Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Kakav je propis sihra i klanjanja za sihirbazima i onima koji prave zapise?
Kada u jednoj zemlji oslabi Tevhid onda se u njoj raširi širk, razvrat i sujevjere. Islam strogo zabranjuje sihr i bavljenjem tim poslom, kaže Uzvišeni Allah: (وَٱتَّبَعُوا۟ مَا تَتۡلُوا۟ ٱلشَّیَـٰطِینُ عَلَىٰ مُلۡكِ سُلَیۡمَـٰنَۖ وَمَا كَفَرَ سُلَیۡمَـٰنُ وَلَـٰكِنَّ ٱلشَّیَـٰطِینَ كَفَرُوا۟ یُعَلّviše
Kada u jednoj zemlji oslabi Tevhid onda se u njoj raširi širk, razvrat i sujevjere.
Islam strogo zabranjuje sihr i bavljenjem tim poslom, kaže Uzvišeni Allah:
(وَٱتَّبَعُوا۟ مَا تَتۡلُوا۟ ٱلشَّیَـٰطِینُ عَلَىٰ مُلۡكِ سُلَیۡمَـٰنَۖ وَمَا كَفَرَ سُلَیۡمَـٰنُ وَلَـٰكِنَّ ٱلشَّیَـٰطِینَ كَفَرُوا۟ یُعَلِّمُونَ ٱلنَّاسَ ٱلسِّحۡرَ وَمَاۤ أُنزِلَ عَلَى ٱلۡمَلَكَیۡنِ بِبَابِلَ هَـٰرُوتَ وَمَـٰرُوتَۚ وَمَا یُعَلِّمَانِ مِنۡ أَحَدٍ حَتَّىٰ یَقُولَاۤ إِنَّمَا نَحۡنُ فِتۡنَةࣱ فَلَا تَكۡفُرۡۖ فَیَتَعَلَّمُونَ مِنۡهُمَا مَا یُفَرِّقُونَ بِهِۦ بَیۡنَ ٱلۡمَرۡءِ وَزَوۡجِهِۦۚ وَمَا هُم بِضَاۤرِّینَ بِهِۦ مِنۡ أَحَدٍ إِلَّا بِإِذۡنِ ٱللَّهِۚ وَیَتَعَلَّمُونَ مَا یَضُرُّهُمۡ وَلَا یَنفَعُهُمۡۚ وَلَقَدۡ عَلِمُوا۟ لَمَنِ ٱشۡتَرَىٰهُ مَا لَهُۥ فِی ٱلۡـَٔاخِرَةِ مِنۡ خَلَـٰقࣲۚ وَلَبِئۡسَ مَا شَرَوۡا۟ بِهِۦۤ أَنفُسَهُمۡۚ لَوۡ كَانُوا۟ یَعۡلَمُونَ)
[سورة البقرة 102]
“I povode se za onim što su šejtani o Sulejmanovoj vladavini kazivali. A Sulejman nije bio nevjernik – šejtani su nevjernici: učili su ljude vradžbini i onome cime su bili nadahnuti dvojica meleka, Harut i Marut, u Babilonu. A njih dvojica nisu nikoga učili dok mu ne bi rekli: “Mi samo iskušavamo, i ti ne budi nevjernik!” I ljudi su od njih dvojice učili kako će muža od žene rastaviti, ali nisu mogli time nikome bez Allahove volje nauditi. Učili su ono što će im nauditi i od čega nikakve koristi neće imati iako su znali da onaj koji tom vještinom vlada neće nikakve sreće na onome svijetu imati. A doista je jadno ono za što su se prodali, kada bi samo znali.”el-Bekara 102
Iz ovog ajeta se jasno vidi da onaj ko naučava i radi sihr-vrađbine je kjafir.
Rekli su imam Ahmed, imam Malik, imam Ebu Hanife da je učenje sihra i njegovo podučavanje kufr.
Dok imam Šafija smatra da oni koji naučavaju sihr kada nam opišu svoje radnje pa ako te radnje ukazuju na kufr oni su kjafiri.(Opširnije tefsirul-Kurtubi 2/47)
Rekao je Ibn Kudame rahimehullah: Naukovanje sihra je veliki haram i ne znam da ima oko toga razilaženja. Naš mezheb je da sahir je kafir kad uči o sihru i kad ga radi, svejedno da li smatra to dozvoljenim ili zabranjenim.”( el-Mugni 8/150)
A što se tiče sahira sva ulema je na tome da je kazna za njega da se ubije.
Rekao je Bedžale bin Abde da je Omer radijallahu anhu napisao: “Ubijte svakog sahira i sahiru. Rekao je: I ubili smo tri sahira.” (Sunen Ebu Davud 3043 idr Sahih- Albani)
Kazna za sihirbaza je da se ubije i tu kaznu izvršava vladar ili njegov namjesnik, osim da namjesnik da proglas određenoj skupini da mogu vršiti potragu i kaznu sihirbazima kao što je to učinio halifa Omer radijallahu anhu.
