Hvala i zahvala pripadaju dragom Allahu! Na vaše pitanje možemo odgovoriti s nekoliko aspekata.

Prvo, islam počiva na lahkoći i olakšavanju. Allah, dželle šanuhu, nije objavio ništa u čemu je napor, pa da se ljudi osjećaju nelagodno zbog toga. Otuda je propisano da se prilikom uzimanja abdesta potire po glavi, po zavojima, ako ih čovjek ima na tijelu, i po mestvama nakon što ih obuje na abdest. U ajetu u kojem je spomenuo abdest i tejemum Svevišnji Allah rekao je: “Allah ne želi da vam pričini poteškoće, već želi da vas učini čistim i da vam blagodat Svoju upotpuni, da biste bili zahvalni.” (el-Maida, 6)

Drugo, prilikom uzimanja abdesta čovjek može učiniti mesh po glavi na dva načina: prvo, da ovlaži dlanove i zatim potare od čela prema potiljku i vrati dlanove prema čelu, i ovaj način odgovara onom ko ima kratku kosu; i, drugo, da potare po cijeloj glavi niz dlaku i da ne pokvari frizuru, a ovaj način odgovara onom ko ima dugu kosu, bez obzira na to radilo se o ženi ili o muškarcu. Ostalo je da se pripovijeda da je neko upitao imama Ahmeda: “Kako će žena i muškarac duge kose učiniti mesh po glavi?”, na šta je odgovorio: “Potrat će u skladu s er-Rubejjinim predanjem” pa je to demonstrirao stavivši dlanove na sredinu glave i potrao prema čelu, a zatim je opet stavio dlanove na sredini glave i potrao prema potiljku.

Treće, kad je riječ o potiranju glave prilikom uzimanja abdesta, traži se da čovjek potare kosu, i voda ne mora doprijeti do korijena kose. Ibn Bazu bilo je postavljeno ovo pitanje: “Kad stavim knu na glavu, je li dovoljno da prilikom uzimanja abdesta potarem po njoj? Sprečava li kna da voda dopre do korijena kose?” On je odgovorio: “Ispravno je reći da je dovoljno potrati po kni ili nekoj drugoj supstanci koja je nanesena na glavu. U vezi s tim, postoji predanje u kojem Aiša, radijallahu anha, kaže da su žene za vrijeme Božijeg Poslanika, ﷺ, stavljale knu ili neku drugu supstancu na glavu te po tome potirale” (Fetava nurun aled-derb, 5/113). Na pitanje: “Mora li žena prilikom uzimanja abdesta provlačiti prste kroz kosu?” isti ovaj šejh odgovorio je: “Žena ne mora provlačiti prste kroz kosu prilikom uzimanja abdesta, nego je dovoljno da potare po kosi” (Fetava nurun aled-derb, 5/114). Glede toga isti status imaju muškarci i žene.

Ibn Usejmin veli: “U pogledu potiranja glave prilikom uzimanja abdesta postoji svojevrsna olakšica: glava se ne mora oprati, dovoljno je potrati po njoj, makar obveznik imao rijetku kosu, pa, štaviše, makar bio ćelav. Eto zbog čega je dopušteno potrati po nečem što se drži na glavi, kao, naprimjer, po turbanu, premda obveznik bez imalo napora može zavući ruke i potrati po kosi. Eto, to je olakšica koju je dao Šerijat” (Fetava nurun aled-derb). Tu je njegova sljedeće izjava: “Kad je riječ o potiranju po glavi prilikom uzimanja abdesta, voda ne mora prodrijeti do kože, već je dovoljno potrati po vanjskom dijelu glave, bez obzira na to bila kosa svezana ili ne bila” (Fetava nurun aled-derb). A Blagi Allah najbolje zna.

Odgovor preuzet sa stranice islamqa, pod nadzorom šejha Saliha Munedžida

https://islamqa.info

Ako ženi, koja je u nifasu, prestane to stanje prije isteka četrdeset dana, ona je obavezna okupati se, klanjati namaze, postiti ramazan i može sa svojim mužem imati spolni odnos.

