Hvala pripada Allahu.
Žena se mora pokoravati mužu osim ako je u pitanju grijeh, ako je to šteta za nju ili će joj to oduzeti njena prava, u tom slučaju neće mu se pokoriti.
Što se tiče pitanja po kojim su se učenjaci razišli, pa supruga slijedi jedno mišljenje a muž drugo, pa joj on naredi da uradi nešto što je u suprotnosti sa onim što ona vjeruje da je više ispravno, odgovor zavisi oko pitanja o kojem se radi.

Ako to ima veze sa nekih određenim propisom ili se tiče njenog ibadeta -bilo da je obavezni ili preporučeni- i da to ne utječe na prava muža, i da kada ona to radi ne rezultira lošim ophođenjem prema njemu, onda ona ne mora uraditi ono u što nije ubjeđena, ako joj njen muž kaže da to uradi. Primjer toga jeste zekat na zlato. Ako je ona ubjeđena da je obaveza dati zekat na zlato iako se koristi kao nakit -što je ispravnije mišljenje- onda ona nije obavezna da se pokori mužu ako joj kaže da ne daje zekat na zlato, iz njenog imetka, ako on slijedi stav da se ne treba dati zekat na zlato koje se koristi kao nakit.

Šejh Muhammed ibn Salih el-‘Usejmin, rahimehullahu te'ala, je rekao:
“Neki muževi sprječavaju svoje supruge da daju zekat na nakit na osnovu drugog slabog mišljenja – koje smo spomenuli iznad. Ovo je haram (zabranjeno); nije dozvoljeno mužu, ocu ili bratu da spriječi nekoga ko želi da dadne zekat na svoj imetak, tako da žena u ovom slučaju neće poslušati muža i mora dati zekat, nezavisno od toga šta on govori, jer je pokornost Allahu iznad pokornosti mužu, a njen muž je neće moći sačuvati od Allahove kazne na Sudnjem danu. Tako da, na primjer, ako njen muž kaže: ‘Ovo je pitanje oko kojeg su se fakihi razišli i ja ne mislim da je to obaveza,’ ona mu treba odgovoriti: ‘Ti imaš svoj stav i ja imam svoj; ja nemogu ne dati zekat, jer je prema stavu koji slijedim to obaveza.’ U ovom slučaju mu mora biti nepokorna a pokorna Allahu. Ako ona kaže: ‘Bojim se da će se naljutiti,’ na to imaju dva odgovora:

Kažemo: pusti ga da se ljuti jer njegova ljutnja nije ništa u poređenju sa Allahovim zadovoljstvom. 
Kažemo: budi mudra sa njim, tj. plati zekat na način da on ne zna. Tako da ćeš ispuniti obavezu davanja zekata i bićeš sigurna od muževe ljutnje.

Ali što se tiče ovog pitanja kažemo mužu: Boj se Allaha! Sve dok tvoja supruga smatra to obaveznim, nije ti dozvoljeno da je sprječavaš da dadne zekat. Isto se odnosi na očeve, ako kažu svojim kćerkama: ‘Nemoj davati zekat jer ja mislim da to nije obaveza.’ Ona ima pravo da kaže: ‘Neću da slušam i da se pokoravam, jer je slušanje i pokoravanje za Allaha i Njegovog Poslanika.’ Ali ako se boji da će se naljutiti na nju -jer su neki ljudi slabe pameti i vjerske dosljednosti- onda može to uraditi mudro – dati zekat bez da oni za to znaju.”
Dželsetu Ramadijeh, 1412 h.g; pitanje broj 5.
Drugi primjer koji ima veze sa načinom klanjanja, kao na primjer način spuštanja na sedždu, da li prvo na ruke ili na sedždu, ili vezivanje ruku na pojasu nakon ruku'a. U ovom slučaju žena nije obavezna slijediti mišljenje svoga muža ako se razilaze, osim ako misli da su oba mišljenja iste težine ili ako bude ubijeđenja u njegovo mišljenje.

