Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Kako pobornici panteizma razumjevaju La Ilahe Illallah?
Pobornici panteizma (ehlu vihdetil-vudžud), poput Ibnu Arebija i njegovih sljedbenika, kažu: “La Ilahe Illallah” znači: ne obožava se osim Allah (la ma’abude illallah) tj. ne postoji drugo božanstvo osim Allah. U praktičnom smislu to bi značilo slijedeće: Sve što se obožava – sve je to Allah, jer seviše
Pobornici panteizma (ehlu vihdetil-vudžud), poput Ibnu Arebija i njegovih sljedbenika, kažu: “La Ilahe Illallah” znači: ne obožava se osim Allah (la ma’abude illallah) tj. ne postoji drugo božanstvo osim Allah. U praktičnom smislu to bi značilo slijedeće: Sve što se obožava – sve je to Allah, jer se, po njima, sve postojeće ne djeli na stvorenja i Stvoritelja. Sve što postoji je Allah!?
Zbog ovakvog rezonovanja su nazvani pobornicima panteizma (ehlu vihdetil-vudžud), smatrajući da sve što postoji je jedno, i da sve to nije djeljivo, i da je sve to Allah!? Šta god čovjek da obožava, i čemu god da robuje – on robuje Allahu!? Ko robuje grobu, i ko se klanja kipu, i ko obožava kamen, i ko obožava ljude, i ko obožava meleke – po njima – svi oni obožavaju Allaha, jer je Allah taj koji jedino apsolutno postoji!?
Osoba koja smatra da se sve što postoji dijeli na dva dijela – na Stvoritelja i stvorenja – prve ljude smatraju idolopoklonicima (mušricima), i prema njima oni nisu vjernici-monoteisti! Po ovom pitanju griješi dosta svijeta, onda kada kažu za Allaha dž.š.: “Samo se Ti obožavaš” – što se jednim dijelom poklapa sa panteističkim vjerovanjem. Kada bi čovjek rekao: “Samo Ti polažeš pravo na to da budeš obožavan” (La ma’abude bihakkin sivake) – fraza bi bila ispravna, jer sve što se obožava mimo Njega – ne polaže pravo na to. Allah dž.š., kaže: “To je zato što je Allah – istina (hakk), a oni kojima se oni, pored Allaha, klanjaju – neistina (batil), i zato što je Allah uzvišen i velik.” (el-Hadždž: 62.)
Preuzeto iz djela: “Silsiletu šerhil-Resa’il”, str.146-148.autor: Šejh Salih b. Fevzan b. Abdullah el-Fevzan hfz.
Sead ef. Jasavić
Preuzeto sa minber.ba
Pročitaj detaljan tekst na ovu temu ovdje:
Vidi manjehttps://pitajucene.com/pitanje/kako-treba-razumjeti-znacenje-rijeci-la-ilahe-illallah/
Kako treba razumjeti značenje riječi La ilahe illallah?
Kada je u pitanju ispravno poimanje i razumjevanje riječi “La Ilahe Illallah”, moramo napomenuti da je po ovom pitanju nastao niz pogrešnih rezona i shvatanja, koje ćemo ukratko obraditi: Kako pobornici panteizma razumjevaju “La Ilahe Illallah” Pobornici panteizma (ehlu vihdetil-vudžud), poput Ibnuviše
Kada je u pitanju ispravno poimanje i razumjevanje riječi “La Ilahe Illallah”, moramo napomenuti da je po ovom pitanju nastao niz pogrešnih rezona i shvatanja, koje ćemo ukratko obraditi:
Kako pobornici panteizma razumjevaju “La Ilahe Illallah”
Pobornici panteizma (ehlu vihdetil-vudžud), poput Ibnu Arebija i njegovih sljedbenika, kažu: “La Ilahe Illallah” znači: ne obožava se osim Allah (la ma’abude illallah) tj. ne postoji drugo božanstvo osim Allah. U praktičnom smislu to bi značilo slijedeće: Sve što se obožava – sve je to Allah, jer se, po njima, sve postojeće ne djeli na stvorenja i Stvoritelja. Sve što postoji je Allah!?
Zbog ovakvog rezonovanja su nazvani pobornicima panteizma (ehlu vihdetil-vudžud), smatrajući da sve što postoji je jedno, i da sve to nije djeljivo, i da je sve to Allah!? Šta god čovjek da obožava, i čemu god da robuje – on robuje Allahu!? Ko robuje grobu, i ko se klanja kipu, i ko obožava kamen, i ko obožava ljude, i ko obožava meleke – po njima – svi oni obožavaju Allaha, jer je Allah taj koji jedino apsolutno postoji!?
Osoba koja smatra da se sve što postoji dijeli na dva dijela – na Stvoritelja i stvorenja – prve ljude smatraju idolopoklonicima (mušricima), i prema njima oni nisu vjernici-monoteisti! Po ovom pitanju griješi dosta svijeta, onda kada kažu za Allaha dž.š.: “Samo se Ti obožavaš” – što se jednim dijelom poklapa sa panteističkim vjerovanjem. Kada bi čovjek rekao: “Samo Ti polažeš pravo na to da budeš obožavan” (La ma’abude bihakkin sivake) – fraza bi bila ispravna, jer sve što se obožava mimo Njega – ne polaže pravo na to. Allah dž.š., kaže: “To je zato što je Allah – istina (hakk), a oni kojima se oni, pored Allaha, klanjaju – neistina (batil), i zato što je Allah uzvišen i velik.” (el-Hadždž: 62.)
Kako apologetičari razumjevaju “La Ilahe Illallah”
Apologetičari (ulema’ul-kelam), kažu: “La Ilahe Illallah” znači: Niko nije u stanju stvarati, inovirati, planirati mimo Allaha. Svođenje značenja “La ilahe Illallah” na prethodno spomenuta značenja je ono u što vjeruju, i u šta su bili ubjeđeni predislamski mušrici, jer su i oni govorili:
Niko, mimo Allaha, nije u stanju stvarati; niko, mimo Allaha, nije u stanju život dati; niko, mimo Allaha, nije u stanju život oduzeti; niko, mimo Allaha, nije u stanju opskrbu dati – što je sve značenje prvog stepena tevhida – “tevhidur-rububijjeh”. Allah dž.š., kaže: “A da ih upitaš: “Ko je nebesa i Zemlju stvorio, i ko je Sunce i Mjesec potčinio – sigurno bi rekli: “Allah!” Pa kuda se onda odmeću?” (el-Ankebut: 61.)
Kako džehmijje i mu’utezile razumjevaju “La Ilahe Illallah”
Džehmijje i mu’utezile, kao i oni koji se za njime povode, su karakteristični po negiranju Allahovih imena i svojstava, jer je, po njima, osoba koja potvrđuje Allahova imena i svojstva – mušrik, dok se tevhid, po njima, ogleda u negiranju Allahovih imena i svojstava, a ne u njihovom potvrđivanju! (Dakle, po njima, prva dva stepena tevhida dolaze u obzir: “tevhidur-rububijjeh” i “tevhidul-uluhijje”, za razliku od “tevhidul-esma’i vel-sifat”, kojeg u korijenu negiraju. (op.prev.))
Kako hizbijjun i sljedbenici pokreta ihvanul-muslimin razumjevaju “La Ilahe Illallah”
Oni su stava da “La Ilahe Illallah” znači: “La Hakimijjeh Illallah” tj. nema pravosuđa mimo Allaha. Svi znamo da je “hakimijja”, kako to oni nazivaju, jedan od djelova značenja “La Ilahe Illallah”, i da “La Ilahe Illallah” obuhvata sve vrste ‘ibadeta, ali ih u isto vrijeme pitamo: Gdje su ostali ibadeti? Je li to samo “hakimijjet” ibadet? Gdje je borba protivu ostalih vrsta širka? “La Ilahe Illallah” treba razumjevati sa svim njenim aspektima. “La Ilahe Illallah” je veoma teška riječ, i ona će od vatre spasiti onoga ko je se ispravno prihvati, i sva vjera, od početka do kraja, je zasnovana na riječima “La Ilahe Illallah”, i sav da’avet poslanika, i sav sadržaj objavljenih knjiga je prožet ovom riječju!
Kako “Ehlu-Sunnet” razumjeva “La Ilahe Illallah”
Pobornici Sunneta (ehlu-sunnet), odgovorno tvrde da “La Ilahe Illallah” znači: “Niko nema pravo biti obožavan mimo Allaha”, i ako će ljudi što-šta obožavati mimo Allaha dž.š.. Onaj koji istinski i jedino zaslužuje da Mu se robuje, i da Mu se čini ‘ibadet jeste Allah dž.š., Jedan, Jedini, a sve mimo Njega nema pravo, i ne zaslužuje da bude obožavano! Allah dž.š., kaže: “To je zato što je Allah – istina (hakk), a oni kojima se oni, pored Allaha, klanjaju – neistina (batil), i zato što je Allah uzvišen i velik.” (el-Hadždž: 62.)
Preuzeto iz djela: “Silsiletu šerhil-Resa’il”, str.146-148.autor: Šejh Salih b. Fevzan b. Abdullah el-Fevzan hfz.
Sead ef. Jasavić
Vidi manjePreuzeto sa minber.ba
Kako se tumači hadis o slijeđenju imama prilikom obavljanja namaza?
Tekst hadisa: Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, kazao: “Imam je postavljen da bi se slijedio, pa kada on donese tekbir i vi to učinite i nemojte činiti tekbir sve dok on ne učini. Kada on učini ruku (pregibanje u namazu) i vi tako postupite, a nemojte to činite dok onviše
Tekst hadisa:
Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, kazao: “Imam je postavljen da bi se slijedio, pa kada on donese tekbir i vi to učinite i nemojte činiti tekbir sve dok on ne učini. Kada on učini ruku (pregibanje u namazu) i vi tako postupite, a nemojte to činite dok on ne učini. Kada on kaže: semiAllahu limen hamideh, vi izgovorite: Allahumme rabbena leke-l-hamd. Kada imam učini sedždu i vi je učinite i nemojte je činiti dok je imam ne učini. Kada on obavlja namaz stojeći i vi tako obavljajte, a ukoliko klanja sjedeći i vi svi klanjajte sjedeći.“
Izvor hadisa i njegova ocjena
Bilježi ga Ebu Davud u poglavlju o namazu (603).Osnova hadisa, kao što kaže Ibn Hadžer se nalazi u dvije vjerodostojne zbirke hadisa, Buahrijinoj i Muslimovoj.