Ako bi se krv ponovo pojavila prije nego što istekne četrdeset dana, ona je obavezna ostaviti namaz, post i zabranjen je spolni odnos između nje i njenog muža, u skladu s ispravnijim mišljenjem dvije skupine pravnika. Ta žena će imati tretman žene u nifasu sve dok ne bude ponovo čista ili dok ne prođe četrdeset dana od porođaja.

Ako postane čista prije isteka četrdeset dana ili sa istekom četrdeset dana, ona će se okupati, klanjati i postiti i bit će joj dopušten spolni odnos sa mužem. U slučaju da joj i nakon isteka četrdeset dana curi krv, ta krv nije mjerodavna i ona neće ostavljati namaz i post. Naprotiv, ona je obavezna klanjati, postiti i može imati spolni odnos sa svojim mužem, upravo onako kao što je slučaj sa ženom koja ima istihazu. Ona je dužna čistiti krv i stavljati uložak i slično, što će zaustavljati krv, a prije svakog namaza obnavljat će abdest, jer je Vjerovjesnik, ﷺ, tako naređivao ženi u istihazi. Tako će postupati sve dok joj se ne pojavi menstruacija, pa će joj opet biti zabranjeno sve što je spomenuto sve dok se ne očisti. Allah je Onaj koji upućuje!

Šejh Ibn Baz

Fetve o ženskim pitanjima, str. 38, sakupio Muhammed el-Musnid

Ako žena abortira, a kod ploda su se već formirali tjelesni organi, kao što su glava, ruke, noge i drugo, ona je tada žena sa nifasom i ima takav tretman. To znači da neće klanjati, postiti i imati spolni odnos sa mužem sve dok se ne očisti ili dok ne prođe četrdeset dana. Kad god da postane čista, a prije isteka četrdeset dana, dužna je okupati se, klanjati, postiti (ako je ramazan) i dopušteno je da ima spolne odnose sa svojim mužem. Za nifas ne postoji najniža granica trajanja, pa ako se desi da žena postane čista već nakon deset dana od dana kada je rodila, ili pak manje ili više, dužnost joj je da se okupa i ona se tretira kao sve čiste žene. Krv koja bude i nakon isteka četrdeset dana ne smatra se mjerodavnom i ona će klanjati, postiti i spolno općiti sa svojim mužem. Ona će za svaki namaz obnavljati abdest, kao što to čini žena sa istihazom, a na osnovu Vjerovjesnikovih, ﷺ, riječi upućenih Fatimi bint Džahš koja je imala istihazu: “Abdesti se za svaki namaz.”

U slučaju da ta krv ističe i u danima kada žena treba dobiti mjesečni ciklus, takva žena će se tretirati kao žena sa menstruacijom i zabranjeno joj je činiti sve ono sve ono što je već spomenuto.

Što se tiče slučaja kada žena abortira plod kod kojeg se nisu formirali tjelesni organi te on bude u vidu komada mesa bez tjelesnih crta ili u vidu krvi, takva žena se tretira kao žena sa istihazom, a ne sa hajzom ili nifasom i njoj je dozvoljeno sve što je dozvoljeno čistim ženama. Razlika je samo u tome što će se ona abdestiti za svaki namaz i upotrebljavat će higijenska sredstva (uloške, vatu) kao što to radi žena sa istihazom. Takvoj ženi dozvoljeno je da klanja spojeno podne i ikindiju, a akšam i jaciju, i propisano joj je da se okupa prije klanjanja spojenih namaza kao i sabah-namaza. Ovo se zasniva na pouzdanom hadisu koji prenosi Hamna bint Džahš, a žena u takvom stanju tretira se kao žena sa istihazom. Allah je Onaj koji upućuje!

Šejh Ibn Baz

Fetve o ženskim pitanjima, str. 40, sakupio Muhammed el-Musnid

Žena u ovakvom stanju ne treba ovu krv smatrati mjerodavnom zbog svoje starosti, kao i zbog neredovnih vremenskih intervala u kojima se ta krv javlja.

