Zahvala pripada Allahu,
Prvo:
Ove stvari o kojima pitaš i kažeš da ih dotična
osoba čini su kufr (nevjerstvo), otpadništvo od vjere, i
zaista se čudimo da se takav uopšte pripisuje islamu, a
njegovo stanje je kako navodiš. Ostavljanje namaza je
veliki kufr i to je potvrđeno Kurˊanom, Sunnetom i
koncezusom ashaba, Allah bio njima zadovoljan.
Što se tiče hidžaba za žene:
Ako s tim misli na pokrivanje lica žene (nikab),
islamski učenjaci su se oko njegovog propisa razišli, a
4
najispravnije je da je vadžib (obaveza) svim ženama, a ne
samo ženama Vjerovjesnika, sallallahu ‘alejhi ve sellem.
Rekao je Šejh Salih ibn Fevzan el-Fevzan, Allah ga
sačuvao: „Što se tiče nikaba: Pokrivanje lica žene je
vadžib (obaveza), kao što je ispravnije između dva stava
učenjaka, i to potvrđuju ispravni dokazi, radi riječi
Uzvišenog: I neka vela svoja spuste na grudi svoje. (Sura
En-Nur, 31.), te radi riječi Uzvišenog upućenih ženama
Vjerovjesnika, neka je Allahov salavat i selam ne njega,:
A ako od njih nešto tražite, tražite to od njih iza zastora.
To je čistije i za vaša i za njihova srca. (Sura El-Ahzab,
53.).
A to što je govor upućen ženama Vjerovjesnika,
sallallahu ‘alejhi ve sellem, ne sprečava da obuhvati i
druge žene muslimanke, jer je to obrazložio s opštom
koristi, kada je rekao: To je čistije i za vaša i za njihova
srca. (Sura El-Ahzab, 53.). Tako da je ta korist opšteg
karaktera, i kako obuhvata žene Vjerovjesnika, neka je
Allahov savat i selam na njega, tako obuhvata i ostale
žene, jer čistoća se zahtijeva od svih njih, radi govora
Uzvišenog u drugom ajetu: O Vjerovjesniče, reci ženama
svojim, i kćerima svojim, i ženama vjernika neka spuste
haljine svoje niza se. Tako će se najlakše prepoznati pa
neće napastvovane biti. (Sura El-Ahzab 59.)“1

1
Iz odabranih fetvi šejha Fevzana 4/242-243., pitanje pod br. 250,
a radi veće koristi pogledati pitanje pod br. 11774.
5
A ako pod hidžabom misli na pokrivanje glave
(kose i vrata): po tom pitanju nema razilazenja kod
učenjaka (o obavezi toga).
Međutim, njegovo negiranje bilo koje od ove
dvije vrste pokrivanja, te njegovo ismijavanje s njima
jeste otpadništvo od vjere, jer himar (pokrivanje cijelog
tijela žene), iako neki učenjaci smatraju da nije obavezan,
on je ipak propisan u šerijatu, te je od propisa vjere, tako
da je njegovo negiranje i ismijavanje s njim nevjerstvo
koje izvodi iz vjere (islama).
A nakon toga, nije na ovom otpadniku da se
ismijava s majkom mumina (pravovjernih) Ãišom, Allah
bio s njom zadovoljan, osim da bi izbacio na vidjelo ono
što nosi u svom srcu od nifaka (licemjerja) i otpadništva,
jer je Ãiša majka vjernika, supruga Vjerovjesnika,
sallallahu ‘alejhi ve sellem, i bila je pohvaljena (tj.
otklonjena od nje svaka sumnja u bilo kakvu mahanu) od
strane Allaha u ajetima koji će se čitati do Sudnjega dana.
Onaj koji bi se ismijavao s njom, onda se takav ismijava i
s njezinim mužem, tj. s Vjerovjesnikom, sallallahu ‘alejhi
ve sellem, a onaj koji bi rekao da ona nije majka
pravovjernih, pa takav bi sam sebe okarekterisao da nije
od njih, a njoj ne bi ništa naškodio.
