Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Uzimanje kredita za kupovinu džamije
Kamata – grijeh koji izaziva Allahovu srdžbu i kaznu • Rekao je Allahov Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem: “Da čovjek pojede jedan dirhem kamate a on to zna da je kamata, to je teže i gore od 36 počinjenih zinaluka.” (Hadis je zabilježio imam Ahmed od Huzejfe, r.a., a vjerodostojnost ovviše
Kamata – grijeh koji izaziva Allahovu srdžbu i kaznu
• Rekao je Allahov Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem: “Da čovjek pojede jedan dirhem kamate a on to zna da je kamata, to je teže i gore od 36 počinjenih zinaluka.” (Hadis je zabilježio imam Ahmed od Huzejfe, r.a., a vjerodostojnost ovo hadisa je potvrdio šejh Albani)
• Kaže Allahov Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem: “Kamata ima 73 poglavlja. Najmanji vid kamate je kao da čovjek spolno opći sa svojom majkom.” (Imam el-Hakim i Tabarani)
• Izaziva Allahovu srdžbu i kaznu. Prenosi se od Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, da je rekao: “Kada se zinaluk i kamata rasprostrane u nekom mjestu zaslužili su Allahovu kaznu.” (Et-Taberani, El-Kebir i Hakim, hadis je vjerodostojan.)
• Allah će ga izbezumljenim proživjeti. Uzvišeni je rekao kako stoji u prijevodu značenja: “Oni koji se kamatom bave dići će se kao što će se dići onaj koga je dodirom šejtan izbezumio, zato što su govorili: ‘Kamata je isto što i trgovina.’ A Allah je dozvolio trgovinu, a zabranio kamatu.” (El-Bekara, 275)
• U ratu je protiv Allaha i Njegovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem. Uzvišeni kaže: “O vjernici bojte se Allaha i od ostatka kamate odustanite, ako ste pravi vjernici. Ako ne učinite, eto vam onda, nek znate, rata od Allaha i Poslanika Njegova!” (Prijevod značenja El-Bekara, 278-279)
• Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, ga proklinje. Džabir, radijallahu anhu, je rekao: “Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je prokleo onog ko uzima kamatu, onog ko daje kamatu, onog ko zapisuje kamatu i onu dvojicu koja to svjedoče i rekao je: ‘Oni su jednaki’.” (Muslim) Biti proklet znači biti udaljen od milosti Allaha Uzvišenog, a ima li većeg nesretnika od onog kome se Allah ne smiluje?!
• Ubraja se u najteže griješnike. Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je rekao: “Klonite se sedam upropašćujućih grijeha: širk, sihr, ubistvo čovjeka kojeg je Allah zabranio da se ubije, jedenje kamate, jedenje imetka jetima, bjegstvo na dan borbe i potvora čestitih vjernica da su zinaluk počinile.” (Buharija i Muslim)
• Na Ahiretu će biti mučen teškom patnjom. Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je rekao u dugom hadisu: “…pa smo se uputili do rijeke od krvi. Na sredini rijeke je stajao čovjek. Na obali rijeke je stajao drugi čovjek pred kojim je bilo kamenje. Kad god bi onaj sa sredine rijeke pokušao izaći, onaj sa obale bi ga pogodio kamenom u usta i tako ga vratio na isto mjesto…” Na kraju hadisa pojašnjeno je Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem, da je to onaj koji je jeo kamatu. (Buharija i Muslim)
POKAJANJE OD KAMATE
Onaj ko se pokaje prije nego uzme kamatu neće je ni uzeti. Uzvišeni kaže, kao što stoji u prijevodu značenja: “A ako se pokajete pa vama pripadaju glavnice vaših imetaka.” (El-Bekara, 279) Onaj ko uzme kamatu a zatim se pokaje, a nije poznavao ovaj propis, poput osobe koja odraste u nevjerničkoj sredini i ne poznaje učenje Islama, nije obavezan izdvojiti taj imetak nego s njim raspolaže kao i sa ostalim imetkom. Uzvišeni je rekao: “Onome do koga dopre pouka Gospodara njegova – pa se okani njegovo je ono što je prije stekao, njegov slučaj će Allah riješavati; a oni koji opet to učine biće stanovnici Džehennema, u njemu će vječno ostati.” (Prijevod značenja El-Bekara, 275)
Onaj ko zna da je kamata zabranjena ali je unatoč tome uzme, a zatim se pokaje, imetak stečen na takav način će udijeliti u dobrotvorne svrhe. Ukoliko je u prijekoj potrebi za tim imetkom onda će ga koristiti a kada bude u mogućnosti udijeliće njegovu vrijednost u dobrotvorne svrhe.
Mr. Hakija Kanurić – informativn islamski časopis “El-Asr”
Vidi manjeMoram li tražiti dozvolu od supruge da koristim njen novac?
Rekao je Uzvišeni Allah: “Muškarci vode brigu o ženama zato što je Allah dao prednost jednima nad drugima i zato što oni troše imetke svoje” (En-Nisa, 34). U ovom ajetu je naglašeno da muškarci vode brigu o ženam zbog dvije stvari: zbog prednosti koju im je Allah dao nad ženama i zbog toga što troševiše
Rekao je Uzvišeni Allah: “Muškarci vode brigu o ženama zato što je Allah dao prednost jednima nad drugima i zato što oni troše imetke svoje” (En-Nisa, 34). U ovom ajetu je naglašeno da muškarci vode brigu o ženam zbog dvije stvari: zbog prednosti koju im je Allah dao nad ženama i zbog toga što troše svoje imetke na sebe i na svoje žene. Zbog toga, muškarac koji je istinski “glava kuće” mora uz prednost koju mu je Allah dao imati i imetak koji će trošiti na sebe i svoju porodicu.
