Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Da li ostavljanje namaza iz ljenosti izvodi iz islama?
Hvala pripada Allahu. Imam Ahmed kaže da onaj koji ne klanja iz ljenosti je nevjernik. Ovo je ispravnije mišljenje i na njega ukazuje Allahova knjiga i sunnet Allahovog Poslanika, i riječi selefa i ispravno razumijevanje. Eš-Šerh e-Mumti' 'ala Zadu-l-Mustenki', 2/266. Svako ko pogleda tekstove Kur'aviše
Hvala pripada Allahu.
Imam Ahmed kaže da onaj koji ne klanja iz ljenosti je nevjernik. Ovo je ispravnije mišljenje i na njega ukazuje Allahova knjiga i sunnet Allahovog Poslanika, i riječi selefa i ispravno razumijevanje. Eš-Šerh e-Mumti’ ‘ala Zadu-l-Mustenki’, 2/266.
Svako ko pogleda tekstove Kur'ana i sunneta će vidjeti da oni ukazuju da onaj ko ostavi namaz da je upao u veliki kufr koji ga izvodi iz okvira islama.
Ajet, prijevod značenja:
“Ali ako se oni budu pokajali (tako što se odreknu širka) i molitvu obavljali i zekat davali, braća su vam po vjeri.” [Et-Tevbe 9:11]
Dokaz koji se dobija iz ovog ajeta jeste da Allah definira tri stvari koje mušrici moraju uraditi da bi uklonili razlike između nas i njih: trebaju se pokajati od širka, trebaju obavljati namaz i trebaju davati zekat. Ako se pokaju od širka ali ne obavljaju namaz ili ne daju zekat, onda nam nisu braća po vjeri. Na bratstvo po vjeri ne utječe ništa osim ako osoba u potpunosti ne izađe iz vjere, na njega ne utječe fisk (razvratno ponašanje) ili mali kufr.
Allah također kaže, prijevod značenja:
“A njih smijeniše zli potomci, koji molitvu napustiše (tj. koji su je u potpunosti napustiti, ili je nisu klanjali kako treba ili je nisu klanjali u njeno propisano vrijeme) i za požudama pođoše; oni će sigurno zlo proći; ali oni koji su se pokajali, i vjerovali (u Allahovu jednoću i u Njegovog Poslanika), i dobro činili, njima se neće nikakva nepravda učiniti, oni će u Džennet ući.” [Merjem 19:59-60]
Dokaz iz ovog ajeta jeste da Allah govori o onima koji su zanemarili namaz i slijedili svoje strasti “ali oni koji su se pokajali, i vjerovali” što ukazuje da kada zanemaruju svoj namaz i slijede strasti, nisu vjernici.
Dokaz iz sunneta da onaj ko ostavi namaz jeste nevjernik je u hadisu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Između čovjeka i širka i kufra je ostavljanje namaza.” Zabilježio Muslim u poglavlju o Imanu od Džabira ibn Abdullaha.
Prenosi se od Burejde ibnu-l-Husejba, radijallahu anh, da je čuo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: “Ugovor između nas i njih je namaz, ko god ga ostavi uznevjerovao je (postao je nevjernik).” Zabilježili su ga: Ahmed, Ebu Davud, Et-Tirmizi, En-Nesai i Ibn Maže. Ono na što se ovdje misli pod kufrom, jeste kufr koji osobu izvodi van okrilja islama, jer je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, postavio namaz kao liniju razgraničenja između vjernika i nevkernika. Poznato je da nevjerničko društvo nije kao islamsko društvo, pa ko god ne ispuni ovaj ugovor mora biti od kafira (nevjernika).
Također, ima i hadis Avfa ibn Malika, radijallahu anh, u kome je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Najbolji od vaših vladaru su oni koje vi volite i koji vas vole, koji dove za vas i za koje vi dovite. Najgori od vaših vladara su oni koje mrzite i koji vas mrze, koje proklinjete i koji vas proklinju.” Bio je upitan: “O Allahov Poslaniče hoćemo li se boriti sa sabljom protiv njih?” Odgovorio je: “Ne, sve dok uspostavljaju namaz među vama.”
Ovaj hadis ukazuje na to da se onima na vlasti se treba suprostavljati i boriti se protiv njih ako ne uspostavljaju namaz, ali nije dozvoljeno da im se suprostavljati i boriti se protiv njih osim ako jasno pokažu nevjerstvo a mi imamo dokaz od Allaha da ono što rade je kufr. ‘Ubade ibn Samit je rekao: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nas je pozvao i mi smo mu dali prisegu. Od stvari za koje smo dali prisegu da ćemo raditi jeste da ćemo mu se pokoravati i kada smo pod zanosom i kada nismo voljni da radimo, i kada je teško i kada je lahko, i u vremenu kada je drugima data prednost nad nama, i da se nećemo suprostavjati onima na vlasti. Rekao je: ‘Osim da jasno iskažu svoj kufr a vi imate dokaz od Allaha da ono što oni rade jeste kufr.'”Mutefekun alejh. Na osnovu ovoga, njihovo ostavljanje namaza, zbog kojeg je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao da se treba protiv njih boriti sa sabljom, jeste djelo jasnog kufra za koje mi imamo dokaz od Allaha da je to kufr.
Ako bi neko rekao: Nije dozvoljeno tumačiti dokaze da je onaj ko ostavi namaz nevjernik kao onaj ko ne klanja jer to ne smatra obaveznim.
Mi bi rekli: Nije dozvoljeno tumačiti dokaze ovako jer ovo pitanje ima dva stanja:
Ovo uključuje ignoriranje općih opisa koje je Zakonodavac uzeo u obzir i sa kojima je propis povezan. Propis da onaj ko ostavlja namaz je nevjernik je povezan sa ostavljanjem namaza, a ne sa negiranjem njegove obaveze. Bratstvo u vjeri je zasnovano na obavljanju namaza, a ne sa time da osoba potvrdi njegovu obavezu. Allah nije rekao: ako se pokaju i kažu da je namaz obaveza i Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije rekao: Između čovjeka i širka stoji njegovo negiranje obaveze namaza; ili: Ugovor između nas i njih je potvrda da je namaz obaveza, pa ko god porekne obavezu je postao nevjernik. Da su ovo Allah i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mislili, onda ovakav nejasan govor bi se suprostavio onome što je u Kur'anu, jer Allah kaže, prijevod značenja:
“Mi tebi objavljujemo Knjigu kao objašnjenje za sve.” [En-Nahl 16:89]
“A tebi objavljujemo Kur'an da bi objasnio ljudima ono što im se objavljuje, i da bi oni razmislili.” [En-Nahl 16:44]
Nije ispravno pozivati se na neki razlog kojeg Zakonodavac nije učinio faktorom u proglašavanju osobe nevjernikom, jer ako osoba koja nema opravdanja zbog neznanja negira obaveznost pet dnevnih (farzova) namaza onda je on odmah nevjernik, klanjao ili ne. Ako osoba klanja pet puta dnevno, ispunjava sve uslove za namaz, također radi sve radnje bilo obavezne ili pohvalne, ali negira da je namaz obaveza bez valjanog razloga za to, onda je on nevjernik, čak iako nije ostavio namaz. Iz ovoga se vidi da nije ispravno tumačiti namaze o ostavljanju namaza kao da se to odnosi na negiranje obaveznosti namaza. Ispravno mišljenje je da je onaj ko ostavi namaza nevjernik – koji je izašao van okrilja islama, kao što je jasno prenešeno kod Ibn Ebi Hatima u njegovom Sunnenu od ‘Ubade ibn Samita, radijallahu anh, da ih je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, posticao: “Nemojte u ničemu Allahu širk činiti i nemojte namjerno ostavljati namaz, jer ko god namjerno ostavi namaz izveo je sebe iz okrilja islama.” Štoviše, ako bi protumačili hadise koji govore o ostavljanju namaza kao da se misli na negiranje obaveze namaza, onda te predaje nemaju smisla ako se samo odnose na namaz, jer se ovaj propis podjednako odnosi i na zekat, post i Hadždž – ko god ostavi neke od ovih, negirajući njihovu obavezu je nevjernik, ako nema opravdanje u neznanju.
Kao što je onaj ko ostavi namaza osuđen da bude nevjernik na osnovu dokaza u tekstovima i predajama, kao i što može biti nevjernik na osnovu razumne analize: Kako osoba može biti vjernik ako zanemaruje namaz koji je stub vjere, i kada imaju ajeti i hadisi koji nas požuruju da klanjamo zbog kojih mudri vjernici žure da ispune namaz, i kada imaju ajeti i hadisi koji nas upozoravaju na njihovo ostavljanje, zbog kojih je mudri vjernik uplašen da ih ostavi? Nakon što ovo smo ovo uvidjeli, osoba ne može biti musliman ako ostavlja namaz.
Ako bi neko rekao: zar ne možemo protumačiti nevjerstvo onoga ko ostavi namaz kao mali oblik kufra kufr (kufr el-ne'ameh) a ne kao kufr koji osobu izvodi van okvira islama (kufr el-milleh)? Ili zar ne možemo to protumačiti da bude manje od velikog kufra (kufr ekber) kao u hadisu: “Dvije su osobine koje postoje kod ljudi a koje su od kufra: podništavanje porijekla ljudi i naricanje za umrlim”, i hadis: “Razmjenivanje uvreda sa muslimanom je fisk (nemoralno ponašanje), razmjenjivanje udaraca sa njim je kufr”, itd?
Reći ćemo da ovo tumačenje nije ispravno zbog nekoliko razloga:
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je učinio namaz razliku između imana i kufra, između vjernika i nevjernika. On je povukao liniju tu, a te dvije stvari se veoma razlikuju i ne poklapaju se nigdje.
Namaz je jedan od stubova islama, tako da onaj ko ostavi namaz je opisan kao nevjernik, to ukazuje da je to kufr koji izvodi osobu iz okrilja islama, jer je porušio jedan od stubova islama. Ovo nije isto kao pripisivanje nevjerstva onome ko počini neko djelo od nevjerstva.
Postoje drugi tekstovi koji ukazuju da kufr osobe koja ostavi namaz jeste onaj kufr koji izvodi iz islama, tako da ono na šta se misli ovdje pod kufrom treba protumačiti na osnovu vanjskog značenja, da bi se izbjegla kontradikcija među tekstovima.
Opis kufra u tim hadisima je drugačiji. Što se tiče ostavljanja namaza, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Između čovjeka i širka i kufra…” Ovdje riječ kufr je došla sa određenim članom u arapskom jeziku “el”, što ukazuje da je ono na što se ovdje misli pod kufrom, stvarni kufr. Ovo je u suprotnosti sa drugim hadisima gdje se riječ kufr spominje bez određenog člana, ili u glagolskom obliku, što ukazuje da je to dio kufra, ili da je osoba uznevjerovala čineći to djelo, ali ne u apsolutnom značenju kufra koji izvodi iz vjere.
Šejhu-l-islam Ibn Tejmijje, rahimehullahu te'ala, je rekao u knjizi Iktida es-Sirat el-Mustekim (str. 70, Es-Sunneh El-Muhammedijjeh), u vezi hadisa Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: ” Dvije su osobine koje postoje kod ljudi a koje su od kufra:”
“Riječi: ‘su od kufra’ znači da su te dvije osobine među ljudima od osobina kufra jer su one od djela kufra i jer postoje među ljudima. Ali svako ko ima neki dio kufra time ne postaje nevjernik, osim ako u njegovom srcu ne postoji stvarni kufr. Isto tako, neko ko ima neki dio vjere u sebi time ne postaje vjernik, osim ako u njegovom srcu ima osnova postojanja vjerovanja. Tako da u arapskom jeziku ima razlika između kufra ispred kojeg dođe određeni član ‘el’, kao u hadisu: ‘Između čovjeka i širka i kufra stoji ostavljanje namaza’, i kufra ispred kojeg nema određenog člana ali se koristi u potvrdnom smislu.”
Tako da je jasno da onaj ko ostavi namaz bez opravdanja je nevjernik koji je izašao iz islama, na osnovu dokaza. Ovoje ispravan stav prema Imamu Ahmedu, i to je jedno od dva mišljenja koja su prenesena od Imama Šafije, kao što je spomenuo Ibn Kesir u svome tefsiru kod komentara ajeta:
“A njih smijeniše zli potomci, koji molitvu napustiše (tj. koji su je u potpunosti napustiti, ili je nisu klanjali kako treba ili je nisu klanjali u njeno propisano vrijeme) i za požudama pođoše.”[Prijevod značenja Merjem 19:59]
Ibn Kajjim je spomenuo u svojoj knjizi Es-Salah da je to jedno od mišljenja prenesenih od Imama Šafije, i da ga je Et-Tahavi direktno prenio od njega.
Ovo je stav većine ashaba, uistinu, mnogi su prenijeli da postojio jednoglasno mišljenje kod ashaba u vezi ovog pitanja. Abdullah ibn Šekik je rekao: “Ashabi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nisu smatrali da ostavljanje ijednog djela čini čovjeka nevjernikom, osim ostavljanje namaza.” Zabilježili su ga Tirmizi i Hakim, koji ga je ocijenio sahihom prema uslovima Buharije i Muslima. Ishak ibn Rahavej, poznati imam je rekao: “Prenešeno je sahih lancom prenosilaca od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da onaj ko osnavi namaz jeste nevjernik. Ovo je također stav učenjaka od vrijemena Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, do danas: da osoba koja pusti da namaz izađe izvan njegovog vremena bez opravdanog razloga, jeste nevjernik.” Ibn Hazm kaže da se to prenosi od Omera, Abdurahmana ibn Avfa, Muaza ibn Džebela, Ebu Hurejre i drugih od ashaba. Kaže: “Ne znamo ni za jedno mišljenje koje se suprostavlja ovome među ashabima.” El-Munziri prenosi ovo od njega u Et-Tergib ve-t-Terhibu, i dodaje još imena ashaba od kojih se to prenosi: Abdullah ibn Mesud, Abdullah ibn Abbas, Džabir ibn Abdullah i Ebu Derda – radijallahu anhum. Rekao je: “Pored ashaba, ovaj stav imaju Imam Ahmed, Ishak ibn Rahavej, Abdullah ibn Mubarek, En-Nehaji, El-Hakam ibn ‘Utejbe, Ejjub es-Sahtajani, Ebu Davud et-Tejlisi, Ebu Bekr ibn Ebi Šejbe, Zuhajr ibn Harb i drugi.”
A Allah zna najbolje.
Vidjeti: Šejh Muhammed ibn Salih el-‘Usejmin, Risaleh fi Hukmi Tariku-s-Salah (Poslanica o propisu ostavljača namaza)
Izvor: http://islamqa.info/en/5208
Preveo Redžo Muratović – http://islam-pitanja-i-odgovori.blogspot.com
Vidi manjeKoji su propisi spolnog odnosa, i na osnovu čega je zabranjen analni sex?
Hvala pripada Allahu. Da, upravu ste, islam nas podučava svemu i donio je sva dobra učenja po pitanju ljudskog života, vjere, života i smrti, jer je to vjera Uzvišenog Allaha. Spolni odnosi su od važnijih pitanja u životu koje je islam došao da pojasni i da odredi dolično ponašanje i propise koji toviše
Hvala pripada Allahu.
Da, upravu ste, islam nas podučava svemu i donio je sva dobra učenja po pitanju ljudskog života, vjere, života i smrti, jer je to vjera Uzvišenog Allaha.
Spolni odnosi su od važnijih pitanja u životu koje je islam došao da pojasni i da odredi dolično ponašanje i propise koji to uzdižu iznad stepena pukog životinjskog nagona i tjelesnih strasti. Islam to veže sa vjerskim ciljem, zikrom, i sa ispravnim ophođenjem prilikom toga, koji to uzdiže na stepen obožavanja zbog kojeg će musliman biti nagrađen. Ovo objašnjava sunnet Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Ibn Kajjim, rahimehullahu te'ala, je rekao u svojoj knjizi Zadu-l-Me'ad:
“Što se tiče spolnog odnosa, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je došao sa najboljom uputom, u kojoj život može biti sačuvan i ljudi mogu naći zadovoljstvo i uživanje, i može ispuniti svrhu zbog koje je stvoren, jer spolni odnos je stvoren zbog tri osnovne svrhe:
Očuvanje i produženje ljudske vreste, sve dok ne dosegnu broj duša koje je Allah odredio da će biti stvorene na ovom svijetu.
Izbacivanje vode (sperme) koja može prouzrokovati štetu tijelu ako bude suzdržana.
Ispunjivanje tjelesnih strasti i uživanje u tjelesnim zadovoljstvima. Ovo samo je stvar koja će biti prisutna u Džennetu, jer tamo neće biti rađanja djece, i neće biti suzdržavanja (sperme) koje mora biti olakšano ejakulacijom.
Najbolji doktori tvrde da je spolni odnos jedan od načina očuvanja dobrog zdravlja.”
Et-Tibb En-Nebevi, 249.
Također je, rahimehullahu te'ala, rekao:
“I on njegovih koristi jeste što pomaže obaranju pogleda, donosi samokontrolu, omogućuje osobi da se kloni zabranjenih stvari, a sve ove stvari postiže i supruga, također. Donosi korist čovjeku u pogledu ovog i onog svijeta, a također i supruzi. Zbog toga je i Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, praktikovao često da ima odnos sa svojim suprugama, i rekao je: ‘Od vašeg dunjaluka, učinjeno mi je najdražim: žene i mirisi.’ (Ahmed, 3/128; Nesai, 7/61; Hakim ga je ocijenio kao sahih)
I Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: ‘O skupino mladića, ko god od vas može da si priušti da se oženi, neka to uradi, jer će mu to pomoći da obara pogled i čuva čednost. A ko god nije u stanju da se ženi, neka posti, jer će mu post biti štit.’ (Buharija, 9/92; Muslim, 1400)”
Et-Tibb En-Nebevi, 251.
Od bitnijih stvari na koje treba obratiti pažnju prilikom spolnog odnosa:
Treba imati iskren nijet da se to čini Allaha radi. Čovjek treba nanijetiti da time želi sačuvati sebe i svoju suprugu od zabranjenih stvari, da se time poveća broj muslimana i također da im se uzdigne stepen, jer u brojnosti je čast i ponos. Treba imati na umu da čovjek biva nagrađen za ovo, čak iako je u tome zadovoljstvo i uživanje. Prenosi se od Ebu Zerra da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “U spolnom odnosu svakog od vas ima nagradu (tj. kada ima odnos sa svojom suprugom).” Oni su rekli: “O Allahov Poslaniče, imamo nagradu kada ispunjvamo svoje strasti?” On je rekao: “A zar ne znate, da kada bi to učinili na zabranjen način, bili bi za to kažnjeni? Pa tako ako to neko uradi na dozvoljen način, biva nagrađen.” (Muslim, 720)
Ovo je velika blagodat od Allaha prema ovom ummetu, hvaljen neka je Allah koji nas je učinio od njih.
Odnos treba propratiti sa lijepim riječima, razdraganošću i poljupcipa. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, igrao bi se sa svojim ženama i ljubio bi ih.
Kada čovjek hoće da ima odnos sa svojom suprugom, neka kaže: “Bismillah, Allahumme, džennibne-š-ejtan ve džennibi-š-šejtan ma razaktena. (Sa Allahovim imenom, Allahu moj, sačuvaj nas od šejtana i sačuvaj od šejtana ono čime nas opskrbiš (djecu)).” Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Ako Allah dadne da se tada začne dijete, šejtan mu neće moći nauditi.” (Buharija, 9/187)
Dozvoljeno je mužu da ima donos sa svojom suprugom u njenu rodnicu na koji god način želi, sprijeda ili sa zadnje strane, pod uslovom da je u rodnicu, a to je mjesto iz kojeg se dijete rađa. Allah kaže: “Žene vaše su njive vaše, i vi njivama vašim prilazite (prilikom odnosa, sve dok nije u analni otvor) kako hoćete.” (Prijevod značenja El-Bekare, 2:223) Džabir ibn Abdullah, radijallahu anh, je rekao: “Jevreji su govorili ako čovjek ima odnos sa svojom ženom sa zadnje strane, dijete će imati ukošene oči. Onda je objavljen ajet: ‘Žene vaše su njive vaše, i vi njivama vašim prilazite (prilikom odnosa, sve dok nije u analni otvor) kako hoćete.’ Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: ‘Sprijeda ili sa zadnje strane, sve dok je u rodnicu.'” (Buharija, 8/154; Muslim, 4/156)
Nije dozvoljeno mužu, ni pod bilo kojim okolnostima da ima odnos sa suprugom u analni otvor, Allah kaže: “Žene vaše su njive vaše, i vi njivama vašim prilazite (prilikom odnosa, sve dok nije u analni otvor) kako hoćete.” A Poznato je da je mjesto ‘sijanja’ rodnica, to je ono mjesto koje poslije odnosa u njega čovjek se nada djetetu. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Proklet je onaj ko ima odnos sa svojom suprugom u analni otvor.” (Zabilježio Ibn ‘Adijj, 1/211; šejh Albani ga je ocijenio kao sahih u Adab el-Zefaf, 105) To je zato jer to (odnos u analni otvor) se suprostavlja fitri (prirodi čovjeka) i to je djelo koje je odbojno onima koji imaju čistu ljudsku prirodu; to je također način u kojem žena ne dobiva svoj udio u zadovoljstvu; i analni otvor je mjesto prljavštine i nečistoće – i postoje i drugi razlozi koji potvrđju činjenicu da je ovo djelo zabranjeno. Za više informacija pogledajte pitanje pod brojem 1103.
Ako muž ima odnos sa svojom suprugom i želi da ga ponovi, treba uzeti abdest, jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ako neko od vas ima odnos sa svojom suprugom, pa želi da ga ponovi, neka između toga uzme abdest, jer mu to daje snage da to ponovi.” (Muslim, 1/171) Preporučeno je, nije obavezno; da uzme gusl između ta dva čina, to je bolje, zbog hadisa Ebu Rafi'a koji je rekao da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obišao svoje žene u jednom danu i kod svake se okupao. Onda je (Ebu Rafi'a) rekao: “O Allahov Poslaniče zašto se nisi samo jednom okupao?” On je odgovorio: “Ovo je urednije, bolje i čišće.” (Ebu Davud i Nesai, 1/79)
Jedno ili oba supružnika moraju uzeti gusl u sljedećim situacijama:
Kada se dva “dijela koja se obrezuju” dodirnu, zbog riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Kada se dva obrezana dijela sretnu (u drugoj predaji: kada se dodirnu), kupanje (gusl) postaje obavezno.” (Ahmed; Muslim, 526) Ovo kupanje je obavezno došlo do ejakulacije (izbacivanja sperme) ili ne. Dodirivanje obrezanih dijelova znači da glavić ili vrh penisa uđe u rodnicu; ne misli se na puko dodirivanje.
Izbacivanje sperme, čak i ako ne dođe do dodira između splovila supružnika, zbog riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Voda je za vodu (tj. voda (kupanje) je obavezna kada dođe do izbacivanja vode (sperme)).” (Muslim, 1/269)
Begavi kaže u Šerhu-s-Sunneh (2/9): “Gusl zbog dženabeta (stanje šerijatske nečistoće koja dolazi poslije izbacivanja sperme) je obaveza u bilo koja od ova dva slučaja: kada vrh penisa uđe u rodnicu, ili kada dođe do izbacivanja sjemena bilo da se radi o muškarcu ili ženi.” Za više informacija o gusulu i njegovom propisu u šerijatu, pogledajte pitanje pod brojem 415. Dozvoljeno je mužu i supruzi da uzimaju gusl zajedno na jednom mjestu, čak i ako gledaju jedno u drugo, zbog hadisa Aiše, radijallahu anha, koja je rekla: “Allahov Poslanika i ja smo se kupali iz jedne posude; narede smo uzimali šakama vodu iz posude, a on bi uzimao više od mene pa bi govorila: ‘Ostavi i meni, ostavi i meni.'” I kaže da su oboje bili džunupi (u stanju džunupluka). (Buharija i Muslim)
Dozvoljeno je osobi koja mora uzeti gusul da spava i odgodi gusl do namaskog vremena, ali mu je zasigurno pohvalno da uzme abdest prije spavanja, zbog hadisa Omera, radijallahu anh, koji kaže da je upitao Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da li neko od nas može spavati kada je džunup? Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je odgovorio: “Da, ali neka uzme abdest ako hoće.” (Ibn Hibban, 232)
Zabranjeno je čovjeku da ima odnos sa svojom ženom kada ima menstrualni ciklus, jer Allah kaže: “I pitaju te o mjesečnom pranju. Reci: “To je neprijatnost.” Zato ne općite sa ženama za vrijeme mjesečnog pranja, i ne prilazite im dok se ne okupaju (kada se okupaju od hajza). A kada se okupaju, onda im prilazite onako kako vam je Allah naredio (da imate odnos sa njima na koji god način hoćete sve dok je u rodnicu). – Allah zaista voli one koji se često kaju i voli one koji se mnogo čiste.” (Prijevod značenja El-Bekare, 2:222) Čovjek koji imadne odnos sa svojom ženom dok ima hajz mora dati dinar ili pola dinara sadake, kao što je došlo u hadisa u kojem je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, to naredio čovjeku kada ga je upitao o ovome. Predaju su zabilježili autori Sunnena, a šejh Albani je ocijenio je kao sahih u Adab el-Zefaf, 122. Ali je dozvoljeno mužu da se naslađuje svojom ženom dok je ona u hajzu bez da imaju spolni odnos, zbog hadisa Aiše, radijallahu anha, u kome kaže: “Allahov Poslanik, bi rekao nekoj od nas, kada ima hajz da pokrije svoje spolni organ, a onda bi njen muž legao sa njom.” (Buharija i Muslim)
Dozvoljeno je mužu da čini ‘azl (da povlači svoj polni organ iz rodnice supruge prije nego izbaci sjeme) ako ne želi imati djecu; na osnovu toga dozvoljeno mu je da koristi kondome – ako se i supruga slaže sa time, jer i ona ima pravo na zadovoljstvo i na djecu. Dokaz za ovo je u hadisu Džabira ibn Abdullaha, radijallahu anh, koji je rekao: “Mi smo činili ‘azl za vrijeme Poslanika. Allahov Poslanik je čuo za to i nije nam to zabranio.” (Buharija, 9/250; Muslim, 4/160)
Ali je bolje da se ne radi ništa od navedenog, zbog nekoliko razloga, uključujući činjenicu da to uskraćuje ili smanjuje zadovoljstvo supruge; i poništava jednu od svrha braka, a to je da se poveća broj potomaka, kao što je spomenuto iznad.
Nije dozvoljeno nijednom supružniku da širi tajne u vezi onoga što se događau njihovom privatnom životu; uistinu, ovo je jedna o najogavnijih stvari. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Od najgorih ljudi kod Allaha na Sudnjem danu će biti čovjek koji dođe svojoj supruzi i ima odnos sa njom, a onda širi njene tajne.” (Muslim, 4/157)
Prenosi se od Esme bint Jezid da je bila sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, a kod njega su sjedjeli i muškarci i žene, a onda je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Zar da neki muškarac priča o onome što radi sa svojom suprugom? Zar da supruga priča drugima šta radi sa svojim mužem?” Ljudi su šutjeli i nisu odgovarali. Ona (Esma) je rekla: “Da, o Allahov Poslaniče, one to govore, i oni to govore.” On je rekao: “Ne radite to. To je kao kada se šejtan sretne sa šejtanicom na putu i ima odnos sa njom dok drugi gledaju.” (Ebu Davud, 1/339; šejh Albani ga je ocijenio kao sahih u Adab el-Zefaf, 143)
Ovo je ono što smo uspjeli spomenuti o edebu spolnog odnosa. Hvaljen neka je Allah koji nas je uputio Svojoj vjeri i njenim uzvišenim manirima. Hvaljen neka je Allah koji nam je ukazao na najbolje ovog i onog svijeta. I neka je Allahov selam na Poslanika.
Vidi manjeOdgovorio: Šejh Muhammed b. Salih el-Munedždžid
Izvor: http://islamqa.info/en/5560
Preveo Redžo Muratović – http://islam-pitanja-i-odgovori.blogspot.com
Da li će svjedočiti protiv muslimana koji je ukrao nešto kršćanu, ili će sakriti ovo nedjelo?
Hvala pripada Allahu. Prvo: Svjedočenje je zajednička obaveza, i može biti individualna obaveza u dva slučaja: kada je osoba pozvana da svjedoči ili kada će pravo osobe biti ugroženo ako ne svjedoči. Pogledajte odgovor na pitanje pod brojem 147934. Drugo: Uzvišeni Allah je naredio pravednost i svjedviše
Hvala pripada Allahu.
Prvo:
Svjedočenje je zajednička obaveza, i može biti individualna obaveza u dva slučaja: kada je osoba pozvana da svjedoči ili kada će pravo osobe biti ugroženo ako ne svjedoči.
Pogledajte odgovor na pitanje pod brojem 147934.
Drugo:
Uzvišeni Allah je naredio pravednost i svjedočenje na osnovu pravde u svim situacijama i u korist svih ljudi.
Uzvišeni Allah kaže:
“O vjernici, budite uvijek pravedni, svjedočite Allaha radi, pa i na svoju štetu ili na štetu roditelja i rođaka…” (Prijevod značenja En-Nisā’, 135)
Ibn Kajjim, rahimehullahu te'ala, je rekao:
“U ovom ajetu, Uzvišeni Allah nam naređuje da se čvrsto zauzimamo za pravdu, koja je jednakost. Ovo je naredba da budemo pravedni prema svima, bio to neprijatelj ili prijatelj.” (Er-Risaleh et-Tebukijje, 31)
Uzvišeni Allah kaže:
“O vjernici, dužnosti prema Allahu izvršavajte, i pravedno svjedočite! Neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni budete! Pravedni budite, to je najbliže čestitosti.” (Prijevod značenja El-Mā'ide, 8)
Es-Sa'adi, rahimehullahu te'ala, kaže:
“Kao što bi svedočio u korist svog prijatelja, tako i svjedoči protiv njega; kao što bi svjedočio protiv svog neprijatelja, tako svjedoči u njegovu korist, čak i da je nevjernik ili novotar, jer je obavezno biti pravedan sa njim.” (Tefsir es-Sa'adi, 224)
Prenosi se od Ibn Omera: Abdullah ibn revahah je išao kod jevreja na Hajber svake godine da bi procijenio njihove usjeve i uzeo polovinu (prema uslovima dogovora između muslimana i jevreja). Oni su se požalili Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, zbog njegove strogoće, i željeli su da ga podmite. On je rekao: “O Allahovi neprijatelji, zar mi to nudite zabranjene stvari? Tako mi Allaha, dolazim vam od meni najdražeg čovjeka, a vi ste mi mrži od majmuna i svinja. Ali moja mržnja prema vama i ljubav prema njemu neće učiniti da budem nepravedan prema vama.”
Oni su rekli: “Dobrotom ovoga (principa) nebesa i zemlja opstoje.”
(Prenosi ga Ibn Hibban, 5199 i drugi; Šejh Albani ga je ocijenio kao sahih u Et-Te'alikat el-Hassan, 5176)
Šejhu-l-islam Ibn Tejmijje, rahimehullahu te'ala, je rekao:
“Svako dobro je u pravdi i pravičnosti, a svako zlo je u nepravdi. Tako da je pravda obavezna u svim stvarima i prema svim ljudima, a nepravda je zabranjena u svim stvarima i prema svim ljudima. Nije dozvoljeno biti nepravedan uopšte prema bilo kome, bilo da se radi o muslimanu ili nevjerniku, ili da se radi o zalimu (onaj ko je neravedan, grješnik… itd. op. pre.)…” (Medžmu'u-l-Fetava, 18/166)
Također je rekao:
“Pravda je naređena svima i prema svima u svim situacijama, i nepravda nije dozvoljena ni u najmanjoj mjeri u bilo kojoj situaciji, do te mjere da je Allah, subhanehu ve te'ala, naredio vjernicima da budu pravedni prema nevjernicima, kao što kaže:
‘O vjernici, dužnosti prema Allahu izvršavajte, i pravedno svjedočite! Neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni budete! Pravedni budite, to je najbliže čestitosti.’ (Prijevod značenja El-Mā'ide, 8)
Vernici su napadali nevjernike Allahovom dozvolom, onda je Allah, subhanehu ve te'ala, rekao, objašnjavajući stvar: Nemojte dopustiti da vaša mržnja prema nevjernicima učini da budete nepravedni prema njima, budite pravedni, to je najbliže čestitosti.” (Medžmu'u-l-Fetava, 30/339)
Šejh Ibn Baz, rahimehullahu te'ala, je rekao:
“Allah, subhanehu ve te'ala, je učinio obaveznim muslimanima da budu pravedni prema svojim neprijateljima, i naredio im je da budu pravedni sa bilo kime ko se zavadi sa njima. A zabranio im je da sebi dozvole da mržnja prema nekim ljudima učini da ne budu pravedni prema njima. On, subahnehu ve te'ala, govori nam da je pravda prema neprijateljima kao i prema prijateljima bliže bogobojaznosti. Ovo znači da pravda prema svim ljudima, kako prijateljima tako i neprijateljima, je bliže kao zaštita od Allahove srdžbe i Njegove kazne.” (Medžmu'u-l-Fetava Ibn Baz, 2/182)
Šejh Ibn ‘Usejmin, rahimehullahu te'ala, je upitan:
“Ako nam nevjernik i musliman dođu na mjesto gdje radimo, jer trebaju nešto od nas, pa nevjernik dođe prije muslimana, da li da dadnemo prednost muslimanu nad nevjernikom, ili da dadnemo prednost onome ko je došao prvi?”
On je odgovorio:
“Ne; počnite sa onim ko je došao prvi. Samo tako je pravedno. Tako da su učenjaci rekli: ‘Ako musliman i nevjernik se obrate kadiji (sudiji) radi presude, da li će on tretirati muslimana bolje nego nevjernika?
Ne, neće se prema njemu ophoditi bolje; nego, prema obojici se treba ponašati jednako. Ne treba pričati sa muslimanom blago a sa nevjernikom grubo; to nije dozvoljeno. Presuda među ljudima se mora zasnivati na pravdi. Ako to uradiš i ako si pravedan, to može biti uzrok da taj nevjernik postane musliman.'” (Lika’ el-Bab el-Meftuh, 79/17)
Također pogledajte pitanje pod brojem 111911.
A Allah zna najbolje.
Odgovorio: Šejh Muhammed ibn Salih el-Munedždždid
Izvor: http://islamqa.info/en/209220
Preveo Redžo Muratović – http://islam-pitanja-i-odgovori.blogspot.com
Vidi manjeMračna prošlost ga sprečava u ženidbi
Prvo, čestitamo ti na pokojanju kojim te Allah nadahnuo. Molim Uzvišenog Allaha da primi od svih nas pokajanje, jer ne postoji veća blagodat i uputa od islama, stoga molim Uzvišenog Boga da nas učvrsti u njemu. Drugo, ono što se navodi kao tuga, briga i zabrinutost kad se neko prisjeća grijeha kojeviše
Prvo, čestitamo ti na pokojanju kojim te Allah nadahnuo. Molim Uzvišenog Allaha da primi od svih nas pokajanje, jer ne postoji veća blagodat i uputa od islama, stoga molim Uzvišenog Boga da nas učvrsti u njemu.
Drugo, ono što se navodi kao tuga, briga i zabrinutost kad se neko prisjeća grijeha koje je počinio u prošlosti, to može niti vrlo usko povezano sa šejtanom koji hoće da ti upropasti život i vrati te u mračnu prošlost. Neka čitalac zna da je tuga vrijedna prezira, jer dovodi čovjeka u situaciju da postane nevoljan u izvršavanju Božijih naredbi, prebrzo obavlja vjerske obrede, biva potišten u obavljanju vjerskih dužnosti, žalostan, uznemiren, a u svojoj pokornosti nije zadovoljan niti samim sobom.
Dužnost svakog vjernika jeste da se preispita, da odbaci od sebe sve navedeno, te da se ne prisjeća svoje prošlosti i grijeha, osim da traži pokajanje i oprost, da bude ustrajan u pokornsti ispravljajući ono što je propustio, odnosno da radi dobra djela poslušno, umjesto grešaka koje je prije činio.
Uzvišeni Allah kaže: “I svima njima će Gospodar tvoj prema djelima njihovim platiti, jer On dobro zna ono što su radili. Ti idi Pravim putem, kao što ti je naređeno, i nek tako postupe i vjernici koji su uz tebe, i obijesni ne budite, jer On dobro vidi ono što radite. I ne držite stranu onih koji nepravedno postupaju, pa da vas vatra prži; vi nemate drugih zaštitnika osim Allaha, inače, nema vam pomoći! I obavljaj molitvu početkom i krajem dana, i u prvim časovima noći! Dobra djela zaista poništavaju hrđava. To je pouka za one koji pouku žele. I strpljiv budi! Allah doista neće uskratiti nagradu onima koji dobra djela čine.” (Hud, 112-115)
Ibn Kajjim, Allah mu se smilovao, kaže: Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ukazao je na to da je tuga osobina od koje se treba utjecati Allahu. Naime, tuga slabi srce, oslabljuje volju, šteti želji, i ništa šejtanu nije draže nego kada je vjernik tužan. Uzvišeni Allah kaže: “Sašaptavanje je posao šejtanski, da bi u brigu bacio vjernike, mada to ne može njima nimalo nauditi, osim ako to Allah dopusti. A vjernici neka se samo u Allaha pouzdaju!” (Mudžadela, 10)
Tuga je jedan vid bolesti srca, ona je ta koja sprečava srce da se preporodi, pokrene i bude aktivno, i uskraćuje mu nagradu za tegobe kojima je iskušan mimo svoje volje ” poput bolesti i nekog bola.
Pohvalno je biti tužan ali samo zbog samog uzroka i njenih posljedica, ali ne i zbog nje same, jer vjernik se može rastužiti zbog nemara i nedostatnog angažiranja u služenju svome Gospodaru, i pokornosti Njemu, ili se može rastužiti zbog činjenja zabranjenih dijela i grijeha, te zbog uzaludno potrošenih dana i vremena. Sve ovo upućuje na ispravnost vjere u srcu i na to da je njegovo srce (imanski) živo, jer osjeća te vrste boli i tuge, a da mu je srce mrtvo, ne bi zbog toga osjećalo ni bol ni tugu. Što je iman u srcu veći, to su bol i tuga zbog nepokornosti intenzivniji.
Ali, kao što smo već rekli, nema smisla očajavati, jer to slabi iman. Ono što će mu koristiti jeste da nastavi napredovati i da se izuzetno trudi. Primjer ovoga je kao primjer putnika koji izgubi svoje drugove na putu, pa sjedne kraj puta žalostan i potišten što su ga drugovi prestigli u putu. Sami čin sjedenja neće mu pomoći, već mu je bolje da ako poznaje put, ustane i ubrza svoj hod, odnosno putovanje, bodreći sebe kako bi sustigao svoje drugove. A kada god ga tuga obuzme, potrebno je da sam sebe utješi i da ima na umu da će, ako se strpi, stići svoje drugove, pa će ga strah izazvan rastankom napustiti.
Ovako treba postupati onaj koji teži da mu stanište na ahiretu bude u društvu dobrih vjernika, bliskih Allahu, dželle šanuhu. (Iz knjige Tariku el-hidžretejni, 2/607-608.) Stoga, nemoj dozvoliti da te šejtan navede na grijeh i udalji te od poslušnosti Uzvišenom Allahu, već nastoj što više činiti dobra djela.
Treće, ono što čitalac napominje glede odgađanja braka, dok se jaz između njega i njegove prošlosti ne proširi više, to samo potvrđuje težnju šejtanovu da ga primami lažnim izgovorom, čineći ga podložnim odavanju strastima, kako smo napomenuli, kao što ga je već gurnuo u bezdan opsjene, sumnjičavosti i sličnih sumnji. Naime, šejtan ne napada svog protivnika putem jednih vrata, već sa više strana vrši napade.
Dakle, opravdanja u vezi s odgađanjem braka smatraju se šejtanskim djelovanjem tako da onaj ko to bude slijedio doživjet će očitu propast. Uzvišeni Allah kaže: “O vjernici, ne idite šejtanovim stopama! Onoga ko bude išao šejtanovim stopama on će na razvrat i odvratna djela navoditi. A da nije Allahove dobrote prema vama i milosti Njegove, nijedan se od vas ne bi nikad od grijeha očistio; ali Allah čisti onoga koga On hoće. Allah sve čuje i sve zna.” (En-Nur, 21)
U sunnetu Poslanika, alejhis-selam, navodi se da se požuri sa stupanjem u brak, za onoga ko je u mogućnosti. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Omladino, ko od vas bude u mogućnosti neka se oženi, jer je to najbolji način za čuvanje pogleda i spolnog organa, a onaj ko to ne bude u stanju neka posti, jer je post zaštita.” Bilježe Buhari (5065) i Muslim (1400). Ovo se posebno odnosi na današnje vrijeme, u kojem su smutnja i razvrat rašireni.
Dakle, mračna prošlost nije prepreka da se oženiš, štaviše, brak predstavlja dobro i pohvalno djelo, on je svjetlost koja bi trebala osvijetliti tamu spomenute prošlosti, ako Bog da, dok bi podlijeganje muslimana smutnji odgađanjem braka predstavljalo po drugi put povratak u tamnu prošlost. Ti bi brakom sačuvao sebe i svoj pogled, a najveća vrata šejtanovih spletki, kojima opsjeda ljude, prema tebi bi se zatvorila.
I još kada znaš da u svome djetetu imaš neiscrpnu sadaku, ako ga odgajaš u moralu i u vjeri, jer si zbog svog braka nagrađen, posebno ako to imaš namjeru učiniti nadajući se nagradi od Boga ” to je razlog više da se oženiš.
Musliman treba biti stabilan, ne predavati se svakoj opsesiji koja mu se ispriječi, već da se suprotstavlja i bori protiv toga, odbacujući razmišljanje koje mu ne donosi korist, već da se preda korisnom učenju i proučavanju, potom korisnom poslu, ne predavajući se šejtanu da čini s njime šta hoće, već da odagna od sebe opsesiju i da je pobijedi. Allah najbolje zna!
Odgovor preuzet sa stranice islamqa, pod nadzorom šejha Saliha Munedžida
https://islamqa.info
Preuzeto sa: http://www.islampo.ba
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com
Vidi manjeKada je djevojčica obavezna da nosi hidžab?
Hvala pripada Allahu. Osoba se ne smatra odgovornom sve dok ne dođe u pubertet. Prije puberteta on ili ona nisu odgovorni, jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Pero je podignuto od troga: od djeteta dok ne dostigne pubertet, od onoga koji spava dok se ne probudi i od onoga ko je izgviše
Hvala pripada Allahu.
Osoba se ne smatra odgovornom sve dok ne dođe u pubertet. Prije puberteta on ili ona nisu odgovorni, jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Pero je podignuto od troga: od djeteta dok ne dostigne pubertet, od onoga koji spava dok se ne probudi i od onoga ko je izgubio pamet dok mu se pamet ne vrati.” Ebu Davud (4402). Na osnovu ovoga, djevojčica mora staviti potpuni hidžab kada dođe u pubertet.
Imaju tri znaka puberteta koji su zajednički i muškim i ženskim:
Izbacivanje sjemena (u toku sna ili javi);
2. Rast crnih dlaka oko polnog organa;
3. Dostizanje petnaeste godine.
U slučaju djevojčica ima i četvrti znak, a to je:
Menstruacija.
Ako se neki od ovih znakova pojave kod djevojčice, onda je obavezna da izvršava sve islamske dužnosti i da izbjegava sve harame. Jedna od dužnosti jeste i nošenje hidžaba.
Ali roditelj ili skrbnik djevojčice je dužan da nju navikne na činjenje obaveza i kolnjenje od harama prije puberteta, tako da odraste sa tim pa joj neće biti teško da se drži toga kada dostigne pubertet. Ovo je jedno od osnovih principa o brizi o djeci u šerijatu.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Učite svoju djecu namazu kada imaju sedam godina, a sa deset ih išibajte zbog namaza, i rastavite ih u posteljama.”
Zabilježili su ga Ebu Davud (495), Ahmed (2/187), od ‘Amra ibn Šu'ajba, od oca od djeda.
Slično se spominje u hadisu Sabure ibn Mu'abeda koji su zabilježili Ebu Davud (494) i Tirmizi (407). Koji kaže da je hasen sahih. Ovaj hadis je šejh Abdani ocijenio kao sahih u El-Irva’, 247.
Buharija (1960) i Muslim (1136) prenose u svojim sahihima od Rubejji'e bint Mu'avviz hadis u vezi posta Ašure i kada je naređen muslimanima. U ovom se hadisu kaže: “Nakon što smo se navikli posteći ga – tj. Ašuru – i naučili smo našu malu djecu da poste, išli bi u džamiju a njima bi napravili igračke od vune, pa ako bi neko od njih zaplakalo od gladi dali bi mu tu igračku (da se igra) do iftara.”
A u rivajetu kod Muslima: “Ako bi od nas tražili hranu, dali bi im igračku da ih zabavi dok ne završe post.”
Kaže imam Nevevi, rahimehullahu te'ala, u Šerhu Sahih Muslim (8/14): “Ovaj hadis opisuje navikavanje djece na izvršavanje obaveznih djela i navikavanje na činjenje ibadeta, ali ona nisu odgovorna.”
Ibn Kajjim, rahimehullahu te'ala, kaže u Tuhfeh Mevdud bi Ahkami-l-Mevlud (str. 162): “Iako dijete nije odgovorno, njegov skrbnik jeste i nije mu dozvoljeno da mu omogući činjenje zabranjenih stvari, pa da se navikne na njih i tako mu postane teško da se okani toga kasnije.”
A Allah najbolje zna i On je najmudriji.
Tako da ako se djevojčica približava pubertetu, ima bojazan da bi njeno ne nošenje hidžaba moglo dovesti u iskušenje mladiće. Tako da u ovoj situaciji njeni roditelji ili skrbnici moraju joj narediti da nosi hidžab da bi presjekli puteve koji vode u zlo i nemoral.
A Allah zna najbolje.
Odgovorio: Šejh Muhammed ibn Salih el-Munedždžid
Izvor: http://islamqa.info/en/20475
Preveo Redžo Muratović – http://islam-pitanja-i-odgovori.blogspot.com
Vidi manjeKako se pripremiti za ramazan?
Hvala pripada Allahu. Allah kaže: "U mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje Kur'ana, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz Pravoga puta i razlikovanja dobra od zla. Ko od vas u tom mjesecu bude kod kuće, neka ga u postu provede, a ko se razboli ili se na putu zadesi, neka isti broj dana naposti –više
Hvala pripada Allahu.
Allah kaže:
“U mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje Kur'ana, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz Pravoga puta i razlikovanja dobra od zla. Ko od vas u tom mjesecu bude kod kuće, neka ga u postu provede, a ko se razboli ili se na putu zadesi, neka isti broj dana naposti – Allah želi da vam olakša, a ne da poteškoće imate – da određeni broj dana ispunite, i da Allaha veličate zato što vam je ukazao na Pravi put, i da zahvalni budete.” (Prijevod značenja El-Bekare, 2:185)
Ovaj blagoslovljeni mjesec je velika prilika za dobro, blagoslov, ibadet i pokornost Allahu.
To je veliki mjesec, plemenita sezona, mjesec u kojem su dobra djela uvećana, a činjenje loših djela je opasnije nego u drugim vremenima. Džennetska vrata se otvaraju, a džehennemska vrata se zatvaraju, i pokajanje griješnika kod Allaha je primljeno. To je mjesec čiji je početak milost, sredina oprost, a njegov kraj otkup od Vatre.
Pa Mu zahvalite za sezonu dobra i blagoslova koju nam je podario, i za vidove nagrade i razne vrste velikih blagoslova za koje vas je odabrao. Maksimalno iskoristite ovo blagoslovljeno vrijeme popunjavajući ga ibadetima i ostavljajući harame, da bi stekli dobar život na ovom svijetu i sreću nakon smrti.
Iskrenom vjerniku, svaki mjesec je prilika za ibadet i njegov čitav život je utrošen u pokornosti Allahu, ali u mjesecu ramazanu ima i više motivacije da čini dobro i njegovo srce je još više usredotočeno za ibadet, i još više se okreće svome Gospodaru, Njegovom milošću, naš darežljivi Gospodar spušta svoju nagradu na vjernike koji poste i umnogostručuje im nagradu u ovoj blagoslovljenoj prilici, pa On daje bez mjere i darežljivo nagrađuje za dobra djela.
Vrijeme brzo prolazi
Dani prolaze tako brzo, kao da su samo puki trenuci. Dočekali smo ramazan, a onda se opraštamo s njim, i samo kratak vremenski period prođe i opet dočekujemo ramazan. Pa bi trebali žuriti u činjenju dobrih djela u ovom mjesecu i težiti da ga ispunimo sa onim sa čime je Allah zadovoljan i sa onim što će nam pomoći u danu kada Ga sretnemo.
Kako da se pripremimo za ramazan?
Možemo se pripremiti za ramazan tako što vršimo samoobračun, i prepoznamo naše nedostatke po pitanju življenja po dva šehadeta, ili naše nedostatke po pitanju izvršavanja naših obaveza, ili naše nedostatke po pitanju ne klonjenja od strasti i sumnji u koje smo možda upali…
Trebamo se popraviti tako da u ramazanu imamo veći stepen imana. Jer se iman (vjerovanje) povećaje i smanjuje. Povećaje se kroz pokornost Allahu, a smanjuje se kroz nepokornost i grijeh. Prvo djelo pokornosti koje osoba treba postići je to da bude istinski Allahov rob i da vjeruje da nema ništa što je vrijedno obožavanja mimo Allaha, pa onda sve ibadete upućuje samo Allahu i nikoga Mu ne pridružuje u obožavanju. Svako od nas treba shvatiti da sve ono što ga je zadesilo nije ga moglo zaobići, a što ga je zaobišlo nije mu se moglo desiti, i da se sve dešava Allahovom voljom.
Trebamo izbjegavati sve što smanjuje našu posvećenost prema dva šehadeta (svjedočenje da nema istinskog boga sem Allaha i svjedočenje da je Muhammed Njegov rob i poslanik op. pre.). Ovo znači udaljavanje od svih vrsta novotarija i stvari koje su uvedene u vjeru. Također, trebamo se pridržavati principa el-vera’ ve-l-bera’ (ljubav i prijateljovanje naspram mržnje i neprijateljovanja), tako što ćemo uzeti vjernike za prijatelje i smatrati nevjernike i licemjere kao neprijatelje, i trebamo se veseliti kada muslimani izvojuju pobjedu nad svojim neprijateljima. Trebamo slijediti primjer Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovih ashaba i držati se sunneta Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i sunneta četvorice pravednih i upućenih halifa koji su došli nakon njega. Trebamo voljeti sunnet i one koji ga se pridržavaju i koji ga brane, u bilo kojoj zemlji bili i bilo koje nacionalnosti bili.
Nakon toga trebamo izvršiti samoobračun i uvijedjeti naše nedostatke u činjenju ibadeta kao što je namaz u džematu, spominjanje Allaha (zikr), briga o pravima komšije, rodbine i muslimana, širenje selama, naređivanje dobra i odvraćanje od zla, podsticanje jedni drugih u slijeđenju istine i da budemo strpljivi i ustrajni na tome, da budemo strpljivi u klonjenju od loših djela i u činjenju dobrih djela, i da prihvatamo Allahovu odredbu sa strpljenjem.
Onda se trebamo preispitati po pitanju naših grijeha i slijeđenja strasti i prohtjeva. Trebamo se spriječiti od ustrajavanja u tome, bilo da je taj grijeh veliki ili mali, bilo da je to grijeh oka, tako što gledamo u ono što je Allah zabranio; ili slušanje muzike; ili koračanje prema onome što Allah nije dozvolio; ili korištenje ruku za ono što Allah nije dozvolio; ili konzumiranje onoga što Allah nije dozvolio kao što je kamata ili mito, ili bilo koji drugi način jedenja tuđeg imetka bespravno.
Nikada ne trebamo zaboraviti da Allah pruža svoju ruku tokom dana, prihvatajući pokajanje onih koji su griješili tokom noći, i On pruža svoju ruku tokom noći prihvatajući pokajanje onih koji su griješili tokom dana. Allah kaže:
“i nastojte zaslužiti oprost Gospodara svoga i Džennet prostran kao nebesa i Zemlja, pripremljen za one koji se Allaha boje, za one koji, i kad su u obilju i kad su u oskudici, udjeljuju, koji srdžbu savlađuju i ljudima praštaju – a Allah voli one koji dobra djela čine: i za one koji se, kada grijeh počine ili kad se prema sebi ogriješe, Allaha sjete i oprost za grijehe svoje zamole – a ko će oprostiti grijehe ako ne Allah? – i koji svjesno u grijehu ne ustraju. Njih čeka nagrada – oprost od Gospodara njihova i džennetske bašče kroz koje će rijeke teći, u kojima će vječno ostati, a divne li nagrade za one koji budu tako postupili!” (Prijevod značenja Ālu ‘Imrān, 3:133-136)
” Reci: ‘O robovi moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti; On, doista, mnogo prašta i On je milostiv.'” (Prijevod značenja Ez-Zumer, 39:53)
“Onaj ko kakvo zlo učini ili se prema sebi ogriješi pa poslije zamoli Allaha da mu oprosti – naći će da Allah prašta i da je milostiv.” (Prijevod značenja En-Nisā’, 4:110)
Samoobračunom, pokajanjem i traženjem oprosta, ovako trebamo dočekati ramazan. “Pametan je onaj čovjek koji sebe obračuna i ustrajava da čini ono što će mu koristiti nakon smrti, a bespomoćan je onaj koji slijedi svoje strasti i prohtjeve i oslanja se na lažnu nadu (misleći da će mu Allah oprositi bez obzira šta on radio i da se ne treba truditi da čini dobra djela).”
Mjesec ramazana je mjesec velikih dobijanja i zarada. Pametan trgovac je onaj koji maksimalno iskoristi posebne prilike da bi povećao svoju zaradu. Pa, maksimalno iskoristite ovaj mjesec čineći mnogo ibadeta, puno namaza, učenje Kur'ana, praštanje ljudima, lijepo ophođenje sa drugim i dijeljenje sadake siromašnima.
U mjesecu ramazanu vrata Dženneta su otvorena a vrata Džehennema su zatvorena. Šejtani su okovani u lance i glasnik poziva svake noći, o ti koji tražiš dobro, pristupi, o ti koji tražiš loše, prekini.
Pa, o Allahov robe, budi od ljudi koji rade dobro, prateći put tvojih ispravnih prethodnika koji su bili upućeni sunnetom Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da bi završili ramazan sa našim grijesima oproštenim a naša dobra djela primljena.
Trebamo imati na umu da je mjesec ramazan najbolji mjesec.
Ibn Kajjim, rahimehullahu te'ala, kaže:
“Još jedan primjer toga -tj. razlike u onome što je Allah stvoio – jeste činjenica da je mjesec ramazan uzvišeniji od svih ostalih mjeseci, a zadnjih deset noći su uzvišenije od ostalih noći.” Zadu-l-Me'ad, 1/56.
Ovaj mjesec je uzvišeniji od ostalih u četiri stvari:
U njemu je najbolja noć u godini, a to je lejetu-l-kadr. Allah kaže:
“Mi smo ga počeli objavljivati u Noći Kadr –a šta ti misliš šta je Noć Kadr? Noć Kadr je bolja od hiljadu mjeseci (tj. ibadet u toj noći je bolji od ibadeta u hiljadu mjeseci, tj. od 83 godine i 4 mjeseca) – meleki i Džibril, s dozvolom Gospodara svoga, spuštaju se u njoj zbog odluke svake, sigurnost (i dobro od Allaha Njegovim robovima) je u njoj sve dok zora ne svane.” (Prijevod značenja El-Kadr, 97:1-5)
Tako da je ibadet u ovoj noći vrijedniji od ibadeta hiljadu mjeseci.
U ovoj noći je objavljena najbolja knjiga, najboljem od poslaniku, alejhimu-s-salatu ve-s-selam. Allah kaže:
“U mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje Kur'ana, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz Pravoga puta i razlikovanja dobra od zla.” (Prijevod značenja El-Bekare, 2:185)
“Mi smo počeli da je u Blagoslovljenoj noći objavljujemo – i Mi, doista, opominjemo – u kojoj se svaki mudri posao riješi po zapovijedi Našoj! Mi smo, zaista, slali poslanike.” (Prijevod značenja Ed-Duhān, 44:3-5)
Zabilježili su Ahmed i Taberani u Mu'adžemu-l-Kebiru od Vasile ibn Eska’, radijallahu anh, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Listovi Ibrahimovi su spušteni prvog dana u mjesecu ramazanu. Tevrat je spušten šestog dana u mjesecu ramazanu. Indžil je spušten trinaestog dana u mjesecu ramazanu. Zebur je spušten osamnaestog dana u mjesecu ramazanu, a Kur'an je spušten dvadeset i četvrtog dana u ramazanu.”
Albani ga je ocijenio hasenom u Es-Silsileh Es-Sahiha, 1575.
U ovom mjesecu vrata Dženneta su otvorena, a vrata Džehennema su zatvorena, i šejtani su okovani.
Prenosi se od Ebu Hurejre, radijallahu anh, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada dođe ramazan, džennetske kapije se otvore, a džehennemske kapije se zatvore, a šejtani se okivaju u lance.” (Muteffekun alejh)
En-Nesai je zabilježio od Ebu Hurejre, radijallahu anh, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada dođe ramazan, kapije milosti se otvaraju, a kapije Vatre zatvaraju, a šejtani se okivaju u lance.” Albani ga je ocijenio sahihom u Sahih el-Džami’, 471.
Tirmizi, Ibn Madže i Ibn Huzejme su zabilježili predaju: “Kada dođe prva noć ramazana, šejtani i nepokorni džini se okivaju u lance i kapije Vatre se zatvaraju, i nijedna se kapija njena ne otvara. Kapije Dženneta se otvaraju i nedna se ne zatvara. Glasnik poviče: ‘O ti koji tražiš dobro, pristupi; O ti koji tražiš loše, prekini.’ A Allah ima one koje svake noći oslobađa od Vatre.” Albani ga je ocijenio hasenom u Sahih el-Džami’, 759.
Ako se kaže: “Kako to da viđamo toliko loših djela i grijeha koji se čine u ramazanu, jer da su šejtani vezani to se ne bi dešavalo.”
Odgovor je, da se loša djela i grijesi smanjuju kod onih koji se pridržavaju smjernica posta;
ili da oni koji su okovani su samo neki od šejtana – nepokorni od njih – ne svi;
ili da to znači da je zlo smanjeno u ramazanu, što je potvrđena činjenica. Ako se zlo i dešava u ovom periodu, to je manje nego u drugim vremenima. Čak i da su svi od šejtana okovani, to ne znači nužno da se zlo i grijeh time zaustavlja, jer ima i drugih uzročnika zla osim šejtana, kao što je naš nefs, loše navike, a i šejtani od ljudi. El-Feth, 4/145.
4.Ima mnogo vrsta ibadeta u ramazanu, neki od njih koji se ne rade u drugim vremenima, kao što je post, klanjanje noćnog namaza, hranjenje siromašnih, i'tikaf, sadaka, i učenje Kur'ana.
Molim Alaha, Uzvišenog, Silnog, da nam pomogne na tome i da nam pomogne da postimo i klanjamo noćni namaz, i da činimo ibadete i da se klonimo loših djela. Hvala i zahvala pripada Allahu, Gospodaru svih svjetova.
Odgovorio: Šejh Muhammed ibn Salih el-Munedždžid
Izvor: http://islamqa.info/en/12468
Preveo Redžo Muratović – http://islam-pitanja-i-odgovori.blogspot.com
Vidi manjeDa li će Uzvišeni Allah i Njegov Poslanik učiti Kur'an stanovnicima Dženneta u Džennetu?
Hvala pripada Allahu. Prvo: Nema vjerodostojnog hadisa koji kaže da će Milostivi, neka je slvljen i uzvišen, učiti Kur'an Svojim robovima u Džennetu. Takve stvari su od pitanja nevidljivog (ar. gajb) koje nije dozvoljeno potvrditi niti negirati bez vjerodostojne predaje koja tako tvrdi. Učenjaci staviše
Hvala pripada Allahu.
Vidi manjePrvo:
Nema vjerodostojnog hadisa koji kaže da će Milostivi, neka je slvljen i uzvišen, učiti Kur'an Svojim robovima u Džennetu. Takve stvari su od pitanja nevidljivog (ar. gajb) koje nije dozvoljeno potvrditi niti negirati bez vjerodostojne predaje koja tako tvrdi.
Učenjaci stalne komosije za fetve su upitani:
“Da li je istina da ćemo čuti svog Gospodara da uči suru Er-Rahman u Džennetu inšallah?”
Oni su odgovorili: “Prema onome što mi znamo, to nije istina.”
Fetava el-Ledžneh ed-Da'imeh, 4/318.
Također pogledajte odgovor na pitanje pod brojem 199303.
Drugo:
Što se tiče toga da će poslanici, alejhimu-s-selam, učiti Kur'an u Džennetu, ne znamo ni za jednu predaju koja govori o tome. To je također od pitanja nevidljivog o kojima se moramo suzdržati da govorimo.
Neki su učenjaci spomenuli da će Allahov poslanik Davud, alejhi-s-selam, učiti Kur'an sa vjernicima u Džennetu, ali ne znamo ni za jednu vjerodostojnu predaju od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koja to potvrđuje.
Pogledajte dio Sema’ ehlu-l-Dženneh u knjizi Hadi-l-Ervah ila biladi-l-Efrah od Ibn Kajjima (1/543-555, izdanje od ‘Alem el-Feva'id).
Isto se odnosi i na učenje vjernika u Džennetu: nema predaje koja to tvrdi. Međutim, moguće da ima mnogo potvrdnih dokaza u općenitom značenju nekih hadisa koji su potvrđeni do Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Od hadisa koji su vjerodostojni ali ne tvrde to jasno je hadis koji je zabilježio Imam Ahmed (25182) i En-Nesai u Sunenu-l-Kubra (8176) od Aiše, radijallahu anha, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Spavao sam i sanjao sam da sam u Džennetu, i čuo sam glas nekoga kako uči. Rekao sam: ‘Ko je to?’ Rekli su: ‘To je Harise ibn En-Nu'man.’ I Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: ‘Takvo je dobročinstvo roditeljima, takvo je dobročinstvo roditeljima.’ A on je poštovao svoju majku najviše od ljudi.”
Šejh Albani ga je ocijenio vjerodostojnim u Es-Sahiha (913).
Iako je san Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, bez sumnje istina, oni se ne mogu smatrati kao tvrdnja da će se ovo dešavati u Džennetu.
Drugi primjer je predaja kod Tirmizije (2914), koju je ocijenio vjerodostojnom, od Abdullaha ibn Amra, rahijallahu anh, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Bit će rečeno onima koji su učili Kur'an: ‘Uči i penji se, kao što si učio na onom svijetu (dunjaluku), tvoj je stepen kod zadnjeg ajeta kojeg proučiš.'”
Šejh Albani ga je ocijenio vjerodostojnim u Sahih et-Tirmizi.
Pogledajte odgovor na pitanje pod brojem 191930.
Za značenje učenja Kur'ana melodičnim glasom pogledajte pitanjem pod brojem 1377.
A Allah zna najbolje.
Odgovorio: Šejh Muhammed ibn Salih el-Munedždžid
Izvor: http://islamqa.info/en/199610
Preveo Redžo Muratović – http://islam-pitanja-i-odgovori.blogspot.com
Kakav je propis izučavanja ovosvjetskih zakona?
Nema sumnje da je Uzvišeni Allah obavezao Svoje robove da se pridržavaju Njegovog šerijata i suđenja po njemu (u međusobnim sporovima), te upozorio na opasnost suđenja po nekom drugom zakonu mimo Njegovog zakona i obavijestio da je to osobina munafika (dvoličnjaka), kao i da je svaki zakon mimo Njegviše
Nema sumnje da je Uzvišeni Allah obavezao Svoje robove da se pridržavaju Njegovog šerijata i suđenja po njemu (u međusobnim sporovima), te upozorio na opasnost suđenja po nekom drugom zakonu mimo Njegovog zakona i obavijestio da je to osobina munafika (dvoličnjaka), kao i da je svaki zakon mimo Njegovog – zakon džahilijeta (neznanja). Nema boljeg zakona od Allahovog zakona i On se zakleo da Njegovi robovi neće vjerovati sve dok u sporovima svojim ne private sud Poslanika, ﷺ, (tj. Allahov zakon), kojem će se u potpunosti pokoriti i poslije kojeg u svojim dušama neće osjećati tegobu zbog njegove presude.
Također je Uzvišeni u suri El-Maida objavio da je suđenje mimo Allahovog zakona kufr (nevjerstvo), nepravda i prelaženje Allahovih granica. Za sve ove stvari koje smo spomenuli, Uzvišeni Allah dao je i objasnio dokaze u Svojoj plemenitoj knjizi Kur’anu. Što se tiče onih koji izučavaju ovosvjetske zakone i druge njima podučavaju, oni se dijele u tri grupe.
Prva: Onaj ko ih izučava i druge njima podučava da bi upoznao njihovu suštinu i uvidio prednost islamskih propisa u odnosu na njih, te da bi sebe i druge njima okoristio u stvarima koje se ne suprotstavljaju čistom šerijatu, prema mom mišljenju, u tome nema šerijatske smetnje, čak će možda isti biti nagrađen i pohvaljen, ako bi time želio da ukaže na slabosti ovih zakona u odnosu na zakon islama.
Dakle, oni koji ih izučavaju sa ovom namjerom imaju propis onih koji izučavaju propise kamate i vrste opojnih pića i kocke (tj. njihovog utjecaja na društvo), i drugih sličnih stvari, poput zabludjelih ideologija.
Zatim, da ih izučava kako bi znao propis Allahove vjere o njima i time podučio druge, sa ubjeđenjem u njihovu zabranu u stvarima koje se suprotstavljaju Allahovom zakonu, i propis o njemu nije kao propis o onome koji izučava sihr (vradžbinu) i njoj podučava druge. To je zbog toga što je sihr zabranjen u svojoj osnovi, zbog stvari koje ga prate, od širka i obožavanja džina, gdje onaj koji izučava sihr i druge njemu podučava, ne bi mogao uspjeti, a da i sam ne počini širk, za razliku od onoga koji izučava ovosvjetske zakone i druge podučava njima, ne radi suđenja po njima, niti smatrajući da su oni dozvoljeni.
Druga: Ko izučava ovosvjetske zakone i podučava njima da bi se po njima sudilo, ili druge u tome pomaže, a u isto vrijeme vjeruje u njihovu zabranjenost, tj. zabranjenost suđenja po nekom drugom zakonu mimo Allahovog zakona, nego ga je na to navelo slijeđenje strasti i ljubav prema imetku, propis o ovoj osobi glasi: time je izašla iz Allahovih granica, počinila nevjerstvo i nepravdu, ali u manjoj mjeri, čime nije izašla iz okvira Islama.
Ovo je mišljenje poznato među islamskim učenjacima, ovako su smatrali Ibn Abbas, Tavus, Ata, Mudžahid i mnogi prethodnici, kao i oni koji su poslije njih došli, kako su to spomenuli Ibn Kesir, Begavi, Kurtubi i drugi. Također, o ovome je govorio i poznati Ibn Kajjim, Allah mu se smilovao, u poglavlju o namazu, a šejh Abdullatif b. Abdurrahman b. Husein, Allah mu se smilovao, napisao je poslanicu na ovu temu, koja se nalazi u trećem tomu zbirke pisama pod naslovom Resail el Ula.
Oni koji podučavaju, kao i oni koji uče ovosvjetske zakone slični su onima koji uče o kamati i vrstama opojnih pića i kocke, a zatim tome druge podučavaju, sve zbog strasti koju slijede i želje za imetkom, istovremeno ih ne smatrajući dozvoljenim. Oni znaju da su svi poslovi vezani za kamatu haram (zabranjeni), kao što znaju da je pijenje opojnih pića i kockanje zabranjeno. Međutim, zbog slabog vjerovanja, strasti koje njima upravljaju, kao i imetka za kojim žude, njihovo ubjeđenje o zabranjenosti tih djela ne sprečava ih da se bave njima, tako da, prema mišljenju ehli-sunneta, oni ne izlaze iz okvira islama sve dok ta djela ne ohalale – počnu smatrati dozvoljenim.
Treća: Ko izučava ovosvjetske zakone i druge njima podučava priznavajući ih, bez obzira da li u tome davao prednost šerijatu nad njima ili ne, on je kafir (nevjernik), sa najvećim stepenom kufra, po mišljenju svih muslimana, jer je on, priznavajući ovosvjetske zakone, a koji su u suprotnosti sa Allahovim zakonom, dozvolio ono što je općepoznato kao zabranjeno, poput onoga koji je dozvolio zinaluk, alkohol i tome slične stvari, i tim svojim postupkom za laž optužio Allaha i Njegovog Poslanika, te se suprotstavio Njegovoj Knjizi i sunnetu Njegovog Poslanika.
Islamski su učenjaci složni u tome da je nevjernik onaj ko dozvoli ono što je Uzvišeni Allah zabranio ili ko zabrani ono što je općepoznato kao dozvoljeno u vjeri islamu. Dakle, onaj ko se osvrne na ono što su učenjaci četiri priznata mezheba rekli u poglavlju “Propis otpadnika od vjere”, bit će mu jasno ono što smo rekli.
Medžmu fetava Šejh Ibn Baz, 2/325–331.
Preveo: Bekir Hodžić
Vidi manjeKoji su oblici kufra, nevjerstva?
Neka je hvala Allahu. Suština kufra i njegove vrste je poduža tema, ali je možemo sažeti u sljedeće tačke: Važnost poznavanja šta je to kufr i oblici u kojima se može pojaviti: Tekstovi Kur'ana i sunneta ukazuju da vjerovanje nije ispravno ukoliko se ne ispune dva uslova – a to su ono što se podrazviše
Neka je hvala Allahu.
Suština kufra i njegove vrste je poduža tema, ali je možemo sažeti u sljedeće tačke:
Važnost poznavanja šta je to kufr i oblici u kojima se može pojaviti:
Tekstovi Kur'ana i sunneta ukazuju da vjerovanje nije ispravno ukoliko se ne ispune dva uslova – a to su ono što se podrazumijeva pod šehadetom da nema pravog boga osim Allaha. Ova dva uslova sz pokornost samo Allahu (tevhid), i odbacivanje i odricanje svih vrsta kufra i širka.
Definicija kufra:
Kufr na arapskom (lingvistički) znači sakrivanje i prekrivanje nečega.
U šerijatu (terminološki) znači „ne vjerovanje u Allaha i Njegovog Poslanika, bilo da je to uz negiranje, ili bez negiranja ali uz sumnju, ili okretanje od vjere bilo zbog ljubomore ili oholosti, ili zato što osoba slijedi prohtjeve i strasti koje ga sprječavaju da slijedi poslanicu. Tako da je kufr (nevjerstvo) osobina svakog onoga koji odbije nešto što je Allah naredio da se u to vjeruje, nakon što je taj propis došao do njega, bilo da to odbije srcem bez izgovora, ili odbije riječima bez da to vjeruje srcem, ili oboje; ili uradi djelo za koje je došlo u tekstovima (Kur'ana i sunneta) da izvodi osobu iz islama.“Pogledati: Medžmu'u-l-Fetava od Šejh-l-Islama Ibn Tejmijje, 12/335; El-Ihkam fi Usuli-l-Ahkam od Ibn Hazma, 1/45.
Ibn Hazm je rekao u svojoj knjizi El-Fasl: „Odbijanje nečega za što postoji dokaz da ne može postojati vjera bez toga je kufr, i izgovor riječi za koje postoji dokaz da je njihov izgovor kufr je kufr. Činjenje nekog djela za koje postoji dokaz da je kufr je kufr.“
Vrste velikog kufra koje izvode osobu iz islama:
Učenjaci su podijelili kufr na brojne kategorije, u koje su ubrojali razne vrste i oblike širka. A to su kako slijedi:
Kufr negiranja i odbijanja. Ovaj kufr ponekad može imati oblik nevjerstva u srcu – koji se rijetko pojavljuje kod kafira, kao što je Ibn Kajjim, rahimehullahu te'ala, rekao – a ponekad uzima oblik javnog i vidljivog odbijanja, što znači prikrivanje istina i ne pokoravanje njoj vanjštinom, dok se unutrinom ona poznaje i prepoznaje, kao što su Jevreji odbili Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Allah kaže o njima:
„i kada im dolazi ono što im je poznato, oni u to neće da vjeruju.!“ (Prijevod značenja El-Bekara, 89)
Također je rekao za njih:
„Oni kojima smo dali Knjigu znaju Poslanika kao što sinove svoje znaju, ali neki od njih doista svjesno istinu prikrivaju.“ (Prijevod značenja El-Bekara, 146)
To je zato jer odbijanje se dešava samo onda kada osoba poznaje istinu i onda je odbije. Tako da Allah kaže da nevjerovanje kafira u Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nije bilo nevjerstvu u pravom smislu riječi, jer je njihovo nevjerstvo bilo samo vanjštinom i riječima, a u sebi su prepoznali istinu.
Allah kaže:
„Oni, doista, ne okrivljuju tebe da si ti lažac, nego nevjernici poriču Allahove riječi.“ (Prijevod značenja El-En'ām, 33)
„I oni ih, nepravedni i oholi, porekoše, ali su u sebi vjerovali da su istinita, pa pogledaj kako su skončali smutljivci.“ (Prijevod značenja En-Neml, 14)
Slično ovome je kufr dozvoljavanja onoga što je zabranjeno. Ko god smatra dozvoljenim ono za što zna da je u islamu zabranjeno postao je nevjernik u Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i u ono sa čime je on došao. Isto je i sa onim koji dozvoli ono za što zna da je u islamu zabranjeno.
Kufr okretanja zbog oholosti, kao što je kufr Iblisa za kojeg je Allah rekao:
„…ali Iblis ne htjede, on se uzoholi i posta nevjernik.“ (Prijevod značenja El-Bekare, 34)
Allah kaže:
„A licemjeri govore: ‘Mi vjerujemo u Allaha i Poslanika i pokoravamo se’ – zatim neki od njih glave okreću; nisu oni vjernici.“ (Prijevod značenja En-Nūr, 47)
Tako da Allah kaže da oni koji ne postupaju u skladu sa vjerom nisu vjernici, čak i ako govore da jesu. Kufr okretanja znači da osoba zanemari istinu i ne uči je niti radi po njoj, bilo da se radi o riječima, djelima ili ubjeđenjima. Allah kaže:
„Mi smo nebesa i Zemlju i ono što je između njih mudro stvorili i do roka određenog, ali nevjernici okreću glave od onoga čime im se prijeti.“ (Prijevod značenja El-Ahkāf, 3)
Ko god se riječima okrene od onoga sa čime je došao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je kao onaj koji kaže: „Ja ga neću slijediti.“ Onaj ko se okrene svojim djelima je kao onaj ko bježi od slušanja istine sa kojom je došao, ili stavlja svoje prste u uđi da ne čuje, ili onaj koji čuje ali se svojim srcem okrene i odbije da vjeruje i u to, i kao onaj koji odbija da radi po tome. Takav je uznevjerovao u kufru okretanja.
Kufr nifaka (licemjerstva). Ovo je oblika kada osoba ne vjeruje u srcu i ne radi, dok se vanjštinom pokorava da bi se pokazala ljudima. Ovo je kao kufr Ibn Selula i drugih munafika (licemjera)za koje Allah kaže:
„Ima ljudi koji govore: ‘Vjerujemo u Allaha i u onaj svijet!’ – a oni nisu vjernici.
Oni nastoje prevariti Allaha i one koji vjeruju, a oni, i ne znajući, samo sebe varaju.
Njihova srca su bolesna, a Allah njihovu bolest još povećava; njih čeka bolna patnja zato što lažu.
Kada im se kaže: ‘Ne remetite red na Zemlji!’ – odgovaraju: ‘Mi samo red uspostavljamo!’
Zar?! A, uistinu, oni nered siju, ali ne opažaju.
Kad im se kaže: ‘Vjerujte kao što pravi ljudi vjeruju!’ – oni odgovaraju: ‘Zar da vjerujemo u ono u što bezumni vjeruju?’ – A, uistinu, oni su bezumni, ali ne znaju.
Kada susretnu one koji vjeruju, govore: ‘Vjerujemo!’ – a čim ostanu nasamo sa šejtanima svojim, govore: ‘Mi smo s vama, mi se samo rugamo.’
Allah njih izvrgava poruzi i podržava ih da u svome nevjerstvu lutaju.
Umjesto Pravim, oni su krenuli krivim putem; njihova trgovina im nije donijela nikakvu dobit, i oni ne znaju šta rade.
Slični su onima koji potpale vatru, i kad ona osvijetli njihovu okolicu, Allah im oduzme svjetlo i ostavi ih u mraku, i oni ništa ne vide!
Gluhi, nijemi i slijepi su, nikako da se osvijeste.
Ili, oni su nalik na one, koji za vrijeme silnog pljuska s neba, u punom mraku, usred grmljavine i munja, stavljaju zbog gromova prste u uši svoje bojeći se smrti – a nevjernici ne mogu umaći Allahu.
Munja samo što ih ne zaslijepi; kada god im ona bljesne, oni prođu, a čim utonu u mraku, stanu. A da Allah hoće, mogao bi im oduzeti i sluh i vid, jer Allah, zaista, sve može.” (Prijevod značenja El-Bekare, 8-20)
Kufr sumnje, što znači oklijevanje po pitanju istine i nesigurnost da li je to zaista istina, jer ono što je neophodno jeste uvjerenje u vjerovanju (jekin) u ono što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, donio, da je to doista istina bez i trunke sumnje. Kod god smatra da ono sa čime je on došao možda nije istina je nevjernik, a to je kufr sumnje, kao što Allah kaže:
„I uđe u vrt svoj nezahvalan Gospodaru svome na blagodatima, govoreći: ‘Ne mislim da će ovaj ikada propasti,
i ne mislim da će ikada Smak svijeta doći; a ako budem vraćen Gospodaru svome, sigurno ću nešto bolje od ovoga naći.’
I reče mu drug njegov, dok je s njim razgovarao: ‘Zar ne vjeruješ u Onoga koji te je od zemlje stvorio, zatim od kapi sjemena, i najzad te potpunim čovjekom učinio?
Što se mene tiče, On, Allah, moj je Gospodar i ja Gospodaru svome ne smatram ravnim nikoga.'“ (Prijevod značenja El-Kehf, 35-38
Iz ovoga možemo zaključiti da kufr – a koji je suprotnost imanu ili vjerovanju – može imati oblik ubjeđenja u srcu, kao što je mržnja prema Allahu i Njegovim ajetima (znakovima – vjeri), ili Njegovim Poslanicima; ovo je u suprotnosti sa ljubavlju i vjerovanjem koje podržaju djela srca. Kufr također može imati oblik izgovorene riječi, kao što je vrijeđanje Allaha, ili to može biti vanjsko djelo, kao što je padanje na sedždu kipu, ili klanje kurbana nekome mimo Allahu. Baš kao što vjera uzima oblik djela srca, riječi i vanjskih djela, tako isto i kufr može imati oblik djela srca, riječi i vanjskih djela. Molimo Allaha da nas sačuva od kufra i njegovih vrsta, i da nam poveća iman i da nas uputi i da nama uputi druge… Amin. A Allah zna najbolje.
Pogledati: I'lamu es-Sunneti-l-Menšureh, 177; Šejh Abdulaziz Al Abdulatif, Nevakidu-l-Imani el-Kavlijjeh ve-l-‘Amelijjeh, 36-46; Šejh Abdullah el-Kareni, Davabitu-t-Tekfir, 183-196.
Odgovorio: Šejh Muhammed ibn Salih el-Munedždžid
Izvor: http://islamqa.info/en/21249
Preveo Redžo Muratović – http://islam-pitanja-i-odgovori.blogspot.com
Vidi manjeDa li ću odgovoriti ne muslimanima kada mi čestitaju Novu godinu?
Hvala pripada Allahu. Nije dozvoljeno pozdravljati ili čestitati nevjernicima povodom Božića, Nove godine ili bilo kojeg drugog njihovog praznika, i nije dozvoljeno odgovoriti kada nas pozdrave povodom tog praznika, jer to nisu praznici koji su propisani u našoj vjeri, a uzvraćanje na njihov pozdravviše
Hvala pripada Allahu.
Vidi manjeNije dozvoljeno pozdravljati ili čestitati nevjernicima povodom Božića, Nove godine ili bilo kojeg drugog njihovog praznika, i nije dozvoljeno odgovoriti kada nas pozdrave povodom tog praznika, jer to nisu praznici koji su propisani u našoj vjeri, a uzvraćanje na njihov pozdrav je potvrđivanje i opravdavanje njih.
Šejh Ibn ‘Usejmin, rahimehullahu te'ala, je upitan o propisu pozdravljanja (čestitanja) nevjernika povodom Božića i o tome kako mi trebamo odgovoriti ako oni nama čestitaju povodom toga. I da li je dozvoljeno ići na zabave koji oni organizuju povodom toga?
Da li je osoba griješna ako nešto od ova uradi bez posebne namjere, osim da bude uljudan, ili zbog stida ili sramote ili nekog drugog razloga? Da li ih je dozvoljeno oponašati u tome?
On je odgovorio:
„Pozdravljanje nevjernika povodom Božića ili bilo kojeg drugog njihovog praznika je zabranjeno prema jednoglasnom mišljenju islamskih učenjaka, kao što je to naveo Ibn Kajjim u svojoj knjizi Ahkam Ehli-z-Zimmeh, gdje je rekao:
‘Čestitanje nevjernicima povodom Božića ili bilo kojeg od njihovih vjerskih praznika je zabranjeno prema idžma’-u (konsenzusu) islamskih učenjaka, kao što je čestitanje njima na njihovim praznicima i kada poste riječima ‘Sretan van praznik’ ili ‘Ugodan vam praznik bio’, i tako dalje. Ako je se onaj ko ovo kaže spasio od kufra, i dalje je zabranjeno. To je kao da čestitaš nekome što pada na sedždu krstu, ili čak gore od toga. To je ogroman grijeh kao da čestitaš nekome što pije vino, ili što je ubio nekoga, ili što je počinio blud, i tako dalje. Mnogo od onih koji ne poštuju svoju vjeru upadaju u ovu grešku; ne shvaćaju ozbiljnost onoga što rade. Ko god čestita nekome za praktikovanje novotarija ili kufra izlaže sebe Allahovoj srdžbi.’
Čestitanje nevjernicima na njihovim vjerskim praznicima je zabranjeno do te mjere kako je opisao Ibn Kajjim jer to podrazumijeva da je osoba zadovoljna s tim i da odobrava njihove nevjerničke rituale, čak i ako to osoba ne uzme sebi. Ali musliman ne smije uzimati nevjerničke rituale ili nekome čestitati njihovim povodom, jer to Allah ne prihvata ništa od toga nikako, kao što kaže, subhanehu ve te'ala:
‘Ako vi budete nevjerovali – pa, Allah od vas ne zavisi, ali On nije zadovoljan ako su robovi Njegovi nevjernici, a zadovoljan je vama ako budete zahvalni (vjerovajući).’ (Prijevod značenja Ez-Zumer, 7)
‘… Sada sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera.’ (Prijevod značenja El-Mā'ide, 3)
Tako da je čestitanje njima zabranjeno, bilo da se radi o kolegama na poslu ili nečemu drugom.
Ako nam čestitaju povodom njihovih praznika, ne trebamo odgovoriti, jer to nisu naši praznici, i jer su ti praznici neprihvatljivi kod Allaha. Ovi praznici su novotarije u njihovoj vjeri, a čak i oni koji su možda propisani u prijašnjim vjerama derogirani su islamom, sa kojim je Allah poslao Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, svim ljudima. Allah kaže:
‘A onaj koji želi neku drugu vjeru osim islama, neće mu biti primljena, i on će na onome svijetu nastradati.’ (Prijevod značenja Ālu ‘Imrān, 85)
Zabranjeno je muslimanima da prihvataju pozive na takve događaje, jer je ovo gore od čestitanja jer ovo uključuje i sudjelovanje u njihovim proslavama.
Isto tako, muslimanima je zabranjeno da oponašaju nevjernike time što će imati zabave tim prilikama, ili da razmjenjuju poklone, ili da daju slatkiše ili hranu, ili da uzmu slobodno sa posla, itd., jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Ko god oponaša neki narod on je od njih.’ Šejhu-l-Islam Ibn Tejmijje je rekao u svojoj knjizi Iktida'u-s-Sirati-l-Mustekim Muhalifeh Ahsabu-l-Džehim: ‘Oponašanje njih u neki od njihovih izmišljenih praznika podrazumijeva da je osoba zadovoljna sa njihovim pogrešni vjerovanjima i djelima, i daje im nadu da će možda moći zavesti i poniziti slabe.'“ Medžmu'u-l-Fetava eš-Šejh ibn ‘Usejmin, 3/44.
A Allah najbolje zna.
Odgovorio: Šejh Muhammed ibn Salih el-Munedždžid
Izvor: http://islamqa.info/en/69811
Preveo Redžo Muratović – http://islam-pitanja-i-odgovori.blogspot.com