Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Roditelji mi brane nošenje hidžaba?
Alejkumu selam! Neka Vas Allah nagradi za ljubav prema Allahu i Njegovu Poslaniku! Čovjek ne smije izgubiti volju za borbom i ulaganjem truda, jer će, dopusti li to sebi, pasti u očaj i možda će izgubiti nadu u Allahovu milost, a to mu se ne bi smjelo dogoditi. Pokrivanjem žena se približuje Svevišnviše
Alejkumu selam!
Neka Vas Allah nagradi za ljubav prema Allahu i Njegovu Poslaniku! Čovjek ne smije izgubiti volju za borbom i ulaganjem truda, jer će, dopusti li to sebi, pasti u očaj i možda će izgubiti nadu u Allahovu milost, a to mu se ne bi smjelo dogoditi. Pokrivanjem žena se približuje Svevišnjem Allahu, utoliko više jer izvršava farz koji joj je naređen časnim Kur’anom. I roditelji nemaju pravo zabraniti svojoj kćerki nošenje hidžaba.
Naš dragi Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Čovjek se ne smije pokoriti stvorenju u neposlušnosti Stvoritelju.” (Ed-Darekutni, preko Imrana b. Husajna). U drugom hadisu, koji je preko Alije b. Ebu Taliba, radijallahu anhu, zabilježio imam Ahmed, stoji da je Poslanik rekao: “Čovjek se nadređenima može pokoravati isključivo u onomešta nije grijeh.“
Vi kažete: “Da li da čekam dok ne dodje trenutak za hidžab?” – a zar trenutak nije došao čim ste postali punoljetni i na Vas pala obaveza nošenja hidžaba? U odlaganju farzova je grijeh i, s druge strane, opasnost koju nosi to isto odlaganje – gubljenje osjećaja i tvrdoća srca. Možda će doći “pogodan trenutak” koji čekate, ali Vi više nećete osjećati ljubav prema hidžabu, koju sad osjećate. Onda ćete imati mogućnost, ali će Vam, zbog odlaganja, opet biti teško odlučiti se za pokrivanje.
Čovjek se ne treba igrati uputom koju mu je Svemilosni Allah dao. I znajte da će Allah pomoći i dat će izlaz onome ko Ga se boji. A Allah najbolje zna.
Na pitanje odgovorio: prof.Abdurahman Kuduzovic
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com
Vidi manjeDa li ostavljanje namaza iz ljenosti izvodi iz islama?
Hvala pripada Allahu. Imam Ahmed kaže da onaj koji ne klanja iz ljenosti je nevjernik. Ovo je ispravnije mišljenje i na njega ukazuje Allahova knjiga i sunnet Allahovog Poslanika, i riječi selefa i ispravno razumijevanje. Eš-Šerh e-Mumti' 'ala Zadu-l-Mustenki', 2/266. Svako ko pogleda tekstove Kur'aviše
Hvala pripada Allahu.
Imam Ahmed kaže da onaj koji ne klanja iz ljenosti je nevjernik. Ovo je ispravnije mišljenje i na njega ukazuje Allahova knjiga i sunnet Allahovog Poslanika, i riječi selefa i ispravno razumijevanje. Eš-Šerh e-Mumti’ ‘ala Zadu-l-Mustenki’, 2/266.
Svako ko pogleda tekstove Kur'ana i sunneta će vidjeti da oni ukazuju da onaj ko ostavi namaz da je upao u veliki kufr koji ga izvodi iz okvira islama.
Ajet, prijevod značenja:
“Ali ako se oni budu pokajali (tako što se odreknu širka) i molitvu obavljali i zekat davali, braća su vam po vjeri.” [Et-Tevbe 9:11]
Dokaz koji se dobija iz ovog ajeta jeste da Allah definira tri stvari koje mušrici moraju uraditi da bi uklonili razlike između nas i njih: trebaju se pokajati od širka, trebaju obavljati namaz i trebaju davati zekat. Ako se pokaju od širka ali ne obavljaju namaz ili ne daju zekat, onda nam nisu braća po vjeri. Na bratstvo po vjeri ne utječe ništa osim ako osoba u potpunosti ne izađe iz vjere, na njega ne utječe fisk (razvratno ponašanje) ili mali kufr.
Allah također kaže, prijevod značenja:
“A njih smijeniše zli potomci, koji molitvu napustiše (tj. koji su je u potpunosti napustiti, ili je nisu klanjali kako treba ili je nisu klanjali u njeno propisano vrijeme) i za požudama pođoše; oni će sigurno zlo proći; ali oni koji su se pokajali, i vjerovali (u Allahovu jednoću i u Njegovog Poslanika), i dobro činili, njima se neće nikakva nepravda učiniti, oni će u Džennet ući.” [Merjem 19:59-60]
Dokaz iz ovog ajeta jeste da Allah govori o onima koji su zanemarili namaz i slijedili svoje strasti “ali oni koji su se pokajali, i vjerovali” što ukazuje da kada zanemaruju svoj namaz i slijede strasti, nisu vjernici.