Imetak kojeg žena stekne, poklonom, naslijeđem, radom i sl. je njeno vlasništvo i niko joj ga nema pravo uzeti bez njene dozvole. Ženi nije dozvoljeno stupiti u radni odnos bez odobrenja muža, jer to zahtijeva čest izlazak iz kuće i time uskraćuje mužu njegovo pravo. Stoga, muž može usloviti svoju dozvolu određenom naknadom, pa ako žena na to pristane dužna je to ispoštovati. (Fetava-l-mere’, Ibnu Džibrin)
Odgovorio: Mr. Hakija Kanurić
Vidi manjepreuzeto sa http://www.n-um.com
Je li istinita nadnaravnost Kur'ana u brojevima?
Ve alejkumus-selam! Vaše nastojanje da se poučite ispravnom ehli-sunnetskom uvjerenju vrijedno je svake pohvale i znak da vam Allah želi dobro, jer Poslanik, ﷺ, rekao je: “Kome Allah želi dobro, pouči ga propisima vjere.” (Buharija, br. 71, Muslim, br. 1037) Časnom Kur’anu posvećena je pažnja kakvaviše
Ve alejkumus-selam!
Vaše nastojanje da se poučite ispravnom ehli-sunnetskom uvjerenju vrijedno je svake pohvale i znak da vam Allah želi dobro, jer Poslanik, ﷺ, rekao je: “Kome Allah želi dobro, pouči ga propisima vjere.” (Buharija, br. 71, Muslim, br. 1037)
Časnom Kur’anu posvećena je pažnja kakva nije data nijednoj drugoj knjizi u cijeloj historiji čovječanstva.
Klasični islamski učenjaci pobrojali su koliko Kur’an sadrži ajeta, riječi pa i slova. Brojali su koliko tački ima u Kur’anu, koliko se puta ponavlja određeno slovo i sl. Kada, naprimjer, govore o slovu elif, spominju tačan broj riječi u Kur’anu koje počinju tim slovom. Odredili su tačnu sredinu Kur’ana na osnovu broja slova, četvrtinu, šestinu, osminu i sl. Raspravljali su o bismilli na početku sure, da li je ona dio te sure ili samostalan ajet. Isprekidani harfovi na početku mnogih sura, da li su neovisan ajet ili su dio prvog ajeta.
Precizno pojašnjavaju kako su napisane kur’anske riječi, naprimjer riječ “ella” u cijelom Kur’anu piše se spojeno u jednu riječ osim na deset mjesta gdje je napisano odvojeno – “en la”, i zatim spominju ta mjesta. Isto tako, riječ “innema” u cijelom Kur’anu napisana je spojeno u jednu riječ osim u suri El-En‘am u 134. ajetu gdje je napisana odvojeno – “inne ma”.
Ovo su samo pojedini primjeri izvučeni iz tomova knjiga koje su napisane o kur’anskim riječima, što potvrđuje da su klasični učenjaci istraživali Kur’an sa aspekta broja rečenica, riječi i slova, međutim podudarnosti koje otkriju nisu nazivali nadnaravnom pojavom. Tako naprimjer hanbelijski učenjak Ibn Redžeb (umro 795. po Hidžri) govoreći o noći Lejletul-kadr navodi da je skupina učenjaka zaključila na osnovu kur’anskog teksta da je to 27. noć ramazana, i to na sljedeći način: Lejletul-kadr spomenuta je u suri El-Kadr na tri mjesta, a sintagma “Lejletul-kadr” pisana na arapskom jeziku ima 9 slova, te ako se 9 pomnoži sa 3, rezultat je 27. Zatim Uzvišeni Allah, opisujući Lejletul-kadr, kaže “selamun hije” – “ona je smiraj” (El-Kadr, 5), a riječ “hije” (ona) je 27. riječ u toj suri, dok cijela sura ima 30 riječi. Zatim Ibn Redžeb prenosi riječi Ibn Atijje (umro 542. po Hidžri), komentatora Kur’ana da je o tome rekao: “Ovo je vid tefsirske finese i dražesnosti, a nije od primarnog znanja.” Zatim Ibn Redžeb, potvrđujući ovu konstataciju, kaže: “I to je upravo kao što je rekao!” (Ibn Redžeb, Letaiful-Mearif, str. 366, daru Ibn Kesir, osmo izdanje, 2006.)
Dakle, brojčana analiza nije svojstvena našem savremenom dobu, nego je bila prisutna kod klasičnih učenjaka, međutim podudarnosti koje se uspostave tom analizom klasični učenjaci smatrali su dodatnom finoćom, otmjenosti, dražesnosti i ljepotom Kur’ana, ali nisu to smatrali primarnim znanjem niti vidom nadnaravnosti. Nadnaravnost je van domena ljudske moći, u što ne spada napisati tekst u kojem se određene riječi ponavljaju prikladan broj puta.
