Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Da je li haram fotografisati?
Ve alejkumusSelam ve rahmetullahi ve berekatuh, Šejh, dr. Halid ibn Abdullah el-Muslih, Allah ga sacuvao,odgovorio je na slicno pitanje: Bismillahi-r-rahmani-r-rahim! Islamski ucenjaci imaju razlicita mišljenja kada je u pitanju foto-slikanje bica koja imaju dušu, odnosno, da li se takvo slikanje poviše
Ve alejkumusSelam ve rahmetullahi ve berekatuh,
Šejh, dr. Halid ibn Abdullah el-Muslih, Allah ga sacuvao,odgovorio je na slicno pitanje:
Bismillahi-r-rahmani-r-rahim!
Islamski ucenjaci imaju razlicita mišljenja kada je u pitanju foto-slikanje bica koja imaju dušu, odnosno, da li se takvo slikanje podrazumjeva u šerijatskim tekstovima koji zabranjuju slikanje, ili ne.
Prvo mišljenje je da je foto-slikanje zabranjeno (haram) i da nije dozvoljeno osim ako bude zbog nužde ili ako se pojavi opca korist i potreba za tim. Ovo mišljenje zastupa skupina islamskih ucenjaka, meðu njima su šejh Muhammed ibn Ibrahim, zatim šejh Abdu-l-Aziz ibn Baz, i šejh Albanijj (Allah im se smilovao)!
Drugo mišljenje je da je foto-slikanje dozvoljeno i da se, kao takvo, ne podrazumjeva u onim šerijatskim tekstovima koji zabranjuju slikanje. Ovakvo mišljenje je zastupao šejh, Muhammed ibn Salih el-Usejmin i Muhammed ibn Nedžib el-Muti’i (Allah im se smilovao)!
Prva skupina je svoje mišljenje argumentovala opcim šerijatskim tekstovima u kojima se navodi zabranjenost slikanja. Smatrali su da je foto-slikanje samo jedan oblik slikanja, poput kiparstva (slikanja) koje se kleše rukom, tako da sve to potpada pod rijeci Allahovog poslanika, sallallahu ‘alejhi we selleme: „Slikari su ljudi koji ce biti najteže kažnjavani na Sudnjem danu!“ Ovaj hadis se nalazi u oba Sahiha, i prenosi se od Ibn Mes’uda, radijallahu ‘anhu. Osim ovog, postoje i drugi šerijatski tekstovi koji zabranjuju slikanje.
Oni koji zastupaju mišljenje o dozvoljenosti su odgovorili kazavši da šerijatski tekstovi o zabrani slikanja zabranjuju slikanje koje nalikuje Allahovom stvaranju u smislu planiranja i prakticne izvedbe radova. Foto-slikanje u sebi takvo što ne sadrži, obzirom da ono predstavlja samo snimak onoga što je Allah vec stvorio i napravio. Uopce ono nije slicno Allahovom stvaranju!
Ono što je po mom mišljenju najispravnije, jeste da foto-slikanje ne potpada pod šerijatske tekstove koji zabranjuju slikanje zbog toga što ne sadrži oponašanje Allahovog stvaranja i zbog toga što je njegov krajnji cilj samo snimak Allahovog stvaranja u kome covjek nema nikakvog udjela u pogledu oblikovanja i izvedbe rada. Ono je poput naseg izgleda u ogledalu, ili viðenja slike u vodi.
Što se tice pitanja ulaska meleka, valja kazati da su el-Buhari i Muslim zabilježili hadis od Ebu Talhe, da je Allahov poslanik, sallallahu’alejhi we selleme, rekao: „Meleki ne ulaze u kucu u kojoj se nalazi pas i slika!“ U nekim predajama od el-Buharija se spominje: „..niti kipovi!“ U predaji koju je el-Buhari zabilježio od Ibn Omera, radijallahu ‘anhuma, se navodi da je Džibril obecao doci Allahovom poslaniku, sallallahu’alejhi we selleme, pa mu je poslije kazao: „Mi ne ulazimo u kucu u kojoj su pas i slika!“
Kada su u pitanju druge slike, svejedno da li one bile uslikane ili tjelesno oblikovane, poput igracaka za male curice; to ne sprecava meleke od njihova ulaska na osnovu onoga što nam predocava Sunnet. Vjerovjesnik, sallallahu’alejhi we selleme, je dozvolio Aiši da drži igracke u kuci, a u oba Sahiha se navodi predaja od Aiše, radijallahu ‘anha, da je kazala: „Igrala bih se sa svojim dugaricama, i one bi dolazile kod mene! Kada bi unišao Allahov poslanik, one bi pobjegle od njega, ali bi ih Allahov poslanik uhvatio i vratio ih k meni.“…
Ako se neke slike velicaju i uzdižu, onda smatram da se to ubraja u ono što je zabranjeno, obzirom da takvo velicanje dovodi do pojave širka! Meðutim, ako bi se slike držale u ladicama ili u nekim sanducicima i sl., onda ne smatram da je zabranjeno da se te slike cuvaju, svejedno da li to bilo za uspomenu, ili za nešto drugo.