Dokaz iz sunneta da onaj ko ostavi namaz jeste nevjernik je u hadisu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Između čovjeka i širka i kufra je ostavljanje namaza.” Zabilježio Muslim u poglavlju o Imanu od Džabira ibn Abdullaha.
Prenosi se od Burejde ibnu-l-Husejba, radijallahu anh, da je čuo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: “Ugovor između nas i njih je namaz, ko god ga ostavi uznevjerovao je (postao je nevjernik).” Zabilježili su ga: Ahmed, Ebu Davud, Et-Tirmizi, En-Nesai i Ibn Maže. Ono na što se ovdje misli pod kufrom, jeste kufr koji osobu izvodi van okrilja islama, jer je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, postavio namaz kao liniju razgraničenja između vjernika i nevkernika. Poznato je da nevjerničko društvo nije kao islamsko društvo, pa ko god ne ispuni ovaj ugovor mora biti od kafira (nevjernika).
Također, ima i hadis Avfa ibn Malika, radijallahu anh, u kome je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Najbolji od vaših vladaru su oni koje vi volite i koji vas vole, koji dove za vas i za koje vi dovite. Najgori od vaših vladara su oni koje mrzite i koji vas mrze, koje proklinjete i koji vas proklinju.” Bio je upitan: “O Allahov Poslaniče hoćemo li se boriti sa sabljom protiv njih?” Odgovorio je: “Ne, sve dok uspostavljaju namaz među vama.”
Ovaj hadis ukazuje na to da se onima na vlasti se treba suprostavljati i boriti se protiv njih ako ne uspostavljaju namaz, ali nije dozvoljeno da im se suprostavljati i boriti se protiv njih osim ako jasno pokažu nevjerstvo a mi imamo dokaz od Allaha da ono što rade je kufr. ‘Ubade ibn Samit je rekao: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nas je pozvao i mi smo mu dali prisegu. Od stvari za koje smo dali prisegu da ćemo raditi jeste da ćemo mu se pokoravati i kada smo pod zanosom i kada nismo voljni da radimo, i kada je teško i kada je lahko, i u vremenu kada je drugima data prednost nad nama, i da se nećemo suprostavjati onima na vlasti. Rekao je: ‘Osim da jasno iskažu svoj kufr a vi imate dokaz od Allaha da ono što oni rade jeste kufr.'”Mutefekun alejh. Na osnovu ovoga, njihovo ostavljanje namaza, zbog kojeg je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao da se treba protiv njih boriti sa sabljom, jeste djelo jasnog kufra za koje mi imamo dokaz od Allaha da je to kufr.
Ako bi neko rekao: Nije dozvoljeno tumačiti dokaze da je onaj ko ostavi namaz nevjernik kao onaj ko ne klanja jer to ne smatra obaveznim.
Mi bi rekli: Nije dozvoljeno tumačiti dokaze ovako jer ovo pitanje ima dva stanja:
Ovo uključuje ignoriranje općih opisa koje je Zakonodavac uzeo u obzir i sa kojima je propis povezan. Propis da onaj ko ostavlja namaz je nevjernik je povezan sa ostavljanjem namaza, a ne sa negiranjem njegove obaveze. Bratstvo u vjeri je zasnovano na obavljanju namaza, a ne sa time da osoba potvrdi njegovu obavezu. Allah nije rekao: ako se pokaju i kažu da je namaz obaveza i Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije rekao: Između čovjeka i širka stoji njegovo negiranje obaveze namaza; ili: Ugovor između nas i njih je potvrda da je namaz obaveza, pa ko god porekne obavezu je postao nevjernik. Da su ovo Allah i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mislili, onda ovakav nejasan govor bi se suprostavio onome što je u Kur'anu, jer Allah kaže, prijevod značenja:
“Mi tebi objavljujemo Knjigu kao objašnjenje za sve.” [En-Nahl 16:89]
“A tebi objavljujemo Kur'an da bi objasnio ljudima ono što im se objavljuje, i da bi oni razmislili.” [En-Nahl 16:44]
Nije ispravno pozivati se na neki razlog kojeg Zakonodavac nije učinio faktorom u proglašavanju osobe nevjernikom, jer ako osoba koja nema opravdanja zbog neznanja negira obaveznost pet dnevnih (farzova) namaza onda je on odmah nevjernik, klanjao ili ne. Ako osoba klanja pet puta dnevno, ispunjava sve uslove za namaz, također radi sve radnje bilo obavezne ili pohvalne, ali negira da je namaz obaveza bez valjanog razloga za to, onda je on nevjernik, čak iako nije ostavio namaz. Iz ovoga se vidi da nije ispravno tumačiti namaze o ostavljanju namaza kao da se to odnosi na negiranje obaveznosti namaza. Ispravno mišljenje je da je onaj ko ostavi namaza nevjernik – koji je izašao van okrilja islama, kao što je jasno prenešeno kod Ibn Ebi Hatima u njegovom Sunnenu od ‘Ubade ibn Samita, radijallahu anh, da ih je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, posticao: “Nemojte u ničemu Allahu širk činiti i nemojte namjerno ostavljati namaz, jer ko god namjerno ostavi namaz izveo je sebe iz okrilja islama.” Štoviše, ako bi protumačili hadise koji govore o ostavljanju namaza kao da se misli na negiranje obaveze namaza, onda te predaje nemaju smisla ako se samo odnose na namaz, jer se ovaj propis podjednako odnosi i na zekat, post i Hadždž – ko god ostavi neke od ovih, negirajući njihovu obavezu je nevjernik, ako nema opravdanje u neznanju.
