Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Kakav je status razvoda braka u srdžbi?
Talak (puštanje) u srdžbi je pitanje oko kojeg islamski pravnici imaju podijeljeno mišljenje. Međutim, najbolje što je kazano o ovom pitanju jeste ono što prenosi Ibn Kajjim od svog šejha šejhul-islama Ibn Tejmijje u djelima Zadul-mead, 5/215, i I‘alamul-muvekkiin, 3/52–54, u kojima se navodi da srdviše
Talak (puštanje) u srdžbi je pitanje oko kojeg islamski pravnici imaju podijeljeno mišljenje. Međutim, najbolje što je kazano o ovom pitanju jeste ono što prenosi Ibn Kajjim od svog šejha šejhul-islama Ibn Tejmijje u djelima Zadul-mead, 5/215, i I‘alamul-muvekkiin, 3/52–54, u kojima se navodi da srdžba ima tri stanja: prvo, žestoka srdžba koja potpuno oduzme pamet tako da rasrđeni ne zna šta govori, i u ovakvom stanju talak nije validan, oko čega nema razilaženja među učenjacima; drugo stanje je srdžba u njenim počecima tako da rasrđeni zna šta govori i šta namjerava, i u ovakvom stanju talak je validan; i treće stanje je srdžba između žestoke koja oduzme pamet i lagane koja je na početku ljutnje. U ovom trećem, srednjem stanju srdžba je jaka s tim da ne oduzima potpuno pamet, međutim, rasrđeni izgovara ono što nema namjeru tako da se nakon stišavanja srdžbe kaje za svoje riječi i postupke. Ovo je stanje oko kojeg su se učenjaci razišli, tj. da li je validan talak u ovakvom stanju. Ibn Tejmijja i Ibn Kajjim preferiraju stav po kojem talak u ovakvom stanju srdžbe nije važeći, a koje je bliže ispravnom, inšallah. Iz navedenog pitanja ne razumije se u kojem je stanju srdžbe bio muž, pa čak da li je uopće bio ljutit kada joj je rekao da je razvedena, nego se razumije da je žena bila ljuta kada je govorila uvredljive riječi jer se poslije pokajala. Ljutnja i srdžba žene nema nikakvog utjecaja na validnost talaka, nego se gleda stanje muža, da li je dao talak u stanju srdžbe ili ne. Dakle, ako je rekao ženi da je razvedena, a nije bio u stanju srdžbe, ili je bio u prvom stanju srdžbe u njenim počecima, onda je talak važeći, bez ikakve sumnje. Ve billahi tevfik!
Odgovorio: Dr. Hakija Kanurić
Vidi manjeDa li se na sedždu prvo spuštaju koljena ili ruke?
Važnost namaza i njegov stepen u islamu poznat je svakom muslimanu. Islamski učenjaci posvetili su veliku pažnju ovom ibadetu izučavajući i najsitnije detalje vezane za njega. Jedan od tih detalja jeste način na koji se klanjač spušta na sedždu, te da li se pri tome na tlo spuštaju prvo ruke, a zativiše
Važnost namaza i njegov stepen u islamu poznat je svakom muslimanu. Islamski učenjaci posvetili su veliku pažnju ovom ibadetu izučavajući i najsitnije detalje vezane za njega. Jedan od tih detalja jeste način na koji se klanjač spušta na sedždu, te da li se pri tome na tlo spuštaju prvo ruke, a zatim koljena ili obratno. Ebu Hanifa, Šafija i Ahmed, u jednoj predaji, odabrali su mišljenje da se prilikom spuštanja na sedždu prvo spuštaju koljena, a zatim ruke. Imam Tirmizi, pripisujući ovo mišljenje džumhuru (velikoj većini) islamskih učenjaka, kaže: “Većina učenjaka podržava ovu praksu!” (Džamiut-Tirmizi, 2/56, hadis, br. 268), tj. da se prilikom odlaska na sedždu prvo spuštaju koljena, a zatim ruke, a kada se ustaje, prvo se podignu ruke, a zatim koljena. Dokaz za ovo mišljenje jeste hadis Vaila b. Hudžra u kojem se kaže: “Vidio sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako, odlazeći na sedždu, spušta koljena prije ruku, a kada ustaje, podiže ruke prije koljena.” (Ebu Davud, br. 838, Tirmizi, br. 268, En-Nesai, br. 1089, Ibn Madža, br. 882, i Darekutni, br. 1307) Nakon što je naveo ovaj hadis, Darekutni je rekao: “Ovaj hadis prenosi samo Jezid b. Harun od Šurejka. Od Asima b. Kulejba ne prenosi ga niko osim Šurejka, a Šurejk nije jak prenosilac u predajama koje samo on prenosi.” (Sunenud-Darekutni, 2/150) Šejh Albani, rahimehullah, također je hadis ocijenio slabim. (Miškatul-mesabih, 1/195)
Imam Malik, Evzai i mnogi drugi hadiski učenjaci preferiraju spuštanje ruku prije koljena, argumentirajući to hadisom Ebu Hurejre, radijallahu anhu, u kojem navodi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada neko od vas čini sedždu, neka se ne spušta kao što se spušta deva, i neka spusti ruke prije koljena.” (Bilježe Ahmed, br. 8942, Ebu Davud, br. 840, Nesai, br. 1091 i drugi) Imam Nevevi ocijenio je dobrim sened ovog hadisa, a šejh Albani vjerodostojnim. (El-Medžmu, 3/421, i Miškatul-mesabih, 1/196)
Mnogi učenjaci preferirali su postupanje po hadisu Vaila, radijallahu anhu, koji se uzima kao dokaz za prvo mišljenje, dajući mu prednost nad predajom Ebu Hurejre, radijallahu anhu, tvrdeći da je ta predaja kontradiktorna u svom značenju. Jedan od istaknutih učenjaka koji su odabrali prvo mišljenje, tj. da se koljena spuštaju prije ruku, jeste Ibn Kajjim, a od savremenih učenjaka Muhammed b. Salih el-Usejmin. (Vidjeti: Zadul-mead, 1/215, i Eš-Šerhul-mumti, 3/110)
Rezimirajući ovo pitanje, navest ću citat Ibn Tejmijje, rahimehullah, koji potvrđuje da su oba načina prihvatljiva i ispravna, a postojeće razilaženje odnosi se na odabir boljeg i potpunijeg. Ibn Tejmijja kaže: “Učenjaci su jednoglasni u tome da je namaz dozvoljeno obavljati na svaki od dva spomenuta načina. Ako klanjač želi, spuštat će koljena prije ruku, a ako hoće, spuštat će ruke, a zatim koljena. Namaz mu je ispravan u oba slučaja, po konsenzusu učenjaka, međutim, učenjaci su se razišli u određivanju boljeg.” (Medžmuul-fetava, 22/449)
Odgovorio: Dr. Hakija Kanurić
Vidi manjeKakva su prava djece kod čovjeka?
