El-Misver b. Mahrema kazuje: “Jednom prilikom, obukao sam tanak donji dio odjeće i ponio sam neki kamen te je odjeća spala i morao sam spustiti kamen. Tada mi Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Vrati se po odjjeću! Nemojte goli hodati/”‘ Ebu Seid el-Hudri, radijallahu anhu, prenosi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, naredio sljedeće: ‘Neka muškarac ne gleda u stidno mjesto drugog muškarca, i neka žena ne gleda u stidno mjesto druge žene! Neka dva muškarca ne budu pod jednim pokrivačem, i neka dvije žene ne budu pod jednim pokrivačem. ” Abdurrahman b. Džerhed pripovijeda da je njegov otac Džerhed (koji je, prema kazivanju Abdurrahmana, bio jedan od siromašnih ashaba koji su živjeli na trijemu Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, džamije) ispričao sljedeće: “Sjedili smo u društvu Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a moje je bedro bilo otkriveno. Vidjevši to, reče mi Poslanik: ‘Zar ne znaš da je bedro stidni dio ttjela/?”‘ Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem rekao: ‘Dvije kategorije stanovnika Džehennema nisam vidio: muškarce koji tuku narod bičevima poput kravljih repova, i žene pokrivene a otkrivene, koje su skrenule s Pravog puta i druge navode na stranputicu, a njihove glave slične su grbama horasanskih deva. Neće one nikad ući u džennet, niti će osjetiti njegov miris koji se osjeti na neopisivo velikoj udaljenosti. ”

Propisi u vezi s poglavljem

Prvo, zabranjeno je razgolićavanje i pokazivanje stidnih dijelova tijela. U muškaraca, stidni je dio od pupka do koljena, a u žena, cijelo tijelo, osim onoga za šta postoji dokaz da nije stidni dio – lice i šake, iako postoji razilaženje oko toga je li vjerodostojan hadis koji o tome govori.

Drugo, hadisi koje prenose Aiša i Enes, a u kojima se kaže da je Vjerovjesnik, sallallahu alehi ve sellem, otkrio svoje stegno nisu kontradiktorni s navedenim hadisima; učenjaci su ih uskladili, na različite načine. Neki su učenjaci kazali da je otkrivanje stegna jedna od Vjerovjesnikovih, sallallahu alejhi ve sellem, posebnosti. Neki su kazali da je to detalj iz Poslanikova života i da se on ne odnosi na druge ljude. A dode su neki učenjaci kazali da se navedeni hadisi imaju uskladiti na način da se kaže da postoje dvije vrste stidnog mjesta. Ibn Kajjim je u djelu Tehzibus-sunen, 6/17, zapisao: “Učenici imama Ahmeda, kao i neki drugi učenjaci, ove su hadise uskladili na taj način što su rekli da postoje dvije vrste stidnog mjesta: : ono stidno mjesto u koje je strogo zabranjeno gledati (spolni ud i analni otvor) i ono u koje nije strogo zabranjeno gledati (stegna). Dakle, nema oprečnosti između naredbe da se ne gleda u tuđa bedra, jer su ona stidno mjesto, i njihovog otkrivanja jer su stidno mjesto drugog stepena. A Allah najbolje zna.” Vjerovatno je Ibn Kajjimov stav najbliži istini, ali mu se odgovara na taj način što naredba u Džerhedovom hadisu nije bila da se obori pogled, nego da se stegno pokrije, a to nije isto. Pokrivanje podrazumijeva i obaranje pogleda, ali ne i obratno. To je ono što se da razumjeti iz Ibn Kajjimovih riječi. Stoga je ispravno postupati prema Džerhedovom haclisu, i drugim hadisima koji ga pojačavaju, na temelju sljedećeg: prvo, u prvom se slučaju radi o riječima, a u drugom o činu, pa se prednost daje riječima; drugo, u prvom slučaju postoji zabrana, a u drugom dopuštenje, pa se prednost daje zabrani; treće, iz predostrožnosti treba postupati prema hadisu koji to zabranjuje. Zato je imam El-Buhari, l/ 4 78, rekao: “Enes ovo predanje ima jači lanac prenosilaca, a postupanje prema Džerhedovom je sigurnije jer se time ne čini ono oko čega su sc islamski učenjaci razišli.” Ovo razumijevanje dovodi do smiraja duše i u skladu je s ciljevima Šerijata kada je riječ o prevenciji.

Treće, razgolićavanje obuhvata tanku, prozirnu i tijesnu odjeću, a
ona otkriva i ocrtava stidne dijelove tijela, što se može zaključiti iz Ebu
Hurejrinog predanja koje smo naveli.