Zbog čega je Ibn Hadžer izabrao Ebu Davudovu verziju, a nije Buharijinu i Muslimovu?
Postoje dva razloga, a oni su :
1.Ebu Davudova verzija je potpunija i obuhvatnija
2.U Ebu Davudovom sunenu se nalazi izraz: Ne činite ruk'u i ne činite sedždu…dok kod Buharije i Muslima taj izraz ne postoji.
Kratki komentar hadisa:
Ovaj hadis je dokaz obaveznosti slijeđenja imama u namazu, pa prema tome onome ko klanja iza njega zabranjeno je sljedeće: preticanje imama (musabekatuhu), istovremeno činjenje pokreta (muvafekatuhu), i kašnjenje za njim (et-te'ehhuru anhu).
Kada je u pitanju prvo stanje tj.preticanje imama, ono ima značenje da onaj ko klanja za imamom čini pokrete prije imama, što je po koncenzusu učenjaka zabranjeno.Ukoliko tako čini namjerno i znajući za zabranu, namaz mu je pokvaren po ispravnijem stavu učenjaka.
A ukoliko klanjač to učini iz nemara ili neznanja, namaz mu je ispravan, ali je obavezan da ponovi one radnje koje je učinio prije imama.
Kada je u pitanju drugo stanje, tj.istovremeno činjenje pokreta sa imamom tu imamo dva stanja.Prvo stanje je da zajedno sa imamo donese početni tekbir.Ukoliko tako učini namaz mu je neispravan.Drugo stanje je da početni tekbir donese iza imama, a ostale radnje da čini zajedno sa njim.U takvom stanju namaz mu je ispravan, ali je pokuđen.
Kada je u pitanju treće stanje, tj.kašnjenje iza imama i tu imamo više situacija.Ukoliko kasni iza imama zbog opravdanog razloga, kao npr.iz nemara, postupiće tako da uradi ono što je zakasnio i nastaviće da slijedi imama.Međutim ukoliko čovjek toliko kasni da imam ponovo čini radnju koju on nije ni učinio, nastaviće da klanja za imamom, ali mu se se onaj rek'at koji je zakasnio neće računati, pa će ga naklanjati. A ukoliko kašnjenje bude bez raloga, onda mu je namaz pokvaren.
Pitanje:Šta se podrazumjeva pod pojmoj „slijeđenje imam“?
Po tom pitanju imaju dva stava:
Prvi stav: Pod tim pojmom se podrazumjeva slijeđenje imama u vanjskim pokretima, a ne u nijjetu namaza.Ovo je stav imama Šafije, jedan od stavova imama Ahmeda i stav zahirijja.
Drugi stav: Pod tim pojmom se podrazumjeva slijeđenje imama i u vanjskim pokretima i u nijjetu namaza.Ovaj stav zastupaju imam Malik, imam Ebu Hanife, i to je poznati stav u mezhebu imama Ahmeda. Svi oni kažu:“Ukoliko se nijet onoga ko klanja iza imama razlikuje od nijeta imama, takav pistupak kao da nije ni urađen, jer nema veće razlike između imama i muktedije od razlike u nijjetima.“
Hadis je dokaz da je najpotpunije slijeđenje imam ono slijeđenje kada muktedija neposredno nakon imama učini pokret bez imalo kašnjenja.
Izvor:Minhatu-l-allam fi šerhi bulugi-l-meram, šejh Abdullah Fevzan, 3/374-378
Preveo:Senad Muhić
Preuzeto sa stranice https://subuluselam.wordpress.com koju uređuje prof. Senad Muhić
Vidi manjeKakav je propis nošenja dresova?
1.Ako znakovi na dresovima sadrzavaju nevjernička obilježja vezana za vjeru, kao npr.krst i druga vjerska obilježja, onda nije dozvoljeno prodavati, niti kupovati niti nositi. 2.Ako su na dresovima ispisana nevjernička imena ili postoje slike tih igrača, i u tom je slučaju haram kao u prethodnom. 3.više
1.Ako znakovi na dresovima sadrzavaju nevjernička obilježja vezana za vjeru, kao npr.krst i druga vjerska obilježja, onda nije dozvoljeno prodavati, niti kupovati niti nositi.
2.Ako su na dresovima ispisana nevjernička imena ili postoje slike tih igrača, i u tom je slučaju haram kao u prethodnom.
3.Ako znakovi na dresovima ne ukazuju niti na vjerska obilježja niti sadrže imena igrača nevjernika, nego se na njima nalaze znakovi određenih kompanija koje su u osnovi dozvoljene, onda u tome nema problema.
Fetava-l-ledžneti-daimeti, 24/24-25, u sastavu komisije Ibn Baz, Gudejan, Fevzan, Abdul Aziz Ali Sejh, Bekr Ebu Zejd.
Preveo: prof. Senad Muhić
Preuzeto sa stranice subuluselam.wordpress.com koju uređuje prof. Senad Muhić
Vidi manjeIma li opasnosti od sjedenja i druženja s novotarima?
Šejh Nasir el-‘Akl (Rijad), kaže: “Korijeni svih bid’ata i novotarija su sljedeći: Havaridž, Šije, Kaderijje, Džebrijje, Mu’utezile, Džehmijje, Murdžijje, Mušebbihe, Mu’attile, Mutekellimi – Kulabijje, Eš’arijje, Maturidijje, Sufije. Korijeni ovih novotarija i sekti su živi i do današnjih dana, čakviše
Šejh Nasir el-‘Akl (Rijad), kaže: “Korijeni svih bid’ata i novotarija su sljedeći: Havaridž, Šije, Kaderijje, Džebrijje, Mu’utezile, Džehmijje, Murdžijje, Mušebbihe, Mu’attile, Mutekellimi – Kulabijje, Eš’arijje, Maturidijje, Sufije. Korijeni ovih novotarija i sekti su živi i do današnjih dana, čak se neke regeneriraju i obnavljaju, i na novi način se javljaju. Ima nekih ljudi koji govore da su te novotarije i sekte bile nekada i da su nestale – što je potpuno pogrešno! Sve velike i poznate novotarije i sekte su ostavile korijena i traga među muslimanima sve do današnjih dana, a neke su danas mnogo gore i složenije od onih ranije! Danas su šije sa svim svojim podvrstama, i haridžije i kaderijje i mu’utezile i džehmijje i apologete i sufije i filozofi još više prefirganiji i opasniji od onih ondašnjih predaka svojih – jer svi ovi bid’ati i sekte sebi prizivaju obrazovanje, kulturu i misao, na šta pada veliki broj muslimana zbog svoga džehla i neznanja!” (Pogledaj: el-Iftirak, Mefhumuhu, Esbabuhu, ve Sebilul-Vikajeti minhu)
Šejh Nasir el-Sa’adi rhm., u komentaru Allahovih, dželle ša’nuhu, riječi: “Kada vidiš one koji se s riječima Našim izigravaju, nek’ si daleko od njih, sve dok na drugi razgovor ne pređu!” (el-En’am: 68.) – kaže: “Pod riječju: الخوض – spomenutoj u ovom ajetu, se misli na svaku neistinitu priču ili govor, bilo da je u pitanju uljepšavanje neispravnih stavova ili pozivanje njima i hvaljenje istih ili pak neprihvatanje istine i osporavanje iste, kao i neprijateljstvo prema onima koji je se drže! Allah dž.š., prvashodno naređuje Poslaniku, s.a.w.s., a potom i njegovom ummetu, da, kada primjete da neko neistinu, po pitanju Allahovih ajeta, iznosi, da se od takvih okrenu, da njihovim sjelima i raspravkama ne prisustvuju, i da na tome ustraju sve dok se ovi, priči o drugim temama, ne predaju. Ako prestanu sa tom neispravnom pričom, onda će prestati da važi prethodno spomenuta naredba napuštanja i izbjegavanja takvih!” (Pogledaj: Tefsir Tejsirul-Kerimir-Rahman)
Šejh Salih b. Salih el-Fevzan hfz., kaže: “Nije dozvoljeno veličati novotare, niti ih hvaliti, i ako se pri njima bude našlo nešto od istine i hakka, jer će hvaljenje istih uticati i na hvaljenje njihove novotarije, i novotare će učiniti ljudima za kojima se treba ummet povoditi!
Selef je upozoravao na kobnost oslanjanja na novotare, na njihovo hvaljenje i sijeljenje sa njima, pa se od Esed b. Muse rhm., bilježi: “Strogo se čuvaj toga da imaš za brata ili druga nekoga ko je novotar, jer u eseru stoji: “Ko se bude družio s novotarom, zaštita je spala s njega, i biće prepušten samome sebi, a ko ide novotaru – ide rušiti islam!”
Na novotare je obaveza upozoravati, i obaveza je od njih se udaljavati, pa makar sa njima imalo po malo istine, jer u globalu ZABLUĐIVAČI –DULLAL, imaju sa sobom po malo istine, ali sve dok pri sebi imaju izmišljotina i devijacija i nastranih razmišljanja nije dozvoljeno hvaliti ih, niti na njih pohvale iznositi, niti blagonaklono gledat na njihove devijacije, jer se u tome ogleda uznošenje novotarija i umanjenje od značaja Sunneta, i na taj način novotari dolaze do izražaja i postaju vodiči ummeta – ne dao Allah.
Stoga je obaveza upozoravati na njih, dok imami Sunneta u svakom stoljeću postoje, koji pri sebi nemaju izmišljotina i devijacija (ibtida’), hvala Allahu na tome, pa su oni kudva i primjer, i ono što je kod njih je dovoljno svima! Treba slijediti ljude koji su pravi i koji pri sebi nemaju izmišljotina i novotarija, dok na novotara treba upozoravati kako bi ga se ljudi čuvali sve dok se on i njegovi sljedbenici ne zatru, a ako će pri njima imati nešto od istine to neće biti opravdanje da se oni hvale, jer je šeri’atsko pravilo opšte poznato: “Uklanjanje šteta je preče od sticanja koristi!”