Pravo djece: Allah, aze ve dželle, dao je djeci pravo kod svojih roditelja, kao što je i dao pravo roditelja kod svoje djece. Prenosi se od Ibn Omera: „Allah ih je nazvao poslušnim (pobožnim) zbog svoje poslušnosti prema roditeljima“, kao što otac ima pravo kod svoje djece, tako i djeca imaju pravoviše
Pravo djece: Allah, aze ve dželle, dao je djeci pravo kod svojih roditelja, kao što je i dao pravo roditelja kod svoje djece. Prenosi se od Ibn Omera: „Allah ih je nazvao poslušnim (pobožnim) zbog svoje poslušnosti prema roditeljima“, kao što otac ima pravo kod svoje djece, tako i djeca imaju pravo kod svoga oca. (knjiga Edebul-mufred, 94)
Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s., u hadisu od Abdullaha ibn Omera: „…zaista dijete ima svoje pravo kod roditelja.“ (Muslim, 1159)
Ovdje ćemo spomenuti prava djece kod roditelja prije i poslije rođenja.
Prava djece kod roditelja prije njihovog rođenja
Izabrati pobožnu ženu i majku svome djetetu. Od Ebu Hurejre se prenosi hadis u kojem stoji da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Ženu udaju četiri stvari: imetak, porijeklo, ljepota i vjera. Izaberi vjernicu, bit ćeš zadovoljan (nećeš zažaliti).“ (Buhari, 4802, Muslim, 1466)
Rekao je šejh Abdulgani ed-Dahlevi: “Izaberite od žena vjernicu, poštenu, iz ugledne i plemenite porodice, a nikako da bude žena dijete bluda, jer se zaista to prenosi na djecu. Kaže Uzvišeni Allah: ‘Bludnik ne treba da se ženi osim bludnicom ili mnogoboškinjom, a bludnica ne treba da bude poželjna osim bludniku ili mnogobošcu, to je zabranjeno vjernicima.’” (en-Nur, 3)
Prava djece poslije rođenja
Od sunneta je uraditi tahnik djetetu, a to je žvakanje hurme ili nečega sličnog, a zatim namazati desni djeteta kako bi progutalo nešto od toga. Od Enesa ibn Malika, r.a., prenosi se da je rekao: “Ebu Talhin, r.a., sin bio je bolestan. Kada je Ebu Talha, r.a., otišao na put sin mu je izdahnuo. Kada se vratio, upitao je: ‘Šta mi je sa sinom?’
Ummu Sulejm, r.a., rekla je: ‘Bolje mu je sad.’ Servirala mu je večeru, pa je večerao, zatim joj je prišao kao što muž prilazi ženi. Kada je udovoljio svojoj potrebi, Ummu Sulejm, r.a., rekla je: ‘Ukopajte dijete.’ Kada je Ebu Talha, r.a., osvanuo otišao je Poslaniku, s.a.v.s., i ispričao mu šta se desilo. Poslanik, s.a.v.s., ga je upitao: ‘Jeste li sinoć prilazili jednom drugom?’ Rekao je: ‘Jesmo.’ Poslanik, s.a.v.s., rekao je: ‘Allahu moj, prospi na njih Svoj bereket.’ Žena mu je nakon toga rodila sina. Ebu Talha, r.a., rekao je: ‘Odnesi ga Poslaniku, s.a.v.s.’ Ponio sam ga Poslaniku, s.a.v.s., s njim su bile poslane i hurme. Ja sam došao kod Poslanika, s.a.v.s., i pitao: ‘Ima li šta sa njim?’ Rekli su: ‘Imaju hurme.’ Uzeo je hurme i žvakao ih, a zatim to stavio na desni djetetu i protrljao, uradio mu tahnik i dao mu ime Abdullah.” (Buhari, 5153, Muslim, 2144)
Kaže Nevevi: “Učenjaci se slažu da je mustehab učiniti tahnik prilikom rođenja djeteta. Ako se ne nađe hurma, onda to treba učiniti nečim slatkim. Uradit će tako što će sažvakati hurmu i staviti u usta novorođenčetu kako bi to bilo prvo što će progutati.” (komentar Muslima od Nevbija, 14/122-123)
Treba mu lijepo ime, npr: Abdullah, Abdurrahman. Od Nafija, a on od Ibn Omera, prenosi se da je rekao: “Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.: ‘Najdraža imena Allahu su imena Abdullah i Abdurrahman.’” (Muslim, 2132)
Mustehab, pohvalno, je nazvati ga imenom nekog od poslanika. Od Enesa b. Malika, r.a., prenosi se da je kazao Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Ove noći mi je rođen sin i dao sam mu ime po mom ocu Ibrahim.” (Muslim, 2315) Pohvalno je dati ime sedmog dana, a ako se to uradi prvog dana, nema nikakve smetnje, kao što vidimo iz hadisa. Od Semure ibn Džunduba se prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Svako dijete ima o svom vratu akiku koju treba prinijeti ili zaklati sedmoga dana i obrijati mu glavu.” (Ebu Davud, 2838. Ovaj hadis je ocijenio ispravnim šejh Albani.)
