Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Da li je dozvoljeno davati kurbansko meso komšijama koji nisu muslimani?
Sva zahvala pripada Allahu. Nema smetnje u davanju kurbanskog mesa nemuslimanima, a posebno ako se radi o rođacima, komšijama i siromašnim. Na to ukazuje govor Allaha Uzvišenog: „Allah vam ne zabranjuje da činite dobro i da budete pravedni prema onima koji ne ratuju protiv vas zbog vjere i koji vasviše
Sva zahvala pripada Allahu.
Nema smetnje u davanju kurbanskog mesa nemuslimanima, a posebno ako se radi o rođacima, komšijama i siromašnim.
Na to ukazuje govor Allaha Uzvišenog: „Allah vam ne zabranjuje da činite dobro i da budete pravedni prema onima koji ne ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavičaja vašeg ne izgone – Allah, zaista, voli one koji su pravični“ (Mumtehina 8.). A davanje kurbanskog mesa je od dobročinstva koje je nam je Allah dozvolio.
Od Mudžahida se prenosi da je rekao: „Zaklana je ovca u porodici Abdullaha ibn Amra (u njegovoj porodici), pa im se obratio govoreći (pa kad je došao reče): ‘Hoćete li pokloniti našem komšiji jevreju? Čuo sam Allahovog Poslanika sallallahu alejhi we sellem da kaže: ‘Džibril mi je neprestano oporučivao pravo komšije, tako da sam pomislio da će ga učiniti naslijednikom.'“1
Ibnu Kudame je rekao: „Dozvoljeno je kurbanskim mesom nahraniti nemuslimana(…), jer je to od dobrovoljne sadake, te je stoga ono dozvoljeno nemuslimanu štićeniku islamske države, i zarobljeniku, kao što im je dozvoljeno i ostalo od dobrovoljne sadake.“2
A u fetvama Stalne komisije za fetve stoji: „Dozvoljeno je hranjenje kurbanskim mesom nemuslimana sa kojim imamo sporazum i zarobljenika, i dozvoljeno ga je davati nemuslimanu zbog njegovog siromaštva, ili održavanja rodbinske veze, ili komšijskog odnosa, ili njegovog pridobijanja; zbog općenitosti govora Allaha Uzvišenog: „Allah vam ne zabranjuje da činite dobro i da budete pravedni prema onima koji ne ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavičaja vašeg ne izgone – Allah, zaista, voli one koji su pravični“ (Mumtehina 8.); i zato što je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, naredio Esmi bint Ebi Bekr, neka je Allah sa njima zadovoljan, da održava vezu sa majkom mnogoboškinjom i da je materijalno pomaže u vremenu primirja.“
Ibn Baz, Allah mu se smilovao, kaže: „Dozvoljeno je davanje kurbanskog mesa i općenito sadake nemuslimanu sa kojim nismo u ratu, poput onog sa kojim imamo sporazum, ili onoga koji nam se predao tražeći sigurnost i zaštitu.“3
Pogledaj odgovor na pitanje br. 36376.
A Allah najbolje zna.
fusnote:
1 Vidjeti: Propisi vezani za odnos prema nemuslimanima. http://www.islamhouse.com/438451/bs/bs/books/Propisi_vezani_za_odnos_prema_nemuslimanima
2 Bilježi ga Tirmizi pod brojem 1943, a vjerodostojnim ga je ocijenio Albani.
3 El-Mugni 9/450.
4 Zbirka fetvi od Ibn Baza 48/18.
Muhammed Salih el-Munedždžid
http://www.islamqa.info
Prijevod:
Damir Selimović
Revizija:
Vidi manjeErsan Grahovac
https://islamhouse.com/bs/
Da li je dozvoljeno običnim ljudima da tekfire onoga ko vrijeđa vjeru?
Hvala Allahu. Prvo: Nema sumnje da je vrijeđanje Allaha i Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, čin koji izvodi iz vjere. Ko to uradi učinio je veliko nevjerstvo i izašao je van okvira islama, i ukoliko umre, a nije se pokajao, boravište mu je Vatra u kojoj će vječno boraviti. Šejh Ibn Baz veli: „više
Hvala Allahu.
Prvo: Nema sumnje da je vrijeđanje Allaha i Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, čin koji izvodi iz vjere. Ko to uradi učinio je veliko nevjerstvo i izašao je van okvira islama, i ukoliko umre, a nije se pokajao, boravište mu je Vatra u kojoj će vječno boraviti.
Šejh Ibn Baz veli: „Islamski učenjaci su jednoglasni da je otpadnik od vjere svako ko psuje i vrijeđa vjeru, omalovažava je, ili vrijeđa Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i omalovažava ga ili se ismijava i izigrava sa time.“1
Upitan je šejh Ibn Džibrin: „Kakav je propis onoga ko vrijeđa vjeru i kako će se otkupiti ako to učini, i da li takvom njegova žena postaje zabranjena, te hoće li se od nje razvesti?“
Odgovorio je: „Nema sumnje da je takvo djelo čisto otpadništvo od islama, a onaj ko ga učini zaslužuje da se ubije, osim ako se ne pokaje. Njegova žena se od njega treba razvesti, i svaki njegov odnos sa rodbinom se prekida. On ne može biti njihov nasljednik, niti oni njegovi nasljednici. Međutim, ako se pokaje i prizna svoj grijeh iskreno, Allah će mu oprostiti. U tom slučaju žena može vratiti ako nije prošlo vrijeme iddeta (pričeka), a ako je prošlo to vrijeme, onda ona može da mu se vrati samo uz njeno zadovoljstvo.“2
Drugo: Ko lično čuje osobu da jasno (nedvosmisleno) vrijeđa Allaha, ili je do njega došla vijest o tome putem koji se u šerijatu smatra vjerodostojnim, onda nema smetnje da smatra takvu osobu nevjernikom, jer psovanje Allaha je jedno od najgnusnijih djela i kao takvo biva najvećim razlogom da se takva osoba okarakteriše kao nevjernik. To ne može uraditi osim osoba koja je dosegla najveći stupanj zablude i omalovažavanja Allaha Uzvišenog ili osoba koja je izgubila razum, pa nije svjesna šta priča. Vrijeđanje Allaha nije pitanje koje je manje poznato, pa da je potrebno konsultovanje sa učenjacima ili dublje istraživanje, nego je to pitanje koje zna i učeni i neznalica i čiju ružnoću poznaju i mali i veliki. Ali i pored toga potrebno je težiti ka ostvarenju cilja kojem teži islam, a to je upozoravanje na loše djelo, njegovo uklanjanje, i savjetovanje da se osoba pokaje i vrati Allahu, bez obzira što je postala otpadnik. Zahtijevanje od otpadnika da se pokaje je stvar koja je poznata i u vjeri potvrđena. Zato treba da se takvoj osobi uputi savjet na odgovarajući način, i da joj se pojasni grozotu tog djela koje je učinio, te da se to učini na najprikladniji način uzimajući u obzir njeno stanje.
Islamski učenjaci koji sačinjavaju Stalnu komisiju za fetve u Saudijskoj Arabiji (El-Ledžnetu-d-Daime) kažu: „Vrijeđanje vjere je djelo jasnog nevjerstva, što potvrđuju kur'ansko-hadiski tekstovi i jednoglasni stav islamskih učenjaka (El-Idžma'u). Allah Uzvišeni veli: Reci: Zar se niste Allahu i riječima Njegovim i Poslaniku Njegovu rugali? Ne ispričavajte se! Jasno je da ste nevjernici, a tvrdili ste da ste vjernici. (Et-Tevbe, 65-66.) Postoji još šerijatskih tekstova koji govore na ovu temu. Obaveza je osobu koja čini to djelo savjetovati, pa ako se odazove, onda hvala Allahu, a ako ne posluša, onda takvoj osobi ne treba nazivati selam, niti odgovarati ako ona nazove, njegovom se pozivu ne treba odazvati. Obaveza nam je u tom slučaju na tu osobu izbjegavamo sve dok se ne pokaje ili mu se od strane islamske vlasti ne presudi smrtna kazna. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, veli: ‘Ko promjeni vjeru, ubijte ga.’ Hadis bilježi Buharija u svom Sahihu, br. 3017.“ 3
Šejh Ibn Usejmin veli: „Kada se čovjek pokaje, bez obzira o kojem se grijehu radilo, njegovo se pokajanje prima ako ispuni određene uslove. Međutim, treba znati da nekada određeni govor može biti nevjerstvo, ali onaj ko ga je izrekao ne izlazi iz vjere, jer postoji određeni razlog koji spriječava da se takva osoba proglasi nevjernikom. Čovjeku koji kaže da je vrijeđao vjeru u stanju srdžbe kažemo: Ako je tvoja srdžba žestoka do te mjere da nisi bio svjestan šta pričaš i ne sjećaš se šta si kazao, i ne znaš da li si na nebu ili na zemlji, onda se ne donosi nikakav stav i nisi postao otpadnik, jer si kazao govor koji nisi ciljao. Svaki govor koji je izgovoren bez namjere i cilja da se izgovori4 ne povlači za sobom posljedice. Allah Uzvišeni veli: Allah vas neće kazniti ako se nenamjerno zakunete, ali će vas kazniti ako pod zakletvom nešto namjerno učinite. (El-Bekare, 225.)5
O pravilima vezanim za proglašavanje osobe nevjernikom pogledati odgovor br. 85102.
A Allah najbolje zna.
Islam, pitanja i odgovori.
fusnote:
1 Fetava Nurun ala-d-derb, str.139.
2 Fetava Islamijje, 3/533.
3 Fetava-l-ledžneti-d-daimeti, 12/2.
4 Hoće reći da čovjek nesvjesno izgovori riječi koje uopšte nije ciljao izgovoriti, a ne da nije svjestan težine ili propisa tih riječi. Ovo drugo nije uslov kada je u pitanju jasno vrijeđanje Uzvišenog Allaha i vjere. (op. rev.)