Ako to pitanje ima veze sa dobrovoljnim ibadetima ili pokornosti koja utiče na njegova prava, onda joj nije dozvoljeno da ih radi, štoviše to joj je zabranjeno, kao što je slušaj praktikovanja dobrovoljnog posta bez njegove dozvole, ili izlaženje iz kuće radi održavanja rodbinskih veza ili dozvoljenih posjeta bez njegove dozvole, jer ako to uradi ona njemu uskraćuje njegova prava,a ona nije griješna ako to ne radi (dobrovoljna djela), štoviše biće nagrađena zbog pokornosti svome Gospodaru tako što daje svome mužu njegova prava i što izbjegava da to čini radi njega.

Ibn Kudame, rahimehullahu te'ala, je rekao:
“On ima pravo da je spriječi da obavi dobrovoljni Hadždž i da uđe u ihrame za njega, i po ovom pitanju nema razilaženja među učenjacima. Ibnu-l-Munzir je rekao: ‘Svi učenjaci od kojih smo učili se jednoglasno slažu da muž ima pravo da spriječi svoju suprugu da obavi dobrovoljni Hadždž, jer je to dobrovoljno djelo koje utječe na muževa prava, pa njen muž ima pravo da je spriječi od toga, kao na primjer itikaf. Ako joj dadne dozvolu, ima pravo da se predomisli sve dok nije stupila u ihrame za Hadždž, on nema pravo da promijeni svoje mišljenje i da je natjera da izađe iz ihrama, jer početak obavljanja Hadža čini njegovo upotpunjavanje obaveznim.'”
El-Mugni, 3/572.
I rekao je, rahimehullahu te'ala, oko toga da joj muž zabrani da posjeti roditelje kada su bolesni:
“Muž ima pravo da je spriječi da izlazi iz njegove kuće za nešto što treba da uradi, bilo da želi da vidi roditelje, ili da ih posjeti kada su bolesni, ili da ode na dženazu nekome od njih. Ahmed je rekao u vezi žene koja ima muža i bolesnu majku: ‘Poslušnost mužu kod nje je na većem stepenu od poslušnosti majci, osim ako joj on dadne dozvolu.
Jer je poslušnost mužu obavezna, dok posjeta bolesnika nije, tako da nije dozvoljeno ostaviti ono što je obavezno zbog onoga što nije i nije joj dozvoljeno da izađe bez njegove dozvole. Ali muž nebi trebao zabranjivati ženi da ide da posjeti roditelje kada su bolesni ili da ih vidi, jer je to kidanje rodbinskih beza i primoravanje supruge da mu bude nepokorna. Allah nam je naredio da sa njima živimo lijepo, a ovo nije od lijepog života sa njima.'”
El-Mugni, 8/130.

Što se tiče svega ostalog što joj je dozvoljeno, on ima pravo da je spriječi da to uradi ili ja primora da slijedi njegovo mišljenje ako on smatra da je to zabranjeno, i ona to mora prihvatiti ako će činjenje toga prouzrokovati njemu štetu i izložiti ga poniženju i gubitku poštovanja. Na primjer, pokrivanje lica je nešto oko čega se učenjaci razilaze, ali niko nije rekao da je zabranjeno pokriti lice. Ako ona misli da je pohvalno pokriti lice, on ima pravo da je spriječi da otkriva lica i da ga pokazuje muškarcima koji joj nisu mahrem, i ima pravo da je natjera da slijedi njegovo mišljenje, a to je da je obaveza pokriti lice -što je i ispravnije mišljenje- i ona nema pravo da mu se suprostavlja. Ona će biti nagrađena ako to bude radila tražeći nagradu od svoga Gospodara, jer je poslušna svome mužu i radi ono što pokriva više (što je skrivenije).

Za šta god supruga misli da je nešto obavezno, zabranjeno ili novotarija, ne smije se pokoriti mužu tako da ostavi ono što je obavezno ili da uradi ono što je zabranjeno ili novotarija.