A gdje nema islamskog vladara ili namjesnika vjernici će raditi na suzbijanju ovog kufra prema mogućnostima i datoj situaciji, a moraju ulagati svaki napor da se sihirbazi razotkriju i adekvatno kazne.
Rekao je šejh Ibn Baz rahimehullah:” Kada se ubije sihrbaz njemu se ne klanja dženaza, niti se okupa, niti mu se oblače čefini, niti se ukopava u muslimansko greblje, već se ukopa u kjafirsko greblje.( Fetava Ibn Baz 8/111)
Većina uleme kaže da se od sihrbaza ne prima teoba, ako on učini teobu to je između njega i Allaha, ali se kod muslimana njegovo pokajanje ne prima već se ubija.
A što se tiče namaza za sihirbazima i onima koji prave zapise i čine veliku štetu ljudima, takvi ne mogu biti imami i namaz za takvim je ništavan. Svaki vjernik koji zna koju opasnost ovi ljudi nose po Islam i društvo, takve će prijaviti nadređenim službama koje postavljaju imame da se sklone sa takvih mjesta i da se kazne. Ako te službe ne reaguju onda će učiniti sve kako bi se te hodže razotkrilo i upozorili ljudi na iste i radit će na tome da im što je više moguće onemoguće djelovanje.
Da Allah popravi stanje!
Odgovorio dr. Nurudin Ebu Davud Bektaš
Preuzeto sa Facebook stranice “Pitanja i Odgovori” koju on uređuje.
Pridruži se na ovom linku
Vidi manjeDa li je novotarija stavljati ruke na prsa u namazu?
Čudi me da tako nešto može reći neko ko imalo čita knjige a kamoli neko od daija. Obuhvatanje lijevog zgloba šake desnom šakom i stavljanje na prsa je sunnet kao što je to došlo u hadisu od Vail bin Hadžera radijallahu anhu da je klanjao za Poslanikom sallallahu alejhi ve selem i on je sallallahu alviše
Čudi me da tako nešto može reći neko ko imalo čita knjige a kamoli neko od daija.
Obuhvatanje lijevog zgloba šake desnom šakom i stavljanje na prsa je sunnet kao što je to došlo u hadisu od Vail bin Hadžera radijallahu anhu da je klanjao za Poslanikom sallallahu alejhi ve selem i on je sallallahu alejhi ve selem stavljao ruke na prsa.( Sahih- Ibn Huzejme 479, Sahih- Albani, Ibn Baz)
Bilježi Ebu Davud od et-Tavusa da je Poslanik sallallahu alejhi ve selem stavljao svoju desnu ruku na svoju lijevu ruku zatim bi je stegao i stavio na prsa.”( Sunnen Ebu Davud 759 ova je predaja mursel ali se uzima kod mnoge uleme, a Ibn Hadžer ju je spomenuo spojenu do Poslanika sallallahu alejhi ve selem u Fethu)
Dakle reći da je to novotarija pored svih dokaza je krajnje neodgovorno i uvredljivo, jeste da ima velikog razilaženja po ovom pitanju ali je najispravnije i na njemu su najjači dokazi da se ruke stavljaju na prsa, kao što to spominje šejh Albani u Sigetu salatin- Nebijji sallallahu alejhi ve selem str.69: ” Stavljanje ruku na prsa u namazu je sunnet, a suprotno tome je ili slaba predaja ili nema nikakve osnove.”
Sa ovim postom neću napadati one koji stavljaju ruke bilo gdje u namazu već one koji govore da stavljanje ruku u namazu nema nikakve osnove i da to nije rekao niko od imama Ummeta.
Onaj ko slijedi jači i čvršći dokaz radit će po njemu a neće napadati one koji imaju slabiji dokaz, ali će braniti svoj stav dokazom.
Da nas Allah pomogne na Njegovom putu!
Odgovorio dr. Nurudin Ebu Davud Bektaš
Preuzeto sa Facebook stranice “Pitanja i Odgovori” koju on uređuje.
Pridruži se na ovom linku
Vidi manjeKoji je propis pisanja pohvale – zikra Allaha i salavata skraćeno, s.a.v.s, a.s i dž.š?
Uzvišeni Allah naređuje salavat na Poslanika sallallahu alejhi ve selem:"Zaista Allah i meleki Njegovi donose salavata na Vjerovjesnika. O vjernici donosite salavata na njega i vi i donosite na njega selam!" (el-Ahzab 56) Donošenje salavata na Poslanika sallallahu alejhi ve selem je propisano od Allviše
Uzvišeni Allah naređuje salavat na Poslanika sallallahu alejhi ve selem:”Zaista Allah i meleki Njegovi donose salavata na Vjerovjesnika. O vjernici donosite salavata na njega i vi i donosite na njega selam!” (el-Ahzab 56)
Donošenje salavata na Poslanika sallallahu alejhi ve selem je propisano od Allaha i Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve selem, kaže Poslanik sallallahu alejhi ve selem o ovom fadlu:” Ko donese na mene jedan salavat, Allah Će na njega donijeti deset.” (Muslim 408)
Prema ovom fadlu će biti brižan samo istinski vjernik.