5 Fetava Nurun ala Ed-Derb, 2/24.
http://www.islamqa.info
Prijevod:
Senad Muhić
Revizija:
Vidi manjeErsan Grahovac
https://islamhouse.com/bs/fatwa/580857/
Stav muslimana spram nasilja i šta da čini kada nevjernici napadaju muslimansku zajednicu?
Hvala Allahu i neka su blagoslov i mir na Poslanika, Muhammeda, a zatim: Prvo: Čuli smo za mnoge nedaće koje pogađaju muslimane u nemuslimanskim državama gdje bivaju vrijeđani, izbacivani sa posla zbog djela koja nisu uradili. Takvo ophođenje od strane nevjernika nije imalo čudno jer su oni poznativiše
Hvala Allahu i neka su blagoslov i mir na Poslanika, Muhammeda, a zatim:
Prvo: Čuli smo za mnoge nedaće koje pogađaju muslimane u nemuslimanskim državama gdje bivaju vrijeđani, izbacivani sa posla zbog djela koja nisu uradili. Takvo ophođenje od strane nevjernika nije imalo čudno jer su oni poznati po svojoj nepravdni, a sebe nazivaju pobornicima pravde i slobode.
Kakav je to grijeh žene koja poulici hoda pokrivena? Kakav je to grijeh počinio čovjek koji ide u džamiju, kako bi obavio namaz, a ne radi toga da sije nered po Zemlji? Kakav su to grijeh počinili radnik koji odlazi na svoje radno mjesto, učenik koji ide na fakultet ili učenica koja ide u školu, a ne s ciljem rušenja i uništavanja?
Kada bi zapadni čovjek bio pravedan, stao bi u odbranu onih koji se napadaju i uznemiravaju, no međutim, onaj ko se ne boji Allaha može da uradi svašta i od takvog se može svašta očekivati.
Najmanje što muslimani trpe jesu psovke i vrijeđanja. Allah Uzvišeni veli: Vi ćete sigurno biti iskušavani u imecima vašim, i životima vašim, i slušaćete doista mnoge uvrede od onih kojima je data Knjiga prije vas, a i od mnogobožaca. I ako budete izdržali i Allaha se bojali pa tako trebaju postupiti oni koji su jakom voljom obdareni.(Alu Imran, 186.)
Drugo: Obaveza je muslimana da zauzmu jasan stav po pitanju onoga što islam propagira kada je riječ o odnosu spram nanošenja štete, ubistava. Svima koji nisu muslimani jasno poručujemo: Islam zabranjuje nanošenje štete nevinim ljudima, njihovom tijelu, imetku i časti. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, veli: „Šteta se ne smije nanositi ni sebi, a ni drugome.“
Dakle, nije dozvoljeno ubiti muslimana koji je u savezu ili ima ugovor sa nekim od muslimana, i ne samo da ga nije dozvoljeno ubiti nego je dobročinstvo prema njemu dio naše vjere, pogotovo ako se želi pridobiti za islam.
Uzvišeni veli: Allah vam ne zabranjuje da činite dobro i da budete pravedni prema onima koji ne ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavičaja vašeg ne izgone -Allah, zaista, voli one koji su pravični. (El-Mumtehina, 8.)
Čak ni u ratu nije dozvoljeno ciljano ubijati djecu i žene nemuslimana, sve dok oni na nas ne podignu oružje ili dok ne budu od onih koji pomažu prolijevanje muslimanske krvi.
Prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vojsci muslimana koja je išla u boj, kazao: „Krenite u ime Allaha, s Njegovom pomoći i u vjeri Njegovog Poslanika. Ne ubijajte starce, djecu niti žene. Popravljajte i činite dobročinstvo jer Allah voli dobočinitelje.“1
Ovu predaju potvrđuje i izreka Ebu Bekra koju je uputio svome vojskovođi: „Ja te savjetujem sa deset stvari: ‘Nemoj da ubijaš žene, djecu, starce, nemoj da sječeš drvo koje plodove donosi…“2
Što se tiče nevjernika kojima muslimani mogu donositi štetu i protiv kojih se mogu boriti, to su oni nevjernici koji se bore protiv muslimana, izgone ih iz njihovih domova i pomažu druge prilikom toga, te stoje na putu širenja islama i od njega odvraćaju. O njima Uzvišeni veli: Ali vam zabranjuje da prijateljujete sa onima koji ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavičaja vašeg izgone i koji pomažu da budete prognani. Oni koji s njima prijateljuju sami sabi čine nepravdu.(El-Mumtehina, 9.)
Protiv takvih se muslimani trebaju boriti ako su u mogućnosti i u slučaju da od takve borbe muslimani imaju korist. Ono što se može ostvariti na lijep i blag način, neispravno je da se ka ostvarenju toga ide putem žestine i sile.
Korištenje sile biva samo u nužnim situacija kada nema drugog izlaza i upotreba sile je zadnji lijek kojeg muslimani trebaju uzeti. Sila ne treba da bude početna tačka sa koje muslimani kreću u svome ophođenju sa nevjernicima.. Za upotrebu sile treba postojati opravdan razlog poput toga da nevjernici ubijaju muslimane, pomažu protiv muslimana, odvraćaju od puta islama, i zabranjuju sprovođenje Allahove riječi na Zemlji.
Zatim, podsjećamo sve nevjernike na stravične događaje koji su se odvijali i odvijaju se još uvijek širom zemaljskekugle, Bosni, Kosovu, Čečeniji, Palestini, Kašmiru, a u kojima učestvuju ili ih pomažu mnogi jevreji i kršćani i dr.
Pitamo ih: Da li je muslimanska krv jeftinija od krvi drugih i je li to za muslimanima nema ko plakati, a za nemuslimanima ima?
Zatim, kada su kršćani pobili veliki broj muslimana u Bosni i na Kosovu, oko dvije stotinehiljadanjih, dodajući tome veliki broj ranjenih, silovanih i druge štete koje su im nanijete, da li su muslimani na zapadu pokretali kampanje i borili se protiv kršćana u tim zemljama, ubijali ih, rušili njihove bogomolje? Na šta sve ovo ukazuje?
Sva ova pojašnjenja od strane muslimana, upućena nemuslimanima su važna iz razloga što predstavljaju jasan argument protiv nevjernika i to je ono što Uzvišeni Allah želi, zatim iz razloga što postoji mogućnost da ih razumni i pravedni nevjernici prihvate, te iz razloga što musliman ne smije da ostane optužen za nešto, a da to ne pojasni, jer ukoliko se ne ogradi od toga, slika muslimana ostaje iskrivljena što uzrokuje još veću nepravdu.
Treće:Dozvoljeno je muslimanu da klanja kod kuće i da ne ide u džamiju u slučaju kada mu prijeti opasnost i kada nije siguran. Ne treba ostavljati namaz u džematu i džumu samo zbog preptostavki da se nešto loše može desiti, nego u tom slučaju treba dobro provjeriti i uvjeriti se da je to baš tako. Ukoliko se to uvrdi onda se može izostaviti namaz u džematu.
Po ovom pitanju prenosi se govor Ibn Kudame u kojem stoji: „Za ostavljanje džemata i džume opravdani su razlozi bolest i strah, i ovo je stav svih učenjaka. Prenosi se od Ibn Abbasa da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: ‘Ko čuje ezan, a ne odazove mu se, namaz mu neće biti primljen, osim ako bude imao opravdan razlog.’ Upitali su: ‘A koji je to opravdan razlog?’ Odgovorio je: ‘Strah i bolest.'“3
Bilal, radijallahu anhu, bi proučio ezan, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bi mu se odazvao i pored toga što je bio bolestan i govorio bi: „Recite Ebu Bekru neka predvodi ljude u namazu.”4
Postoje tri vrste straha: strah za sebe, strah za imetak, i strah za porodicu.
Prva vrsta je kada se boji da ga vladar ne uhapsi, ili se boji neprijatelja, kradljivca, zvijeri, poplave, i sl.
Druga vrsta je kada se boji da mu vladar ili lopovi ne uzurpiraju i ukradu imetak ili se boji da mu kuća ne bude opljačkana, spaljena i sl. Sve je ovo opravdanje za nedolazak u džemat i džumu.
Treća vrsta straha je kada se boji da ne izgubi nekog iz obitelji i sl.Sve su ovo opravdanja za izostavljanje namaza u džematu i džume i ovo je stav Ataa, Hasana Basrija, Evzaija, Šafije i ne znamo da po ovom pitanju ima razilaženja.“
Šejh Ibn Baz je upitan o propisu kada čovjek izostavlja namaz u džematu jer se plaši za svoju ženu, pa je odgovorio: „Ako se tvoja supruga boji neke opasnosti i nije sigurna, onda je to opravdanje da možeš obavljati namaz u kući.“ Također veli: „Ako tvoja supruga nije sigurna i mjesto u kojem se nalazite nije sigurno, onda nije sporno da klanjaš kod kuće, jer je to šerijatskoopravdanje.“6
-Što se tiče žene muslimanke njoj je propisano da ostane u kući i da ne izlazi vani izlažući se time opasnosti koja vreba, a njena rodbina treba da joj pomaže u izvršavanju obaveza koje ima, kako ne bi bila prisiljena da izađe, jer se izvršavajući tuđe obaveze i potrebe stiče veliki sevap i nagrada.
Nije problematično da čovjek ostavi odjeću koju je navikao oblačiti7 i da obuče odjeću koja se većinom oblači u tim zemljama8, posebno ako se radi o vremenu kada muslimanima prijeti opasnost od uznemirivanja i protjerivanja.
Ibn Tejmijje veli: „Kada musliman boravi u državi koja ratuje protiv muslimana ili u državi koja ne ratuje, ali je nemuslimanska, onda mu nije obaveza da se razlikuje od njih po vanjštini, jer time se čuva štete koju mu mogu nanijeti. Čak mu je nekad pohvalno ili obavezno da što se tiče vanjštine bude kao oni, ako u tome postoji neka korist za vjeru, poput toga da se pozovu u vjeru ili se steknu određene informacije koje koriste muslimanima, ilise odagnava određena šteta od muslimana, i druge koristi koje muslimani mogu imati.“ (Iktidaus-sirati-l-mustekim, str. 176.)
