Muhammed b. Abbad rekao je: “Upitao sam Džabira, radijallahu anhu, je li Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio post petkom, a on je odgovorio: ‘Da, zabranio je to.”‘Ebu Hurejra, radijallahu anhu, pripovijedao je da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Neka niko od vas ne posti petkom, osim ako je postio u danu prije ili će postiti u danu poslije njega.’ U drugoj verziji stoji: “Nemojte noć uoči petka posebno određivati za ibadet, i nemojte petak posebno određivati za post, ali ako se podudari s dobrovoljnim postom čovjeka, neka ga posti. ‘ U drugoj verziji, opet, stoji da je Ebul-Evber rekao: “Sjedio sam kod Ebu Hurejre, radijallahu anhu, kada je došao neki čovjek i rekao mu: ‘Ti si zabranio ljudima da poste petkom!’, a on je odgovorio: ‘Nisam to ja zabranio, to je zabranio Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu koji sam lično čuo: Nemojte postiti petkom, osim ako uz njega postite nekoliko dana, jer petak je praznik . ..” Ebu Ejjub prenosi da je Džuverijja, radijallahu anha, pripovijedala da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ušao kod nje petkom, dok je postila, i upitao je: ‘Jesi li postila jučer?” “Nisam”, odgovorila je. Na to je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upita: ”Imaš li namjeru postiti sutra?” “Nemam”, odgovorila je, pa joj je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, naredio: “Onda prekini post!

Džunada b. Ebu Umejja, radijallahu anhu, pripovijedao je: “Ušao sam jednog petka kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, s nekoliko ljudi iz plemena El-Ezd. Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, pozvao nas je za trpezu, postavljenu ispred njega. Rekli smo da postimo, a on nas upita: Jeste li postili jučer?’ Odgovorili smo da nismo. Opet nas upita: ‘Hoćete li postiti sutra?’ Odgovorili smo da nećemo. Naredi nam: ‘Onda prekinite post!’ Još je dodao sljedeće: ‘I nemojte postiti petkom zasebno! Ubejdullah b. Ijad b. Lekit rekao je: “Čuo sam Lejlu, Beširovu suprugu, kako govori: ‘Bešir me izvijestio da je upitao Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, može li postiti petkom, i može li se u tome danu potpuno sustegnuti od razgovaranja, na šta mu je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorio: ‘Nemoj postiti petkom, osim ako postiš u danu prije ili u danu poslije njega. A kada je riječ o tome da se potpuno sustegneš od razgovaranja, Allaha mi, bolje je da navraćaš na dobro a odvraćaš od zla nego da ćutiš. .. ”

Propisi u vezi s poglavljem

Prvo, pokuđeno je postiti petkom zasebno, bez obzira bilo to s određenim ciljem ili ne. Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi koje je preko Ebu Hurejre, radijallahu anhu, zabilježio imam Muslim: ” .. ali ako se podudari s dobrovoljnim postom čovjeka, neka posti”, treba shvatiti na osnovu drugih predanja, između ostalog, i sljedećeg predanja u kojem stoji: ” .. osim ako je postio u danu prije ili će postiti u danu poslije njega “, na šta nas jasno upućuje i Džunadino, radijallahu anhu, predanje: ”I nemojte postiti petkom zasebno!” A značenje ovog Džunadinog, radijallahu anhu, hadisa nosi Džabirovo i Ebu Hurejrino, radijallahu anhu, predanje. Zato kažemo: sljedeća Ibn Hadžerova izjava: ” … otuda ovi hadisi ograničavaju generalnu zabranu izrečenu u Džabirovom, radijallahu anhu, predanju, i idu u prilog dodatku koji smo naveli, a u kojem stoji da se zabrana odnosi isključivo na post petkom zasebno, odnosno iz izuzimanja ima se razumjeti da je dopušteno postiti ovaj dan ako je čovjek postio dan prije ili će postiti dan poslije, ili se čovjekov uobičajeni post, naprimjer, bijeli dani, podudario s petkom, ili se podudarila da je određeni dan u kojem je čovjek uobičavao postiti, naprimjer, dan Arefata, pao petkom … ” – diskutabilna je iz sljedećih razloga: prvo, hadisi jedni druge objašnjavaju i ograničavaju, zato onaj čovjek čiji se uobičajeni post podudari s petkom, po drugim hadisima, treba postiti u danu prije ili u danu poslije; i, drugo, nije dopušteno prekoračivati posebni dokaz (mukajjed) koji ograniči neki generalni dokaz (mudek), a generalna je zabrana u većini hadisa ograničena postom u danu prije ili poslije petka, a Svevišnji Allah najbolje zna.

