Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Šta da radim ako ne mogu isplatiti mehr?
Mehr na koji je muž pristao prilikom sklapanja braka jeste dug koji je obavezan ispoštovati. Dužnik koji nije u stanju vratiti dug ne prisiljava se da se zadužuje kod drugih kako bi prvima vratio dug, jer vlasnik duga dužan je odgoditi rok vraćanja ukoliko dužnik nije u stanju vratiti dug, kao što nviše
Mehr na koji je muž pristao prilikom sklapanja braka jeste dug koji je obavezan ispoštovati. Dužnik koji nije u stanju vratiti dug ne prisiljava se da se zadužuje kod drugih kako bi prvima vratio dug, jer vlasnik duga dužan je odgoditi rok vraćanja ukoliko dužnik nije u stanju vratiti dug, kao što na to upućuje ajet: “A ako je u nevolji, onda pričekajte dok bude imao; a još vam je bolje, neka znate, da dug poklonite.” (El-Bekara, 280)
Fikhsko pravilo: “Šteta se ne otklanja istom štetom”, primjenjuje se na spomenuto stanje, jer rješavanjem duga prema supruzi pozajmicom ulazi se u drugi dug, koji se isto tako mora vratiti. To sve skupa ukazuje na to da se u spomenutoj situaciji nije opravdano zadužiti. Preporučuje se opreznost i suzdržanost kada je u pitanju prihvatanje duga, jer Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, utjecao se Allahu od toga da ga nadvlada dug (Nesai, br. 5475, hadis je vjerodostojan po ocjeni Albanija; vidjeti: Sahihu ve daifu Suneni Nesai), a čovjeku koji se htio oženiti, a nije imao ni prsten od gvožđa kako bi ga dao kao mehr, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije ukazao na pozajmicu, nego je odredio da mu mehr bude ono što posjeduje, tj. kur’anski ajeti koje je znao napamet. (Buhari, br. 5029, i Muslim, br. 3553) Uzvišeni Allah najbolje zna!
Odgovorio: Dr. Hakija Kanurić
Preuzeto sa stranice http://www.minber.ba
Vidi manjeDa li je ženama dozvoljeno koristiti pilule za odgađanje hajza kako bi na hadžu mogle obavljati sve obrede koje inače žena u hajzu ne može da obavlja?
Pilule za odgađanje mjesečnog ciklusa dozvoljeno je koristiti radi spomenutog, ukoliko neće prouzrokovati negativne zdravstvene posljedice. (Vidjeti: Stalna komisija za fetve, Zbirka fetvi, 5/400) Ipak, ako nema stvarne potrebe za njima, bolje ih je izbjegavati, jer pojava ciklusa je prirodna, a kadviše
Pilule za odgađanje mjesečnog ciklusa dozvoljeno je koristiti radi spomenutog, ukoliko neće prouzrokovati negativne zdravstvene posljedice. (Vidjeti: Stalna komisija za fetve, Zbirka fetvi, 5/400) Ipak, ako nema stvarne potrebe za njima, bolje ih je izbjegavati, jer pojava ciklusa je prirodna, a kada nešto što je prirodno bude vještački spriječeno, može uzrokovati određene poremećaje u tijelu, jer takve pilule prave poremećaj u vremenu ciklusa, te žena ostaje u sumnji u pogledu svoje čistoće, namaza i drugih propisa vezanih za to. Uzvišeni Allah najbolje zna!
Odgovorio: Dr. Hakija Kanurić
Vidi manjeDa li mi je dozvoljeno spojiti ikindiju sa podne-namazom, iako znam da ću doći kući prije nastupanja ikindijskog vremena?