Drugo:
Ako bi stanje ovog bližnjeg zaista bilo ovako,
onda treba znati da čini djela koja izvode iz vjere, pa bi
trebao da se pokaje Allahu i vrati svojoj vjeri, jer u
6
slučaju da sretne Allaha s ovim stvarima, sreo bi ga a da
nije od pripadnika islamu.
A što se tiče vaše obaveze, nakon što ste ga
opominjali, na vama je da se klonite sjedenja s njim,
upozoravate na njega, osim ako bi neko htio sjediti s njim
od onih koji posjeduju dovoljno znanja, kako bi otklonili
od njega kufr (nevjerstvo), ili da upozore one koje sjede s
njim na njegovo zlo.
Što se tiče održavanja rodbinskih veza s njim, to
nije obaveza, naprotiv, nije nam dozvoljeno da mu
otpočinjemo s nazivanjem selama.
Uzvišeni je rekao: A kad čuju besmislicu kakvu,
od nje se okrenu i reknu: „Nama naša djela, a vama
vaša djela; mir vama! Mi ne želimo društvo neukih.“
(Sura El-Kasas, 55.)
Šejh Abdurahman es-Sa'di, Allah mu se smilovao,
je rekao:
„A kad čuju besmislicu kakvu, od nekog neukog ,
kada im se obraća,
reknu: govor Allahovih robova, koji su razumom
obdareni,
Nama naša djela, a vama vaša djela, tj. svako će
biti nagrađen shodno djelima koje je činio i niko neće
nositi tuđe breme. Ovo podrazumijeva da su se odrekli
besmislenog i pokvarenog govora zbog kojeg su
okarakterisani kao neznalice, i od razgovora u kojem
nema nikakve koristi.
7
Mir vama!, tj. od nas nećete čuti ništa osim samo
dobro, niti ćemo vam se obraćati onako kako, zbog svog
neznanja, zaslužujete da vam se obratimo, jer ako ste vi
sebi zadovoljni ovim prezrenim stanjem, mi čuvamo
svoje duše od toga, i ne zalazimo u takve stvari.2
Mi ne želimo društvo neukih., na bilo koji
način.“3
Upitana je Stalna komisija za fetve:
„Da li je dozvoljeno da sjedim s ostavljačem
namaza?“
Pa su odgovorili:
„Onaj koji ostavi namjerno neki od namaza,
poričući njegovu obavezu, takav je kafir (nevjernik) oko
čega su složni svi učenjaci. Međutim, ako bi ga ostavio iz
nemara ili lijenosti, tada bi postao nevjernik po
ispravnijem mišljenju učenjaka, a shodno tome proizlazi
sljedeće:
Zabranjeno je sjediti s takvim osobama, već je
obaveza izbjegavati ih i bojkotovati, a to sve nakon što im
se objasni da je ostavljanje namaza nevjerstvo, ako bi
neko od njih bio neupoznat s tim. Od Poslanika, sallallahu
‘alejhi ve sellem, se prenosi ispravnim lancem
prenosilaca da je rekao: ‘Ugovor između nas i njih
(licemjera) je namaz, pa ko ga ostavi učinio je kufr