A što se tiče pisanja skraćenice salavati i selama pored Poslanikovog imena, to je ponuđeno raditi, pa čak i zabranjeno, jer to ne ukazuje na salavat i selam i ljudi ga neće pročitati i zaraditi veliku nagradu, a oni koji ne znaju šta ta skraćenica znači ta skraćenica će im stvoriti nedoumice.
Često ljudi su skromni prema propisima vjere -kao u ovom slučaju- a ovaj propis pisanja salavata je najbolje što mogu napisati u svom tekstu kakav god tekst bio.
O ovome kaže Ibnus-Salah u svojoj knjizi Ulumul-Hadis u 25 poglavlju stavka devet: Treba onaj ko spomene Poslanika sallallahu alejhi ve selem da napiše salavat i selam kod njegovog spomena, i ne treba mu biti teško ako to ponavlja mnogo puta, jer je to od najveće koristi za one koji tragaju za hadisima i njegovim knjigama pa to preskaču, a ko to preskoči sebi je zabranio veliku nagradu.”
I kaže:” Također je ovo slučaj i kod spomena, hvale i Zikra Uzvišenog Allaha. Rekao je neka i to izbregava da piše skraćeno: Prvo; da napiše to skraćeno u vidu znakova sa dva slova i slično. Drugo: Da napiše skraćeno značenje kao veselem.”
Rekao je es-Sehavi:” Izbjegavaj u svom rukopisu o ti koji pišeš znakove (s.v.s) tj salavat i salam na Poslanika sallallahu alejhi ve selem da napiše znakove od samo dva slova i slično, pa da bude krnjav kao što to rade neznalice od stranaca i prostaka od studenata.”(Fethul-Mugis fi šerh elfijetil-hadis)
Rekao je šejh Ibn Baz: ” Propisano je da se (salavat i selam) pišu u cjelosti i potpuno, jer je Uzvišeni Allah naredio salavat i salam da bi se čitalac na to podstakao kada ih bude čitao i ne treba da se pišu skraćeno znakovima (s.v.s.v) (a.s) kao što to rane neki pisci, jer je to suprotno naređenju Uzvišenog Allaha kad naređuje salavat: ” O vjernici donosite salavata na njega i vi i donosite na njega selam!” (el-Ahzab 56), i zato što se skraćenicama ne upotpunjuje taj propis i što time ne ispunjava fadl koji postoji u pisanju.”
Dakle, svako onaj ko piše Ime Uzvišenog Allaha i ime Njegovog Poslanika sallallahu alejhi ve selem neka bude brižan da piše zahvalu i slavu na Allaha i salavat i selam na Poslanika sallallahu alejhi ve selem potpuno da ne bi sebi uskratio veliko dobro i bio opisan kao neznalica.
A Allah najbolje zna!
Odgovorio šejh dr. Nurudin Ebu Davud Bektaš
Preuzeto sa Facebook stranice “Pitanja i Odgovori” koju on uređuje.
Pridruži se na ovom linku
Vidi manjeKoji je propis dobrovoljnog doniranja organa poslije smrti?
Alejkumu selam brate! Savremena ulema se po tom pitanju jako razilazi i nemaju približan usaglašen stav, zbog nepostojanja jasnog dokaza iz kojeg bi se moglo zabraniti ili dozvoliti. Ima onih koji zabranjuju darivanje organa svejedno čovjek bio živ ili mrtav od njih je šejh Ibn Usejmin idr. Ima ih kviše
Alejkumu selam brate!
Savremena ulema se po tom pitanju jako razilazi i nemaju približan usaglašen stav, zbog nepostojanja jasnog dokaza iz kojeg bi se moglo zabraniti ili dozvoliti.
Ima onih koji zabranjuju darivanje organa svejedno čovjek bio živ ili mrtav od njih je šejh Ibn Usejmin idr.
Ima ih koji su suzdržani po ovom pitanju kao šejh Ibn Baz i drugi.
Ima ih koji dozvoljavaju za vrijeme života, a zabranjuju poslije smrti.
Ima ih koji dozvoljavaju za vrijeme života i poslije smrti uz određene uslove kao što je ulema Medžme'ul- Fikhul-Islami i drugi.
Od uslova koje su postavili su:
-Da darivanje ne šteti zdravlju daravaoca.
-Da darovani organ ne utječe na potomstvo darovanom kao što su testisi idr.
-Da darovaoc dozvoli ili njegova porodica.
-Da to bude darovanje i ne bude uz protivuslugu.(plaćanje ili šta drugo)
-Da korist bude sigurna onome kome se daruje.
-Da se organ ne daruje onome ko nije u okviru muslimana tj. onome ko ratuje protiv njih.