Treba naglasiti da je obavezno da se govor Ibn Tejmijje razumije na ispravan način, jer on govori o posebnim stanjima ili stanjimanužde, a ne da se muslimani potpuno utope u praksu nevjernika, pijući alkohol, čineći blud, puštajući svoju djecu u crkve, gubeći time svoj islamski identitet. Ibn Tejmijje ovim govorom cilja da je muslimani dozvoljeno ostaviti odjeću koja je posebna za muslimane i da je dozvoljeno korisiti odjeću koja preovladava u nemuslimanskim zemljama, kako bi se time sačuvali zla koje im prijeti, posebno ako je ambijent u kojem žive napadački i protiv muslimana kao što je to spomenuto u pitanju.
Možda će ovi događaji biti uzrokom da muslimani koji žive u nemuslimanskim državama bez ikakve šerijatski opravdane prepreke razmisle o svome povratku u muslimanske zemlje.
Molimo Allaha da nas, a i ostale muslimane sačuva od svakog zla i nepravde, i da nas uputi na Pravi put.I neka su mir i blagoslov na Muhammeda, našeg Vjerovjesnika.
Muhammed Salih El-Munedždžid.
fusnote:
1Hadis bilježi Ebu Davud, br. 2614., a u lancu prenosilaca ovog hadisa se nalazi Halid b. Fezr o kojem Ibn Hadžer u Takribu veli da se njegovi hadisi prihvataju ako pored njega još neko prenosi isti hadis.
2El-Muvetta, br. 982., poglavlje o džihadu.
3Hadis bilježi Ebu Davud, 1/ 130., a ovu verziju je šejh Albani ocijenio slabom, dok je verziju koja stoji kod Ibn Madže, br. 793., ocijenio vjerodostojnom, a ta verzija glasi: „Ko čuje poziv, a ne odazove mu se nema mu namaza osim sa opravdanjem.“ Vidjeti: El-Irva, 2/337.
4Buhari, 633., i Muslim, br. 418.
5El-Mugni, 2/376.
6Medžmu'u fetava semahati-š-šejhi Ibn Baz, 12/42.
7Poput arapske ili pakistanske nošnje kod muškaraca. (op. rev.)
8Poput odijela, trenerke i tome slično. (op. rev.)
http://www.islamqa.info
Vidi manjePrijevod:Senad Muhić
Revizija:Ersan Grahovac
https://islamhouse.com/bs/fatwa/601959/
Propis ubijanja nevjernika kojima je garantovana sigurnost
Hvala Allahu. Nije dozvoljeno takve ubijati, a nije dozvoljeno ubijati ni griješnike, niti im činiti nasilje, nego svaki njihov loš postupak treba osuditi na način kako je to šerijat propisao, a šerijatskim sudovima prepustiti presudu onako kako dolikuje.1 Islam, pitanja i odgovori fusnote: 1Medžmu'više
Hvala Allahu.
Nije dozvoljeno takve ubijati, a nije dozvoljeno ubijati ni griješnike, niti im činiti nasilje, nego svaki njihov loš postupak treba osuditi na način kako je to šerijat propisao, a šerijatskim sudovima prepustiti presudu onako kako dolikuje.1
Islam, pitanja i odgovori
fusnote:
1Medžmu'u fetava Ibn Baz,8/207
2Vidjeti: Propisi vezani za odnos prema nemuslimanima. http://www.islamhouse.com/438451/bs/bs/books/Propisi_vezani_za_odnos_prema_nemuslimanima
Abdulaziz b. Abdullah b. Baz
Prijevod:
Senad Muhić
Revizija:
Ersan Grahovac
https://islamhouse.com/bs/fatwa/601966/
Vidi manjePrihvata li se pokajanje od onoga ko opsuje, vrijeđa Allaha?
Prvo: Nema sumnje da je djelo tvog prijatelja veoma loše ophođenje prema Allahu. Allah je Gospodar Koji ga je stvorio u najljepšem liku, uputio ga na pravi put, podario mu razum, sluh i vid, a on Ga nakon svega toga vrijeđa i psuje. Psovanje i vrijeđanje čovjeka koji mu je učinio kakvo dobro je mahaviše
Prvo:
Nema sumnje da je djelo tvog prijatelja veoma loše ophođenje prema Allahu. Allah je Gospodar Koji ga je stvorio u najljepšem liku, uputio ga na pravi put, podario mu razum, sluh i vid, a on Ga nakon svega toga vrijeđa i psuje.
Psovanje i vrijeđanje čovjeka koji mu je učinio kakvo dobro je mahana, pa kako da ne bude ako je riječ o Allahu, a čovjek i Allah se ne mogu ni u čemu porediti.
Takvo vrijeđanje izvodi čovjeka van okvira islama i čini ga otpadnikom od vjere, po jednoglasnom stavu učenjaka.
Ibn Kudame El-Makdisi veli: „Ko vrijeđa Allaha, postaje nevjernik, bez obzira da li to radio u šali ili zbilji, a isti status ima onaj ko se izigrava sa Allahom, Njegovim ajetima, poslanicima i knjigama. Uzvišeni veli: A ako ih zapitaš, oni će sigurno reći: Mi smo samo razgovarali i zabavljali se. Reci: Zar se niste Allahu i riječima Njegovim i Poslaniku Njegovu rugali?(Et-Tevbe, 65.)“1
Ibn Tejmijje veli: „Psovanje i vrijeđanje Allaha i Poslanika je jasno nevjerstvo i formalno i suštinski, bez obzira da li onaj koji vrijeđa smatrao da je to zabranjeno ili ne, ili pak bio nemaran prema svome vjerovanju. I ovo je stav svih islamskih pravnika i učenjaka ehli sunneta koji smatraju da su riječi i djela dio vjerovanja.“2
U djelu El-Mevsuatu-l-fikhijje(22/184) stoji: „Islamski pravnici su jednoglasni da je nevjernik onaj ko vrijeđa Allaha, bez obzira da li to bilo u šali, zbilji ili kao vid izrugivanja i ismijavanja.“U istom djelu (24/139), stoji: „Islamski pravnici su složni da je nevjernik onaj ko psuje i vrijeđa muslimansku vjeru.“
Šejh Ibn Baz veli: „Vrijeđanje vjere je jedan od najtežih grijeha, a isti status ima i psovanje Gospodara. Ovo dvoje se računa od najvećih djela koja poništavaju nečiju vjeru i čine čovjeka otpadnikom od islama.
Ako vrijeđanje i psovanje Allaha bude od strane čovjeka koji se pripisuje islamu, onda on postaje nevjernik i otpadnik od vjere. Od njega se traži da se pokaje, a ukoliko se ne pokaje, vladar muslimana u saradnji sa šerijatskim sudovima ima pravo da mu dosudi smrtnu kaznu. Neki učenjaci vele: ‘Od takvog čovjeka se ne traži da se pokaje, nego mu se odmah presuđuje smrtnom kaznom, jer je učinio veoma veliki grijeh. Međutim, prioritetnije mišljenje je da se od takvog traži pokajanje, jer možda Allah dadne da se povrati i slijedi Istinu.
Ali, treba naglasiti da je potrebno takvu osobu kazniti bičevanjem ili zatvorom kako se ne bi ponovo vratila tom grijehu.Isti status ima osoba koja vrijeđa Kur'an, Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ili druge vjerovjesnike, tj. od takvog se traži da se pokaje, pa ako to ne učini, onda mu se dosuđuje smrtna kazna.
Dakle, vrijeđanje vjere, poslanika, Allaha, su djela koja poništavaju čovjekovo vjerovanje, a isti status ima i ismijavanje sa Allahom, Poslanikom, Džennetom, Džehennemom, Allahovim naredbama, poput namaza, zekata. Allah Uzvišeni veli: Reci: Zar se niste Allahu i riječima Njegovim i Poslaniku Njegovu rugali? Ne ispričavajte se! Jasno je da ste nevjernici, a tvrdili ste da ste vjernici.(Et-Tevbe, 65-66.)“3
Također veli: „Nevjernik je i otpadnik od vjere po jednoglasnom stavu učenjaka onaj ko na bilo koji način vrijeđa Allaha, Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ili nekog drugog poslanika, ko vrijeđa islam ili ga smatra nepotpunim.
Također isti status ima i onaj ko se izigrava sa Allahom ili Njegovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, jer Uzvišeni veli: Reci: Zar se niste Allahu i riječima Njegovim i Poslaniku Njegovu rugali? Ne ispričavajte se! Jasno je da ste nevjernici, a tvrdili ste da ste vjernici.
Dokaze za ovaj govor je iznio šejhu-l-Islam Ibn Tejmijje u svojoj knjizi Es-Sarimu-l-Meslul ala šatimi-r-resul, te zato ko želi da se upozna s tim argumentima neka pogleda tu knjigu, jer je ona prepuna koristi koje iznosi njen pisac poznat kao osoba koja veoma dobro poznaje šerijatske dokaze.“4
U odgovoru pod rednim brojem 42505, može se pronaći odgovor na pitanje o propisu onoga ko vrijeđa Allaha, Poslanika i vjeru.
Drugo:
I pored veličine grijeha koji je uradio tvoj drug i propisa koji se vezuju za njega, ipak je Allah Uzvišeni ostavio vrata pokajanja otvorenim za onoga ko Mu se želi povratiti, i neka tvoj drug ne smatra da mu Allah neće oprostiti, jer bi šejtan upravo želio takvo nešto, tj. da tvoj drug ostane otpadnik.
Obaveza je da se kaje i da žali za tim što je učinio, ali ne treba da između sebe i Allaha stavi pregradu koja će spriječiti traženje oprosta i pokajanje.
Allah Uzvišeni veli: Reci:O robovi moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost, jer će Allah sve grijehe oprostiti. On, uistinu, mnogo prašta i samilostan je.(Ez-Zumer, 53.)
Ebu Musa prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: „Allah pruža Svoju Ruku noću, ne bi li se pokajao onaj koji griješi danju i pruža Svoju Ruku danju, ne bi li se pokajao onaj koji griješi noću, i tako će trajati sve dok Sunce ne izađe sa Zapada.“5
Ibn Redžeb el-Hanbeli veli: „Rečeno je Hasanu El-Basriju: ‘Kako se ne stidimo Allaha; tražimo oprost, a opet se vratimo grijehu, potom opet tražimo oprost, a zatim se opet vratimo grijehu?’ Hasan reče: ‘Šejtan bi i volio kada ne biste tražili oprost, zato nemojte da se umarate od traženja oprosta.'“
Također se od njega prenosi da je kazao: „Traženje oprosta nakon što se učini grijeh je samo osobina vjernika.“6
Zato, savjetujemo tvog druga da se pokaje i da se na njemu vide tragovi kajanja zbog činjenje tog grijeha, te da mnogo radi dobra djela i da se trudi da njegovo stanje nakon pokajanja bude bolje nego prije toga, a Allah prašta onome ko oprost traži.
Allah najbolje zna.
fusnote:
1El-Mugni, 12/298.
2Es-Sarimu-l-Meslul, 1/513.
3Medžmu'u fetava-š-šejh Ibn Baz, 6/387.
4Prethodni izvor, 7/77-87.
5Bilježi Muslim, br. 2759.
6Džamiu-l-ulumi-l-ve-l-hikemi, 1/165.
http://www.islamqa.info
Prijevod:Senad Muhić
Revizija:Ersan Grahovac
https://islamhouse.com/bs/fatwa/602507/
Vidi manjePostoje li hadisi da su neke vrste hamajlija dozvoljene?
Zahvala pripada Allahu, Prvo:Nisam uspio naći hadise koje je spomenuo pitalac i želio znati njihovu vjerodostojnost; zbog toga što nismo znali o kojim se tačno hadisima radi, a spomenuo je da se nalaze u 50. tomu djela el-Muwetta, a to djelo je pisano samo u jednom tomu. Stoga ćemo spomenuti hadiseviše
Zahvala pripada Allahu,
Prvo:Nisam uspio naći hadise koje je spomenuo pitalac i želio znati njihovu vjerodostojnost; zbog toga što nismo znali o kojim se tačno hadisima radi, a spomenuo je da se nalaze u 50. tomu djela el-Muwetta, a to djelo je pisano samo u jednom tomu.
Stoga ćemo spomenuti hadise koji su vezani za ovu temu, i pojasniti, ako Allah da, njihov status kod učenjaka,1nadajući se da će neki od njih biti od onih na koje je mislio pitalac.
1.Prenosi se od Abdullaha ibn Mesũda da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, prezirao deset stvari: stavljanje žutila, 2mijenjanje sijedih, 3da mu se odjeća vuče po podu, nošenje zlatnog prstenja, 4bacanje kockica, otkrivanje ukrasa 5tamo gdje nije mjesto za to, rukju 6osim sa muavvizetejni, 7vješanje zapisa, sprečavanje dolaska vode na njeno mjesto, te upropaštavanje djece, ali ga nije zabranio. 8Sprečavanje dolaska vode na njezino mjesto predstavlja sprečavanje sperme dadospije do maternice žene. Upropaštavanje djece, predstavlja općenje sa ženom koja je dojilja, tako da ako bi ponovo zanijela to bi joj upropastilo mlijeko. Ovo znači da je to prezirao ali ga nije zabranio, tj. općenje sa ženama dojiljama.9
2.Prenosi Zejneb, supruga Abdullaha ibn Mes'ũda, od svog muža da je rekao: „Čuo sam Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da kaže: ‘Zaista su rukje,10temime11i tivele12širk.'“ Pa je rekla: „Zašto to kažeš? Tako mi Allaha moje je oko lijetalo, pa sam išla kod jednog jevrejina koji bi mi učio rukju, i kada bi to učinio ono bi se smirilo.“ Abdullah reče: „Zaista je to djelo od šejtana, on ga je uznemiravao svojom rukom, pa kada bi učio rukju on bi stao, zaista ti je bilo dovoljno da kažes ono što je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, govorio: ‘Odstrani nevolju Gospodaru ljudi, izliječi me, jer Ti liječiš, nema lijeka osim kod Tebe, liječenjem kojeg ne prati bolest.'“13
3.Od Ukbe ibn Amira se prenosi da je rekao: „Čuo sam Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da kaže: ‘Ko okači temimu (hamajliju) ne bili mu poslovi upotpunjeni, a ko okači vediu,14Allah mu želju ne ispunio.'“15
4.Prenosi se od ‘Ukbe ibn Amira el-Džuhenija da je Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, došla jedna delegacija pa je uzeo prisegu od devetorice, a izostavio jednog. Prisutni rekoše: „O Allahov Poslaniče, uzeo si prisegu od devetorice, a ovog si izostavio?“, a on reče: „Ko okači hamajliju počinio je širk.“16
Drugo:Et-Tema'im je množina riječi et-temime, što predstavlja nešto što se okači na vrat djeteta ili odraslih osoba, kao i nešto što se stavlja na kuće ili auta i biva napravljeno od konopaca ili kostiju, da bi se time odagnalo zlo, a naročito urok, ili da bi se pridobila neka korist. Sada ćemo navesti govor učenjaka po pitanju hamajlija te propis svake od njih, a u tome imamo neke napomene i koristi:
1. Šejh Sulejman ibn Abdullahje rekao: „Znaj da su se učenjaci od ashaba, tabiĩna i onih koji su došli nakon njih razišli po pitanju dozvole vješanja hamajlija koje su iz Kurʹana ili Allahovih lijepih imena i svojstava. Jedna skupina je rekla: ‘To je dozvoljeno.’, od njih je Abdullah ibn Amr ibn el-As i dr., te to je ono što se vjerovatnije prenosi od Ãiše, i to je govor Ebu Džafera el-Bakira i jedan od rivajeta Ahmeda. Hadis koji govori o hamajlijama smatraju da se odnosi na hamajlije koje u sebi sadrže širk, dok one koje u sebi sadrže Kurʹan i Allahova lijepa imena i svojstva smatraju dozvoljenim liječenjem tim stvarima. To je vjerovatniji stav Ibn el-Kajjima. Druga skupina je rekla: ‘To nije dozvoljeno.’, i to je stav Ibn Mesũda, Ibn Abbasa, te vjerovatniji govor Huzejfe, Ukbe ibn Amira, Ibn Akima, Allah bio s njim zadovoljan, i to je govor skupine tabiĩna, od kojih su učenici Ibn Mesũda, zatim govor imama Ahmeda u drugom rivajetu kojeg je uzela većina njegovih učenika, te stav kojeg je prihvatila većina učenjaka nakon njih.
Kao dokaz su uzeli navedeni hadis i ono što se navodi u njegovom značenju, jer vanjsko značenje hadisa ukazuje na sveobuhvatnost, te ne pravi razliku između hamajlije koja je od Kurʹana ili nečega drugog, za razliku od rukje u kojoj je naznačio razliku.17
Prenosi Ebu Davud od Isaʹa ibn Hamze da je rekao: „Ušao sam kod Abdullaha ibn Akima, a na njemu sam primjetio crvenilo, pa rekoh: ‘Zar nećes okačiti hamajliju?’ Pa reče: ‘Allahu se utječem od toga, Allahov Polanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: ‘Onaj koji okači nešto bit će tome i prepušten.'“
Ovo bi bilo razilaženje učenjaka po pitanju vješanja nečega od Kurʹana ili Allahovih lijepih imena i svojstava, pa šta misliš o liječenju imenima šejtana i tome slično, i kačenju tih stvari, vezivanju za te stvari, traženju utočišta od njih, prinošenju žrtava njima i traženju od njih da otklone nevolje ili dobave neku korist, što je očiti širk i štoje praksa većine ljudi osim onih koje Allah sačuva? Razmisli o onome što je spomenuo Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, te o onome na čemu su bili ashabi i tabiĩni, kao i o onome što su rekli učenjaci nakon njih po pitanju ovih stvari. Zatim pogledaj u ono što se desilo kod kasnijih generacija, neminovno ćeš uvidjeti vjeru Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i njeno odsustvo u današnjem vremenu u svim segmentima. A Allah je Taj Koji pomaže.“18
Šejh Hafiz Hakemi je rekao: „Ako bi bile –tj.hamajlije –od Kurʹanskih jasnih ajeta, ili iz ispravnih i jasnih sunnetskih predaja, onda je razilaženje po tom pitanju poznata stvar još od vremena prvih generacija, među ashabima i tabiĩnima te onima nakon njih. Neki od njih –tj. prvih generacija –suto dozvolili, što se prenosi od Ãiše, Allah bio s njom zadovoljan, Ebu Džaʹfera Muhameda ibn Alijja i drugih. Neki od njih su ostali pri tome –tj. zabranili su to i nisu smatrali da je dozvoljeno, a od njih je bio Abdullah ibn Akĩm, Abdullah ibn Amr, Ukbe ibn Ãmir i Abdullah ibn Mesũd, te njegovi drugovi kao što je el-Esved i Alkame te oni nakon njih kao što je Ibrãhĩm en-Nehai i drugi Allah im se smilovao. Nema sumnje da je sprečavanje ovakvih stvari potpunije u zaustavljanju uzroka koji vode ka neispravnom vjerovanju, naročito ako se radi o današnjem vremenu.
Ako su tu stvar smatrali prezrenim, većina ashaba i tabiĩna, u njihovom odlikovanom i odabranom vremenu, dok je iman u njihovim srcima bio veći od brda, onda je preče da mi u našem vremenu to još više preziremo, vremenu iskušenja i ispita. A kako i ne bi bilo tako kad su oni u svojim olakšicama doprli do čistih harama, i učinili to mudrolijama i sredstvom kako bi došli do zabranjenog?! Od tih stvari jeste da pišu na hamajlijama Kurʹanske ajete, suru ili bismilu i sl., a zatim ispod toga stavljaju šejtanske znakove koje ne poznaje osim neko ko je istraživao njihove knjige.