———–
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 3. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-3.pdf

Usama b. Zejd, radij allahu anhu, prenosi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kuga je kazna Židovima. Kada čujete da se u nekoj zemlji pojavila kuga, nemojte ulaziti u nju, a ako se ona pojavi u zemlji u kojoj se nalazite, nemojte izlaziti iz nje. “332

Abdurrahman b. Avf, radijallahu anhu, čuo je Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kaže: “Kada čujete da se u nekoj zemlji pojavila kuga, ne ulazite u nj. A ako se pojavi u zemlji u kojoj se nalazite, ne izlazite iz nje biježeći. “333

Aiša, radijallahu anha, pripovijeda da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao sljedeće: “Smrt uslijed kuge jeste šehadet mojim sljedbenicima, a bolest je vašim neprijateljima među džinnima. Ona je poput devine kuge: pojavljuje se ispod pazuha i ispod pupka, gdje je koža mehka. Ko umre uslijed kuge šehid je, ko živi u mjestu gdje se kuga pojavi ima status onoga koji bdije na Allahovom putu, a ko pobjegne od kuge ima status onoga koji je pobjegao s bojnog polja. “334

Propisi u vezi s poglavljem:

Prvo, zabranjeno je bježati od kuge, kao što je zabranjeno otići u zemlju u kojoj se ona već pojavila.

Drugo, Ibn Kaj jim el-Dževzijja, 4/37, rekao je: “Kuga je zarazna bolest. Liječnici kažu da je kuga opaka oteklina s kojim se pojavljuje veoma jaka i bolna bolnog dijela uglavnom pocrni, pozeleni ili potamni, a ubrzo se pojave i čirevi. Pretežno se pojavljuje na tri mjesta: ispod pazuha, iza ušiju i na vrhu nosa.”

Treće, Ibn Kajjim el-Dževzijja, 4/38, također je rekao: “Ovi čirevi, tumori i rane posljedica su kuge, a nisu sami po sebi kuga. Međutim, pošto ljekari ne znaju mnogo o tome, oni tvrde da je sve to kuga. Kada govorimo o kugi, možemo razmatrati tri stvari: prvo, vidljive simptome, i time se bave liječnici; drugo, smrt uslijed nje, i o tome se govori u hadisu: ‘Kuga je šehadet svakom muslimanu’; treće, uzrok njezine pojave, a u tome sc govori u predanjima u kojim stoji da je poslana kao kazna Židovima, odnosno kao bolest džinima, a postoji i predanje u kojem se kaže da je kuga posljedica dove koju je protiv svog naroda uputio jedan vjerovjesnik. Liječnici ne mogu pobiti ove dokaze, ali ih ne mogu ni dokazati, jer su poslanici govorili o nevidljivim stvarima. Na pojavu kuge utječu džini, jer oni mogu utjecati na čovjekovu prirodu, izazvati bolesti, pa čak i smrt. Ovo može negirati samo onaj koji ne poznaje svijet džina i njihov utjecaj na tijelo i ponašanje čovjeka. Možda je Uzvišeni Allah dozvolio džinima da utječu na ljude prilikom pojave zaraza i nezdravog zraka, kao što im je, za razliku od normalnih okolnosti, to omogućio u nekim prilikama koje negativno utječu na ljude, kao, naprimjer, pojačana cirkulacija krvi, pritisak u žuči i višak sperme. Čovjek se u tom slučaju može odbraniti isključivo onim oružjem koje je jače od napadača, a to su zikr, dova, skrušenost, poniznost, udjeljivanje milostinje, učenje Kur'ana i sl. Na taj se način pribavlja pomoć meleka koji će nadjačati šejtane, poraziti njihovo zlo i otkloniti njihov utjecaj. Ovo smo nebrojeno puta praktično vidjeli i osvjedočili se da pomoć meleka i njihova blizina ima veliki utjecaj na jačanje čovjekove prirode i otklanjanje zlih tvari, i to prije nego što zlo ovlada i učvrsti se, jer će se poslije teško uništiti. Koga Allah uputi, on požuri ka najjačem oružju protiv svakog zla koje ga zadesi – zikru, dovi, učenju Kur'ana … Međutim, ako Allah želi uništiti nekoga, On njegovo srce učini nemarnim prema zikru, dovi i Kur'anu. Allahova je odredba konačna i ništa je ne može izmijeniti.”

