Lak ostavlja sloj na noktima i sprečava da voda dopre do noktiju, te nije dozvoljeno da ga nanosi žena koja obavlja namaz. Nije dopušteno na tijelo nanositi ništa što sprečava da voda dopre do kože, odnosno do noktiju, jer preko toga nije ispravan abdest, odnosno gusul. Allah, dželle šanuhu, naredio je pranje dijelova tijela: “O vjernici, kad hoćete namaz obaviti, lica svoja i ruke svoje do iza lakata operite – a dio glava svojih potarite – i noge svoje do iza članaka…” (el-Maida, 6). Za ženu koja nalakira nokte i uzme abdest, odnosno gusul preko laka, ne može se reći da je oprala ruke; ona je izostavila jedan farz abdesta, odnosno farz gusula. A ako žena ne obavlja namaz zbog mjesečnog pranja, naprimjer, nema smetnje u tome da nalakira nokte, izuzev ako je lakiranje noktiju karakteristika po kojoj se prepoznaju nevjernice; tad nije dozvoljeno jer je u tome oponašanje krivovjernih žena.

Čuo sam da su neki ljudi kazali da uzimanje abdesta preko laka na noktima ima status uzimanja abdesta preko mestvi, to jest da žena može nanijeti lak na nokte i po njemu potirati dan i noć ako je u mjestu boravka, odnosno tri dana i tri noći ako je na putu. To je pogrešno! Ne može sve što se nosi na tijelu imati status mestvi. U šerijatu je utemeljeno potiranje po mestvama zato što za nošenjem mestvi u većini slučajeva postoji potreba: noge su izložene hladnoći, hodanju po neravnom zemljištu, po kamenju i tako dalje, pa ih treba zaštititi i čuvati od hladnoće. Oni potiranje po noktima dozvoljavaju i analogno potiranju po turbanu. Ni to nije ispravna analogija, jer se turban nosi na glavi, u pogledu koje je u osnovi data olakšica, pa se potire po njoj, za razliku od ruku, koje se moraju oprati. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, nije dopustio da žena potire po rukavicama, premda one pokrivaju cijelu šaku, što dokazuje da se materija koja sprečava dopiranje vode do kože ne može posmatrati analogno mestvama i turbanu.

Musliman je dužan uložiti krajnji napor u to da sazna istinu, i mora prilikom davanja fetve znati da će ga Svevišnji Allah pozvati na odgovornost za tu fetvu, to više jer posredstvom fetve govori o Božijem šerijatu. A Allah je pokrovitelj uspjeha, On upućuje na Pravi put.

Šejh Muhammed b. Usejmin

Prati dijelove tijela prilikom uzimanja abdesta po redoslijedu znači uzeti abdest u skladu s kur’anskim ajetom u kojem je prvo spomenuto umivanje lica, zatim pranje ruku, zatim potiranje glave i na koncu pranje nogu (Allah, dželle šanuhu, nije prije umivanje lica spomenuo pranje šaka jer je to sunnet). Ovo je, dakle, redoslijed prilikom uzimanja abdesta kojeg se treba držati, a redoslijed postoji i kad je riječ o nekim hadžskim propisima. Naime, u hadisu koji je zabilježio imam Muslim kaže se da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, kad je obavljao hadž, počeo činiti sa’j od Safe, na kojoj je proučio ajet: “Safa i Merva Allahova su časna mjesta…” (el-Bekara, 158), a zatim rekao: “Počinjem, evo, od onog što je Allah prvo spomenuo.”