Iznad smo spomenuli primjer onoga što je obavezno – zekat na zlato (nakit). Primjer da supruga smatra to haramom a muž dozvoljenim jeste oko pokrivanje lica – suprotno gore navedenom. Ako ona smatra da joj nije dozvoljeno da otkrije lice pred muškarcima koji joj nisu mahrem, njen muž nema pravo da joj naredi da otkrije lice na osnovu toga što on smatra da je to dozvoljeno.
Učenjaci stalne komisije za fetve su upitani:
“Smijem li ja biti nepokorna svome mužu ako on od mene traži da otkrijem lice pred muškarcima koji mi nisu mahremi? Da li riječi: ‘Nema pokornosti stvorenju u pokornosti Stvoritelju’ odnose se i na ovaj slučaj? Imajte na umu da ima razilaženje kod učenjaka po pitanju obaveznosti pokrivanja lica. Je li meni dozvoljeno da otkrijem lice u kući kada su prisutni muški rođaci moga muža, ili kada izađem na balkon na okačim rublje, ako nosim propisan hidžab bez pokrivanog lica?”
Oni su odgovorili:
“Zabranjeno je supruzi da bude poslušna mužu po pitanju nečega što je Allah zabranio, jer nema pokornosti nijednom stvorenju ako je u tome nepokornost Stvoritelju. Pod to podpada i otkrivanje lica pred muškarcima koji joj nisu mahrem, bilo da su to njegovi ili njeni rođaci ili bilo ko drugi, ili pri otvaranju vrata električaru ili gostima. Hidžab nije potpun ako se ne pridržaje svega spomenutog.”
Šejh Abdulaziz Ibn Baz, Šejh Abdurezak Afifi, Šejh Abdullah ibn Gadjan.
Fetava el-Ledžneh ed-Da'imeh, 17/257,258.
Ovdje trebamo napomenuti nekoliko stvari:
 

Lijepo ophođenje supružnika je obavezno sa obje strane.
Nije dozvoljeno supružnicima da se izrugivaju jedno drugom zbog mišljenja koje slijede.
Oba supružnika moraju slijediti najučenije i najbogobojaznije osobe od onih od kojih traže fetve, i ne smiju slijediti strasti i prohtjeve kada traže olakšice.
U pitanjima koja imaju slobode nije dozvoljeno mužu da vrši pritisak na svoju suprugu, ali u pitanjima koja imaju slobode bolje je i poželjnije za suprugu da slijedi mišljenje svoga muža.
Savjetujemo oba supružnika da traže znanje, i tragaju za istinom, i da se prestanu svađati na osnovu laži. Svaka strana treba tražiti istinu.
Sretna porodica je ona u kojoj ima ljubav, susjećanje i razumijevanje među svim članovima porodice. Niste u univerzitetu ili koledžu i ne morate sve stvari vraćati na raspravu. Budite lijep primjer svojoj djeci u slijeđenju istine i ne razilazite se jer to vodi u svađe.

 
A Allah zna najbolje.
Odgovorio: Šejh Muhammed b. Salih el-Munedždžid
Izvor: http://islamqa.info/en/consult/97125
Preveo Redžo Muratović – http://islam-pitanja-i-odgovori.blogspot.com

Hvala pripada Allahu.
Prvo:
Rafidije, Imamije ili Isna ‘Ašerijje (Dvanesto-imamci) su jedan od ogranaka Šija. Nazvani su Rafidije jer su odbili (rafada) mnoge ashabe i odbili su imamet dva šejh Ebu Bekra i Omera, ili jer su odbili imamet Zejda ibn Alija, i napustili ga. Nazvani su Imamije jer se prvenstveno fokusiraju na imamet, i to su učinili od temelja svoje vjere, ili jer tvrde da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao da će Alija i njegovi potomci  biti imami (halife). Nazvani su Isna ‘Ašerijje jer vjeruju u imamet dvanaest ljudi iz Polanikove, sallallahu alejhi ve sellem, porodice, od kojih je prvi Alija, radijallahu anh, a zadnji Muhammed ibn Hasan el-Askeri, navodno skriveni imam, za kojeg tvrde da je ušao u pećinu u Samerau u sredini trećeg hidžretskog stoljeća i da je i dalje živ unutra, i da ga čekaju da izađe!
Oni imaju ubjeđenja i temelje koji su u suprotnosti onima koje imaju muslimani, kao što su sljedeći:

Pretjeruju u vezi sa svojim imamima, tvrdeći da su nepogrješivi, usmjeravaju im mnoge vidove ibadeta kao što je dova, traženje pomoći, žrtvuju njima i tavaf (kruže oko njihovih kaburova). Ovo je veliki širk za koji nam Allah kaže da ga neće oprostiti. Ovaj širk čine i njihovi učeni i obične mase, bez da se iko među njima suprostavlja tome.

Tvrde da je Kur'an izmijenjen, i da je nešto dodano a nešto odstranjeno. Imaju mnoge knjige o tome koje su poznatenjihovim učenim i mnogim od običnih ljudi, i čak kažu da je vjerovanje da je Kur'an izmijenjen od osnovnih temelja vjere. Vidite pitanje pod brojem 21500.

Smatraju nevjernicima gotovo sve ashabe, i odriču ih se, i od puteva kojim se približaju Allahu jeste da ih vrijeđaju i proklinju. Tvrde da su se odmetli nakon smrti Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, osim njih malo (osim samo sedam). Ovo je negiranje Kur'ana koji potvrđuje njihove vrline, i kaže da je Allah zadovoljan njima i da je njih odabrao kao drugove Svoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Time se podrazumijeva i sumnja u sam Kur'an, jer ono što su oni prenijeli; ako su bili nevjernici, nebi bili sigurni da to nisu poremetili ili izmijenili. Međutim, to je ionako ono u što Rafidije vjeruju, kao što smo naveli iznad.

Šejhu-l-islam Ibn Tejmijje, rahimehullahu te'ala, je rekao: “Što se tiče onih koji idu i dalje od toga i tvrde da su se oni odmetli nakon smrti Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, osim malog broja, ne više od njih deset ili blizu tom broju, ili da su postali griješnici, nema sumnje da su oni nevjernici, jer odbacuju  ono što se navodi u Kur'anu na više od jednog mjesta, a to je da je Allah zadovoljan njima i da ih je hvalio. Uistinu, onaj ko sumnja da je ta osoba nevjernik, treba se i sam proglasiti nevjernikom, jer ono što se podrazumijeva iz ovog stava jeste da su oni koji su prenijeli Kur'an bili nevjernici ili griješnici. Ajet kaže: ‘Vi ste narod najbolji (pravi monoteisti i sljedbenici Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovog sunneta) od svih koji se ikada pojavio.’ [Prijevod značenja Ālu ‘Imrān, 3:110], a onajbolji od njih je prva generacija. Ali prema ovom stavu, mnogi od njih su bili nevjernici i griješnici, i da je ovaj ummet najgori narod i da je najgora od njih prva generacije. Poznavanje da je ovo kufr je nešto za što nijedan musliman nema opravdanje u nepoznavanju.”
El-Sarim el-Meslul ala Šatimi-r-Resul, 590.

PripisujubedaAllahu, tj. da je zauzeo mišljenje koje nije imao prije (da je se predomislio op. pre.). Ovo podrazumijeva pripisivanje neznanja Allahu, neka je uzvišen i savršen od onoga što mu pripisuju.

Oni vjeruju u tukju (pretvaranje) što znači da vani pokazuju nešto što se ne nalazi unutra. U stvari to je laganje i licemjerstvo i sposobnost varanja ljudi. Ovo nije nešto što oni rade za vrijeme straha; nego, oni smatraju da je tukja vjerska dužnost za velike i male stvari, u vremenu straha i u vremenu sigurnosti. Bilo šta od istine što je prenešeno od njihovih imama , kao što je hvaljenje ashaba Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ili da se slažu sa ehlu sunnetom, čak i po pitanju tahareta (čišćenja) ili po pitanja hrane i pića, šije odbacuju jer kažu da su to rekli koristeći tukju.

