Što se tiče hamajlija koje nisu napravljene od kur’anskih ajeta, bilo da se radi o kostima, tisovini, zečijem repu ili sl. – one su zabranjene nedvosmislenim šerijatskim tekstom. Ništa od ovoga nije dozvoljeno stavljati na dijete ili bilo koga drugog. Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je rekao:
“Ko okači hamajliju, počinio je širk.”

Islamski učenjaci su se razišli kada je u pitanju hamajlija koja je napravljena od kur’anskih ajeta i poznatih lijepih dova. Jedna skupina ispravnih prethodnika je to dozvolila, smatrajući da je to isto što i učenje nad bolesnikom.

Druga grupa učenjaka smatra da su hamajlije, pa makar bile kur’anski ajeti i dove, zabranjene. Ovo se prenosi od ‘Abdullaha ibn Mes’uda, Huzejfe, skupine selefa i kasnijih učenjaka – Allah, subhanehu ve te’ala, neka je njima zadovoljan. Zabranjuju sve vrste hamajlija kako se time ne bi otvorila vrata nošenju onoga što nije dozvoljeno. Pored toga se ni u jednom hadisu, u kojem se spominje zabrana nošenja hamajlija, ne izdvaja neka određena vrsta koja bi bila dozvoljena. Dužni smo raditi po općem značenju hadisa , sve dok ne budemo imali dokaz za izdvajanje neke vrste hamajlija iz zabrane.
Ovo je ispravno mišljenje zbog toga što ga podržavaju šerijatski dokazi.

Kada bismo dozvolili nošenje hamajlija koje sadrže kur’anske ajete i dozvoljene dove, onda bi se otvorila vrata da svako stavlja ono što hoće. Kada bi ga neko u tome pokušao spriječiti, mogao bi odgovoriti da hamajlija sadrži kur’anske ajete i da je time dozvoljena. Ne smije se dopustiti da dođe do takvog stanja.
Postoji i treće opravdanje zabrane nošenja kur’anskih ajeta kao hamajlija, a ogleda se u činjenici da čovjek hamajliju unosi na mjesta koja su nečista, kao što je toalet, a Allahove, subhanehu ve te’ala, riječi se moraju poštovati i ne smiju se unositi na takva mjesta.

Šejh Ibn Baz
Fetve učenjaka dvaju harema – 85.str.

Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik, ﷺ, rekao: “Uzvišeni Allah pred kraj svakog stoljeća pošalje ovom ummetu učenjaka koji će obnoviti njihovu vjeru.” (Ebu Davud, 4/109/4291, Taberani, u djelu El-Evsat, 6/405/6527, i Hakim, 4/567/8592.) Islamski učenjaci prihvataju ovaj hadis i uzimaju ga kao argument, a brojni stručnjaci ocijenili su ga autentičnim. (Vidjeti: Kenzul-ummal, 12/88, Kešful-hafa, 1/282, Silsiletul-ehadisis-sahiha, 2/148.) Šejhul-islam Ibn Tejmijje kaže: “Obnavljanje vjere biva nakon što (njeno prakticiranje) izblijedi kod ljudi.” (Vidjeti: Medžmu’ul-fetava, 18/297.) Neki učenjaci smatraju da je obnovitelj vjere u prvom stoljeću bio Omer b. Abdulaziz. U drugom – imam Šafija. U trećem – Ebu Abbas b. Surejdž (a drugi kažu – Ebul-Hasan el-Ešari). U četvrtom – Ebu Hamid el-Esferani (drugi, opet, kažu – Ibnul-Bakilani). (Vidjeti: Sijeru ealamin-nubela, 17/195, Fetava Ibnis-Salah, 1/130, i Kešful-hafa, 1/282-283.) Tako Allah, dželle šanuhu, iz Svoje neizmjerne milosti, na kraju svakog stoljeća pošalje učenjaka koji će oživjeti ljudima izvornu vjeru koju su umrtvili, ili su je raznoraznim novotarijama izmijenili.

Jedan od velikana savremenog doba čije ime će se pamtiti i ostati duboko urezano u svijetlim stranicama islamske historije, čije je znanje ispunilo obzorja, a njegova djela preplavila kontinente, čovjek je čiji je život bio ispunjen čitanjem, proučavanjem, pisanjem i recenzijom, učenjak koji je svakoj sekundi svoga života pridavao pažnju i koristio je na najadekvatniji način, bio je Ebu Abdurrahman Nasiruddin b. Nuh Nedžati Albani, rahimehullah, obnovitelj islamskih znanosti općenito, a hadiske nauke posebno. Krajnje je nezahvalno u jednom kratkom članku govoriti o biografiji učenjaka poput šejha Albanija. Stoga ćemo navesti samo izjave najpoznatijih učenjaka današnjice koje su pokazatelj mjesta koje uživa šejh Albani kod savremenih učenjaka.

