kur'an obraća ljudima, s pozicije Božanskog govora. Evo, ovo je Kur'an, na arapskom jeziku, kojim se Arapi toliko ponose. Sastavljen je od istih elemenata (slova, harfova) od kojih se sastoji i arapski jezik.
Arapi su bili veoma ponosni na svoj jezik. U vrijeme objavljivanja Kur'ana, arapski jezik je dostigao vrhunac. Kur'an izaziva ljudski rod da pomoću znakova elif, lam, mim, ha, sin i drugih
(na našem jeziku, rekli bismo A, B, C, D, itd.) sastavi bar jednu suru sličnu kur'anskoj u razgovjetnosti i ljepoti. Kur'an je najprije izazvao ljude i džinne da sastave knjigu nalik Kur'anu i dodaje da im to neće poći za rukom, makar jedni drugima pomagali. Ovaj izazov se navodi u 88. ajetu sure El-Isra i 34. ajetu sure Et-Tur. Kasnije, u 13. ajetu sure Hud upućuje se izazov ljudima da sastave makar deset sura, a potom se, u 38. ajetu sure Junus, od onih koji sumnjaju u Kur'an traži da sastave makar jednu suru poput kur'anskih sura. Na kraju, najlakši izazov se spominje u 23. i 24. ajetu sure Bekara: “A ako sumnjate u ono što objavljujemo robu Svome, načinite vi jednu suru sličnu objavljenim njemu, a pozovite i božanstva vaša, osim
Allaha, ako istinu govorite. Pa ako ne učinite, a nećete učiniti, onda se čuvajte Vatre za nevjernike pripremljene, čije će gorivo biti ljudi i kamenje.” (El-Bekara, 23-24)
Da biste usporedili vještine dva umjetnika, morate im dati ista sredstva za rad i dodijeliti im isti zadatak, pa ih tek onda ocijeniti. Ukoliko ocjenjujete dva krojača, morate im dati da rade
u potpuno istim uvjetima. Sirovinska sredstva arapskog jezika su harfovi elif, lam, mim, ja, sin, i drugi, kao što su sirovinska sredstva engleskog jezika slova A, B, C, D, i druga. Čudesna
priroda Časnog Kur'ana ne leži samo u činjenici da je on Božija Riječ već, uprkos tome što je sastavljen od istih slova arapskog alfabeta kojim su se paganski Arapi toliko ponosili, niko još nije uspio sastaviti nešto slično njemu.
Arapi su poznati po retoričkim osobnostima, rječitosti i bogatstvu izraza. Isto kao što su nam elementi od kojih je sastavljen ljudski organizam dostupni i možemo ih posmatrati u prirodi, tako su nam dostupna i slova od kojih je sastavljen Kur'an, možemo ih posmatrati i izgovarati. Međutim, iako poznajemo sve detalje ljudskog tijela, ne možemo napraviti živi organizam.
Također, mada poznajemo sva slova arapskog alfabeta i često ih izgovaramo, ne možemo pomoću njih sastaviti knjigu koja će porječitosti i bogatstvu izraza biti slična Časnom Kur'anu. To je dokaz da je Kur'an Božiji govor.
ČUDESNA PRIRODA KUR'ANA SE SPOMINJE ODMAH NAKON KRATICA
Odmah nakon kratica, narednih nekoliko ajeta govori o
nadnaravnoj prirodi Časnog Kur'ana i njegovom Božanskom
porijeklu. Na primjer: “Elif Lam Mim. Ova Knjiga, u koju nema nikakve sumnje, uputstvo je svima onima koji se budu Allaha bojali.” (El-Bekara, 1-2)
_________
Iz knjige “ODGOVORI NA ZABLUDE O ISLAMU 2.dio”
Vidi manjeAutor: Dr.Zakir Naik
Koji su najbolji načini stjecanja šerijatskog znanja?
Nema sumnje da je najbolji početak u stjecanju znanja da se čovjek prvenstveno posveti Allahovoj, dž.š., Knjizi, a zatim sunnetu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji je vjerodostojan, a nakon toga djelima učenjaka iz oblasti fikha i dr. Međutim, savjetujem stjecateljima znanja da se koncentrviše
Nema sumnje da je najbolji početak u stjecanju znanja da se čovjek prvenstveno posveti Allahovoj, dž.š., Knjizi, a zatim sunnetu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji je vjerodostojan, a nakon toga djelima učenjaka iz oblasti fikha i dr. Međutim, savjetujem stjecateljima znanja da se koncentriraju na primarna, a ne na sporedna pitanja i tekstove.