Allah je najznaniji šta je najispravnije!
Što se tice snimaka kamerom, propis toga je identican razilaženju u propisu fotografisanja. I uprkos tome, vecina ucenjaka koja smatra zabranjenim fotografisanje, snimanje kamerom smatra dozvoljenim.
Najispravnije je da je snimanje kamerom dozvoljeno, obzirom da je to obicno prenošenje, te da covjek uopce ne ucestvuje u oblikovanju i stvaranju, što je identicno gledanju u ogledalo i sl. Takvo mišljenje zastupa vecina islamskih ucenjaka, i nema nikakve razlike u dozvoljenosti tog cina radilo se o snimanju za uspomenu ili nešto drugo.
Allah najbolje zna
Pripremio prof. Jasmin Djanan
preuzeto sa http://www.n-um.com
Vidi manjeŠta savjetujete onima čija energičnost prelazi granice normalnog i vodi ekstremizmu?
Dužnost je čuvati se i izbjegavati grubost i ekstremizam, jer Allah, subhanehu ve te’ala, kaže: ”Reci, o sljedbenici Knjige, ne zastranjujte u vjerovanju svome.” Na to, također upućuju sljedeće riječi Allaha, subhanehu ve te’ala: ”Samo Allahovom milošću ti si blag prema njima, a da si osoran i grubviše
Dužnost je čuvati se i izbjegavati grubost i ekstremizam, jer Allah, subhanehu ve te’ala, kaže:
”Reci, o sljedbenici Knjige, ne zastranjujte u vjerovanju svome.”
Na to, također upućuju sljedeće riječi Allaha, subhanehu ve te’ala:
”Samo Allahovom milošću ti si blag prema njima, a da si osoran i grub razbježali bi se iz tvoje blizine.”
Allah, subhanehu ve te’ala, u obraćanju Musa – u, ‘alejhi selam, i Harunu, kada ih šalje faraonu, kaže:
”Pa mu blagim riječima govorite, ne bi li razmislio, ili se pobojao.”
Kaže Allahov Poslanik,sallallahu‘alejhi ve sellem:
”Propali su oni, koji pretjeruju(u vjeri),” i to je ponovio tri puta.
Također, je rekao:
”Čuvaj se zastranjivanja (ekstremizma) u vjeri. One prije vas je uništilo pretjerivanje u vjeri.”
Savjet svim daijama je umjerenost, te da ne pretjeruju u pozivanju. Umjerenost je ići Allahovim, subhenhu ve te’ala, putem i raditi po Njegovoj Knjizi i sunnetu Njegovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem.
Šejh Ibn Baz
Vidi manje(Fetve učenjaka dvaju harema – 38. str.)
Šta uraditi kada čujemo psovanje Allaha s.v.t?
Uvaženi brate, tvoje je pitanje kratko, a da bi odgovor bio potpun, zbog bitnosti onoga što sve obuhvata, trebalo bi da sadrži više toga. Naime, potrebno je pojasniti propis psovanja (vrijeđanja) Uzvišenog Allaha, propis uklanjanja zla rukom, propis sprovođenja šerijatskih kazni od strane pojedinacaviše
Uvaženi brate, tvoje je pitanje kratko, a da bi odgovor bio potpun, zbog bitnosti onoga što sve obuhvata, trebalo bi da sadrži više toga. Naime, potrebno je pojasniti propis psovanja (vrijeđanja) Uzvišenog Allaha, propis uklanjanja zla rukom, propis sprovođenja šerijatskih kazni od strane pojedinaca, propis ponašanja prema otpadniku – murtedu od vjere.
1. Što se tiče vrijeđanja i psovanja Allaha, islamski učenjaci imaju jednoglasan stav o tome da je onaj ko opsuje Allaha, dželle šanuhu, ili Ga na bilo koji način uvrijedi, pod uvjetom da nije prisiljen, da nije učinio lapsus, odnosno da razumije značenje tih riječi – izašao iz okvira islama i postao odmetnik, makar te riječi izrekao u šali.