Prenosi se da je rekao Ibn Kajjim: “Nazivanje i davanje imena djetetu je potrebno kako bi se znalo za njega. Dozvoljeno mu je dati ime prvoga dana njegovog rođenja, kao što je dozvoljeno i odgoditi (davanje imena) do dana akike. (Tuhfa el-Meuvdud, strana 111)
Pohvalno je obrijati mu glavu sedmoga dana i podijeliti sadaku u težini kose. Od Alije, r.a., prenosi se da je rekao: “Poslanik, s.a.v.s., zaklao je akiku Hasanu i rekao: ‘O Fatima, obrij mu glavu i udijeli sadaku u težini njegove kose’, pa je izmjerila u vrijednosti dinara ili dijela dinara.” (Bilježi Tirmizi, 1519, a ovaj hadis ocijenio je ispravnim šejh Albani.)
Pohvalno je zaklati akiku djetetu. Ovo je spomenuto u hadisu u kojem stoji da je svako dijete zalog njegove akike. “Za muško dijete kolju se dvije akike, a za žensko jedna. Od Aiše, r.a., prenosi se hadis u kojem stoji: “Naredio je Poslanik, s.a.v.s., da se zakolje akika za muško dijete, dvije ovce, a za žensko dijete jedna.” (Tirmizi, 1513; Ebu Davud, 2834; Nesai, 4212; Ibn Madža, 3163)
Obrezivanje
Od Ebu Hurejre, r.a., prenosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., kazao: Ljudska priroda je petero: sunnećenje, brijanje stidnih mjesta, rezanje nokata, čupanje dlačica ispod pazuha i skraćivanje brkova.” (Buhari, 5550, Muslim, 257)
Prava u odgoju
Abdullah, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Svi ste vi pastiri i svi ste odgovorni za svoje stado. Vladar koji ima vlast nad ljudima pastir je, i odgoovran je za njih. Čovjek je pastir u svojoj porodici i on je odgovoran za njih. Žena je pastirica u kući svoga muža i njegovoj djeci, i ona je odgovorna za njih. Rob je pastir u imetku svoga vlasnika, i on je odgovoran za to. Svi ste vi pastiri i svi ćete biti odgovorni za svoje stado.” (Buhari, 2416, Muslim, 1829)
Obaveza roditelja jeste usmjeravati svoju djecu na izvršavanje vjerskih obaveza, kao i drugih stvari koje je Šerijat pohvalio i dozvolio. Također, obaveza je i usmjeravati ih na stvari u vezi s njihovim svakodnevnim životom i u vezi s onim od čega će živjeti.
Čovjek svoju djecu treba odgajati počevši od najbitnijih stvari ka onim manje bitnim. Prvo ih treba podučavati ispravnom islamskom vjerovanju, lišenom širka i novotarija, zatim ibadetima, naročito namazu. Nakon toga će ih podučavati plemenitim moralnim svojstvima, bontonu i svim drugim plemenitostima i dobrim djelima. Uzvišeni Allah kaže:
“…i kada Lukman reče sinu svome savjetujući ga: ‘O sinko moj, nemoj Allahu pripisivati druga, doista je širk veliko nasilje.’” (Lukman, 13)
Abdulmelik b. Rebi b. Sebra prenosi od svog oca, koji prenosi od svoga, da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Podučavajte djecu namazu kada budu imala sedam godina, a u desetoj ih i istucite.” (Tirmizi, 407, Ebu Davud, 494, a šejh Albani ovaj hadis smatra vjerodostojnim u djelu Sahihul-džami pod brojem 4025.)
Rubejja b. Muavviz se prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., u jutro na Dan ašure poslao izaslanika ensarijama koji je objavio: “Ko ne posti jutros neka upotpuni ovaj dan, a ko je zapostio, neka nastavi s postom.” Ona kaže: “Nakon toga smo u tom danu postili, a postila su i naša djeca, pa smo im pravili lutke, i kad bi zbog gladi počela plakati, davali smo im to dok ne bi nastupio iftar.” (Buhari, 1859, Muslim, 1136)
Od Saiba b. Zejda prenosi se da je kazao: “Odveden sam na hadž a Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., i tada sam imao sedam godina”. (Buhari, 1759)
Odgoj djece u bontonu i ahlaku
Svaki otac i majka trebali bi podučavati svoje sinove i kćeri plemenitom moralu i bontonu, bilo da se radi o njihovom odnosu prema Uzvišenom Allahu i Poslaniku, ili prema Kur’anu i umetu, a također i prema svim onim koje poznaju a prema kojima imaju određene vrste obaveza. Trebaju se truditi da njihov odnos prema onima s kojima žive, komšijama i prijateljima ne bude izgrađen na lošim postupcima.
Imam Nevevi je kazao: „Obaveza oca jeste da odgoji i poduči dijete propisima i obavezama vjere, i ovo je očeva obaveza, i obaveza svih ostalih staratelja prije nego što dijete postane punoljetno. Ovo je stav imama Šafija i učenjaka njegovog mezheba. Oni kažu: ‘Ukoliko nema oca, onda je to obaveza majke jer se to smatra kao odgoj, a ona ima udjela u tome. Nadoknada za ovo podučavanje će se izdvojiti iz djetetovog imetka, a ukoliko ono nema imetka, onda će to izvršiti njegovi staratelji, jer je to ono što mu je potrebno.’” (Šerhu en-Nevevi ala Sahihi Muslim, 44/8)
Roditelj treba, također, djecu podučavati plemenitim moralnim svojstvima i bontonu u svim stvarima, kao što su jelo, piće, oblačenje, spavanje, izlazak iz kuće, ulazak i ukrcavanje na prijevozna sredstva i slično, naređujući im da to prakticiraju. Roditelj bi trebao raditi na usađivanju svojstava ljudskosti poput spremnosti na žrtvu, davanje prednosti drugima, časti i plemenitosti. U isto vrijeme treba ih čuvati od loših osobina, poput kukavičluka i slično.