Ibn Baz: “Pod nebeskim svodom nisam vidio hadiskog stručnjaka kao što je ekspert Muhammed Nasiruddin Albani”; “Šejh Albani poznat je kao pripadnik ehli-sunneta vel-džemata, čuvar hadisa i borac na Allahovom putu glede toga”; “Šejha Albanija poznajem kao čovjeka ispravne akide.”

Kada je šejh Ibn Baz upitan o prethodno navedenom hadisu i tome ko bi mogao biti obnovitelj vjere u ovom stoljeću, odgovorio je: “Šejh Muhammed Nasiruddin Albani obnovitelj je u našem vremenu, a Allah najbolje zna.” (Vidjeti: Džuhudul-imami Albani, str. 18, predgovor magistarskoj disertaciji autora Ahmeda Husejna el-Džebburija, i El-Imamul-Albani, str. 145, od Muhammeda Bejjumija.)

Stalni kolegij za islamsku da’vu u sastavu: Ibn Baz, Afifi, Gudejan i Abdullah b. Kaud: “Albani nam je poznat kao učenjak, sluga hadisa i borac ehli-sunneta vel-džemata, a njegova su djela korisna.” (Fetavel-ledžnetid-daima, 12/224.)

Šejh Muhammed Emin Šenkiti, imam kur’anskih nauka, autor poznatog tefsira i brojnih djela, kada bi ugledao šejha Albanija u Poslanikovoj, ﷺ, džamiji, prekinuo bi predavanje, ustao i poselamio se sa šejhom Albanijem. (Vidjeti: Džuhudul-Imami Albani, str. 19.)

Muhammed b. Ibrahim Alu Šejh: “Čuvar hadisa, pomagač istine i borac protiv zablude.” (Vidjeti: Džuhudul-Imami Albani, str. 20, i El-Imamul-Albani, str. 146.)

Ibn Usejmin: “Koliko poznajem Albanija iz naših susreta kojih je prilično malo, brižan je glede rada prema sunnetu i borac protiv novotarija, kako u pitanjima akide, tako i u propisima.”

Kada je na jednoj audio kaseti vidio natpis Muhaddis Šama Muhammed Nasiruddin Albani, rekao je: “Ne, on je muhaddis ovoga vremena.” (Vidjeti: Džuhudul-imami Albani, str. 20, i El-Imamul-Albani, str. 145-146.)

Bekr b. Abdullah Ebu Zejd: “Albanijevo pomaganje sunneta i akide prvih generacija osporava samo njegov neprijatelj ili neznalica.” (Vidjeti: Et-Tahziru min muhtesaratis-Sabuni, str. 27, od šejha Bekra Ebu Zejda.)

Abdulmuhsin Abbad, poznati medinski muhaddis: “Albani je veliki učenjak i sluga sunneta, ispravnog akaida, i nije dopušteno o njemu pogrdno govoriti… Stao je u odbranu akide selefa i njihovog pravca, i svi koji tragaju za znanjem ovisni su o njegovim djelima… Smrt ovog učenjaka velika je nesreća za muslimane.” (Vidjeti: Džuhudul-imami Albani, str. 21-22.)

Hamud b. Abdullah: “Albani je postao simbol sunneta i vrijeđanje Albanija jeste put ka udaru na sunnet.” (Vidjeti: Džuhudul-imami Albani, str. 22, i El-Imamul-Albani, str. 147)

Abdulaziz Alu Šejh: “Albani je pomogao sunnet u ovom vremenu.” (Vidjeti: Džuhudul-imami Albani, str. 22.)

Abdullah b. Akil: “Smatram ga imamom sunneta i vrhunskim hadiskim stručnjakom, i veliku je uslugu učinio sunnetu u svojim djelima.” (Vidjeti: Džuhudul-imami Albani, str. 24)

Šejh Salih b. Abdulaziz Alu Šejh: “Nema sumnje da je smrt velikog učenjaka Albanija stvarna nedaća za ummet, jer je Albani velikan od muslimanskih velikana, jedan od hadiskih eksperata, preko kojih je Allah sačuvao ovu vjeru i preko njih raširio sunnet.” (Vidjeti: El-Imamul-Albani, str. 148.)