Ishak b. Rahavejh kaže: “Islamski učenjaci imaju jednoglasan stav o tome da onaj ko vrijeđa Allaha, ili Poslanika, ﷺ, ili ne priznaje nešto od Objave, ili ubije nekog od poslanika, pa makar tvrdio da vjeruje u Objavu, da je tim činom postao nevjernik.” (Ibn Abdulberr, Et-Temhid, 4/226)
Kazao je Ibn Kudama: “Onaj ko uvrijedi – opsuje Allaha, nevjernik je, bez obzira da li se šalio ili bio ozbiljan.” (El-Mugni, 10/103)
Kazao je Ibn Hazm: “Pod nebeskim svodom ne postoji musliman koji vrijeđanje Allaha, dželle šanuhu, ne smatra nevjerstvom.” (El-Muhalla, 11/411)
Imam Merdavi rekao je: “Ko uvrijedi Allaha ili Poslanika, takav je čovjek nevjernik, po jednoglasnom mišljenju islamskih učenjaka.” (El-Insaf, 10/326)
(Napomena: Islamski učenjaci pod pojmom “vrijeđanje i psovanje Allaha” misle na bilo koji vid omalovažavanja Uzvišenog Allaha. A ono što postoji kod nas u Bosni, da ljudi psuju Allah na način koji je svima nama poznat, to je nešto za što učenjaci današnjeg doba nisu mogli da vjeruju da postoji na planeti kada su im studenti sa naših prostora pojasnili na koji način ljudi na našim prostorima psuju i vrijeđaju Allaha.)
2. Kada je u pitanju uklanjanje zla rukom, treba spomenuti činjenicu koja je nepoznanica velikom broju muslimana, a to je neispravno shvatanje riječi Allahovog Poslanika: “Ko od vas vidi zlo, neka ga ukloni rukom, a ako ne može, neka ga ukloni jezikom – govorom, a ako ni to ne može, neka to prezire srcem, a to je najslabiji vid imana.” (Muslim)
Kazao je Kadi Ebu Bekr Ibn el-Arebi, poznati učenjak malikijske pravne škole i to nije Ibn Arebi poznat kao “vođa nevjerstva i zablude”, u komentaru spomenutog hadisa: “Jedna od manje poznatih stvari u ovom hadisu jeste i to što je Allahov Poslanik u ovom hadisu počeo hadis spominjanjem zadnje stvari, a to je uklanjanje zla rukom, a u osnovi se počinje uklanjanjem zla jezikom, a nakon toga se zlo uklanja rukom.” (Ibn El-Arebi, Ahkamul-Kur’an, 2/67)
Šejh Ibn Baz upitan je o uklanjanju zla rukom, pa je kazao: “Uzvišeni Allah u opisu mu’mina navodi da oni naređuju dobro i odvraćaju od zla. Rekao je Uzvišeni Allah: ‘A vjernici i vjernice su prijatelji jedni drugima: traže da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju’ (Et-Tevba , 71); ‘I neka među vama bude onih koji će na dobro pozivati i tražiti da se čini dobro, a od zla odvraćati – oni će šta žele postići.’ (Alu Imran, 104); ‘Vi ste narod najbolji od svih koji se ikada pojavio: tražite da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćate, i u Allaha vjerujete’(Alu Imran, 110). Ajeti u kojima se naređuje naređivanje dobra i odvraćanje od zla mnogobrojni su, a sve to pokazatelj je bitnosti toga i pokazatelj velike potrebe za tim. U vjerodostojnom hadisu zabilježeno je da je Allahov Poslanik kazao: ‘Ko od vas vidi zlo, neka ga ukloni rukom, ako ne može, neka ga ukloni jezikom – govorom, a ako ni to ne može, neka to prezire srcem, a to je najslabiji vid imana.’ (Muslim, Sahih) Odvraćanje od zla rukom primijenit će osoba koja za to ima mogućnosti, kao što je slučaj sa vladarom ili institucijama koje imaju tu nadležnost, ili emir u onome što je u njegovoj nadležnosti, ili kadija – sudija u onome što je u njegovoj nadležnosti, ili čovjek u svojoj kući u pogledu svoje djece ili članova porodice.
Onaj ko to ne može ili onaj čije će takvo postupanje izazvati smutnju, prepirku ili fizički obračun, on neće uklanjati zlo rukom, već će se ograničiti na uklanjanje zla jezikom i to je dovoljno kako se ne bi desilo da uklanjanje zla rukom prouzrokuje zlo veće od onoga koje je želio da otkloni, kao što su to spomenuli islamski učenjaci.
Što se tiče takve osobe, dovoljno je što će to osuditi jezikom, tako što će kazati: ‘Brate, boj se Allaha, to nije dozvoljeno; to je obaveza da se ostavi, to je obaveza da se učini’, i slično tome, lijepim riječima i na pristojan način. Nakon toga dolazi negiranje srcem, tako što će srcem prezirati grijeh pokazujući svoj prezir, isto kao što neće sjediti sa onima koji čine grijeh, a i to potpada pod prezir srcem.”