Kao što je onaj ko ostavi namaza osuđen da bude nevjernik na osnovu dokaza u tekstovima i predajama, kao i što može biti nevjernik na osnovu razumne analize: Kako osoba može biti vjernik ako zanemaruje namaz koji je stub vjere, i kada imaju ajeti i hadisi koji nas požuruju da klanjamo zbog kojih mudri vjernici žure da ispune namaz, i kada imaju ajeti i hadisi koji nas upozoravaju na njihovo ostavljanje, zbog kojih je mudri vjernik uplašen da ih ostavi? Nakon što ovo smo ovo uvidjeli, osoba ne može biti musliman ako ostavlja namaz.
Ako bi neko rekao: zar ne možemo protumačiti nevjerstvo onoga ko ostavi namaz kao mali oblik kufra kufr (kufr el-ne'ameh) a ne kao kufr koji osobu izvodi van okvira islama (kufr el-milleh)? Ili zar ne možemo to protumačiti da bude manje od velikog kufra (kufr ekber) kao u hadisu: “Dvije su osobine koje postoje kod ljudi a koje su od kufra: podništavanje porijekla ljudi i naricanje za umrlim”, i hadis: “Razmjenivanje uvreda sa muslimanom je fisk (nemoralno ponašanje), razmjenjivanje udaraca sa njim je kufr”, itd?
Reći ćemo da ovo tumačenje nije ispravno zbog nekoliko razloga:
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je učinio namaz razliku između imana i kufra, između vjernika i nevjernika. On je povukao liniju tu, a te dvije stvari se veoma razlikuju i ne poklapaju se nigdje.
Namaz je jedan od stubova islama, tako da onaj ko ostavi namaz je opisan kao nevjernik, to ukazuje da je to kufr koji izvodi osobu iz okrilja islama, jer je porušio jedan od stubova islama. Ovo nije isto kao pripisivanje nevjerstva onome ko počini neko djelo od nevjerstva.
Postoje drugi tekstovi koji ukazuju da kufr osobe koja ostavi namaz jeste onaj kufr koji izvodi iz islama, tako da ono na šta se misli ovdje pod kufrom treba protumačiti na osnovu vanjskog značenja, da bi se izbjegla kontradikcija među tekstovima.
Opis kufra u tim hadisima je drugačiji. Što se tiče ostavljanja namaza, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Između čovjeka i širka i kufra…” Ovdje riječ kufr je došla sa određenim članom u arapskom jeziku “el”, što ukazuje da je ono na što se ovdje misli pod kufrom, stvarni kufr. Ovo je u suprotnosti sa drugim hadisima gdje se riječ kufr spominje bez određenog člana, ili u glagolskom obliku, što ukazuje da je to dio kufra, ili da je osoba uznevjerovala čineći to djelo, ali ne u apsolutnom značenju kufra koji izvodi iz vjere.
Šejhu-l-islam Ibn Tejmijje, rahimehullahu te'ala, je rekao u knjizi Iktida es-Sirat el-Mustekim (str. 70, Es-Sunneh El-Muhammedijjeh), u vezi hadisa Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: ” Dvije su osobine koje postoje kod ljudi a koje su od kufra:”
“Riječi: ‘su od kufra’ znači da su te dvije osobine među ljudima od osobina kufra jer su one od djela kufra i jer postoje među ljudima. Ali svako ko ima neki dio kufra time ne postaje nevjernik, osim ako u njegovom srcu ne postoji stvarni kufr. Isto tako, neko ko ima neki dio vjere u sebi time ne postaje vjernik, osim ako u njegovom srcu ima osnova postojanja vjerovanja. Tako da u arapskom jeziku ima razlika između kufra ispred kojeg dođe određeni član ‘el’, kao u hadisu: ‘Između čovjeka i širka i kufra stoji ostavljanje namaza’, i kufra ispred kojeg nema određenog člana ali se koristi u potvrdnom smislu.”