2 Tj. ne želimo se spuštati na vaš nivo. (op. rev.)
3 Vidjeti: Tefsirus-Sa'di, str. 620.
8
(nevjerstvo).’ I takođe se ispravno prenosi od njega,
sallallahu ‘alejhi ve sellem, da je rekao: ‘Između čovjeka
i širka (mnogoboštva) i kufra (nevjerstva) jeste
ostavljanje namaza.’,4
ova stvar se odnosi kako na onog
koji poriče njegovu obaveznost tako i na onog koji ga
ostavi iz lijenosti.“ Potpisnici fetve: Šejh Abdulaziz ibn
Baz, Šejh Abdurrezak Afifi i Šejh Abdullah ibn
Gudejjan.5
Takođe je upitana Stalna komisija za fetve: „Da li
je dozvoljeno poselamiti onog koji ostavlja namaz?“
Pa su odgovorili: „Što se tiče ostavljača namaza
koji poriče njegovu obaveznost, takav je nevjernik, po
koncezusu učenjaka, a onaj koji ga ostavlja iz lijenosti, a
ne poriče njegovu obaveznost, također je nevjernik,
shodno ispravnom mišljenju učenjaka. Zato mu nije
dozvoljeno nazvati selam, niti mu se uzvraća na selam
ako ga on prvi nazove, jer se takav smatra otpadnikom od
islama.“ Potpisnici fetve: Šejh Abdulaziz ibn Baz, Šejh
Abdurrezak Afifi, Šejh Abdullah el-Gudejan i Šejh
Abdullah ibn Kuˊud.6
Stalna komislija za fetve je kazala: „Onaj koji se
ismijava s vjerom islamom, ili sa pritvrđenim Sunnetom

4 Bilježi ga Muslim u svojom Sahihu.
5 Vidjeti: Fetve Stalne komisija za fetve, 12/374-375.
6 Vidjeti: Fetve Stalne komisije za fetve, 24/ 141-142.
9
Poslanika,sallallahu ‘alejhi ve sellem, kao što je puštanje
brade, skraćivanje odjeće do iznad članaka ili do pola
podkoljenica, ako bi znao da je to ispravno preneseno,
onda bi bio nevjernik. A onaj koji se ismijava s
muslimanom i ruga mu se zbog njegovog pridržavanja
islama, i on bi bio nevjernik, shodno govoru Silnog i
Uzvišenog Allaha: Reci: „Zar se niste Allahu i riječima
Njegovim i Poslaniku Njegovu rugali?! Ne ispričavajte
se! Jasno je da ste nevjernici postali nakon što ste
vjernici bili.““(Sura Et-Tevba, 65-66.) Potpisnici fetve:
Šejh Abdulaziz ibn Baz, Šejh Abdurrezak Afifi, Šejh
Abdullah el-Gudejan i Šejh Abdullah ibn Kuˊud.7
Šejh Abdulaziz ibn Baz, Allah mu se smilovao, je
rekao: „Obaveza je izbjegavati onog koji ostavlja namaz,
bojkotovati ga i ne odazivati se na njegove pozive, sve
dok se ne pokaje Allahu od tog djela. Uz to je obaveza
savjetovati ga, pozivati ka istini, upozoravati na kazne
koje proizlaze, na dunjaluku i Ahiretu onome koji ostavi
namaz, nadajući se da će se pokajati, te da će mu Allah
oprostiti.“8
Takođe je upitan Šejh Salih ibn Fevza el-Fevzan,
Allah ga sačuvao: „Da li je dozvoljeno da sjedim i
zajedno jedem i pijem sa onim koji ustrajava na
ostavljanju namaza?“

7 Vidjeti: Fetve Stalne komisije za fetve, 2/43-44.
8 Vidjeti: Fetve Sejha Ibn Baza, 10/266.
10
Pa je odgovorio: „Nije ti dozvoljeno da sjediš i
sudjeluješ s njim u jelu i piću, osim ako ga savjetuješ,
kritikuješ i nadaš se da će ga Allah uputiti tvojim
posredstvom. Ako bi radio navedene stvari, onda bi ti bila
dužnost da činis to s njim, jer bi to bilo otklanjanje loših
stvari i pozivanje ka Uzvišenom Allahu ne bi li ga Allah
uputio tvojim sebebom (uzrokom).
A ako bi sjedio s njim, jeo i pio bez da mu
ukazuješ na pogreške, a on ustrajava u ostavljanju
namaza, ili čini nešto od velikih grijeha, onda ti ne bi bilo
dozvoljeno da se miješaš s njim. Allah je prokleo sinove
Isrãilove zbog ovakvih stvari. Rekao je Uzvišeni:
Jezikom Dãvũda i Isãa, sina Merjemina, prokleti su oni
od sinova Isrãilovih koji nisu vjerovali – zato što su se
bunili i uvijek granice zla prelazili; jedni druge nisu
odvraćali od griješnih postupaka koje su radili. (Sura ElMaida, 78-79.)
U tumačenju ovog ajeta prenosi se da bi neko od
njih vidio drugog u grijehu, pa bi mu to zabranjivao, a
zatim bi ga sreo opet drugi dan dok čini grijeh, pa ga ne
bi opomenuo, već bi se miješao s njim, jeo i pio, te sjedio
skupa. Kada je Allah vidio ove njihove postupke, učinio
je da se srca njihova okrenu jedna protiv drugih, te ih
prokleo jezicima njihovih vjerovjesnika. A nas je
Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, također,
11
upozorio na to da ne činimo ono što su oni činili; da nas
ne bi snašlo ono što je snaslo njih od kazne.“9
Pogledaj i odgovor na pitanje: 4420, i 47425.
Allah najbolje zna.
http://www.islamqa.info

Muftija : Muhammed Salih el-Munedždžid

Prijevod: Mirza Musić

Revizija: Ersan Grahovac

https://islamhouse.com/bs

Na ovo pitanje je već odgovoreno:

PITANJE: Kakav je propis za osobu koja ponekad, zbog nemogućnosti na poslu da se izmakne da namaz obavi, obavlja namaz nakon njegovog vremena, tj. podne -namaz u vrijeme ikindijskog vremena?

ODGOVOR: Zahvala pripada Uzivšenom Allahu, dželle šanuh, i neka je salavat i selam na Allahovog Poslanika, njegovu časnu porodicu i sve plemenite ashabe.
Uzvišeni Allah, azze ve dželle, učinio je namaz nerazdvojnom vezom između Sebe i Svojih robova, te propisao njegovo obavljane u tačno određenim vremenima: “… jer vjernicima je, doista, propisano da u određeno vrijeme namaz obavljaju.” (En-Nisa, 103)
Redovno obavljanje namaza u njegovim vremenima je od osobina iskrenih i pravih vjernika: “Ono što žele – vjernici će postići, oni koji namaz svoj ponizno obavljaju, … i koji namaze svoje na vrijeme obavljaju, – oni su dostojni nasljednici, koji će džennet naslijediti, oni će u njemu vječno boraviti.” (El-Mu'minun, 1-11), “Čovjek je, uistinu, stvoren malodušan: kada ga nevolja snađe – brižan je, a kada mu je dobro – nepristupačan je, osim vjernika, koji namaze svoje budu na vrijeme obavljali, … i oni koji namaze svoje budu revnosno obavljali – oni će u džennetskim bašćama biti počašćeni.” (El-Me'aridž, 19-35)
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, učinio je obavljanje pet dnevnih namaza jednim od temelja islama, pa kaže u hadisu kojeg prenosi Ibn Omer, radijallahu anhuma: “Islam je sagrađen na pet temelja: svjedočenju da nema drugog Boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik, obavljanju namaza, davanju zekata, obavljanju hadždža i postu mjeseca ramazana.” Hadis su zabilježili Buhari i Muslim.
Ibn Abbas, radijallahu anhuma, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao Mu'azu kada ga je slao u Jemen neposredno prije smrti: “Doista sada ideš u narod koji su od ehlu-kitabija (sljedbenika prijašnjih knjiga Tevrata i Indžila), pa neka prvo čemu ćeš ih pozvati bude da Allahu ispovijedaju tevhid – jednoću, pa ukoliko ti se u tome pokore obavijesti ih da im je Allah učinio obaveznim pet namaza u toku svakog dana i noći, pa ako budu klanjali obavijesti ih da im je Allah učinio obaveznim zekat na imetak koji se uzima od njihovih bogataša i dijeli njihovoj sirotinji, pa ako pristanu na to uzmi od njih, ali kloni se njihovog najboljeg i najplemenitijeg imetka.” Hadis su zabilježili Buhari i Muslim, a ovo je jedna od Buharijevih verzija hadisa.