Drugo, petkom nije pokuđeno postiti ukoliko se posti u danu prije ili u danu poslije njega: “Učenjaci su smatrali da je pokuđeno postiti petkom zasebno, osim ako čovjek ne posti u danu prije ili u danu poslije, prema tome su i postupali”, ističe imam El-Begavi.

Treće, imam Malik ostavio je sljedeći zapis: “Nijednog učenjaka, ni pravnika, ni ikoga za kim se ljudi povode nisam čuo da je zabranio post petkom; petkom je lijepo postiti. Vidio sam neke učenjake koji su postili petkom, što su, po meni, činili s određenim ciljem.” Ova je njegova izjava neprihvatjiva iz više razloga: prvo, hadisi u kojima Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranjuje post petkom zasebno autentični su i jasni, učenjaci su ih prihvatili; i, drugo, post petkom zasebno zabranjivala je većina ashaba, između ostalih Alija, Ebu Zerr i Ebu Hurejra, radijallahu anhum, a i neki istaknuti tabiini kao što su Eš-Ša'bi i Ibrahim en-Nehai.

Četvrto, učenjaci su se podvojili u mišljenju zbog čega je pokuđeno postiti petkom zasebno, a ta su mišljenja sljedeća: petak je praznik; post oslabljuje čovjeka i umanjuje njegovu snagu za ibadet; iz bojazni da se taj dan ne svetkuje (kao što su židovi svetkovali subotu), a neki učenjaci, opet, kažu da je petkom pokuđeno postiti iz bojazni da ljudi ne počnu vjerovati da je post u tom danu obaveza. Kada je riječ o tome, autentičan oslonac u tome jeste mišljenje onih učenjaka koji kažu da je pokuđeno postiti petkom jer je taj dan praznik. Tome mišljenju teži i Ibn Hadžer. On kaže: “Najjače i najprihvatljivije mišljenje jeste stav onih učenjaka koji kažu da je pokuđeno postiti petkom jer je to praznik.”

Rekao sam: na tu konstataciju jasno ukazuje navedeno Ebul-Evberovo predanje od Ehu Hurejre, ali i sljedeća Alijina, radijallahu anhu, izjava: “Ko od vas želi dobrovoljno postiti neka posti četvrtkom, neka ne posti petkom, jer je petak praznik, to je dan jela i pića. Tako će čovjek u mjesecu imati dva vrijedna dana: dan u kojem će postiti i dan koji će provesti u radosti s ostalim muslimanima.” U vezi s ovim obrazloženjem, Ibn Kajjim el-Dževzijja naveo je dvije nejasnoće rekavši: “Petkom nije zabranjeno postiti, a za vrijeme praznika zabranjeno je postiti, i pokuđenost ne postoji ako čovjek ne posti u ovom danu zasebno. Odgovor na ove nejasnoće glasi: petak nije godišnji, već sedmični praznik, a samo je zabranjeno postiti u godišnjem prazniku. A kada je riječ o postu petkom zasebno, ako čovjek posti u danu prije ili u danu poslije njega, tada u tom danu nije postio zato što je to – petak, odnosno praznik, i tada nema štete koja postoji u slučaju ako čovjek posti u tom danu zasebno: taj post biva usputni.”

