Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Obavijesti
KADA I KOME JE VADŽIB DA UČINI HIDŽRU IZ KJAFIRSKOG MJESTA
Alejkumusselam. Boravak muslimana u kjafirskoj državi se vraća na pitanje propisanosti hidžre. A hidžra je izlazak iz nevjerničke kjafirske države i odlazak u muslimansku zemlju. Kaže Uzvišeni: "Kada budu uzimali duše onima koji su se prema sebi ogriješili meleci će reći: "Šta je bilo sa vama?" "Bilviše
Alejkumusselam.
Boravak muslimana u kjafirskoj državi se vraća na pitanje propisanosti hidžre. A hidžra je izlazak iz nevjerničke kjafirske države i odlazak u muslimansku zemlju.
Kaže Uzvišeni: “Kada budu uzimali duše onima koji su se prema sebi ogriješili meleci će reći: “Šta je bilo sa vama?” “Bili smo potlačeni na Zemlji”, odgovoriće. “Zar Allahova Zemlja nije bila prostrana i zar se niste mogli nekud iseliti?” reći će meleci…” (En-Nisa, 97).
Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Ja sam čist od svakog muslimana koji boravi među mušricima”. Rekoše: “Zašto o Allahov Poslaniče?” A on odgovori: “Ne treba da im se vide (iz kuće muslimana i kuće kjafira) njihova ognjišta”. Hadis bilježe Ebu Davud, Tirmizi i Nesai od Džerira El-Bedželija, radijallahu anhu, ravije hadisa su pouzdane, međutim Buharija, Ebu Hatim, Ebu Davud, Tirmizi i Darekutni smatraju da je hadis mursel, tj. većina ravija ne spominje ashaba, što znači da je hadis slab.
Hidžra je propisana po većini učenjaka ovog Ummeta i traje sve do Sudnjeg dana. Što znači da je propisano muslimanima koji žive u kjafirskoj zemlji među kjafirima da napuste to mjesto, odsele se i žive među muslimanima.
Da je hidžra propisana na to ukazuje gore spomenuti ajet i hadis “Hidžra se ne prekida sve dok se ne prekine tevba, a tevba se ne prekida sve dok Sunce ne izađe sa zapada”, a u rivajetu: ” Hidžra se ne prekida sve dok je borbe protiv neprijatelja”. Bilježi ga Ebu Davud, Nesai i Ahmed, Albani ga je ocijenio vjerodostojnim a Šuajb Arnaut dobrim.
A što se tiče propisa hidžre, odnosno propisa napuštanja kjafirske zemlje i odlaska u muslimansku, po tom pitanju, kako navode Maverdi i Ibn Kudame, ljudi se mogu podijeliti u tri skupine:
Prva skupina – muslimani kojima je vadžib da učine hidžre iz kjafirskog mjesta u muslimansko. A to su oni muslimani koji nisu u stanju da ispoljavaju obilježja svoje vjere (tj. vadžibe vjere poput namaza, posta, zekata, hadža i slično), a koji su u mogućnosti (fizičkoj i materijalnoj) da učine hidžru.
Dokaz za ovo su riječi Uzvišenog: “Kada budu uzimali duše onima koji su se prema sebi ogriješili meleci će reći: “Šta je bilo sa vama?” “Bili smo potlačeni na Zemlji”, odgovoriće. “Zar Allahova Zemlja nije bila prostrana i zar se niste mogli nekud iseliti?” reći će meleci, zato će njihovo prebivalište biti Džehenem, a užasno je on boravište” (En-Nisa, 97).
U ovom ajetu je žestoka prijetnja onome ko boravi među kjafirima a nije u stanju da ispoljava vadžibe svoje vjere. A ono bez čega se neki vadžib ne može izvršiti postaje vadžib, u ovom slučaju vadžibi vjere se ne mogu izvršiti bez činjenja hidžre te ona postaje vadžib.
Druga skupina – muslimani kojima činjenje hidžre nije vadžib. To su oni muslimani koji žive među kjafirima u kjafirskom mjestu koji ne mogu ispoljavati vadžibe vjere a koji zbog bolesti, slabosti, starosti, prisile i slično ne mogu učiniti hidžru. Pod ovu skupinu prvenstveno ulaze žene, djeca i starci.