U neprijateljstvu prema novotarima je korist ummeta, dok je prijateljevanje s njima šteta po sami ummet, bez obzira na to što će pri sebi imati nešto od istine, jer u osnovi nema zabludjelog čovjeka i nema novotara a da pri sebi nema nešto od istine! Novotar nije nevjernik, niti se on u potpunosti razilazi sa šeri’atom; novotari su otpriilike takvi u nekim pitanjima ili u većini pitanja, ali su novotarije u akidi i menhedžu posebno opasne, jer se na taj način novotarije i novotari brže šire međ’ ummetom.
Onaj koji hvali novotare i ljudima ubacuje šubhe i sumnje po tom pitanju je:
1. Džahil i osoba koja ne poznaje menhedž selefa i njihov stav spram novotara. Ovakvom džahilu nije dozvoljeno da zbori niti je muslimanima dozvoljeno da ga slušaju!
2. Osoba koja zavodi druge jer je svjesna kobnosti same novotarije kojoj poziva ali mu je stalo da je plasira među ljudima.
U svakom slučaju nema igranja sa novotarijama i novotarima!” (Pogledaj djelo: Zahiretul-Tebdi’ vel-Tefsik vel-Tekfir ve Davabituha)
Dr. Abdullah b. Muhammed el-Tajjar (Kasim), kaže: “Druženje i sijeljenje (mudžalesa), sa novotarima (ehlul-bid’ah), i ljudima koji su skrenuli u svojem vjerovanju utječe na onoga ko se s njima druži, pa je zbog toga obaveza kloniti ih se i biti na distanci spram njih. Muslimanima savjetujem da se druže sa ljudima koji su vrijedni i dokazani na polju hajrata i dobra, i ljudima koji su ulema i učeni te da se njihovih savjeta, nasihata i smjernica pridržavaju. Druženje sa novotarima i devijantnim osobama negativno utiče na onoga ko se s njima druži! Također upozoravam da se ne zalazi u raspravljanje oko tema oko kojih postoji razilaženje uleme i učenih ljudi, jer raspravljanje čini srce osorim i grubim i udaljava čovjeka od ilma i znanja i slabi iman i vjeru kod čovjeka. Dakle, sa navedenim ljudima se ne smije sjediti izuzev ako se hoće isti pozivati istini ili ako se želi neki hajr i dobro djelo među njima proturiti.” (Pogledaj: http://www.islamfeqh.com/News/NewsItem.aspx?NewsItemID=3615)
Nekoliko esera i predaja koje nam govore o tome kako se treba paziti od ljudi koji streme sektama i bid’atima haridžija, šija, mu’utezila, sufija itd.:
Ibnu Abbas r.a., je rekao: “Nemoj sjediti sa novotarom, jer će ti srce oboljeti!”
Ibni Sirinu rhm., dođoše dva novotara, pa mu rekoše: O Ebu Bekre, hoćeš li da ti kažemo jedan hadis? On im reče: Ne! Dobro onda, hoćeš li da ti citiramo jedan ajet iz Allahove dž.š., Knjige? On im odgovori: Ne! Ili ćete se odbiti od mene, ili ja idem od vas – birajte!”
Mus’ab b. Sa’ad rhm., je rekao: “Nemoj sjediti sa čovjekom koji je zapao u fitnu (meftun) – ili će te zavesti pa ćeš zapasti u fitnu u koju je on upao pa ćeš ga slijediti, ili će te ezijjetiti i uvrijediti prije nego li se rastanete!”
Hasan el-Basri i Ibnu Sirin rhm., su rekli: “Nemojte sijeliti sa sljedbenicima strasti i novotarija (ehlul-ehva’), nemojte se s njima raspravljati i nemojte slušati ono što pričaju!”
Ebu Kilabe rhm., je rekao: “Nemojte sjeliti sa novotarima, i nemojte se raspravljati sa njima, jer vam ne garantujem da vas neće utopiti u svoju zabludu, ili da će vas u najmanju ruku zbuniti u onome što ste naučili i znali!”
Ibnu ‘Avn rhm., je rekao: “Ko se druži sa novotarom je za nas gori od samoga novotara!”
Sufjan el-Sevri rhm., je rekao: “Ko se bude družio sa novotarom, jedno od troje će ga snaći: ili će biti fitna i iskušenje drugima, ili će mu u srce ući nešto od njegovih novotarija zbog čega će ga Allah dž.š., baciti u vatru, ili će reći: Tako mi Allaha, mene ne interesuje ono što oni zbore, ja sam siguran u sebe – ko tako kaže za svoj din Allah dž.š., će mu ga oduzeti!”
Fudajl b. Ijad rhm., je rekao: “Ko sijeli sa novotarom – čuvaj ga se!”
Imam Ahmed rhm., je rekao: “Sa novotarima ne treba niko da sjedi, niti da se sa njima druži, niti da se na njih oslanja!”
Imam Ebu Davud rhm., je pitao imama Ahmeda rhm.: “Hoću li prestati da pričam sa jednim čovjekom koji je na sunnetu zbog toga što se druži sa jednim novotarom? Imam Ahmed rhm., mu reče: Ne već mu skreni pažnju na to da je čovjek s kojim se druži novotar, pa ako ga se bude klonio druži se sa njim, a ako se ne odbije od njega svrstaj ih u isti tabor!”
Imam Berbehari rhm., je rekao: “Ako vidiš čovjeka kako se druži sa nekim novotarom upozori ga na njega i upoznaj ga s tim, pa ako se bude družio s njim i nakon što bude upoznat – onda ga se pripazi, jer je i on sljedbenik strasti (sahibu-heva)!”
Imam Ibnu Bettah rhm., je rekao: “Braćo moja, duboko sam razmišljao o tome šta to ljude izvodi iz Sunneta i Džema’ata, i uvodi ih u Bid’at i ogavštine, i vrata belaja i iskušenja otvara pred njihovim srcima, a Hakk i istinu im udaljuje od njihovih očiju, pa sam primjetio da su to dvije stvari: istraživanje i cjepidlačenje i često postavljanje pitanja oko nebitnih stvari čije ne poznavanje ne šteti pametnom čovjeku, i čije poznavanje nije od velike koristi vjerniku, dok je druga stvar sjedenje i druženje sa ljudima od čije fitne i iskušenja se nije sigurno, od čega se srca kvare i obolijevaju!”
Na drugom mjestu, imam Ibnu Bettah rhm., kaže: “Bojte se Allaha, o skupino muslimana, i nemoj nikoga od vas da ponese lijepo mišljenje o sebi, i o svome znanju kojeg je stjecao o načinu vjerovanja i praktikovanja vjere (mezheb), pa da se upusti u sijeljenje sa novotarima, rekavši sebi: Ja im idem kako bih se s njima raspravio, ili kako bih vidio šta misle. Njihova fitna je žešća od fitne Dedždžala, a riječi im se lijepe jače od lijepka, ali srca pale jače od plamena! Znam mnoge ljude koji su ih proklinjali i psovali i sa njima su sjedili kako bi im postupke negirali i kako bi im na šubhe odgovarali, ali su ih na lijep način, skrivenim metodama i tanjanošću nevjerstva polako naveli da postanu kao i oni!”
Šejh Ibrahim el-Ruhajli hfz., kaže: Štete koje proizilaze iz druženja i sijeljenja sa sljedbenicima strasti i novotarija su sljedeće:
1. Druženje sa sljedbenicima strasti i novotarija je veoma opasno po onoga ko to čini jer sebe izlaže mogućnosti podpadanja pod njihove sumnje, ideologiju i razmišljanje.
2. Druženje sa sljedbenicima strasti i novotarija je suprostavljanje Allahovoj dž.š., naredbi nedruženja i nesijeljenja sa takvima, kao i suprostavljanje Sunnetu Poslanika s.a.w.s., jer se slijedi put koji nije put vjernika!
3. Druženje sa sljedbenicima strasti i novotarija nam čini iste milim i dragim i urađa međusobnom ljubavlju – a naređeno nam je neprijateljevati sa takvima!
4. Druženje sa sljedbenicima strasti i novotarija je štetno po njih same jer umjesto da se bojkotom liječe, mi ih druženjem sa njima još više kvarimo!
5. Druženje sa sljedbenicima strasti i novotarija kvari rejting onome ko to čini – i ako se možda ne slaže sa njima u njihovim postupcima – pa će se to smatrati mahanom kako za razumnog tako i za pobožnog!
(Pogledaj: Mevkifu Ehlis-Sunneh vel-Džema’ah min Ehlil-Ehva’i vel-Bide’i, 2/529.)
Ovo su samo neka upozorenja braći da se paze od raznih “poznavalaca” islama, koji im tumače vjeru na način svojstven haridžijama, šijama, sufijama i ostalim bid’atima i novotarijama, koji se ne pozivaju na riječi i stavove uleme Sunneta i Džema’ata, kako onih starih tako i ovih savremenih, kako bi se sačuvali od njihovih izmišljotina, devijacija i zastranjivanja u vjeri.
Molimo Allaha dž.š., da nas održi na uputi koju nam je dao, i da nas sačuva zabludi svih bid’atskih pravaca! Amin, ja Rabbel-‘Alemin.
Priredio: Sead ef. Jasavić, prof.fikha
Preuzeto sa minber.ba
Vidi manjeŠta je toliko loše u novotarijama?
Isječak iz pitanja: https://pitajucene.com/pitanje/zasto-se-ljudi-bore-za-novotarije/ Novotarija je potvora šerijata sa nedostatkom te kako određeni vid šerijata ne odgovara ljudima u ibadetu ili njihovim ovosvjetskim potrebama. Onaj ko se približava Allahu novotarijom, kao da smatra kako Poslanik,više
Isječak iz pitanja: https://pitajucene.com/pitanje/zasto-se-ljudi-bore-za-novotarije/
Novotarija je potvora šerijata sa nedostatkom te kako određeni vid šerijata ne odgovara ljudima u ibadetu ili njihovim ovosvjetskim potrebama. Onaj ko se približava Allahu novotarijom, kao da smatra kako Poslanik, s.av.s., nije dostavio ili upotpunio dostavu objave za određenu stvar. On time smatra da šerijat nije potpun i da ga on treba upotpuniti svojom novotarijom. Bez obzira na to što je on ubijeđen da je šerijat cjelokupan i potpun, njegova djela dokazuju suprotno.