El-Munavi je rekao: „Kao što tvoji roditelji kod tebe imaju pravo, isto tako tvoja djeca kod tebe imaju brojna prava. Među tim pravima djece jeste da ih podučiš individualnim farzovima, da ih odgojiš na principima Šerijata, da ih podučiš pravednosti i dijeljenju, bilo da se radi o poklonima, vakufu ili drugim dobrovoljnim prilozima.“ (Fejdul-Kadir, 574/2)
Obaveza je roditelja čuvati svoju djecu od svega onoga što ih može približiti vatri. Uzvišeni Allah kaže: “O vjernici, čuvajte svooje porodice od vatre, čije će gorivo ljudi i kamenje biti, nad kojom će meleki strogi brinuti, koji Allahu nisu neposlušni i koji rade onako kako im se naredi.” (et-Tahrim, 6)
Kurtubi kaže: „U ovom ajetu izrečene su neke od koristi.
‘…naređuje im i zabranjuje im…’ Kad je Uzvišeni Allah kazao: ‘Čuvajte sebe’, pod tim se misli i na djecu, jer su djeca dio njega. Kao što se to napominje u ajetu: ‘Nije vam grijeh da jedete u njihovim kućama.’ U ovom ajetu se ne spominje pojedinačno dijete kad se spominju ostale vrste rodbinskih veza kojima se pojašnjava halal i haram, sustezanje od onoga što je zabranjeno i drugi propisi.“ (Tefsirul-Kurtubi, 18/194-195)
Opskba je također jedna od obaveza roditelja prema djeci, i ocu nije dozvoljeno da se neodgovorno i loše ponaša u tome, već je dužan to obaviti na najpotpuniji način.
Abdullah b. Amr, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Dovoljno je čovjeku grijeha da zanemari onoga koga treba izdržavati.” (Ebu Davud, 1692, šejh Albani smatra ga hasenom, br. 4481)
Jedna od najvećih i najozbiljnijih obaveza roditelja jeste posebno odgoj ženske djece. Allahov Poslanik, s.a.v.s., podsticao je na ovaj plemeniti postupak.
Aiša, r.a., Poslanikova, s.a.v.s., žena kaže: “Jednom mi je došla neka žena sa dvije kćerke i zatražila nešto, a ja sam imala samo jednu datulu. Dala sam joj je a ona je razdijelila kćerkama, ustala i otišla. Allahov Poslanik, s.a.v.s., je došao, to sam mu ispričala, pa reče: ‘Ko god bude imao ženske djece, pa se prema njima bude lijepo ophodio, to će mu biti zaštita od vatre.’” (Buhari, 5649, Muslim, 2629)
Nije dozvoljeno davati prednost ženskoj djeci nad muškom, kao što nije dozvoljeno davati prednost muškoj djeci nad ženskom, i ukoliko otac zapadne u ovu grešku, pa da prednost jednoj djeci nad drugom, to može prouzrokovati brojne probleme.
Roditelj ovo ne bi trebao činiti jer takvim postupcima kod djece kojima uskraćuje nešto i diskriminira ih uzrokuje mržnju i prezir. Allahov Poslanik, s.a.v.s., ukazao je na to u hadisu koji bilježi Muslim, br. 1623, kad je kazao Nu’manovom ocu: ‘“Želiš li da ti jednako budu pokorni i poslušni?’ On je odgovorio: ‘Da.’ Poslanik odgovori: ‘Ako želiš da jednako budu tebi pokorni i poslušni, onda ti budi pravedan u darovima koje im daješ.’” Jedna od negativnosti jeste i stvaranje neprijateljstva i mržnje među braćom, a Allah najbolje zna.
Odgovor preuzet sa stranice islamqa, pod nadzorom šejha Saliha Munedžida
https://islamqa.info
Vidi manjeDa li je dozovljeno da majka dovi protiv svoga djeteta?
Hvala pripada Allahu! Prvo, obaveza vjernika je da, kad naiđu teška vremena i iskušenja, bude strpljiv u vezi s Allahovim određenjem, onako kako to i Allah u Kur’anu kaže: “…moguće je da je baš u onome prema čemu odvratnost osjećate Allah veliko dobro dao.” (En-Nisa, 19) Drugo, potomstvo je ukras ovviše
Hvala pripada Allahu!
Prvo, obaveza vjernika je da, kad naiđu teška vremena i iskušenja, bude strpljiv u vezi s Allahovim određenjem, onako kako to i Allah u Kur’anu kaže: “…moguće je da je baš u onome prema čemu odvratnost osjećate Allah veliko dobro dao.” (En-Nisa, 19)
Drugo, potomstvo je ukras ovog svijeta, i predstavlja čovjeku veliku Allahovu blagodat, te čovjeku nije dozvoljeno da na ovu blagodat uzvraća mržnjom, proklinjanjem za uništenje. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je da čovjek proklinje svoju djecu.
Treće, u vezi s tim što je tvoja majka molila Allaha protiv onog što joj je Allah dao u utrobi, ibn Kajjim, Allah mu se smilovao, spomenuo je da se ova vrsta dove može primiti, a može i odbiti.
Ako je trudnica dovila u stanju srdžbe, a ona, ustvari, ne želi to, takvu vrstu dove Allah neće primiti; te će smrt djeteta biti Allahovo određenje, a ne posljedica dove majke, zato što Uzvišeni kaže: “Da Allah ljudima daje zlo onako brzo kao što im se odaziva kad traže dobro, oni bi, uistinu, stradali. A Mi ipak ostavljamo da u zabludi svojoj lutaju oni koji ne vjeruju da će pred Nas stati (Junus, 11). Mudžahid kaže: “To je kad ljut čovjek upućuje dovu protiv svog djeteta ili nafake, i kaže: ‘O Gospodaru moj, ne daj mu bereketa!’, ili ga proklinje; da Allah ljudima daje zlo tako brzo kao što im se odaziva kad traže dobro – oni bi stradali.”
Ibn Kajjim kaže: “Milost Silnog i Mudrog učinila je da ga ne kori za to niti mu se u toj dovi odaziva, jer on ne želi to što izgovara, jer je u stanju srdžbe, koja je od šejtana.”