Shodno tome, prioritet stjecatelja znanja ne treba biti puko memorisanje pitanja i pravnih rješenja, nego je neophodno da nauči temeljna pitanja, pravila i regulative, ali i da nauči kako pravilno da te propise primijeni u određenim situacijama. Učenjaci su rekli: “Onaj kome bude uskraćeno poznavanje temeljnih postavki šerijata, uskraćen mu je i konačni dolazak
do rješenja i ispravnog odgovora.” Možemo primijetiti da su mnogim stjecateljima znanja mozgovi ispunjeni parcijalnim i zasebnim pitanjima, pa kada bi samo za dlaku odstupio od njih, ne bi ništa znao, jer ne zna pravu islamsku regulativu i temeljne postavke. Stoga je stjecatelju znanja obaveza da poznaje osnovna pravila i regulativu na kojoj se grade
sporedna pitanja.U vrijeme kada sam ja bio u fazi stjecanja znanja, pričalo se o nekom čovjeku koji je samo memorisao šerijatska pitanja bez njihovog shvatanja. Napamet je naučio knjigu El-Furu’ u mezhebu imama Ahmeda b. Hanbela. Ova knjiga obuhvata najviše šerijatskih pitanja od svih drugih knjiga hanbelijske pravne škole, uz komparaciju sa ostalim mezhebima. Napisao ju je Muhammed b. Muflih, Allah mu se smilovao,
jedan od učenika šejhul-islama Ibn Tejmijje, koji se posebno odlikovao i koji je jako dobro poznavao opredjeljenja i odabrana mišljenja šejhul- islama u pogledu fikhskih pitanja. Čak i sam Ibnul-Kajjim obraćao se Muhammedu b. Muflihu vezano za fikhska pitanja prenesena od šejhul- islama Ibn Tejmijje. Znači, ovaj čovjek je napisao knjigu El-Furu’, a jedan od stjecatelja znanja u potpunosti ju je naučio napamet, ali nije poznavao
njeno značenje. Drugi stjecatelji znanja dovodili su ga sebi i prema njemu se ophodili kao da je knjiga. Kada bi im nešto bilo problematično, upitali bi ga: “Šta je rekao Ibn Muflih u tom i tom poglavlju?”, a on bi im citirao određeni dio knjige, bez poznavanja značenja citiranog. Dakle, najvažnije za stjecatelja znanja jeste da posveti veliku pažnju pamćenju značenja i osnovnih pravila i postavki u fikhu.
Iz knjige “ISLAMSKO BUĐENJE”
Autor: Šejh Muhammed b. Salih el-Usejmin
Preuzmi knjigu u pdf formatu:
Vidi manjehttps://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/07/Islamsko-Budjenje-pravila-I-Smjernice-El-Usejmin.pdf
Sljedbenik određenog mezheba ne smije se usprotiviti šerijatskom dokazu kada mu se predoči?
Ukoliko čovjek odabirom određenog mezheba ima za cilj držati se isključivo njega i odbaciti sve ostalo, svejedno da li njegov mezheb zastupa istinu, ili se istina nalazi u drugom mezhebu, onda kažemo da to nije dozvoljeno, već se to smatra pokuđenom fanatičnošću. Ukoliko se, pak, čovjek poziva na prviše
Ukoliko čovjek odabirom određenog mezheba ima
Vidi manjeza cilj držati se isključivo njega i odbaciti sve ostalo, svejedno da li
njegov mezheb zastupa istinu, ili se istina nalazi u drugom mezhebu,
onda kažemo da to nije dozvoljeno, već se to smatra pokuđenom
fanatičnošću. Ukoliko se, pak, čovjek poziva na pripadnost određenom mezhebu
kako bi se okoristio pravilima i postavkama u njemu, ali to stavlja na
vagu Kur'ana i sunneta, te kada mu postane jasno da je prioritetnije
mišljenje po određenom pitanju u drugom mezhebu, on ga i prihvati,
onda nema smetnje da se pripisuje tom mezhebu. Neki od poznatih
učenjaka bili su valorizatori, kao sto je šejhul-islam Ibn Tejmijje
i drugi njemu slični, a to znači da su imali određeni mezheb na koji su
se pozivali, ali kada bi im se predočio jasan i validan dokaz, oni mu se
ne bi usprotivili, već bi postupili po njemu.
Iz knjige “ISLAMSKO BUĐENJE”
Autor: Šejh Muhammed b. Salih el-Usejmin
Preuzmi knjigu u pdf formatu:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/07/Islamsko-Budjenje-pravila-I-Smjernice-El-Usejmin.pdf
Traženje znanja ili pozivanje u Allahovu vjeru?
Znanje je neophodno, a ljudi se, kao što je već poznato, razlikuju u svojim sklonostima. Svako ima svoju užu specijalnost i svako želi da se usavrši u određenom pravcu. Zato ćemo nerijetko sresti tragaoce za znanjem koji daju prednost pitanjima ispravnog islamskog vjerovanja i njegovog izučavanja iviše
Znanje je neophodno, a ljudi se, kao što je već poznato, razlikuju u svojim sklonostima. Svako ima svoju užu specijalnost i svako želi da se usavrši u određenom pravcu. Zato ćemo nerijetko
sresti tragaoce za znanjem koji daju prednost pitanjima ispravnog islamskog vjerovanja i njegovog izučavanja i svemu onome što je o tome rečeno i napisano, dok drugi pak daju prednost fikhu i njegovim propisima, a treći, opet, daju prednost pozivu ka Allahu, naređivanju dobra i zabranjivanju zla. Ovo je Allahova, dž.š., blagodat, jer je dao da su njihova usmjerenja različita. Da su se svi oni posvetili jednoj te istoj stvari, mnogo štošta bi ostalo zapostavljeno. Čovjek koji smatra da ima snage za traženjem znanja, treba sebi kao prioritet postaviti upravo to i ne izlaziti pozivati druge sve dok se ne usavrši, jer kako vidimo, islamske države atakovane su u svakom pogledu, bilo da se radi napadu na islamsko vjerovanje ili moralne vrijednosti muslimana.