Ovdje bi se moglo dodati još povjerljivost ustanove koja vrši transplantaciju i doktora koji to izvršava.
Ono što je bitno spomenuti da većina ustanova i medicinskih institucija u islamskim zemljama uzima ovaj govor.
A Allah najbolje zna!
Odgovorio šejh dr. Nurudin Ebu Davud Bektaš
Preuzeto sa Facebook stranice “Pitanja i Odgovori” koju on uređuje.
Pridruži se na ovom linku
Vidi manjeMogu li se kožna oboljenja liječiti Kur'anom tj. naučenom vodom ako medicina nema lijek?
Alejkumuselam. Odgovor na ovo pitanje možete pronaći na ovom linku: https://islamhouse.com/bs/fatwa/721296/ Također: Da li je Kur'an lijek samo za duhovne bolesti ili i za fizičke? Kur'an je lijek i za duhovne i za fizičke bolesti, o čemu govore mnogi kur'ansko-sunnetski argumenti, kako u općviše
Alejkumuselam.
Odgovor na ovo pitanje možete pronaći na ovom linku: https://islamhouse.com/bs/fatwa/721296/
Također:
Da li je Kur‘an lijek samo za duhovne bolesti ili i za fizičke?
Kur'an je lijek i za duhovne i za fizičke bolesti, o čemu govore mnogi kur'ansko-sunnetski argumenti, kako u općoj, tako i u posebnoj formi.
Uzvišeni Allah kaže: „Mi objavljujemo u Kur’anu ono što je lijek i milost vjernicima…“ (El-Isra, 82.)
Tumačeći ovaj ajet, šejh Es-Sa'di, u svome tefsiru veli: „Lijek koji se nalazi u Kur'anu, općeg je karaktera. Njime se liječe srca od sumnji, neznanja, pogrešnih mišljenja, devijacija i zlih namjera. On sadrži potpuno ispravno znanje koje uklanja svaku sumnju i svako neznanje. U njemu su oporuke i podsjećanja kojima se uklanja svaki prohtjev koji je u koliziji sa Allahovim odredbama. On je lijek za tijela od bolesti i nedostataka.“[1]
Na drugom mjestu, Uzvišeni kaže: „On je vjernicima uputstvo i lijek.“ (Fussilet, 44.)
U komentaru ovog ajeta, imam Es-Sa'di veli: „On vjernicima pokazuje Pravi put, podučava ih korisnom znanju, čime dolaze do upute koja liječi i fizička i srčana (duhovna) oboljenja…“[2]
Prenosi se od Ibn Abbasa da je grupa ashaba Vjerovjesnikovih, sallallahu alejhi ve sellem, naišla pored ljudi koji su bili kod vode, a među njima se nalazila osoba koju je ujeo akrep, pa je jedan od tih ljudi izašao pred njih i upitao ih: „Ima li među vama neko ko zna liječiti rukjom? Kod vode se nalazi čovjek kojeg je ujeo škorpija.“ Krenuo je s njim jedan od ashaba i učio Fatihatul-Kitab, a dobio je za to ovce. Čovjek je ozdravio, a ovaj je dotjerao ovce do svojih drugova. Njima se to nije dopalo, pa mu rekoše: ‘Uzeo si za Allahovu Knjigu nagradu!’ Kada su došli u Medinu, rekli su Vjerovjesniku: ‘Allahov Poslaniče, on je uzeo nagradu za Allahovu Knjigu!’ Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, reče im: ‘Najpreče za šta možete uzeti nagradu jeste Allahova Knjiga.'“[3]
Hadis o tome bilježi se i od Ebu Se'ida El-Hudrija.[4]
Dakle, vidimo iz predaje da je ovaj čovjek izliječen od nečega što je fizičke, a ne duhovne prirode.
Šejh Abdul-Aziz b. Baz spominje da su Kur'an i dova lijek za svaku vrstu zla, a ovo je kazao nakon što je upitan o liječenju određenih fizičkih bolesti putem učenja Kur'ana.[5]
Imam Ševkani i šejh Usejmin, također, spominju da je Kur'an lijek i za duhovne i za fizičke bolesti, odnosno i za vidljive i nevidljive.[6]
[1] Tejsirul-Kerimir-Rahman, str. 465.
[2] Tejsirul-Kerimir-Rahman, str. 751.
[3] Buhari, 5737.
[4] Buhari, 5007., i Muslim, 2201.
[5] Pogledati: Ibn Baz, Medžmu'u fetava ve mekalat mutenevvi'ah, str. 24/389-390.
[6] Pogledati: Muhammed b. Ali b. Muhammed Eš-Ševkani, Fethul-Kadir, 3/350., i: Muhammed Salih El-Usejmin, Fetava Nurun ‘aled-derb, 1/119.
Vidi manjeDa li je dozvoljeno osobi koja nije čista tj. džunup da uči Kur'an napamet ne uzimajući mushaf u ruke?