Ali ako je upućivala svjesna i zaista to želi, može dova biti upućena u vrijeme kad se dove primaju, kao što je to u hadisu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Nemojte u dovi proklinjati sebe, svoju djecu, niti svoj imetak, da ne pogodite vrijeme kad Allah prima dove onih koji od Njega nešto traže, pa da i vašu usliši.” (Muslim 3014)
U ovom je hadisu dokaz da postoje vremenski periodi u kojima Allah ne odbija dovu, te može čovjek upućivati dovu protiv nekoga ko to ne zaslužuje, a On mu se odazove. Pogledaj:Igasa El-Lihfan (1/32-34)
U svakom slučaju, ova dova je greška. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je to zabranio, zato tvoja majka mora moliti za oprost i da joj se više takvo nešto ne ponovi, i time će izbrisati svoj grijeh, za nju nema kefareta, otkupa.
Allah najbolje zna!
Odgovor preuzet sa stranice islamqa, pod nadzorom šejha Saliha Munedžida
https://islamqa.info
Preuzeto sa stranice http://www.minber.ba
Vidi manjeDA LI SE ALLAHU PRIPISUJE SPOL?
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim: Prvo: Stav Ehlu suneta ve džemata o Allahovim imenima je vjerovanje u sva imena sa kojima je Allah nazvao Samoga Sebe ili kojima Ga je nazvao Njegov Poslanik, sallallahu alejhiviše
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
Prvo: Stav Ehlu suneta ve džemata o Allahovim imenima je vjerovanje u sva imena sa kojima je Allah nazvao Samoga Sebe ili kojima Ga je nazvao Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bez iskrivljivanja njihovog značenja (tahrifa), bez negiranja (t'atila), bez davanja kakvoće (tekjifa) i bez njihovog upoređivanja sa imenima
Njegovih stvorenja. Takođe, stav Ehlu suneta ve džemata o Allahovim svojstvima je vjerovanje u sva svojstva sa kojima je Allah opisao Samoga Sebe ili kojima Ga je opisao Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bez iskrivljivanja njihovog značenja (tahrifa), bez negiranja (t'atila), bez davanja kakvoće (tekjifa) tim svojstvima i bez njihovog upoređivanja sa svojstvima Njegovih stvorenja.
To jest, Allah se ne opisuje osim onim čime je Samoga Sebe opisao ili čime Ga je opisao Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Kao što kaže imam Ahmed: u ovome se ne prelazi ono što je došlo u Kur'anu i Sunnetu.
Drugo: Allah, subhanehu ve te'ala, nije opisao Sebe da je muškog niti ženskog spola, niti da uopće ima spol. Niti Ga je tako opisao Njegov Vjerovjesnik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem.
Spol je karakteristika Allahovih živih stvorenja, tj. Uzvišeni ih stvara u muškom ili ženskom spolu kako bi se između ostalog razmnožavali.
Uzvišeni Allah je za Sebe rekao da nije rođen, niti da je rodio, da nema ženu niti dijete i da Njemu nije ništa slično.
Kaže Uzvišeni:
„Nije rodio i rođen nije.“ (El-Ihlas, 3),
„On nije uzeo Sebi ni ženu ni dijete.“ (El-Džinn, 3),
„Otkud Njemu dijete kad nema žene.“ (El-En'am, 101),
„Ništa Njemu nije slično.“ (Eš-Šura, 11).
Treće: Upitan je poznati saudijski šejh Abdulaziz Abdullatif Ali eš-Šejh, ekspert iz oblasti akide, „da li je ispravno opisati Allaha tako da kažemo da On nema spola?“ On je odgovorio nakon zahvale i salavata sljedeće:„Ako se sa ovom konstatacijom želi reći da Uzvišeni Allah nema sudruga, da Mu niko nije sličan, i da On nema ni ženu ni dijete, onda je to istina.
Kaže Uzvišeni: „Ništa Njemu nije slično, On sve čuje i sve vidi“. (Eš-Šura, 11) I kaže Uzvišeni: “On je Allah – Jedan! Allah je Utočište svakom! Nije rodio i rođen nije, i niko Mu ravan nije!” (El-Ihlas, 1-4).
A ako se time želi neispravno značenje, ili nešto što ukazuje na nedostatak (u Allahovim svojstvima), onda treba znati da je Uzvišeni Allah čist od svih mahana i nedostataka, On je opisan svojstvima saršenstva i uzvišenosti. Kaže Uzvišeni: „Allah ima najljepša imena i vi Ga zovite njima“. (El-E'araf, 180) I kaže: „A Allah ima svojstva najuzvišenija“ (En-Nahl, 60) A Allah zna najbolje“.
(http://www.alabdulltif.net/)
Četvrto: Uzvišeni Allah kada govori o Sebi u Plemenitom Kur'anu govori u muškom rodu. Na primjer, kaže Uzvišeni: „I On je Taj koji je nebesa i Zemlju mudro stvorio: čim On za nešto rekne: ‘Budi!’ – ono biva; riječ Njegova je Istina; samo će On imati vlast na Dan kad se u rog puhne; On zna nevidljivi i vidljivi svijet, i On je Mudri i Sveznajući”.“ (El-En'am, 73) I kaže: „On je Taj koji iz ničega stvara i On će to ponovo učiniti, to je Njemu lahko; On je uzvišen i na nebesima i na Zemlji; On je silan i mudar.“ (Er-Rum, 27)
To što Uzvišeni Allah govori o Sebi u muškom rodu ne znači da je On, subhanehu ve te'ala, muškog spola. Učenjaci Ehlu suneta na dokazuju sa ovim načinom izražavanja u Kur'anu da je Uzvišeni Allah muškog spola niti mu pripisuju zbog ovoga spol.