Izvor fetve oficijelna stranica šejha Ibn Baza: http://www.binbaz.org.sa/mat/246
Pošto smo konstatirali, navodeći jednoglasan stav učenjaka, da je psovanje i vrijeđanje Allaha – kufr, kao i to da je obaveza onome koji vidi zlo da ga ukloni, tebi je obaveza da spomenutoj osobi, na lijep način, pojasniš opasnost i veličinu tog (ne)djela, da pojasniš da činjenjem tog djela čovjeku propadaju sva djela koja je počinio do tada¸i da mu ona neće koristiti ako umre u takvom stanju, osim ako se pokaje. Kazao je Uzvišeni Allah: “A onaj ko otpadne od prave vjere – uzalud će mu biti djela njegova i on će, na onom svijetu, nastradati. “ (El-Maida, 75) Uzvišeni Allah također je kazao: “A tebi, i onima prije tebe, objavljeno je: Ako budeš druge Allahu ravnim smatrao, tvoja djela će sigurno propasti, a ti ćeš izgubljen biti. Nego, Allahu se jedino klanjaj i budi zahvalan!” (Ez-Zumer, 65–66)
3. Što se tiče sprovođenja šerijatskih kazni u pogledu onih koji to zaslužuju u vremenu kada ne postoji šerijatska vlast niti se sudi po Allahovim zakonima, da li je dozvoljeno pojedincu da sprovodi šerijatske kazne? Islamski učenjaci u pogledu tog pitanja kazali su da nije dozvoljeno pojedincu da sprovodi šerijatske kazne u slučaju osoba koje su počinile prekršaj zbog kojeg su zaslužile šerijatsko kažnjavanje. Razlog za to jeste što bi to vodilo do smutnje, nereda, bespravnog prolijevanja krvi, jer sprovođenje šerijatskih kazni opširno je poglavlje i veoma osjetljivo, poglavlje o kojem ljudi malo toga znaju. Kada bi se dozvolilo svakome da sprovodi šerijatske kazne, ljudi bi prolijevali tuđu krv bespravno pod izgovorom da je to sprovođenje šerijatskih kazni.
Poznati tumač Kur’ana, imam Kurtubi u svome je Tefsiru kazao: “Ne postoji razilaženje u pogledu toga da sprovođenje šerijatske kazne – odmazde za ubistvo (kisas) ne sprovodi niko osim vladar kojem je stavljeno u obavezu da sprovodi šerijatske kazne za ubistvo i druge prijestupe.” (El-Džamia li ahkamil-Kur’an, 2/245)
Od Ebu Ez-Zenada prenosi se, a on prenosi od svoga oca, a on od pravnika Medine, čijem se mišljenju vraćaju ljudi, da su govorili: “Ne dolikuje nikome da sprovodi šerijatske kazne osim vladaru, izuzev što je dozvoljeno da čovjek sprovede kaznu za blud nad svojim robom ili robinjom.” (Ševkani, Nejlul-evtar, 7/172)
Naš uvaženi šejh Safet Kuduzović u jednom od svojih članaka, objavljenim na minber.ba , kazao je: “Budući da nema islamske vlasti koja bi adekvatno kaznila smutljivce i pokvarenjake, a kaznene mjere u islamu može izreći i sprovoditi isključivo islamski vladar, kazna za uznemiravanje Svevišnjeg Allaha, Poslanika, ﷺ, i vjernika prolongirat će se za Sudnji dan. Obaveza je ljude upozoriti na pogubnost takvih postupaka i poniženje koje mogu doživjeti na dunjaluku i bolnu kaznu koju će sigurno iskusiti na ahiretu, ako se u međuvremenu ne pokaju. Na muslimanima je da ukazuju na greške i pojašnjavaju propise, a Allahova riječ ostaje istinita: ‘A većina ljudi, ma koliko ti želio, neće biti vjernici’ (Jusuf, 103).”
4. Treba da znaš, cijenjeni i uvaženi brate u islamu, da sve spomenuto ne znači da je tebi zabranjeno da takvim osobama pokušavaš na lijep način da pojasniš propise vjere, da ih pozoveš na pokajanje. Štaviše, dozvoljeno ti je da za njih moliš Allaha u vremenima kada se dove primaju, da ih Allah uputi na Pravi put.
Islamski se učenjaci ne razilaze, kako navodi šejhul-islam Ibn Tejmijja u svojim Fetvama, u pogledu prihvatanja pokajanja otpadnika čije se otpadništvo ponovi više puta, ako se iskreno pokaje Allahu zbog počinjenih grijeha, kada je u pitanju njegov odnos između njega i Allaha, ali se razilaze u pitanju da li se to pokajanje prihvata u ovodunjalučkim propisima. To je dovoljan razlog da se potrudiš u pojašnjavanju propisa onima kojima je to potrebno, ne bi li Allah dao da se oni, tvojim sebebom, vrate Pravom putu.
Uvaženi učenjak današnjeg vremena Muhammed Salih Munedždžid, u jednoj od svojih fetvi u pogledu čovjeka čija je majka ostavila islam i vratila se vjeri na kojoj je bila prije (sikizam), nakon što je pojasnio čovjeku da nema obavezu činjenja dobročinstva majci nakon što je postala otpadnik od vjere, kazao je: “Moj savjet tebi jeste: ne gubi nadu u to će se tvoja majka vratiti uputi i ne prestaj da je pozivaš na najljepši način, uz sve to ustraj u dovi za nju, naročito u odabranim vremenima, kao što je zadnja trećina noći, ili u odabranim stanjima, kao što je stanje sedžde u namazu. I znaj da ona nema nikakvih prava kod tebe sve dok je otpadnica.”