Radi navedenog, neopravdano odgađanje namaza izvan njegovog propisanog vremena je jedan od najvećih grijeha kod Uzvišenog Allaha, dželle še'nuh.
Allah, Uzvišeni, rekao je: “A njih smjeniše zli potomci, koji namaz zapostaviše i za požudama pođoše; oni će sigurno zlo proći.” (Merjem, 59)
Imam Evza'i, rhm, prenosi od Musaa b. Sulejmana, a on od Kasima b. Muhajmere, rhm, da je citirao ovaj ajet i rekao: “Tj. nisu obavljali namaz u njegovom vremenu, a da su ga u potpunosti ostavili to bi bilo nevjerstvo.” Ovu predaju su zabilježili Taberi i Ebu-Nu'ajm.
Prenosi se da je Omer b. Abdul-Aziz, rhm, proučio ajet: “A njih smjeniše zli potomci, koji namaz zapostaviše i za požudama pođoše; oni će sigurno zlo proći.”, i zatim rekao: “Nisu zapostavili namaz tako što su ga ostavljali, nego su zapostavili namasko vrijeme.” Predaju su zabilježili Ibn Ebi-Hatim, Taberi i drugi. (Vidi: Tefsir Ibn-Kesir, 5/240).
Allah, azze ve dželle, je rekao: “A teško onima koji, kada molitvu obavljaju, molitvu svoju kako treba ne izvršavaju …” (El-Ma'un, 4-5)
Mus'ab, sin Sa'da b. Ebi-Vekkasa, radijallahu anhu, upitao je svoga oca: “O babuka moj, jesi li pročitao Allahove riječi: ‘… koji molitvu svoju kako treba ne izvršavaju.’ Ko od nas ne pogriješi i zaboravi u namazu? Kome od nas misli ne lutaju u namazu? Na to je Sa'd, radijallahu anhu, odgovorio: ‘Ne misli se na to, nego na nemarnost prema namaskim vremenima.'” Predaju je zbilježio Ibn Džerir u Tefsiru.
Istaknuti učenjak Ibn Kajjim el-Dževzijje, rhm, ističe: “Ne razilaze se muslimani da je namjerno ostavljanje obaveznog namaza ogromna nepokornost prema Allahu i jedan od najvećih velikih grijeha. Grijeh takvog je veći kod Allaha od namjernog ubistva, otimanja imetka, zinaluka, krađe i pijenja alkohola. On je izložen Allahovoj kazni, srdžbi i poniženju i na dunjaluku i na ahiretu.” (Kitabus-sala, str. 5)
Odgađanje namaza radi posla, gostiju, kupoprodaje i sl. je zabranjeno, jer se ti razlozi ne smatraju opravdanim razlozima za izostavljanje namaza u njegovo propisano vrijeme.
Allah, azze ve dželle, je rekao: “Međusobno se potpomažite u dobročinstvu i bogobojaznosti, a nemojte se potpomagati u grijehu i neprijateljstvu; i bojte se Allaha, jer Allah strašno kažnjava.” (El-Maide, 3)
Naprotiv, čak i bolest nije opravdan razlog za njegovo izostavljanje, jer je Uzvišeni Allah, dželle šanuh, olakšao bolesnicima koji nisu u stanju da obave namaz u stojećem položaju da ga obave onako kako su u stanju: sjedeći, ležeći, u mislima itd.
Od Imrana b. Husajna, radijallahu anhuma, prenosi se da je rekao: “Imao sam hemoroide, pa sam pitao Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, o namazu. Rekao mi je: ‘Klanjaj stojeći, ako ne možeš, onda sjedeći, a ako ne možeš ni to, onda na boku.'” Hadis je zabilježio Buhari.
Također, ni onima koji su u ratu i na prvim ratnim linijama ili u strahu nije dozvoljeno odgađanje namaza, nego, naređen im je namaz u strahu koji ima svoje posebno svojstvo obavljanja. Rekao je Allah: “Kada ti budeš među njima i kad odlučiš da zajedno sa njima obaviš namaz, neka jedni s tobom namaz obavljaju i neka svoje oružje uzmu; i dok budete obavljali namaz, neka drugi budu iza vas, a onda neka dođu oni koji još nisu obavili namaz pa neka i oni obave namaz s tobom, ali neka drže oružje svoje i neka budu oprezni. Nevjernici bi jedva dočekali da oslabi pažnja vaša prema oružju i oruđu vašem, pa svi odjednom na vas navale. A ako vam bude smetala kiša ili ako bolesni budete, nije vam grijeh da oružje svoje odložite, samo oprezni budite. Allah je nevjernicima pripremio sramnu patnju. A kada namaz završite, Allaha spominjite, i stojeći, i sjedeći, i ležeći. A u bezbjednosti obavljajte namaz u potpunosti, jer vjernicima je propisano da u određeno vrijeme namaz obavljaju.” (En-Nisa, 102-103)
Musliman je obavezan da stavi Allahove, dželle šanuh, naredbe i naredbe Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, na prvo mjesto i ispred svega. Allah, Uzvišeni, naš Gospodar, naređuje nam da obavimo namaz u njegovo vrijeme, a ta osoba, da nas Allah sve uputi na Pravi put, daje prednost poslu, direktoru, poslodavcu, imetku i sl. Najmanje što možemo reći za takvoga da je veliki grješnik, na rubu propasti i izložen Allahovoj nesnosnoj i bolnoj kazni.
Zatim, islamski učenjaci razilaze se o neopravdano izostavljenom namazu, da li je – uz iskreno pokajanje – propisano taj namaz naklanjati ili je njegovo naklanjavanje nepropisano, isto kao što je nepropisano njegovo obavljanje prije nastupa namaskog vremena.
Imami Ebu Hanife, Malik, Šafija, Ahmed i većina islamskih učenjaka (neki spominju i konsenzus, ali je nepotvrđen kao što kaže Hafiz Ibn Redžeb) bili su na stavu da je obaveza taj namaz naklanjati, ali, to naklanjavanje neće mu umanjiti grijeh kojeg je počinio radi ispuštanja namaza. Takav je izložen Allahovoj žestokoj kazni, osim da mu oprosti.
Dok, skupina učenjaka iz odabranih generacija i onih posle njih, smatrali su da onome koji izostavi namaz bez šerijatskog opravdanja nije propisano naklanjavanje, jer za to ne postoji vjerodostojan i jasan dokaz, i u tome nema nikakve koristi. Namasko vrijeme je isteklo i namaz obavljen u drugom vremenu smatra se pogrešnim, upravo kao i njegovo obavljanje prije nastupa dotičnog namaskog vremena. Nego, ta osoba je obavezna da se pokaje Allahu, iskreno, i da obavlja što više dobrovoljnih namaza kako bi, barem djelimično, nadoknadila svoj veliki prijestup.
Taj stav se prenosi od nekolicine ashaba Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i tabi'ina – kao što spominje Ibnul-Kajjim – od kojih su: Ebu Bekr, Omer, Ibn Omer, Sa'd b. Ebi-Vekkas, Selman el-Farisi, Ibn Mes'ud, Kasim b. Muhammed, Ibn Sirin, Mutarrif b. Abdullah, Omer b. Abdul-Aziz i drugi. (Vidi: Kitabus-sala, str. 123-141)
Imam Muhammed b. Nasr el-Mervezi, rhm, zabilježio je vjerodostojnim lancem prenosilaca od Hasana el-Basrija, rhm, da je rekao: “Ako čovjek namjerno ispusti jedan obavezni namaz, neće ga naklanjavati.” (Ta'zimu kadris-sala, 2/1000)
Hafiz Ibn-Redžeb, rhm, rekao je: “Nepoznato je da je neko od ashaba smatrao obaveznim naklanjavanje namjerno propuštenih namaza. Naprotiv, nisam našao čak ni od tabi'na jasan govor o tome, osim što se prenosi od En-Nehaija.” (Vidi: Fethul-Bari, 3/358)
Ovo mišljenje odabrali su Imam Humejdi, Ibn Hazm, Šejhul-islam Ibn Tejmijje, Hafiz Ibn Redžeb i šejh Ibn Usejmin, rahimehumullah.
Neki od islamskih učenjaka, iako ne smatramo to mišljenje najispravnijim, smatrali su čak da je osoba koja ispusti jedan obavezni namaz, namjerno i svjesno, – dok prođe njegovo vrijeme – počinila nevjerstvo tim činom. Taj stav se prenosi od Hasana el-Basrija, Ishaka b. Rahuje, Ahmeda b. Hanbela (po jednom rivajetu), Šafije (po jednom rivajetu) i drugih, i taj stav je odabrao i preferirao uvaženi šejh Abdul-Aziz b. Baz, rhm.
Znači, namaz je obaveza obaviti u njegovo propisano vrijeme i nije dozvoljeno njegovo odgađanje, osim za onog ko bude u stanu besvijesti (koma, san i sl.) ili onog ko je u zaboravu. Takvi su obavezni obaviti namaz kada se osvijeste i sjete. Putniku je dozvoljeno da spoji dva namaza (tj. podne i ikindiju, i akšam i jaciju, u prvo ili drugo vrijeme), također to je dozvoljeno i pri jakoj kiši, velikom strahu, žestokoj hladnoći i sl.
Ali, postavlja se pitanje: da li je dozvoljeno osobama u situacijama navedenim u pitanju (kao posao, školovanje i sl.) također da spajaju namaze?
Prije svega, islamski učenjaci jednoglasni su da je zabranjeno klanjati dnevne namaze nakon zalaska Sunca, noćne namaze nakon nastupa zore i sabah nakon izlaska Sunca. Kao npr. da klanja ikindiju nakon nastupa akšam namaza, ili jaciju nakon pojave zore, ili sabah nakon izlaska sunca i sl.
Šejhul-islam Ibn Tejmijje, rhm, je rekao: “Nije dozvoljeno nikome da odgodi namaze koji se obavljaju danju pa da ih klanja u noći, niti noćne namaze pa da ih klanja po danu. To nije dozvoljeno radi bilo kojeg posla, kao žetva, prikupljanje plodova i drugi zanati. Nije dozvoljeno ni radi dženabeta, ili nedžaseta (nečistoće), ili lova, ili igranja i razonode, ili služenja učitelju i profesoru, ili bilo čega drugog. Naprotiv, svi muslimani su složni i jednoglasni da je obaveza klanjati podne i ikindiju po danu i sabah prije izlaska Sunca. Zabranjeno je ostaviti obavljanje namaza radi nekog od zanata, ili radi razonode, ili nekog drugog posla. Nema pravo vladar da zabrani svome robu, niti zakupnik onome koga je zakupio, da obavljaju namaze u njihovim vremenima.” (Medžmu'ul-fetava, 28/22)
Također, osnova je da je zabranjeno spajati namaze u normalnim uvjetima i okolnostima, osim radi šerijatski validnih razloga (kao putovanje, jaka kiša, žestok vjetar i sl.).
Uvaženi šejh Ibn Baz, rhm, bio je upitan: “Da li je dozvoljeno spajanje namaza onome ko je kod kuće (tj. nije putnik) radi posla?”, pa je odgovorio: “To mu nije dopušteno, nego će klanjati svaki namaz u njegovom vremenu …” Na drugom mjestu kaže: “… i nije ti dozvoljeno da se pokoravaš nekome u nepokornosti Allahu.” (Fetava Nurun aled-derb, 13/112).
Neki od savremenih učenjaka – kao šejh Ibn Usjemin, Abdur-Rahman el-Berrak, Abdullah el-Fevzan i drugi – dozvolili su osobi koja nailazi na velike poteškoće i jasne štete (tj. stvarne poteškoće i štete a ne zamišljene i djelimične) u obavljanju podne namaza u njegovom vremenu, kao npr. radi školovanja (ako bi napustila čas bila bi suspendovana ili ne bi prošla na datom predmetu i sl.) ili radnog mjesta (ako bi izašla sa posla izgubila bi posao i radi toga gladovala danima i ostala bez krova nad glavom, zato što je podstanar i mjesečno plaća kiriju, i sl. tome), da spoji podne i ikindiju namaz, svejedno u podnevskom ili ikindijskom vremenu.