Za vrijeme putovanja putniku je dozvoljeno spajanje podne-namaza sa ikindijom ili akšama sa jacijom u prvom ili drugom namaskom vremenu, shodno njegovoj potrebi. Ako se putnik približio svom odredištu, bolje je da klanja namaz koji je nastupio, a da sljedeći namaz klanja kada stigne kući, upotpunjujviše
Za vrijeme putovanja putniku je dozvoljeno spajanje podne-namaza sa ikindijom ili akšama sa jacijom u prvom ili drugom namaskom vremenu, shodno njegovoj potrebi. Ako se putnik približio svom odredištu, bolje je da klanja namaz koji je nastupio, a da sljedeći namaz klanja kada stigne kući, upotpunjujući broj rekata. Ipak, u spomenutom slučaju dozvoljeno je i spojiti namaze, jer propisi putnika važe tokom cijelog putovanja. (Vidjeti: Stalna komisija za fetve, Zbirka fetvi, 6/425)
Kada bi Poslanik, sallallahu alejhi ve selem, odmarao za vrijeme putovanja, a zatim kretao prije nastupanja namaskog vremena, prakticirao je da odgodi prvi namaz te bi ga klanjao u vremenu drugog namaza zajedno s njim, a ako bi kretao, a nastupilo je namasko vrijeme, klanjao bi oba namaza zajedno u vremenu prvog namaza. (Vidjeti: Ahmed, Musned, br. 22147, Ebu Davud, Sunen, br. 1220, i Tirmizi, Džami‘u, br. 553. Hadis je vjerodostojan, vidjeti: Ebu Davud, Sahih, br. 1106, Nasiruddin Albani) Uzvišeni Allah najbolje zna!
Odgovorio: Dr. Hakija Kanurić
Preuzeto sa stranice http://www.minber.ba
Vidi manjeRadim težak posao i u ljetnim danima post me jako umori, da li mi je dozvoljeno zbog posla ostaviti post i napostiti propuštene dane zimi kada su dani kraći?
Postiti mjesec ramazan dužnost je svakom punoljetnom i razumnom muslimanu koji nije na putovanju i nije bolestan. Rekao je Uzvišeni Allah: “O, vjernici! Propisuje vam se post kao što je propisan onima prije vas, da biste se grijeha klonili, i to neznatan broj dana; a onome od vas koji bude bolestanviše
Postiti mjesec ramazan dužnost je svakom punoljetnom i razumnom muslimanu koji nije na putovanju i nije bolestan. Rekao je Uzvišeni Allah: “O, vjernici! Propisuje vam se post kao što je propisan onima prije vas, da biste se grijeha klonili, i to neznatan broj dana; a onome od vas koji bude bolestan ili na putu – isti broj drugih dana.” (El-Bekara, 182–183) Post je jedan od pet ruknova i temeljnih stubova islama, kao što je to općepoznato. U islamskim sredinama mjesec ramazan s posebnim žarom dočekuju i djeca i odrasli, a veličanje ovog mjeseca duboko je urezano u srca vjernika. Kaže Uzvišeni Allah: “Eto toliko! Pa ko poštiva Allahove propise – znak je čestita srca.” (El-Hadždž, 31)
Musliman mora znati da je svrha njegovog postojanja obožavanje Svevišnjeg Gospodara, kao što o tome Allah kaže: “Džine i ljude stvorio sam samo zato da Mi se klanjaju” (Ez-Zarijat, 55), stoga je dužan poduzeti sve uzroke da sebi omogući praktičnu primjenu vjerskih propisa. Musliman koji radi težak posao tako da mu post predstavlja veliku poteškoću dužan je nastojati da sebi omogući sprovedbu tog ibadeta, tako da uzme godišnji odmor, skrati radno vrijeme ili na neki drugi način sebi olakša i omogući da isposti mjesec ramazan.