Brojni su web-portali, naročito arapskog govornog područja, koji govore o kur’anskoj nadnaravnosti kroz tvrdnje da se određeni izrazi spominju u časnom Kur’anu precizan broj puta, koji se podudara sa značenjem tog izraza, ili u proporcionalnom omjeru sa izrazom suprotnog značenja. Kao naprimjer da se dan spominje 365 puta, kalendarski mjesec (šehr) 12 puta, dunjaluk 115 puta i ahiret isto tako 115 puta, meleki 68 puta nasuprot šejtana 68 puta, i tome slično.
Već je rečeno da je takvo nešto neispravno nazivati nadnaravnost, a ako se preciznije provjere te tvrdnje i način na koji se došlo do njih, može se uočiti da neke riječi nisu ispravno izbrojane, te da nedostaje validna naučna metodologija brojanja. Ponekad se proizvoljno odabiru pravila brojanja, kako bi se dobio željeni rezultat. Isto tako, razlike u kiraetima – načinu čitanja kur’anskog teksta, razlike u izgovoru riječi, da li se spojeno napisane riječi smatraju jednom ili dvjema riječima i slični činioci, razlog su razilaženja učenjaka oko konačnog broja kur’anski riječi i slova što onemogućava izgradnju postojane metodologije brojanja.
Dr. Fehd er-Rumi u doktorskoj disertaciji odbranjenoj na Univerzitetu “Imam Muhammed bin Saud”, na Fakultetu usulid-dina, Odsjek za Kur’an i njegove znanosti, navodi primjer neutemeljene metodologije brojanja riječi kako bi se postigla brojčana ravnoteža. Kao primjer navodi riječ dan (jeum) za koju se tvrdi da je spomenuta u Kur’anu 365 puta, što se podudara sa brojem dana sunčeve godine. Pri brojanju prihvaćena su dva izraza (el-jeum – dan) i (jeumen – dana), a odbačeni su (jeumekum – tog vašeg dana), (jeumehum – tog njihovog dana) i (jeumeizin – toga dana), jer kada bi se svi ti izrazi uzeli u obzir, ne bi se dobio traženi rezultat. Isto tako riječ Iblis, tvrdi se da se spominje 11 puta nasuprot 11 puta spomenute naredbe da se Allahu utječe od njega (el-istiaze). Međutim, prilikom brojanja riječi (el-istiaze) spomenute u Kur’anu, prihvaćen je izraz (euzu – ja se utječem) i izraz (festeiz – ti se utječi), a izostavljeni su izrazi (uztu – utjecah se), (jeuzune – utječu se), (uizuha – tražim za nju zaštitu) i (meazallah – sačuvaj Bože). Pogledati: (Itidžahatut-tefsir fil-karnir-rabia ašere, 2/699-700, izdavač: Er-Risale, drugo izdanje, 1414. po Hidžri)
Rezimirajući prethodno može se zaključiti da brojčana analiza kur’anskog teksta nije svojstvena savremenom dobu, da klasični učenjaci podudarnosti otkrivene brojanjem riječi slova i sl. nisu smatrali primarnim znanjem niti nečim nadnaravnim, nego ako se takvo nešto potvrdi, smatrali su da je to dodatna prefinjenost Kur’ana.
Kritičkim osvrtom na neke tvrdnje oko brojevnog čuda Kur’ana može se ustanoviti da postoji manipulisanje pri odabiru metodologije brojanja i odsutnost objektivizma. Allah najbolje zna!
Odgovorio: Mr. Hakija Kanurić
Vidi manjeDa li su sačuvani prvi primjerci Kur’ana koje su ashabi napisali?
Pravedni halifa Osman, radijallahu anhu, je naredio da se prepiše mushaf koji je sakupljen u jednu knjigu za vrijeme hilafeta Ebu Bekra, radijallahu anhu. Za to je zadužio četvericu ashaba: Zejd ibnu Sabit, Abdullah ibnuz-Zubejr, Seid ibnul-A’as i Abdurrahman ibnul-Haris, radijallahu anhum. Najviševiše
Pravedni halifa Osman, radijallahu anhu, je naredio da se prepiše mushaf koji je sakupljen u jednu knjigu za vrijeme hilafeta Ebu Bekra, radijallahu anhu. Za to je zadužio četvericu ashaba: Zejd ibnu Sabit, Abdullah ibnuz-Zubejr, Seid ibnul-A’as i Abdurrahman ibnul-Haris, radijallahu anhum. Najviše učenjaka je stanovišta da su napravljena četiri primjerka koje je Osman, radijallahu anhu, poslao na različite strane islamske zemlje. Jedan primjerak je poslao u Kufu, drugi u Basru, treći u Šam a četvrti je zadržao kod sebe. (El-Mukni, Ebu Amr, Ed-Dani, 9)
Raniji islamski historičari spominju da su vidjeli neke od tih primjeraka. Ibnu Džubejr (umro 614. hidž.) navodi da je posjećujući Emevijsku džamiju u Damasku vidio, u istočnom uglu nove kupole nasuprot mihraba, veliku knjižnicu u kojoj je bio jedan od Osmanovih mushafa, a to je mushaf kojeg je poslao u Šam. (Rihletu Ibni Džubejr, 217). Isti primjerak vidio je i Ibnu Betuta (umro 779. hidž.) (pogledati: Rihletu Ibni Betuta, 1/54), kao i Ibnu Kesir (umro 774. hidž.), koji je zabilježio: „Što se tiče glavnih osmanskih mushafa, najpoznatiji od njih danas je onaj u Šamu u džamiji u Damasku, kod istočnog ugla kupole ispunjene zikrom. Ranije je bio u Tabrijji, pa je zatim iz nje prenesen u Damask, oko 518. hidž. godine. Vidio sam da je to velika, ogromna i veličanstvena knjiga. Ispisana je lijepim rukopisom i jasnom tintom, na pergamentu, mislim da je od devine kože, a Allah najbolje zna.“ (Fadailul-Kur’an, 29) Ibnu Betuta, također, spominje da je vidio u Alinoj džamiji u Basri mushaf u kojem je Osman čitao kada je ubijen, i trag krvi na listu u kojem su Allahove riječi: „I Allah će te sigurno od njih zaštititi, jer On sve čuje i sve zna.“ (El-Bekara, 137). (Rihletu Ibni Betuta, 1/116).