Od toga je da takvi odvode srca običnih masa od oslanjanja na Silnog i Uzvišenog Allaha, tako što će se osloniti na ono što oni zapisuju. Štaviše, većina njih koristi strah da bi ih uplašili, iako im se ništa nije desilo, tako da dođe onom ko ga želi materijalno iskoristiti, znajući da ga zavarava, pa mu kaže: ‘Desit će ti se u porodici ili imetku, ili tebi samom.’, ili mu kaže: ‘Ti uz sebe imaš pratioca od džina.’, i sl.
Zatim mu počne opisivati neke od stvari i šejtanskih došaptavanja, kako bi mu unio nedoumicu i kako bi ovaj povjerovao da je on iskren i da ima veliko poznavanje gajba. Sve ovo čini kako bi ga ubijedio da on osjeća veliku brigu za njim, te da mu želi pribaviti korist, pa kada se srce neznalice i neukog ispuni strahopoštovanjem spram onog što mu je opisao, u tom momentu se odmeće od svog Gospodara i tada njegovu srcu pristupa ovaj lažljivac. Njemu se okreće i kod njegatraži utočište, njemu se obraća mimo Silnog i Uzvišenog Allaha.
Zatim ga upita: ‘Pa gdje je izlaz iz onoga što si mi opisao? Kako da odagnam to?’ Kao da je u njegovoj ruci šteta i korist. Tada se obistinjuje njegova čežnja za onim što je kod njega i povećava se želja za tim, ne bi li mu udijelio nešto od toga.
Tada mu kaže: ‘Ako mi daš toliko i toliko, napisat ću ti nešto što će te štititi, dužina će mu biti tolika, širina tolika.’, opisujući mu to i zavaravajući ga govorom, te da će ta zaštita biti od tih i tih bolesti. ‘Pa da li smatraš da ovakvo ubjeđenje podpada pod mali širk?!’ Naprotiv, to je smatranje da neko drugi mimo Allaha posjeduje nešto od božanskih svojstava, to je oslanjanje na nekog mimo Njega, traženje utočišta mimo Njega, potčinjenost djelima stvorenja dok mu oni čupaju njegovu vjeru. Pa da li je šejtan u mogućnosti da koristi ovakve spletke osim uz pomoć svog brata šejtana u ljudskom obliku? Reci: „Ko će vas od Milostivog noću i danju štititi? Niko! Pa ipak oni od Kurʹana glave okreću.“19
Zatim koriste svoje šejtanske znakove i simbole kako bi napisali nešto od Kurʹana, zatim to nose bez da su propisno čisti,20čak i kada obavljaju malu ili veliku nuždu, i cijelo to vrijeme uz sebe imaju te hamajlije ne dajući im ikakvu svetost.
Tako mi Allaha, niko od Allahovih neprijatelja nije omalovažio Allahovu Knjigu kao što su je omalovažili ovi otpadnici koji se pripisuju islamu. Tako mi Allaha, Kurʹan nije spušten osim da bi ga čitali, a zatim radili po tome, ispunjavajući njegove naredbe, klonivši se njegovih zabrana, čvrsto vjerujući vijestima koje se nalaze u njemu, stojeći na njegovim granicama, uzimajući pouku iz njegovih primjera koje navodi, te se okorištavajući iz priča koje su u njemu, a uz to sve su vjerovali u njega:Sve je to od našeg Gospodara.
Međutim, ovakvi su sve to opovrgli, bacili su ga iza svojih leđa, i nisu od njega zapamtili osim njegovo pismo kako bi s tim pridobili materijalnu korist i time jeli tuđi imetak. To su činili poput svih ostalih načina na koje dolazedo zabranjenog imetak. Kada bi neki vladar ili namjesnik napisao pismo onome ko mu je podređen, i u njoj naveo da učini to i to, a da se kloni toga i toga, te da naredi onima koji su pod njegovom vlašću da učine isto to i da se klone toga i sl., a ovaj binakon toga uzeo to pismo, i ne bi je ni pročitao, niti razmislio o njenim naredbama i zabranama, niti bi je dostavio drugima kojima mu je bilo naređeno da je dostavi, nego bi je uzeo te okačio oko svog vrata ili nekog drugog dijela tijela, te se ne bi obazirao ni najmanje o onome što je unutra, u tom slučaju bi ga vladar sigurno kaznio žestokom kaznom i osjetio bi bolnu patnju. Pa kako onda kada se radi o Objavi Silnog, Vladara nebesa i Zemlje, Onoga kome pripada najuzvišeniji primjer i na nebesima i na Zemlji, Onoga kome pripada zahvala i na početku i na kraju, i kome se svaka stvar na posljetku vraća.
Njemu robuj i na Njega se samo osloni, On je meni dovoljan, nema drugog Boga osim Njega, na Njega se oslanjam i On je vladar Arša Silnoga.
A ako bi hamajlije bile od nečega što je mimo Kur'ana i Sunneta, onda bi to bio širk bez imalo sumnje, naprotiv to bi bila vrsta ezlama21i daleko od onoga po čimu se poznaju sljedbenici islama.
Ako bi hamajlije bile od nečega mimo Kur'ana i Sunneta, nečega od jevrejskih simbola, ili simbola obožavalaca znakova, zvijezda, meleka ili onih koji sarađuju sa džinima i sl., ili pak da budu od konopaca, sveza, ili željeznih halki i sl., to bi onda bio širk takođe, tj. njihovo vješanje bi bio širk, u što nema sumnje.
To je zato štose to ne smatra dozvoljenim i uobičajenim načinom liječenja, naprotiv oni bivaju potpuno ubijeđeni da te stvari same po sebi otklanjaju to i to od bolova.
Kao i zbog njihova ubjeđenja u posebnosti tih predmeta kao što su to činili idolopoklonici sa svojimidolima. Ta stvar može spadati u gatanje strelicama, kojeg su praktikovale neznalice u predislamskom periodu. Tim činom bi određivali da li da se upuste u neku stvar ili ne. Ta stvar se sastojala od tri strelice, na jednoj bi pisalo uradi, na drugoj da neuradi, a na trećoj da bacanje. Ako bi strelica pokazala da uradi, učinio bi to i ustrajao u svojoj namjeri, a ako bi pisalo: ‘Nemoj uraditi.’, onda bi napustio to djelo i namjeru, dok ako bi pisalo: ‘Ponovi.’, nastavio bi pokušavati.
Uzvišeni Allah, Njemupripada hvala, zamijenio nam je to boljom stvari od te, a to je istihara namaz22i dova u njemu. Ono što želimo reći jeste da ove hamajlije mimo Kurʹana i Sunneta mogu se poistovijetiti sa gatanjem strelicama, i veoma mu sliče, zbog neispravnog ubjeđenja pri tome i košenja sa šerijatom, zbog udaljenosti od onoga što karakteriše pripadnike islama.
Zaista, iskreni sljedbenici tevhida su najudaljeniji od ovakvih stvari, vjerovanje u njihovim srcima je dosta veće i iznad toga da bi im se uvuklo nešto slično u vjerovanje. Oni su iznad toga da se oslanjaju na nekoga mimo Allaha, te da se prepuste nekome mimo Njega. Allah daje svoju podršku kome želi.“23
Stav da je zabranjeno, makar te hamajlije bile s nečim iz Kurʹana, je i mišljenje naših učenjaka.
1. Stav učenjaka stalne komisije za fetve: „Učenjaci su složni po pitanju zabrane nošenja hamajlija ako su ispisane s nečim mimo Kurʹana, dok su se razišli ako bi one bile od Kurʹana. Tako da od njih ima onih koji dozvoljavaju njihovo nošenje, kao što ima i onih koji to zabranjuju, s tim da je stav da je to zabranjeno ispravniji, zbog uopštenosti hadisa i suzbijanja puta koji vode ka zabranjenim stvarima.“
Šejh Abdulaziz ibn Baz, šejh Abdullah ibn Gudejan i šejh Abdullah ibn Ku'ũd.24
2. Šejh el-Albani, Allah mu se smilovao, je rekao: „Ova stranputica je još uvijek rasprostranjena među seljacima, zemljoradnicima i nekim od stanovnika gradova. Slično tome su konopci koje neki vozači stavljaju na svoja auta i vješaju ih na retrovizore, dok drugi stavljaju stare potkovice sprednje ili zadnje strane vozila, kao što neki stavljaju na prednju stranu kuće ili dućana konjske potkovice, sve to da bi, kako smatraju, odagnali urok. Isto je sa mnogim drugim stvarima koje su se raširile i umnožile radi neznanja u tevhidu, i onoga što ga poništava od stvari širka i idolopoklonstva, s kojima nije došao niti jedan poslanik, niti su objavljene u bilo kojoj objavljenoj knjizi, osim da bi se te stvari poništile i dokinule. A Allahu se žalimo zbog neznanja današnjih muslimana i njihove udaljenosti od vjere.“25
A Allah najbolje zna.
fusnote:
1Misli se na učenjake koji se bave naukom hadisa i njihove vjerodostojnosti.
2Tj. mirisanje za'feranom kojeg su u to doba većinom koristile žene, i koji je ostavljao žuti trag na tijelu prilikom korištenja. (op. prev.)
3Tj. farbanje sijedih dlaka na glavi kako bi se izgledalo mlađe, međutim ovaj propis je dokinut kako se prenosi u hadisima o tome.(op. prev.)
4Zabrana se odnosi na muškarce.(op. prev.)
5Bilo da se radi o tjelesnim ukrasima ili nečemu što se nosi na tijelu.(op. prev.)
6Rukja prestavlja liječenje koje može biti propisano šerijatom kao što je učenje sure el-Fatiha, ili nepropisano, zabranjeno kao što je učenje nekih dova koje u sebi sadrže širk i sl.(op. prev.)
7Tj. dvije zadnje sure iz Kurʹana, sura el-Felek i sura en-Nas.(op. prev.)
8Bilježi ga en-Nesai, br.50880., i Ebu Davud, br.4222.
9Ovaj hadis je šejh el-Albani ocijenio kao slab (munker), u djelu Daif en-Nesai, br. 3075.
10Liječenje učenjem nečega mimo Kurʹana ili propisanih dova. (op. prev.)
11Hamajlije koje su kačili na djecu da bi ih sačuvali od uroka ili nedaća. (op. prev.)
12Vrsta zapisa koje su pravili kako bi privoljeli muža ženi ili obratno. (op. prev.)
13Bilježi ga Ebu Davud, br.3883. i Ibn Madže, br.3530. Ovaj hadis je šejh el-Albani ocijenio vjerodostojnim u djelu es-Silsiletu es-Sahiha, br.331. i br.2972.
14Zapis kojim se privoljava žena mužu i obrnuto.(op. prev.)
15Bilježi ga Ahmed, br.16951. Ovaj hadis je šejh el-Albani ocijenio kao slab u djelu Daifu el-Džamia, br.5703.
16Bilježi ga Ahmed, br.16969. Ovaj hadis je šejh el-Albani ocijenio vjerodostojnim u djelu es-Silsiletu es-Sahiha,br.492.
17Tj. Allahov Poslanik, neka je na njega Allahov salavat i selam, je u hadisima pojasnio koja rukja je dozvoljena a koja zabranjena, što ukazuje na njihovu podjelu. Međutim to nije slučaj sa hamajlijama, nego ih je zabranio bez razvrstavanja u dozvoljene i zabranjene.(op. prev.)
18Iz djela Tejsirul-Azizi el-Hamid, str.136-138.
19Sura el-Enbija,42.
20Tj. da imaju abdest ili da su se prethodno okupali.(op. prev.)
21Tj.vrste gatanjastrelicama kojeg su koristili Arapi u predislamskom periodu.(op. prev.)
22Molitva koja je propisana prilikom želje da se uradi neko djelo, a u nedoumici smo učiniti ga ili ne, međutim,pohvalno ju je obaviti u svakom slučaju.(op. prev.)
23Iz djela Meʹaridžu el-Kabul, 2/510-512.
24Fetve stalne komisije, 1/212.
25Silsiletul-Ehadisis-Sahiha, 1/890.
Islam: Pitanje i odgovor.
Šejh Muhammed Salih el-Munedžid.
Prijevod:Mirza Musić
Revizija:Ersan Grahovac
https://islamhouse.com/bs
Na koji način savjetovati ženu koja čita iz findžana?
Zahvala pripada Allahu, Ovo pitanje ima dvije strane: Prva: Propis ovog postupka.Nema sumnje da sugatanje, sihr i astrologija neka od najvećih zalai činjenjenereda na Zemlji, te bespravno uznemiravanje muslimana. Učenjaci su se razišli po pitanju toga da li gatar svojim postupkom čini kufr i izlaziviše
Zahvala pripada Allahu,
Ovo pitanje ima dvije strane:
Prva: Propis ovog postupka.Nema sumnje da sugatanje, sihr i astrologija neka od najvećih zalai činjenjenereda na Zemlji, te bespravno uznemiravanje muslimana.
Učenjaci su se razišli po pitanju toga da li gatar svojim postupkom čini kufr i izlazi iz vjere ili je učinio kufr koji ne izvodi iz vjere.
Oni koji tvrde da izvodi iz vjere, koriste za dokaz predaju koju bilježi imam Ahmed u svom Musnedu, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Onaj koji ode gataru ili sihirbazu pa povjeruje u ono što govori uznevjerovao je u ono što je spušteno Muhammedu.“2
Kao i zbog toga što je taj čin tvrdnja da sepoznaje gajb, a onaj ko tvrdi da poznaje gajb počinio je nevjerstvo. Uzvišeni Allah je rekao: On tajne zna i On tajne Svoje ne otkriva nikome, osim onome koga On za poslanika odabere.3
I rekao je: Reci: „Niko, osim Allaha, ni na nebu ni na Zemlji, ne znašto će se dogoditi.“4
Druga stvar: Savjet ženi koja čini takvo djelo jeste da ga ostavi i udalji se od njega i da se pokaje Uzvišenom Allahu. To je iz razloga što je to djelo od velikih i upropaštavajućih grijeha, pa neka se boji Allaha u pogledu uznemiravanja muslimana ovim ružnim postupkom. Uzvišeni Allah je rekao: A oni koji vjernike i vjernice vrijeđaju, a oni to ne zaslužuju, tovare na sebe klevetu i pravi grijeh.5Na njoj je da se pokaje Uzvišenom Allahu od tog postupka, prije nego joj iznenada dođemelek smrti i nastupi čas kajanja. Treba da traži utočište kod svoga Gospodara u svakoj stvari, jer u Njegovoj ruci je svaka korist i šteta, kako je šejtan nebi zaveo svojim smicalicama sve dok je ne uvede u džehennem, Allahu se utječemo od toga. U ovom njenom postupku je iskušenje za one muslimane koji imaju slabu vjeru, Uzvišeni Allah kaže: One koji vjernike i vjernice budu u iskušenje dovodili pa se ne budu pokajali –čeka patnja u Džehennemu i isto tako prženje u ognju.6
Šejh Abdulaziz bin Baz, Allah mu se smilovao, je rekao: „Znanje o zvijezdama ili ono što se naziva astrologijom, te čitanje iz dlana, čitanje iz findžana, čitanje konaca i tome slično što tvrde gatari i sihirbazi, sve se to smatra naukama paganstva koje je zabranio Allah i Njegov Poslanik, i to su djela pagana koja je islam ukinuo i upozorio na njihovo činjenje, ili na odlazak onima koji ih čine kao i pitanje takvih o nečemu, a zatim da im povjeruje u stvarima koje ih obavijesti, jer se to sve smatra prizivanjem nepoznatog o čemu samo Allah ima znanje.
Moj savjet svakom onome ko čini ove stvari jeste da se pokaje Allahu i traži oprosta od Njega. Neka se na Allaha Jedinog osloni i u Njega uzda u svim stvarima, čineći pri tome šerijatske i kosmičke uzroke. Zatim treba da ostavi ta djela, udalji se od njih, da ne pita nekog ko se njima bavi nešto ili mu čak povjeruje, pokoravajući se tako Allahu i Njegovu Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, čuvajući tako svoju vjeru, bojeći se Allahove srdžbe, te kloneći seuzroka koji vode ka širku i kufru, i ako bi čovjek umro na tome bio bi od onih koji su izgubili i dunjaluk i Ahiret.“7
Ovdje je još potrebno napomenuti da zarada koju ova žena uzima čineći ovo djelo nije dozvoljena, te predstavlja odvratan postupak i zabranjen način sticanja imetka.
U Buharijinoj i Muslimovoj zbirci hadisa se bilježi predaja od Ebu Mesũda el-Ensarija, Allah bio njim zadovoljan, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio profit od prodaje pasa, naknadu za blud i zaradu sihirbaza.8Pod zaradom sihirbaza: smatra se ono što mu se da kako bi napravio sihr ili gatao.
En-Nevevi, Allah mu se smilovao, komentarišući ovaj hadis, je rekao: „Rekao je el-Begavi, od naših učenjaka9i el-Kadi Ijad: ‘Učenjaci su složni po pitanju zabrane zarade od sihra, jer je to protunaknada za zabranjeno djelo i jer predstavlja nepravedno jedenje tuđeg imetka.“10
fusnote:
1Tj. gleda u findžan i lažno predskazuje sudbinu. (op. prev.)
2Bilježi ga imam Ahmed u Musnedu, br.9171. a šejh el-Albani ga je u djelu Sahihel-Džamia, br.5942. ocijenio vjerodostojnim.
3Sura el-Džin, 26-27.
4Sura en-Neml, 65.
5Sura el-Ahzab, 58.
6Sura el-Burudž,10.
7Iz djela Medžmua el-Fetavašejha Ibn Baza (2/120-122).
8Bilježi ga el-Buhari,br. 2237.i Muslim,br. 1567.
9Tj. od učenjaka šafijskog mezheba.
10Iz djela Šerh Sahih Muslim(10/490).
http://www.islamqa.info
Prijevod:Mirza Musić
Revizija:Ersan Grahovac
https://islamhouse.com/bs
Propis sjedenja s onim koji ne obavlja namaz, negira hidžab i ismijava se sa Aišom
Zahvala pripada Allahu, Prvo: Ove stvari o kojima pitaš i kažeš da ih dotična osoba čini su kufr (nevjerstvo), otpadništvo od vjere, i zaista se čudimo da se takav uopšte pripisuje islamu, a njegovo stanje je kako navodiš. Ostavljanje namaza je veliki kufr i to je potvrđeno Kurˊanom, Sunnetom i koncviše
Zahvala pripada Allahu,
Prvo:
Ove stvari o kojima pitaš i kažeš da ih dotična
osoba čini su kufr (nevjerstvo), otpadništvo od vjere, i
zaista se čudimo da se takav uopšte pripisuje islamu, a
njegovo stanje je kako navodiš. Ostavljanje namaza je
veliki kufr i to je potvrđeno Kurˊanom, Sunnetom i
koncezusom ashaba, Allah bio njima zadovoljan.
Što se tiče hidžaba za žene:
Ako s tim misli na pokrivanje lica žene (nikab),
islamski učenjaci su se oko njegovog propisa razišli, a
4
najispravnije je da je vadžib (obaveza) svim ženama, a ne
samo ženama Vjerovjesnika, sallallahu ‘alejhi ve sellem.
Rekao je Šejh Salih ibn Fevzan el-Fevzan, Allah ga
sačuvao: „Što se tiče nikaba: Pokrivanje lica žene je
vadžib (obaveza), kao što je ispravnije između dva stava
učenjaka, i to potvrđuju ispravni dokazi, radi riječi
Uzvišenog: I neka vela svoja spuste na grudi svoje. (Sura
En-Nur, 31.), te radi riječi Uzvišenog upućenih ženama
Vjerovjesnika, neka je Allahov salavat i selam ne njega,:
A ako od njih nešto tražite, tražite to od njih iza zastora.
To je čistije i za vaša i za njihova srca. (Sura El-Ahzab,
53.).
A to što je govor upućen ženama Vjerovjesnika,
sallallahu ‘alejhi ve sellem, ne sprečava da obuhvati i
druge žene muslimanke, jer je to obrazložio s opštom
koristi, kada je rekao: To je čistije i za vaša i za njihova
srca. (Sura El-Ahzab, 53.). Tako da je ta korist opšteg
karaktera, i kako obuhvata žene Vjerovjesnika, neka je
Allahov savat i selam na njega, tako obuhvata i ostale
žene, jer čistoća se zahtijeva od svih njih, radi govora
Uzvišenog u drugom ajetu: O Vjerovjesniče, reci ženama
svojim, i kćerima svojim, i ženama vjernika neka spuste
haljine svoje niza se. Tako će se najlakše prepoznati pa
neće napastvovane biti. (Sura El-Ahzab 59.)“1
1
Iz odabranih fetvi šejha Fevzana 4/242-243., pitanje pod br. 250,
a radi veće koristi pogledati pitanje pod br. 11774.
5
A ako pod hidžabom misli na pokrivanje glave
(kose i vrata): po tom pitanju nema razilazenja kod
učenjaka (o obavezi toga).
Međutim, njegovo negiranje bilo koje od ove
dvije vrste pokrivanja, te njegovo ismijavanje s njima
jeste otpadništvo od vjere, jer himar (pokrivanje cijelog
tijela žene), iako neki učenjaci smatraju da nije obavezan,
on je ipak propisan u šerijatu, te je od propisa vjere, tako
da je njegovo negiranje i ismijavanje s njim nevjerstvo
koje izvodi iz vjere (islama).
A nakon toga, nije na ovom otpadniku da se
ismijava s majkom mumina (pravovjernih) Ãišom, Allah
bio s njom zadovoljan, osim da bi izbacio na vidjelo ono
što nosi u svom srcu od nifaka (licemjerja) i otpadništva,
jer je Ãiša majka vjernika, supruga Vjerovjesnika,
sallallahu ‘alejhi ve sellem, i bila je pohvaljena (tj.
otklonjena od nje svaka sumnja u bilo kakvu mahanu) od
strane Allaha u ajetima koji će se čitati do Sudnjega dana.
Onaj koji bi se ismijavao s njom, onda se takav ismijava i
s njezinim mužem, tj. s Vjerovjesnikom, sallallahu ‘alejhi
ve sellem, a onaj koji bi rekao da ona nije majka
pravovjernih, pa takav bi sam sebe okarekterisao da nije
od njih, a njoj ne bi ništa naškodio.
Drugo:
Ako bi stanje ovog bližnjeg zaista bilo ovako,
onda treba znati da čini djela koja izvode iz vjere, pa bi
trebao da se pokaje Allahu i vrati svojoj vjeri, jer u
6
slučaju da sretne Allaha s ovim stvarima, sreo bi ga a da
nije od pripadnika islamu.
A što se tiče vaše obaveze, nakon što ste ga
opominjali, na vama je da se klonite sjedenja s njim,
upozoravate na njega, osim ako bi neko htio sjediti s njim
od onih koji posjeduju dovoljno znanja, kako bi otklonili
od njega kufr (nevjerstvo), ili da upozore one koje sjede s
njim na njegovo zlo.
Što se tiče održavanja rodbinskih veza s njim, to
nije obaveza, naprotiv, nije nam dozvoljeno da mu
otpočinjemo s nazivanjem selama.
Uzvišeni je rekao: A kad čuju besmislicu kakvu,
od nje se okrenu i reknu: „Nama naša djela, a vama
vaša djela; mir vama! Mi ne želimo društvo neukih.“
(Sura El-Kasas, 55.)
Šejh Abdurahman es-Sa'di, Allah mu se smilovao,
je rekao:
„A kad čuju besmislicu kakvu, od nekog neukog ,
kada im se obraća,
reknu: govor Allahovih robova, koji su razumom
obdareni,
Nama naša djela, a vama vaša djela, tj. svako će
biti nagrađen shodno djelima koje je činio i niko neće
nositi tuđe breme. Ovo podrazumijeva da su se odrekli
besmislenog i pokvarenog govora zbog kojeg su
okarakterisani kao neznalice, i od razgovora u kojem
nema nikakve koristi.
7
Mir vama!, tj. od nas nećete čuti ništa osim samo
dobro, niti ćemo vam se obraćati onako kako, zbog svog
neznanja, zaslužujete da vam se obratimo, jer ako ste vi
sebi zadovoljni ovim prezrenim stanjem, mi čuvamo
svoje duše od toga, i ne zalazimo u takve stvari.2
Mi ne želimo društvo neukih., na bilo koji
način.“3
Upitana je Stalna komisija za fetve:
„Da li je dozvoljeno da sjedim s ostavljačem
namaza?“
Pa su odgovorili:
„Onaj koji ostavi namjerno neki od namaza,
poričući njegovu obavezu, takav je kafir (nevjernik) oko
čega su složni svi učenjaci. Međutim, ako bi ga ostavio iz
nemara ili lijenosti, tada bi postao nevjernik po
ispravnijem mišljenju učenjaka, a shodno tome proizlazi
sljedeće:
Zabranjeno je sjediti s takvim osobama, već je
obaveza izbjegavati ih i bojkotovati, a to sve nakon što im
se objasni da je ostavljanje namaza nevjerstvo, ako bi
neko od njih bio neupoznat s tim. Od Poslanika, sallallahu
‘alejhi ve sellem, se prenosi ispravnim lancem
prenosilaca da je rekao: ‘Ugovor između nas i njih
(licemjera) je namaz, pa ko ga ostavi učinio je kufr
2 Tj. ne želimo se spuštati na vaš nivo. (op. rev.)
3 Vidjeti: Tefsirus-Sa'di, str. 620.
8
(nevjerstvo).’ I takođe se ispravno prenosi od njega,
sallallahu ‘alejhi ve sellem, da je rekao: ‘Između čovjeka
i širka (mnogoboštva) i kufra (nevjerstva) jeste
ostavljanje namaza.’,4
ova stvar se odnosi kako na onog
koji poriče njegovu obaveznost tako i na onog koji ga
ostavi iz lijenosti.“ Potpisnici fetve: Šejh Abdulaziz ibn
Baz, Šejh Abdurrezak Afifi i Šejh Abdullah ibn
Gudejjan.5
Takođe je upitana Stalna komisija za fetve: „Da li
je dozvoljeno poselamiti onog koji ostavlja namaz?“
Pa su odgovorili: „Što se tiče ostavljača namaza
koji poriče njegovu obaveznost, takav je nevjernik, po
koncezusu učenjaka, a onaj koji ga ostavlja iz lijenosti, a
ne poriče njegovu obaveznost, također je nevjernik,
shodno ispravnom mišljenju učenjaka. Zato mu nije
dozvoljeno nazvati selam, niti mu se uzvraća na selam
ako ga on prvi nazove, jer se takav smatra otpadnikom od
islama.“ Potpisnici fetve: Šejh Abdulaziz ibn Baz, Šejh
Abdurrezak Afifi, Šejh Abdullah el-Gudejan i Šejh
Abdullah ibn Kuˊud.6
Stalna komislija za fetve je kazala: „Onaj koji se
ismijava s vjerom islamom, ili sa pritvrđenim Sunnetom
4 Bilježi ga Muslim u svojom Sahihu.
5 Vidjeti: Fetve Stalne komisija za fetve, 12/374-375.
6 Vidjeti: Fetve Stalne komisije za fetve, 24/ 141-142.
9
Poslanika,sallallahu ‘alejhi ve sellem, kao što je puštanje
brade, skraćivanje odjeće do iznad članaka ili do pola
podkoljenica, ako bi znao da je to ispravno preneseno,
onda bi bio nevjernik. A onaj koji se ismijava s
muslimanom i ruga mu se zbog njegovog pridržavanja
islama, i on bi bio nevjernik, shodno govoru Silnog i
Uzvišenog Allaha: Reci: „Zar se niste Allahu i riječima
Njegovim i Poslaniku Njegovu rugali?! Ne ispričavajte
se! Jasno je da ste nevjernici postali nakon što ste
vjernici bili.““(Sura Et-Tevba, 65-66.) Potpisnici fetve:
Šejh Abdulaziz ibn Baz, Šejh Abdurrezak Afifi, Šejh
Abdullah el-Gudejan i Šejh Abdullah ibn Kuˊud.7
Šejh Abdulaziz ibn Baz, Allah mu se smilovao, je
rekao: „Obaveza je izbjegavati onog koji ostavlja namaz,
bojkotovati ga i ne odazivati se na njegove pozive, sve
dok se ne pokaje Allahu od tog djela. Uz to je obaveza
savjetovati ga, pozivati ka istini, upozoravati na kazne
koje proizlaze, na dunjaluku i Ahiretu onome koji ostavi
namaz, nadajući se da će se pokajati, te da će mu Allah
oprostiti.“8
Takođe je upitan Šejh Salih ibn Fevza el-Fevzan,
Allah ga sačuvao: „Da li je dozvoljeno da sjedim i
zajedno jedem i pijem sa onim koji ustrajava na
ostavljanju namaza?“
7 Vidjeti: Fetve Stalne komisije za fetve, 2/43-44.
8 Vidjeti: Fetve Sejha Ibn Baza, 10/266.
10
Pa je odgovorio: „Nije ti dozvoljeno da sjediš i
sudjeluješ s njim u jelu i piću, osim ako ga savjetuješ,
kritikuješ i nadaš se da će ga Allah uputiti tvojim
posredstvom. Ako bi radio navedene stvari, onda bi ti bila
dužnost da činis to s njim, jer bi to bilo otklanjanje loših
stvari i pozivanje ka Uzvišenom Allahu ne bi li ga Allah
uputio tvojim sebebom (uzrokom).
A ako bi sjedio s njim, jeo i pio bez da mu
ukazuješ na pogreške, a on ustrajava u ostavljanju
namaza, ili čini nešto od velikih grijeha, onda ti ne bi bilo
dozvoljeno da se miješaš s njim. Allah je prokleo sinove
Isrãilove zbog ovakvih stvari. Rekao je Uzvišeni:
Jezikom Dãvũda i Isãa, sina Merjemina, prokleti su oni
od sinova Isrãilovih koji nisu vjerovali – zato što su se
bunili i uvijek granice zla prelazili; jedni druge nisu
odvraćali od griješnih postupaka koje su radili. (Sura ElMaida, 78-79.)
U tumačenju ovog ajeta prenosi se da bi neko od
njih vidio drugog u grijehu, pa bi mu to zabranjivao, a
zatim bi ga sreo opet drugi dan dok čini grijeh, pa ga ne
bi opomenuo, već bi se miješao s njim, jeo i pio, te sjedio
skupa. Kada je Allah vidio ove njihove postupke, učinio
je da se srca njihova okrenu jedna protiv drugih, te ih
prokleo jezicima njihovih vjerovjesnika. A nas je
Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, također,
11
upozorio na to da ne činimo ono što su oni činili; da nas
ne bi snašlo ono što je snaslo njih od kazne.“9
Pogledaj i odgovor na pitanje: 4420, i 47425.
Allah najbolje zna.
http://www.islamqa.info
Muftija : Muhammed Salih el-Munedždžid
Prijevod: Mirza Musić
Revizija: Ersan Grahovac
https://islamhouse.com/bs
Vidi manjeKoje je djelo vrijednije u ramazanu: učenje Kur’ana ili klanjanje dobrovoljnih namaza?
Zahvala pripada Allahu, Od prakse Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u ramazanu je to da je upražnjavao svoje vrijeme raznolikim ibadetima. Džibril, alejhi-s-selam, ga je preslušavao Kur'an svake ramazanske večeri. Kada bi sretao Džibrila, alejhi-s-selam, njegova velikodušnost činjenju dobra ljviše
Zahvala pripada Allahu,
Od prakse Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u ramazanu je to da je upražnjavao svoje vrijeme raznolikim ibadetima. Džibril, alejhi-s-selam, ga je preslušavao Kur'an svake ramazanske večeri. Kada bi sretao Džibrila, alejhi-s-selam, njegova velikodušnost činjenju dobra ljudima bila je veća od dobra kojeg donosi plodonosni vjetar. Bio je najvelikodušniji čovjek, a posebno je bio velikodušan u ramazanu. U ramazanu bi povećao svoje dobročinstvo, udjeljivanje sadake, učenje Kur'ana, obavljanje dobrovoljnognamaza, zikr i činio bi itikaf. Ovo je bila praksa Allahovog Poslanika, sallallhu alejhi ve sellem, u ovom blagoslovljenom mjesecu.
Što se tiče toga koja je stvar bolja u ramazanu: učenje Kur'ana ili klanjanje dobrovoljnih namaza, to se razlikuje od stanja ljudi, a to najbolje zna Sveznajući Allah.(Iz knjige: el-Dževabus-sahih min ahkami salatil-lejli vet-teravih, 45., od šejha Abdulaziza ibn Baza)
Nekada je neko dobro djelo, upogledu određene osobe, bolje za njega, dok je za drugog bolje neko drugo djelo, shodno tome koliko određeno djelo čovjeka približava Allahu Uzvišenom. Nekada dobrovoljni namaz ostavi velik trag na pojedinca, učini ga skrušenijim, i približi ga Allahu više od drugih djela, pa za takvu osobu ti namazi budu bolji od drugih djela.
A Allah najbolje zna.
Muhammed Salihel-Munedždžid
Prijevod:Ervin Sinanović
Revizija:Begija Sinanović, Ersan Grahovac
https://islamhouse.com/bs/
Vidi manjeDa li treba svedočiti protiv muslimana koji je ukrao nešto od hrišćanina ili prećutati to?
Hvala pripada Allahu (Bogu)! Prvo: Svedočenje je zajednička obaveza, a može da bude individualna obaveza u dva slučaja: kada je osoba pozvana da svedoči ili kada će pravo osobe da bude ugroženo ako ne svedoči. Drugo: Uzvišeni Allah (Bog) je naredio pravednost i svedočenje na osnovu pravde u svim sitviše
Hvala pripada Allahu (Bogu)!
Prvo:
Svedočenje je zajednička obaveza, a može da bude individualna obaveza u dva slučaja: kada je osoba pozvana da svedoči ili kada će pravo osobe da bude ugroženo ako ne svedoči.
Drugo:
Uzvišeni Allah (Bog) je naredio pravednost i svedočenje na osnovu pravde u svim situacijama i u korist svih ljudi.
Uzvišeni Bog kaže:
O vernici, budite uvek pravedni, svedočite Boga radi, pa i na svoju štetu ili na štetu roditelja i rođaka… (Kur’an, En-Nisa’, 135)
Učenjak Ibn Kajjim, Bog bio zadovoljan njime, je rekao:
“U ovom odlomku, Uzvišeni Bog nam naređuje da se čvrsto zauzimamo za pravdu, koja je jednakost. Ovo je naredba da budemo pravedni prema svima, bio to neprijatelj ili prijatelj.” (Er-Risaleh et-Tebukijje, 31)
Uzvišeni Bog kaže:
O vernici, dužnosti prema Bogu izvršavajte, i pravedno svedočite! Neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni budete! Pravedni budite, to je najbliže čestitosti. (Kur’an, Trpeza, 8)
Es-Sa’adi, Bog mu se smilovao, kaže:
“Kao što bi svedočio u korist svog prijatelja, tako i svedoči protiv njega; kao što bi svedočio protiv svog neprijatelja, tako svedoči u njegovu korist, čak i da je nevernik ili novotar, jer obavezno je da budeš pravedan sa njim.” (Tefsir es-Sa’adi, 224)
Prenosi se od Ibn Omera:
Abdullah ibn Revahah je išao kod jevreja na Hajber svake godine da bi procenio njihove useve i da bi uzeo polovinu (prema uslovima dogovora između muslimana i jevreja). Oni su se požalili Poslaniku, neka je nad njim Božiji spas i mir, zbog njegove strogoće, i želeli su da podmite Abdullaha. On je rekao: “O Božiji neprijatelji, zar mi to nudite zabranjene stvari? Tako mi Boga, dolazim vam od meni najdražeg čoveka, a vi ste mi mrži od majmuna i svinja. Ali moja mržnja prema vama i ljubav prema njemu neće da učini da budem nepravedan prema vama.”
Oni su rekli: “Dobrotom ovoga (principa) nebesa i zemlja opstoje.”
(Prenosi ga Ibn Hibban, 5199 i drugi; Učenjak Albani ga je ocenio kao verodostojnim u Et-Te’alikat el-Hassan, 5176)
Islamski učenjak Ibn Tejmijje, Bog mu se smilovao, je rekao:
“Svako dobro je u pravdi i pravednosti, a svako zlo je u nepravdi. Tako da je pravda obavezna u svim stvarima i prema svim ljudima, a nepravda je zabranjena u svim stvarima i prema svim ljudima. Nije dozvoljeno da budeš nepravedan uopšte prema bilo kome, bilo da se radi o muslimanu ili neverniku, ili da se radi o nepravedniku.” (Medžmu’u-l-Fetava, 18/166)
Takođe je rekao:
“Pravda je naređena svima i prema svima u svim situacijama, a nepravda nije dozvoljena ni u najmanjoj meri u bilo kojoj situaciji, do te mere da je Uzvišeni Bog, naredio vernicima da budu pravedni prema nevernicima, kao što kaže:
‘O vernici, dužnosti prema Bogu izvršavajte, i pravedno svedočite! Neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni budete! Pravedni budite, to je najbliže čestitosti.’ (Kur’an, Trpeza, 8)
Vernici su napadali nevernike Božijom dozvolom, onda je Uzvišeni Bog, rekao, objašnjavajući stvar: Nemojte da dopustite da vaša mržnja prema nevernicima učini da budete nepravedni prema njima, budite pravedni, to je najbliže čestitosti.” (Medžmu’u-l-Fetava, 30/339)
Učenjak Ibn Baz, Bog mu se smilovao, je rekao:
“Uzvišeni Bog je učinio obaveznim muslimanima da budu pravedni prema svojim neprijateljima, i naredio im je da budu pravedni sa bilo kime ko se zavadi sa njima. A zabranio im je da sebi dozvole da mržnja prema nekim ljudima učini da ne budu pravedni prema njima. On, slavljen neka je, govori nam da je pravda prema neprijateljima kao i prema prijateljima bliže bogobojaznosti. Ovo znači da pravda prema svim ljudima, kako prijateljima tako i neprijateljima, je bliža kao zaštita od Božije srdžbe i Njegove kazne.” (Medžmu’u-l-Fetava Ibn Baz, 2/182)
Učenjak Ibn ‘Usejmin, Bog mu se smilovao, je upitan:
“Ako nam nevernik i musliman dođu na mesto gde radimo, jer trebaju nešto od nas, pa nevernik dođe pre muslimana, da li da dadnemo prednost muslimanu nad nevernikom, ili da dadnemo prednost onome ko je došao prvi?”
On je odgovorio:
“Ne; počnite sa onim ko je došao prvi. Samo tako je pravedno. Tako da su učenjaci rekli: ‘Ako se musliman i nevernik obrate sudiji radi presude, da li će on da tretira muslimana bolje nego nevernika?
Ne, neće prema njemu da se ophodi bolje; nego, prema obojici treba da se ponaša jednako. Ne treba da priča sa muslimanom blago a sa nevernikom grubo; to nije dozvoljeno. Presuda među ljudima mora da se zasniva na pravdi. Ako to uradiš i ako si pravedan, to može da bude uzrok da taj nevernik postane musliman.'” (Lika’ el-Bab el-Meftuh, 79/17)
A Allah zna najbolje.
Odgovorio: Učenjak Muhammed ibn Salih el-Munedždžid
Izvor: http://islamqa.info/ar/209220
Vidi manje