Vjeruju u redže'ah, a to je vjerovanje da će Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i njegova porodica (ehlu bejt), Alija, Hasan, Husejn, i ostali imami vratiti. Također, Ebu Bekr, Omer, Osman, Muavija, Jezid, Ibn zi-l-Džušen i ostali koji su prema njima povrijedili ehlu bejt, će se vratiti.

Prema njihovom vjerovanju, svi ovi ljudi će se vratiti na ovaj svijet još jednom prije Sudnjeg dana, kada je Mehdi pojavi, kao što im je Allahov neprijatelj Ibn Sebe’ rekao da će se ova druga grupa vratiti da bi bili kažnjeni jer su povrijedili ehlu bejt, učinili im nepravdu i uzeli im njihova prava, pa će biti žestoko kažnjeni, onda će svi umrijeti, a onda će biti proževljeni na Sudnjem danu na konačni obračun. Ovo je ono što oni vjeruju.
Što se tiče njihovih ostalih pokvarenih vjerovanja, u sljedećim knjigama možete naći to, koje objašnjavaju kako su ona pogrešna:
El-Hutut el-Aridah, Muhibudin el-Hatib;
Usul Meuheb Eš-Ši'ah el-Imamijjeh, Dr. Nasir el-Kafari;
Firek Mu'asireh tentesib ile-l-Islam, Dr. Galib ibn ‘Ali ‘Avadži, 1/127-269;
El-Mevsu'ah el-Mujessereh fi-l-Edjani ve-l-Mezahib ve-l-Ahzab el-Mu'asireh, 1/51-57.
Također pogledajte odgovor na pitanja 1148 i 10272.
Učenjaci Stalne komisije za fetve su upitani: “Da li je put šija Imamija od islama? Ko ga je izmislio? Jer oni, tj. Šije, pripisuju svoj mezheb našem sejjidu Aliji.”
Odgovor:
“Mezheb šija Imamija je izmišljeni mezheb koji je uveden u islam. Savjetujemo vas da pročitate knjige El-Hutut el-‘Aridah, Muhtesar et-Tuhfeh el-Isna ‘Ašerijjeh i Minhadžu-s-Sunneh od šejhu-l-islama (Ib Tejmijje), što će pojasniti mnogo njihovih novotarija.
Abdulaziz ibn Abdullah ibn Baz, Abdurezak ‘Afifi, Abdullah ibn Gadjan.”
Fetava El-Ledžneh ed-Da'imeh, 2/377.
Drugo:
Iz gore navedenog je jasno da je ovaj mezheb neispravan i suprostavlja se vjerovanju Ehlu Sunneta ve-l-Džemata, i ova ubjeđenja neće biti prihvaćena od bilo koga, bilo od njihovih učenjaka ili običnog naroda.
Što se tiče imama koje sebi pripisuju, oni su čisti od ovih laži i neistina.
Slijede imena ovih imama:

Alija ibn Ebi Talib, radijallahu anh, koji je ubijen kao šehid 40-te god po hidžri;

Hasan ibn Alija, radijallahu anh (3-50 h.g.);

Husejn ibn Alija, radijallahu anh (4-61 h.g.);

Alija Zejnu-l-‘Abidin ibn Husejn (38-95 h.g.), koga zovu El-Sedždžad;

Muhammed ibn Zejnu-l-‘Abidin (57-114 h.g.), koga zovu El-Bakir;

Džafer ibn Muhammed el-Bakir (83-148 h.g.), koga zovu Es-Sadik;

Musa ibn Džafer es-Sadik (128-148 h.g.), koga zovu El-Kazim;

Alija ibn Musa el-Kazim (148-203 h.g.), koga zovu Er-Rida;

Muhammed el-Dževad ibn Alija er-Rida (195.220 h.g.), koga zovu Et-Tekijj;

Alija el-Hadi ibn Muhammed el-Dževad (212-254 h.g.), koga zovu En-Nekij;

Hasan el-‘Askeri ibn Alija el-Hadi (232-254 h.g.), koga zovu Ez-Zekij;

Muhammed el-Mehdi ibn Hasan el-‘Askeri, koga zovu El-Hudždžeh el-Ka'imeh el-Muntezar. Tvrde da je ušau u pećinu u Samerau, ali većina istraživača tvrdi da on uopšte nije ni postojao, i da je on šitski mit.