Pretpostavlja se da je mushaf u Damasku ostao sačuvan u Emevijskoj džamiji sve do početka četrnaestog hidžretskog stoljeća, kada je izgorio. Profesor Muhammed Kurd Ali u svom govoru o Emevijskoj džamiji je kazao: „Kada je bila 1310 hidž. Godina, vatra je zahvatila temelje džamijskih krovova tako da je sve spalila za manje od tri sata, i tako je uništila zadnje što je ostalo od njenih ostataka i ukrasa. U njoj je izgorio veliki mushaf ispisan kufijskim rukopisom koji je donesen iz drevne džamije u Busri, a svijet je govorio: to je osmanski mushaf.“ (Hutatuš-Šam, 5/262). Govori se također da je ovaj mushaf završio u rukama ruskih kraljeva te da je čuvan u Lenjingradu, i da je nakon toga prenešen u Englesku. (Mebahisu fi ulumil-Kuran, dr. Subhis-Salih, 89).
Drevni mushafi postoje također u egipatskim bibliotekama, među kojima je mushaf čuvan u Husejnovoj džamiji. Govori se za te mushafe da su osmanski. Šejh Muhammed ez-Zerkani je izrazio veliku sumnju u to dokazujući svoju tvrdnju postojanjem ukrasa i rezbarenja ucrtanih kao znak razdvajanja između suri i kur’anskih desetina, a poznato je da to nije postojalo u osmanskim mushafima. (Menahilul-Irfan, Ez-Zerkani, 1/397, Dirasatun fi ulumil-Kur’anil-kerim, Fehd er-Rumi, 103-105).
Nepostojanje ovih mushafa danas nimalo ne umanjuje naše potpuno pouzdanje u sadržaj mushafa prenesenih nebrojenim putevima sa pouzdanog na pouzdanog, sa imama na imama. Svejedno postojali ti mushafi danas ili ne, mi smo potpuno uvjereni, bez imalo sumnje, da su današnji mushafi potpuno sačuvani od svake promjene i svakog nedostatka.
Kur’anski tekst čuvan je i prenošen s generacije na generaciju uz nevjerovatnu brigu i pažnju. Možemo sebi dočarati koliko pomno se Kur’an čuvao kroz jedno tedžvidsko pravilo. U suri Jusuf, jedanaesti ajet kod riječi „te’menna“ primijenjuje se tedžvidsko pravilo (išmam) koje kaže da pri izgovoru ove riječi (između harfa mim i nun) treba staviti usne u položaj kao da se želi izgovoriti „u“ bez da to ostavi ikakav zvučni trag, tako da primjenu ovog pravila može primjetiti samo onaj ko gleda u usne učača, a ne onaj ko samo sluša. Kada je ovakav detalj, koji nema utjecaja ne samo na šerijatske propise nego ni na samo učenje, sačuvan i prenesen, nezamislivo je da nešto značajnije bude izgubljeno.
Svi brojni primjerci Kur’ana diljem svijeta, koji se pobrojati ne mogu, imaju isti tekst i sadržaj. Kod svih islamskih frakcija i skupina, ma koliko bili podijeljeni i ma koliko se razilazili, kur’anski tekst je jednak. Postojanje jedinstvenog teksta, prihvaćenog kod svih muslimana sve do dana današnjeg, može se smatrati najvećim dokazom ispravnosti i autentičnosti objavljenog teksta.
Odgovorio: Mr. Hakija Kanurić
Vidi manjeJesu li ispravni hadisi o učenju sure El Kehf petkom?
Sura El-Kehf je jedna od sura čija je posebna odlika spomenuta u vjerodostojnom sunnetu. Imam Buharija naslovio je jedno poglavlje svoje hadiske zbirke riječima: “Poglavlje o vrijednosti sure El-Kehf”. U tom poglavlju naveo je predaju u kojoj se navodi da je El-Bera, radijallahu anhu, rekao: “Dok jeviše
Sura El-Kehf je jedna od sura čija je posebna odlika spomenuta u vjerodostojnom sunnetu.