A uzastopnost znači da se između pranja dijelova tijela ne napravi vremenska pauza; ako se između toga napravi vremenska pauza, uzastopnost je poništena, i čovjek mora uzeti abdest ispočetka. Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, primijetio je da je na nozi nekog čovjeka koji je uzeo abdest ostalo suho veličine nokta, pa mu je rekao: “Idi i temeljito uzmi abdest” (Muslim, 243). A u verziji koju je zabilježio Ebu Davud kaže se da mu je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio da ispočetka uzme abdest. To dokazuje da je uzastopno pranje dijelova tijela tokom uzimanja abdesta uvjet njegove ispravnosti. Abdest je ibadet koji se ne može dijeliti na dijelove. Eto tako, preovladava stav onih učenjaka koji kažu da su redoslijed i uzastopnost farzovi abdesta.

Šejh Muhammed b. Usejmin

Pravo djece: Allah, aze ve dželle, dao je djeci pravo kod svojih roditelja, kao što je i dao pravo roditelja kod svoje djece. Prenosi se od Ibn Omera: „Allah ih je nazvao poslušnim (pobožnim) zbog svoje poslušnosti prema roditeljima“, kao što otac ima pravo kod svoje djece, tako i djeca imaju pravo kod svoga oca. (knjiga Edebul-mufred, 94)

Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s., u hadisu od Abdullaha ibn Omera: „…zaista dijete ima svoje pravo kod roditelja.“ (Muslim, 1159)

Ovdje ćemo spomenuti prava djece kod roditelja prije i poslije rođenja.

Prava djece kod roditelja prije njihovog rođenja

Izabrati pobožnu ženu i majku svome djetetu. Od Ebu Hurejre se prenosi hadis u kojem stoji da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Ženu udaju četiri stvari: imetak, porijeklo, ljepota i vjera. Izaberi vjernicu, bit ćeš zadovoljan (nećeš zažaliti).“ (Buhari, 4802, Muslim, 1466)

Rekao je šejh Abdulgani ed-Dahlevi: “Izaberite od žena vjernicu, poštenu, iz ugledne i plemenite porodice, a nikako da bude žena dijete bluda, jer se zaista to prenosi na djecu. Kaže Uzvišeni Allah: ‘Bludnik ne treba da se ženi osim bludnicom ili mnogoboškinjom, a bludnica ne treba da bude poželjna osim bludniku ili mnogobošcu, to je zabranjeno vjernicima.’” (en-Nur, 3)

Prava djece poslije rođenja

Od sunneta je uraditi tahnik djetetu, a to je žvakanje hurme ili nečega sličnog, a zatim namazati desni djeteta kako bi progutalo nešto od toga. Od Enesa ibn Malika, r.a., prenosi se da je rekao: “Ebu Talhin, r.a., sin bio je bolestan. Kada je Ebu Talha, r.a., otišao na put sin mu je izdahnuo. Kada se vratio, upitao je: ‘Šta mi je sa sinom?’

Ummu Sulejm, r.a., rekla je: ‘Bolje mu je sad.’ Servirala mu je večeru, pa je večerao, zatim joj je prišao kao što muž prilazi ženi. Kada je udovoljio svojoj potrebi, Ummu Sulejm, r.a., rekla je: ‘Ukopajte dijete.’ Kada je Ebu Talha, r.a., osvanuo otišao je Poslaniku, s.a.v.s., i ispričao mu šta se desilo. Poslanik, s.a.v.s., ga je upitao: ‘Jeste li sinoć prilazili jednom drugom?’ Rekao je: ‘Jesmo.’ Poslanik, s.a.v.s., rekao je: ‘Allahu moj, prospi na njih Svoj bereket.’ Žena mu je nakon toga rodila sina. Ebu Talha, r.a., rekao je: ‘Odnesi ga Poslaniku, s.a.v.s.’ Ponio sam ga Poslaniku, s.a.v.s., s njim su bile poslane i hurme. Ja sam došao kod Poslanika, s.a.v.s., i pitao: ‘Ima li šta sa njim?’ Rekli su: ‘Imaju hurme.’ Uzeo je hurme i žvakao ih, a zatim to stavio na desni djetetu i protrljao, uradio mu tahnik i dao mu ime Abdullah.” (Buhari, 5153, Muslim, 2144)