Dokaz za ovo su riječi Uzvišenog, tj. ajet poslije gore spomenutog ajeta u kojem je došao izuzetak iz spomenutog propisa: “Osim nemoćnim muškarcima, ženama i djeci koji nisu bili dovoljno snalažljivi i nisu znali puta. Allah će im oprostiti jer Allah briše grijehe i prašta” (En-Nisa, 98, 99).
Za njih se ne može reći da im je mustehab jer su u nemogućnosti da je izvrše.
Treća skupina – to su oni muslimani kojima je mustehab a ne vadžib da učine hidžru. Pod ovo potpadaju svi muslimani koji žive i borave među kjafirima u kjafirskom mjestu, svejedno kao diplomate, radnici, daije, studenti i slično, a kojima je dozvoljeno da ispoljavaju vadžibe vjere.
Njima je dozvoljeno da borave dokle god mogu da ispoljavaju vadžibe vjere, s tim da im je mustehab da učine hidžru u muslimansko mjesto radi jačanja muslimana i povećavanja njihovog broja, kako bi bili u mogućnosti da povedu džihad protiv kjafira kada se za to ukaže prilika, potreba i obaveza, kako ne bi gledali i prešućivali munkere u kjafirskom mjestu, radi zaštite i odgoja djece i porodice i tako dalje.
Od dokaza da je u ovom slučaju dozvoljeno boraviti i živiti među kjafirima je slučaj amidže Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, El-Abbasa koji je boravio u Meki sve do njenog oslobođenja iako je primio Islam. Takođe, na ovo ukazuju mnogi drugi slučajevi ljudi koji su primili Islam a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, im je dozvolio da ostanu među svojim plemenima i narodom jer su mogli ispoljavati vadžibe vjere a što je došlo u vjerodostojnim predajama.
Prema tome, onaj musiman koji može ispoljavati vadžibe vjere u kjafirskom mjestu dozvoljeno mu je da tu boravi i živi, svejedno bio daija ili ne, bio u stanju da se bavi davom ili ne.
A što se tiče šartova bavljenja davom i osobina daije to je tema za sebe.
Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjeDA LI SE SA TEVBOM OPRAŠTA VELIKI ŠIRK
lejkumusselam. Kaže Uzvišeni: "Reci: "O robovi moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti; On, doista, mnogo prašta i On je milostiv". (Ez-Zumer, 53) Od općepozatih načela islama je da onaj musliman koji učini tevbu od od bilo kviše
lejkumusselam.
Kaže Uzvišeni: “Reci: “O robovi moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti; On, doista, mnogo prašta i On je milostiv”. (Ez-Zumer, 53)
Od općepozatih načela islama je da onaj musliman koji učini tevbu od od bilo kojeg velikog grijeha da će mu Uzvišeni Allah primiti pokajanje. Postoji razilaženje učenjaka oko primanja tevbe na dunjaluku (a na Ahiretu Allah ako hoće oprostiće im) od strane nekih griješnika, poput:
– onog ko psuje Allaha,
– Poslanika Muhammmeda, sallallahu alejhi ve sellem,
– sihrbaza,
– i zindika (munafika).
A da bi nekome tevba bila ispravna ona treba da ispunjava određene šarte, a ti šarti su:
1- da smjesta prestane raditi grijeh od kojeg se kaje,
2- da se iskreno kaje zbog toga što uradio,
3- da čvrsto odluči da se nikad više ne vrati na takvo djela, i
4- ako je grijeh vezan za tuđe pravo i hak (u imetku) da vlasniku da ili vrati taj imetak. Bez ispunjenja ovih šartova tevba nije iskrena niti ispravna.
Takođe, kršćani ili bilo koji drugi kjafiri koji prime islam samim primanjem islama poništavaju im se i brišu svi grijesi koje su radili prije islama.
Argument za to su riječi Uzvišenog: “Reci onima koji ne vjeruju: ako se okane, biće im oprošteno ono što je prije bilo; a ako se ne okane – pa, zna se šta je s drevnim narodima bilo”. (Et-Tevba, 38)
Prenosi Muslim u svom Sahihu od Amr ibn El-Asa, radijallahu anhu, da je prilikom primanja islama i davanja bej'e (prisege) Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, uslovio svoje primanje islama da mu budu oprošteni grijesi. Pa mu je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Zar nisi znao da islam poništava ono što je bilo prije njega, da hidžra poništava ono što je bilo prije nje i da hadždž poništava ono što je bilo prije njega?”.
Ovdje ne treba da bune dva ajeta u kojima Uzvišeni kaže: “Allah neće oprostiti da Mu se neko drugi smatra ravnim, a oprostiće manje grijehove od toga kome On hoće”(En-Nisa, 48), i “Allah, sigurno, neće oprostiti da Njemu druge smatraju ravnim, a oprostiće kome hoće ono što je manje od toga. A daleko je zalutao onaj ko smatra da je Allahu neko ravan”. (En-Nisa, 116)
Jer u ajetima se misli na to da Allah neće oprostiti grijeh velikog širka onome ko umre na njemu a nije učinio tevbu od tog širka, a ajeti se ne odnose na onoga ko učini tevbu prije smrti. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjeOTKRIVANJE PROSCU DETALJA GRIJEŠNE PROŠLOSTI
Alejkumusselam. Ono što si ga bila obavezna obavijestiti, po stavu nekih učenjaka, to si već uradila, a to je da nisi djevojka odnosno da nisi nevina. Vadžib je, po stavu nekih učenjaka, da se prosac o ovome obavijesti jer to bitno utiče na odluku prosca a može izazvati negativne posljedice ako se uviše
Alejkumusselam.
Ono što si ga bila obavezna obavijestiti, po stavu nekih učenjaka, to si već uradila, a to je da nisi djevojka odnosno da nisi nevina.
Vadžib je, po stavu nekih učenjaka, da se prosac o ovome obavijesti jer to bitno utiče na odluku prosca a može izazvati negativne posljedice ako se uđe u brak i tek onda otkrije isto. Svejedno je da li se djevičanstvo izgubi od strane osobe koja praktikuje vjeru pa učini znaluk a zatim se pokaje ili od osobe koja je bila džahilka te u toku svog džahilijetskog života učini zinaluk pa se prihvati vjere.
Bilježi Muslim u svom Sahihu da je Poslanik, sallallahi alejhi ve sellem, rekao ‘Amr ibn El-‘Asu: “Zar nisi znao da Islam poništava ono što je bilo prije njega, da hidžra poništava ono što je bilo prije nje i da Hadždž poništava ono što je bilo prije njega”.
Riječi “poništava ono što je bilo prije njega” znače da primanje Islama, činjenje hidžre i obavljanje Hadždža poništavaju grijehe koji se počine prije njih. A šerijatskih tekstova koji ukazuju da iskrena tevba briše i poništava grije za koje se osoba pokaje je veoma mnogo i to je nužno poznato svakom muslimanu.
Ali nisi obavezna, ili preciznije pokuđeno ti je (a moglo bi se reći čak i da je haram) da govoriš i pričaš nekome detalje grijeha koje si radila ako su oni sakriveni od ljudi.
Dokaz za to je hadis kojeg bilježi Buharija u svom Sahihu od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Svima u mom Ummetu će biti oprošteno osim mudžahirima (onima koji javno rade grijehe), a od javnog griješenja je i to da čovjek uradi neko djelo po noći, a zatim osvane a Allah mu sakrio to što je radio, a on priča: ‘O fulane (neka osoba), sinoć sam uradi to i to’. Prenoćio je tako što mu je njegov Gospodar sakrio griješenje a zatim osvanuo i otkrio Allahovo skrivanje o njemu”.
Sa druge strane, prosac nema vidljive i bitne koristi od saznavanja detalja tih grijeha, a te informacije mogu itekako imati negativne posljedice.
Prema tome, pokuđeno ti je ili čak haram da o detaljima tih grijeha pričaš, pa ako tvom proscu “ne smeta” to što ti se desilo u prošlosti a zašto si se pokajala, neka te sa takvom prošlošću oženi i prihvati, a ako to ne moža prihvatiti ili ne želi da sa tim živi, ne mora te ženiti, ima ko hoće i kome to apsolutno ne smeta. Ve billahi tevfik.
PROSAC POSJEĆUJE SATRANICU “PUTVJERNIKA”
2.pitanje: Taj momak koji mene želi oženiti voli stranicu putvjernika a oni promovišu samoubilačke akcije u Afganistanu,Palestini i sam on to odobrava i ako sam mu ja pokušala inijeti mnogo dokaza mnogo izjava od uleme po tom pitanju ali on ima nke svoje knjige koje čita, da li je sad on naispravnom putu i dali je uredu biti na strani takvih osoba, kako da se postavim?
ODGOVOR: Bilježi Muslim u svom Sahihu od poznatog i velikog tabi'ina Muhammed ibn Sirin da je rekao: “Zaista je ovo znanje vjera, pa gledaje od koga uzimate vašu vjeru”. Ove riječi predstavljaju opće pravilo kojeg su se pridržavali dobri prethodnici ovog Ummeta. A ono znači da musliman mora dobro paziti od koga uzima i uči vjeru. Tj. tumačenje vjere se ne uzima od onih koji je zbog svog neznanja ili slijeđenja strasti pogrešno tumače, od raznoraznih i raznobojnih novotara i onih kojima ustvari i njima samima treba ponovo protumačiti vjeru. Ovdje je svejedno da li to pogrešno tumačenje dolazilo od zvanične vjerske institucije koja nije bezgriješna ili pojedinaca gariba ili nekih džemata i udruženja.
A što se tiče stranice “putvjernika”, ispravno je da bi se ona trebala zvati “putzabludjelihvjernika” zbog pogrešnog i nakaradnog tumačenja vjere. Ono kako se vjera tumači na toj stranici gledajući na tekstove, “šejhove”, knjige i predavanja koja se na njoj plasiraju i propagiraju, iako je to sve zavijeno ruhom sikirancije za ovaj Ummet, mudžahidima, muslimanima i njihovom akidom, njihovo tumačenje vjere u globalu je dalalet. Ova stranica i daije na koje se poziva su sahvi (islamskom buđenju) u našim krajevima zaprljali tumačenje najbitnijih akidetskih mes'ela, poput tevhida, širka, taguta i slično.
U svom zabludjelom tumačenju mnogih pitanja oni otišli do te mjere daleko da je obaveza učenih da se ograđuju od njihove “dave”. Detalje po ovom pitanju ja sam izložio u svoja dva predavanja “Maočanska dawa” (ili “Kufr u Medini a tevhid u Maoči”) i “Je ste li vi tekfirovci”, pa koga interesuje može se na njiih vratiti.
Prema tome, ako je tvoj prosac koji posjećuje tu stranicu sljedbenik te dawe koju ona propagira, moj ti je savjet da ga bezuslovno odbiješ i ostaviš kako bi sačuvala svoju akidu i vjeru. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjeDa li poslije iskrenog pokajanja i obavljenog hadždža mogu očekivati oprost od Allaha?
Svevišnji Allah oprostit će sve grijehe, čak i nevjerstvo, ako se čovjek iskreno pokaje. Uzvišeni je rekao: “Reci: ’O robovi Moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti. On, doista, mnogo prašta i On je milostiv.’” (Ez-Zumer, 53.više
Svevišnji Allah oprostit će sve grijehe, čak i nevjerstvo, ako se čovjek iskreno pokaje. Uzvišeni je rekao: “Reci: ’O robovi Moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti. On, doista, mnogo prašta i On je milostiv.’” (Ez-Zumer, 53.) U hadisi-kudsijju koji je zabilježio imam Tirmizi stoji da je Uzvišeni Allah rekao: “O čovječe, kada bi tvoji grijesi dostigli nebeske visine pa Me zamolio za oprost, Ja bih ti ih oprostio…” Svevišnji Allah također je rekao: “>Dobra djela zaista poništavaju hrđava..>.” (Hud, 114.)
Imam Muslim zabilježio je da je Amr b. As prenio sljedeće Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Islam briše ono što je bilo prije njega, hidžra briše ono što je bilo prije nje, a hadždž briše ono što je počinjeno prije njega.” Ne samo to, već će Uzvišeni Allah, ako bude htio, sve te grijehe, zbog iskrenog pokajanja, pretvoriti u dobra djela: “…Allah će njihova hrđava djela u dobra promijeniti…” (El-Furkan, 70.)