Vidi manjeA Allah najbolje zna!
Odgovorio: Elvedin Pezić, prof.
Umra za umrlog roditelja
Poželjno je obaviti hadž i umru za umrlog, a i živi će zbog toga imati nagradu. U hadisima se navodi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odobravao, pa čak i preporučivao, obavljanje hadža (umra ide uz hadž) za umrlu osobu. Ako je naš bližnji, za koga želimo obaviti umru i hadž, bioviše
Poželjno je obaviti hadž i umru za umrlog, a i živi će zbog toga imati nagradu. U hadisima se navodi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odobravao, pa čak i preporučivao, obavljanje hadža (umra ide uz hadž) za umrlu osobu. Ako je naš bližnji, za koga želimo obaviti umru i hadž, bio musliman, poželjno je da mu učinimo dobro i da za njega obavimo umru i hadž.
U hadisima se navodi nekoliko djela koja čine živi, a od kojih umrli imaju koristi. Tu su, između ostalih, sljedeća djela: traženje oprosta, udjeljivanje sadake (osobito trajne), obavljanje umre i hadža, vraćanje duga, pošćenje ramazanskog posta (ako je post izostavio iz opravdanih razloga i umro), pošćenje iskupnog posta za neki prekršaj…
Šejh Ibn Baz, rahimehullah, smatra da ne postoji dokaz da se na ime umrlog može obavljati namaz, niti učiti Kur’an, niti postiti dobrovoljni post. On kaže da se treba ograničiti na ono za šta postoji šerijatski dokaz, i to je najsigurnije. Kažemo ovako, a, opet, postoje učenjaci koji smatraju da sevapi od učenja Kur’ana stižu umrloj osobi. Molim Sveznajućeg Allaha da nas pouči islamu, On je pokrovitelj uspjeha.
Na pitanje odgovorio: prof. Abdurrahman Kuduzović
Vidi manjePreuzeto sa stranice http://www.n-um.com
Uzimanje Poslanika za posrednika
Odgovor na ovo pitanje zahtijeva dodatna pojašnjenja: ako se pod ovim posredništvom podrazumijeva slijeđenje Poslanika, ﷺ, ljubav prema njemu, zatim pokornost njegovim naredbama, te ostavljanje njegovih zabrana, kao i iskrena predanost u ibadetu samo Allahu, dželle šanuhu, onda je to islam. To je Alviše
Odgovor na ovo pitanje zahtijeva dodatna pojašnjenja: ako se pod ovim posredništvom podrazumijeva slijeđenje Poslanika, ﷺ, ljubav prema njemu, zatim pokornost njegovim naredbama, te ostavljanje njegovih zabrana, kao i iskrena predanost u ibadetu samo Allahu, dželle šanuhu, onda je to islam. To je Allahova vjera sa kojom su došli poslanici, čije je slijeđenje dužnost svakom punoljetnom i pametnom čovjeku. Međutim, ako se Poslanik, ﷺ, uzima za posrednika na taj način što mu se upućuje dova ili traži pomoć od njega, ili se pak od njega moli pobjeda nad neprijateljem, ili se moli za ozdravljenje bolesnih – to je onda vjera Ebu Džehla i njemu sličnih koji obožavaju kipove. Takav vid posredovanja veliki je širk.
Znači, ovakvo uzimanje posrednika smatra se velikim širkom – bez obzira da li su ti, od kojih se traži spomenuto, poslanici, evlije, džini, meleki, drveće, kamenje ili kipovi.
Postoji i treća vrsta uzimanja posrednika, poznata kao posredništvo položajem (ugledom) Poslanika, ﷺ, njegovom ličnošću ili autoritetom. Naprimjer, ako čovjek u dovi kaže: “Molim Te, Allahu, Tvojim Poslanikom, ili pravom Tvoga Poslanika, ili ugledom evlija i dobrih ljudi…” i sl., ova vrsta posredništva smatra se bidatom (novotarijom) koja otvara put širku. Stoga ovakvo posredništvo nije dozvoljeno činiti, svejedno bilo to Poslanikom, ﷺ, ili nekim drugim, jer to nije propisao Allah, dželle šanuhu. Poznato je da su ibadeti strogo ograničeni samo na ono za što postoji dokaz u šerijatu. (Što se tiče onog slijepca koji je za života Allahovog Poslanika, ﷺ, došao tražiti od njega da moli Allaha, dželle šanuhu, da mu povrati vid, to ne ulazi u okvire posredništva ugledom Poslanika, ﷺ, ili njegovim mjestom kod Allaha, dželle šanuhu, kao što se vidi iz samog konteksta hadisa, kako su to pojasnili islamski učenjaci.) Inače, ovo je dozvoljeno zatražiti od bilo koga ko je živ, kao naprimjer da se svome bratu, ocu ili nekom drugom za koga smatramo da je hairli čovjek, kaže: “Moli Allaha za mene da me izliječi od bolesti, da mi povrati vid ili da mi podari hairli potomstvo”, ili nešto slično.