Kaže Nevevi: “Učenjaci se slažu da je mustehab učiniti tahnik prilikom rođenja djeteta. Ako se ne nađe hurma, onda to treba učiniti nečim slatkim. Uradit će tako što će sažvakati hurmu i staviti u usta novorođenčetu kako bi to bilo prvo što će progutati.” (komentar Muslima od Nevbija, 14/122-123)

Treba mu lijepo ime, npr: Abdullah, Abdurrahman. Od Nafija, a on od Ibn Omera, prenosi se da je rekao: “Rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s.: ‘Najdraža imena Allahu su imena Abdullah i Abdurrahman.’” (Muslim, 2132)

Mustehab, pohvalno, je nazvati ga imenom nekog od poslanika. Od Enesa b. Malika, r.a., prenosi se da je kazao Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Ove noći mi je rođen sin i dao sam mu ime po mom ocu Ibrahim.” (Muslim, 2315) Pohvalno je dati ime sedmog dana, a ako se to uradi prvog dana, nema nikakve smetnje, kao što vidimo iz hadisa. Od Semure ibn Džunduba se prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Svako dijete ima o svom vratu akiku koju treba prinijeti ili zaklati sedmoga dana i obrijati mu glavu.” (Ebu Davud, 2838. Ovaj hadis je ocijenio ispravnim šejh Albani.)

Prenosi se da je rekao Ibn Kajjim: “Nazivanje i davanje imena djetetu je potrebno kako bi se znalo za njega. Dozvoljeno mu je dati ime prvoga dana njegovog rođenja, kao što je dozvoljeno i odgoditi (davanje imena) do dana akike. (Tuhfa el-Meuvdud, strana 111)

Pohvalno je obrijati mu glavu sedmoga dana i podijeliti sadaku u težini kose. Od Alije, r.a., prenosi se da je rekao: “Poslanik, s.a.v.s., zaklao je akiku Hasanu i rekao: ‘O Fatima, obrij mu glavu i udijeli sadaku u težini njegove kose’, pa je izmjerila u vrijednosti dinara ili dijela dinara.” (Bilježi Tirmizi, 1519, a ovaj hadis ocijenio je ispravnim šejh Albani.)

Pohvalno je zaklati akiku djetetu. Ovo je spomenuto u hadisu u kojem stoji da je svako dijete zalog njegove akike. “Za muško dijete kolju se dvije akike, a za žensko jedna. Od Aiše, r.a., prenosi se hadis u kojem stoji: “Naredio je Poslanik, s.a.v.s., da se zakolje akika za muško dijete, dvije ovce, a za žensko dijete jedna.” (Tirmizi, 1513; Ebu Davud, 2834; Nesai, 4212; Ibn Madža, 3163)

Obrezivanje

Od Ebu Hurejre, r.a., prenosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., kazao: Ljudska priroda je petero: sunnećenje, brijanje stidnih mjesta, rezanje nokata, čupanje dlačica ispod pazuha i skraćivanje brkova.” (Buhari, 5550, Muslim, 257)

Prava u odgoju

Abdullah, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Svi ste vi pastiri i svi ste odgovorni za svoje stado. Vladar koji ima vlast nad ljudima pastir je, i odgoovran je za njih. Čovjek je pastir u svojoj porodici i on je odgovoran za njih. Žena je pastirica u kući svoga muža i njegovoj djeci, i ona je odgovorna za njih. Rob je pastir u imetku svoga vlasnika, i on je odgovoran za to. Svi ste vi pastiri i svi ćete biti odgovorni za svoje stado.” (Buhari, 2416, Muslim, 1829)

Obaveza roditelja jeste usmjeravati svoju djecu na izvršavanje vjerskih obaveza, kao i drugih stvari koje je Šerijat pohvalio i dozvolio. Također, obaveza je i usmjeravati ih na stvari u vezi s njihovim svakodnevnim životom i u vezi s onim od čega će živjeti.