Imam Hakim zabilježio je predanje u kojem Ebu Hurejre, radijallahu anhu, pripovijeda da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Neki će ljudi na Sudnjem danu poželjeti da su počinili što više grijeha.” Ashabi začuđeno upitaše: “Ko su oni, Allahov Poslaniče?!” “To su oni kojima će Allah njihova hrđava djela u dobra promijeniti”, odgovori im Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Šejh Albani tvrdi da je lanac prenosilaca ovog hadisa dobar. Međutim, imam Ibn Redžeb, u djelu El-Džamia, 1/118, radije odabire mogućnost da su to Ebu Hurejrine, radijallahu anhu, riječi, a ne Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem.
Bilo kako bilo, predanje ne podstiče na činjenje loših djela, griješenje je zabranjeno Kur’anom, hadisom i konsenzusom muslimana, već samo ukazuje na veličinu Allahove, dželle šanuhu, milosti. Ibn Abbas, radijallahu anhu, prenosi da je Džibril, alejhis-selam, Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Da si me samo vidio kako uzimam morski pijesak i trpam ga faraonu u usta bojeći se da ga ne stigne Allahova milost (to je bilo onog trenutka kada se faraon poceo tusiti i Dzibril. a.s., se pobojao da ce mu Allah oprostiti , n. op.)!” (Tirmizi, Taberani i Dija Makdisi.) Imam Tirmizi ovo je predanje ocijenio dobrim.
Nema sumnje da bi Milostivi oprostio i faraonu, najvećem prijestupniku svih vremena, koji se proglasio bogom, da se iskreno pokajao prije nego se počeo utapati. Kako onda Milostivi ne bi oprostio ono što je manji grijeh od toga?! Molim Plemenitog Allaha da nas obaspe Svojom neizmjernom milošću, oprosti nam grijehe i dopusti nam džennetska prostranstva, amin!
Pitanje i odgovor preuzeti iz knjige “Fetve – pravne decizije (pitanja i odgovori)” – knjiga u kojoj su sabrani odgovori od dr. Safeta Kuduzovića
Vidi manjeDa li poslije iskrenog pokajanja i obavljenog hadždža mogu očekivati oprost od Allaha, dželle šanuhu, za počinjene grijehe?
Svevišnji Allah oprostit će sve grijehe, čak i nevjerstvo, ako se čovjek iskreno pokaje. Uzvišeni je rekao: “Reci: ’O robovi Moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti. On, doista, mnogo prašta i On je milostiv.’” (Ez-Zumer, 53.više
Svevišnji Allah oprostit će sve grijehe, čak i nevjerstvo, ako se čovjek iskreno pokaje. Uzvišeni je rekao: “Reci: ’O robovi Moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti. On, doista, mnogo prašta i On je milostiv.’” (Ez-Zumer, 53.) U hadisi-kudsijju koji je zabilježio imam Tirmizi stoji da je Uzvišeni Allah rekao: “O čovječe, kada bi tvoji grijesi dostigli nebeske visine pa Me zamolio za oprost, Ja bih ti ih oprostio…” Svevišnji Allah također je rekao: “Dobra djela zaista poništavaju hrđava...” (Hud, 114.)
Imam Muslim zabilježio je da je Amr b. As prenio sljedeće Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Islam briše ono što je bilo prije njega, hidžra briše ono što je bilo prije nje, a hadždž briše ono što je počinjeno prije njega.” Ne samo to, već će Uzvišeni Allah, ako bude htio, sve te grijehe, zbog iskrenog pokajanja, pretvoriti u dobra djela: “…Allah će njihova hrđava djela u dobra promijeniti…” (El-Furkan, 70.)
Imam Hakim zabilježio je predanje u kojem Ebu Hurejre, radijallahu anhu, pripovijeda da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Neki će ljudi na Sudnjem danu poželjeti da su počinili što više grijeha.” Ashabi začuđeno upitaše: “Ko su oni, Allahov Poslaniče?!” “To su oni kojima će Allah njihova hrđava djela u dobra promijeniti”, odgovori im Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Šejh Albani tvrdi da je lanac prenosilaca ovog hadisa dobar. Međutim, imam Ibn Redžeb, u djelu El-Džamia, 1/118, radije odabire mogućnost da su to Ebu Hurejrine, radijallahu anhu, riječi, a ne Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem.
Bilo kako bilo, predanje ne podstiče na činjenje loših djela, griješenje je zabranjeno Kur’anom, hadisom i konsenzusom muslimana, već samo ukazuje na veličinu Allahove, dželle šanuhu, milosti. Ibn Abbas, radijallahu anhu, prenosi da je Džibril, alejhis-selam, Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Da si me samo vidio kako uzimam morski pijesak i trpam ga faraonu u usta bojeći se da ga ne stigne Allahova milost (to je bilo onog trenutka kada se faraon poceo tusiti i Dzibril. a.s., se pobojao da ce mu Allah oprostiti , n. op.)!” (Tirmizi, Taberani i Dija Makdisi.) Imam Tirmizi ovo je predanje ocijenio dobrim.
Nema sumnje da bi Milostivi oprostio i faraonu, najvećem prijestupniku svih vremena, koji se proglasio bogom, da se iskreno pokajao prije nego se počeo utapati. Kako onda Milostivi ne bi oprostio ono što je manji grijeh od toga?! Molim Plemenitog Allaha da nas obaspe Svojom neizmjernom milošću, oprosti nam grijehe i dopusti nam džennetska prostranstva, amin!
Iz knjige “Fetve – pravne decizije (pitanja i odgovori)” – dr. Safet Kuduzović
Vidi manjeDA LI SE SA TEVBOM OPRAŠTA VELIKI ŠIRK?
Alejkumusselam. Kaže Uzvišeni: "Reci: "O robovi moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti; On, doista, mnogo prašta i On je milostiv". (Ez-Zumer, 53) Od općepozatih načela islama je da onaj musliman koji učini tevbu od oviše
Alejkumusselam.
Kaže Uzvišeni: “Reci: “O robovi moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti; On, doista, mnogo prašta i On je milostiv”. (Ez-Zumer, 53)
Od općepozatih načela islama je da onaj musliman koji učini tevbu od od bilo kojeg velikog grijeha da će mu Uzvišeni Allah primiti pokajanje. Postoji razilaženje učenjaka oko primanja tevbe na dunjaluku (a na Ahiretu Allah ako hoće oprostiće im) od strane nekih griješnika, poput:
– onog ko psuje Allaha,
– Poslanika Muhammmeda, sallallahu alejhi ve sellem,
– sihrbaza,
– i zindika (munafika).
A da bi nekome tevba bila ispravna ona treba da ispunjava određene šarte, a ti šarti su:
1- da smjesta prestane raditi grijeh od kojeg se kaje,
2- da se iskreno kaje zbog toga što uradio,
3- da čvrsto odluči da se nikad više ne vrati na takvo djela, i
4- ako je grijeh vezan za tuđe pravo i hak (u imetku) da vlasniku da ili vrati taj imetak. Bez ispunjenja ovih šartova tevba nije iskrena niti ispravna.
Takođe, kršćani ili bilo koji drugi kjafiri koji prime islam samim primanjem islama poništavaju im se i brišu svi grijesi koje su radili prije islama.
Argument za to su riječi Uzvišenog: “Reci onima koji ne vjeruju: ako se okane, biće im oprošteno ono što je prije bilo; a ako se ne okane – pa, zna se šta je s drevnim narodima bilo”. (Et-Tevba, 38)
Prenosi Muslim u svom Sahihu od Amr ibn El-Asa, radijallahu anhu, da je prilikom primanja islama i davanja bej'e (prisege) Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, uslovio svoje primanje islama da mu budu oprošteni grijesi. Pa mu je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Zar nisi znao da islam poništava ono što je bilo prije njega, da hidžra poništava ono što je bilo prije nje i da hadždž poništava ono što je bilo prije njega?”.
Ovdje ne treba da bune dva ajeta u kojima Uzvišeni kaže: “Allah neće oprostiti da Mu se neko drugi smatra ravnim, a oprostiće manje grijehove od toga kome On hoće”(En-Nisa, 48), i “Allah, sigurno, neće oprostiti da Njemu druge smatraju ravnim, a oprostiće kome hoće ono što je manje od toga. A daleko je zalutao onaj ko smatra da je Allahu neko ravan”. (En-Nisa, 116)
Jer u ajetima se misli na to da Allah neće oprostiti grijeh velikog širka onome ko umre na njemu a nije učinio tevbu od tog širka, a ajeti se ne odnose na onoga ko učini tevbu prije smrti. Ve billahi tevfik.
Preuzeto sa zvanične stranice dr.Zijad Ljakić ( zijad-ljakic.com )
Vidi manje