Imam Malik, rahimehullah, rekao je: ”Onaj ko u islamu učini neku novotariju smatrajući je lijepom, time tvrdi da je Muhammed, s.a.v.s., iznevjerio objavu i jer je Allah, s.v.t., rekao: ‘Danas sam vam vašu vjeru upotpunio i Svoju blagodat usavršio’, dakle, ono što tada nije bilo vjera nije ni danas.”
Ibnul-Kajjim, rahimehullah, kaže: ”Novotar potvara svoga Gospodara da nije upotpunio vjeru prije smrti Svog Poslanika, s.a.v.s., i samim tim negira riječi Uzvišenog: ‘Danas sam vam vašu vjeru upotpunio’, i smatra da Allahov Poslanik, s.a.v.s., nije dostavio objavu.”
Od štetnih posljedica novotarija jeste to da novotarija dokida ispravnu vjeru i briše sunnete. Imam Ahmed prenosi predaju u kojoj stoji da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ”Nijedan narod neće uvesti novotariju a da Allah istom mjerom od njih neće ukloniti jedan sunnet.” (Mada je poznato da je ova predaja od Ibn Mes’uda, r.a.)
Također od štetnih posljedica novotarija jeste i to da novotari izbjegavaju sunnete dok se istovremeno opterećuju novotarijama posvećujući im se maksimalnim trudom. Troše svoje imetke, podstiču na njih, umaraju se preko svojih mogućnosti, troše vrijeme na oživljavanje novotarija i obilježavanje njihovih proslava. Čak štoviše, veliki broj novotara zanemari obaveze kao što su namaz, zekat, pokornost roditeljima, rodbinske veze, naređivanje dobra i odvraćanje od zla i tome slično, ne osjećajući da su to šejtanove spletke i njegovo uljepšavanje neistine u njihovim očima.
Od štetnih posljedica novotarija jeste i to da one ubacuju raskol i razilaženje dijeleći jedinstveni ummet na stranke i grupacije, tako da svaka skupina smatra da je istina ono na čemu je ona i na šta se poziva, dok sa druge strane svako ko pokuša da osudi i spriječi određenu novotariju, smatra se neprijateljem.
Jedna od najgorih posljedica novotarije po vjeru jeste ta što novotarija predstavlja vjeru u najgorem obliku. Ona zagađuje prostor vjere, njenu čistoću, bit i suštinu, čime udaljava ljude od ulaska i slijeđenja čiste i ispravne vjere. Suvišno je spominjati najopasnije vidove novotarija koje čine šiije ili sufije na različitim manifestacijama, kao što su samoranjavanje, ples, urlikanje, udaranje bičevima, sabljama i lancima, probadanje tijela šiševima (šipkama), psovkama i proklinjanjem, korištenje muzičkih instrumenata, miješanja muškaraca i žena i svega ono što islam nikada nije podržavao. Naprotiv, islam ovakve postupke smatra izmišljotinama, lažnim ceremonijama, djelima koja su teška i koja zdrav razum i čovjekova priroda nikada neće prihvatiti.
U tom kontekstu prenosi se anegdota od vladara nemuslimana koji je prošao pored sufijskog šejha dok je sjedio sa ženama i dječacima opijajući se alkoholom, proslavljajući rođendan jednog od onih kojima su prinosili žrtve i tavafili oko njihovih kabura, pa je upitao: ”Šta oni hoće ovim postupkom?” ”Džennet”, rekoše mu odgovor. Na to on reče: ”Ako je ovo put do Dženneta, šta je onda put do Vatre?”
Preveo prof. Harmin Suljić
Vidi manjeŠejh Salih el-Fevzan
http://www.saaid.net
Zašto se ljudi bore za novotarije?
Jedan od najboljih dokaza sveobuhvatnosti i svrsishodnosti šerijata u svakom vremenu i prostoru jeste činjenica da je šerijat postavio zakonske osnove o dopuštenosti i čistoći svih stvari izuzev onoga što ocijeni nečistim i zabranjenim. Istovremeno, običaji i međuljudski odnosi (mubah) spadaju u općviše
Jedan od najboljih dokaza sveobuhvatnosti i svrsishodnosti šerijata u svakom vremenu i prostoru jeste činjenica da je šerijat postavio zakonske osnove o dopuštenosti i čistoći svih stvari izuzev onoga što ocijeni nečistim i zabranjenim. Istovremeno, običaji i međuljudski odnosi (mubah) spadaju u općedozvoljene stvari, naravno izuzev onoga što je šerijat izdvojio i definirao kao haram. Shodno tome, ugovori, kupoprodaje i trgovine, hrane i pića, prijevozna sredstva i oruđa, pomagala, patenti i različite vrste običaja (dozvoljeno) u osnovi se ubrajaju u mubah stvari, izuzev u slučaju da je šerijat nešto zabranio i osudio zbog nepravde ili prelaska granice dopuštenog ili totalne ili prevladavajuće štete.
Ovim se potvrđuje pravilo da u običajima, poslovanju i svemu spomenutom ne postoje novotarije. Onaj ko smatra suprotno, mora predočiti relevantan dokaz.
Međutim, kada je riječ o ibadetima, pravilo je sasvim suprotno. Osnova ibadeta je zabrana osim onoga što je šerijat eksplicitno naredio. Musliman nema pravo da izmisli ibadet niti mu je dopušteno da se tim ibadetom približava Allahu, s.v.t., a ako to učini, onda je novotar i u zabludi, njegov ibadet je odbačen pa makar imao lijepe namjere.
Također moramo znati da se djela ne prihvataju osim uz ispunjenje dva uvjeta:
1. da je djelo iskreno učinjeno radi Allaha i u Njegovo ime,
2. da djelo bude u potpunosti u skladu sa slijeđenjem Poslanika, s.a.v.s.
Allah, s.v.t., osudio je mušrike radi njihovih novotarija, rekavši: ”Je li oni imaju svoje ortake koji su im u vjeri propisali ono što Allah nije dopustio.”
Svi ibadeti, riječi ili djela, temelje se na šerijatu, a ne na novotarijama ili onome što neko smatra lijepim. Svi ibadeti na koje nije ukazao ili Kur’an ili sunnet ili konsenzus, ne smatraju se ibadetima. Dakle, takva djela šerijat nije dopustio, nego se smatraju novotarijama koje svome počiniocu istovremeno neće povećati ništa drugo osim udaljenost od Allaha, jer lijepa namjera u šerijatu zlo ne čini dobrim.
”Ovo je Pravi put Moj pa ga slijedite i ne slijedite stranputice da biste bili zavedeni sa Pravog puta…”
Allahov Poslanik, s.a.v.s., u svojim je hutbama govorio: ”Nabolji govor je Allahov govor, najbolja uputa je Muhammedova uputa. Najgore stvari su novotarije. Svaka novotarija je zabluda” (Muslim, Ahmed, Ibn Madže), a u predaji kod Nesaija stoji: ”…svaka zabluda završava u Vatri.”
Također nema ništa jasnije od hadisa Allahovog Poslanika, s.a.v.s., u kojem kaže: ”Držite se moga sunneta i sunneta mojih halifa nakon mene, koji će biti upućeni i upućivati na pravi put. Držite ga se tako jako kao da ga držite kutnjacima. Čuvajte se inovacija jer je svaka inovacija novotarija, a svaka novotarija je zabluda.” (Ahmed i autori Sunena)
Svako od nas mora znati da je novotarija izmišljeni pravac ili čin u vjeri za koji ne postoji dokaz iz Kur’ana ili sunneta, dok istovremeno izvršilac tim djelom želi da se približi Allahu, s.v.t.
Novotarija može biti uspostavljena kroz ibadet koji u osnovi ne postoji u šerijatu, kao što je primjer obilježavanja dana Isra i Miradža, ili Poslanikove, s.a.v.s., hidžre ili mevluda i sličnih praznovanja za koja Allah, s.v.t., u Svojoj vjeri nije dao dopuštenje ili naredbu, niti je preneseno da je takvo djelo primijenio najbogobojazniji i onaj koji se najviše trudio da savjetuje čovječanstvo, onaj kome je bilo naređeno da dostavi objavu, tj. Allahov Poslanik, s.a.v.s.
Novotarija može biti okarakterisana određenim vremenom ili mjestom za ibadet, za što ne postoji dokaz u vjeri, kao što je recimo izdvajanje posebnih mjeseci, dana ili noći, sa namazom, postom, zikrom ili dovom, kao što je slučaj sa mjesecom redžebom ili prvim petkom u tom mjesecu ili njegovom dvadeset i sedmom noći.
Novotarija može biti učinjena dodatnim svojstvom u ibadetu ili davanjem drugog oblika suprotno onome što je naređeno šerijatom, kao što je recimo ponavljanje zikra riječi ”Allah, Allah, Allah ili Hu hu hu”, dok se sa druge strane zapostavlja zikr koji je utemeljen Kur’anom i sunnetom kao izgovaranje cjelokupne rečenice ”la ilahe illallah” ili ”subhanallah, velhamdulillah ve la ilahe illallah vallahu ekber” i sličnih poznatih vidova i formi zikra. U ovakve vidove novotarija svakako spadaju zajednički glasni zikrovi, posebno nakon farz-namaza, ili zajednički zikrovi nakon obavljenih namaza predvođeni ”solistom” bez opravdanog podučavanja na koje se stalno pozivaju.
Novotarija može biti također određivanjem posebnog broja za ibadet bez šerijatskog dokaza. Primjer toga je da neko odredi istigfar, tesbih sa pet hiljada puta u jednom danu, ili bilo koji drugi broj koji izmisli osoba ne oslanjajući se na šerijatske izvore. Ovo je posebno zastupljeno danas u našem vremenu kod slanja SMS-ova ili e-mail pisama smatrajući da ako se pošalje određeni broj pisama ili poruka da je učinio veliko djelo za islam.
Allah, s.v.t., zabranio je novotarije i upozorio na njihovu opasnost. Neko će postaviti pitanje:
Šta je toliko loše u novotarijama?