Vidjeti: El-Mevsu'ah el-Musejereh, 1/51.
Ibn Kesir, rahimehullahu te'ala, je rekao (1/177): “Što se tiče onoga što vjeruju o pećini u Samerau, to je mit koji nema osnove u stvarosti i za to nema dokaza niti vjerodostojne predaje.” El-Bidaje ve-n-Nihaje, 1/177.
Ibn Tejmijje, rahimehullahu te'ala, je podijelio imame Isna ‘Ašerijja u četiri grupe:

Alija ibn Ebi Talib, Hasan i Husejn, radijallahu anhum. Oni su plemeniti ashabi i niko ne sumnja u njihovu vrijednost i imamet, ali je bilo mnogih pored njih koji su dijelili sa njima tu blagodat da budu ashabi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i od ashaba je bilo onih koji su vrijedniji od njih, na onsnovu vjerodostojnih predaja od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

Alija ibn Husejn, Muhammed ibn Alija el-Bakir, Džafer ibn Muhammed es-Sadik i Musa ibn Džafer. Oni su od ispravnih i povjerivih učenjaka. Minhadžu-s-Sunneh, 2/ 243-244.

Alija ibn Musa er-Rida, Muhammed ibn Alija ibn Musa el-Dževad, Alija ibn Muhammed ibn Alija el-‘Askerii Hasan ibn Alija ibn Muhammed el-‘Askeri. Što se tiče njih, šejhu-l-islam Ibn Tejmijje, rahimehullahu te'ala, kaže: “Nisu pokazali puno znanja da bi ummet imao koristi od njih, niti su imali vlast pomoću koje bi pomogli ummetu. Nego, oni su bili kao i ostali Hašimije, imaju počastan položaj, i imaju dovoljno znanja o onome što je neophodno za njih i koliko se očekuje kod ljudi poput njih; to je vrsta znanja koja je raširena kod običnih muslimana. Ali što se tiče znanja koja je pristuno samo kod učenjaka, to znanje nije bilo kod njih. Tako da oni koji su tražili znanje nisu preuzeli od njih ono što su preuzeli od druge trojice. Da su imali ono što se korisno onima koji traže znanje, uzimali bi to od njih, a oni koji traže znanje su veoma svjesni gdje da idu tražeći ga.” Minhadžu-s-Sunneh, 6/387.

Muhammed ibn Hasan el-‘Askeri el-Muntezar (Onaj koga se očekuje). On uopšte nije ni postojao, kao što je navedeno iznad.

A Allah zna najbolje.
Odgovorio: Šejh Muhammed b. Salih el-Munedždžid
Izvor: http://islamqa.info/en/101272
 

Preveo Redžo Muratović – http://islam-pitanja-i-odgovori.blogspot.com

Hvala pripada Allahu.

Pitanje klanjanja kod kaburova

Klanjanje kod kaburova ima dvije vrste:
Prva je vrsta klanjanje onome ko je u kaburu. Ovo je veliki širk koji osobu izvodi iz islama, jer je namaz vid ibadeta, i nije dozvoljeno nijedan vid ibadeta uputiti nikome mimo Allaha. Allah kaže:
“I Allahu se klanjajte i nikoga Njemu ravnim ne smatrajte!” (Prijevod značenja En-Nisa, 4:36)
“Allah, sigurno, neće oprostiti da Njemu druge smatraju ravnim, a oprostiće kome hoće ono što je manje od toga. A daleko je zalutao onaj ko smatra da je Allahu neko ravan.” (Prijevod značenja En-Nisa, 4:116)
Druga vrsta klanjanja kod kaburova, koja ima nekoliko slučajeva:

Klanjanje dženaze kod kabura, što je dozvoljeno.

