Hvala Allahu!

Prvo, čestitamo ti na pokojanju kojim te Allah nadahnuo. Molim Uzvišenog Allaha da primi od svih nas pokajanje, jer ne postoji veća blagodat i uputa od islama, stoga molim Uzvišenog Boga da nas učvrsti u njemu.

Drugo, ono što se navodi kao tuga, briga i zabrinutost kad se neko prisjeća grijeha koje je počinio u prošlosti, to može niti vrlo usko povezano sa šejtanom koji hoće da ti upropasti život i vrati te u mračnu prošlost.

Neka čitalac zna da je tuga vrijedna prezira, jer dovodi čovjeka u situaciju da postane nevoljan u izvršavanju Božijih naredbi, prebrzo obavlja vjerske obrede, biva potišten u obavljanju vjerskih dužnosti, žalostan, uznemiren, a u svojoj pokornosti nije zadovoljan niti samim sobom.

Dužnost svakog vjernika jeste da se preispita, da odbaci od sebe sve navedeno, te da se ne prisjeća svoje prošlosti i grijeha, osim da traži pokajanje i oprost, da bude ustrajan u pokornsti ispravljajući ono što je propustio, odnosno da radi dobra djela poslušno, umjesto grešaka koje je prije činio.

Uzvišeni Allah kaže: “I svima njima će Gospodar tvoj prema djelima njihovim platiti, jer On dobro zna ono što su radili.

Ti idi Pravim putem, kao što ti je naređeno, i nek tako postupe i vjernici koji su uz tebe, i obijesni ne budite, jer On dobro vidi ono što radite.

I ne držite stranu onih koji nepravedno postupaju, pa da vas vatra prži; vi nemate drugih zaštitnika osim Allaha, inače, nema vam pomoći!

I obavljaj molitvu početkom i krajem dana, i u prvim časovima noći! Dobra djela zaista poništavaju hrđava. To je pouka za one koji pouku žele.

I strpljiv budi! Allah doista neće uskratiti nagradu onima koji dobra djela čine.” (Hud, 112-115)

Ibn Kajjim, Allah mu se smilovao, kaže: Božiji Poslanik, ﷺ, ukazao je na to da je tuga osobina od koje se treba utjecati Allahu. Naime, tuga slabi srce, oslabljuje volju, šteti želji, i ništa šejtanu nije draže nego kada je vjernik tužan. Uzvišeni Allah kaže: “Sašaptavanje je posao šejtanski, da bi u brigu bacio vjernike, mada to ne može njima nimalo nauditi, osim ako to Allah dopusti. A vjernici neka se samo u Allaha pouzdaju!” (Mudžadela, 10)

Tuga je jedan vid bolesti srca, ona je ta koja sprečava srce da se preporodi, pokrene i bude aktivno, i uskraćuje mu nagradu za tegobe kojima je iskušan mimo svoje volje – poput bolesti i nekog bola.

Pohvalno je biti tužan ali samo zbog samog uzroka i njenih posljedica, ali ne i zbog nje same, jer vjernik se može rastužiti zbog nemara i nedostatnog angažiranja u služenju svome Gospodaru, i pokornosti Njemu, ili se može rastužiti zbog činjenja zabranjenih dijela i grijeha, te zbog uzaludno potrošenih dana i vremena.

Sve ovo upućuje na ispravnost vjere u srcu i na to da je njegovo srce (imanski) živo, jer osjeća te vrste boli i tuge, a da mu je srce mrtvo, ne bi zbog toga osjećalo ni bol ni tugu. Što je iman u srcu veći, to su bol i tuga zbog nepokornosti intenzivniji.

Ali, kao što smo već rekli, nema smisla očajavati, jer to slabi iman.  Ono što će mu koristiti jeste da nastavi napredovati i da se izuzetno trudi. Primjer ovoga je kao primjer putnika koji izgubi svoje drugove na putu, pa sjedne kraj puta žalostan i potišten što su ga drugovi prestigli u putu. Sami čin sjedenja neće mu pomoći, već mu je bolje da ako poznaje put, ustane i ubrza svoj hod, odnosno putovanje, bodreći sebe kako bi sustigao svoje drugove. A  kada god ga tuga obuzme, potrebno je da sam sebe utješi i da ima na umu da će, ako se strpi, stići svoje drugove, pa će ga strah izazvan rastankom napustiti.

Ovako treba postupati onaj koji teži da mu stanište na ahiretu bude u društvu dobrih vjernika, bliskih Allahu, dželle šanuhu. (Iz knjige Tariku el-hidžretejni, 2/607-608.)

Stoga, nemoj dozvoliti da te šejtan navede na grijeh i udalji te od poslušnosti Uzvišenom Allahu, već nastoj što više činiti dobra djela.

Treće, ono što čitalac napominje glede odgađanja braka, dok se jaz između njega i njegove prošlosti ne proširi više, to samo potvrđuje težnju šejtanovu da ga primami lažnim izgovorom, čineći ga podložnim odavanju strastima, kako smo napomenuli, kao što ga je već gurnuo u bezdan opsjene, sumnjičavosti i sličnih sumnji. Naime, šejtan ne napada svog protivnika putem jednih vrata, već sa više strana vrši napade.

Dakle, opravdanja u vezi s odgađanjem braka smatraju se šejtanskim djelovanjem tako da onaj ko to bude slijedio doživjet će očitu propast. Uzvišeni Allah kaže: “O vjernici, ne idite šejtanovim stopama! Onoga ko bude išao šejtanovim stopama on će na razvrat i odvratna djela navoditi. A da nije Allahove dobrote prema vama i milosti Njegove, nijedan se od vas ne bi nikad od grijeha očistio; ali Allah čisti onoga koga On hoće. Allah sve čuje i sve zna.” (En-Nur, 21)

U sunnetu Poslanika, alejhis-selam, navodi se da se požuri sa stupanjem u brak, za onoga ko je u mogućnosti. Poslanik, ﷺ, kaže: ”Omladino, ko od vas bude u mogućnosti neka se oženi, jer je to najbolji način za čuvanje pogleda i spolnog organa, a onaj ko to ne bude u stanju neka posti, jer je post zaštita.” Bilježe Buhari (5065) i Muslim (1400). Ovo se posebno odnosi na današnje vrijeme, u kojem su smutnja i razvrat rašireni.

Dakle, mračna prošlost nije prepreka da se oženiš, štaviše, brak predstavlja dobro i pohvalno djelo, on je svjetlost koja bi trebala osvijetliti tamu spomenute prošlosti, ako Bog da, dok bi podlijeganje muslimana smutnji odgađanjem braka predstavljalo po drugi put povratak u tamnu prošlost.

Ti bi brakom sačuvao sebe i svoj pogled, a najveća vrata šejtanovih spletki, kojima opsjeda ljude, prema tebi bi se zatvorila.

Moguće je da sada ne osjećaš opasnost, ali smutnja dolazi odakle se čovjek i ne nada, stoga se mora biti oprezan kako se vrata ne bi otvorila, a da to čovjek i ne osjeti.

Poslanik, alejhis-selam, kaže: “Poslije sebe nisam ostavio za muškarce opasniju smutnju od žena.” (Bilježe Buhari 5096, i Muslim 2741.)

Koliko je razuzdanih i nevjernika koji su se pokajali i vratili svome Gospodaru, potom se oženili, zasnovali porodicu, i situacija im se popravila. Takvu osobu tuga i sumnja nisu omele na sredini njegovog puta.

U djelu El-Mugni od Ibn Kudame (4/7) navodi se: Ibn Mesud kaže: “Da mi od života nije ostalo više od deset dana, i da znam da će mi to biti posljednji dan, a da imam uvjeta da se oženim, oženio bih se, bojeći se smutnje.”

Ibn Abbas je rekao Seidu b. Džubejru: „Oženi se, jer doista je najbolji u ovom umetu onaj koji ima najviše žena.”

Ibrahim b. Mejsera kaže: „Rekao mi je Tavus: ‘Ili ćeš se oženiti ili ću ti reći ono što je rekao Omer Ebu Zevaidu: ‘Od braka te sprečava samo nemoć ili nemoral.’’”

Mervezi prenosi da je imam Ahmed rekao: „Nestupanje u brak nije odlika islama, a onaj ko te pozove da se ne oženiš (udaš) pozvao te je da napustiš islam.”

Od Enesa b. Malika, neka je Allah zadovoljan njime, prenosi se: „Kome Allah bude podario dobru ženu, pomogao ga je u jednom dijelu vjere, pa neka se Allaha boji zbog drugog dijela.” Prenose El-Hakim u djelu El-Mustedrek (2/175), Taberani u djelu El-Evsat (1/294), Bejheki u djelu Šua’bu el-iman (4/382). Hadis je hasenom (dobrim) ocijenio El-Albani u djelu Sahihut-tergib (2/192).

I još kada znaš da u svome djetetu imaš neiscrpnu sadaku, ako ga odgajaš u moralu i u vjeri, jer si zbog svog braka nagrađen, posebno ako to imaš namjeru učiniti nadajući se nagradi od Boga – to je razlog više da se oženiš.

Musliman treba biti stabilan, ne predavati se svakoj opsesiji koja mu se ispriječi, već da se suprotstavlja i bori protiv toga, odbacujući razmišljanje koje mu ne donosi korist, već da se preda korisnom učenju i proučavanju, potom korisnom poslu, ne predavajući se šejtanu da čini s njime šta hoće, već da odagna od sebe opsesiju i da je pobijedi.

Allah najbolje zna!

Odgovor preuzet sa stranice islamqa, pod nadzorom šejha Saliha Munedžida

https://islamqa.info

Hvala Allahu!

Prvo, opsesije su djelo šejtana i loše slutnje koje pokušavaju odvratiti osobu od pokornosti Uzvišenom Allahu i od izvršavanja vjerskih obreda, tako što joj se prohtjevi i strasti predstavljaju lijepim djelima, te se na taj način čovjek podstiče da im udovoljava.

Allah neće teretiti nikoga za ono što nije uradio ili izgovorio. Šejh Ibn Baz, Allah mu se smilovao, kaže: „Ukoliko loše misli salijeću (obuzimaju, napadaju) čovjeka, pa razmišlja o bludu, krađi, opijanju i slično, a u biti ne čini ništa od toga, bit će mu oprošteno i neće se smatrati grijehom, u skladu s hadisom Poslanika, ﷺ, u kojem se kaže: ‘Allah će oprostiti mome umetu ono na što ih navraća njihova duša sve dok to ne rade ili ne izgovore.’” (Hadis je vjerodostojan. Preneseno iz djela “Medžmu’u fetava Ibn Baz”, 5/424.)

Drugo, opsesivnost i loše misli mogu se pobijediti (nadvladati) na sljedeći način:

– tražiti utočište od prokletog šejtana kod Uzvišenog Allaha, iskreno pribjegavanje Allahu i učestalim skrušenim molitvama.

Uzvišeni Allah kaže: „A ako šejtan pokuša da te na zlo navede, ti potraži utočište u Allaha, On uistinu sve čuje i zna.

Oni koji se Allaha boje, čim ih sablazan šejtanska dodirne, sjete se, i odjednom dođu sebi.“ (El-E’raf, 200-201)

U skladu s time, utočište od prokletog šejtana traži se prilikom ulaska u džamiju ili tokom izlaska iz nje. Ebu Davud bilježi hadis (466) od Abdullaha b. Amra, neka je Allah zadovoljan njime, da je Poslanik, ﷺ, kada bi ulazio u džamiju, govorio: ‘“Utječem se Uzvišenom Allahu, Njegovim plemenitim licem i Njegovomiskonskom snagom od prokletog šejtana.’ (‘E’uzu billahil-’azim, ve bi vedžhihil-kerim, ve sultanihil-kadim mineš-šejtanir-radžim!’). Kada neko ovo izgovori, šejtan kaže: ‘Sačuvan je od mene tokom ostatka dana.’”

(Vjerodostojnost hadisa potvrdio je El-Albani u „Sahihu“ od  Ebu Davuda.)

Ibn Madža bilježi hadis, 773, od Ebu Hurejre u kojem stoji da je Poslanik, ﷺ,  rekao: „Kada neko od vas uđe u džamiju, neka donese salavat na Poslanika, ﷺ,  a onda neka kaže: ‘Dragi Allahu, otvori mi vrata Svoje milosti’, a kad izlazi, neka donese salavat na Poslanika, ﷺ, i neka kaže: ‘Dragi Allahu, sačuvaj me od prokletog šejtana!’“

(Vjerodostojnost hadisa potvrdio je El-Albani u „Sahihu“ od  Ibn Madže.);

– tražiti zaštitu od Uzvišenog Allaha od prokletog šejtana, ne pokazujući strah od šejtana, štiteći se u potpunosti pokornošću u izvršavanju vjerskih dužnosti i zikrom.

Uzvišeni Allah kaže: „…jer je šejtanovo lukavstvo zaista slabo.“ (En-Nisa, 76);

Zatim ajet: „On doista nema nikakve vlasti nad onima koji vjeruju i koji se u Gospodara svoga pouzdaju;

njegova je vlast jedino nad onima koji njega za zaštitinika uzimaju i koji druge Allahu ravnim smatraju.“ (En-Nahl, 99-100)

Sulejman ed-Darani, Allah mu se smilovao, kaže: „Od svih bića koje je Allah stvorio najmanje se plašim Iblisa, i da mi nije naređeno da tražim zaštitu od njega, ne bih je nikada zatražio, a da mi se prikazao ošamario bih ga. (Preneseno iz djela „Tarih Dimešk“, 34/140.);

– pridržavati se zikra ujutro i tokom večeri, (praktikovati jutarnji i večernji zikr) pred spavanje i kada se probudiš, potom zikr poslije namaza, i drugih zikrova u drugim prilikama u kojima postoje precizno propisani zikrovi, zatim učenje rukje, jer se ovo smatra najvećom zaštitom muslimana od prokletog šejtana i njegovih spletki;

– tjeranje opsesije i svakojakih misli od sebe, neprepuštajući se onome što dolazi od njih.

Ibn Kajjim, Allah mu se smilovao, kaže: „Odagnaj od sebe pomisao, jer ako se to ne učini, ona postaje ideja, ako se ne kloniš ideje, ona postaje požuda, bori se protiv požude, jer ako to ne učiniš, onda se pretvara u volju i ambiciju(čvrstu odluku),a ako je ne odbaciš od sebe, pretvara se u djelo, a ako se ne boriš protiv takvog djela, ono postaje navika, a tada ti je već teško da je se oslobodiš.“  (Preneseno iz djela „El-Fevaid“, str.31.)

Dužnost svakog muslimana je da se bori protiv opsesivnih navika i loših misli (šejtanskih došaptavanja/vesvesa), kako ga one ne bi zaokupile, pa će tako njegovo iskupljenje biti veće;

– druženje s odabranim i moralnim ljudima, koji će ga podsticati na činjenje dobra, kako šejtan ne bi našao put do srca muslimana; sustezati se lošeg društva, onih osoba pomoću kojih šejtan nalazi put ka srcu čovjeka,

jer, čovjek kad se druži s odabranim društvom, njegove misli će zaokupiti znanje i korisni savjeti koje čuje u njihovom društvu. A ako se druži s lošim društvom, njegovo promišljanje će se povezati s njihovim lošim djelima koja će slušati od njih i koja će ovladati njime;

– učestalo spominajnje Uzvišenog Allaha, učenje Kur’ana, obavljanje namaza, zanimanje korisnim djelima, tako da prevladaju u formi i suštini.

Buhari bilježi hadis (6407) od Ebu Muse, neka je Allah zadovoljan njime, da je rekao: „Božiji Poslanik, ﷺ,  kaže: ‘Primjer onoga koji spominje svoga Gospodara i onoga koji Ga ne spominje jeste kao primjer živog i mrtvog.”

Ibn Mubarek u djelu „Ez-Zuhd“ navodi od Selmana hadis (2/17), neka je Allah zadovoljan s njime, u kojem stoji da je rekao: „Svaki čovjek posjeduje formu i suštinsku stranu. Ko ispravi unutrašnju stranu, Allah mu popravi vanjsku, a ko iskvari svoju unutrašnju stranu, Allah mu pokvari vanjsku“;

– spominjati Uzvišenog Allaha prilikom ulaska u kuću i kada se iz nje izlazi.

Muslim bilježi hadis (2018) od Džabira b. Abdullaha u kojem stoji da je čuo Poslanika, ﷺ,  kako kaže: „Kada čovjek uđe u svoju kuću i spomene Allaha prilikom ulaska i prilikom jela, šejtan kaže: ‘Nema vama konaka niti večere.’ A kada uđe a ne spomene Allaha prilikom ulaska, šejtan kaže: ‘Imat ćete konak’, a ako ne spomene Allahovo ime prijejela, šejtan kaže: ‘Imat ćete i konak i večeru.’”

Ebu Davud bilježi hadis od Enesa b. Malika u kojem stoji da je Poslanik,ﷺ,  rekao: “Kad čovjek izađe iz kuće i izgovori: ‘Bismillahi tevekkeltu alellahi la havle ve la kuvvete illa billah’, kaže mu se: ‘Na pravom si putu, dovoljno ti je ovo i sačuvan si.’ Od njega šejtan odstupa, a drugi mu šejtan kaže: ‘Kako li ćeš sa čovjekom koji je upućen, zaštićen i sačuvan?’” (Vjerodostojnost hadisa potvrdio je i El-Albani u “Sahihu” od Ebu Davuda.)

Koga Allah sačuva prilikom ulaska i izlaska, sačuvao ga je i od opsesivnosti i loših djela, misli i došaptavanja i od onoga što mu šejtan uljepša;

– sustezanje duše od strasti pridržavajući se Božijih granica. Sehl b. Abdullah, Allah mu se smilovao, kaže: Dužnost čovjeka je da ukorava svoje udove i da se pridrzava Bozijih granica i zaštiti se od prohtjeva, a ako to uradi, Allah će mu sačuvati srce i popraviti dušu.“ (Preneseno iz djela „Bahru el-fevaid“ od Kelabazija, str.125.);

– obrazovati se i zanimati se naukom, jer nauka je svjetlo kojim se oživljava srce a raspršuje neznanje, pomoću nje nestaju opsesivnost i loša djela koja bi eventualno čovjeku pali na um;

– onaj ko se bude zanimao određenim naučnim pitanjima i ko se zaokupi pitanjima u kojima učenjaci imaju oprečne stavove, i ko se zaokupi različitostima njihovih stavova, te načina kako su došli do određenih pitanja – blokirat će prolaz šejtanu, koji će se udaljiti od njega.

Treće, načini pomoću kojih čovjek može sačuvati svoja djela i biti iskren prema Uzvišenom Allahu u svakom poslusu mnogobrojini, a mogu se sažeti u sljedećem:

-da mu riječi odgovaraju djelima, i da mu se poklapa i podudara suština s formom;

-da mu je posao u okvirima vjerozakona, onako kako to Uzvišeni Allah voli i čime je zadovoljan, kako bi bio nagrađen;

-da svojim dobrim djelom želi Allahovo lice i njegovo zadovoljstvo, i ahiret;

-da se udalji od novotarija i svega što ga dovodi do njih, da izbjegava druženje s onim osobama koje su sklone novotarijama, pridržavajući se sunneta Poslanika, ﷺ, družeći se s onima koji ga prakticiraju, jer čovjek je u vjeri svoga prijatelja;

-da bude iskrena srca i da radi na odgoju svoje duše, čisteći je od širka, rijaluka/pokazivanja pred drugima, i želje za ugledom;

-da prakticira na neki način asketski život na ovom svijetu, sustežući se od raznih ovozemaljskih prohtjeva žudeći ka Božijoj pokornosti, bez pretjerivanja;

-da bude iskren prema Uzvišenom Allahu u činjenju dobrih djela. Uzvišeni Allah kaže: „A kad je borba već propisana, bolje bi im bilo da su prema Allahu iskreni“ (Muhammed, 21); da ne bude od onih koji se prepuštaju maštarijama, a koje nikakvu korist ne pribavljaju bez činjenja dobrih djela u iščekivanju nagrade od Allaha;

-da se hrani i oblači lijepim i onim što je halal;

-da braći muslimanima želi ono dobro koje i sebi želi, a da prezire da im se desi ono što ne bi volio da se njemu desi;

-da realizira ono što Uzvišeni Allah poručuje u ajetu: „Reci: ‘Klanjanje moje, i obredi moji, i život moj, i smrt moja doista su posvećeni Allahu, Gospodaru svjetova, Koji nema saučesnika; to mi je narađeno i ja sam prvi musliman“’ (El-En’am, 162-163). Dakle, on ništa neće uraditi, a da u tome neće imati, u skladu s mogućnostima, iskrenu namjeru; u jelu, piću, postupcima, zabavljanju s porodicom, druženju sa svojim prijateljima, i sjelu s ljudima;

-da se upozna sa životom dobrih i odabranih Božijih robova, onih koji su bili iskreni prema Uzvišenom Allahu, posvećeni dobrim djelima, marljivi, ugledajući se na one koji su dobri, jer onaj ko ih oponaša jedan je od njih, tako da onaj koji zavoli druge bit će s njima sjedinjen.

Allah najbolje zna!

Odgovor preuzet sa stranice islamqa, pod nadzorom šejha Saliha Munedžida

https://islamqa.info

Hvala Allahu!

Božiji zakon stvaranja govori o tome da je ovozemaljski život stanište nevolja i žalosti, bolesti i rastanka, zamora i trpljenja, te kušnje kojom su iskušani Njegovi robovi; da li će se strpjeti ili će uznevjerovati, da bi njihove duše čeznule za ahiretom i džennetom koji su kod Allaha, gdje neće biti izloženi nedaći i bolesti, umoru i trpljenju, brizi i tuzi, smrti, bolesti i rastanku. To je Allahov zakon stvaranja, u kojem nema odstupanja!

Poštovani čitaoče, u tvojim riječima nazire se odgovor i lijek za problem u kojem se nalaziš. Vaš odnos je završio činom odvajanja i razvodom. Nemaš namjeru vratiti se, jer je ona psihički bolesna, stoga je nemoguće uspostaviti ispravan i zdrav bračni život. Vidi se da si pokušao, ali bez uspjeha, i šta sada? Namjera povezivanja s prekinutim užetom? Zašto život u okviru želja kad je nemoguć?

Tvoj odgovor na ova pitanja je vrlo jasan: „Moje srce je želi, ali pamet to odbija.“ U ovome se očituju sva mudrost i rješenje; srce teži, a um potvrđuje, protivi se i sprečava posrtanje.

Ali, ostaje da se osnažiš stavom uma i da je u potpunosti zaboraviš, što će potrajati, ali će se ipak na kraju ostvariti. U zavisnosti od snage i tvoje odlučnosti, vjerujući da će ti Allah podariti ono što je bolje, nadomjestivši tvoju patnju nečim boljim i da će te nagraditi zbog tvojih nedaća.

Ibn Kajjim, Allah mu se smilovao, kaže: „Ako ne postoji rješenje za zaljubljenog da ostvari ljubavnu vezu, ako je to onemogućeno kaderom (odredbom) ili šerijatskom zaprekom, ili je spriječen u tome s obje strane, to je onda hronični problem.

Liječi se tako da uvjeri dušu da odustane od toga, jer kad duša od nečega odustane, odmori se i više se ne obazire na to.

Ako  i nakon što je duša odustala zaljubljenost i dalje postoji, onda je priroda opasno skrenula i neophodno je sasvim drugo liječenje, a ono podrazumijeva liječenje uma; znati da povezivanje srca s nečim što se ne može dobiti vodi u suludost. U tom slučaju čovjek biva kao neko ko se zaljubljuje u sunce, njegov duh teži da se uspne do njega i da se zajedno sa njim okreće u njegovoj orbiti. Takav čovjek bi se kod svih normalnih i pametnih svrstavao u skupinu ludaka.“ (Preneseno iz djela „Zadul-mead“.)

Ti si još uvijek u najboljim godinama, kako spominješ. Imaš 34 godine, nije pravedno niti razumno, a nije ni mudro, da tuguješ zbog onoga što se dogodilo, ili se ne može pod bilo kojim okolnostima vratiti. Stoga traži drugu ženu, onu koja će ti odgovarati i započni novi život, jer život ne prestaje zbog rastanka ili neuspjeha. Od razmišljanja o prošlosti koju si imao s tom ženom može te odvratiti samo nova supruga koja ti odgovara.

Uzvišenom Allahu se obrati istiharom i potraži ženu koja će ti nadoknaditi svako dobro. U potpunosti prekini odnos s bivšom suprugom, jer ona ti sada nije dozvoljena zato što ste rastavljeni. Nema koristi od komuniciranja putem telefona, a ako možeš promijeniti broj telefona, učini to kako bi te prestala zvati i uznemiravati.

Moraš znati, poštovani brate, da nekada za zaborav treba vremena, kao što smo već spomenuli, a to opet zavisi od tvoje snage i čvrstine. Moli Onoga Koji može promijeniti tvoje stanje da ti pomogne kako bi prebolio prethodnu vezu. Zamoli Uzvišenog Allaha da te nagradi u tvojoj nedaći i podari ti bolju suprugu od bivše.

Molimo Uzvišenog Allaha da ti podari mir, svijetlu budućnost, dobru suprugu koja će ti nadomjestiti sve ono što si propustio i da te nagradi onako kako to zaslužuju strpljivi.

Allah najbolje zna!

Odgovor preuzet sa stranice islamqa, pod nadzorom šejha Saliha Munedžida

https://islamqa.info