Čovjek svoju djecu treba odgajati počevši od najbitnijih stvari ka onim manje bitnim. Prvo ih treba podučavati ispravnom islamskom vjerovanju, lišenom širka i novotarija, zatim ibadetima, naročito namazu. Nakon toga će ih podučavati plemenitim moralnim svojstvima, bontonu i svim drugim plemenitostima i dobrim djelima. Uzvišeni Allah kaže:

“…i kada Lukman reče sinu svome savjetujući ga: ‘O sinko moj, nemoj Allahu pripisivati druga, doista je širk veliko nasilje.’” (Lukman, 13)

Abdulmelik b. Rebi b. Sebra prenosi od svog oca, koji prenosi od svoga, da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Podučavajte djecu namazu kada budu imala sedam godina, a u desetoj ih i istucite.” (Tirmizi, 407, Ebu Davud, 494, a šejh Albani ovaj hadis smatra vjerodostojnim u djelu Sahihul-džami pod brojem  4025.)

Rubejja b. Muavviz se prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., u jutro na Dan ašure poslao izaslanika ensarijama koji je objavio: “Ko ne posti jutros neka upotpuni ovaj dan, a ko je zapostio, neka nastavi s postom.” Ona kaže: “Nakon toga smo u tom danu postili, a postila su i naša djeca, pa smo im pravili lutke, i kad bi zbog gladi počela plakati, davali smo im to dok ne bi nastupio iftar.” (Buhari, 1859, Muslim, 1136)

Od Saiba b. Zejda prenosi se da je kazao: “Odveden sam na hadž a Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., i tada sam imao sedam godina”. (Buhari, 1759)

Odgoj djece u bontonu i ahlaku

Svaki otac i majka trebali bi podučavati svoje sinove i kćeri plemenitom moralu i bontonu, bilo da se radi o njihovom odnosu prema Uzvišenom Allahu i Poslaniku, ili prema Kur’anu i umetu, a također i prema svim onim koje poznaju a prema kojima imaju određene vrste obaveza. Trebaju se truditi da njihov odnos prema onima s kojima žive, komšijama i prijateljima ne bude izgrađen na lošim postupcima.

Imam Nevevi je kazao: „Obaveza oca jeste da odgoji i poduči dijete propisima i obavezama vjere, i ovo je očeva obaveza, i obaveza svih ostalih staratelja prije nego što dijete postane punoljetno. Ovo je stav imama Šafija i učenjaka njegovog mezheba. Oni kažu: ‘Ukoliko nema oca, onda je to obaveza majke jer se to smatra kao odgoj, a ona ima udjela u tome. Nadoknada za ovo podučavanje će se izdvojiti iz djetetovog imetka, a ukoliko ono nema imetka, onda će to izvršiti njegovi staratelji, jer je to ono što mu je potrebno.’” (Šerhu en-Nevevi ala Sahihi Muslim, 44/8)

Roditelj treba, također, djecu podučavati plemenitim moralnim svojstvima i bontonu u svim stvarima, kao što su jelo, piće, oblačenje, spavanje, izlazak iz kuće, ulazak i ukrcavanje na prijevozna sredstva i slično, naređujući im da to prakticiraju. Roditelj bi trebao raditi na usađivanju svojstava ljudskosti poput spremnosti na žrtvu, davanje prednosti drugima, časti i plemenitosti. U isto vrijeme treba ih čuvati od loših osobina, poput kukavičluka i slično.

El-Munavi je rekao: „Kao što tvoji roditelji kod tebe imaju pravo, isto tako tvoja djeca kod tebe imaju brojna prava. Među tim pravima djece jeste da ih podučiš individualnim farzovima, da ih odgojiš na principima Šerijata, da ih podučiš pravednosti i dijeljenju, bilo da se radi o poklonima, vakufu ili drugim dobrovoljnim prilozima.“ (Fejdul-Kadir, 574/2)

Obaveza je roditelja čuvati svoju djecu od svega onoga što ih može približiti vatri. Uzvišeni Allah kaže: “O vjernici, čuvajte svooje porodice od vatre, čije će gorivo ljudi i kamenje biti, nad kojom će meleki strogi brinuti, koji Allahu nisu neposlušni i koji rade onako kako im se naredi.”  (et-Tahrim, 6)

Kurtubi kaže: „U ovom ajetu izrečene su neke od koristi.