Učenje Kur’ana od strane osobe koja je džunup? Prema velikoj većini učenjaka, četiri mezheba i drugih, zabranjeno je učiti Kur’an onoj osobi koja je džunup, pa makar i ne dodirivala mushaf. Rekao je imam Tirmizi: “To je stav većina učenjaka, iz reda ashaba, tabi’ina i nakon njih, poput Sufjana Sevriviše
Učenje Kur’ana od strane osobe koja je džunup?
Prema velikoj većini učenjaka, četiri mezheba i drugih, zabranjeno je učiti Kur’an onoj osobi koja je džunup, pa makar i ne dodirivala mushaf.
Rekao je imam Tirmizi: “To je stav većina učenjaka, iz reda ashaba, tabi’ina i nakon njih, poput Sufjana Sevrija, Ibn Mubareka, Šafije, Ahmeda, Ishaka. Oni kažu: ‘Žena u hajzu i džunup ne uče ništa iz Kur’ana, osim dio ajeta, harfa i slično.’” (Sunen Tirmizi, 1/175)
Rekao je šejhul-islam Ibn Tejmijje: “Četiri imama mezheba složni su kada je riječ o zabrani takvog postupka.” (Medžmu’ul-fetava, 21/344)
Rekao je imam Kasani: “Prema stavu velike većine učenjaka nije dozvoljeno da džunup uči Kur’an.” (Bedai’u-Sana’i, 1/37).
Učenje Kur'ana od strane žene koja je u menstrualnom ciklusu?
Islamski učenjaci nemaju jedinstven stav po ovome pitanju.
Većina islamskih pravnika (hanefije, šafije i hanbelije), smatraju da je takav postupak zabranjen.
Njihov dokaz je hadis kojeg bilježi imam Tirmizi: „Žena u hajzu i džunup, ne uče ništa od Kur'ana.“
Ukoliko bi osoba proučila nešto od Kur'ana, s namjerom dove ili zikra, a ne učenja Kur'ana, to ne bi bilo sporno.
S druge strane, malikijski učenjaci dozvoljavaju ženi koja ima hajz ili nifas da uči Kur’an, ali bez direktnog dodirivanja mushafa, jer je to zabranjeno prema većini islamskih učenjaka. (Pogledati: El-Mevsu'atul-fikhijjetul-kuvajjtijjeh, 18/321., 33/59).
Slušanje Kur’ana je dozvoljeno u svim ovim situacijama.
Rekao je šejh Ibn Baz: “Džunupu nije dozvoljeno učenje Kur’ana, ni iz mushafa, a ni napamet…Što se tiče slušanja Kur’ana u tom stanju, to nije sporno, jer je u slušanju velika korist…” (Medžmu’u fetava, 10/152)
Vidi manjeDa li se nisab za zekat na pare računa u zlatu ili srebru? Koliki je nisab?
Zahvala pripada Allahu, a salavati i selami Resulullahu, njegovoj časnoj porodici i ashabima. Zekat je jedan od ruknova islama i od najbitnijih ibadeta kojim se muslimani približavaju Allahu, dželle šanuh. Po bitnosti, zekat dolazi odmah poslije dva šehadeta i namaza, a u ajetima i hadisima pretežnoviše
Zahvala pripada Allahu, a salavati i selami Resulullahu, njegovoj časnoj porodici i ashabima.
Zekat je jedan od ruknova islama i od najbitnijih ibadeta kojim se muslimani približavaju Allahu, dželle šanuh. Po bitnosti, zekat dolazi odmah poslije dva šehadeta i namaza, a u ajetima i hadisima pretežno dolazi spomenut uz namaz, što ukazuje na njegovu posebnu bitnost i vrijednost.
Zekat na zlato i srebro jedan je od propisanih vrsta zekata. Uzvišeni je rekao: “Onima koji zlato i srebro gomilaju i ne troše ga na Allahovom putu – navijesti bolnu patnju.” (Et-Tevbe, 34) U periodu objave i poslanstva u opticaju su bile dvije vrste kovanog novca: vizantijski zlatni dinari i perzijski srebrni dirhemi, pa je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odredio nisab (količinu koja se mora dostići da bi zekat bio obavezan) za ta dva vrijednosna materijala. Alija b. Ebi Talib, radijallahu anhu, prenosi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kad budeš imao 200 srebrnjaka koji pregodine kod tebe, od toga ćeš dati 5 srebrnjaka, a na zlato si obavezan dati tek onda kada budeš imao 20 zlatnika, pa kada budu u posjedu godinu dana, daje se pola zlatnika, a ako je više, obračun ide po istom osnovu.” (Ebu Davud, 1573) Kada se pretvore u grame, 200 srebnjaka imaju težinu 595 grama, a 20 zlatnika imaju težinu 85 grama – približno. (Vidjeti: Medžmu'u fetava Ibn Usejmin, 18/138)
Imajući u vidu da papirne novčanice nisu bile prisutne u vrijeme Allahovog Poslanika, alejhis-salatu ves-selam, niti njegovih ashaba, zekat na pare smatra se novonastalim pitanjem o kojem nemamo jasne šerijatske tekstove. Naime, nema razilaženja među islamskim učenjacima da je musliman dužan izdvojiti zekat 2.5% na zlato (dinare) i srebro (dirheme) kada dostignu nisab i pregodine, ali kada su pojavile se papirne novčanice i ljudi su prestali poslovati sa zlatom i srebrom, osim rijetko, javila se nedoumica kod uleme, da li je obavezan zekat na papirne novčanice ili ne? Izrazita većina učenjaka zauzela je stav da je zekat na pare obavezan, analogno zekatu na zlato i srebro, i to mišljenje je ispravnije. Naprotiv drugo mišljenje, da se zekat ne daje na pare, neispravno je, odbačeno i izolirano.