Ovakav vid traženja od nekog živog da moli za tebe dozvoljen je na osnovu mišljenja svih islamskih učenjaka.
Šejh Ibn Baz
(Fetve učenjaka dvaju harema, str. 12)
Vidi manjeKako su se ashabi obraćali Poslaniku?
Dok je Vjerovjesnik, ﷺ, bio živ, ashabima nije bilo dozvoljeno da mu se obraćaju riječima: “O, Muhammede”, zbog govora Uzvišenog Allaha, koji kaže: “Ne smatrajte Poslanikov poziv upućen vama kao poziv koji vi jedni drugima upućujete.” (En-Nur, 63) Dahak prenosi od Ibn Abbasa, r. a., da su ljudi govoviše
Dok je Vjerovjesnik, ﷺ, bio živ, ashabima nije bilo dozvoljeno da mu se obraćaju riječima: “O, Muhammede”, zbog govora Uzvišenog Allaha, koji kaže: “Ne smatrajte Poslanikov poziv upućen vama kao poziv koji vi jedni drugima upućujete.” (En-Nur, 63)
Vidi manjeDahak prenosi od Ibn Abbasa, r. a., da su ljudi govorili: “O, Muhammede, O, Ebu Kasime (oče Kasimov)”, pa im je Uzvišeni Allah, iz poštovanja prema Vjerovjesniku, ﷺ, to zabranio, te su nakon toga govorili: “O, Allahov Poslaniče! O, Allahov Vjerovjesniče!” Ovako su rekli Mudžahid i Seid b. Džubejr. Prenosi se od Katade da je rekao: “Uzvišeni Allah naredio je poštivanje Svoga Vjerovjesnika, ﷺ, kao i njegovo uvažavanje, te da se njegova ličnost uzdigne i stavi na posebno mjesto.”
Mukatil b. Hajjan rekao je: “I, kada ga budete dozivali, ne govorite mu: ‘O, Muhammede, o, sine Abdullahov’, nego mu ukažite poštovanje i recite: ‘O, Allahov Vjerovjesniče, o, Allahov Poslaniče’.”
Prenoseći od Zejda b. Eslema, Malik je rekao: “Uzvišeni Allah naredio im je da ga poštuju.” Zato se Vjerovjesnik, ﷺ, ne doziva samo imenom, nego se kaže: “O, Allahov Poslaniče, o, Allahov Vjerovjesniče”.
Isto tako, Vjerovjesnika, ﷺ, nije dozvoljeno dozivati nakon njegove smrti, jer je dova ibadet i ne upućuje se nikome drugome osim Allahu, dž. š.
Kaže Uzvišeni Allah: “I uistinu Allahove kuće samo Njemu pripadaju i nemojte Mu pored Njega drugim ravne smatrati”, “Ko je u većoj zabludi od onih koji se, umjesto Allahu, klanjaju onima koji im se do Sudnjeg dana neće odazvati i koji su prema njihovim molbama ravnodušni.” (El-Ahkaf, 5)
Allahov Poslanik, ﷺ, rekao je Ibn Abbasu, r. a.: “Kada budeš tražio, traži od Allaha, a kada se budeš oslanjao, onda se na Allaha osloni.” (Tirmizi, br. 2516, a Albani u djelu Sahih Sunen Timizi kaže da je vjerodostojan)
U osnovi, dova predstavlja traženje koristi ili odbijanje neke štete. Kada nekog vjernika, dakle, osobu koja priznaje samo Uzvišenog Allaha za Gospodara i dovu ne upućuju nikome mimo Njega Jedinog, zadesi neka nevolja ili teška situacija, tada izgovara: “O, Allahu”, što znači: “O, Allahu, spasi nas, ili spusti na nas kišu, ili pomozi nam!” Što se tiče obožavaoca kabura i turbeta, oni dove upućuju svojim evlijama i uglednicima govoreći: “O, Bedevi! O, Rai! O, Gejlani!”, što znači: “O, Bedevi, spusti na nas kišu, ili pomozi nas ili spasi!”
Postoje i neki ljudi koji govore: “O, Allahov Poslaniče! O, Muhammede!”, i njemu se obraćaju u istom značenju, tj. njemu dovu upućuju i od njega traže pomoć i kišu.
Ovakav vid obraćanja nekome mimo Allaha predstavlja najveći i najgori oblik suprotstavljanja onome sa čime je došao Muhammed, ﷺ, i ostali poslanici, i onome zbog čega su sve nebeske knjige spuštene, a to je poziv u robovanje samo Uzvišenom Allahu.