Peto, možda će se neko pozvati na Ibn Mesudove, radijallahu anhu, riječi: “Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, postio je u tzv. bijelim danima u svakom mjesecu, i rijetko je mrsio petkom.” Ali to znači da nije mrsio petkom ako bi se podudario s bijelim danima, u kojima je postio. Komentirajući ovo predanje, Ibn Kajjim rekao je: ” … ovaj se hadis mora protumačiti tako što ćemo reći da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, petkom postio usput, nije postio zasebno, jer to sam nije dopuštao. I zar se hadis koji dopušta post petkom (nije ga zabilježio ni El-Buhari ni Muslim; njega je imam Et-Tirmizi okarakterizirao nepoznatim ) može pretpostaviti autentičnim jasnim hadisima na osnovu kojih se to zabranjuje, koje su zabilježili El-Buhari i Muslim.”  Zbog toga je imam Et-Tirmizi zapisao da su neki učenjaci smatrali da je poželjno postiti petkom, ali je pokuđeno postiti u tome danu ako čovjek ne posti u danu prije ili u danu poslije njega.

____________
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf

Ehu Hurejra, radijallahu anhu, pripovijedao je: “Neki je čovjek došao kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao: ‘Allahov Poslaniče, propao sam!’ ‘.Šta te upropastilo?’, upita ga Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, a čovjek odgovori: ‘Imao sam spolni odnos sa suprugom u ramazanu.’ Na to ga Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, upita: ‘Možeš li osloboditi roba?’ ‘Ne mogu’, odgovori. ‘Možeš li postiti dva mjeseca uzastopno?’, upita Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, a on odgovori: ‘Ne mogu.’ Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, opet, upita: ‘Imaš li hrane da nahraniš šezdeset siromaha?’ On odgovori: ‘Nemam.’ Potom je sjeo. Tada neko donese korpu s hurmama. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče mu: Udijeli ovo kao milostinju!’ On upita: ‘Zar ima iko siromašniji od nas! U cijeloj Meclini nema nikoga potrehnijeg od nas.’ Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, nasmija se toliko da su se vidjeli njegovi očnjaci, pa reče: Podijeli ove hurme sa svojom porodicomf”‘

Propisi u vezi s poglavljem

Prvo, spolni odnos kvari post isto kao što ga kvari jedenje pijenje, i o tom pitanju nema razilaženja među islamskim učenjacima.

Ibn Kajjim kaže: “Časni Kur'an ukazuje na to da spolni odnos kvari post kao što ga kvari jedenje i pijenje, i ne znam da je ijedan učenjak rekao drukčije.” Imam Eš-Ševkani zapisao je: “Po svim učenjacima, namjerno činjenje spolnog odnosa kvari post; neki su učenjaci kazali da spolni odnos iz zaborava ima status jedenja i pijenja iz zaborava.” Rekao sam: na gornju konstataciju ukazuju Kur'an i Hadis. Svevišnji Allah rekao je: “Zato se sada sastajte s njima u želji da dobijete ono što vam je Allah već odredio … ” (El-Bekara, 187) . Dakle, Svemogući je Allah dopustio činjenje spolnog odnosa nakon posta, a to znači da je za vrijeme posta to zabranjeno, kao što je zabranjeno konzumiranje hrane i pića. Dokaz za to jeste i sljedeći hadisi-kudsi koji je zabilježio imam El-Buhari: ‘ .. ostavlja hranu, piće i spolno naslađivanje radi Mene”, a Allah, dželle šanuhu, najbolje zna.

Drugo, ko za vrijeme posta ima spolni odnos obavezan je učiniti teški iskup: oslobađanje roba; ako to ne može, obavezan je postiti dva mjeseca uzastopno; ako ni to ne može, onda je obavezan nahraniti šezdeset siromaha, i taj je redoslijed obavezan; obveznik nema pravo izbora.

Treće, takav je čovjek obavezan napostiti dan koji je pokvario na takav način, na osnovu verzije u kojoj stoji da mu je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, na kraju hadisa, rekao: “Naposti taj dan i moli Allaha za oprost!” Ova je verzija autentična. Učenjaci, između ostalih i Ibn Hadžer, prihvatili su je. Kada je o tome riječ, on kaže: ” … na osnovu ovih lanaca prenosilaca, vidimo da verzija s ovim dodatkom ima osnovu.” Nju je prihvatio i šejh El-Albani u svojim opaskama na Ibn Huzejmino djelo Es-Sahih, 3/223, gdje je zapisao sljedeće: “Verzija u kojoj je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio čovjeku da napasti pokvareni dan ramazana nije prenesena samo jednim putem, naprotiv, tu su brojni lanci prenosilaca koji jedni druge pojačavaju, kako kaže Ibn Hadžer u djelu Fethui-Bari. Hadis sam analizirao u opaskama na Ibn Tejmijjino djelo Es-Sijam, str. 25-27, ali sam zaboravio navesti verziju koju je naveo Ibn Huzejma. Naime, radi se o predanju koje je prenio Amr b. Šuajb, on od svoga oca Šuajba, a ovaj od svoga oca … U nekim lancima prenosilaca El-Hadždžadž b. Erta jasno se izjasnio da je hadis čuo, i ovo je veoma jak dokaz da je predanje autentično, i kada je riječ o tome, sumnji nema mjesta.”

____________
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf

Nubejh b. Vehb pripovijedao je da je Omer, radijallahu anhu, htio oženiti Talhu b. Omera b. Šejbu b. Džubejra, pa je poslao po Ebbana b. Osmana, organizatora obavljanja hadžskih obreda, da prisustvuje svečanosti. Ebban mu je odgovorio: “Čuo sam Osmana b. Affana da govori kako je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Dok je u ihramima, čovjek ne stupa u bračnu vezu, ne posreduje u sklapanju bračne veze i ne zaručuje se. ·”‘

Propisi u vezi s poglavljem

Prvo, dok je u ihramima, čovjeku je zabranjeno stupanje u brak, sklapanje braka između muškarca i žene i zaručivanje. Kada je o tome riječ, imam Eš-Ševkani rekao je: “Ispravno je mišljenje da je muhrimu zabranjeno stupanje u bračnu vezu i sklapanje braka između muškarca i žene; to je mišljenje većine učenjaka.”

Drugo, takav je brak neispravan, i praksa je da se njih dvoje silom rastave. Dokaz za to imamo u sljedećim predanjima. Ehu Atafan b. Tarif el-Meri izjavio je: “Moj se otac oženio jednom ženom dok je bio u ihramima, a Omer b. el-Hattab nije priznao njegov brak.” A Alija, radijallahu anhu, govorio je: “Muhrimu je zabranjena ženidba, a ako se oženi, njegov brak nije punovažan.” Isti je stav prenesen od Ibn Omera i Zejda b. Sabita, radijallahu anhum. Tu je i predanje Seida b. el-Musejjiba u kojem stoji da su Medinjani tako postupali.