Imam Buharija naslovio je jedno poglavlje svoje hadiske zbirke riječima: “Poglavlje o vrijednosti sure El-Kehf”. U tom poglavlju naveo je predaju u kojoj se navodi da je El-Bera, radijallahu anhu, rekao: “Dok je jedan čovjek učio suru El-Kehf, a pored njega stajao je konj vezan s dva duga užeta, nad učačem se nadvi oblak koji se sve više i više približavao, što je uznemirilo konja i navelo ga na bijeg. Kada je svanulo, čovjek je otišao Poslaniku, ﷺ, i obavijestio ga o tome, na što je Poslanik rekao: ‘To je smiraj koji se spustio s Kur’anom.'” (Buharija, br. 5011)
U vjerodostojnom sunnetu potvrđeno je da učenje sure El-Kehf, Allahovom dozvolom, štiti od Dedždžala. Ebu Derda, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, ﷺ, rekao: “Ko nauči deset ajeta s početka sure El-Kehf, bit će zaštićen od Dedždžala.” U drugom rivajetu spomenuto je: “…s kraja sure El-Kehf”. (Muslim, br. 809)
Također, postoje vjerodostojne predaje koje potvrđuju fadilet učenja cijele sure El-Kehf, međutim, u nekim od tih predaja spomenuto je da to učenje treba biti petkom ili uoči petka, a u drugima učenje nije vezano za određeni dan. Oko vjerodostojnosti predaja koje spominju petak hadiski eksperti imaju različita mišljenja, a najvjerodostojnije su sljedeće dvije predaje:
Prenosi se od Ebu Seida el-Hudrija, radijallahu anhu, da je rekao: “Ko prouči suru El-Kehf noć uoči petka, bit će mu svjetlo između njega i Drevnog hrama (Kabe).” (Bilježi Ed-Darimi, br. 3407, Husejn Selim Esed ocijenio je ovu predaju vjerodostojnom iz riječi Ebu Seida)
U drugoj predaji spominje se da je Ebu Seid rekao da je Poslanik, ﷺ, kazao: “Ko petkom prouči suru El-Kehf bit će mu svjetlost u vremenu između dva petka.” Bilježi El-Bejheki u El-Kubra, br. 5792, i Hakim, br. 3392, a Hakim je rekao: ”Ovaj hadis je vjerodostojnog seneda”, a Zehebi u svojim opaskama na Hakima istakao je slabost Nuajma ibn Hamada, jednog od prenosilaca ovog hadisa. Ibn Hadžer je hadis ocijenio dobrim i kazao: ”Ovo je najjača predaja o učenju sure El-Kehf petkom.” (Fejdul-Kadir, 6/257 ) Šejh Albani je hadis ocijeno vjerodostojnim u Sahihul-Džami, br. 6470, i El-Džamius-sagir, br. 11416.
El-Munziri potvrđuje vjerodostojnost predaja od Ebu Seida, radijallahu anhu, u kojima se fadilet učenja sure El-Kehf vezuje za petak i nakon što je naveo njene rivajete od kojih su neke merfu (iz riječi Poslanika, ﷺ), a druge mevkuf (iz riječi Ebu Seida, radijallahu anhu), kaže: “U svim lancima prenosilaca ovih predaja, osim predaje kod Hakima, nalazi se ravija Ebu Hišam Jahja ibn Dinar er-Rumani, a on je kod većine hadiskih stručnjaka pouzdan.” (Et-Tergib vet-terhib, 1/297) Mnogi hadiski eksperti, poput Nesaija preferiraju mevkuf predaju nad merfu, tj. da je ova predaja iz riječi Ebu Seida, a ne iz riječi Poslanika. (Telhisul-habir, 2/175) Iako je ova predaja iz riječi Ebu Seida, ona ostaje validna kao argument, jer ovakvo nešto ashab ne govori prema svom mišljenju, nego je to morao čuti od Poslanika, ﷺ.
Nakon što je naveo neke od predaja koje ukazuju na fadilet učenja sure El-Kehf petkom, Ebul-Hasan ibnul-Irak el-Kinani rekao je: “Zabilježen je vjerodostojan hadis o zaštiti od Dedždžala učenjem dijela sure El-Kehf, bez ograničenja na dan džume, a bilježi ga Muslim od Ebu Derdaa. Sve što je spomenuto u hadisima mimo toga je neprihvatljivo, a Allah najbolje zna.” (Tenzihuš-šeri’a, 1/302) Ebu Ishak el-Huvejni, savremeni učenjak, također je preferirao slabost predaja u kojima se spominje petak.
Ipak, mnogi učenjaci potvrđuju pohvalu učenja sure El-Kehf petkom, od kojih su pored već spomenutih: El-Munziri i Ibn Hadžer, imam Šafija i Ibnul-Kajjim. Rekao je El-Munavi: “Pohvalno je učiti suru El-Kehf petkom ili uoči petka, kao što je to kazao imam Šafija.” (Fejdul-Kadir, 6/198)
Govoreći o posebnostima petka, Ibnul-Kajjim kaže: “Deseta posebnost: učenje sure El-Kehf u toku tog dana.” (Zadul-mead, 1/36) Uzvišeni Allah najbolje zna!
Odgovorio: Mr. Hakija Kanurić
Vidi manjeDa li je tačno da sura El-Mulk štiti od patnje u kaburu?