Dokaz za to je predaja Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, koji kaže: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, spojio je podne i ikindiju, i akšam i jaciju, u Medini, i to nije uradio povodom kiše, niti straha.” Kada je Ibn Abbas, radijallahu anhuma, upitan o povodu toga, rekao je: “Nije htio da oteža svome ummetu!” (Muslim, br. 705).
(Vidi: Medžmu'ul-ferava Ibn-Usejmin, 12/216).
Šejhul-islam Ibn Tejmijje, rhm, je rekao: “Najpopustljiviji od svih mezheba po pitanju spajanja namaza je mezheb Imama Ahmeda, koji je spomenuo da je dozvoljeno spajanje radi poteškoće i posla, radi hadisa koji se prenosi u tom kontekstu.” (Medžmu'ul-fetava, 24/28)
Upitao sam uvaženog šejha Abdullaha b. Saliha el-Fevzana, hafizehullah, o osobi koja u nevjerničkim državama radi posla ne može da obavlja podne namaz, i ako bi izgubila posao naišla bi na velike poteškoće (njegova porodica bila bi izložena gladovanju, ne bi bio u stanju da plaća mjesečnu kiriju za stanovanje, dadžbine i sl.), da li joj je dozvoljeno da spaja podne i ikindiju, pa je odgovorio: “Osnova je da nije dozvoljeno spajanje namaza kada čovjek nije na putovanju, osim radi potrebe – kao što je pojasnio Šejhul-islam Ibn-Tejmijje -, a spomenuta situacija je, bez imalo sumnje, potreba, čak i nužda, tako da joj je dozvoljeno da spaja namaze, ali pod uslovima: prvi: da je dao sve od sebe da se izbori za obavljanje namaza dok je na poslu, drugi: da bi gubljenjem posla zaista naišao na spomenute i sličene poteškoće, treći: da je obavezan dati sve od sebe da nađe posao (da mu plata bude dovoljna za osnovne potrebe) na kojem je u stanju klanjati namaze u njihovim vremenima, pa ako nađe takav posao ili mu bude ponuđen a on odbije, zabranjeno mu je da dalje spaja namaze.”
Ukratko, po šejhu je dozvoljeno da spaja namaze samo privremeno, tj. ako mu je nužda da ima posao (nema drugih primanja) i nije u stanju da nađe bolje radno mjesto, a nije u mogućnosti da obavlja namaz u njegovo vrijeme dok je na poslu.
Zatim, bitno je napomenuti da većina našeg naroda boluje od kompleksa manje vrijednosti, tj. stide se što su muslimani pa tako i da klanjaju namaze na javnim mjestima, pa najčešće preuveličavaju stanje na poslu i predstavljaju ga suprotno stvarnosti. Često se zna desiti da imaju predrasude prema poslovođama i da – sami od sebe – zaključe da im ne bi dozvolili da klanjaju i sl. U većini slučajeva, kao što se pokazalo u praksi, onaj ko je dostojanstven i ponosan što je musliman (nikoga se ne stidi kada je u pitanju vjera i drži se njenih principa), uz to da obavlja posao kvalitetno i odgovorno, nema problema sa šefovima kada je u pitanju obavljanje namaza. Naprotiv, takve poštuju više nego ostale radi principijelnosti.
Allah, dželle šanuh, najbolje zna.

Amir I. Smajić
Medina, 05. ša'ban, 1433 god.
https://amir-smajic.blogspot.com/2012/06/propustanje-namaza-radi-posla.html?fbclid=IwAR3SZPhWIpboaqMC3toFNy4qjC0bSwc1O0naxijEayzuIPTErIzr15cQ0ow