Onda se postavlja pitanje: zašto Uzvišeni o Sebi govori u muškom rodu? Odgovor je sljedeći:
(http://almoslim.net/node/70336, http://islamqa.info/ar/98689)
Prvo – Zato što je nužnost govora i međusobnog razumijevanja na arapskom jeziku da se izražavanje čini u jednom od dva roda: ili muškom ili ženskom. Mnoge stvari koje po svojoj prirodi nemaju veze sa spolom na arapskom jeziku (kao i mnogim drugim) opisuju se u muškom spolu, poput predmeta: kamen, brdo i slično, ili osobina: pravda, plemenitost i slično. Ovo je karakteristika mnogih starih jezika mimo arapskog, poput semitskih jezika, da nemaju srednjeg neutralog roda. Ovi jezici imena stvari koja po prirodi nisu ni muškog ni ženskog roda srvstavaju ta imena u jedan od dva ova roda ili muški ili ženski.
Dok sa druge strane imamo drugu skupinu jezika, poput hindoevropskih jezika, koji imaju neutrali srednji rod za sve stvari koje po prirodi nisu ni muškog ni ženskog roda.
Drugo – U jezicima u kojima se imena stvari dijele na dva dijela ili ženski ili muški rod, što nije karakteristika samo arapskog jezika, ime neke stvari, koja po svojoj prirodi nije ni muškog ni ženskog spola, u tim jezicima se takvo ime izgovara u muškom rodu, jer je taj rod osnovni rod i jer je lakši za izgovor, za razliku od ženskog koji proizilazi iz muškog roda i ima dodatni prefiks koji ukazuje na njega.
Kaže imam arapske gramatike Sibevejhi (Kitabu Sibevejhi, 1/22): „Znaj, da je kod Arapa muški rod lakši od ženskog, jer je muški rod na prvom mjestu, on je više zastupljen, dok ženski rod proizilazi iz muškog“.
Kaže Ibn Kajjim (Es-Sava'iku el-mursele, 4/1308): „Ako se nešto kreće između dvije stvari (ili je prva ili druga stvar), a jedna od njih prevagnjuje nad drugom pa makr u bilo čemu, vadžib je nužno da se Gospodar (Uzvišeni Allah) opiše sa onom koja je viša i časnija (od te dvije stvari)“.
Treće – Allah, subhanehu ve te'ala, je ukorio i kritikovao mušrike (mnogobošce) kako tvrde da robuju Allahu Jednom Jedinom, a molitve upućuju mimo Njega ženskim kipovima.
Kaže Uzvišeni: „Oni se mimo Allaha ženskim kipovima mole, a ne mole se drugom do šejtanu prkosniku“ (En-Nisa, 117) Kaže imam Ibn Džerir Taberi u svom tefsiru (9/211): „Kaže Uzvišeni: ‘Dovoljan je dokaz protiv onih koji čine širk Allahu, a obožavaju ono što obožavaju mimo Njega od kipova i kumira, a koji ukazuje na njihov dalalet, kufr i skretanje sa Pravog puta, to što obožavaju kipove koje nazivaju ženskim imenima i tvrde da su to božanstva i gospodari. A žensko svake vrste je njen mizerniji dio. Time oni potvrđuju obožavanje mizernijih stvari sa znanjem da su one manje vrijedne“.
Četvrto – Neophodno je naglasiti da Allah Sebe nije opisao ni da je muško ni da je žensko, a u Plemenitom Kur'anu govori o sebi u muškom rodu jer je to nužan način govora i izražavanja u arapskom jeziku i jer je to potrebno radi međusobnog razumijevanja, a muški rod je osnovni, prvi i lakši za izgovor iz njega proizilazi ženski.
Allah je Stvoritelj i muška i ženska.
Kaže Uzvišeni: „I da On par, muško i žensko, stvara“. (En-Nedžm, 45)
A Allah je uzvišen od toga da bi imao sudruga, Sebi sličnog, suprugu ili dijete.
Kaže Uzvišeni: „On je stvoritelj nebesa i Zemlje! Otkud Njemu dijete kad nema žene, On sve stvara, i samo On sve zna.“ (El-En'am, 101)
I kaže Uzvišeni govoreći o džinima mu'minima, čim su čuli Kur'an povjerovali su njega i spoznali su svoga Gospodara: „On nije – neka uzvišeno bude dostojanstvo Gospodara našeg! – uzeo Sebi ni ženu ni dijete.“ (El-Džinn, 3)
Peto: Sve što je dosada spomenuto je pojašnjenje ispravnog poimanja pitanja vezanog za pripisivanje ili negiranje spola Uzvišenom Allahau.
A što se tiče toga što ti šejtan stalno dolazi sa mišlju ima li Gospodar stidno mjesto, ta ružna misao koja ti najviše dolazi u glavu i progoni te da ne možeš spavati, ovo se u Šerijatu tretira kao akidetska vesvesa i zla misao koju šejtan nameće mu'minu i sa kojima ga opsjeda do te mjere da joj se ne može oduprijeti, želeći time da ga odvrati od vjerovanja i praktikovanja vjere, da ga skrene sa Pravog Puta, da ga izluđuje ili u najmanju ruku rastužuje.
Detaljnije o toj temi, te kako se zaštiti i liječiti od akidetskih vesvesa pročitaj pod naslovom: LIJEK ZA AKIDETSKE VESVESE I RUŽNE MISLI O ALLAHU I ALLAHOVOM BIĆU, pod ovim linkom:
http://www.zijad-ljakic.com/index.php?option=com_content&view=article&id=797:lijek-za-akidetske-vesvese-i-rune-misli-o-allahu-i-allahovom-biu&catid=61:akidaimanvjerovanje&Itemid=44
Ve billahi tevfik.
http://www.ehlus-sunne.ba
Preuzeto sa zvanične stranice dr.Zijad Ljakić ( zijad-ljakic.com )
Vidi manjeOdaziv na ručak povodom nevjerničkih praznika?
Uvaženi brate, islamski učenjaci sve četiri pravne škole smatrali su strogo zabranjenim učestvovanje u obilježavanju nevjerničkih praznika, a nema sumnje da je odaziv na njihov poziv na ručak tim povodom jedan vid odobravanja i učestvovanja u tome. Ibn Kajjim kaže: “Muslimanu nije dozvoljeno da podrviše
Uvaženi brate, islamski učenjaci sve četiri pravne škole smatrali su strogo zabranjenim učestvovanje u obilježavanju nevjerničkih praznika, a nema sumnje da je odaziv na njihov poziv na ručak tim povodom jedan vid odobravanja i učestvovanja u tome.
Ibn Kajjim kaže: “Muslimanu nije dozvoljeno da podrži, pomogne, niti prisustvuje njihovim praznovanjima, po mišljenju svih učenjaka od kojih se prihvata mišljenje. To su jasno u svojim djelima izjavili učenjaci sve četiri pravne škole.” (Vidjeti: Ahkamu ehliz-zimma, 3/1245)
Učestvovanje u proslavljanju nevjerničkih praznika može biti samo jedno od dvoje: ili veliki grijeh ili nevjerstvo, shodno čovjekovom ubjeđenju prilikom obilježavanja takvog praznika.
Na drugom mjestu Ibn Kajjim zapisao je: “Ako se onaj ko čestita nevjernicima njihove praznike uspije sačuvati nevjerstva, neće se uspjeti sačuvati očitog harama, jer takav čovjek sličan je onome ko im čestita njihovo klanjanje kipovima. To njegovo čestitanje veći je grijeh kod Allaha od konzumiranja alkohola, ubistva nevine osobe i nemorala. Onaj ko im čestita njihove praznike izazvao je Allahovu srdžbu na sebe, i to rade samo oni koji islamu ne pridaju važnost.” (Vidjeti: Ahkamu ehliz-zimma, 1/441)
Pored toga, muslimanima je strogo zabranjen alkohol, kao što im je zabranjeno i da sjede za trpezom na kojoj se toči alkohol. Kazao je Allahov Poslanik: “Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan neka ne sjedi za trpezom na kojoj se okreće alkohol.” (Ahmed, od Ibn Omera, radijallahu anhu, a šejh Albani ocijenio ga je vjerodostojnim u više svojih djela)
Isto tako, učenjaci prvih i potonjih generacija smatrali su strogo zabranjenim čestitanje nevjerničkih praznika, a što je u današnjem vremenu postala skoro pa normalna stvar kod mnogih koji za sebe tvrde da su muslimani.
(Savjetujem da pročitate veoma koristan odgovor uvaženog šejha Safeta Kuduzovića, koji detaljnije govori o spomenutom pitanju, a koji možete naći na sljedećem linku: http://minber.ba.dedi474.your-server.de/fetve//index.php?option=com_content&task=view&id=1645&Itemid=77 )
A Allah najbolje zna!
Odgovorio: Pezić Elvedin
Vidi manjeSmije li se pokloniti hatma Kur'ana ummetu?
Uvažena sestro, što se tiče tog postupka, on, iako je u osnovi pokrenut s lijepom namjerom, smatram da je prioritetnije da se prekine. Zašto? Islamski je ummet i prije ovog vremena prolazio kroz teška vremena i mnogo teža negoli je to trenutno stanje, i nije zapamćeno da je neko od muslimana pokretaviše
Uvažena sestro, što se tiče tog postupka, on, iako je u osnovi pokrenut s lijepom namjerom, smatram da je prioritetnije da se prekine.
Zašto?
Islamski je ummet i prije ovog vremena prolazio kroz teška vremena i mnogo teža negoli je to trenutno stanje, i nije zapamćeno da je neko od muslimana pokretao slične inicijative. A, bez imalo sumnje, oni su bili predaniji od nas u pogledu brige za ummetom, a i bolje su shvatali vjeru nego mi.
Poznato je mišljenje, i ja ga zagovaram i našem narodu spominjam kao alternativu za plaćanje hatmi, da nagrada proučenog Kur’ana stiže do onoga kome se nanijeti. To su mišljenje najjače branili šejhul-islam Ibn Tejmijja i njegov učenik Ibn Kajjim.
Oni sami spominju da prve generacije muslimana nisu prakticirale da uče Kur’an i nisu poklanjali sevap tog kiraeta nekom drugome, i sami su spominjali da je prioritetnije da čovjek, ako želi da koristi svome mrtvome, da to čini na način kako je to odobrio i potvrdio Allahov Poslanik: dovom, sadakom i obavljanjem hadža.
Na osnovu toga, ako bi čovjek proučio nešto od Kur’ana i nekome svome poklonio taj sevap, to bi bilo uredu, po odabranom mišljenju. Ali, spomenuta opcija u pitanju daleko je do toga, zato što se radi o grupnom učenju i poklanjanju sevapa ummetu ili nekome koga čovjek i ne poznaje.
Stoga savjetujem da, ako hoćete da pomognete ummetu, onda je ispravan način za to upućivanje dove Allahu, i na tome vam niko neće prigovoriti.
A Allah najbolje zna!
Odgovor: Pezić Elvedin
Vidi manjeDa li je ispravan hadis u mom ummetu bit će ljudi koji će dozvoljavati zinaluk, svilu, alkohol i muzičke instrumente?
Istini za volju, neki islamski učenjaci poput Ibn Hazma, Gazalija i drugih, nisu prihvatili citirani hadis kao autentičan. Razlog za to jeste što imam Buhari na početku lanca prenosilaca ovoga hadisa nije rekao: “Pričao nam je Hišam b. Ammar”, već je rekao: “Kaže Hišam b. Ammar”, a zatim je naveo laviše
Istini za volju, neki islamski učenjaci poput Ibn Hazma, Gazalija i drugih, nisu prihvatili citirani hadis kao autentičan.
Razlog za to jeste što imam Buhari na početku lanca prenosilaca ovoga hadisa nije rekao: “Pričao nam je Hišam b. Ammar”, već je rekao: “Kaže Hišam b. Ammar”, a zatim je naveo lanac prenosilaca i tekst hadisa. Ovo je bio glavni razlog zbog kojeg su neki učenjaci kazali da lanac prenosilaca između imama Buharija i Hišama b. Ammara nije spojen, i tim povodom odbili su hadis.
Mi ćemo, uz Allahovu pomoć, navesti mišljenja najpoznatijih islamskih učenjaka i hadiskih eksperata o ovom hadisu i njihov odgovor Ibn Hazmu i njegovim sljedbenicima.
Imam Bedruddin ez-Zerkeši kaže: “Riječi imama Buharija: ‘Kaže taj i taj’, kada su u pitanju njegovi učitelji od kojih prenosi hadise, tretiraju se kao spojen lanac prenosilaca.”[1]
1. Ibn Kajjim tvrdi da je imam Buhari sreo Hišama b. Ammara i slušao hadise od njega. Otuda, kada imam Buhari kaže: “Kaže Hišam”, to znači da je predaju čuo od Hišama, tj. prenosi Buhari direktno od Hišama. Ova činjenica je općepoznata i na tome su se složili islamski učenjaci.[2]
Ibn Hadžer, pojašnjavajući grešku koju je načinio Ibn Hazm ocjenjujući ovaj hadis slabim, kaže: “Ovo je vjerodostojan hadis. U njemu nema nikakve mahane niti ga je ispravno odbaciti.”[3]
1. Imam Bedruddin el-Ajni kaže: “Ovaj je hadis vjerodostojan. Ibn Hazm je pogriješio u ovom slučaju.”[4]
2.Imam Sujuti, u komentaru ovoga hadisa, kaže: “Lanac prenosilaca hadisa je spojen, a ne prekinut, kao što kaže Ibn Hazm.”[5]
3.Ibn Kajjim kaže: “Hadis je vjerodostojan, bez imalo sumnje. Konstatacija Ibn Hazma je neprihvatljiva.”[6]
4.Ibn Salah potvrđuje: “Ne treba se ni osvrtati na riječi Ibn Hazma, jer je pogriješio kod ovoga hadisa. Imam Buhari uzeo je ovaj hadis kao dokaz (o zabrani muzike), a hadis je autentičan i ispunjava ispravne uvjete.”[7]
5.Šejhul-islam Ibn Tejmijja kaže: “Ovaj hadis je ispravan.”[8]
Pored toga, Ibn Hazm, lično, potvrđuje prethodno spomenutu činjenicu. U svom kapitalnom djelu El-Ihkam, on kaže: “Ako pouzdan prenosilac prenosi od svojih savremenika koji su također pouzdani, to se smatra susretom ili slušanjem, tako da nema razlike između formulacija ‘obavijestio me je’, ili ‘pričao mi je’, ili ‘rekao od toga i toga’, ili ‘kazao da kaže taj i taj’.[9] Stoga je čudno da nakon ovih riječi Ibn Hazm u djelu El-Muhalla odbije hadis u kojem imam Buhari kaže: “Kaže Hišam b. Ammar”, pod izgovorom da imam Buhari nije čuo ovu predaju izravno od svoga učitelja Hišama.[10] Dokaz da je imam Buhari sreo Hišama b. Ammara i od njega slušao hadise jeste njegova izjava: “Pričao nam je Hišam b. Ammar”, a na drugom mjestu kaže: “Pričao mi je Hišam b. Ammar”.[11]
Mnogi hadiski eksperti ocijenili su ovaj hadis ispravnim, kao: Buhari, Ismaili, Ebu Zerr el-Herevi, Ibn Hibban, Hakim, Ibn Salah, imam Nevevi, Ibn Tejmijja, Ibn Kajjim, Ibn Redžeb, Ibn Kesir, Ibn Mullekin, Iraki, Ibn Hadžer el-Askalani, Sehavi, Ševkani, Dehlevi, Ibn Vezir es-San’ani, Emirus-San’ani, Albani, Šuajb el-Arnaut i drugi.[12]
Imam Buhari ocijenio je ovaj hadis vjerodostojnim i uvrstio ga u najispravniju hadisku zbirku, Sahih.[13] Svi hadisi u njegovom Sahihu su ispravni i da li je lanac prenosilaca između Buharija i Hišama prekinut, to imam Buhari najbolje zna. Kada bi bilo suprotno, tj. da je hadis prekinutog lanca prenosilaca, onda bismo mi Buharija s dokazima mogli nazvati mudellisom[14], međutim, ako postoji Allahov rob da je daleko od bilo kakvih prevara, obmanjivanja itd.,[15] onda je to imam svih muhaddisa – Buhari. Nema sumnje da je hadis spojenog lanca prenosilaca, pošto ga sa istim spojenim lancem (lancem imama Buharija) bilježe: Taberani u El-Kebiru, Bejheki u djelu El-Kubra i Ibn Hibban u svom Sahihu.[16]
Šejh Albani kaže: “Sa spojenim (Buharijevim) lancem bilježi ga i Ibn Asakir u djelu Tarihu Dimešk, 19/79/2.”[17]
Odgovorio: dr. Safet Kuduzović
[1] Vidjeti: En-Nuket, 2/50.
[2] Vidjeti: Igasetul-lehfan, 1/259–260.
[3] Vidjeti: Taglikut-talik, 5/18.
[4] Vidjeti: Umdetul-kari, 21/175.
[5] Vidjeti: Sujuti, Et-Tevših, 8/3465. Riječi Ibn Hazma nalaze se u njegovom kapitalnom djelu El-Muhalla, 9/59.
[6] Vidjeti: Ibn Kajjim, Igasetul-lehfan, 1/260.
[7] Vidjeti: Fethul-Bari, 11/271–272.
[8] Vidjeti: Medžmu’tu fetava, 11/291 i 11/313.
[9] Vidjeti: Ibn Hazm, El-Ihkam, 2/158.
[10] Vidjeti: Ibn Hadžer, En-Nuket, str. 235.
[11] Vidjeti: Sahihul-Buhari, str. 431/2078 i str. 769/3661.
[12] Vidjeti: El-Ihsan, 15/154, Et-Tahrim, str. 89, i Er-Rihul-kasif, str. 339.
[13] Ibid., 1/262–263.
[14] “Mudellis” je u hadiskoj terminologiji obmanjivač.
[15] Vidjeti: Igasetul-lehfan, 1/259–260.
[16] Prethodno spomenuti brojevi i izvori hadisa.
[17] Vidjeti: Es-Silsiletus-sahiha, 1/140.
Vidi manje