Islamski pravnici, govoreći o radnicima koji obavljaju teške fizičke poslove, poput kovača, rudara, ratara i sl., ističu da su takvi dužni sehuriti i zanijetiti post, te ako budu izloženi velikoj žeđi ili gladi, tako da nastavak posta predstavlja opasnost po njihovo zdravlje, dozvoljeno im je prekinuti post, a dane u kojima prekinu post dužni su kasnije napostiti. Štaviše, kada se potvrdi da nastavak posta nanosi stvarnu štetu zdravlju postača, dužnost mu je prekinuti post. Kaže Uzvišeni Allah: “I sami sebe u propast ne dovodite!” (El-Bekara, 194)
U poznatoj knjizi hanefijskog mezheba El-Bahrur-raik navodi se da je Alija b. Ahmed upitan o tome da li je zanatliji, koji je u potrebi da zaradi opskrbu i kojem će obavljanje tog posla uzrokovati bolest, dozvoljeno da ostavi post i prije nego što ga zadesi ta bolest, pa je to strogo zabranio. Potom Ibn Nudžejm, autor djela El-Bahrur-raik, konstatuje i kaže: “Kada je u pitanju zanatlija potrebno je napraviti razliku, tako da se kaže: ako posjeduje koliko je dovoljno njemu i onima o kojima se on brine, nije mu dozvoljeno prekinuti post, jer u takvom stanju nije mu dozvoljeno tražiti od drugih ljudi, a zabrana prekida posta još je preča od toga. Ako je u potrebi za poslom, radit će da stekne koliko je dovoljno njemu i onima za koje se brine, pa i ako to rezultira ostavljanjem posta, to mu je dozvoljeno ako nije u stanju naći neki drugi posao pri kojem nije nužno da prekida post.” (Ibn Nudžejm, El-Bahrur-raik, 2/304)
Stalna komisija za fetve u Saudijskoj Arabiji, odgovarajući na slično pitanje, kaže: “Vjerskom obavezniku nije dozvoljeno da prekine post u toku dana ramazana samo zato što je radnik. Međutim, ako ga zadesi velika poteškoća koja ga prisili da u toku dana prekine post, jest će i piti koliko je nužno da od sebe otkloni teškoću, a nakon toga nastavit će post do akšama i iftariti sa ostalim svijetom, a taj dan u kojem je prekinuo post, napostit će.” (Fetaval-ledžne, 10/233, fetva br. 4157)
Šejh Usejmin, rahimehullah, na pitanje da li je čovjeku koji obavlja težak posao i naporno mu je postiti dozvoljeno da ostavi post, odgovorio je: “Moje mišljenje o ovom pitanju jeste da je prekidanje posta zbog posla haram i nije dozvoljeno. Ukoliko nije moguće spojiti posao sa postom, neka uzme odmor u ramazanu kako bi bio u mogućnosti postiti u ramazanu, jer postiti ramazan je jedan od temelja islama koji se ne smiju skrnaviti.” (Usejmin, Medžmu fetava ve resail, 19/92) Svevišnji Allah najbolje zna!
Odgovorio: Dr. Hakija Kanurić
Vidi manjeAKo sam klanjao prije džemata, moram li klanjati i sa džematom ponovo?
Ako je poznato da ezan nije proučen, trebalo je prvo proučiti ezan, tako bi ostali koji imaju namjeru klanjati u toj džamiji došli na vrijeme i klanjali bi zajedno. S obzirom na to da je vrijeme namaza već bilo nastupilo, namaz koji ste obavili je ispravan. U slučaju da ste ostali u džamiji dok su pviše
Ako je poznato da ezan nije proučen, trebalo je prvo proučiti ezan, tako bi ostali koji imaju namjeru klanjati u toj džamiji došli na vrijeme i klanjali bi zajedno.
S obzirom na to da je vrijeme namaza već bilo nastupilo, namaz koji ste obavili je ispravan. U slučaju da ste ostali u džamiji dok su prisutni klanjali, bilo bi pohvalno da ste klanjali zajedno s njima nijeteći dobrovoljni namaz. Allah najbolje zna!
Odgovorio: Dr. Hakija Kanurić
Preuzeto sa stranice minber.ba
Vidi manjeDa li je dozvoljeno prekinuti namaz ako je dijete u opasnosti da se povrijedi?