O vrijednosti sure El-Mulk zabilježene su brojne predaje u kojima se navodi da će se ta sura zauzimati za onoga ko je uči i da će ga štititi od kaburskog azaba (patnje). Iz tih predaja razumije se da zauzimanje i zaštita biva za one koji su u potrebi za tim, tj. grješnici. Ipak, neki učenjaci ove prviše
O vrijednosti sure El-Mulk zabilježene su brojne predaje u kojima se navodi da će se ta sura zauzimati za onoga ko je uči i da će ga štititi od kaburskog azaba (patnje). Iz tih predaja razumije se da zauzimanje i zaštita biva za one koji su u potrebi za tim, tj. grješnici. Ipak, neki učenjaci ove predaje razumijevaju na drugi način, a to je da sura El-Mulk onoga ko je uči štiti od zapadanja u grijehe koji uzrokuju kaznu u kaburu.
El-Mubarekfuri, komentarišući jednu od predaja o vrijednosti sure El-Mulk u kojoj je ta sura nazvana štitom (elmania), kaže: “Ona je ‘štit’ (elmania), tj. štiti od kaburske patnje ili od grijeha koji uzrokuju kabursku patnju.” (Tuhfetul-Ahvezi, br. 2815)
Ovo su neke od predaja koje govore o vrijednosti sure El-Mulk (Tebarkel-lezi):
Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alehi ve sellem, rekao: “Sura u Kur’anu, ima trideset ajeta, zauzimat će se za onoga ko je uči sve dok mu se ne oprosti: Tebarkel-lezi bi-jedihil-mulk.” (Bilježi Ahmed, br. 7962, Ebu Davud, br. 1400 i drugi, hadis je hasen po ocjeni Albanija.)
Ibn Mes‘ud, radijallahu anhu, kaže: “Ko bude svake noći učio Tebarkel-lezi bi-jedihil-mulk, Allah će ga tom surom sačuvati od kaburske patnje. U vremenu Allahovog Poslanika, ﷺ, nazivali smo ovu suru ‘štit’ (elmania). Ona je doista u Allahovoj Knjizi, ko je bude učio svake večeri, stekao je mnogo dobrih i lijepih dijela.” (En-Nesai, Es-Sunenul-kubra, br. 10479, hadis je hasen po ocjeni Albanija.)
Abdurrahman ibn Avf govorio je: “Sura Kul-huvallahu ehad vrijedna je poput trećine Kur’ana, a sura Tebarkel-lezi bi-jedihil-mulk branit će onoga ko je bude učio.” (Bilježi Malik u Muveta, br. 487.)
Imam Es-Sujuti, rahimehullah, govoreći o ovim predajama, kaže: “Ove predaje sve skupa ukazuju na to da će se sura El-Mulk zauzimati, u kaburu i na Sudnjem danu, za onog ko ju je učio, zauzimat će se da od njega odagna kaznu i uvede ga u Džennet.” (Tenvirul-havalik, 1/164) Allah najbolje zna!
Odgovorio: Mr. Hakija Kanurić
Vidi manjeKako se prepoznaju znakovi na licima spomenuti u suri El Feth?
Ovaj ajet je objavljen kao pohvala ashabima, Allah njima zadovoljan bio. Neki komentatori Kur’ana su mišljenja da je to vizuelni trag sedžde koji ostaje na čelu kao posljedica mnoštva namaza, nafile i dugog boravka na sedždi. Ipak, većina mufesira je stanovišta da se spomenuti znaci ne odnose na osjviše
Ovaj ajet je objavljen kao pohvala ashabima, Allah njima zadovoljan bio. Neki komentatori Kur’ana su mišljenja da je to vizuelni trag sedžde koji ostaje na čelu kao posljedica mnoštva namaza, nafile i dugog boravka na sedždi. Ipak, većina mufesira je stanovišta da se spomenuti znaci ne odnose na osjetilne tragove na čelu, nego ih tumače: lijepim ahlakom, skrušenošću i skromnošću. Također ih tumače lijepim, vedrim licem, koje zrači i svijetli tragovima namaza, kao što su naši dobri predhodnici kazivali: “Ko noću puno klanja danju mu lice svijetli!” (Tefsir Ibnu Kesir, 13/133) I govorili su: “Doista dobro djelo ostavlja svijetao trag na licu, nur srcu, obilatu opskrbu, snagu u tijelu i ljubav u srcima ljudi. A loše djelo čini lice tamnim, srce crnim, tijelo slabim, opskrbu oskudnom i rađa prezir u srcima ljudi!” (El-Dževabul-kafi, Ibnul-Kajjim, 62) U tom kontekstu prenosi se od Osmana, radijallahu anhu da je govorio: “Neće se desiti da neko skrije kakvu tajnu, a da je Allah ne otkrije na odrazima njegova lica i posrtaju njegova jezika!” (El-Adabuš-šerijje, 1/136) A od Omera, radijallahu anhu, prenosi se da je govorio: “Ko bude čestit u svojoj tajnosti Allah će njegovu javnost učiniti čestitom!” (Tefsir Ibnu Kesir, 13/134)
Ashabi Allahovog Poslanika, radijallahu anhum, su, nesumnjivo bili iskreni u svojoj vjeri, vrijedni i marljivi u svom ibadetu i čestiti u svojoj tajnosti, trag tih djela i te iskrenosti se pojavio na njihovim licima, i onaj ko bi ih vidio to bi prepoznao i zavolio bi ih. Imam Malik, Allah mu se smilovao, kazivao je: “Čuo sam da kršćani kada bi vidjeli ashabe, koji su oslobodili Šam, govorili bi: Allahami, ovi su doista bolji od havarija (učenika Isa’a, alejhisselam), kao što su opisani u onom što nam je dostavljeno.” (Tefsir Ibnu Kesir, 13/134) Istinu su rekli, jer ovaj ummet je najbolji ummet, a ashabi, Allah njima zadovoljan bio, su njegovi prvaci i najbolji u njemu.