Tako da je jasno da onaj ko ostavi namaz bez opravdanja je nevjernik koji je izašao iz islama, na osnovu dokaza. Ovoje ispravan stav prema Imamu Ahmedu, i to je jedno od dva mišljenja koja su prenesena od Imama Šafije, kao što je spomenuo Ibn Kesir u svome tefsiru kod komentara ajeta:
“A njih smijeniše zli potomci, koji molitvu napustiše (tj. koji su je u potpunosti napustiti, ili je nisu klanjali kako treba ili je nisu klanjali u njeno propisano vrijeme) i za požudama pođoše.”[Prijevod značenja Merjem 19:59]
Ibn Kajjim je spomenuo u svojoj knjizi Es-Salah da je to jedno od mišljenja prenesenih od Imama Šafije, i da ga je Et-Tahavi direktno prenio od njega.
Ovo je stav većine ashaba, uistinu, mnogi su prenijeli da postojio jednoglasno mišljenje kod ashaba u vezi ovog pitanja. Abdullah ibn Šekik je rekao: “Ashabi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nisu smatrali da ostavljanje ijednog djela čini čovjeka nevjernikom, osim ostavljanje namaza.” Zabilježili su ga Tirmizi i Hakim, koji ga je ocijenio sahihom prema uslovima Buharije i Muslima. Ishak ibn Rahavej, poznati imam je rekao: “Prenešeno je sahih lancom prenosilaca od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da onaj ko osnavi namaz jeste nevjernik. Ovo je također stav učenjaka od vrijemena Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, do danas: da osoba koja pusti da namaz izađe izvan njegovog vremena bez opravdanog razloga, jeste nevjernik.” Ibn Hazm kaže da se to prenosi od Omera, Abdurahmana ibn Avfa, Muaza ibn Džebela, Ebu Hurejre i drugih od ashaba. Kaže: “Ne znamo ni za jedno mišljenje koje se suprostavlja ovome među ashabima.” El-Munziri prenosi ovo od njega u Et-Tergib ve-t-Terhibu, i dodaje još imena ashaba od kojih se to prenosi: Abdullah ibn Mesud, Abdullah ibn Abbas, Džabir ibn Abdullah i Ebu Derda – radijallahu anhum. Rekao je: “Pored ashaba, ovaj stav imaju Imam Ahmed, Ishak ibn Rahavej, Abdullah ibn Mubarek, En-Nehaji, El-Hakam ibn ‘Utejbe, Ejjub es-Sahtajani, Ebu Davud et-Tejlisi, Ebu Bekr ibn Ebi Šejbe, Zuhajr ibn Harb i drugi.”
A Allah zna najbolje.
Vidjeti: Šejh Muhammed ibn Salih el-‘Usejmin, Risaleh fi Hukmi Tariku-s-Salah (Poslanica o propisu ostavljača namaza)
Izvor: http://islamqa.info/en/5208
Preveo Redžo Muratović – http://islam-pitanja-i-odgovori.blogspot.com
Vidi manjeMože li se na istom mjestu klanjati farz i nafila?
Da, postoji vjerodostojan dokaz. Hadis Muavije, r.a., da je kazao: ”Allahov Poslanik nam je naredio da ne spajamo namaz sa namazom sve dok ne progovorimo ili izađemo.” (Muslim) Islamski učenjaci su na osnovu ovog hadisa kazali da bi trebalo da se rastavi između obavljanja farza – obaveznih i nafileviše
Da, postoji vjerodostojan dokaz. Hadis Muavije, r.a., da je kazao: ”Allahov Poslanik nam je naredio da ne spajamo namaz sa namazom sve dok ne progovorimo ili izađemo.” (Muslim) Islamski učenjaci su na osnovu ovog hadisa kazali da bi trebalo da se rastavi između obavljanja farza – obaveznih i nafile – dobrovoljnih namaza, govorom ili pomjeranjem sa mjesta obavljanja namaza.
Fetava Erkanul-islam, fetva broj 288, str. 359, odgovorio šejh Muhammed Salih Usejmin
Vidi manjeKakav je propis o onome ko u namazu čini pokrete koji nisu njegov sastavni dio?
Sunnet je da vjernik pristupi obavljanju namaza srcem i tijelom, te da bude skrušen; radilo se o farz – namazu ili nafili, jer Allah, dželle šanuhu, kaže: “Ono što žele – vjernici će postići, oni koji namaz svoj ponizno obavljaju.” Obaveza je biti smiren u namazu, što i jeste jedan od njegovih najbiviše
Sunnet je da vjernik pristupi obavljanju namaza srcem i tijelom, te da bude skrušen; radilo se o farz – namazu ili nafili, jer Allah, dželle šanuhu, kaže:
“Ono što žele – vjernici će postići, oni koji namaz svoj ponizno obavljaju.”
Obaveza je biti smiren u namazu, što i jeste jedan od njegovih najbitnijih ruknova, kako to stoji u obraćanju Vjerovjesnika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, čovjeku koji je ne smirivši se, nepravilno klanjao. Rekao mu je:
”‘Vrati se i ponovo klanjaj, jer nisi klanjao!’ Ponovivši svoj namaz tri puta, čovjek je kazao: ‘O Allahov Poslaniče, tako mi Onoga Koji te posla s Istinom, ja ne umijem bolje pa poduči me.’ Tada Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, reče: ‘… kada stupaš u namaz, upotpuni abdest, zatim se okreni prema Kibli i izgovori tekbir, potom prouči iz Kur’ana ono što ti je lahko. Zatim učini ruku’ tako da se na njemu potpuno umiriš, potom se podigni toliko dok se potpuno ne ispraviš. Spusti se na sedždu, tako da se na njoj potpuno smiriš, onda se ispravi na sjedenje toliko da se na njemu potpuno umiriš. Zatim se spusti na sedždu da se na njoj dobro umiriš. Tako radi tokom cijelog namaza.’”