Četvrto, u istom djelu, 4/42-44, ovaj učenjak kaže: “Iz predostrožnosti je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio svojim sljedbenicima ulazak u zemlju u kojoj se pojavi kuga, kao što je zabranio i napuštanje zemlje zahvaćene kugom. Naime, ulazak u takvu zemlju predstavlja izlaganje opasnosti, stradanju i samouništenju, što je u suprotnosti sa Šerijatom i razumom, a nestupanjem u nju čovjek štiti sebe od zagađenog prostora i zraka, onako kako ga je poučio Stvoritelj . Kada je riječ o zabrani napuštanja zemlje pogođene kugom, u tome su dvatemperatura koja prelazi svaku mjeru. Tijelo oko značenja: prvo, povjerenje i oslonac na Allaha, trpljenje iskušenja te zadovoljstvo određenjem; drugo, tvrdnja liječnika da onaj ko se želi zaštiti od zaraze mora iz svoga tijela izbaciti višak tekućine, manje jesti, pretežno se nalaziti na suhim mjestima, a izbjegavati prekomjernu fizičku aktivnost i parna kupatila – u čovjeku se nalaze štetni viškovi koji se aktiviraju prilikom prekomjerne fizičke aktivnosti i boravka u parnom kupatilu. ( … ) Ovo je mišljenje najpoznatijih liječnika, a zasniva se na liječenju srca i tijela. Pa ipak, to ne znači da ljudi trebaju biti nepokretni i napustiti sve svoje aktivnosti kada se pojavi kuga; potrebno je samo umanjiti aktivnosti koliko je to moguće, jer je mirovanje korisnije za tijelo i srce, potiče na oslanjanju na Allaha i prihvatanje određenja. Kada je riječ o onima koji moraju putovati, poput proizvođača, radnika, poštara, putnika i sl., njima će se dopustiti da putuju ako imaju stvarnu potrebu, ali ne s namjerom bježanja od kuge. Zabrana ulaska u zemlju pogođenu kugom sadrži nekoliko mudrosti: izbjegavanje opasnosti, čuvanje zdravlja (osnove života), neudisanje nečistog zraka (to izaziva oboljenja), nepribližavanje onima koji su već oboljeli kako se bolest ne bi prenijela (u hadisu koji je zabilježio Ebu Davud stoji: ‘Propast je približavati se oboljelim od kuge”, te zaštita od lošeg predznaka i zaraze, jer to utječe na duše, i onome ko nešto smatra lošim predznakom, to se može i dogoditi. Sve u svemu, zabrana ulaska u zemlju kuge predstavlja oprez, zaštitu i neizlaganje mogućoj šteti. A smisao zabrane bježanja od kuge jeste oslanjanje na Allaha, pokornost i povjerenje u Njega. U prvom se ogleda disciplina i edukacija, a u drugom povjerenje i pokornost.”

Peto, zabrana ulaska u zemlju kuge ili izlaska iz nje prevencija je koju su danas prihvatile sve zdravstvene organizacije, te su to nazvali preventivnom mjerom; samo ljekarima i medicinskom osoblju dozvoljavaju stupanje u zemlju pogođenu kugom. U ovome je nadnaravnost hadisa i očit dokaz istinitosti Vjerovjesnikovog, sallallahu alejhi ve sellem, poslanstva, te činjenice da se Poslanikova medicina ne zasniva na pukim eksperimentima, nego da je i stina koja se ne može pobiti.

———–
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 3. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-3.pdf

Ebud-Derda, radijallahu anhu, prenosi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: “Allah je dao i bolest i lijek, a za svaku bolest postoji lijek, pa se liječite, ali se nemojte liječiti onim što je zabranjeno. “324

Ummu Selema pripovijeda sljedeći događaj: “Moja mi se kćerka požalila na bolove, pa sam stavila na vatru da joj napravim opojno piće. Dok se isto to piće kuhalo na vatri, ušao je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, i upitao: ‘Štaje ovo!?’ ‘Moja se kćerka žali na bolove, pa joj, evo, radi liječenja pravim opojno piće’, rekoh. ‘Allah nije učinio lijek u onome što je zabranjeno “, objasnio mi je Poslanik.”325

Abdurrahman b. Osman pripovijeda da je neki liječnik u Poslanikovom, sallallahu alejhi ve sellem, prisustvu spomenuo žabu kao lijek, ali je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio da se žabe ubijaju.326

Propisi u vezi s poglavljem:

Prvo, Ibn Kajjim el-Dževzijja, 4/1 56-1 57, kaže: “Liječenje zabranjenim stvarima ružno je i sa stanovišta razuma i Šerijata. Što se tiče Šerijata, već smo spomenuli neke hadise. A kada je riječ o razumu, Allah je zabranio ono što nije dobro, a ovome ummetu nije zabranio ništa što je dobro kako bi ga kaznio, kao što je učinio sa Židovima, o kojima je rekao: ‘I zbog teškog nasilja Židova Mi smo im neka lijepa jela zabranili koja su im bila dopuštena … ” (En-Nisa, 1 60). Sve što je Uzvišeni Allah zabranio ovom ummetu, zabranio je zbog toga da bi ga sačuvao i zaštitio od svakog zla. Stoga nema logike tražiti lijek u tome, pa čak i da nekada može pomoći, jer će uslijediti još veća bolest u srcu zbog jačine zla koje u sebi nosi ta zabranjena stvar. Na takav se način liječi tijelo, ali obolijeva srce. Zabrana nečega podrazumijeva da se čovjek od toga kloni i udalji što dalje. A ukoliko se takvo nešto koristi kao lijek, samo se pospješuje želja i draž za tim, što je suprotno ciljevima Šerijata. Allahov Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, obavijestio nas je da je u zabranjenim stvarima bolest, pa je zabranjeno liječiti se njima. Liječenje zabranjenim stvarima kvari našu prirodu i duh, jer priroda čovjeka u potpunosti podliježe uticaju lijeka, pa ako je način liječenja loš, onda će i priroda čovjeka postati loša. A šta je tek sa stvarima koje su u osnovi loše? Svemogući je Allah zabranio Svojim robovima zabranjenu hranu, alkoholna pića i neku vrstu odjeće kako duša ne bi poprimila negativna svojstva. Također, ako se dopusti liječenje zabranjenim stvarima, posebno onim kojima duša teži (pogotovo ako zna da će se izliječiti), to bi mogao biti put ka njihovom konzumiraju iz strasti i želje. Zato je to Zakonodavac preventivno zabranio i bilo bi nelogično nešto istovremeno dopustiti i zabraniti. Ovdje se možemo podsjetiti na tajnu zabrane liječenja zabranjenim stvarima. Naime, uslov da bi se nečim liječili jeste da to prihvatimo i da vjerujemo kako je u njemu korist, a Allah u zabranjenim stvarima nije dao blagoslov liječenja. Onaj Koji u nečemu daje korist, On daje i blagoslov, a najkorisnije stvari jesu one koje su najviše blagoslovljene. Ako je nešto dopušteno, vjernik će se okoristiti time ma gdje bilo. Odnos vjernika prema nečemu zavisi od njegovog uvjerenja u korist i blagoslov toga, te da li njegova priroda isto to prihvata kao dobro. Što je čovjek jači vjernik, sve više će mrziti zabranjeno i manje će biti uvjeren da ono koristi, te će u startu to odbaciti. Ako čovjek pored svega toga konzumira zabranjeno prilikom liječenja, to će mu biti dodatna bolest, a ne lijek, osim ako je prestao biti uvjeren da je ono što je zabranjeno – zlo, odnosno ako ga je zavolio. A tada dolazi u pitanje njegovo vjerovanje … ”

———–
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 3. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-3.pdf

Ukba b. Amir, radijaUahu anhu, prenosi sljedeći hadis Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Ne prisiljavajte bolesnike da jedu jer njih Allaha hrani i poji. “316

Propisi u vezi s poglavljem :

Prvo, zabranjeno je prisiljavati bolesnike na konzumiranje hrane i pića. Zdrav čovjek ima apetit, a bolesnik nema želje za hranom i pićem.

Drugo, razmatrajući ovo pitanje, Ibn Kajjim el-Dževzijja je u djelu Zadul-mead, 4/90-91, konstatirao sljedeće: “Neki istaknuti ljekari tvrde da su ove Vjerovjesnikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi, koje nose golemu mudrost, veličanstvene i nadasve korisne, posebno za ljekare. Bolesnik se bori s bolešću, pa, uslijed slabosti tijela i nepomičnosti, sasvim ili djelomično izgubi apetit. Eto zašto se bolesnika ne smije tjerati na konzumiranje hrane i pića.”

Treće, sunnet je da se bolesniku ponudi lahka skuhana hrana, jer umiruje, a ne teško probavna i prijesna hrana. Lahko probavno jelo jeste, naprimjer, telbina, jelo od mlijeka, mekinja i meda. U vezi s ovim jelom, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: ‘Telbina smiruje srce bolesnka i ublažava tugu. ‘317

———–
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 3. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-3.pdf