Odgovorio: Mr. Hakija Kanurić
Vidi manjeDa li je haram raditi frizerski posao, tj. uljepšavati žene koje nisu pokrivene?
Ashabijke i Poslanikove, alejhis-salatu ves-selamu, supruge uređivale su i skraćivale svoje kose. Ebu Selema, rahimehullah, u predaji u kojoj opisuje svoju posjetu majki vjernika Aiši, radijallahu anha, supruzi Allahovog Poslanika, kaže: “Poslanikove, ﷺ, supruge skraćivale su svoje kose tako da bi bviše
Ashabijke i Poslanikove, alejhis-salatu ves-selamu, supruge uređivale su i skraćivale svoje kose. Ebu Selema, rahimehullah, u predaji u kojoj opisuje svoju posjetu majki vjernika Aiši, radijallahu anha, supruzi Allahovog Poslanika, kaže: “Poslanikove, ﷺ, supruge skraćivale su svoje kose tako da bi bile poput vefre.” (Muslim, br. 320) U komentaru ovog hadisa navodi se da je vefra kosa koja malo prelazi ramena, ili po drugom mišljenju, to je kosa odsječena tako da dopire do donjeg dijela ušiju. (Nevevijev komentar Muslima, 4/4)
Dakle, frizerski je posao u osnovi dozvoljen, međutim, često je protkan zabranjenim i sumnjivim stvarima, naročito u našem savremenom vremenu. Većina posjetiteljki salona ne vodi računa o halalu, haramu i granicama koje je šerijat postavio, što znači da će frizerka nerijetko biti u situaciji da se od nje traži da uradi nešto od onoga što vjera zabranjuje, kao, naprimjer, da ženama pravi kratke frizure koje su svojstvene muškarcima, ili druge frizure koje su svojstvene nemoralnim osobama, nevjernicima ili fasicima. Od frizerke se također ponekad zahtijeva da “sredi” obrve tanjenjem i čupanjem, što je Poslanik, ﷺ, izravno zabranio proklevši onu koja to čini sebi ili drugoj. (Buhari, br. 4886, i Muslim, br. 2120)
Zatim, ako znamo da žene koje frizerka uljepšava neće skrivati svoju ljepotu pred pogledima stranih muškaraca, kao što je to šerijat propisao, nego će, naprotiv, privlačiti veću pažnju na sebe, očigledno je da se posao frizerke u tom slučaju ne podudara sa riječima Uzvišenog Allaha: “Jedni drugima pomažite u dobročinstvu i čestitosti, a ne sudjelujte u grijehu i neprijateljstvu; i bojte se Allaha, jer Allah strašno kažnjava” (El-Maida, 2), kao ni sa riječima Poslanika, ﷺ, koji, podstičući da se negativne pojave u društvu suzbijaju i negiraju, kaže: “Ko od vas vidi kakvo ružno djelo, neka ga promijeni svojom rukom, ako nije u stanju, neka to učini svojim jezikom, a ko ni to nije u stanju, neka ga prezire svojim srcem, a to je najslabiji vid imana.” (Muslim, br. 49) Uljepšavanjem žena koje nisu pokrivene, frizerka indirektno učestvuje u grijehu i podstiče izlazak otkrivene glave, umjesto da svojom rukom sprečava grijeh, kao što je spomenuto u hadisu.
Stalnoj komisiji za fetve u Saudijskoj Arabiji postavljeno je sljedeće pitanje: “Kakav je propis prodaje kozmetičkih artikala za žene, znajući da je većina žena koje to koriste otkrivena i grješna prema Allahu i Njegovom Poslaniku, te da te stvari koriste kako bi se uljepšale stranim osobama koje nisu njihovi muževi?”, a odgovor je glasio: “Ako je stanje uistinu kao što je opisano, onda nije dozvoljena prodaja tih stvari ako prodavač zna stanje tih žena, jer se to smatra potpomaganjem u grijehu…” (Fetaval-ledžne, 13/105) Allah najbolje zna!
Odgovorio: Dr. Hakija Kanurić
Vidi manjeAko je sperma čista zašto je kupanje obavezno?
Zahvala pripada Allahu, Gospodaru svjetova, i neka su salavati i selami na Allahovog roba i poslanika Muhammeda, na njegovu porodicu, ashabe i sve one koji slijede njegovu uputu. Primarni smisao kupanja nakon izlaska sperme – ejakulacije ili pojavom nekog drugog uzroka koji čini gusul obaveznim jestviše
Zahvala pripada Allahu, Gospodaru svjetova, i neka su salavati i selami na Allahovog roba i poslanika Muhammeda, na njegovu porodicu, ashabe i sve one koji slijede njegovu uputu.
