Izgradnja džamija se svrstava među najbolja djela. Džamije su Allahove kuće u kojima se spominje Svevišnji Gospodar, pa su njihova izgradanja i održavanje od primarnih ciljeva. Međutim, nije dozvoljeno graditi džamije od zekata. Uzvišeni Allah kaže: “Zekat pripada samo siromasima i nevoljnicima, i o¬nima koji ga skupljaju, i onima čija srca treba pridobiti, i za otkup iz ropstva, i prezaduženima, i u svrhe na Allahovom putu, i putniku. Allah je odredio tako! A Allah sve zna i mudar je.” U citiranom ajetu su spomenute kategorije koje mogu primiti zekat, a gradnja džamija ne potpada ni u jednu od spomenutih skupina, pa, čak, ni u skupinu “…na Allahovom putu”, kojom su, shodno mišljenju izrazite većine učenjaka, obuhvaćeni samo borci na Allahovom putu. Većina učenjaka hanefijske , malikijske , šafijske i hanbelijske pravne škole smatraju da se riječi Uzvišenog: “…na Allahovom putu”, odnose na džihad i ono što je vezano za borbu na Allahovom putu.

Imam Ebu Ubejd El-Kasim b. Sellam kada je spomenuo gradnju džamija i druga dobra djela, rekao je: “Sufjan, učenjaci Iraka i drugi pravnici su složni da se zekat ne može upotrijebiti u ove svrhe, jer ne pripadaju ni jednoj od osam skupina.”

Imam Ibn Kudama kaže: “Nije dozvoljen zekat osim skupinama koje je spomenuo Uzvišeni Allah. Nije dozvoljeno od zekata graditi džamije, mostove, stambene objekte, vodobrane, renovirati puteve, opremati mejjita i sl.”

Šejh Ibn Baz kaže: “Apsolutna većina islamskih učenjaka, a što liči konsenzusu prvih generacija, je da se zekat ne može koristiti za gradnju džamija, kupovinu knjiga i sl., već se koristi za osam skupina spomenutih u suri Et-Tevba.”

Šejh Ibn Usejmin kaže: “Nije dozvoljeno dati zekat osim za kategorije koje je spomenuo Uzvišeni Allah. Nije dozvoljeno iz zekata graditi džamije” , a Allah najbolje zna.

Odgovorio Dr. Safet Kuduzović

Preuzeto sa njegovog zvaničnog viber kanala:

https://invite.viber.com/?g2=AQA0anq%2B0GacE1BBO9c%2B0%2Bb2J3sffKD%2FYDx24bQTNhGKxclyVCqrnurscVuswXL7&lang=en

Islamski učenjaci nemaju jedinstveno mišljenje u vezi s obavezom zekata na med, shodno njihovom prihvatanju ili neprihvatanju hadisa koji obavezuje na davanje zekata na med. Abdullah b. Amr prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uzeo desetinu na med. Ebu Sejjara el-Mutteki je rekao Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem: “Allahov Poslaniče, ja imam pčele!” “Izdvoj desetinu”, reče Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem. Ebu Hurejra prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, napisao stanovnicima jemena da uzimaju desetinu od meda. Ibn Omer prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Za med se daje na svakih deset mješina, jedna mješina.” Veliki islamski učenjaci, poznati hadiski eksperti su prigovarali hadisima koji govore o zekatu na med.

Imam Šafija kaže: “Hadis u kome se spominje desetina na med, nije vjerodostojan.”
Imam El-Buhari kaže: “Nema ispravnog hadisa u vezi sa zekatom na med.”
Imam Et-Tirmizi kaže: “Nema u vezi s ovim pitanjem ispravnog hadisa.”
Imam Ibn Munzir kaže: “Nema u vezi meda ispravnog hadisa niti konsenzusa učenjaka, pa se zbog toga na med ne daje zekat.”
Imam Ibn Abdulberr kaže: “Imam Ahmed je ocijenio slabim hadis u kome se spominje da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uzimao desetinu za med.”

Omer b. Abdulaziz je smatrao da se na med ne daje zekat.

Većina islamskih učenjaka smatra da se ne daje zekat na med. Imam El-Hattabi kaže: “Zekat na med ne obavezuju imam Malik, Ibn Ebu Lejla, Es-Sevri, Šafija i Ebu Sevr.” Imam Ibn Abdulberr kaže: “Ovo je stav imama Malika, Es-Sevrija, Hasana b. Hujejja i Šafije.”

Ovo mišljenje zastupaju malikijski i šafijski pravnici i Ibn Hazm. Od savremenih učenjaka ovo mišljenje su odabrali stalni kolegij na čelu s šejhom Ibn Bazom i šejh Ibn Usejmin.

S druge strane imama Ebu Hanifa , Rebia, Ibn Šihab, Jahja b. Seid , El-Evzai , Ishak i Ahmed smatraju obaveznim davanje zekata na med.

Napomene:
• Imam Ahmed smatra obaveznim zekat na med, iako je hadis u vezi s tim ocijenio slabim. Imam Ahmed se u ovom slučaju nije pozvao na hadis, već na praksu Omera b. el-Hattaba.
• Što se tiče hadisâ koji govore o zekatu na med oni su, definitivno, slabi, osim hadisa koga prenosi Abdullah b. Amr da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uzeo desetinu na med, koji ima najveće predispozicije za prolaznu ocjenu. Imam Ibn Abdulberr je ovo predanje ocijenio dobrim, a šejh El-Albani vjerodostojnim. Stoga ako bi šerijatski obaveznik iz preostrožnosti dao zekat na med bilo bi preče i bolje.
• Zekat je obavezan na med ako je isti namjenjen za trgovinu jer tada ima status trgovačke robe , a Allah najbolje zna.

Odgovorio Dr. Safet Kuduzović

Preuzeto sa njegovog zvaničnog viber kanala:

https://invite.viber.com/?g2=AQA0anq%2B0GacE1BBO9c%2B0%2Bb2J3sffKD%2FYDx24bQTNhGKxclyVCqrnurscVuswXL7&lang=en

Nema dvojbe u pogledu toga da je učenje Kur’ana u globalu bolje od zikra, budući da je Allahov govor najbolji govor. Međutim, ako se radi o zikru koji je propisan u određenoj situaciji, tada je zikr bolji od učenja Kur’ana, što možemo ilustrirati primjerom hadžije koji je stupio u hadžske obrede i kojem je bolje da izgovara telbiju nego da uči Kur’an, jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, hodočasnika podstakao na učenje telbije riječima: “Nijedan vjernik neće izgovoriti telbiju a da je, zajedno s njim, s njegove desne i lijeve strane, neće izgovarati drveće, kamenje i litice sve do kraja Zemlje, odavde i odavde.” Ebu Hurejra prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Muhrim neće izgovoriti telbiju a da neće biti obradovan, niti će izgovoriti tekbir a da neće biti obradovan!” Ashabi upitaše: “Je li Džennetom, Allahov Poslaniče?” “Da”, odgovori on. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nakon ulaska u hadžske obrede, izgovarao je telbiju, a nije učio Kur’an.

Imam En-Nevevi u komentaru hadisa: “Najdraže riječi Allahu su: subhanallahi ve bi hamdihi”, rekao je: “Ovim se hadisom aludira na riječi koje su ljudskog porijekla, u protivnom učenje Kur’ana je bolje, isto kao što je bolje od općeg zikra. Što se tiče zikra koji je vezan za određeno vrijeme ili mjesto, on je bolji (od učenja Kur’ana).”

Isti je slučaj sa zikrom poslije namaza. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslije klanjanja propisanog namaza, okrenuo bi se prema ashabima i zikrio, a nije učio Kur’an. Imam El-Evzai upitan je da li je poslije namaza bolje zikriti ili učiti Kur’an, pa je odgovorio: “Ništa nije ravno Kur’anu, ali je praksa odabranih generacija bila da zikre poslije namaza.”

Šejhul-islam Ibn Tejmijja kaže: “Učenje Kur’ana bolje je od zikra, ali je na rukūu i sedždi propisan zikr, a nije propisano učenje Kur’ana.” Na drugom mjestu šejhul-islam kaže: “Ponavljanje ezana za mujezinom bolje je od učenja Kur’ana, čak je lijepo prekinuti učenje i ponavljati za njim. Ponavljanje za mujezinom ima određeno vrijeme i nakon isteka tog vremena prolazi mogućnost za ponavljanjem, za razliku od učenja Kur’ana, što je ibadet koji nije vremenski ograničen.” Šejh Ibn Baz kaže: “Jutarnji i večernji zikr bolji je od učenja Kur’ana, jer se radi o ibadetu koji je vremenski ograničen i nakon isteka tog vremena prestaje mogućnost činjenja tog ibadeta, dok vrijeme učenja Kur’ana nije ograničeno.”

Šejhul-islam Ibn Tejmijja u vezi s ovim pitanjem spominje sljedeće bitno pravilo: “Ako je određena stvar bolja od druge u globalu, to ne znači da će biti bolja u svakoj situaciji. Ponekad će djelo koje je propisano u određenom vremenu ili mjestu biti bolje od djela koje je, općenito, vrednije činiti.” A Allah najbolje zna!

Odgovorio Dr. Safet Kuduzović

Preuzeto sa njegovog zvaničnog viber kanala:

https://invite.viber.com/?g2=AQA0anq%2B0GacE1BBO9c%2B0%2Bb2J3sffKD%2FYDx24bQTNhGKxclyVCqrnurscVuswXL7&lang=en

Islamski se učenjaci razilaze u pogledu početka računanja vremena potiranja po mestvama. Prema preferirajućem mišljenju, ovo se vrijeme počinje računati od prvog potiranja po mestvama, a ne počinje se računati neposredno po oblačenju mestvi niti nakon gubljenja osnovnog abdesta. Alija b. Ebu Talib upitan je o potiranju po mestvama, pa je odgovorio: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naređivao nam je da potiremo po njima dan i noć u mjestu boravka i tri dana (i noći) na putovanju.” Citirani hadis jasno ukazuje na to da je dozvoljeno potirati po mestvama jedan odnosno tri dana, a da bi se ostvarilo potiranje, neophodno je početi s potiranjem. Ovo mišljenje zastupaju: El-Evzai, Ebu Sevr, Ahmed, Davud, Ibn Munzir i En-Nevevi , a od savremenih učenjaka odabrali su ga šejh Ibn Baz i Ibn Usejmin . A Allah najbolje zna!

Odgovorio Dr. Safet Kuduzović

Preuzeto sa njegovog zvaničnog viber kanala:

https://invite.viber.com/?g2=AQA0anq%2B0GacE1BBO9c%2B0%2Bb2J3sffKD%2FYDx24bQTNhGKxclyVCqrnurscVuswXL7&lang=en