Ukoliko je dijete u stvarnoj opasnosti da se povrijedi, a klanjač je u mogućnosti da to spriječi, obavezan je prekinuti namaz i učiniti što je potrebno da ga spasi, jer spasiti dijete od povrede obaveza je koja se neće ostvariti ako se nastavi namaz, a namaz je moguće obaviti nakon što se spasi dijeviše
Ukoliko je dijete u stvarnoj opasnosti da se povrijedi, a klanjač je u mogućnosti da to spriječi, obavezan je prekinuti namaz i učiniti što je potrebno da ga spasi, jer spasiti dijete od povrede obaveza je koja se neće ostvariti ako se nastavi namaz, a namaz je moguće obaviti nakon što se spasi dijete. Na dozvolu kretanja u namazu ili njegovog prekidanja kada za tim postoji stvarna potreba ukazuju i riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Ubijajte dvije crne životinje, zmiju i škorpiju, kada ste u namazu.” (Ebu Davud, br. 921, hadis je sahih po ocjeni šejha Albanija)
Poznati učenjak hanefijskog mezheba Ibn Abidin, rahimehullah, kazao je: “Kada klanjač čuje nekoga da doziva u pomoć, makar se pozivom ne obraćao direktno njemu, ili se radilo o strancu, pa i ako ne zna šta ga je snašlo, ili zna a u mogućnosti je da mu pomogne, prekinut će namaz, bez obzira radilo se o farzu ili o nekom drugom namazu.” (Hašijetu Ibni Abidin, 2/51) Ako je moguće otkloniti opasnost jednostavnim pokretima bez okretanja od Kible, nema potrebe za prekidanjem namaza, nego će se učiniti što je potrebno da se otkloni opasnost, nakon čega će se namaz nastaviti. Ako su pak neophodni veći pokreti, onda će se prekinuti namaz te nakon otklanjanja opasnosti ponovo klanjati. Namaz se prekida samim nijetom prekidanja namaza i ne predaje se selam, jer vrijeme predaje selama jeste nakon što se upotpuni namaz, i nije poznat dokaz koji upućuje na propisanost selama prilikom prekidanja namaza. Uzvišeni Allah najbolje zna!
Odgovorio: Dr. Hakija Kanurić
Preuzeto sa stranice minber.ba
Vidi manjeKako postupiti kad preseli neko iz porodice ko nije klanjao i ko je bio vrlo daleko od islama?
Kako postupiti u spomenutoj situaciji zavisi od stvarnog stanja i okolnosti: ako je umrla osoba bila toliko daleko od islama da je njeno nevjerstvo očigledno i poznato, nije joj dozvoljeno klanjati dženazu, jer je Uzvišeni Allah rekao: “I nijednom od njih, kad umre, nemoj molitvu obavljati, niti sahviše
Kako postupiti u spomenutoj situaciji zavisi od stvarnog stanja i okolnosti: ako je umrla osoba bila toliko daleko od islama da je njeno nevjerstvo očigledno i poznato, nije joj dozvoljeno klanjati dženazu, jer je Uzvišeni Allah rekao: “I nijednom od njih, kad umre, nemoj molitvu obavljati, niti sahrani njegovoj prisustvovati, jer oni u Allaha i Njegovog Poslanika ne vjeruju i kao nevjernici oni umiru.” (Et-Tevba, 84) Uz to, sastavni dio dženaze jeste dova, a za nevjernika nije dozvoljeno tražiti oprosta, kao što na to upućuje ajet: “Vjerovjesniku i vjernicima nije dopušteno da mole oprosta za mnogobošce, makar im bili i rod najbliži, kad im je jasno da će oni stanovnici u Džehennemu biti.” (Et-Tevba, 113)
Ako se, pak, pripisuje islamu, ali ostavlja namaz poričući njegovu obavezu, isto tako je nevjernik i ne smije mu se klanjati dženaza, osim ako se radi o osobi koja nije mogla saznati istinu o ovom pitanju. (Vidjeti: El-Mugni, 3/351)
Ali, ako se ubraja u muslimane, a ostavlja namaz iz nemara, onda o pitanju nevjerstva takve osobe učenjaci imaju različita mišljenja. Većina učenjaka smatra da takva osoba ne izlazi iz islama, nego se tretira velikim grješnikom i prema tome ima status muslimana te joj se klanja dženaza, ukopava se u muslimanskom mezarju, nasljeđuje se i sl. Prema drugom mišljenju, osoba koja ostavlja namaz iz nemara smatra se nevjernikom. Ovo je mišljenje potkrijepljeno jasnim šerijatskim dokazima, poput hadisa: “Između čovjeka i širka i nevjerstva je ostavljanje namaza” (Muslim, br. 116), tj. ono što čovjeka sprečava da ne bude nevjernik jeste namaz, pa kada ga ostavi, nestaje prepreke između njega i širka i nevjerstva. Prema ovom mišljenju, takvome nije dozvoljeno klanjati dženazu. Pored toga, ispravno je postupati po slabijem mišljenju ukoliko postupanje po preferirajućem mišljenju uzrokuje negativne i neželjene posljedice.