Međutim, javio se drugi problem, a to je kako odrediti nisab na papirni novac? Da li računati protuvrijednost u zlatu ili u srebru ili pak u onome što je korisnije za siromahe? Svako od ovih mišljenja zauzela je skupina mjerodavnih islamskih učenjaka, s tim da je ovo zadnje mišljenje, tj. da se računa po onome što je korisnije za siromahe, stav većine savremenih islamskih pravnika. Dakle, po njima, gleda se na ono što je manje vrijednosti, zlato ili srebro, i na osnovu toga određuje se nisab jer će tako više ljudi davati zekat i korist će biti veća za siromahe i potrebnike radi kojih je u osnovi propisan zekat. Ovo mišljenje je, a Allah najbolje zna, ispravnije i jače i na njega upućuju šerijatske intencije. Pošto papirne novčanice nisu bile prisutne u prvo vrijeme, nemamo jasan dokaz kako odrediti nisab, da li na osnovu zlata ili srebra, pa ćemo to vratiti na ono što je korisnije za siromahe i taj stav je, ujedno, sigurniji i predostrožniji. U prvo vrijeme, 595 grama srebra imalo je istu vrijednost kao 85 grama zlata, ali danas srebro ima manju vrijednost, pa ćemo računati nisab za papirne novčanice u srebru. Stoga, vrijednost 595 grama čistog srebra (danas približno 250€) je nisab za zekat na papirne novčanice danas i onaj ko posjeduje tu vrijednost u parama, ako su pregodinile, dužan je na njih dati zekat. Ovaj stav zauzela je većina islamskih pravnika današnjice. Dakle, to je stav Fikhskog pravnog kolegija (Medžmeu-l-fikhi-l-islami) pod potkroviteljstvom RABITA-e (Svjetska muslimanska liga), koji okuplja najveće učenjake današnjice, zatim stav Vijeća vrhunskih učenjaka (Hejetu kibaril-ulema) i Stalne komisije za fetve (El-Ledžnetud-daime) u S. Arabiji, zatim šejha Ibn Baza, Ibn Usejmina, Ibn Džibrina, Hasana Me'muna, Abdulmuhsina el-Abbada, Abdullaha el-Fevzana, Mustafe el-Adevija, Sa'da el-Haslana, Muhammede el-Munedždžida, Halida er-Rifa'ija, Sulejmana el-Ulvana, Abdul-Aziza et-Tarifija, Halida el-Mušejkiha, Halida el-Musliha i mnogih drugih.
(Vidjeti: Medželletul-buhusil-islamijje, 31/374, 1/214; Fetava El-Ledžnetid-daime, 9/257; Medžmu'u fetava Ibn Baz, 14/125, dr. Abdullah el-Gufejli, Nevaziluz-zekat, str. 155)
Dodatne napomene:
– na propis nisaba ne utiče to što odeđena vjerska institucija izabere jedan od stavova, jer ovo nije od pitanja koja su u isključivoj nadležnosti instutucija, nego obično fikhsko razilaženje u kojem muslimam treba težiti ispravnijem;
– po ovom pitanju nema jasnih šerijatskih argumenata, nego samo obrazloženja i razumijevanja koja su podložna prigovorima i analizama;
– na propis nisaba ne utiče to što će onaj ko je i sam u potrebi biti obavezan dati zekat, zato što je zekat na srebro propisan do Sudnjeg dana, pa kada bi neko kupio 595 grama srebra i čuvao kod sebe da pregodine, opet bio bi dužan dati zekat, iako to u određenom vremenu nema neku veliku vrijednost;
– papirne novčanice već dugo vremena nemaju stvarno pokriće u svjetskim bankama, pa je neispravno tvrditi da je pokriće u zlatu ili srebru, nego je pokriće i u zlatu i u srebru i u drugim vrijednosnim materijalima, ali najveće pokriće je u dugovima (ne postoji);
– onaj ko posjeduje novčanu vrijednost 595 grama srebra u zlatu (približno 250€) godinu dana, bez da ih potroši, to je dokaz da je od onih koji štede i nisu u velikoj potrebi, pa čak i po stavu onih koji kažu da se vraća na zlato, ni taj iznos nije dovoljan čovjeku danas za osnovne potrebe za godinu dana da bi izašao iz okvira siromaha.