Ukoliko čovjek nema obilno znanje sazdano na šerijatskim temeljima i razumskim argumentima, sigurno će zalutati. Ovom prilikom želim uputiti savjet tragaocima za znanjem da se u određenoj mjeri opskrbe i logičkim znanjem i dokazima. Zašto? Zato što je ljude danas, zbog slabosti njihove vjere, u nešto lakše uvjeriti onim sto je opipljivo, nego teorijama, tj. šerijatskim dokazima. Ovim
želim pozvati svoju braću, tragaoce za znanjem, da prošire svoje znanje i mimo šerijatskih propisa. Ako žele da me isprave zbog onoga što govorim, neka pogledaju govor šejhul-islama Ibn Tejmijje kojim je pobijao filozofe, racionaliste, logičare i druge, i uvidjet će kako je iznosio i šerijatske i racionalne argumente u svojim dijalozima. Ukoliko čovjek nema sposobnost za stjecanje obilnog i detaljnog znanja, tada će se posvetiti pozivanju ka Allahu, uz obavezu da poziva samo u ono što zna da je istina, bez iznošenja neosnovanih činjenica i citiranja hadisa bez ikakve osnove, tj. slabih i apokrifnih hadisa, iz želje da ljudi zaplaču ili da budu upućeni, kako to već čine neki koji pozivaju Allahu, jer takvi hadisi ne mogu poslužiti kao validni šerijatski argumenti i kao takvi nemaju vrijednost. Istina, neki učenjaci dozvolili su citiranje hadisa koji govore o podsticanju i zastrašivanju, vrijednostima i stvarima kojima se odvraća od zla, i to pod sljedećim uvjetima:
1 . da slabost hadisa ne bude velika,
2. da značenje hadisa ima utemeljenja u drugim predajama,
3. da onaj ko citira ove hadise ne bude uvjeren da se to vjerodostojno
prenosi od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Kažem: Ljudi se razilaze u svojim sklonostima, pa neki imaju sklonosti prema proučavanju nauke, a neki ne. Svako ima svoj domen u kojem treba da radi i djeluje shodno svojim mogućnostima
i sposobnostima.
Iz knjige “ISLAMSKO BUĐENJE”
Autor: Šejh Muhammed b. Salih el-Usejmin
Preuzmi knjigu u pdf formatu:
Vidi manjehttps://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/07/Islamsko-Budjenje-pravila-I-Smjernice-El-Usejmin.pdf
Koje su to knjige koje bi islamski pozivalac trebao imati?
Najbolja knjiga kojoj se čovjek može posvetiti i o kojoj najviše treba voditi računa jeste Allahova, dž.š, Knjiga, bilo da se radi o njenom čitanju, podučavanju ili praktičnom primjenjivanju njenih propisa. Ashabi, r.a., ne bi prelazili deset ajeta iz Kur'ana sve dok ih dobro ne bi naučili i dok izviše
Najbolja knjiga kojoj se čovjek može posvetiti i o kojoj najviše treba voditi računa jeste Allahova, dž.š, Knjiga, bilo da se radi o njenom čitanju, podučavanju ili praktičnom primjenjivanju njenih
propisa. Ashabi, r.a., ne bi prelazili deset ajeta iz Kur'ana sve dok ih dobro ne bi naučili i dok iz njih ne bi uzeli znanje i praksu. Tako bi se ujedno podučavali Kur'anu, znanju i prakticiranju naučenog.
Nakon toga, potrebno je posvetiti se vjerodostojnom sunnetu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, te komentarima hadiskih zbirki koje su napisali islamski učenjaci, kao što su komentari Fethul-Bari, Nejlul-evtar, Subulus-selam i sl. Zatim, pažnju treba usmjeriti na djela povjerljivih učenjaka, poput šejhul-islama Ibn Tejmijje, njegovog učenika Ibnul-Kajjima, šejhul- islama Muhammeda b. Abdul- Vehhaba i drugih učenjaka, koje ne mogu sve nabrojati, a koji su bili poznati po velikom stepenu znanja i bogobojaznosti. Čovjek postepeno uči i počinje uvijek od onoga što je najvažnije.
Iz knjige “ISLAMSKO BUĐENJE”
Autor: Šejh Muhammed b. Salih el-Usejmin
Preuzmi knjigu u pdf formatu:
Vidi manjehttps://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/07/Islamsko-Budjenje-pravila-I-Smjernice-El-Usejmin.pdf