Shodno tome, u vjeri islamu, sa kojom je Uzvišeni Allah zadovoljan, nije dozvoljeno upućivanje dove nekome drugome mimo Allaha, bilo da se radi o vjerovjesniku, poslaniku ili bliskom meleku, nego se dova upućuje samo Njemu, Jednom i Jedinom. Zbog toga je rekao Uzvišeni Allah: “Onaj koji se nevoljniku, kad Mu se obrati, odaziva, i koji zlo otklanja i koji vas na Zemlji namjesnicima postavlja. Zar pored Allaha postoji drugi bog? Kako nikako pouku vi da primite!” (En-Neml, 62)
Međutim, ukoliko čovjek izgovori: “O, Muhammede!” ili “O, Allahov Poslaniče”, ne namjeravajući time da mu uputi dovu za nešto (u smislu ibadeta), nego želeći da se prisjeti njega i njegovog lika, ili da, čitajući hadis Poslanika, ﷺ, kaže: “Salallahu alejke, ja resulullah” (neka je mir i spas na tebe, o, Allahov Poslaniče), ili: “Nema boljeg i ljepšeg govora od tvoga govora, o, Allahov Poslaniče”, takav način obraćanja smatra se dozvoljenim. S druge strane, riječi: “O, Muhammede!” (samim imenom), sadrže nedostatak uvažavanja i pažnje prema Allahovom Poslaniku, ﷺ, što smo naznačili na početku.
Šejh Ibn Baz, Allah mu se smilovao, upitan je: “Da li se smatra širkom da neko na bilo kojem dijelu zemlje kaže: ‘O, Muhammede! O, Allahov Poslaniče!’, dozivajući ga?”, pa je odgovorio: “Uzvišeni Allah objavio je u Svojoj plemenitoj Knjizi, a i u sunnetu Svoga Poslanika, neka je na njega mir i spas, da je ibadet (robovanje) isključivo samo Allahovo pravo i da je i sama dova ibadet. Stoga, koji god čovjek na bilo kojem dijelu zemlje kaže: ‘O, Allahov Poslaniče ili Vjerovjesniče!’, ‘O, Muhammede, spusti na nas kišu, pomozi me, pomozi svoj ummet, izliječi me ili druge od muslimana, uputi one koji su zalutali!’, i slično, pridružio je Allahovog Poslanika Uzvišenom Allahu u ibadetu, tj. učinio je širk.
Ovako se tretira svaki čovjek koji postupi na ovaj način, bilo da se radi o vjerovjesnicima, melekima, evlijama (dobrim ljudima), džinima ili kipovima, kao i svakom drugom stvorenju, jer Uzvišeni Allah kaže: ‘Džine i ljude stvorio sam samo zato da Mi se klanjaju’ (Ed-Darijat, 56), ‘O, ljudi, klanjajte se Gospodaru svome, koji je stvorio vas i one prije vas, da biste se kazne sačuvali.’ (El-Bekara, 21).” (Ibn Baz, Medžmuu fetava, 453/2)
Također, šejh Usejmin, Allah mu se smilovao, upitan je: “Pojedini ljudi, kad ih zadesi kakva nevolja, govore: ‘O, Muhammede! O, Ali! O, Gejlani’, pa kakav je šerijatski propis o tome?”, pa je odgovorio: “Ako time upućuje dovu njima i traži pomoć od njih, on je mušrik i počinio je veliki širk, koji njegovog vlasnika izvodi iz vjere. Na njemu je da se pokaje Uzvišenom Allahu i da samo Njemu dovu upućuje, kao što je rekao Uzvišeni Allah: ‘Onaj koji se nevoljniku, kad Mu se obrati, odaziva, i koji zlo otklanja i koji vas na Zemlji namjesnicima postavlja.’ (En-Neml, 62) Sama činjenica da se tako tretira mušrikom, ukazuje na to da postaje izgubljen i bez pameti. Rekao je Uzvišeni Allah: ‘Vjeru Ibrahimovu izbjegava samo onaj koji ne drži do sebe’ (El-Bekara, 130), ‘Ko je u većoj zabludi od onih koji se, umjesto Allahu, klanjaju onima koji im se do Sudnjeg dana neće odazvati i koji su prema njihovim molbama ravnodušni.’ (El-Ahkaf, 5).” (Ibn Usejmin, Fetve, 133/2)
A Allah najbolje zna!
Preveo i obradio: Bekir Hodžić
Šta uraditi ako neznam broj dana koji trebam napostiti?