‘…naređuje im i zabranjuje im…’  Kad je Uzvišeni Allah kazao: ‘Čuvajte sebe’, pod tim se misli i na djecu, jer su djeca dio njega. Kao što se to napominje u ajetu: ‘Nije vam grijeh da jedete u njihovim kućama.’ U ovom ajetu se ne spominje pojedinačno dijete kad se spominju ostale vrste rodbinskih veza kojima se pojašnjava halal i haram, sustezanje od onoga što je zabranjeno i drugi propisi.“ (Tefsirul-Kurtubi, 18/194-195)

Opskba je također jedna od obaveza roditelja prema djeci, i ocu nije dozvoljeno da se neodgovorno i loše ponaša u tome, već je dužan to obaviti na najpotpuniji način.

Abdullah b. Amr, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Dovoljno je čovjeku grijeha da zanemari onoga koga treba izdržavati.” (Ebu Davud, 1692, šejh Albani smatra ga hasenom, br. 4481)

Jedna od najvećih i najozbiljnijih obaveza roditelja jeste posebno odgoj ženske djece. Allahov Poslanik, s.a.v.s., podsticao je na ovaj plemeniti postupak.

Aiša, r.a., Poslanikova, s.a.v.s., žena kaže: “Jednom mi je došla neka žena sa dvije kćerke i zatražila nešto, a ja sam imala samo jednu datulu. Dala sam joj je a ona je razdijelila kćerkama, ustala i otišla. Allahov Poslanik, s.a.v.s., je došao, to sam mu ispričala, pa reče: ‘Ko god bude imao ženske djece, pa se prema njima bude lijepo ophodio, to će mu biti zaštita od vatre.’”  (Buhari, 5649, Muslim, 2629)

Nije dozvoljeno davati prednost ženskoj djeci nad muškom, kao što nije dozvoljeno davati prednost muškoj djeci nad ženskom, i ukoliko otac zapadne u ovu grešku, pa da prednost jednoj djeci nad drugom, to može prouzrokovati brojne probleme.

Roditelj ovo ne bi trebao činiti jer takvim postupcima kod djece kojima uskraćuje nešto i diskriminira ih uzrokuje mržnju i prezir.  Allahov Poslanik, s.a.v.s., ukazao je na to u hadisu koji bilježi Muslim, br. 1623, kad je kazao Nu’manovom ocu: ‘“Želiš li da ti jednako budu pokorni i poslušni?’ On je odgovorio: ‘Da.’  Poslanik odgovori: ‘Ako želiš da jednako budu tebi pokorni i poslušni, onda ti budi pravedan u darovima koje im daješ.’” Jedna od negativnosti jeste i stvaranje neprijateljstva i mržnje među braćom, a Allah najbolje zna.

 
Odgovor preuzet sa stranice islamqa, pod nadzorom šejha Saliha Munedžida

https://islamqa.info

Propisi su nifasa kao i propisi hajza, osim što se razlikuju u sljedećem:

Iddet; on zavisi od rastave braka, a ne od nifasa, jer ako rastava braka bude prije nego žena rodi, iddet će prestati samim-porođajem, a ne nifasom. U slučaju da se razvod desi poslije porođaja, čekat će se pojava hajza, kao što je to već prethodno pojašnjeno.