Primjer: Ako osoba umre i niste bili u mogućnosti da mu klanjate dženazu u džamiji (onda kad je se klanjala op. pre.), onda je dozvoljeno da mu klanjate dženazu nakon što je ukopan.
Dokaz za ovo je ono što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uradio. Prenosi se od Ebu Hurejre da su crn čovjek i crna žena čistili džamiju, i on je (ili ona) umro. Onda je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pitao za njega i oni su rekli: “Umro je.” On je rekao: “Zašto me niste obavijestili? Pokažite mi njegov (ili njezin) kabur.” Pa je otišao do kabura i klanjao dženazu. Zabilježili su ga Buharija (458) i Muslim (956).

Klanjanje dženaze na mezarju, što je dozvoljeno.

Primjer: Ako osoba umre i ne može mu se klanjati dženaza u džamiji, pa odete na mezarje i tamo mu klanjate dženazu prije nego ga ukopate.
Šejh Abdu-l-Aziz ibn Baz, rahimehullahu te'ala, je rekao: “Dozvoljeno je klanjati dženazu preminulome na mezarju kao i što mu je dozvoljeno klanjati dženazu nakon što je ukopan, jer je potvrđeno da je žena čistila džamiju pa je umrla. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je upitao za nju, pa su mu rekli: ‘Umrla je.’ On je rekao: ‘Zašto me nista obavijestili? Pokažite mi njen kabur.’ Pa su mu pokazali a on joj je klanjao dženazu, onda je rekao: ‘Ovi kaburovi su njihovim stanovnicima ispunjeni tamom, ali ih Allah osvjetljava mojim (dženaza) namazom iznad njih.’” Zabilježio ga je Muslim (956).
Fetava el-Ledžneh ed-Da'imeh, 8/392.

Klanjanje na mezarju – mimo dženaze namaza – ovaj namaz je nesipravan i ne broji se, bilo da je obavezan ili dobrovoljan namaz.

Dokazi za to su kao što slijedi:
(i)           Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Čitava zemlja je mesdžid osim mezarja i kupatila.” Zabilježili su ga Tirmizi (317), Ibn Madže (745), Albani ga je ocijenio sahihom u Sahih Ibn Madže (606).
(ii)          Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Allah prokleo jevreje i kršćane, uzeli su kaburove svojih poslanika za mjesto gdje će činiti ibadete.” Zabilježili su ga Buharija (435) i Muslim (529).
(iii)         Klanjanje u mezarjima može biti put koji vodi u obožavanje kaburova, ili da se oponašaju oni koji obožavaju kaburove. Tako da, jer su nevjernici klanjali se Suncu kada je izlazilo i zakazilo, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nam je zabranio da klanjamo kada Sunce izlazi ili zalazi, da to ne bi odvelo do toga da se Sunce obožava mimo Allaha, ili da se sliči time nevjernicima.

Klanjanje prema mezarju, što je zabranjeno, prema ispravnom mišljenju.