Treće, doduše, neki učenjaci tvrde da muhrimu nije zabranjeno stupanje u bračnu vezu. Kao dokaz uzeli su Ibn Abbasovo, radijallahu anhu, predanje: “Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, oženio se Mejmunom dok je bio muhrim.” Međutim, učenjaci su na ovo predanje odgovorili na više načina. Jedni su rekli da je Ibn Abbas, radijallahu anhu, pogriješio s tim u vezi. Neki učenjaci kažu da je riječ o Poslanikovoj, sallallahu alejhi ve sellem, posebnosti. A neki, opet, vele da je to privatni događaj koji se može shvatiti na nekoliko načina. Po meni, prioritetnije je ono mišljenje koje kaže da je muhrimu zabranjeno stupanje u bračnu vezu. Za ovo sam se mišljenje opredijelio iz sljedećih razloga: prvo, predanje je preneseno lično od Mejmune, radijallahu anha, i to preko Jezida b. el-Esamma, koji je izjavio: “Mejmuna b. el-Haris, moja i Ibn Abbasova tetka, kazala mi je sljedeće: ‘Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, oženio se mnome kada nije bio u ihramima”‘ drugo, Ibn Abdulberr zapisao je: ” … navedena se predanja suprostavljaju Ibn Abbasovom, radijallahu anhu, predanju (njegova se predanja pretežno ne podudaraju sa predanjima navedenih prenosilaca), i čovjek teži predanju većine, jer je vjerovatnije i lakše da jedan čovjek prije pogriješi. Ako je tako, onda se nijedno od tih predanja ne može uzeti kao dokaz, već se mora potražiti neki drugi dokaz koji govori o tom pitanju. A kada je riječ o ovom pitanju, tu je Osmanova, radijallahu anhu, predanje u kojem stoji da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio muhrimu stupanje u bračnu vezu” treće, brojni su učenjaci koji jednoglasno kažu da je Ibn Abbas, radijallahu anhu, ovdje napravio previd; između ostalih, izdvajamo sljedeće: Seid b. el-Musejjib51 , imam ehli-sunneta Ahmed b. Hanbel, Ibn Kajjim el-Dževzijjas3, Ibn Abdulhadi, koji je zapisao: “Ovo se smatra jednom od greški koje se nalaze u dva Sahiha; Mejmuna je izvijestila da se to nije desilo kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio u ihramima, a ona najbolje zna kada je i kako to bilo” i, četvrto, četverica pravednih halifa i većina ashaba postupali su u skladu Osmanovim, radijallahu anhu, predanjem, što nas upućuje da je ono ispravno. U vezi s ovim pitanjem, Ibn Abdulberr zapisao je: “Obaveza je prihvatiti Osmanova, radijallahu anhu, predanje s kojim se nijedno ne može uporediti, jer je nemoguće da Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nešto zabrani, pa to učini. Tu je i činjenica da su pravedeni vladari: Ebu Bekr, Omer, Osman i Alija, radijallahu anhum, postupali prema Osmanovom predanju; to je bilo mišljenje i Ibn Omera, radijallahu anhu, i većine Medinjana.” Šejh El-Albani veli: “Jednoobrazno postupanje prema hadisu većine ashaba ukazuje nam da su četverica pravednih vladara Osmanov, radijallahu anhu, hadis prihvatali i prema njemu radili. To isključuje mogućnost da je hadis pogrešno prenesen, odnosno zapisan. U isto vrijeme to ukazuje da je posrijedi greška u Ibn Abbasovom, radijallahu anhu, predanju, a to je stav imama Et-Tahavija, zabilježen u djelu En-Nasihu vel-mensuh. Doduše, o tom pitanju on je imao dva oprečna stava, a drugi je stav zabilježen u djelu Šerhul-meani. Ko o ovome želi saznati više informacija neka konsultira djelo Nasbur-raja, 3/ 1 74.”

Četvrto, čak i kada bismo pretpostaviti da u Ibn Abbasovom, radijallahu anhu, predanju nema greške, opet bismo morali postupati prema Osmanovom, radijallahu anhu, predanju. Ovo je zato jer, po En-Neveviju i Eš-Ševkaniju, principi usuli-fikha tako nalažu. Ovaj je princip dobro objasnio Ibn Kajjim, kada je rekao: ” … i kada bismo pretpostaviti da se ovdje radi o oprečnosti između Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi i djela, morali bismo preferirati riječi jer se djelo podudara s principom el-beraetul-aslijaj , prvotnom nedužnosti, a riječi taj princip mijenjaju, tj. isključuju ga, i ovo u potpunosti odgovara principima koji se odnose na propise. Međutim, kada bismo preferirali djelo, to bi iziskivalo isključivanje onoga što riječi iziskuju, a riječi isključuju princip prvotne nedužnosti, i tada bi do izmjene propisa došlo dva puta, a to nije u skladu s principom koji se odnosi na propise, a Svevišnji Allah, opet, najbolje, zna.”

Peto, imam Malik rekao je sljedeće: “Ako želi, muhrim može vratiti ženu koja je u pričeku.” Kada je riječ o tom pitanju, imam El-Begavi rekao je sljedeće: “Kada je riječ o vraćanju žene koja je u pričeku, to su jednoglasno dopustili svi učenjaci.”

____________
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf