Ono što se da zaključiti iz šerijatskih tekstova jeste da tebi nije dozvoljeno kupiti taj artikal, ako si saznao ili kod tebe preovladava mišljenje da je to ukradena stvar, zbog riječi Uzvišenog Allaha: “Jedni drugima pomažite u dobročinstvu i čestitosti, a ne sudjelujte u grijehu i neprijateljstvu.” (El-Maida, 2) U ovom slučaju ti znaš ili kod tebe preovladava mišljenje da osoba koja ti to nudi nije vlasnik te stvari, niti ima dozvolu da to čini, pa kako da takvoj osobi pomažeš u činjenju nepravde, tj. da uzmeš tuđi imetak bespravno.

Međutim, ako bi mogao da kupiš spomenutu stvar kako bi je vratio njenom vlasniku, to bi svakako bilo pohvalno, ako se ta stvar ne bi mogla oduzeti onome koji ju je ukrao i propisno ga kazniti. Ako bi se spomenuta stvar mogla oduzeti od lopova i kazniti ga kaznom koju zaslužuje, to je obaveza, na osnovu poznatih argumenata, kao što je hadis: “Pomozi bratu, bez obzira činio on nepravdu ili je njemu činili….”

(Fetve šejha Ibn Baza, tom 19, str. 91)

Ve alejkumu selam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Stroga je obaveza slobodnoj i šerijatom obaveznoj ženi muslimanki da pokrije cijelo svoje tijelo u namazu osim lica i šaka, jer je ona cijela avret (područje čije je pokrivanje obavezno). Ukoliko klanja, a otkrilo je se nešto od njenog avreta kao što je koljenica, stopalo ili glava ili određeni njihovi dijelovi, njen namaz neće biti ispravan kao što je rekao Poslanik, sallahu alejhi ve sellem: ”Allah neće primiti namaz punoljetne osobe bez himara (prekrivač za glavu.”) (Bilježi ga Ahmed i ostali autori knjiga pod nazivom Sunnen osim Nesaie sa vjerodostojnim prenosiocima hadisa).

Kao što je zabilježio imam Ebu Davud od Ummu Seleme od Poslanika, sallahu alejhi ve sellem, da ga je pitala o ženi koja klanja u ogrtaču i himaru bez izara (odjeća koja prekriva dolji dio tijela) a Poslanika, sallahu alejhi ve sellem, je rekao: ” Žena je avret.”

Sunnet je otkriti lice u namazu osim u prisutnosti strani muški osoba, a stopala je stroga obaveza pokriti kod većine učenjaka, osim što pojedini učenjaci tolerišu otkrivanje stopala, s tim da većina učenjaka smatra to zabranjenim i da je stoga obaveza da se pokriju kao što prenosi Ebu Davud od Ummu Sememe da je upitala za ženu koja klanja u himaru i kamisu (košulji koja se oblači ispod odjeće) a Poslanika, sallahu alejhi ve sellem, je rekao: ”Može, s tim ako ogrtač prekriva stopala”, tako je u svakom slučaju pokrivanje stopala preče i sigurnije, dok je propis pokrivanja šaka lakši, tako da ih može pokriti ili ne, stim da je njihovo pokrivanje preče. (Šejh Ibn Baz)

Mr. Osman Smajlović

Liječenje oboljelog od ludila kur’anskim ajetima i lijekovima je dozvoljeno, ukoliko je onaj ko to radi, nosilac ispravne akide (vjerovanja) i dosljedan sljedbenik Šerijata.

Što se, pak, tiče onih koji za sebe tvrde da znaju nešto od gajba (samo Allahu, subhanehu ve te’ala, poznatog) ili koji prizivaju džine, kao i nepoznatih i sumnjivih osoba (o kojima se ništa pouzdano ne zna), kao što je i način njihovog “liječenja” nepoznat; svima njima nije dozvoljeno odlaziti, pitati ih nešto, niti se “liječiti” kod njih. Ovo kažem zbog riječi Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, koji je rekao:
“Ko ode vračaru i pita ga o nečemu, neće mu se primiti namaz četrdeset dana.”
Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je također rekao:
“Ko ode vračaru, pa povjeruje u ono što on govori, počinio je kufr (nevjerstvo) u ono što je objavljeno Muhammedu.”

Hadisi koji govore o zabrani odlaska i pitanju vračara za savjet su mnogobrojni. Vračari su svi oni koji tvrde da znaju gajb i koji se pomažu džinima, kao i oni iz čijih se postupaka može zaključiti da čine nešto od toga.

Povodom takvih se prenosi poznat hadis kojeg bilježe imam Ahmed i Ebu Davud sa dobrim lancem prenosilaca (džejjid) od Džabira – Allah, dželle šanuhu, neka je njime zadovoljan – u kojem kaže:
“Upitan je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, o nušreti, pa je rekao: ‘To je od šejtanskoga posla.’”
Učenjaci su za nušret rekli da su predislamski Arapi sihr liječili sihrom. Ovome se pridodaje svako liječenje u kojem se pomoć traži od vračara.

Treba znati da liječenje svih bolesti (kao i sve vrste duševnih bolesti) treba biti na dozvoljen i šerijatski utemeljen način. Kao što je to učenje nad bolesnikom, upućivanjem dove i sl. Kaže Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem:
“Rukja je dozvoljena ako nije širk.”

Muhammed, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je rekao:
“O Allahovi robovi, liječite se, ali se nemojte liječiti haramom (onim što je zabranjeno).”
Dozvoljeno je pisanje ajeta i šerijatski utemeljenih dova šafranom po čistom tanjiru ili čistim listovima, koji se zatim saperu, a bolesnik to popije. Onaj koji tako liječi mora biti poznat po svom dobru i ustrajnosti u Allahovoj, subhanehu ve te’ala, vjeri. Ovakav način liječenja se prenosi od velikog broja selefa (ispravnih prethodnika ovog ummeta), kao što to bilježi Ibn – Kajjim – Allah, subhanehu ve te’ala, mu se smilovao – u svome djelu “Zadul mead”. Uspjeh je od Allaha, dželle šanuhu.

Šejh Ibn Baz
Fetve učenjaka dvaju harema – 72. str.

Hvala Allahu! Hadis je općeg karaktera i odnosi se i na oca i majku, jer Allahov Poslanik, s.a.v.s, kaže: “Ko bude imao dvije kćerke pa se bude lijepo prema njima odnosio, bit će mu zaštita od vatre.” Ovo se odnosi i ako bude imao sestre, tetke po ocu ili majci, pa se prema njima lijepo odnosio, nadamo se da će zbog toga dobiti džennet. Time što im čini dobročinstvo, on je zaslužio veliku nagradu i zaštitu od vatre.

Ovo se odnosi samo na muslimane, kad amusliman čini ovo dobro djelo, želeći time Allahovo zadovoljstvo, to će biti uzrok njegovog spasa od džehennema i ulaska u džennet. Mnogo je djela koja spašavaju od vatre i uvode u džennet, zato bi se vjernik trebao truditi da sakupi što veći broj tih djela, a islam je prvi i osnovni temelj zbog kojeg će ljudi ući u džennet i biti spašeni od vatre.

Postoje djela zbog kojih će, kada ih vjernik učini, ući u džennet i biti sačuvan vatre, kao što je briga o kćerkama ili sestrama koja će biti zaštita od vatre. U ovo spada i to da ukoliko čovjeku umre troje maloljetne djece, bit će mu to zaštita od vatre. Upitali su ga: „A dvoje?“ Pa je rekao: „I dvoje.“ Nisu ga pitali za jedno. A prenosi se s vjerodostojnim lancem da je rekao: “Uzvišeni Allah je rekao: ‘Nema druge nagrade za Moga roba kome uzmem radost dunjaluka izuzev dženneta.’” Dakle, Uzvišeni Allah pojasnio nam je da je nagrada onom čovjeku kome uzme voljeno dijete, pa se on strpi i nada nagradi, džennet.

Dakle, u ovom hadisu spominje se i jedno dijete, pa ukoliko se roditelji, otac ili majka, ili oboje njih, strpe i nadaju nagradi, bit će nagrađeni džennetom. Ovo je velika Allahova nagrada i blagodat. Ovo se isto odnosi na muža, suprugu, druge rođake i prijatelje ukoliko se strpe i nadaju nagradi,i ne čine velike grijehe.

(Izdvojeno iz fetvi Ibn Baza, 4/375)

___________________

Kćerke – štit od Džehennema

Jedan profesor na Univerzitetu u Medini nam je ispričao kako je jednom na hutbi imam Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, džamije kazivao kako mu je tog petka pred džumu došao neki čovjek, sav uzbuđen, i zamolio ga da sasluša njegov slučaj: “Imao sam šest kćeri i mnogo sam žudio da mi žena rodi muško dijete. Kad god bi zanijela ja bih joj prigovarao da iščekujem muško. Kada je sedmi put zanijela rekao sam joj da ako i to bude žensko rastajemo se.

Jedne noći sanjam kako me meleki zebanijeh vode prema Džehennemu. Kod prve kapije najstarija moja kći stoji i reče im: `Moj babo ne može u Džehennem` i oni sa mnom produžiše prema drugoj kapiji. Kad tamo moja druga kći stoji i, isto kao i prva, odbi nas od ulaska u Džehennem. Tako smo kod svake naredne kapije zaticali po jednu moju kćer i nijedna nije dozvolila da me uvedu u Vartu. Kad smo pošli od šeste prema sedmoj kapiji ja se sjetih da više nemam kćeri. U tom užasnom osjećaju straha probudih se. Zahvalih Allahu na svemu i zamolih ga da mi žena donese na svijet i sedmu kćer. Molim te prenesi ovo ljudima.”

A jedan moj džematlija zna reći: “Ne zna šta je dijete ko nema žensko dijete.”

Prenosi Enes, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Ko odgoji (zaštiti) dvije djevojke sve dok ne dosegnu ponoljetstvo ja i on ćemo ući u Džennet zajedno poput ova dva (prsta).“ (Hadis je sahih a bilježe ga imam Muslim i Tirmizi).

Aiša, radijallahu anha, kazuje: “Došla mi je jedna žena, koja prosi s dvoje ženske djece, a ja nisam imala ništa joj dati osim jedne hurme. Ja joj dadoh tu hurmu i ona je uze, raspolovi i dade svojim kćerima a ona ništa ne pojee. Zatim je ustala i otišla. Poslije toga nam je došao Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve selleme, i ja mu ispričah što se desilo, a on reče: ‘Ko bude stavljen na kušnju sa ma koliko kćeri, pa bude dobar prema njima i lijepo ih odgoji, one će mu biti štit od Vatre (na Sudnjem danu).”‘ (Hadis bilježe imam Ahmed, Buhari, Muslim i Nesa`ijj).

Halil Makić, prof.