Šejh Mukbil ev-Vadai, muhaddis Jemena, upitan u vezi s Albanijem, rekao je: “Moje uvjerenje kojim se želim približiti Allahu sročeno je u rečenici: ’Šejh Albani je jedan od obnovitelja na koje se odnosi hadis: ’Uzvišeni Allah pred kraj svakog stoljeća šalje ovome ummetu učenjaka koji će obnoviti njihovu vjeru.’’” (Vidjeti: El-Imamul-Albani, str. 165.)

Abdusamed b. Šerefuddin: “Najveći učenjak hadisa u ovom vremenu.” (Vidjeti: Bidatut-teasubil-mezhebi, str. 254, od Muhammeda Ida Abbasa.)

Na desetine drugih učenjaka posvjedočili su znanje i imamet šejha Albanija, od njih jesu: šejh Mustafa Zarka, šejh Abdurrahman Abdulhalik, šejh Hammad Ensari, šejh Muhammed Esjubi, šejh Abdullah Bessam, šejh Zejd Fejjad, šejh Muhammed Gazali, šejh Karadavi, šejh Tantavi, šejh Abdulkerim Zejdan, šejh Abdullah Menia, šejh Ahmed en-Nedžmi, šejh Muhammed Sebbag, šejh Muhammed Id Abbas, šejh Muhibbuddin Hatib i mnogi drugi. Šejhu Albaniju znanje i imamet posvjedočili su i njegovi savremenici koji su se, nažalost, otvoreno suprotstavili njegovom pravcu, kao što je bio Ebu Fadl Gumari, koji o šejhu kaže: “Dobro poznaje hadis…”, da bi potom okaljao šejhovu čast na njemu svojstven način. (Vidjeti: Silsiletul-ehadisid-daifa, 4/5.) Ebu Fejd Ahmed Gumari, koji je, također, pokazivao otvoreno neprijateljstvo prema šejhu Albaniju, rekao je: “Izučavao je hadis i savršeno ga je izučio.” (Vidjeti: Ulemau ve mufekkirune, 1/299-300, od Muhammeda Medžzuba.)

Šejh Albani, rahimehullah, izgledao je kao čovjek iz prvih generacija koji se pojavio u našem vremenu. Nije mi poznat učenjak koji je iskazivao toliku brižnost kada je u pitanju sunnet Allahovog Poslanika, ﷺ, kao što je bio šejh Albani. Njegova rigoroznost glede toga u očima običnih masa često je podsjećala na pretjerivanje. Neki njegovi učenici kažu da je šejh Albani tabiin koji je okasnio sa svojom pojavom do ovog vremena. Pored svih odlika koje su krasile šejha Albanija i jedinstvene uloge koju je odigrao u ovom vremenu svojom riječju i perom, šejh, rahimehullah, nije bio nepogrješiv, jer je odjećom nepogrješivosti bio odjeven samo Poslanik, ﷺ. Islamske učenjake uzimamo kao posrednike kada se radi o razumijevanju islama, ali nam je Vjerovjesnik, ﷺ, jedini uzor i samo njega slijepo slijedimo. Tako nas uče naši velikani, a između ostalih i šejh Albani, a Allah najbolje zna.

Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović

Vrijeme jutarnjeg i večernjeg zikra nije precizirano, zato nema smetnje učiti jutarnji zikr prije ili nakon izlaska sunca, odnosno večernji prije ili poslije njegovog zalaska. Neki učenjaci smatraju da je jutarnji zikr bolje učiti prije izlaska sunca, a večernji prije njegovog zalaska, na osnovu ajeta: “…i veličaj Gospodara svoga i zahvaljuj Mu prije sunčeva izlaska i prije zalaska.” (Kaf, 39.) Možda bi dokazivanje ovim ajetom i bilo jako da se on ne odnosi na sabah i ikindija-namaz, a što bilježe Buharija i Muslim.

Ibnul-Kajjim smatra da je vrijeme jutarnjeg zikra između nastupa zore i izlaska sunca a večernjeg između ikindije i akšam-namaza. (Vidjeti: Sahihul-vabilis-sajjib, str. 165.) Isto ovo kaže Ibn Usejmin stim što smatra da nema smetnje učiti ovaj zikr i nakon tog vremena ako se ne prouči u njemu. Slično ovome kazali su šejh Ibn Baz i stalni kolegij. (Vidjeti: Fetaval-ledžnetid-daime, 24/178.) Imam Sujuti smatra da je vrijeme jutarnjeg zikra od ponoći do podne-namaza, a večernjeg od podne-namaza do ponoći, (Vidjeti: El-futuhatur-rabbanijje, 3/73 od Ibn Allana.) a Allah najbolje zna.

Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović