Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Ispravan vladar
Ve alejkumusselamu ve rahmetullahi ve berekatuhu. Među vladarima je najbolji onaj ko je musliman i vlada po onome što je Uzvišeni Allah objavio. A zatim poslije njega onaj ko nije musliman, a vlada po onome što je Uzvišeni objavio (nije mi poznato da takav ima). Zatim onaj ko je musliman, a nije u mviše
Ve alejkumusselamu ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Među vladarima je najbolji onaj ko je musliman i vlada po onome što je Uzvišeni Allah objavio. A zatim poslije njega onaj ko nije musliman, a vlada po onome što je Uzvišeni objavio (nije mi poznato da takav ima). Zatim onaj ko je musliman, a nije u mogućnosti da sudi po šerijatu, pod uslovom da pomaže muslimane i teži da uspostavi šerijat, a zatim nevjernik koji ne sudi po Allahovom zakonu i ne daje prava muslimanima, tlači ih i ponižava.
Vidi manjeOsnova je da je hidžra iz zapadnih zemalja prema istočnijim od njih obavezna muslimanu koji brine o svojoj porodici i njihovom islamu. A Allah najbolje zna.
U kojoj godini se desila hidžra Allahovog Poslanika?
Hidžra Allahovog Poslanika, a.s., se desila 14. godine po poslanstvu. ------------------------ Iz knjige "250 pitanja i odgovora iz sire Poslanika" Autor knjige: Nesiba Mahmud Talib Preuzmite pdf knjigu ovdje: https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2021/11/250-pitanja-i-odgovora-o-muhammedu-alejhviše
Hidžra Allahovog Poslanika, a.s., se desila 14. godine po poslanstvu.
————————
Iz knjige “250 pitanja i odgovora iz sire Poslanika”
Autor knjige: Nesiba Mahmud Talib
Preuzmite pdf knjigu ovdje:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2021/11/250-pitanja-i-odgovora-o-muhammedu-alejhis-selam.pdf
Pročitajte komplet knjigu na stranici:
Vidi manjehttps://s-d-o.org/250-pitanje-i-odgovora-iz-sire-poslanika-sallallahu-alejhi-we-sellem/
Kada se dogodila prva hidžra — iseljenje u Abesiniju i koliki je bio broj muhadžira?
Prva hidžra u Abesiniju se dogodila 5. godine po poslanstvu. Broj muhadžira je bio 12 ljudi i 4 žene. --------------------- Iz knjige "250 pitanja i odgovora iz sire Poslanika" Autor knjige: Nesiba Mahmud Talib Preuzmite pdf knjigu ovdje: https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2021/11/250-pitanjaviše
Prva hidžra u Abesiniju se dogodila 5. godine po poslanstvu. Broj muhadžira je bio 12 ljudi i 4 žene.
———————
Iz knjige “250 pitanja i odgovora iz sire Poslanika”
Autor knjige: Nesiba Mahmud Talib
Preuzmite pdf knjigu ovdje:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2021/11/250-pitanja-i-odgovora-o-muhammedu-alejhis-selam.pdf
Pročitajte komplet knjigu na stranici:
Vidi manjehttps://s-d-o.org/250-pitanje-i-odgovora-iz-sire-poslanika-sallallahu-alejhi-we-sellem/
Upoznao sam ‘švabicu’ koja želi da pređe na islam samo da budemo zajedno, kakav je stav islama po ovom pitanju?
Odgovorio mr. Elvedin Pezić u video predavanju ispod. Transkript: Upoznao sam 'švabicu' koja želi da pređe na islam samo da budemo zajedno, kakav je stav islama po ovom pitanju? Ovo me podsjeća na hadis Poslanika s.a.v.s., kada kaže: “Djela se vrednuju po namjerama”. Pa kaže Allahov Poslanik s.a.v.sviše
Odgovorio mr. Elvedin Pezić u video predavanju ispod.
Transkript:
Upoznao sam ‘švabicu’ koja želi da pređe na islam samo da budemo zajedno, kakav je stav islama po ovom pitanju?
Ovo me podsjeća na hadis Poslanika s.a.v.s., kada kaže: “Djela se vrednuju po namjerama”.
Pa kaže Allahov Poslanik s.a.v.s., onaj ko uradi hidžru radi Allaha i Poslanika njegova, hidža je radi Allaha i Poslanika njegova, a ko uradi hidžru radi dunjaluka ili radi žene da bi je oženio njegova hidžra je zbog onoga sto je uradio.
Tako da ova žena ‘švabica’ ako želi da primi islam onda treba da primi islam iz ubeđenja da je islam istina na osnovu dokaza, na osnovu razumjevanja. Ne da primi islam samo zato da bi bila sa tim nekim čovjekom, to je Allah najbolje zna neispravno.
Znaci ako neko prima islam, treba da prima islam iz uvjerenja, iz ubeđenja, na osnovu dokaza koji potvrđuju istinitost islama.
Audio isječak odgovora
Vidi manjeKoje je značenje hadisa “djela se cijene po namjerama”?
Pojasnio dr. Rusmir Čoković Vidim da se stalno ponavlja (prepisuje) greška prilikom prevođenja hadisa "Djela se cijene po namjerama", pa se u nastavku tog raširenog prijevoda kaže: "Onaj ko učini hidžru radi Allaha i Njegovog Poslanika, njegova hidžra je radi Allaha i Njegovog Poslanika..." Po ovakvviše
Pojasnio dr. Rusmir Čoković
Vidim da se stalno ponavlja (prepisuje) greška prilikom prevođenja hadisa “Djela se cijene po namjerama”, pa se u nastavku tog raširenog prijevoda kaže: “Onaj ko učini hidžru radi Allaha i Njegovog Poslanika, njegova hidžra je radi Allaha i Njegovog Poslanika…”
Po ovakvom prijevodu hadisa djelo se može činiti radi Allaha i radi Poslanika, a to je pogrešno, jer se bilo koji ibadet (a na ibadete se misli pod “djelima” u hadisu), da bi bio ispravan, mora uraditi iskreno samo radi Allaha. Ibadet učinjen radi nekog (bilo koga) mimo Allaha spada u vidove širka.
Da pojasnim.
Dio hadisa u kojem stoji:
“فَمَنْ كَانَتْ هِجْرَتُهُ إِلَى اللَّهِ وَرَسُولِهِ”
ne znači “Onaj ko učini hidžru radi Allaha i Njegovog Poslanika…”, jer “إِلَى اللَّهِ وَرَسُولِهِ” (ilallahi ve resulihi) to ne podrazumijeva ni iz daleka.
Tačan prijevod ovog dijela hadisa bi bio:
“Ko učini hidžru Allahu i Njegovom Poslaniku”,
a pojašnjenje ovog dijela hadisa je:
“Ko učini hidžru radi Allahu i Njegovom Poslaniku, sallallalhi alejhi ve sellem, iz Mekke u Medinu”
ili: “Ko učini hidžru radi Allaha i iz pokornosti Njegovom Poslaniku.”
Zbog toga što je ovo veoma poznat hadis, a raširen je njegov pogrešan prijevod, volio bih da ovo ispravimo u našim prijevodima i u našim citiranjima istog. Jer, ipak, ne priliči ni u prijevodu da našem Poslaniku, sallallahu alejhive sellem, pripisujemo ono što njegov hadis ne sadrži.
Preuzeto sa zvaničnog Facebook profila:
Vidi manjehttps://www.facebook.com/rusmir.cokovic/posts/3423192041125807
Da li je dozvoljeno posjećivanje uništenih naselja?
Ibn Omer, radijallahu anhu, pripovijeda da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, prošavši pored Hidžra9, rekao: "Nemojte prolazti kroz mjesto onih koji su btli nepravedni, osim ako plačete, e da vas ne zadesi ono što je njih zadesilo ", pa je, jašući, prekrio lice ogrtačem. 10 Ovaj isti ashabviše
Ibn Omer, radijallahu anhu, pripovijeda da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, prošavši pored Hidžra9, rekao: “Nemojte prolazti kroz mjesto onih koji su btli nepravedni, osim ako plačete, e da vas ne zadesi ono što je njih zadesilo “, pa je, jašući, prekrio lice ogrtačem. 10
Ovaj isti ashab kazuje: “Ljudi su s Resulullahom, sallallahu alejhi ve sellem, stigli u Hidžr, mjesto gdje je živio narod Semud, pa su napunili mješine vodom iz njihovih bunara i zamijesili tijesto tom istom vodom. Na to im je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zapovijedio da vodu iz mješina proliju, a da onim tijestom nahrane deve; predložio im je da mješine napune vodom iz drugog bunara na kojem su se napajale deve.”11
Tu je i njegovo predanje: “Kada je riječ o Hidžru, Resulullah je, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Nemojte prolaziti kroz mjesta uništenih naroda, osim ako plačete, a ako ne možete zaplakati, onda to mjesto zaobiđite, e da vas ne zadesi ono što je njih zadesilo. “12
Propisi u vezi s poglavljem
Prvo, zabranjeno je posjećivanje naselja uništenih naroda, osim ako čovjek plače, jer bojati se da čovjeka ne zadesi kazna koja je njih zadesila.
O tome je El-Begavi prenio sljedeću El-Hattabijevu izjavu: “Onaj ko stupi u mjesto naroda koji je uništen utjerivanjem u zemlju ili na bilo koji drugi način a ne plače, bilo iz sažaljenja prema njima ili iz straha od slične kazne, takav je čovjek tvrda srca i nije skrušen, te niko ne može garantirati da ga neće zadesiti ono što je njih zadesilo.”13
Drugo, zabranjeno je čak upotrebljavanje vode u takvim mjestima. Dokaz je za to navedeno predanje, a u njemu stoji da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ashabima zabranio upotrebu te vode, odnosno naredio im je da tijesto zamiješena s onom vodom daju devama.
Ibn Hadžer veli: “Kao što je zabranjeno upotrebljavanje vode iz bunara naroda koje je Svevišnji Allah uništio zbog nevjerstva, zabranjeno je upotrebljavanje svega drugog što je u smislu vode.”14
Treće, El-Begavi zapaža: “U hadisu je dokaz da mjesta takvih naroda nije dopušteno nastanjivati, jer, dok je u njima, čovjek ne može uvijek plakati, a zabranjeno je u njima biti a ne plakati.”15
____________
Vidi manjeIz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf
Kada je obavezno učiniti hidžru?
Ako musliman ne može slobodno ispoljavati i prakticirati svoju vjeru, tada mu je obaveza učiniti hidžru: "A kada meleki budu uzimali dušu onima koji su sebi nepravdu nanijeli pitajući ih: 'Gdje ste vi bili?', reći će: 'Bili smo nemoćni', pa će im se reći: 'Zar Allahova zemlja nije bila dovoljno prosviše
Ako musliman ne može slobodno ispoljavati i prakticirati svoju vjeru, tada mu je obaveza učiniti hidžru:
“A kada meleki budu uzimali dušu onima koji su sebi nepravdu nanijeli pitajući ih: ‘Gdje ste vi bili?’, reći će: ‘Bili smo nemoćni’, pa će im se reći: ‘Zar Allahova zemlja nije bila dovoljno prostrana da se možete iseliti.‘”1254
Nije dozvoljeno boraviti među nevjernicima, izuzev ako postoji određena potreba, shodno hadisu: “Ja sam daleko od svakog muslimana koji boravi među nevjernicima. “1255
Hidžra iz Mekke je završena, shodno hadisu: “Nema hidžre nakon osvojenja Mekke. “1256
Međutim, moguće je obavljanje hidžre iz drugog mjesta mimo Mekke, shodno hadisu: “Hidžra neće prestati sve dok ne prestane i tevba (pokajanje od grijeha), a tevba neće prestati sve dok sunce ne izađe sa zapada. “1257
Obavezno je hidžru učiniti radi Allaha i Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, shodno hadisu: “Onaj ko bude činio hidžru radi Allaha i Njegovog Poslanika, pa njegova hidžra je radi Allaha i Njegovog Poslanika. “1258
1254 Prijevod značenja En-Nisa, 97.
1255 Sahih: Ebu Davud (2645),Tirmizi (1604).
1256 Sahih: Buharija (2783, 2825) od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, i od Ibn Omera, radijallahu anhuma, (3899, 4311), Muslim (1864) od Aiše.
1257 Sahih: Ahmed (16463), Ebu Davud (2479), Darimi (2513). Pogledati: fvliškat (2346).
1258 Sahih: Buharija (54, 2529, 3898), Muslim (1907), Ahmed (169, 302) i drugi.
Vidi manje———–
Iz knjige “RAZUMIJEVANJE FIKHSKIH DOKAZA”
Autor: dr. ‘Aid el-Karni
Kakav je propis udate nemuslimanke koja primi islam ?
Priredio: Sead ef. Jasavić. Ako je neka žena udata i primi islam prije svoga muža ili ona prihvati islam a on to odbije učiniti, a uz sve to ona ga voli i on nju također, i iza sebe imaju dugogodišnji skladan brak, a možda imaju i djecu i potomstvo i imetak – šta da radi žena u ovom slučaju, jer onaviše
Priredio: Sead ef. Jasavić.
Ako je neka žena udata i primi islam prije svoga muža ili ona prihvati islam a on to odbije učiniti, a uz sve to ona ga voli i on nju također, i iza sebe imaju dugogodišnji skladan brak, a možda imaju i djecu i potomstvo i imetak – šta da radi žena u ovom slučaju, jer ona žudi za islamom, ali, u isto vrijeme, žudi i za svojom djecom, mužem i domom? Za muslimanku koja je tek prihvatila islam predstavlja veliku poteškoću žrtvovati muža i porodicu i djecu i imetak! Neke od njih žele prihvatiti islam, ali razvod od muža stoji kao kamen spoticanja na njenom putu u islam. U čemu je riješenje?
Odgovor: Imam hafiz Ibnul-Kajjim el-Dževzijje rhm., obrađuje ovaj problem u svom poznatom djelu „Ahkamu Ehliz-Zimmeh“ – „Propisi o zimmijama“, 1/318-326., u kojem kaže da su se islamski učenjaci razišli po ovom pitanju na mnogo mišljenja i stavova, i to kako prve generacije (selef), tako i potonje generacije (halef):
1. Raskid braka odmah nakon prihvatanja islama!
Onda kada žena, koja je udata za ehli-kitabiju ili mušrika, prihvati islam, njen brak momentalno postaje nevažećim, bez obzira na to bi li njen muž primio islam poslije nje koliko za treptaj oka ili ne! Ona njemu ne pripada, jedino da zajedno prime islam u isto vrijeme, i obratno. Ako bi oženjeni čovjek primio islam, a oženjen je mušrikinjom, njegov brak momentalno postaje nevažećim od vremena njegovog ulaska u islam, makar ona prihvatila islam nakon njega za koliko treptaj oka (ovo ne važi za ženu kitabijku).
Ovo je stav jedne skupine tabi’ina i jednog dijela pripadnika Zahirija, a bilježi se i od Džabira b. Abdullaha, Abdullaha b. Abbasa, Hammada b. Zejda, Hakema b. Ujejne, Seid b. Džubejra, Omera b. Abdul-Aziza, Hasana el-Basrije, Adijj b. Adijja, Katade i Šahija.
2. Raskid braka ako muž odbije prihvatiti islam.
Kada jedno prihvati islam prije drugog – ako su unutar islamskog svijeta (darul-islam), onda se nudi prihvatanje islama onome ko to nije učinio, pa ako prihvati ostaju u svome braku, a ako odbije – onda dolazi do razvoda braka i ne čeka se istek iddeta (3 mjesečna pranja)!
Ovog je stava imam Ebu Hanife rhm..
3. Raskid braka nakon isteka Iddeta žene koja je imala bračni odnos sa mužem.
Ako žena prihvati islam a muž to ne učini – ako se to dogodi prije bračnog odnosa, raskida se brak, a ako se dogodi poslije, onda ostaju u braku – ako muž prihvati islam u toku njenog iddeta, a ako on ne prihvati islam nakon isteka iddeta, onda se ona razvodi od njega. Ako muž prihvati islam, a ona to ne učini, nudi joj se da uđe u islam, pa ako prihvati – ostaju u braku, a ako odbije – raskida se brak odmah nakon njenog odbijanja, bez obzira na to je li to bilo prije stupanja u bračni odnos ili poslije!
Ovog je stava imam Malik rhm..
4. Suprotno trećem stavu.
Ako ona postane muslimanka prije muža razvod braka nastupa odmah, a ako on postane musliman prije nje i ona prihvati islam u periodu iddeta (iščeka), ona i dalje ostaje njegovom ženom, a ako ona to ne učini, razvod braka nastupa nakon isteka njenog iddeta.
Ovog je stava Ibnu Šubrume rhm..
5. Iddet-priček, je oboma odrednica.
Ako jedno od njih postane musliman prije drugoga – ako se to desilo prije stupanja u bračni odnos braka nema, a ako se to desilo poslije stupanja u bračni odnos, pa ono drugo prihvati islam u toku iddeta, ostaje se u braku, a ako iddet istekne, a ono drugo ne prihvati islam – brak se raskida.
Ovog stava su: Evza’i, Zuhri, Lejs, Ahmed, Šafija i Ishak b. Rahivejh.
6. Žena čeka i ostaje u braku, pa makar proboravila godine, ako to ona izabere.
Allahov Poslanik s.a.w.s., nije nikada (prisilno), razveo muža i ženu, ako je jedno od njih dvoje prihvatilo islam prije drugoga, niti na jednom mjestu, niti je ikada spomenuo da postoji razlika između perioda prije isteka iddeta i poslije iddeta, niti je bilo koju ženu ispitivao za njen iddet, i ako je većina njih primalo islam nakon perioda u kome se iddet mogao završiti – naravno uz zabranu imanja bračnog odnosa između njih dvoje.
Ovog je stava šejhul-islam Ibnu Tejmijje i hafiz Ibnul-Kajjim rhm..
7. On polaže više prava na nju sve dok ona ne napusti (hidžra), svoje mjesto boravka.
Ovog je stava Ali b. Ebi Talib r.a..
8. Oni su u braku sve dok ih vladar ne razvede.
Ovog je stava imam Zuhri rhm..
9. Ostaje kod njega, ali im se zabranjuje bračni odnos.
Ovog stava je bio imam el-Neha’i rhm..
U globalu se svi ovi stavovi mogu svesti na dva stava:
1. Stav onih koji požuruju razvod takvog braka, i oni svoje mišljenje temelje na sljedećem: „O vjernici, kada vam vjernice kao muhadžirke dođu, ispitajte ih, a Allah dobro zna kakvo je vjerovanje njihovo, pa ako se uvjerite da su vjernice onda ih ne vraćajte nevjernicima: one njima nisu dopuštene, niti su oni njima dopušteni; a njima podajte ono što su potrošili. Nije vam grijeh da se njima ženite kad im vjenčane darove njihove date. U braku mnogoboške ne zadržavajte! Tražite ono što ste potrošili, a neka i oni traže ono što su potrošili! To je Allahov sud, On sudi među vama – a Allah sve zna i mudar je.“ (el-Mumtehina, 10.)
2. Stav onih koji ne požuruju razvod takvog braka, koji kažu: Ovaj ajet dozvoljava muhadžirki da se odrekne svoga muža koji nije prihvatio islam i da se može nakon njega udati, ali joj isti ovaj ajet dozvoljava i to da može čekati svoga muža da prihvati islam, a muslimanima je zabranjeno da je silom vrate natrag i ako imaju sklopljen ugovor sa mušricima o povraćaju muslimana natrag. Jedno drugome su zabranjeni u bračnom odnosu, ali muslimanka opet ima pravo čekati ga da prihvati islam. Ako se muhadžirke odreknu svojih muževa – dozvoljeno je zaprositi ih i oženiti, nakon isteka njihova iddeta i nakon njihovoga odabira, i obratno, čovjek može čekati svoju ženu-mušrikinju sve dok ne postane muslimanka, samo što se on u ovakvoj situaciji neće smatrati njenim mužem, jer ona-mušrikinja, nakon isteka svoga iddeta, može slobodno da se uda za drugoga. Iddet je samo uslov da bi se sačuvalo očinstvo prvoga muža, ako se slučajno odabrao raskid braka. U svakom slučaju, bračni ugovor traje, ako muslimanka to hoće, naravno bez mogućnosti stupanja u bračni kontakt i odnos sa mužem nemuslimanom!
P.S.: Kategorički je haram i ni jedan fakih i učenjak nije rekao da je muslimanki dozvoljeno da se uda za nemuslimana! Ovdje, u ovome tekstu, je riječ o udatoj nemuslimanki koja kao takva prihvati islam – šta joj je kasnije činiti, mada su učenjaci tkđ. stava da sama udadba muslimanke za nemuslimana nije djelo koje izvodi iz vjere ali jeste veliki i teški grijeh koji je lahko može izvesti iz islama: „…ne udavajte vjernice za mnogobošce dok ne postanu vjernici; uistinu je rob-vjernik bolji od mnogobošca, makar vam se i dopadao. Oni zovu u džehennem, a Allah, voljom Svojom, nudi džennet i oprost, i objašnjava ljudima dokaze Svoje, da bi razmislili!“ (el-Bekara, 221.)
Hafiz Ibnul-Kajjim el-Dževzijje rhm.
Za više detalja pogledati:
„Kako biti musliman na zapadu“, str.122-146., Libris.
————-
Vidi manjePreuzeto sa stranice https://minber.ba/category/fikh/
Da li je dozvoljeno ženi obaviti hadždž bez mahrema ?
Piše: Mr. Hakija Kanurić Zahvala pripada Allahu, Gospodaru svjetova, neka su salavati i selami na Allahovog miljenika, odabranog roba i poslanika Muhammeda, njegovu porodicu, ashabe i sve one koji slijede njegovu uputu. Putnik na hadždž, iako se educirao i upoznao sa propisima koji mu predstoje, nerviše
Piše: Mr. Hakija Kanurić
Zahvala pripada Allahu, Gospodaru svjetova, neka su salavati i selami na Allahovog miljenika, odabranog roba i poslanika Muhammeda, njegovu porodicu, ashabe i sve one koji slijede njegovu uputu.
Putnik na hadždž, iako se educirao i upoznao sa propisima koji mu predstoje, nerijetko biva u nedoumici oko brojnih inovacija. Naprimjer, zna da je dužan na mikatu (posebno određeno mjesto sa kojeg se počinje obred hadždža ili ‘umre) obući hadžijske ihrame i donijeti nijjet ulaska u obred ‘umre ili hadždža, ali šta ako u sveta mjesta dolazi zračnim putem? Da li će to učiniti u avionu ili nakon što sleti u Džidu? Ženi nije dozvoljeno putovanje bez mahrema, međutim, putovanje se u ovom vremenu uveliko razlikuje u odnosu na vrijeme u kojem je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, izrekao tu zabranu. Da li sigurnost, kratkoća i olakšanje puta, koje moderna sredstva putovanja pružaju, može utjecati na promjenu tog propisa? Putnik na hadždž naučio je da za vrijeme ihrama ne smije koristiti miris, ali je u nedoumici da li mu je dozvoljeno koristiti sapun ili šampon koji ostavlja mirisan trag. Također je saznao da je brijanje glave za muškarca prilikom izlaska iz ihrama bolje i vrednije od skraćivanja kose, ali je u nedoumici da li se taj prioritet ostvaruje šišanjem “na nulu”. Da li je ženi dozvoljena upotreba medicinskih sredstava koja ubrzavaju ili odgađaju mjesečni ciklus kako bi u određenom vremenu mogla obaviti tavaf? Ovakva pitanja koja je moderni život proizveo, a na koja su savremeni učenjaci dali odgovore u svjetlu šerijatskih dokaza i stilu i govoru klasičnih učenjaka, teme su rubrike o hadždžu.
Hadždž žene bez mahrema
Mahrem je osoba s kojom je ženi trajno haram sklopiti brak, zbog krvne bliskosti, srodstva po mlijeku ili tazbinstva. Uvjet validnosti mahrema kao pratioca na putovanju jeste da bude razuman i punoljetan. Neki učenjaci ne uvjetuju punoljetnost nego smatraju da mahrem na putovanju može biti dječak pred punoljetnost ako je u stanju ispuniti ulogu mahrema. Muž je poput mahrema po pitanju pratnje žene na putovanju. (El-Mevsuatul-fikhijetul-kuvejtije, 17/37) Smisao i mudrost pratnje mahrema jeste da ženi bude zaštita i pomoć na putovanju, jer putovanje uvijek nosi neizvjesnost, a u pratnji mahrema žena neće biti meta pokvarenjaka koji se ne boje Allaha.
Savremena prijevozna sredstva uveliko su olakšala putovanje i približila udaljene zemlje, tako da se danas zračnim saobraćajem za nekoliko sati pređe razdaljina za koju su u vremenu poslanstva, u kojem su uspostavljeni islamski propisi, bili neophodni mjeseci putovanja. Uz to, putnici se osjećaju sigurnim tokom cijelog putovanja i sve neophodne potrepštine poput hrane, pića, hamama i sl., su nadohvat ruke, dok se u ranijim vremenima žena teško penjala na jahalicu, putovanja su podrazumijevala danonoćno pješačenje i jahanje kroz pusta i nenaseljena mjesta, a nerijetko su u sebi krila brojne opasnosti. Da li olakšanje putovanja koje danas svjedočimo utječe na promjenu zabrane putovanja žene bez mahrema izrečenu u brojnim hadisima Allahovog Poslanika, alejhis-salatu ves-selam?
Prije odgovora na ovo pitanje neophodno je ukazati na stavove klasičnih učenjaka o propisu mahrema pri putovanju žene općenito, s posebnim osvrtom na putovanje radi obavljanja hadždža. U ovom pitanju postoje stanja po kojima nema razilaženja među učenjacima, a to su:
Prvo: Učenjaci su složni da je ženi dozvoljeno putovati bez mahrema u slučaju prijeke potrebe, kao što je hidžra iz zemlje nevjerstva u zemlju islama, bjekstvo iz zarobljeništva i sl.
Drugo: Učenjaci su složni da ženi nije dozvoljeno putovati bez mahrema ukoliko putovanje predstavlja fizičku ili moralnu opasnost po nju. U tom kontekstu Ibn Tejmijje kaže: “Muslimani su složni da ženi nije dozvoljeno putovati osim na način da bude sigurna i zaštićena od neželjenog. Učenjaci su naveli šta svako od njih smatra da predstavlja sigurnost i zaštitu žene, poput društva skupine pouzdanih žena i pouzdanih muškaraca…” (Šerhul-umde, 2/175-176)
Treće: Žena koja je u mogućnosti obaviti hadždž i ima muža ili mahrema koji će je pratiti na tom putovanju, dužna je, po konsenzusu islamskih učenjaka, obaviti hadždž.
Nakon što smo uočili stanja po kojima su učenjaci jednoglasni, možemo precizno ukazati na stanje po kojem učenjaci imaju oprečna mišljenja. To je stanje kada žena ispunjava uvjete obaveznosti hadždža, ali nema muža ili mahrema koji bi je pratio na tom putovanju, međutim, u mogućnosti je sigurno putovati u pratnji pouzdanih žena. Da li je dužna obaviti hadždž u takvim okolnostima ili ne? Da li joj je dozvoljeno putovati na takav način ili ne? Učenjaci imaju sljedeća mišljenja:
Prvo mišljenje jeste da žena koja nema mahrema nije dužna obaviti hadždž, a ženi je zabranjeno putovati bez muža ili mahrema, bilo to putovanja radi obavljanja hadždža ili nečeg drugog, bez razlike radilo se o obaveznom hadždžu ili nafili. Ovo mišljenje zastupa hanefijski i hanbelijski mezheb, te imam En-Nehai, Hasan el-Basri, Tavus, Eš-Šabi, Es-Sevri i drugi. (Ibnul-Humam, Fethul-Kadir, 2/421, Ibn Kudame, El-Mugni, 3/192, Ali eš-Šelan, En-Nevazilu fil-hadž, 90.)
Najistaknutiji argument ovog mišljenja jeste predaja Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, u kojoj se navodi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Neka se muškarac nikako ne osamljuje sa ženom osim u prisustvu mahrema! Neka žena ne putuje osim u pratnji mahrema!” Čuvši te riječi jedan od prisutnih upita: “Allahov Poslaniče, moja supruga se uputila na hadždž, a ja sam se prijavio za učešće u toj i toj bitki!” Na to Poslanik reče: “Vrati se i obavi hadždž zajedno sa svojom suprugom!” (Buharija, br. 5233, i Muslim, br. 1341)
Ovim hadisom Allahov Poslanik naređuje čovjeku da ostavi džihad, nakon što mu je postao obavezan, kako bi se pridružio svojoj supruzi na putovanju radi hadždža, a obaveza se ne ostavlja osim radi veće obaveze. Uz to, Allahov Poslanik ne pita da li ona putuje u skupini pouzdanih pratilaca ili ne, što znači da je prisustvo mahrema ili muža neophodno.
Ovakvom usmjerenju hadisa oponirano je primjedbom da džumhur (izrazita većina) učenjaka smatra da mahremu ili mužu nije vadžib (obaveza) krenuti na put kako bi žena obavila hadždž u njegovoj pratnji, što znači da je ovdje Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ukazao na ono što je bolje, a ne na ono što je obavezno. Tome u prilog ide predaja u kojoj je umjesto riječi: “…a ja sam se prijavio za učešće u toj i toj bitki”, kazano: “…ja želim da krenem sa tom i tom vojskom, a moja žena želi obaviti hadždž!” (Buharija, br. 1862) Kontekst ove predaje ukazuje da je to pitanje o onome što je bolje i prioritetnije činiti.
Drugi dokaz prvog mišljenja su brojne predaje koje uopćeno zabranjuju putovanje žene bez mahrema, poput predaje od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, u kojoj navodi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ženi koja vjeruje u Allaha i Sudnji dan nije dozvoljeno da putuje na udaljenost jednog dana i noći osim u prisustvu svog mahrema.” (Buharija, br. 1088) Ovaj hadis je jasan i konkretan dokaz da je ženi zabranjeno putovati bez mahrema.
Drugo mišljenje jeste da postojanje mahrema nije uvjet da bi hadždž ženi bio obavezan. Ukoliko žena nema muža ili mahrema koji bi s njom putovao, a u mogućnosti je putovati u društvu pouzdanih pratilaca, dužna je obaviti hadždž. Ovo mišljenje zastupa malikijski i šafijski mezheb, a prenosi se od Aiše, Ibn Omera i Abdullaha b. Zubejra, radijallahu anhum, te od Ataa ibn Ebi Rebaha, Ibn Sirina, Ez-Zuhrija i drugih. (Ed-Dirdir, Eš-Šerhul-kebir, 2/9, El-Ensari, Esnal-metalib, 1/447, Ibn Kudame, El-Mugni, 3/192, Ali eš-Šelan, En-Nevazilu fil-hadž, 97)
Pobornici ovog mišljenja različito tumače pouzdanu pratnju koja je uvjet dozvole putovanja bez mahrema, a skupina pouzdanih žena i muškaraca je jednoglasno zadovoljavajuća. (Ed-Dirdir, Eš-Šerhul-kebir, 2/9, i Ibn Muflih, El-Furu’ ve tashihuh, 5/243)
Dokaz ovog mišljenja jeste kur’anski ajet: “Hodočastiti Hram dužan je, Allaha radi, svaki onaj koji je u mogućnosti” (prijevod značenja Ali Imran, 97). Ovaj ajet svojim općim značenjem obuhvata i muškarce i žene, te ako žena ispunjava uvjete hadždža i u mogućnosti je putovati sa pouzdanim društvom, to je i dužna, jer u takvom društvu je sigurna i zaštićena kao i u prisustvu mahrema. Ovom dokazu je oponirano time da je ajet uopćen, dok su hadisi kojima se propisuje mahrem posebni i direktni u ovom pitanju.
Drugi dokaz jeste hadis Adijja b. Hatima, radijallahu anhu, u kojem se navodi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Poživiš li duže, doista ćeš vidjeti ženu u svom hevdedžu (jahalici za žene) kako putuje od Hire sve dok ne obavi tavaf oko Kabe, ne bojeći se nikog osim Allaha!” (Buharija, br. 3595) Putovanje žene u ovom hadisu spomenuto je u pozitivnom kontekstu, a da je njeno putovanje bez mahrema uz sigurnost puta zabranjeno, to bi Poslanik pojasnio, jer nije dozvoljeno šutjeti u trenutku potrebe za pojašnjenjem.
Ovom dokazu je oponirano da je hadis izrečen u kontekstu nagovještaja stvarnosti koja će se desiti, a ne u kontekstu pojašnjenja propisa, dok su hadisi koji uvjetuju mahrema izrečeni izravno o tom propisu.
Treći dokaz jeste predaja u kojoj se navodi da je Omer, radijallahu anhu, u posljednjem hadždžu koji je obavio dozvolio ženama Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da putuju na hadždž u pratnji Osmana i Abdurrahmana, radijallahu anhum. (Buharija, br. 1860) Postupak Omera i saglasnost ostalih ashaba je dokaz da je ženama dozvoljeno putovati bez mahrema u društvu pouzdanih žena.
Treće mišljenje: Ženi je dozvoljeno putovanje radi obavljanja obaveznog hadždža ukoliko je sigurna na tom putu, a postojanje mahrema ili skupine pouzdanih žena nije uvjet. Ovo mišljenje zastupa zahirijski mezheb i odabrao ga je Ibn Tejmijje podržavajući ovo mišljenje u svakom putovanju radi ibadeta i Allahu dragog djela. (Ibn Hazm, El-Muhala, 7/50, Ibn Tejmijje, El-Ihtijaratul-fikhije, 1/465)
Dokazi ovog mišljenja su identični dokazima drugog mišljenja, s tim što su pobornici drugog mišljenja uvjetovali postojanje pouzdane pratnje kojom se ostvaruje potrebna sigurnost žene na putovanju, dok pobornici trećeg mišljenja propis vežu izravno za sigurnost putovanja bez obzira na način na koji se ona ostvari.
Nevevi i Ibn Hadžer prenose da su učenjaci konsenzusom složni da ženi nije dozvoljeno putovati bez mahrema osim u stanju prijeke potrebe, poput putovanja radi hidžre iz zemlje rata u zemlju islama, a razilaženje postoji samo kada se radi o putovanju radi obavljanja hadždža i ‘umre. (Nevevijev komentar Muslima, 9/104, i Fethul-Bari, 2/568)
Spomenuti konsenzus učenjaka odnosi se na stanje kada putovanje predstavlja fizičku ili moralnu opasnost po ženu, međutim, kada se radi o putovanju u kojem nema takve opasnosti, učenjaci imaju različite stavove. (Pogledati: Šerhul-umde, 2/175-176, i Nevevijev komentar Muslima, 9/104)
Poznati učenjak malikijskog mezheba El-Badži, pojašnjavajući propis mahrema ili pouzdane skupine pri putovanju žene, kaže: “Vjerovatno se ovo što su neki naši učenjaci kazali odnosi na pojedinačno putovanje ili putovanje u malom broju, dok su ogromne karavane i sigurni javni prometni putevi, po mom mišljenju, poput naseljenog mjesta u kojem su tržnice i pijace u kojima je žena sigurna bez mahrema ili društva druge žene. Ovo mišljenje preneseno je od Evzaija.” (El-Munteka, 3/83)
Štaviše, u poznatoj knjizi malikijskog mezheba Mevahibul-Dželili poriče se postojanje razilaženja u dozvoli putovanja bez mahrema u sklopu ogromnih karavana ili ogromne nepobjedive vojske, svejedno radilo se o obaveznom, pohvalnom ili dozvoljenom putovanju, jer, prema ovom mišljenju, nema razlike između takvog putovanja i boravka u naseljenom mjestu. (El-Hattab, Mevahibul-Dželili, 3/492)
Savremeni načini putovanja
Da li su savremena sredstva putovanja, koja prevoze veliki broj putnika, poput aviona, brodova, vozova i sl., poput ogromnih karavana u kojima je ženi dozvoljeno putovati bez mahrema, kao što su to istakli spomenuti učenjaci malikijskog mezheba? Savremeni učenjaci imaju dva različita mišljenja:
Prvo mišljenje: Ženi nije dozvoljeno putovanje avionom i drugim prijevoznim sredstvima radi obavljanja hadždža ili nekog drugog cilja, osim u pratnji muža ili mahrema. Ovo mišljenje zastupaju šejh Ibn Baz, Ibn Usejmin, Salih el-Fevzan, El-Munedžid i drugi (Fetaval-ledžne, br. 9950, El-Munteka min fetava Fevzan, br. 435, Fetava erkanil-islam, br. 458, Fetaval-islam sualun ve dževab, br. 34380).
Dokaz ovog mišljenja su spomenute predaje u kojima Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranjuje ženama putovanje bez mahrema i predaja u kojoj se navodi da je Poslanik rekao čovjeku kojem se žena uputila na hadždž bez mahrema, a on se prijavio za učešće u bitki: “Vrati se i obavi hadždž zajedno sa svojom suprugom!” Promjena sredstva i načina putovanja ne utječe na promjenu ovog propisa, jer je zabrana vezana za samo putovanje. Ne može se reći da taj propis važi za stara vremena, a za nova ne, jer su šerijatski propisi od Allaha koji jednako poznaje prošlost, sadašnjost i budućnost. Ma koliko sredstva putovanja napredovala, propis mahrema ostaje isti: sve što se smatra putovanjem poprima taj propis. Žena koja nema mahrema nije dužna obaviti hadždž, jer se ne smatra od onih koji su to u mogućnosti.
Zatim, putujući bez mahrema u avionu i sl., žena postaje predmet težnje pokvarenjaka i fasika koji ne drže do vjere, a to je prisutno u svim vremenima.
Drugo mišljenje: Putovanje žene savremenim sredstvima prijevoza poput aviona, broda voza i sl., bez mahrema je dozvoljeno ukoliko je žena na tom putu sigurna. Ovo mišljenje načelno su odabrali mnogi savremeni učenjaci, od kojih su: Abdullah ibn Džibrin, Selman el-Aude, Jusuf el-Karadavi, Halid el-Muslih, Ebu Abdul-Muiz Ferkus, Mustafa Zerka i drugi. (Fetava Ibn Džibrin, br. 97/7, Fetava Ebu Abdul-Muiz Ferkus, br. 209, Fetava Mustafaz-Zerka, 138/1, Ali eš-Šelan, En-Nevazilu fil-hadž, 108)
Dokazi ovog mišljenja:
Prvo: Većina putovanja zračnim saobraćajem traje svega nekoliko sati, tako da se takvo putovanje možda ne smatra putovanjem u šerijatskom smislu, jer putovanje (ar. sefer) nazvano je tim imenom jer (ar. jusfiru) otkriva stvarnu ćud ljudi, što u tako kratkim putovanjima nije ostvarivo.
Opaska: Sve što se običajno naziva putovanje, svejedno trajalo dugo ili kratko, poprima propise puta od kojih je obaveznost mahrema, a putnik avionom se običajno tretira putnikom, jer se avionom prelaze isključivo velike udaljenosti. Zatim, ako bismo prihvatili ovaj dokaz, to bi značilo da putnik savremenim sredstvima neće kratiti namaz i koristiti druge olakšice putovanje, čime ti šerijatski propisi ostaju bez praktične primjene.
Drugo: Putovanje ne spada u kategoriju obredoslovlja, što znači da je osnova u propisima putovanja osvrt na smisao i značenje propisa. Mahrem je uvjetovan radi zaštite i sigurnosti žene, te ako se taj cilj postigne na drugi način, mahrem nije obavezan.
Treće: Stvari koje su preventivno zabranjene bivaju dozvoljene u stanju potrebe. Putovanje žene bez mahrema je vrsta preventivne zabrane, što znači da je u slučaju potrebe dozvoljeno.
Četvrto: Putovanje u modernom vremenu nije poput putovanja u ranijim vremenima kada je žena bila u potrebi za pomoći pri jahanju i silasku s jahalice i kada je putovanje bilo obavijeno brojnim opasnostima, zbog dugotrajnosti i teških uvjeta puta, prisustva razbojnika i sl. U ovom vremenu putovanje je uveliko olakšano, a odvija se u velikoj sigurnosti, pod nadzorom službenih lica i u pratnji velikog broja muškaraca i žena, što daje veliku sigurnost svim putnicima.
Zaključak
Na osnovu spomenutih hadisa u kojima Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranjuje putovanje žene bez mahrema, zaključujemo da je osnova i pravilo da žena ne putuje sama, nego je obaveza da bude u pratnji mahrema ili muža, kao što hadisi na to nedvosmisleno ukazuju.
Različita mišljenja učenjaka su rezultat različitih shvatanja tih hadisa, tj. da li je svrha i smisao obaveze prisustva mahrema na putovanju žene osiguranje pouzdane pratnje u toku putovanja, tako da, kada se sigurnost i zaštita ostvari bez mahrema, njegovo prisustvo nije obavezno, ili je prisustvo mahrema na putovanju žene nužno i u tom slučaju? Drugim riječima, razilaženje je nastalo nakon podjele učenjaka u tome da li se držati doslovnog značenja spomenutih predaja ili je ispravno voditi se značenjem i smislom koji je cilj tog propisa?
Drugoj opciji ide u prilog činjenica da putovanje ne spada u kategoriju obredoslovlja, što znači da je osnova u propisima putovanja osvrt na smisao i značenje propisa, međutim, postoji mogućnost da prepoznavanje suštine određenog propisa ne bude potpuno, što rezultira neizvršenjem propisa na način kako je to Zakonodavac odredio, dok se doslovnom primjenom ne ulazi u takav rizik. Stoga žena koja putuje u pratnji mahrema pouzdano zna da je primijenila šerijatski propis, za razliku od one koja putuje bez mahrema oslanjajući se na sigurnost puta. Ipak, kada žena nije u stanju osigurati pratnju mahrema na putu, a radi se o imanskom putovanju, kao što je odlazak na hadždž u pouzdanoj pratnji gdje žena ima posebno mjesto odvojeno od muškaraca, preferirajuće mišljenje u takvom stanju je dozvola, zbog spomenutih dokaza i kako joj ne bi bila uskraćena prilika da obavi tu veliku islamsku dužnost. Isto tako, kada za putovanjem postoji stvarna potreba, a mahrem nije u mogućnosti pratiti svoju štićenicu, kada se radi o putovanju u sigurnosti i pouzdanoj pratnji, preferira se dozvola nad zabranom.
Potrebno je naglasiti da su staratelji dužni voditi računa o svojim štićenicama koje su emanet u njihovim rukama: “O vi koji vjerujete, sebe i porodice svoje čuvajte od Vatre čije će gorivo ljudi i kamenje biti.” (Prijevod značenja Et-Tahrim, 6) Islamski koncept života potpuno se razlikuje od današnjeg zapadnog trenda, gdje vidimo kako žene putuju radi provoda i zabave. Vjernici se ne povode za onima koji su svoj ahiret za dunjaluk prodali, koji o Allahu i Njegovim propisima ne vode računa. Rekao je Uzvišeni: “Neka te nikako ne obmanjuje to što oni koji ne vjeruju po raznim zemljama putuju, kratko uživanje, a poslije – Džehennem će biti mjesto gdje će boraviti, a užasno je to prebivalište!” (prijevod značenja Ali Imran, 195-196).
El-Asr, br. 53.
————-
Vidi manjePreuzeto sa stranice https://minber.ba/category/fikh/
Kako postupiti u vremenu iskušenja?
Pojava fitni i nereda je jedna neminovnost života koja prati čovječanstvo kroz njegovu historiju. Kako za bilo koju stvar koja može zadesiti muslimana tako i za ovakva stanja postoje rješenja i savjeti. Obaveza svakog muslimana i svake muslimanke jeste da postupaju po Kur’anu i sunnetu Allahovog Posviše
Pojava fitni i nereda je jedna neminovnost života koja prati čovječanstvo kroz njegovu historiju. Kako za bilo koju stvar koja može zadesiti muslimana tako i za ovakva stanja postoje rješenja i savjeti. Obaveza svakog muslimana i svake muslimanke jeste da postupaju po Kur’anu i sunnetu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u svakoj prilici i svakom stanju koje ih može zadesiti. Velika je greška postupati onako kako to mi želimo bez obzira kako glasili islamski stavovi.
Stoga je obaveza u svakoj situaciji koja nam nije poznata da se obratimo islamskoj ulemi i da se posavjetujemo sa njima po pitanju onoga što ne poznajemo ili djelimično poznajemo. Ovdje naročito treba podvući djelimično poznavanje vjere jer je to veliki problem današnjih muslimana. Ako pogledamo koliko se islam izučava i koliko se o islamu čita i brojnost problema s kojima se muslimani susreću, vidjet ćemo da se vrlo mali broj konsultuje sa ulemom ili im nije ni na pameti konsultovanje. čak su i mnogi spremni da sami donose zaključke bez znanja, jer površno znanje nije znanje. Nekada se ljudi i zaslijepe time što završe dvije ili tri godine fakulteta islamskih nauka i misle da je dunja u njihovim rukama i da im više niko nije potreban da se savjetuju ili pitaju. A pitam se šta su radili imami ovog ummeta učeći kod svojih učitelja po deset, petnaest i više godina?!
Savjetovanje je bila osobina Allahovog Poslanika, alejhis-salatu ves-selam, njegovih ashaba i naših ispravnih prethodnika, pa šta mi onda o sebi mislimo?!
Allahova milost prema nama ogleda se i u tome što nam je u ummetu uvijek darivao one koji mogu upućivati i savjetovati muslimane, pa tako i u našem vremenu imamo koga pitati i savjetovati se. Dakako, sve nam je ovo bitno iz razloga što nam je obaveza da živimo i umiremo kao iskreni vjernici: ”O vjernici, bojte se Allaha istinskom bogobojaznošću i ne umirite osim kao muslimani.” (Kur’an)
U sunnetu Allahovog Poslanika, alejhis-salatu ves-selam, jasno se vidi nagovještaj pojava fitni – nereda na Zemlji, i dio toga i sami proživljavamo. Iskušenja od Allaha su dio Njegove mudrosti jer time iskušava Svoje robove kako bi se razdvojili iskreni od neiskrenih. Ali ako sami ljudi to uzrokuju kako bi se iskušavali, onda je to nepohvalno i može biti veliki grijeh, kako to pojašnjava Ibn Hadžer u djelu ”Fethul-Bari” na osnovu ajeta: ”…a fitna je gora od ubistva.”
Kaže Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: ”Vrijeme će brzo prolaziti, manje će biti ispravnih djela, raširit će se škrtost, pojavit će se neredi i povećat će se herdž”, pa upitaše šta je to, a on odgovori: ”Ubijanje, ubijanje.” (Buharija)
Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: ”Dolazi vrijeme u kojem će najbolji imetak muslimana biti stado s kojim će otići u brda, tražeći sebi pojilišta, bježeći od nereda (fitni) da bi sačuvao svoju vjeru.” (Buharija)
Ovi neredi bit će kako izmeðu muslimana tako i izmeðu muslimana i drugih, čemu smo mi danas svjedoci.
Neki od razloga tog fesada – iskvarenosti su:
1- Mediji – slobodno se može reći da su mediji u većini slučajeva šejtanova vojska koja otvoreno i bez imalo stida ruši moral. Sve ono što se naziva porokom današnjice možemo naći u medijima. I ne samo to, nego more laži koje se proturaju meðu mase dolaze putem medija. I sve se to radi pod plaštom kulture i modernizacije. Ako bismo išta mogli nazvati ”savremenim Iblisom”, onda bismo to ime dali medijima.
2- Internet – isto kao i TV i pisani mediji tako i elektronski mediji, tj. internet je uopćeno uzrok mnogih laži koje uzrokuju nered, kao što su podjele, iskvarenost morala i drugo.
3- Takoðer, jedan od razloga iskvarenosti muslimanskih sredina jeste masovno putovanje muslimana u nemuslimanske zemlje zbog posla, gdje se bez imalo razmišljanja uzimaju njihovi običaji i način života koji u potpunosti odudaraju od islamskog načina života.
Dakle, imajući u vidu navedeno, obaveza nam je da znamo kako da se postavimo prema svemu tome i odolimo raznovrsnim iskušenjima.