El-Ila’, a to je kada se čovjek zakune Uzvišenim Allahom da sa svojom suprugom neće općiti duže od četiri mjeseca. Ako se on zakune, a supruga htjedne s njim općiti, dat će mu se da sačeka 4 mjeseca, a poslije treba s njom ili da opći ili da je pusti na njen zahtjev. Razlika između čekanja el-ila’ u slučaju žene s hajzom i žene u nifasu jeste da se period nifasa ne računa u ova četiri mjeseca koja muž treba čekati, dok se vrijeme u kojem žena bude u hajzu uračunava u spomenuta četiri mjeseca.

Punoljetnost nastupa hajzom, a ne nifasom, zato što žena ne može zatrudnjeti prije nego dobije hajz.

Ako se prekine krvarenje hajza, a zatim se povrati dok je još vrijeme hajza, to je hajz, kao naprimjer da ženi inače hajz traje osam dana, ali joj se javi krv četiri dana, zatim se prekine dva dana, a onda se opet javi u sedmom i osmom danu. Krv koja se ponovo javila, bez sumnje, jeste hajz i za njeg važe propisi hajza. A što se tiče perioda prilikom prestanka krvarenja nifasa prije isteka četrdeset dana, a zatim se vrati u toku tih četrdeset dana, to je ono što dovodi u nedoumicu i žena je obavezna klanjati i postiti ono što je farz koji je propisan u određeno vrijeme i njoj je zabranjeno ono što je zabranjeno ženi u hajzu i nifasu, osim farzova koje će opet nadoknaditi nakon što se očisti. Ovo je poznati stav pravnika hanbelijskog mezheba.

Tačno je da ako se krv vrati u vrijeme kada je moguće da je to nifas, onda je to nifas, u suprotnom to je hajz. Osim ako se krvarenje nastavi (nakon 40 dana), onda je to istihaza. Ovo je blizu stava imama Malika koji je prenesen u djelu El-Mugni Imam Malik kaže: “Ako žena vidi krv nakon prekida od dva ili tri dana, to je nifas. U suprotnom, to je hajz.” Ovo je u skladu sa stavom Ibn-Tejmijje. U skladu je i sa stvarnošću i ne može se reći da u pogledu krvi postoji nekih nedoumica. Nedoumica je relativan pojam i ljudi se u pogledu toga razlikuju s obzirom na njihova znanja i shvaćanja.

U Kur’anu i Sunnetu objašnjeno je sve i Allah nije nikom naredio da posti dva puta ili da tavafi dva puta, osim ako pri prvom putu postoji neki nedostatak koji ne može otkloniti, osim da ga nadoknadi. Što se tiče toga da kada čovjek obavi ono čime je zadužen u skladu sa svojim mogućnostima, tada je s njega spala odgovornost, kao što Uzvišeni Allah kaže: “„Allah nikog ne opterećuje preko mogućnosti njegovih.” (El-Bekara, 286.)

„Bojte se Allaha koliko možete.“ (Et-Tegabun, 16.)

Ako se žena očisti od hajza prije nego što joj inače traje hajz, dopušteno je njenom mužu općiti s njom i to nije mekruh. A što se tiče nifasa, ako se žena očisti od njega prije isteka četrdeset dana, mekruh je njenom mužu općiti s njom i to je poznato u hanbelijskom mezhebu.

Ispravno je, međutim, da to nije mekruh i većina uleme smatra tako jer je kategorija mekruh šerijatska norma i za nju je potreban dokaz. A o ovome postoji samo ono što bilježi imam Ahmed ibn Hanbel, a to je da je žena Osmana b. Ebi el-Asa došla kod njega prije nego što je napunila četrdeset dana, pa joj je on rekao: “Ne približuj mi se.” Međutim, ovo nije dokaz da je to mekruh, zato što je čovjek rekao ženi da mu se ne približava iz predostrožnosti. Da li zbog toga što je mislio da ona nije sigurna da li se očistila, ili se bojao da joj se ne pojavi krv prilikom odnosa, ili zbog nečeg drugog. A Allah najbolje zna.

Muhammed ibn Salih el-Usejmin