Dakle, ako prevladava mišljenje da će odbijanje klanjanja dženaze osobi koja ne klanja iz nemara izazvati neželjene posljedice, poput svađe, nereda i kidanja rodbinskih veza, onda je preče klanjati joj dženazu. Uzvišeni Allah najbolje zna!
Odgovorio: Dr. Hakija Kanurić
Preuzeto sa stranice minber.ba
Vidi manjeŠta je istihara-namaz, je li to namaz želja, i da li istiharu može klanjati i osoba koja ne klanja redovne namaze?
Istiharu je propisano klanjati kada nas nešto brine, u smislu da li učiniti određeno djelo ili ne, ako se radi o dozvoljenom ili pohvalnom djelu. Pohvalno djelo je, kako sama riječ upućuje, pohvalno, međutim, može se klanjati istihara u pogledu toga da li ga činiti u određenom vremenu, mjestu i sl.više
Istiharu je propisano klanjati kada nas nešto brine, u smislu da li učiniti određeno djelo ili ne, ako se radi o dozvoljenom ili pohvalnom djelu. Pohvalno djelo je, kako sama riječ upućuje, pohvalno, međutim, može se klanjati istihara u pogledu toga da li ga činiti u određenom vremenu, mjestu i sl. Što se tiče djela koja su obavezna ili zabranjena, za njih se ne klanja istihara jer se obavezna djela moraju činiti, a zabranjena se moraju ostaviti.
Istihara se klanja tako da se klanjaju dva rekata nafile, a zatim se dovi. Na to upućuje hadis Džabira, radijallahu anhu, u kojem kaže: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podučavao nas je istihari u svim stvarima kao što nas je poučavao suri iz Kur’ana, i govorio je: ‘Kada neko od vas namjerava da nešto uradi, neka klanja dva rekata nafile, a zatim neka kaže: Allahu, Tvojim znanjem tražim od Tebe pravilan izbor, Tvojom moći tražim od Tebe sposobnost, tražim od Tebe iz Tvoje velike dobrote, jer Ti možeš, a ja ne mogu, Ti znaš, a ja ne znam i Ti dobro poznaješ skriveno. Allahu, ako znaš da je u ovom djelu dobro po mene u mojoj vjeri, životu i mom završetku (ili je rekao: u mojoj sadašnjosti i budućnosti), odredi mi to djelo i olakšaj mi ga, a zatim mi u njemu podari bereketa. A ako znaš da je u tom djelu zlo po mene u mojoj vjeri, životu i mom završetku (ili je rekao: u mojoj sadašnjosti i budućnosti), odvrati ga od mene i odvrati mene od njega i odredi mi dobro gdje god bilo, a zatim me učini njime zadovoljnim. Rekao je: i spomene svoju potrebu.’” (Buhari, br. 6382)
Dova se može učiti prije predaje selama u namazu ili nakon selama, a bolje je doviti prije predaje selama. Definitivnu odluku ne treba donijeti prije istihare, nego se klanja istihara i traži se od Allaha da nas uputi na ono što je ispravno, a uzroke koje smo u stanju poduzeti, kao što je traženje savjeta od osoba čiji je savjet koristan, nećemo zanemariti, pa kada stvar postane jasna ili prevlada određeno mišljenje, tada se pristupi realiziranju djela. Prema tome, istihara nije “namaz želja”, nego se klanja kada se nađemo u nedoumici u pogledu određenog dozvoljenog ili pohvalnog djela. Što se tiče želja, dovom ćemo se obratiti našem Gospodaru za bilo kakvu potrebu i želju u granicama halala. Onoga ko klanja istiharu, a ostavlja obavezne namaze, potrebno je podučiti i ukazati mu na neispravnost takvog postupka, jer istihara je nafila, a redovni namazi su stub vjere i najbitniji rukn islama nakon šehadeta.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Između čovjeka i širka i nevjerstva je ostavljanje namaza” (Muslim, br. 116), a Omer, radijallahu anhu, , nakon što je uboden i dok mu je krv iz rane lila, govorio je na samrti: “Nema udjela u islamu onaj ko ostavi namaz!” (Lalikai, Šerhu usul, 4/85) Uzvišeni Allah najbolje zna!