Primjer: Klanjaš a mezarje ili kabur je ispred tebe u smjeru kible, ali ne klanjaš u mezarju, nego klanjaš na nekom drugom mjestu blizu mezarja, bez da ima zid ili pregrada između vas.
Dokazi da je ovo zabranjeno:
(i)           Prenosi Ebu Mersed el-Ganevi, radijallahu anh, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ne sjedite na kaburovima, i ne klanjate prema njima.” Muslim (972). Ovo ukazuje da je haram (zabranjeno) klanjati prema mezarjima, ili prema kaburovima ili prema samo jednom kaburu.
(ii)          Razlog zbog kojeg nije dozvoljeno klanjati prema mezarju je i razlog zašto nije dozvoljeno klanjati prema kaburu. Sve dok je osoba okrenuta prema kaburu ili mezarju na taj način da se može reći da je okrenut prema njemu, onda to spada pod zabranu, a ako podpada pod zabranu onda nije ispravno, jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ne klanjate..” Ovdje je zabrana za klajanje, pa ako osoba klanja prema kaburu, on je pomiješao pokornost i nepokornost, a na taj način nije se moguće približiti Allahu.
Napomena: Ako ima zid između tebe i mezarja, onda je u osnovi dozvoljeno klanjati u ovom slučaju i nije zabranjeno. Isto tako, ako ima ulica ili znatna udaljenost što bi značilo da se ti ne možeš smatrati da klanjaš okrenut prema mezarju, onda je dozvoljeno. A Allah najbolje zna.
Vidjeti: El-Mugni (1/403); Eš-Šerh el-Mumti’ od Ibn ‘Usejmina (2/232).

Pitanje šefa'ata (zauzimanja)

Pogriješio si kada si rekao da se niko neće zauzimati na Sudnjem danu osim Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Nego, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, će se zauzimati kao i drugi od vjernika.

Pogledajte odgovor na pitanje pod brojem 11931.
Ali ovdje ćemo spomenuti pitanje koje nije spomenuto tamo, a to je da imaju uslovi koji se vežu za zauzimanje:

Allah mora dati dozvolu onome ko se zauzima.
Allah mora potvrditi za onoga za koga se zauzima.

Dokaz za ove dvije stavke je u ajetima gdje Uzvišeni Allah kaže:
“A koliko na nebesima ima meleka čije posredovanje nikome neće biti od koristi, sve dok Allah to ne dozvoli onome kome On hoće i u korist onoga kojim je zadovoljan.” (Prijevod značenja En-Nedžm, 53:26)
“i oni će se samo za onoga kojim On bude zadovoljan zauzimati “ (Prijevod značenja El-Enbijā’, 21:28)
Što se tiče umišljenog zauzimanja za koje mušrici misle da će njihova božanstva činiti za njih, ovo zauzimanje nije ispravno, jer Allah naće dozvoliti zauzimanje osim ako nije zadovoljan i sa onim ko se zauzima i sa onim za koga se zauzima.
Vidjeti: El-Kavl el-Mufid Šerh Kitab et-Tevhid od Šejha Muhammeda ibn ‘Usejmina, rahimehullah, str. 336-337.
Činjenica da će se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i vjernici zauzimati ne opravdava da se od njih traži zauzimanje, kao što neki ljudi rade kada traže od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da se zauzima za njih, a on je mrtav.
Odgovorio: Šejh Muhammed ibn Salih el-Munedždžid
Izvor: http://islamqa.info/en/13490
 

Preveo Redžo Muratović – http://islam-pitanja-i-odgovori.blogspot.com

Stavljanje kane na kosu ne izvodi iz stanja čistoće i ako se žena abdesti i potare kosu na koju je stavila kanu ili neke druge preparate koji su neophodni ženi, nema nikakve smetnje da potare po kosi (uzme mesh) u slučaju abdesta (malo čišćenje); u slučaju “velikog čišćenja” (gusula), žena mora tri puta posuti vodu po kosi, dok potiranje nije dovoljno. To se zasniva na predanju koje bilježi Muslim u svom Sahihu od Ummu Seleme, r. a., koja je upitala: “Allahov Poslaniče, ja svoju kosu uplićem, pa hoću li je rasplitati kada se kupam (od dženabeta) zbog intimnog odnosa i prestanka menstruacije?” Poslanik, ﷺ, reče joj: “Ne, dosta ti je da na kosu tri puta pospeš vode iz sastavljenih šaka (tri pregršti), a potom saliješ na cijelo tijelo i opereš ga.” Rasplitanje i pranje kose nakon menstruacije bolje je na osnovu drugih hadisa koji govore o tome, a Allah, dž. š., jeste Onaj koji upućuje na pravi odgovor!

Šejh Ibn Baz