U predaji koju bilježi Ebu Davud stoji:
“…zatim prouči ‘Ummul-Kitab’ (Fatihu) i ono što Allah bude htio (što ti je lahko).”
Ovaj vjerodostojni hadis ukazuje na to da je smirenost glavni uslov namazu bez kojeg namaz nije ispravan. Ko ne bude smiren u svom namazu, kao da ga nije ni obavio. Smirenost je srž namaza i dužnost je da vjernik uloži mnogo truda u ostvarivanje ispravnog namaza.
Što se tiče ograničenja suvišnih pokreta na tri; ne postoji hadis koji govori o tome. To je stav nekih učenjaka za koji ne postoji dokaz kao potpora tom mišljenju. Međutim, pokuđeno je u namazu činiti radnje koje nisu u vezi s njim (trljanje nosa, brade ili namještanje odjeće). Ako bi ti pokreti postali učestali, namaz bi bio pokvaren. Ne bi kvarilo namaz, ukoliko ti pokreti ne bi bili uzastopni, svejedno da li to izgledalo malo ili puno. Iako imamo ovu činjenicu u vidu, dužnost je da vjernik pazi na skrušenost i da ne čini suvišne radnje (svejedno da li one bile česte ili ne), kako bi što potpunije i što ispravnije obavio namaz. Među dokazima koji upućuju na to da mali broj suvišnih radnji i pokreta, kao i onih koji nisu uzastopni, ne kvari namaz jeste pritvrđeni hadis u kojem stoji da je Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, jednog dana, dok je bio u namazu ‘Aiši, radijallahu anha, otvorio vrata …
Prenosi se hadis od Ebu – Katade da je Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, dok je predvodio ljude u namazu, u naručju držao svoju unuku Umamu, Zejnebinu kćerku. Kada bi išao na sedždu spustio bi je, a kada bi se dizao, ponovo bi je uzeo.
Šejh Ibn Baz
Fetve učenjaka dvaju harema – 99. str.
Vidi manjeAko se desi da čovjek progovori u namazu iz zaborava, hoće li to pokvariti njegov namaz?
Ako musliman progovori u namazu iz zaborava ili u neznanju, to neće pokvariti njegov namaz bez obzira da li klanjao obavezan, farz-namaz ili nafilu, na osnovu riječi Uzvišenog Allaha: ”Gospodaru, ne kazni nas za ono što učinimo u zaboravu ili pogriješimo.” A zabilježeno je u vjerodostojnom hadisu daviše
Ako musliman progovori u namazu iz zaborava ili u neznanju, to neće pokvariti njegov namaz bez obzira da li klanjao obavezan, farz-namaz ili nafilu, na osnovu riječi Uzvišenog Allaha: ”Gospodaru, ne kazni nas za ono što učinimo u zaboravu ili pogriješimo.” A zabilježeno je u vjerodostojnom hadisu da je Uzvišeni Allah kazao: ”Ja sam to već učinio.”
U Muslimovoj vjerodostojnoj zbirci hadisa zabilježeno je da je Muavija ibn El-Hakem Sulemi, r.a., nazdravio čovjeku koje je kihnuo u namazu, ne poznavajući šerijatski propis, pa su ga išaretom ukorili oni koji su bili u njegovoj blizini. Nakon namaza, Poslanik je pitao o tome i nije mu naredio da ponovi namaz. Onaj ko zaboravi ima isti status kao i onaj koji ne zna, i preči je da mu se to toleriše. Allahov Poslanik je progovorio iz neznanju u namazu pa ga nije ponavljao, već ga je upotpunio, kao što se navodi u vjerodostojnim hadisima Ebu Mes’uda, Imrana ibn Husajna, Ebu Hurejre, r.a.
A što se tiče išareta u namazu, on je dozvoljen ako za njim postoji potreba.
Fetve Bin Baza 11. tom, str. 157
Vidi manjeDa li se namazi propušteni zbog posla mogu naklanjavati?
Namazi se moraju klanjati u propisanim vremenima, i nije dopušteno zbog posla izostavljati namaze pa ih naklanjavati; to je veliki grijeh. Propisani (farz) namazi moraju se klanjati u stojećem položaju čineći ruku’ i sedždu; nije dopušteno klanjati u sjedećem položaju, osim ako čovjek nije u mogućnoviše
Namazi se moraju klanjati u propisanim vremenima, i nije dopušteno zbog posla izostavljati namaze pa ih naklanjavati; to je veliki grijeh. Propisani (farz) namazi moraju se klanjati u stojećem položaju čineći ruku’ i sedždu; nije dopušteno klanjati u sjedećem položaju, osim ako čovjek nije u mogućnosti da stoji, a Allah najbolje zna.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović
Vidi manjeMogu li se propušteni namazi naklanjati?
Po mišljenju izrazite većine islamskih učenjaka, propušteni farz-namazi moraju se naklanjati, na osnovu Poslanikovih, ﷺ, riječi: “Allahov je dug preči da se izmiri.” (Buharija i Muslim.) Međutim, imam El-Berbehari, Ibn Betta, El-Dževzedžani, šejhul-islam Ibn Tejmijje i neki šafijski pravnici, navodeviše
Po mišljenju izrazite većine islamskih učenjaka, propušteni farz-namazi moraju se naklanjati, na osnovu Poslanikovih, ﷺ, riječi: “Allahov je dug preči da se izmiri.” (Buharija i Muslim.)
Vidi manjeMeđutim, imam El-Berbehari, Ibn Betta, El-Dževzedžani, šejhul-islam Ibn Tejmijje i neki šafijski pravnici, navode skupinu argumenata koji ukazuju da se propušteni namazi ne trebaju naklanjavati niti će biti primljeni, jer je počinjeni grijeh ostavljanjem namaza veći i nije ga moguće popraviti pukim naklanjavanjem. (Vidjeti: El-Muhalla, 2/235-244, Medžmu’ul-fetava, 22/40, Fethul-Bari, 5/133-135, od Ibn Redžeba, i Sahihu fikhis-sunne, 1/258-259.)
Međutim, zbog čega ljudi uopće propuštaju namaze?! Ako čovjek izostavi neki namaz iz vjerski opravdanog razloga: ludilo, san iz kojeg se čovjek nije mogao probuditi i pored poduzetih uzroka za buđenje, zaborav, tada je namaz valjan, makar ga klanjao u drugom namaskom vremenu. Ali izostavljanje namaza iz neopravdanog razloga veoma je opasna stvar, i nakon širka i kufra ne postoji veći grijeh od izostavljanja namaza ili klanjanja nakon isteka namaskog vremena. Mnogi islamski pravnici ne prave razliku između čovjeka koji u potpunosti ostavi namaz i onoga koji ga klanja po isteku vremena. Onoga ko klanja po isteku namaskog vremena neki učenjaci čak smatraju otpadnikom od vjere.
Kada djevojka postane punoljetna obavezna je pokriti se i tom prilikom neće proučiti posebnu dovu, niti će taj čin zanijjetiti: samim pokrivanjem ispunjava obavezu hidžaba.
Mlada može obući vjenčanicu, a skinuti hidžab kada se ispune tri uvjeta: prvo, da time ne oponaša nevjernice (tj. da vjenčanica ne bude tipična za nevjernice); drugo, da ne bude mnogo strukirana, prozirna ili kratka kako svoje ukrase ne bi pokazala pred prisutnim ženama (dopušteno je pokazati dijelove tijela koji se peru pri abdestu, ili malo više od toga); i, treće, da se u takvoj vjenčanici pojavi isključivo pred ženama ili muškarcima koji su joj mahremi, ne pred punoljetnim strancima. Ovo je zato jer je miješanje muškaraca i žena zabranjeno uvijek, svejedno radilo se o svadbi ili drugim prilikama, a Allah najbolje zna.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović
Treba li naklanjati propuštene sunnete?
Iako nisu obavezni, sunneti imaju veliku vrijednost, stoga ih je lijepo klanjati u svim prilikama, osim na putu, kada ih je bolje izostavljati. Ko zbog posla, zaborava ili nekog drugog razloga propusti sunnet, može ga klanjati, kada se sjeti, ali to ne mora, naklanjavanje sunneta lijepo je i pohvalnviše
Iako nisu obavezni, sunneti imaju veliku vrijednost, stoga ih je lijepo klanjati u svim prilikama, osim na putu, kada ih je bolje izostavljati. Ko zbog posla, zaborava ili nekog drugog razloga propusti sunnet, može ga klanjati, kada se sjeti, ali to ne mora, naklanjavanje sunneta lijepo je i pohvalno. Preneseno je nekoliko hadisa koji ukazuju na legitimnost naklanjavanja propuštenih sunneta. Aiša, radijallahu anha, pripovijedala je: “Ako bi propustio četiri rekata prije podne-namaza, Resulullah, ﷺ, klanjao bi ih nakon namaza.” (Tirmizi, i smatra ga dobrim, a šejh Albani – vjerodostojnim.) A nije ih propuštao zbog njihove velike vrijednosti. Abdullah b. Saib, radijallahu anhu, prenosi da je Resulullah, ﷺ, klanjao četiri rekata prije podne-namaza i rekao: “Ovo je vrijeme kada se otvaraju nebeske kapije, i volim da se moja dobra djela uzdižu u to vrijeme.” (Tirmizi i Ibn Madže, sa ispravnim lancem prenosilaca.)