Primarni smisao kupanja nakon izlaska sperme – ejakulacije ili pojavom nekog drugog uzroka koji čini gusul obaveznim jeste postizanje vjerske čistoće, odnosno uvjeta za ispravnost određenih obreda, poput namaza i tavafa. Svevišnji Allah kaže: “A ako ste džunubi, onda se okupajte.” (El-Maida, 5) Poslanik, ﷺ, kazao je: “Namaz bez čistoće se ne prihvata.” (Muslim, br. 224)
Svaki propis ove vjere čovjeku donosi korist i baziran je na određenoj mudrosti, međutim, Allahova je mudrost potpuna i savršena, a naša ljudska je manjkava tako da naš um neće nužno dokučiti sve mudrosti koje se kriju u propisima ove vjere.
Stoga se vjerski propisi klasificiraju u dvije skupine: propisi čija je mudrost jasna i očigledna, poput propisa zekata koji predstavlja socijalnu skrb i nosi mnoge druge poznate koristi; i propisi čija mudrost nama nije jasna, kao npr. zbog čega akšamski farz ima upravo tri rekata, a ne dva poput sabahskog ili četiri poput podnevskog.
Što se tiče kupanja nakon izlaska sperme, mudrost i smisao tog propisa nije konačno definirana i ovaj propis bliži je drugoj skupini propisa čija mudrost nama nije potpuno jasna. Pored toga, u njemu se naziru mnoge mudrosti i velike koristi, a neke od njih otkriva Allahov Poslanik, ﷺ, rekavši o gusulu: “To je ljepše, bolje i čišće.” (Ebu Davud, br. 219, hasen po ocjeni Albanija) Nakon bračnog odnosa, tijelo klone i iscrpi se, a upravo kupanjem se vraća svježina i živost i odstranjuje se osjećaj nemoći i lijenosti koja je vjerom pokuđena. Abdullah el-Bessam u svom djelu Bulugul-meram u uvodu poglavlja o gusulu navodi riječi nekih ranijih učenjaka o mudrosti i koristi gusula i kaže: “Mudri Zakonodavac propisao je kupanje nakon izlaska sperme, a nije ga propisao nakon izlaska mokraće, iako oboje izlaze iz istog mjesta i istog organa, jer mokraća je ostatak hrane i pića, dok je sperma materija sastavljena od dijelova tijela. Stoga vidimo kako izlazak sperme ostavlja trag na tijelo, dok izlazak mokraće ne ostavlja takav trag, i vidimo kako čovjeku nakon bračnog odnosa slabi tjelesna snaga. Kupanje vodom vraća tijelu snagu koju je izgubilo izlaskom sperme. Isto tako, izlazak te tekućine iz tijela uzrokuje lijenost, a kupanje nanovo vraća tijelu živost i krepost. Medicinari su naglasili da kupanje nakon odnosa vraća tijelu njegovu snagu, da je to najkorisnija stvar za stimulaciju protoka krvi, čime se tijelu vraća krepost i snaga, te da izostavljanje kupanja uzrokuje brojne štete čovjekovom tijelu.” (Tevdihul-ahkam, 1/367)
Također, postoje tvrdnje da pri snošaju ljudska koža luči znoj koji u sebi ima izrazito povećanu otrovnost, te bez kupanja postoji mogućnost da se ti otrovi vrate u tijelo, a kupanjem se to odstranjuje.
Na kraju, bitno je podsjetiti da je primarni smisao svih ibadeta želja za Božijim zadovoljstvom, a čovjek, praktikujući ibadete, potvrđuje svoju predanost Bogu i spremnost na žrtvu i odricanje u Njegovo ime. Uz to, vjernik dobro zna da iza svakog propisa stoji određena mudrost i ovosvjetovna i ahiretska korist, spoznao je on ili ne.
Odgovorio: Dr. Hakija Kanurić
Vidi manjeNedoumice u pogledu menstruacije
Kada se takva tekućina pojavi u periodu menstruacije, prema ispravnijem mišljenju učenjaka, smatra se menstruacijom. Dokaz za ovo mišljenja jeste predaja od Ummu Atijje, r. a., u kojoj kaže: “Kudru i sufru (žućkastu tekućinu) nismo smatrali ničim (hajzom).” Ovu predaju bilježi Buhari, a i Ebu Davud,više
Kada se takva tekućina pojavi u periodu menstruacije, prema ispravnijem mišljenju učenjaka, smatra se menstruacijom.
Dokaz za ovo mišljenja jeste predaja od Ummu Atijje, r. a., u kojoj kaže: “Kudru i sufru (žućkastu tekućinu) nismo smatrali ničim (hajzom).” Ovu predaju bilježi Buhari, a i Ebu Davud, Hakim i Bejheki bilježe ovu predaju kao vjerodostojnu uz dodatak: “nakon čistoće”. Tekst ove predaje govori da se ovakva tekućina, kada se pojavi nakon što žena postane čista, ne smatra menstruacijom, a iz toga se razumije da, u slučaju kada se pojavi prije čistoće, tj. u vremenu menstruacije, smatra se menstruacijom. Argument koji pojačava ovo mišljenje jeste i ajet: “I pitaju te o mjesečnom pranju. Reci: ‘To je neprijatnost.’” (El-Bekara, 222) Spomenuta tekućina je, bez sumnje, vid neprijatnosti, pa se stoga, kada se pojavi u ustaljenom vremenu, tretira menstruacijom. (Ibn Kudama, El-Mugni, 1/202, i Eš-Šerhul-mumtia, 1/499)
Prema tome, ispravno si postupila i nisi obavezna naklanjati propuštene namaze.
Odgovorio: mr. Hakija Kanurić
Vidi manje