Iz prakse, a i iz onoga što se prenosi od Aiše, r. a., saznalo se da ženi, koja pređe pedeset godina, prestaje menstruacija i plodnost ili joj se krv javlja u nejednakim intervalima. Pojavljivanje krvi u takvim intervalima dokaz je da to nije menstruaciona krv, i žena treba klanjati i postiti i smatrat će ovu krv poput istihaze, a takva krv ne sprečava ženu da klanja, posti i spolno opći sa svojim mužem, u skladu s ispravnijim mišljenjem dvije skupine učenjaka.

Ona je dužna uzeti abdest za svaki namaz i staviti uložak i sl. Ženi koja je imala istihazu, Vjerovjesnik, ﷺ, rekao je: “Uzmi abdest za svaki namaz.” (Buhari, Sahih)

Šejh Ibn Baz

Fetve o ženskim pitanjima, str. 36, sakupio Muhammed el-Musnid

Odgovor na ovo pitanje zahtijeva dodatna pojašnjenja: ako se pod ovim posredništvom podrazumijeva slijeđenje Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, ljubav prema njemu, zatim pokornost njegovim naredbama, te ostavljanje njegovih zabrana, kao i iskrena predanost u ibadetu samo Allahu, dželle šanuhu, onda je to islam. To je Allahova vjera sa kojom su došli poslanici, čije je slijeđenje dužnost svakom punoljetnom i pametnom čovjeku. Međutim, ako se Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, uzima za posrednika na taj način što mu se upućuje dova ili traži pomoć od njega, ili se pak od njega moli pobjeda nad neprijateljem, ili se moli za ozdravljenje bolesnih – to bi bila vjera Ebu Džehla i njemu sličnih koji obožavaju kipove. Takav vid posredovanja je veliki širk.

Znači, ovakvo uzimanje posrednika je veliki širk – bez obzira da li su ti, od kojih se traži spomenuto, poslanici, evlije, džini, meleki, drveće, kamenje ili kipovi. Postoji i treća vrsta uzimanja posrednika, poznata kao posredništvo položajem (ugledom) Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, njegovom ličnošću ili autoritetom. Npr.: ako čovjek u dovi kaže: ”Molim Te Allahu tvojim Poslanikom, ili pravom Tvoga Poslanika, ili ugledom evlija i dobrih ljudi…” i sl.

Ova vrsta posredništva je bidat (novotarija) koja otvara put širku. Stoga ovakvo posredništvo nije dozvoljeno činiti, svejedno bilo to Poslanikom, sallallahu ‘alejhi ve sellem, ili nekim drugim, jer to nije propisao Allah, dželle šanuhu. Poznato je da su ibadeti strogo ograničeni samo na ono za što postoji dokaz u Šerijatu. (Što se tiče onog slijepca koji je za života Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, došao tražiti od njega da moli Allaha, dželle šanuhu, da mu povrati vid, ovo nije uzimanje posredništva ugledom Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, ili njegovim mjestom kod Allaha, dželle šanuhu, kao što se vidi iz samog konteksta hadisa (Aludira se na hadis Osmana b. Hunejjifa koji bilježe Ahmed, 8/138; Tirmizi, 3578; Ibn Madže, 1385 i Nesai, “Amelul – jevmi vel – lejle”, str.204), kako su to pojasnili islamski učenjaci.)

Inače je ovo dozvoljeno zatražiti od bilo koga ko je živ, kao naprimjer da kažeš svome bratu, ocu ili nekom drugom za koga smatraš da je hairli čovjek: “Moli Allaha za mene da me izliječi od bolesti, da mi povrati vid ili da mi podari hairli potomstvo,” ili nešto slično. Ovakav vid traženja od nekog živog da moli za tebe je dozvoljen po mišljenju svih islamskih učenjaka. (Šejh Ibn Baz, “Skup fetvi i raznovrsnih tekstova”, 5/322 – 323) ŠEJH IBN BAZ