Vidi manjeEbu Hurejre, radijallahu anhu, prenio je sljedeće Vjerovjesnikove, ﷺ, riječi: “Ko ne uspije klanjati dva rekata sabahskog sunneta, neka ih klanja nakon izlaska sunca.” (Ibn Huzejme, Ibn Hibban i Hakim. Imam Hakim i Zehebi predanje smatraju ispravnim. Vidjeti: Es-Silsiletus-sahiha, 5/478.)
Imam Muslim zabilježio je predanje u kojem stoji da je Allahov Poslanik, ﷺ, na putu prespavao sabah-namaz, pa ga je naklanjao zajedno sa sunnetom. U jednom drugom predanju stoji da je Poslanik, ﷺ, vidio nekog čovjeka da klanja neposredno nakon sabahskog farza pa ga je upozorio: “Sabah ima samo dva rekata!” Čovjek mu odgovori: “Allahov Poslaniče, nisam klanjao sabahski sunnet, sada ga evo klanjam.” Na to mu Vjerovjesnik, ﷺ, nije ništa rekao. (Ebu Davud, sa ispravnim lancem prenosilaca.)
Ummu Selema prenosi da je Poslanik, ﷺ, naklanjao dva rekata podnevskog sunneta (koji se klanjaju nakon farza) poslije ikindija-namaza, jer su ga bili zaokupili neki ljudi iz plemena Benu Temim.(Ibn Huzejme i Ahmed, sa ispravnim lancem prenosilaca.)A Allah najbolje zna.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović
Jesu li ispravni namazi opisani u ilmihalu?
Kada je riječ o broju rekata koji se navodi u ilmihalima, to je u globalu ispravno. Ispravno je prije podnevskog farza klanjati samo dva rekata sunneta, a poslije farza dva, a može se klanjati prije farza četiri i poslije farza četiri rekata. To je preneseno u vjerodostojnim hadisima. Lijepo je s vrviše
Kada je riječ o broju rekata koji se navodi u ilmihalima, to je u globalu ispravno. Ispravno je prije podnevskog farza klanjati samo dva rekata sunneta, a poslije farza dva, a može se klanjati prije farza četiri i poslije farza četiri rekata. To je preneseno u vjerodostojnim hadisima. Lijepo je s vremena na vrijeme praktikovati i ove varijante, mada ne smeta da čovjek pretežno klanja četiri rekata prije, a dva poslije farza.
Šerijatom je utemeljeno prije ikindije ponekad klanjati samo dva rekata, tim prije jer je preneseno da je Resulullah, ﷺ, klanjao prije ikindije dva rekata. (Zabilježio Ebu Davud, a imam Nevevi ovaj hadis smatra vjerodostojnim.)
Trinaest rekata jacija-namaza koji se spominju u ilmihalima odnose se na četiri rekata sunneta prije farza, zatim četiri rekata farza, te dva sunneta (sun-sunneta) poslije farza, a potom tri rekata vitr-namaza. Kada je riječ o legitimnosti četiri rekata sunneta prije jacijskog farza, nema jasnog predanja. Naime, nije preneseno niti jedno predanje da je Vjerovjesnik, ﷺ, prije jacije klanjao ni dva ni četiri ni više rekata, nije ni preporučio ni zabranio klanjanje nafile prije jacijskog farza. Jedino što se u vezi s tim može uzeti kao argument jeste sljedeći hadis koji su zabilježili Buharija i Muslim: “Između svakog ezana i ikameta može se klanjati dobrovoljni namaz.” Naime, u hadisu nije određen broj rekata, već je ustvrđena legitimnost dobrovoljnog namaza prije jacije u općem smislu. Otuda, može se klanjati dva ili više rekata, a Allah najbolje zna. (Ovo je pitanje razmatrao Ibn Hadžer, u djelu Fethul-Bari, 2/127.)
Vitr-namaz ne ubraja se u jacija-namaz. Vitr je poseban namaz, u vezi s kojim je Resulullah, ﷺ, jednom prilikom kazao: “Allah vam je dodao još jedan namaz: vitr, pa ga redovno klanjajte.” (Ahmed, sa ispravnim lancem prenosilaca.)
Dakle, vitr-namaz poseban je namaz, a njegovo vrijeme traje do zore, dok vrijeme jacija-namaza, po jačem mišljenju, traje do pola noći, a Allah najbolje zna.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović
Vidi manjeMoram li uzimati abdest za svaki namaz ako klanjam u kamionu i kako ću postupiti kada sumnjam imam li abdest?