Odgovorio: Dr. Hakija Kanurić
Preuzeto sa stranice minber.ba
Vidi manjeDa li je haram promijeniti oblast školovanja bez znanja roditelja?
Zahvala pripada Uzvišenom Allahu, neka su salavati i selami na Allahovog miljenika, odabranog roba i poslanika Muhammeda, na njegovu porodicu, ashabe i sve one koji slijede njegovu uputu. Ko se nađe u društvu onih koji psuju vjerske svetinje, makar bili rodbinski najbliži, dužan je napustiti takvo dviše
Zahvala pripada Uzvišenom Allahu, neka su salavati i selami na Allahovog miljenika, odabranog roba i poslanika Muhammeda, na njegovu porodicu, ashabe i sve one koji slijede njegovu uputu.
Ko se nađe u društvu onih koji psuju vjerske svetinje, makar bili rodbinski najbliži, dužan je napustiti takvo društvo, postupajući po kur’anskom ajetu: “Kada vidiš one koji se riječima Našim rugaju, nek si daleko od njih sve dok na drugi razgovor ne pređu. A ako te šejtan navede da zaboraviš, onda ne sjedi više s nevjernicima kad se opomene sjetiš.” (El-En‘am, 68)
Poznato je da islam daje veliko pravo roditeljima nad djecom. Čak i kada roditelj nije vjernik, dijete je dužno lijepo se ophoditi prema njemu i plemenito postupati. Rekao je Svevišnji Allah: “A ako te budu nagovarali da drugog Meni ravnim smatraš, onoga o kome ništa ne znaš, ti ih ne slušaj i prema njima se, na ovome svijetu, velikodušno ponašaj.” (Lukman, 15) Vidimo kako Uzvišeni Allah u ovom ajetu naređuje da se velikodušno postupa prema roditeljima, koji ne samo da su nevjernici, nego i druge pozivaju u nevjerstvo i na to nagovaraju. Stoga je dužnost biti pokoran roditelju u svemu što nije grijeh, jer poslušnost je temelj velikodušnosti koju nam je Allah stavio u obavezu prema roditeljima.
To ipak ne znači da roditelj ima pravo činiti nepravdu djetetu, jer Allah je zabranio svaku nepravdu. U hadisi-kudsijju navodi se da je Allah kazao: “O, robovi Moji, Ja sam doista sam Sebi nepravdu zabranio i zabranio sam je Svojim robovima, zato jedni drugima ne činite nepravdu!” (Muslim, br. 2577)
Pri odabiru obrazovne struke roditelj treba uvažiti sklonosti djeteta i njegove mogućnosti, te pomoći djetetu da odabere struku koja ima najveću perspektivu i kroz koju očekuje da će postići najbolje rezultate i ostvariti pozitivne životne ciljeve. Ukoliko se mišljenja roditelja i djeteta ne podudaraju i ne može se među njima uskladiti, u pravilu, dijete je dužno poslušati roditelja, jer roditelj ima više iskustva, u stanju je zrelije donijeti odluku, a svom djetetu želi najbolje. Ako su pak ovi parametri poremećeni, tako da je dijete upućenije od roditelja i u stanju je donijeti ispravniju odluku, a roditelj zagovara očigledno nerealnu stvar čijim prihvatanjem dijete sebi čini veliku nepravdu, dijete ne mora nužno u tome poslušati roditelja, ali je dužno pokušati iznaći način da udobrovolji roditelja i dobije njegov pristanak.
Zatim, roditelj je dužan finansirati dijete sve dok ono ne bude u stanju samo zarađivati. Ukoliko roditelj nepravedno obustavi finansiranje djeteta, dozvoljeno je iz njegove imovine uzeti vrijednost na koju dijete običajno polaže pravo. Dokaz za to jeste predaja koju prenosi Hinda, supruga Ebu Sufjana, radijallahu anhuma, a u kojoj se navodi da je kazala Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem: “Doista je moj muž Ebu Sufjan škrt čovjek, ne daje dovoljno meni i mojoj djeci, osim ako uzmem od njega, a da on ne zna!” Na to Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: “Uzmi od njegovog imetka koliko je običajno dovoljno tebi i tvojoj djeci.” (Buhari, br. 5364, i Muslim, br. 1714)
Izraz “običajno” znači: kao što je običaj da žene tebi sličnog društvenog staleža troše.