Na kraju, izneseni stav smatramo ispravnijim, preferirajućim i predostrožnijim za čovjeka i njegovu vjeru, ali, onaj ko slijedi drugi stav, ima pravo na to, bez da vrijeđa, omalovažava i nipodaštava druge stavove koji su općeprihvaćeni u ummetu, da ne kažemo preči da budu slijeđeni, a Allah najbolje zna.
Amir I. Smajić
13. ramazan, 1441. god.
https://www.facebook.com/am.ibr.sm/posts/1135130450179602
Vidi manjeDa li osoba bez abdesta (ili npr. žena u hajzu i sl.) smije dodirivati Kur'an s prevodom?
1. Dodirivanje mushafa bez abdesta Većina islamskih učenjaka smatra da Mushaf ne smije dodirivati, džunup i žena koja je u menstrualnom ili postporođajnom ciklusu, ali ni osoba koja nije pod abdestom. Njihov dokaz jeste ajet u kojem Allah Uzvišeni kaže: „Njega ne dodiruju osim čisti“, i hadis u kojeviše
1. Dodirivanje mushafa bez abdesta
Većina islamskih učenjaka smatra da Mushaf ne smije dodirivati, džunup i žena koja je u menstrualnom ili postporođajnom ciklusu, ali ni osoba koja nije pod abdestom. Njihov dokaz jeste ajet u kojem Allah Uzvišeni kaže: „Njega ne dodiruju osim čisti“, i hadis u kojem stoji: „Kur’an ne dodiruje osim onaj ko je čist.“
2. Učenje Kur'ana bez abdesta, ali bez dodirivanja mushafa
Učenje Kur'ana u tom slučaju je dopušteno. Rekao je imam Nevevi: „Muslimani su složni da je onome ko ima malu nečistoću (tj. bez abdesta je), dozvoljeno učiti Kur'an, ali je bolje da se abdesti.“ (El-Medžmu’, 2/163.)
Dokaz za ovo je hadis u kojem je Ibn Abbas izvijestio kako je bio kod Mejmune, supruge Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, i prenoćio, a ona mu je tetka po majci. On je rekao: “Legao sam na bok naslonivši se na jastuk poprijeko, a Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sa svojom suprugom uzduž, i zaspao, i kada je bilo pola noći odnosno malo prije, ili malo poslije ponoći, probudio se Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, protrljao svojom rukom po očima (odaginjući pospanost s lica) i potom proučio deset završnih ajeta poglavlja Ali-‘Irnran. Zatim je ustao do obješenog mješčića (vode) i uzeo abdest iz njega perući dobro dijelove tijela, a potom ustao da klanja…“ (Buhari i Muslim)
Buharija je u svome Sahihu ovo poglavlje naslovio: UČENJE KUR'ANA NAKON HADESA (GUBLJENJA ABDESTA)
U svome komentaru na Sahih Muslima (6/46), imam Nevevi veli: „On je dokaz dozvoljenosti učenja Kur'ana bez abdesta, što je jednoglasan stav učenjaka.“
3. Učenje Kur'ana bez dodirivanja, od strane žene koja je u menstrualnom ciklusu
Islamski učenjaci nemaju jedinstven stav po ovome pitanju. Većina islamskih pravnika (hanefije, šafije i hanbelije), smatraju da je takav postupak zabranjen. Njihov dokaz je hadis kojeg bilježi imam Tirmizi: „Žena u hajzu i džunup, ne uče ništa od Kur'ana.“ Prema hanefijama, ukoliko bi osoba proučila nešto od Kur'ana, s namjerom dove ili zikra, a ne učenja Kur'ana, to ne bi bilo sporno. (El-Mevsu'atul-fikhijjetul-kuvajjtijjeh, 18/321).
4. Dodirivanje prevoda Kur'ana (tefsira) i učenje iz njih
Prevodi Kur'ana imaju status tefsira, i u vezi njihovog dodirivanja od strane žene koja je pod hajzom, postoji razilaženje. Ima onih učenjaka koji to dozvoljavaju, dok postoje i oni koji takav postupak osporavaju. Također, postoje i učenjaci koji kažu: Ako postoji više tefsirskog teksta nego kur'anskog, tada je dozvoljeno dodirivati, ali je pokuđeno. Prema hanefijama, ženi u hajzu i onome ko nije čist, zabranjeno je dirati Kur'an, pa makar bio napisan i na neki drugi jezik.
Shodno napisanom, ukratko se može reći sljedeće:
1. Osoba koja nema abdesta: Smije učiti Kur'an bez dodirivanja, ali prema većini učenjaka ne smije dodirivati Kur'an.
2. Osoba koja nema abdesta: Smije dodirivati tefsire i prevode Kur'ana, pod uslovom da kur'anski tekst nije većina i smije iz njih učiti.
3. Žena koja je u hajzu: Prema većini učenjaka ne smije učiti Kur'an nikako, ni bez dodirivanja.