Novotarija je potvora šerijata sa nedostatkom te kako određeni vid šerijata ne odgovara ljudima u ibadetu ili njihovim ovosvjetskim potrebama. Onaj ko se približava Allahu novotarijom, kao da smatra kako Poslanik, s.av.s., nije dostavio ili upotpunio dostavu objave za određenu stvar. On time smatra da šerijat nije potpun i da ga on treba upotpuniti svojom novotarijom. Bez obzira na to što je on ubijeđen da je šerijat cjelokupan i potpun, njegova djela dokazuju suprotno.
Imam Malik, rahimehullah, rekao je: ”Onaj ko u islamu učini neku novotariju smatrajući je lijepom, time tvrdi da je Muhammed, s.a.v.s., iznevjerio objavu i jer je Allah, s.v.t., rekao: ‘Danas sam vam vašu vjeru upotpunio i Svoju blagodat usavršio’, dakle, ono što tada nije bilo vjera nije ni danas.”
Ibnul-Kajjim, rahimehullah, kaže: ”Novotar potvara svoga Gospodara da nije upotpunio vjeru prije smrti Svog Poslanika, s.a.v.s., i samim tim negira riječi Uzvišenog: ‘Danas sam vam vašu vjeru upotpunio’, i smatra da Allahov Poslanik, s.a.v.s., nije dostavio objavu.”
Od štetnih posljedica novotarija jeste to da novotarija dokida ispravnu vjeru i briše sunnete. Imam Ahmed prenosi predaju u kojoj stoji da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ”Nijedan narod neće uvesti novotariju a da Allah istom mjerom od njih neće ukloniti jedan sunnet.” (Mada je poznato da je ova predaja od Ibn Mes’uda, r.a.)
Također od štetnih posljedica novotarija jeste i to da novotari izbjegavaju sunnete dok se istovremeno opterećuju novotarijama posvećujući im se maksimalnim trudom. Troše svoje imetke, podstiču na njih, umaraju se preko svojih mogućnosti, troše vrijeme na oživljavanje novotarija i obilježavanje njihovih proslava. Čak štoviše, veliki broj novotara zanemari obaveze kao što su namaz, zekat, pokornost roditeljima, rodbinske veze, naređivanje dobra i odvraćanje od zla i tome slično, ne osjećajući da su to šejtanove spletke i njegovo uljepšavanje neistine u njihovim očima.
Od štetnih posljedica novotarija jeste i to da one ubacuju raskol i razilaženje dijeleći jedinstveni ummet na stranke i grupacije, tako da svaka skupina smatra da je istina ono na čemu je ona i na šta se poziva, dok sa druge strane svako ko pokuša da osudi i spriječi određenu novotariju, smatra se neprijateljem.
Jedna od najgorih posljedica novotarije po vjeru jeste ta što novotarija predstavlja vjeru u najgorem obliku. Ona zagađuje prostor vjere, njenu čistoću, bit i suštinu, čime udaljava ljude od ulaska i slijeđenja čiste i ispravne vjere. Suvišno je spominjati najopasnije vidove novotarija koje čine šiije ili sufije na različitim manifestacijama, kao što su samoranjavanje, ples, urlikanje, udaranje bičevima, sabljama i lancima, probadanje tijela šiševima (šipkama), psovkama i proklinjanjem, korištenje muzičkih instrumenata, miješanja muškaraca i žena i svega ono što islam nikada nije podržavao. Naprotiv, islam ovakve postupke smatra izmišljotinama, lažnim ceremonijama, djelima koja su teška i koja zdrav razum i čovjekova priroda nikada neće prihvatiti.
U tom kontekstu prenosi se anegdota od vladara nemuslimana koji je prošao pored sufijskog šejha dok je sjedio sa ženama i dječacima opijajući se alkoholom, proslavljajući rođendan jednog od onih kojima su prinosili žrtve i tavafili oko njihovih kabura, pa je upitao: ”Šta oni hoće ovim postupkom?” ”Džennet”, rekoše mu odgovor. Na to on reče: ”Ako je ovo put do Dženneta, šta je onda put do Vatre?”
Preveo: Harmin Suljić
Vidi manjeŠejh Salih el-Fevzan
http://www.saaid.net
Je li zabranjena upotreba aplikacije FaceApp?
Alejkumusselam. Pošto je propis o nečemu ogranak ispravnog poimanja istog u stvarnosti, na samom početku navest ćemo definiciju Face App-a. FaceApp je mobilna aplikacija razvijena od strane ruske kompanije Vireless Lab koja koristi vještačku inteligenciju za generisanje visoko realne transformacijeviše
Alejkumusselam.
Pošto je propis o nečemu ogranak ispravnog poimanja istog u stvarnosti, na samom početku navest ćemo definiciju Face App-a.
FaceApp je mobilna aplikacija razvijena od strane ruske kompanije Vireless Lab koja koristi vještačku inteligenciju za generisanje visoko realne transformacije lica na fotografijama. Aplikacija može transformisati lice da se smije, da izgledate mlađe ili starije, ili promjenite pol.
Oko propisa upotrebe ove aplikacije savremena ulema ima dva stava:
Prvi stav- da je zabranjeno.
Ovo je stav većine selefijskih učenjaka, shodno onome što sam uspio istražiti. Između ostalih, ovo je stav Saliha Fevzana, Abdulaziza Tarifija, Abdulaha Silmija i drugih.
Njihov osnovni argument zabrane jeste da ova aplikacija potpada pod zabranjeno mjenjanje Allahovog stvaranja koje je došlo u kur'anskom ajetu.
Ispravno je, a Allah zna najbolje, da je dokazivanje zabrane ovim argumentom upitno, jer se zabranjeno mjenjanje Allahovog stvaranja ne odnosi na sve oblike, niti je opće prirode.
Na primjer, plastične operacije uljepšavanja su vid zabranjenog mjenjanja Allahovog stvaranja ako je cilj tih operacija uljepšavanje izgleda tijela, međutim dozvoljene su plastične operacije zbog otklanjanja tjelesne mahane urođenje ili stečene.
A ono što dodatno čini ovaj argument neprikladnim je to što ovdje nije riječ o živom biću čiji oblik u kom je stvoren se mjenja, nego je riječ o zabavnoj aplikaciji koja koristi slike ljudi.
Drugi stav- Dozvola korištenja ove aplikacije, uz to da je zabranjena upotreba tih slika jer pretstavljaju obmanu i prevaru.
Ovo je stav doktora islamskog prava Ahmeda el- Avnija.On argumentiranje prethodnog stava smatra smiješnim i kaže da se jedino može govoriti o zabrani upotrebe slika ako bi se izrađivale ovom aplikacijom i koristile u razne svrhe jer to pretstavlja prevaru i obmanu.
Bliži i ispravniji stav, a Allah zna najbolje, jeste drugo mišljenje.
Ve billahi tevfik.
Dr Zijad Ljakić
Preuzeto sa zvaničnog facebook profila
Vidi manjehttps://m.facebook.com/story.php?story_fbid=1603671039764758&substory_index=0&id=423679737763900
Da li je lejletul-Bera’et – sunnet ili novotarija?
Ali b. Ebi Talib r.a., prenosi da je Poslanik s.a.w.s., rekao: „Kada nastupi polovična noć mjeseca Ša’abana, klanjajte te noći, i ispostite taj dan, jer Allah dž.š., pri zalasku sunca toga dana, silazi na ovodunjalučko nebo, govoreći: Ima li ko da oprosta traži pa da mu oprostim, ima li ko da opskrbviše
Ali b. Ebi Talib r.a., prenosi da je Poslanik s.a.w.s., rekao: „Kada nastupi polovična noć mjeseca Ša’abana, klanjajte te noći, i ispostite taj dan, jer Allah dž.š., pri zalasku sunca toga dana, silazi na ovodunjalučko nebo, govoreći: Ima li ko da oprosta traži pa da mu oprostim, ima li ko da opskrbu traži pa da ga opskrbim, ima li iskušanog pa da ga spasim, ima li…, ima li…, sve do nastupa zore.“ (Da’if. Sunen, Ibnu Madždže, br.1388.; Šu’abul-Iman, Bejheki, br.3542.))
Ajša r.a., kaže: „Jedne noći mi se iz kreveta izgubi Allahov Poslanik s.a.w.s., pa izađoh da vidim kud’ je, kad on bijaše na mezarju Beki’a, podignute glave prema Nebesima. Reče: O Ajša, bojiš li se to da te Allah i Njegov Poslanik ne varaju? Rekoh: Allahov Poslaniče, posumnjala sam da nisi otišao kod neke od drugih žena. Poslanik s.a.w.s., joj reče: Allah dž.š., silazi na dunjalučko nebo, u polovičnoj noći mjeseca Ša’abana, opraštajući grijehe više nego što ima dlaka u runima ovaca plemena Kelb!“ (Šejh Albani rhm., ovaj hadis smatra da’ifom-slabim. Sunen, Tirmizi, br.739.; Sunen Ibnu Madždže, br.1389.)
U drugoj predaji stoji: „…O Ajša, bojiš li se to da te Allah i Njegov Poslanik ne varaju? Došao mi je Džibril, i rekao: Ova noć je polovična noć mjeseca Ša’abana; Allah ove noće oslobađa Svoje robove džehennemske vatre, onoliko koliko ima dlake u runima ovaca plemena Kelb. Te noći Allah neće pogledati u mušrika, svađalicu, onoga koji kida rodbinske veze, onoga čija se odjeća vuče po zemlji, neposlušnika prema roditelju, niti u alkoholičara. Zatim, maknu sa sebe ogrtač, pa mi reče: O Ajša, hoćeš li mi dozvoliti da klanjam večeras? Rekoh: Hoću, na mjestu baba i majke si mi. Pa je počeo klanjati namaz, zadržavši se mnogo na sedždi, toliko da sam pomislila da je umro, pa ga dotakoh svojom rukom po stopalima, od čega se mrdnuo, što me obradova, i tada sam ga čula kako na sedždi izgovara: „Utječem se Tvom oprostu od Tvoje kazne, i Tvome zadovoljstvu od Tvoje srdžbe, i Tebi od Tebe. Veličanstveno nek’ je Lice Tvoje, ne mogu naći riječi da Te pohvalim; Ti si najbolje hvaljen onako kako si Sam Sebe pohvalio.“ Kada je osvanuo, ja ponovih ove riječi Poslaniku s.a.w.s., pa reče: O Ajša, jesil ih naučila? Rekoh: Da. Reče: uči ih i druge podučavaj ovim riječima, jer me je Džibril a.s., podučio ovim riječima, naredivši mi da ih ponavljam dok sam na sedždi.“ (Da’if. Šu’abul-Iman, Bejheki, 5/363.)
U trećoj predaji stoji: „…Da li znaš šta se dešava u ovoj noći? Reče: Šta, o Allahov Poslaniče? Reče: Te noći se određuje rođenje svakog djeteta ademovog, za tu godinu, i te noći se određuje smrt svakog djeteta ademovog, za tu godinu, i u njoj se uzdižu djela, i te noći se spušta opskrba-nafaka…“ (Hadis Munker, Feda’ilul-Evkat, Bejheki, 1/128.; Da’if, Miškatul-Mesabih, br.1305.)
Ebu Musa el-Eš’ari r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: „Allah dž.š., se obznanjuje u polovičnoj noći mjeseca Ša’abana, opraštajući svim Svojim stvorenjima, izuzev mušrika i svađalice (mušahin).“ (Sunen, Ibnu Madždže, br.1390.) „Te noći, Allah objavljuje Meleku-Smrti imena svih onih koje treba usmrtiti u toj godini.“ (Hadis da’if. Pogledaj: el-Mudžalesa ve Dževahirul-‘Ilm, el-Dejnuri, br.944.)
Abdullah b. Amr r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: „U polovičnoj noći mjeseca Ša’abana, Allah dž.š., se obznanjuje Svojim stvorenjima, opraštajući svim Svojim robovima, izuzev svađalice i ubice.“ (Šejh Šu’ajb Arna’ut kaže: Sahih le-ševahidihi, dok je lanac ove predaje da’if-slab. Musned, Ahmed b. Hanbel, br.6642.)
Ebu Sa’alebe el-Hušenij rhm., prenosi da je Poslanik s.a.w.s., rekao: „Kada nastupi polovična noć mjeseca Ša’abana, Allah dž.š., se obznanjuje Svojim robovima, pa će oprostiti vjerniku, a kafira će odgoditi, a zavidnike će ostaviti sve do momenta dok se oni zavisti ne ostave!“ (Šu’abul-Iman, br.3551.)
Ajša r.a., kaže: „Jedne noći je Poslanik s.a.w.s., ustao klanjati namaz, pa se toliko dugo zadržao na sedždi da sam pomislila da je umro. Ustadoh, pa ga dotakoh po prstima, na što se on pokrenu i povrati unazad; diže se sa sedžde i završi svoj namaz, pa reče: O Ajša, misliš li to da te Poslanik s.a.w.s., vara? Rekoh: Ne, tako mi Allaha, o Allahov Poslaniče, već sam pomislila da si si preselio dok si bio na sedždi. Reče: Znaš li koja je ovo noć? Rekoh: Allah i Njegov Poslanik to najbolje znaju. Reče: Ovo je polovična noć mjeseca Ša’abana, u kojoj se Allah dž.š., objavljuje Svojim robovima, opraštajući onima koji oprosta traže, udjeljujući milost onima koji milosti traže, dok se na one zavidne i ne osvrće.“ (Šejh Albani ocjenjuje ovu predaju slabom-da’if. Pogledaj: Da’iful-Džami’ el-Sagir, br.3662.; Šu’abul-Iman, Bejheki, br.3554., i kaže: Hadis je mursel-džejjid.)
Osman b. Ebil-‘As r.a., prenosi da je Poslanik s.a.w.s., rekao: „Kada nastupi polovična noć mjeseca Ša’abana, glasnik vikne: Ima li ko da oprosta traži pa da mu se oprosti, ima li ko šta da traži pa da mu se poda. Niko neće nešto tražiti a da mu se neće dati izuzev bludnice i mušrika.“ (Šu’abul-Iman, Bejheki, br.3555.)
Osman b. Muhammed el-Ahnes rhm., kaže: „Sudbina se kida od Ša’abana do Ša’abana. Čovjek će se oženiti i rodiće mu se dijete, a ime mu je zapisano međ’ mrtvace!“ (Šu’abul-Iman, br.3558.)
Alija r.a., kaže: „Vidio sam Allahovog Poslanika s.a.w.s., u polovičnoj noći mjeseca Ša’abana, kako je ustao i klanjao 14 rekata, nakon kojih je sjeo i proučio Fatihu, Ihlas, Felek, Nas po 14X, i Ajetul-Kursijju 1X. Kada je završio s namazom, pitah ga za to što je činio, pa reče: Ko bude činio ovo što si ti vidio, isto kao da je učinio 20 hadžova koji su mu primljeni, i kao da je postio kabul post 20 godina. Ako toga jutra osvane kao postač, kao da je ispostio dvije godine – godinu prošlu i godinu buduću.“ Imam Ahmed rhm., je rekao: Ovaj hadis mi liči na izmišljeni-mevdu’ hadis, i ovaj hadis je Munker. (Hadis je mevdu’. El-Mevdu’at, Ibnul-Dževzi; Šu’abul-Iman, br.3559.)
Stav šejhul-islama Ibnu Tejmijje rhm.
Šejhul-Islam Ibnu Tejmijje rhm., kaže: „Bilježe se razne merfu’ hadisi i eseri-predaje koje nam potvrđuju vrijednost polovične noći mjeseca Ša’abana, i bilo je međ’ pripadnicima Selefa onih koji su tu noć oživljavali namazom, a isto tako se bilježe sahih hadisi koji govore o vrijednosti posta u mjesecu Ša’abanu.
Od uleme Selefa, kako one iz Medine a tako i onih kasnijih, je bilo i onih koji su negirali vrijednosti polovične noći mjeseca Ša’abana, osporavajući ispravnost hadisa koji govore o njoj, poput hadisa koje bilježe Tirmizi, Ibnu Madždže, Ahmed rhm.: „Allah te noći oprašta više grijeha nego li što ima dlake u runima ovaca plemena Kelb.“ Oni smatraju da je polovična noć mjeseca Ša’abana ista kao i sve ostale noći.
Ono na čemu je velik broj uleme, ili većina uleme, od uleme našeg mezheba i ostalih, jeste da polovična noć mjeseca Ša’abana ima svoje fadilete i vrijednost, na šta nam ukazuju tekstovi imama Ahmeda rhm., zbog mnoštva hadisa koji govore o vrijednosti ove noći, kao i zbog mnoštva selefijskih esera koji govore o njoj. Neke od tih vrijednosti se spominju u Mesnedima i Sunenima, i ako je također mnogo čega i izmišljeno po ovom pitanju.
Što se tiče odvajanja 15 dana mjeseca Ša’abana postom, to nema utemeljenja, i postiti samo njega je mekruh. Isto tako, praviti od 15 dana mjeseca Ša’abana praznik, kada će se spremati posebna jela, i oblačiti posebna odjela – to će se smatrati izmišljenom novotarijom koja nema utemeljenja.
Isti je slučaj i sa onim što je izmišljeno u 15 noći mjeseca Ša’abana, od uspostavljanja džema’ata u džamijama radi klanjanja Elfijja-namaza, kao i po ostalim mesdžidima. Ovo okupljanje radi nafila namaza, određenog mjestom i vremenom i brojkom i određenim učenjem – nije propisano i takvo što je mekruh. Hadis koji govori o namazu Elfijji, je, uz saglasnost sve uleme, izmišljen i lažan (mevdu’).“ (Pogledaj: Iktida’ul-Siratil-Mustekim, 2/138.)
Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., kaže: „Što se tiče polovične noći mjeseca Ša’abana, ona je vrijedna, i bilo je međ’ Selefom onih koji su tu noć provodili u namazu, a što se tiče okupljanja u džamijama radi klanjanja Elfijja namaza u džematu to je bid’at.“ (Pogledaj: el-Ihtijarat el-Fikhijje, 1/428.; el-Fetava el-Kubra, 5/344.)
Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., u odgovoru na pitanje: Namaz u polovičnoj noći mjeseca Ša’abana? – kaže: „Ako čovjek bude, u polovičnoj noći mjeseca Ša’abana klanjao sam namaz, ili sa nekim u džematu, kao što su to činili neki pripadnici Selefa, to je lijepo. Ali, ako je u pitanju okupljanje u džamijama, radi klanjanja određenog namaza od 100 rekata, sa učenjem 1000x sure Ihlas to je bid’at-novotarija, koju ne smatra pohvaljenim niko od islamske uleme, a Allah najbolje zna.“ (Pogledaj: Medžmu’ul-Fetava, 23/131.; el-Fetava el-Kubra, 2/262.)
Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., kaže: „Što se tiče polovične noći mjeseca Ša’abana, o njenoj vrijednosti se bilježe hadisi i eseri kao što se također od jednog dijela Selefa bilježi da su tu noć provodili u namazu. Dakle, ako tu noć bude čovjek provodio u namazu, pa već su ga u tome prestigli neki od pripadnika Selefa, pa će za tu svoju praksu imati dokaz, i neće mu se djelo negirati, a što se tiče klanjanja namaza u toj noći, džematile, to se temelji na optem pravilu propisanosti okupljanja na pokornosti, ibadetu i dobrim djelima. To okupljanje se djeli na dvije vrste: okupljanje koje je pritvrđeni sunnet, koji je nekada vadžib a nekada mustehabb, poput okupljanja radi klanjanja pet dnevnih namaza, džume, bajama, namaza radi pomračenja Sunca i Mjeseca, namaza radi traženja kiše, teravih-namaza; sve je ovo pritvrđeni sunnet kojeg treba čuvati i na njemu istrajavati. Druga vrsta je nepritvrđeni sunnet poput okupljanja radi džematlijskog klanjanja dobrovoljnog namaza poput klanjanja noćnog namaza, ili okupljanja radi učenja Kur’ana, zikrullaha, dove. Sve ovo je dozvoljeno, do momenta ako se navedeno uzme za pritvrđeni adet i običaj i stalnu i redovnu praksu. Poslanik s.a.w.s., je po nekada klanjao noćni namaz u džematu, ali mu to nije bila redovna praksa, a isto tako su njegovi ashabi znali da kažu nekom od njih da im uči Kur’an a oni da slušaju. Omer b. el-Hattab r.a., bi znao reći Ebu Musa el-Eš’ariju r.a., podsjeti nas na našeg Gospodara, pa bi im on učio Kur’an, dok bi oni slušali.“ (Pogledaj: Medžmu’ul-Fetava, 23/132.; Kutub ve Resa’il ve Fetava Ibnu Tejmijje fil-Fikhi, 23/133.)
Šejhul-Islam Ibnu Tejmijje rhm., kaže: „Ono što se prenosi da se klanja određeni i posebni namaz u polovičnoj noći mjeseca Ša’abana, ili prve džume mjeseca Redžeba, ili 27 noći mjeseca Redžeba – sve je to laž i neispravno. Također i klanjanje svakog namaza u kojem se određuje učenje posebnih ajeta ili sura ili tesbiha – sve je to lažno i izmišljeno shodno općoj saglasnosti sve hadiske uleme koji se jedino razilaze na dva mišljenja kada je Tesbih-namaz u pitanju.“ (Pogledaj: Minhadžul-Sunneh el-Nebevijjeh, 7/315.)
Stavovi ostale islamske uleme:
Imam Ebul-‘Ala el-Mubarekfuri rhm., kaže: „O vrijednosti polovične noći mjeseca Ša’abana govore brojni hadisi, koji nam svi zajedno ukazuju na to da ova noć ima asla i utemeljenja u islamu.“ (Pogledaj: Tuhfetul-Ahvezi, br.670., 2/277.)
Imam el-Bejheki rhm., kaže: „Po ovom pitanju se bilježe brojne neispravne predaje (ehadis-menakir), koje se prenose od nepoznatih ljudi (ruvat medžhulun). Mi smo u poglavlju: el-De’avat, spomenuli samo dva hadisa.“ (Pogledaj: Šu’abul-Iman, Bejheki, br.3554.)
Imam el-Kurtubi rhm., kaže: „Po pitanju vrijednosti polovične noći mjeseca Ša’abana, i odredbe života i smrti u toj noći, nema jakog hadisa na kojeg bi se oslonili po tom pitanju, tako da se ne treba ni osvrtati na njih.“ (Pogledaj: Tefsirul-Kurtubi, 16/128.)
Da je odvajanje polovične noći-dana mjeseca Ša’abana, bilo postom bilo namazom, bid’at-novotarija, na koju treba ljude upozoravati, zbog toga što se sve to temelji na slabim i lažnim hadisima, toga su stava i sljedeći šejhovi: Ibnu Baz, Ibnu Usejmin, Ibnu Džibrin, Abdurrezzak Afifi, Bekr Ebu Zejd, Abdullah b. Gudejjan, Abdul-Muhsin Abbad, Salih Fevzan, Sulejman el-‘Ulvan, Muhammed Salih el-Munedždžid, i ostali šejhovi.
Svake noći je propisano i sunnet klanjati noćni namaz; srednje bijele dane svakog mjeseca je sunnet postiti; Allah dž.š., silazi na ovodunjalučko nebo svake noći radi oprosta grijeha ljudima i davanja nafake; na kraju svake noći je propisano istigfar činiti itd..
Na osnovu svega navedenog za pravog muslimana bi trebalo da je svaka noć „Bera’et“ tj. čišćenje i distanciranje od grijeha, a ne samo jedna noć u mjesecu Ša’abanu, a Allah najbolje zna!
Priredio: Sead ef. Jasavić, prof.fikha
Vidi manjeImam „Sultanija“ džamije, Plav, CG
http://minber.ba/polovina-no-mjeseca-aabana-lejletul-beraet/
Koje su vrste i primjeri Allahove volje?
Kada govorimo o Allahovoj volji, razlikujemo sljedeće dvije vrste: 1. Allahova kosmička, kaderska volja (irādetun kevnijjetun kaderijja) ili, drugim riječima kazano, Njegovo sveopće htijenje. U ovu vrstu Allahove volje uvrštavaju se apsolutno sva dešavanja i svi procesi u kosmosu, bez ikakvog izuzetviše
Kada govorimo o Allahovoj volji, razlikujemo sljedeće dvije vrste:
1. Allahova kosmička, kaderska volja (irādetun kevnijjetun kaderijja) ili, drugim riječima kazano, Njegovo sveopće htijenje. U ovu vrstu Allahove volje uvrštavaju se apsolutno sva dešavanja i svi procesi u kosmosu, bez ikakvog izuzetka. Naprimjer, Allahovom kosmičkom voljom vjernik je vjernik, a nevjernik je nevjernik. Isto tako, ovom vrstom Allahove volje neki ljudi bivaju Mu pokorni, a drugi nepokorni. Sve se, dakle, odvija shodno Allahovoj sveobuhvatnoj volji i Njegovom htijenju.
Primjere ove vrste Allahove volje nalazimo u sljedećim ajetima:
…A kada Allah jednom narodu htjedne zlo, niko to ne može spriječiti… (Er-Ra‘d, 11)
Onome koga Allah želi uputiti – On prsa njegova prema islamu širokim učini, a onome koga želi u zabludi ostaviti – On prsa njegova tijesnim i mučnim učini kao kad čini napor da se na nebo popne… (El-En‘am, 125).
2. Šerijatska, vjerska volja (irādetun šer‘ijjetun dīnijja), koja podrazumijeva samo ono što Allah voli i sa čime je zadovoljan.
U primjere ove vrste Allahove volje ubrajamo ono na što ukazuju sljedeći ajeti:
…Allah želi da vam olakša, a ne da poteškoće imate…” (El-Bekara, 185)
Allah želi da vam oprosti… (En-Nisa, 27)
…Allah ne želi da vam pričini poteškoće, već želi da vas učini čistim… (El-Maida, 6)[1]
Razlika između dvije vrste Allahove volje[2]
Između ove dvije vrste Allahove volje postoje određene razlike koje svaku od njih čine posebnom i specifičnom. U te razlike, između ostalog, ubrajamo i sljedeće:
1. Allahovom kosmičkom, kaderskom voljom dešava se i ono što Uzvišeni Allah voli i sa čime je zadovoljan, ali i ono što On ne voli i sa čime nije zadovoljan, a što se tiče Allahove šerijatske volje, ona obuhvata samo ono što On voli i sa čime je zadovoljan. Dakle, Allahova kosmička volja u suštini je sinonim za Njegovo sveobuhvatno htijenje, dok je Allahova šerijatska volja sinonim za ono što On voli i sa čime je zadovoljan.
2. Svojom kosmičkom voljom Uzvišeni Allah ponekad želi i stvara nešto što Mu nije samo po sebi cilj, kao što je, naprimjer, stvaranje Iblisa i ostalih vidova zla, a iz čijeg će postojanja proisteći mnogi vidovi dobra i onoga što Uzvišeni Allah voli, kao što su pokajanje, borba čovjeka sa samim sobom[3] i tome slično.
Kada je pak riječ o Allahovoj šerijatskoj volji, njome Uzvišeni Allah želi baš ono što Mu samo po sebi i jeste cilj. Naprimjer, On želi da Mu se iskazuje pokornost, voli da Mu se bude pokorno,
3. On je pokornost (robovima) i propisao i u suštini je njome zadovoljan.
Ono što je Uzvišeni Allah odlučio Svojom kosmičkom voljom, to se bespogovorno mora i desiti, jer ono što je On odlučio, tako mora i biti. Takav je slučaj, recimo, sa rođenjem djeteta ili smrću određenog čovjeka i tome slično.
S druge strane, Allah Svojom šerijatskom voljom nešto želi, ali nije nužno da će se to i ostvariti. Takav je, primjerice, slučaj sa ljudima i njihovim prihvatanjem islama – Uzvišeni Allah želi to Svojom šerijatskom voljom koja će se nekada ispuniti, a nekada neće, a da je suprotno, tj. da je kod ovog slučaja posrijedi Njegova kosmička volja, svi bi ljudi postali muslimani.
4. Allahova kosmička volja veže se za činjenicu da je samo Allah Gospodar i da samo On stvara, dok se Njegova šerijatska volja veže za Njegovo pravo da se samo Njemu ibadet čini i da se po Njegovom šerijatu postupa.
5. Djelovanje obje vrste Allahove volje, dakle i kosmičke i šerijatske, zamjećujemo kod vjernika koji se pokorava Uzvišenom Allahu. Naprimjer, onaj ko klanja namaze, kod njega su se sjedinile i kosmička i šerijatska Allahova volja, jer je klanjanje namaza, koji je Allah svakako i naredio, Njemu drago djelo. On je zadovoljan sa onim ko klanja namaz i On voli da se ova dužnost obavlja. Dakle, posmatrano s ove strane, radi se o Allahovoj šerijatskoj volji, a činjenica da je Njegov rob u praksu sproveo ovo djelo, tj. da je klanjao namaz, upućuje na to da se radilo i o Allahovoj kosmičkoj volji, jer je On želio da se u biti takvo nešto i desi, pa se to neminovno i moralo desiti. Iz ovoga što smo kazali jasno je da djelovanje obje vrste Allahove volje možemo uočiti kod Allahovog pokornog roba.
Samo Allahovu kosmičku volju možemo uočiti kod nevjernika koji ispovijeda nevjerstvo ili kod grješnika koji čini grijehe i sramotna djela. Činjenica da prvi ispovijeda nevjerstvo, a da drugi čini grijehe, najbolji je dokaz da je Uzvišeni Allah htio da oni učine to što su i učinili, jer se bez Njegove volje i Njegovog htijenja ništa ne može ni dogoditi. S druge strane, činjenica da Uzvišeni Allah ne voli ni nevjerstvo ni griješenje, niti je zadovoljan sa time da ljudi čine nevjerstvo ili grijehe, najbolje govori da se u ovom slučaju radi samo o Njegovoj kosmičkoj volji, a nikako i šerijatskoj.