Dakle, ako ti roditelj očigledno čini nepravdu promoravajući te da učiš u neodgovarajućoj školi, dozvoljeno je nepravdu spriječiti, a ako je stvar nejasna i polemična, osnova je da se roditelju pokorava u svemu što nije grijeh. Ako ti nepravedno uskraćuje tvoje materijalno pravo, dozvoljeno je bez njegovog znanja uzeti vrijednost koju običajno roditelj daje djetetu. Allah najbolje zna!
Odgovorio: Dr. Hakija Kanurić
Preuzeto sa stranice minber.ba
Vidi manjeJe li dozvoljen ovakav kredit?
Pozajmica je, shodno islamskoj koncepciji, isključivo humanitarne prirode. To znači da se pozajmicom materijalno ne profitira, a svaka korist uvjetovana kreditiranjem je kamata. Zbog toga je razumljivo da ne postoje profitabilne institucije koje daju pozajmice u skladu sa islamskim propisom. U nekimviše
Pozajmica je, shodno islamskoj koncepciji, isključivo humanitarne prirode. To znači da se pozajmicom materijalno ne profitira, a svaka korist uvjetovana kreditiranjem je kamata. Zbog toga je razumljivo da ne postoje profitabilne institucije koje daju pozajmice u skladu sa islamskim propisom. U nekim islamskim zemljama postoje državne humanitarne institucije koje kreditiraju bez kamate.
Stvarne troškove obrade kredita može snositi dužnik. Klasični učenjaci, govoreći o propisima duga, naglašavaju da troškove mjerenja neophodnog pri vraćanju posuđenih žitarica i sličnog snosi dužnik. Izuddin b. Abdusselam kaže: “Troškove mjerenja na kantaru i vagi snosi dužnik.” (Kavaidul-ahkam, 1/162) Stvarni troškovi obračuna kredita poput su ovih troškova i snosi ih dužnik. Stoga je pozajmica bez kamate, uz stvarne troškove obračuna duga, dozvoljena, a to je potvrdio Fikhski pravni kolegij sa sjedištem u Džiddi (zaključak br. 13–3/1). Svako povećanje stvarnih troškova obračuna, neophodnog pri davanju kredita, smatra se kamatom. Ti troškovi određuju se fiksnom cijenom koja se ne mijenja proporcionalno veličini pozajmice. Drugim riječima kazano, ako se troškovi obrade određuju procentualno u odnosu na visinu kredita, kao što je slučaj u ovom pitanju, to je znak da se ne radi samo o troškovima obrade, jer ti troškovi ne variraju promjenom visine pozajmice. Trebalo bi da cijena troškova obrade kredita bude izražena fiksnim iznosom bez obzira na visinu pozajmice, npr. 100 KM.
Ukoliko ne postoji mogućnost beskamatne pozajmice, rješenje se može iznaći u različitim oblicima islamskog investiranja. Onaj ko isključivo želi doći do gotovine, a ne nalazi beskamatnu pozajmicu, može kupiti određenu robu, poput automobila, uz odgodu plaćanja, a zatim robu prodati za gotovinu. Nema smetnje da se tako kupljena roba proda po nižoj cijeni od koje je kupljena, ali ovakva trgovina ne smije biti fiktivna ili lukavstvo kojim se dolazi do kamatnog kredita, nego trgovina mora biti stvarna. Stoga nije dozvoljeno na odgodu kupljenu robu dogovorno prodati onome od koga je kupljena, jer je suština tog ugovora da je kupac dobio gotovinu zadužujući se većim iznosom, a roba se vratila svom prvobitnom vlasniku i bila je samo maska kamatnom kreditu. Ovu tematiku detaljnije ćemo razmatrati u narednim brojevima El-Asra.
Odgovorio: Dr. Hakija Kanurić
Preuzeto sa stranice minber.ba
Vidi manje