Stojanje u namazu (kijam) elementarni je dio svih propisanih namaza, bez kojeg namaz, po konsenzusu učenjaka svih pravnih škola, nije validan, ako postoji mogućnost za kijamom. (Vidjeti: Et-Temhid, 1/133, i 10/189-196, El-Muhalla, 3/59, Bidajetul-mudžtehid, 3/221, El-Medžmu, 3/236, Šerhuz-Zerkeši, 1više
Stojanje u namazu (kijam) elementarni je dio svih propisanih namaza, bez kojeg namaz, po konsenzusu učenjaka svih pravnih škola, nije validan, ako postoji mogućnost za kijamom. (Vidjeti: Et-Temhid, 1/133, i 10/189-196, El-Muhalla, 3/59, Bidajetul-mudžtehid, 3/221, El-Medžmu, 3/236, Šerhuz-Zerkeši, 1/616-617, Fethul-Bari, 2/584, Šerhuz-Zurkani alel-muvetta, 1/1/399.)
Drukčije rečeno, ko klanja sjedeći, a može stojati, mora ponoviti namaz, i to po jednoglasnom mišljenju islamskih pravnika, tvrde imam Tahavi, Ibn Abdulberr, Nevevi i neki drugi učenjaci. (Vidjeti: Šerhul-meani, 1/318, 341, Et-Temhid, 6/144, i El-Medžmu, 3/236.)
Islamski autoriteti drže da onaj čovjek koji bezrazložno odobri obavljanje namaza bez stojanja (kijama) ili kijam ne smatra elementarnim dijelom namaza – izlazi iz okvira dini-islama i postaje otpadnik.(Vidjeti: El-Medžmu, 3/236.) Imam Ebu Jusuf, Muhammed b. Hasan, učenjaci malikijske, šafijske, hanbelijske i zahirijske pravne škole, smatraju kijam elementarnim dijelom namaza čak i kada je riječ o namazu na lađi, gdje postoji velika opasnost od utopa. (Vidjeti: El-Mebsut, 2/2, Bedaius-sanaia, 1/292, Hašijetu Ibn Abidine, 1/445, El-Insaf, 2/3, El-Furu, 1/335, El-Iklil, 2/97, El-Muhalla, 4/185, Fethul-Bari, 1/498, i Muhtesaru ihtilafil-ulema, 1/354.)
Ako je obavezno stojanje u namazu koji se obavlja na lađi, šta onda reći za kopno, gdje ne postoji takva opasnost po klanjača?! Dakle, kijam je obavezan, osim ako postoji šerijatski validno opravdanje, kada s obveznika spada kako kijam, tako i ostali elementarni dijelovi namaza, tvrdi šejhul-islam Ibn Tejmijje.(Vidjeti: Medžmu’ul-fetava, 21/242 i 23/224.) Spomenuti propis vrijedi isključivo za propisane (farz) namaze. Džabirovo, radijallahu anhu, predanje: “Allahov Poslanik, ﷺ, klanjao je na jahalici kud god se usmjerila, a kada bi obavljao propisane (farz) namaze sjahao bi i okrenuo se prema kibli”(Buharija, 400.); po drugoj verziji: “Vidio sam Vjerovjesnika, ﷺ, da klanja dobrovoljne namaze na jahalici”(Buharija, 4140.), odnosi se na nafile; propisani namazi, u mjestu boravka i na putu, klanjaju se u stojećem položaju. Tome u prilog ide i Ibn Omerova izjava koju je zabilježio imam Buharija: “Resulullah, ﷺ, klanjao je na putu jašući, ali ne propisane namaze.” U drugoj verziji koju je zabilježio imam Muslim stoji: “…a propisane namaze nije klanjao na jahalici.” Iz prethodnog se može razumjeti da namaz obavljen u prijevoznom sredstvu sjedeći, ali uz mogućnost njegovog obavljanja u stojećem položaju, nije validan, i da se mora ponoviti. Stoga, uvaženi brate, gdje god te zatekne namasko vrijeme, izađi iz kamiona i obavi namaz na propisan način, nimalo se ne stidi svoje vjere, ona je najveći Allahov dar čovječanstvu, kada bismo samo znali!
Kada je riječ o kraćenju namaza, to je, po većini prvih učenjaka, obavezno, tvrdi imam Hattabi. (Vidjeti: Mealimus-sunen, 1/225.) Ibn Bettal i Begavi kažu da je to stav većine islamskih učenjaka kada je riječ o kraćenju namaza u globalu. (Vidjeti: Šerhul-Buhari, 2/8, od Ibn Bettala, i Šerhus-sunne, 4/162.)
Ne postoji autentično predanje da je Allahov Poslanik, ﷺ, ikada upotpunio namaz na putu. Spajanje namaza velika je olakšica za putnika. Dopušteno je spojiti podne i ikindiju u podnevskom, ali je to bolje učiniti u ikindijskom vremenu, a akšam i jaciju u akšamskom, ali je to bolje učiniti u jacijskom vremenu, na osnovu jakih argumenata koji govore o spajanju u vremenu drugog namaza.
Kada je riječ o abdestu, njega je bolje uzeti za svaki namaz, mada se može klanjati više namaza s jednim abdestom. Obveznik mora uzeti abdest samo onda kad je uvjeren da je izgubio abdest; sumnja nije mjerodavna, a Allah, opet, najbolje zna.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović
Vidi manje