Postovana sestro, ti si duzna nastojati istaziti i utvrditi broj dana i napostiti onoliko koliko smatras da nisi postila. Istovremeno, od Allaha dz.s., ces traziti pomoc i uputu, a “Allah nikoga ne opterecuje preko njegovih mogucnosti.”(El-Beqara: 286) Prema tome, ti treba da se potrudis, da istraziviše
Postovana sestro, ti si duzna nastojati istaziti i utvrditi broj dana i napostiti onoliko koliko smatras da nisi postila. Istovremeno, od Allaha dz.s., ces traziti pomoc i uputu, a “Allah nikoga ne opterecuje preko njegovih mogucnosti.”(El-Beqara: 286)
Prema tome, ti treba da se potrudis, da istrazis broj propustenih dana i da budes predostozna, te da napostis onoliko koliko smatras da si propustila. Uz to, duzna si da se pokajes Uzvisenom Allahu. Allah je Onaj koji upucuje na ono sto je ispravno.
Sejh Ibn Baz
Iz knjige: “Fetve o zenskim pitanjima”
Vidi manjeKada se žena okupa poslije menstruacije koje je namaze dužna klanjati?
Ako se zena, koja je imala menstruaciju ili bila u nifasu, okupa prije zalaska Sunca, duzna je klanjati podne i ikindija-namaz, u skladu s ispravnijim od dva misljenja uleme. Isto tako duzna je klanjati aksam i jaciju, ako se okupa prije zore. Takav stav se prenosi od Abdurrahmana ibn-Avfa i Abdullaviše
Ako se zena, koja je imala menstruaciju ili bila u nifasu, okupa prije zalaska Sunca, duzna je klanjati podne i ikindija-namaz, u skladu s ispravnijim od dva misljenja uleme. Isto tako duzna je klanjati aksam i jaciju, ako se okupa prije zore.
Takav stav se prenosi od Abdurrahmana ibn-Avfa i Abdullaha ibn-Abbasa r.a., i to je stav vecine ucenjaka. Ako se, pak, zena okupa od menstruacije ili nifasa prije izlaska Sunca (tj. nakon nastanka zore), duzna je klanjati sabah-namaz, a Allah je Taj Koji uputu daje.
Sejh Ibn Baz
Iz knjige: “Fetve o zenskim pitanjima”
Vidi manjeKakav je tretman covjeka koji je u nedoumici da li je izgubio abdest ili ne?
U slucaju kada je covjek u nedoumici da li je izgubio abdest ili ne, ono sto se smatra punovaznim i osnovom jeste da je covjek pri abdestu (cistoci) i da ta nedoumica nema nikakvog uticaja. Takav stav temelji se na rijecima Vjerovjesnika, s.a.w.s. kada je upitan o covjeku koji tokom namaza osjeti neviše
U slucaju kada je covjek u nedoumici da li je izgubio abdest ili ne, ono sto se smatra punovaznim i osnovom jeste da je covjek pri abdestu (cistoci) i da ta nedoumica nema nikakvog uticaja. Takav stav temelji se na rijecima Vjerovjesnika, s.a.w.s. kada je upitan o covjeku koji tokom namaza osjeti nesto, i u kojima kaze: “…nece prekinuti namaz sve dok ne cuje glas (pustanje vjetra) i osjeti smrad.”
Vjerovjesnik s.a.w.s. objasnio je da je u slucaju ovoga covjeka punovazan abdest sve dok se ne bude sigurno u to da je on izgubljen. Sve dok se radi samo o nedoumici, takav covjek ima abdest i moze klanjati, tavafiti, uciti Kur’an… To je ono sto je osnovno i punovazno. Hvala Allahu dz.s., na lahkoci i uzvisenosti vjere Islama.
Sejh Ibn Baz
Iz knjige: “Fetve o zenskim pitanjima”
Vidi manjeJe li dozvoljeno čitati tefsir Kur'ana u periodu nečistoće?
Nema smetnje u tome da zena u menstruaciji ili sa posleporodjajnim krvarenjem cita knjige iz oblasti tefsira, kao i da uci iz Kur’ana, ali bez boticanja Mushafa, na osnovu jednog (od dva) misljenja ucenjaka koji se smatra ispravnijim. Sto se tice osobe koja je dzunup, ona ne moze uopce uciti Kur’anviše
Nema smetnje u tome da zena u menstruaciji ili sa posleporodjajnim krvarenjem cita knjige iz oblasti tefsira, kao i da uci iz Kur’ana, ali bez boticanja Mushafa, na osnovu jednog (od dva) misljenja ucenjaka koji se smatra ispravnijim.
Sto se tice osobe koja je dzunup, ona ne moze uopce uciti Kur’an sve dok se ne okupa. Takva osoba moze uciti i proucavati hadiska, tefsirska i druga djela, ali bez citanja ajeta, a na osnovu onoga sto se prenosi od Vjerovjesnika s.a.w.s., da ga nista osim dzunupluka nije sprjecavalo od ucenja Kur’ana. Od njega se u okviru hadisa, koji biljezi Ahmed, s dobrim senedom, navodi da je rekao: ” A dzunupa sto se tice, ne i ne, pa makar i jedan ajet.”
Sejh Ibn Baz
Iz knjige: “Fetve o zenskim pitanjima”
Vidi manje