Iako se na dunjaluku stvari dogaðaju po pravilu ”uz suho gori i sirovo”, tj. da nekada zbog grijeha drugih nastradaju i oni koji to nisu zaslužili, za vjernika je radost ono što se navodi u hadisu Allahovog Poslanika, alejhis-salatu ves-selam, da će Allah spustiti azab na neki narod i svi će stradati, a potom će biti proživljeni na onome na čemu su bili.
Prije preciznijih savjeta obaveza je da znamo da je na nama generalno pravilo da se klonimo zablude i svega što njoj vodi kako ne bismo bili od onih za koje će na Sudnjem danu, kada Poslanik, alejhis-salatu ves-selam, kaže: ”To je moj ummet” – biti rečeno: ”Ti ne znaš šta su mijenjali poslije tebe.”
Stoga se mi generalno trebamo pridržavati Allahove Knjige i sunneta Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Od stvari koje pomažu u vremenu iskvarenosti i iskušenja su:
1- čvrstina – Uzvišeni nas savjetuje: ”O vjernici kada se susretnete sa skupinom neprijateljskom ostanite čvrsti..” (El-Enfal, 45.)
Vjernik mora ostati postojan i čvrst u svakom naletu iskušenja koja ga zadese. Meðutim, to ne smije biti kruta čvrstina koja znači da će ga jaka oluja iščupati potpuno iz korijena, nego fleksibilna čvrstoća poput drveta koje u sebi ima elastičnosti koja mu pomaže da ga jak nalet oluje ne izvali u potpunosti iz korijena. Mnogi se žale na stanje u ummetu, ali nije ni čudo što je to tako. Mnogo je muslimana koji posustanu pri prvom udaru ili su spremni da vrlo lahko prijeðu i prekrše granice islama. Islam i iskrenost ogledaju se baš u požrtvovanosti i pokornosti, a ni jedno ni drugo ne bivaju samo u blagostanju, nego najčešće u tegobama i iskušenjima. Ili bolje rečeno u takvim situacijama se ogleda prava iskrenost. Ovakve situacije često se ogledaju u tome da neko ne želi da pogazi svoje JA radi islama. A možda se i dogodi da neko, da ne bi bio proglašen ekstremom ili fundamentalistom, ne želi ni biti u društvu muslimana vjernika koji praktikuju islam u svakom segmentu života. Neko ne želi da žrtvuje ni položaj pa se često ”pere” od islama i muslimana, što je nažalost čest slučaj kod naših Bošnjaka političara koji pokušavaju na sav glas da se ”operu” od ekstremnog islama koji izumi Buš i njegovi bušići.
2- Sabur – ”O vjernici, strpite se…” (Ali Imran, 139.), i koliko je još ajeta i hadisa koji govore na ovu temu! Nedostatak sabura je jedan od razloga pojave tekfirskih ideja gdje neki nedostatak sabura pravdaju ljubomorom prema granicama islama koje trebaju da se brane, pa onda naprave veće zlo okaljajući čast muslimana ili čak uzrokuju meðusobno prolijevanje muslimanske krvi. A dovoljno nam je da znamo: ”A Allah je sa strpljivima.” (Kur’an) Allahovi poslanici su nam najbolji primjeri praktičnog sabura.
3- Imansko učvršćivanje – pod ovim se podrazumijeva ehlisunnetsko pravilo da se iman povećava pokornošću, a slabi griješenjem. Kod Muslima je zabilježena predaja: ”Ibadet u vremenu iskušenja je kao hidžra meni.” To je bila praksa Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, tj. kada ga zadesi neka nevolja – klanja namaz. Mi danas uglavnom pribjegavamo metodi napada, svaði, prepucavanju, uvredama i mnogo težim stvarima. ”Potpomozite se obavljanjem namaza i saburom.” (El-Bekare, 45.) Neko praktikuje i da popusti u vjeri kada nešto pritegne, jer je to lakše nego ustrajati i povećati svoju pokornost Allahu Uzvišenom, a sve iz razloga što bi mu praktikovanje vjere ugrozilo njegov rahatluk. ”I opskrbite se, a najbolja opskrba je bogobojaznost.” (El-Bekare, 198.) Veliki je broj onih sa slabom opskrbom pa zato njihovo putovanje kratko traje. Islam gradimo od temelja, tj. osnova, pa kada njih upotpunimo, onda idemo dalje.
4- Muslimani moraju suosjećati jedni sa drugima – to nam je uvijek jedan podsjetnik na krizu koja može i same nas zadesiti. Iako o predaji: ”Koga ne brine naše stanje nije od nas”, ima govora da je slaba, ipak je njeno značenje bez imalo polemike ispravno. Pogrešno je biti hladnokrvan na ono što se dogaða muslimanima ma gdje bili. Islam nas je opisao kao jedno tijelo i takvi moramo u praksi biti.
5- Iznošenje jasnih stavova islama – sve što postoji u islamu ima jasan argument. Bilo kakva filozofiranja koja nemaju šerijatske osnove samo su štetna za islam. Mnogo je toga danas, na veliku žalost, jer baš neki ljudi takvim načinom pristupa pojašnjenju islamskih stavova žele da ”ugode” drugima, odnosno da pojasne islam onako kako to njima odgovara. Islam je jasan i treba da ostane takav. Nemamo potrebe da bilo šta krijemo, jer islam je ono što stoji u Kur’anu i sunnetu Božijeg Poslanika, alejhis-selam. Poslanik, alejhis-selam, kaže: ”Halal i haram su jasni…” Vidimo kako nevjernički svijet jasno iznosi svoju mržnju prema bilo čemu što je od islam, pa zašto da se mi stidimo što smo njegovi pripadnici! Nismo mi krivi što je u islamu nešto tako, jer ga nismo mi krojili, kao neki svoju vjeru.
6- Islamsko jedinstvo – ako imamo potrebe za nečim u ovome vremenu imamo za jedinstvom muslimanskih saffova. ”Allahova užeta se čvrsto držite i ne razjedinjujte se…” (Kur’an) O ovome se često i govori i piše, ali u praksi vrlo malo sprovodi.
7- Izučavanje islama – neznanje je veliki neprijatelj čovjeka, a naročito muslimana. Poslanik nam je nagovijestio vrijeme u kojem će se raširiti džehl, ali mi ne dozvolimo sebi da budemo od skupine neznalica – džahila. Samo se sjetimo prvih objavljenih ajeta i stvar će biti u potpunosti jasna.
8- Osjećati da je svako pitanje vezano za islam kao naša lična stvar – na taj način insan je uvijek ”aktivan”, a u tome leži jedna velika korist, jer u životu nema stagniranja, ili je napredak ili nazadak. A onaj ko radi za islam uvijek je u napretku jer time održava ”formu”. I nikada šejtan neće biti zadovoljan, koliko god imana insan u sebi imao, sve dok od njega ne učini nevjernika.
Piše: prof. Muhamed Ikanović
Vidi manjePreuzeto sa minber.ba
https://minber.ba/kako-postupiti-u-vremenu-iskuenja/