4. Žena koja je u hajzu: Ne smije dodirivati Muhaf, a status mushafa imaju i tefsiri i prevodi gdje kur'anskog teksta ima više nego drugog govora.
Prema imamu Maliku, shodno jednom stavu Ahmeda i taj stav je odabrao i Ibn Tejmije, dozvoljeno je želi u hajzu da uči Kur'an, ali nece ga dodirivati direktno svojim rukama, negi može uciti tako sto ce npr. stranice okretati u rukavicama, ili necim sto ce odvojiti direktan kontakt ruke. Takodjer, moze da uci iz mobitela, jer mobitel nema status mushafa. Ovaj stav su odabrali i Ibn Baz, Muhamed Munedždžid….
Vidi manjeAko učimo neku suru deset puta moramo li svih deset puta učiti i bismilu?
Alejkumusselam. Islamski učenjaci imaju različite stavove kada je u pitanju bismilla: da li je ona ajet svake sure, ili je ajet samo u Fatihi, ili nije ajet nikako.[1] S obzirom na ovo razilaženje i na mogućnost da je bismilla ajet, bilo bi preče, bolje i potpunije da se uči na početku svake sure, pviše
Alejkumusselam.
Islamski učenjaci imaju različite stavove kada je u pitanju bismilla: da li je ona ajet svake sure, ili je ajet samo u Fatihi, ili nije ajet nikako.[1]
S obzirom na ovo razilaženje i na mogućnost da je bismilla ajet, bilo bi preče, bolje i potpunije da se uči na početku svake sure, pa čak i onda kada se ponavlja jedna sura.
Abdul-Fettah b. Abdul-Ganijj b. Muhammed El-Kadi, kaže: „Kada bi neko spojio kraj sure sa njenim početkom, kao npr. kada više puta ponavlja istu suru, u tom slučaju učenje bismille je obavezno (ne treba je izostavljati).“[2]
Rekao je šejh Ibn Baz: „Sunnet je vjerniku i vjernici, na početku svake sure, osim Et-Tevbe, proučiti bismillu. Ako ponavlja suru, ponovit će i učenje bismille.“[3]
Dakle, ako već težimo sunnetu i onome što je bolje, onda bismillu ne bi trebalo izostavljati na početku svake sure, osim Et-Tevbe, a sve s ciljem da nam djelo bude potpunije i ispravnije.
[1] Pogledati: Muhammed El-Emin Eš-Šenkiti, Muzekkireh fi usulil-fikh, str. 81.
[2] El-Buduruz-zahireh, str. 14.
[3] https://binbaz.org.sa/fatwas/8802/%D8%A7%D9%84%D8%B3%D9%88%D8%A7%D9%84-%D9%87%D9%84-%D8%AA%D8%AC%D8%A8-%D8%A7%D9%84%D8%A8%D8%B3%D9%85%D9%84%D8%A9-%D9%81%D9%8A-%D8%A8%D8%AF%D8%A7%D9%8A%D8%A9-%D9%83%D9%84-%D8%B3%D9%88%D8%B1%D8%A9-%D9%88%D9%84%D9%88-%D9%83%D8%A7%D9%86-%D8%A7%D9%84%D8%A7%D9%86%D8%B3%D8%A7%D9%86-%D9%8A%D9%83%D8%B1%D8%B1%D9%87%D8%A7-%D9%81%D9%8A-%D9%86%D9%81%D8%B3-%D8%A7%D9%84%D9%88%D9%82%D8%AA
Vidi manjeŽelim obaviti hadždž za daidžu, moram li se posavjetovati sa njegovom djecom?
Ako je tvoj daidža preselio, a ti si već obavio hadždž za sebe, onda nema smetnje da obaviš hadždž i za njega. Nema potrebe da se savjetuješ sa njegovom djecom ili drugima, ako je on već umro ili je ostario i nije u stanju sam obaviti hadždž. Ako si ti već za sebe obavio hadždž, ti ćeš obavljaju ćiviše
Ako je tvoj daidža preselio, a ti si već obavio hadždž za sebe, onda nema smetnje da obaviš hadždž i za njega. Nema potrebe da se savjetuješ sa njegovom djecom ili drugima, ako je on već umro ili je ostario i nije u stanju sam obaviti hadždž. Ako si ti već za sebe obavio hadždž, ti ćeš obavljaju ći dobrovoljno hadždž za njega, njemu učiniti dobro i tako zaslužiti pohvalu i nagradu i nema potrebe da od bilo koga tražiš dozvolu za to.64 (Šejh Abdulaziz b. Baz)
64 Medžmu'atu fetava semahati, šejh Ibn Baz, poglavlje: Hadždž i ‘umra, str. 66.
____________
Iz knjige “Fetve i propisi vezani za djecu”
Vidi manjeNaslov originala: “FETAVA VE AHKAM HASSA BI-T-TIFL”
Autor: Jusuf b.Muhammed b.Ibrahim el-Atik