Djelovanje samo Allahove šerijatske volje uočavamo kod nevjernika koji nije primio islam, što mu je u osnovi naređeno, i kod grješnika koji čini grijehe, iako je obavezan da ih se kloni. Dakle, Uzvišeni Allah želi i voli da nevjernik primi islam i da se grješnik prođe grijeha, i, s te strane, posrijedi je Allahova šerijatska volja, dok, s druge strane, činjenica da se takvo nešto nije desilo i pored toga što je Uzvišeni Allah to naredio i što On to želi, ukazuje da je u ovom slučaju riječ samo o Njegovoj šerijatskoj volji.
6. Ukoliko se uzme u obzir da Allahova kosmička volja obuhvata i ono što Uzvišeni Allah ne voli i sa čime nije zadovoljan, kakav je primjer, recimo, sa nevjerstvom i grijesima, ona je, u tom slučaju, općenitija i obuhvatnija od Allahove šerijatske volje. Međutim, usljed činjenice da zbog ove, Allahove kosmičke volje, nevjernik neće primiti islam, niti će grješnik ostaviti grijehe, ona je, u ovom slučaju, specifičnija od Allahove šerijatske volje.
Gledajući iz drugog ugla, Allahova šerijatska volja specifičnija je i obuhvatnija od Allahove kosmičke volje, ukoliko se uzme u obzir da ona obuhvata apsolutno sve što je Uzvišeni Allah naredio i sa čime je zadovoljan, bez obzira da li to (od Njegovih robova) bilo sprovedeno u djelo ili ne. Istovremeno, ova vrsta Allahove volje, dakle Allahova šerijatska volja, specifičnija je od kosmičke, ukoliko se uzme u obzir da se posredstvom Allahove kosmičke volje dešava i ono što Uzvišeni Allah nije naredio, kao i ono sa čime On nije zadovoljan.
Ovo su bile neke razlike između Allahove kosmičke i šerijatske volje. Onaj ko ih pojmi i dobro shvati, bit će sačuvan od mnogobrojnih sumnji i nedoumica koje su na krivi put navele i u zabludu odvele veliki broj ljudi. Također, ko na sve vrste ljudskih djela (bila ona dobra ili loša) bude gledao kroz prizmu ove dvije vrste Allahove volje, imat će izoštren vid i sve će dobro percipirati i shvatiti, dok će, s druge strane, onaj ko bude u vidu imao samo Allahov šerijat (tj. samo Allahovu šerijatsku volju), bez obraćanja pažnje na Njegov kader (tj. Njegovu kosmičku volju) i suprotno, (zauvijek) ostati slijep na jedno oko.[4]
Nekoliko primjera šerijatskog i kosmičkog[5]
Baš kao što razlikujemo kosmičko-kadersku i šerijatsko-vjersku Allahovu volju, na isti način posmatramo i veliki broj drugih islamskih, dogmatsko-šerijatskih pojmova, kao što su: el-kitāba (zapisivanje), el-emr (naredba), el-izn (dozvola), el-dža‘l (činjenje), el-kelimāt (riječi), el-ba‘s (slanje), el-irsāl (slanje), et-tahrīm (zabrana), el-ītā (davanje), el-kurh (prezir). Sličnih pojmova ima još mnogo, a svaki od njih možemo podijeliti na kosmički i šerijatski.
Slijede primjeri kosmičkog i šerijatskog za svaki od spomenutih pojmova:
El-kitāba (zapisivanje);
kosmičko zapisivanje:
Allah je zapisao: “Ja i poslanici Moji sigurno ćemo pobijediti!…” (El-Mudžadela, 21);
šerijatsko zapisivanje:
…Propisuje vam se post… (El-Bekara, 183).
El-emr (naredba);
kosmička naredba:
I naredba Naša samo je jedna riječ – sve bude u tren oka (El-Kamer, 50);
šerijatska naredba:
Allah uistinu naređuje pravednost i dobročinstvo… (En-Nahl, 90).
El-izn (dozvola);
kosmička dozvola:
…ali oni time (tj. sihrom) nikome nisu bez Allahove dozvole mogli nauditi… (El-Bekara, 102);
šerijatska dozvola:
…Reci: “Da li vam je Allah to dozvolio ili Allaha potvarate?” (Junus, 59)
Zar oni da imaju božanstva koja im propisuju da vjeruju ono što Allah nije dozvolio? (Eš-Šura, 21).
El-dža‘l (činjenje[6]);
kosmičko činjenje:
…I tako Allah čini kaznu onima koji ne vjeruju. (El-En‘am, 125);
šerijatsko činjenje:
Allah nije učinio ni behiru, ni saibu, ni vasilu, a ni hama…[7] (El-Maida, 103).
Što se tiče ajeta:
Allah je učinio da Kaba, Časni hram, bude preporod za ljude… (El-Maida, 97),
u njemu nalazimo primjer i za kosmičko i za šerijatsko činjenje, jer je Uzvišeni Allah Svojom kosmičkom odredbom Kabu učinio svetom, a i Svojim šerijatom zahtijeva da je ljudi drže svetom.
El-kelimāt (riječi);
kosmičke riječi:
Tako se obistinila riječ Gospodara tvoga da neće (po)vjerovati oni koji u grijehu žive (Junus, 33);
šerijatske riječi:
Ako te neki od mnogobožaca zamoli za zaštitu, ti mu zaštitu podaj sve dok ne posluša Allahove riječi… (Et-Tevba, 6).
I kosmičke i šerijatske riječi sadržane su u ajetu:
…i ona je u riječi Gospodara svoga i knjige Njegove povjerovala… (Et-Tahrim, 12).
El-ba‘s (slanje);
kosmičko slanje:
…poslali smo protiv vas robove Naše… (El-Isra, 5);
šerijatsko slanje:
…i Allah je slao vjerovjesnike da donose radosne vijesti… (El-Bekara, 213),
On je neukima poslao Poslanika… (El-Džumua, 2).
El-irsāl (slanje)[8];
kosmičko slanje:
On je Taj koji šalje vjetrove… (El-A‘raf, 57);
šerijatsko slanje:
On po Poslaniku Svome šalje uputu i vjeru istinitu… (Es-Saff, 9).
Et-tahrīm (zabrana);
kosmička zabrana:
A Mi smo mu već odranije bili zabranili dojilje… (El-Kasas, 12);
šerijatska zabrana:
…a zabranjuje vam se da na kopnu lovite dok obrede hadža obavljate… (El-Maida, 96).
El-ītā (davanje);
kosmičko davanje:
…a Allah daje vlast kome On hoće… (El-Bekara, 247);
šerijatsko:
…Čvrsto prihvatite ono što vam dajemo i budite poslušni!… (El-Bekara, 93).
El-kurh (prezir);
kosmički prezir:
…ali je Allah prezreo da idu, pa ih je zadržao… (Et-Tevba, 46);
šerijatski prezir:
Sve je to prezreno, Gospodaru tvome mrsko (El-Isra, 38).
Što se tiče razlika između kosmičkog i šerijatskog u ovim pojmovima, one odgovaraju razlikama između kosmičko-kaderske i šerijatsko-vjerske Allahove volje, o čemu je prethodno bilo riječi.
Nastaviće se…
____________________________
Naslov originala: El-Imanu bil-kada’i vel-kader
Naslov prijevoda: Vjerovanje u Allahovo određenje i sudbinu
Autor: Muhammed b. Ibrahim el-Hamed
Knjigu pregledao i svojim komentarima i opaskama popratio: Abdulaziz b. Abdullah b. Baz
Recenzija prijevoda: prof. dr. Zuhdija Hasanović.
Preveo: Amir Durmić
http://minber.ba/allahova-volja-vrste-i-primjeri/
[1] Ibn Tejmijja, Minhadžus-sunna, 3/156–157, i El-Istikama, 1/433. Također vidjeti: Ibn Tejmijja, El-Akidetul-vasitijja, str. 41, sa opaskama šejha Ibn Baza.
Vidi manje[2] Vidjeti: Ibn Tejmijja, Minhadžus-sunna, 3/180–183, 5/360, 413, 414, 7/72, 73. Također vidjeti: Ibn Kajjim, Šifaul-alil, str. 557, i Medaridžus-salikin, 1/264–268, Ibn Sahman, Tenbihu zevil-elbabis-selimeti anil-vukui fil-elfazil-mubtedeatil-vehima, str. 61–62, Ibn Tejmijja, El-Akidetul-vasitijja, str. 41, sa opaskama šejha Ibn Baza, Muhammed Halil Herras, Šerhu akidetil-vasitijja, str. 100, Salih Fevzan, Šerhu akidetil-vasitijja, str. 42–43, dr. Omer Eškar, El-Kadau vel-kader, str. 162, Abdullah b. Džibrin, Et-Talikatu ala lumatil-itikad, str. 60–61.
[3] Tj. čovjekovo opiranje grijesima i borba protiv strasti i duše koja ga navodi na zlo. (op. prev.)
[4] Vidjeti: Ibn Tejmijja, El-Istikama, 2/78.
[5] Vidjeti: Ibn Kajjim, Šifaul-alil, str. 558–567.
[6] Što možemo prevesti i kao određivanje, davanje i tome slično, a što znači da bi prijevod ajeta mogao glasiti: “…I tako Allah određuje kaznu onima koji ne vjeruju”, odnosno: “…I tako Allah daje kaznu onima koji ne vjeruju”. Takav je slučaj i sa prijevodom ostalih ajeta u kojima se spominje el-dža‘l. (op. prev.)
[7] Pojašnjenje pojmova spomenutih u ovom ajetu nalazimo u predaji koju bilježi imam Buhari u Sahihu, br. 4623, a koju prenosi Seid b. Musejjib. Shodno ovoj predaji, behīra je deva čije je mlijeko bilo rezervirano samo za božanstva idolopoklonika; sāiba je deva koju su puštali na slobodu u ime svojih božanstava i na nju ništa nisu tovarili; vesīla je mlada deva koja bi dva puta uzastopno okotila žensko mladunče; hām je mužjak deve koji je tačno određeni broj puta oplodio ženke deva, pa bi ga nakon toga ostavljali svojim božanstvima, tako da na njega ništa ne bi tovarili. (op. prev.)
[8] El-ba‘s i el-irsāl imaju vrlo blisko značenje, gotovo identično, pa je i prijevod ova dva pojma istovjetan. (op. prev.)