Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Kako da svoje srce ispunim imanom,kako da zavolim Islam?
Ibn Kajjim, Allah mu se smilovao, kaze:“Ljubav je osnova vjere”. Kada govorimo o tome kako steci Allahovu ljubav prije svega se mora reci da imamo dvije ljubavi: ljubav roba prema Gospodaru (sto je uslov da bi sehadet bio primljen), i ljubav Gospodara prema robu (sto je plod ove prve ljubavi). Navesviše
Ibn Kajjim, Allah mu se smilovao, kaze:“Ljubav je osnova vjere”.
Kada govorimo o tome kako steci Allahovu ljubav prije svega se mora reci da imamo dvije ljubavi: ljubav roba prema Gospodaru (sto je uslov da bi sehadet bio primljen), i ljubav Gospodara prema robu (sto je plod ove prve ljubavi). Navest cemo nekoliko tacaka koje govore o tome kako steci Allahovu ljubav:
– Uslovi dobijanja Allahove ljubavi
– Putevi ili nacini kako steci Allahovu ljubav
– Znakovi Allahove ljubavi
Osnova svih ovih tacaka jeste hadis koji prenosi Ebu Hurejre a biljezi ga imam Buhari gdje kaze Poslanik s.a.w.s.: ”Kada Allah zavoli svoga roba pozove Dzibrila i kaze Dzibrilu: “Ja sam zavolio tog i tog svoga roba pa ga zavoli i ti”! Pa ga zavoli Dzibril i pozove stanovnike nebesa i kaze: “Allah Uzviseni je zavolio svog roba (spomene ga po imenu), pa ga zavolite i vi”! I zavole ga stanovnici nebesa, i da mu se da ga zavole i stanovnici zemlje”.
Insan ne treba traziti ljubav ljudi, jer je nece naci. Jedino treba traziti Allahovu ljubav pa ce ga zavoljeti i ljudi, kao sto se kaze u gore navedenom hadisu. Najbitnija stvar u svemu ovome jeste da covjek zna da Allah ima svojstvo da voli, prije svega, odredena stvorenja koje je stvorio, zatim, odredjena djela, voli odredjena vremena, mjesta, i to je prava ljubav koja ne slici ljubavlju stvorenja. Sada cemo se osvrnuti na nase tacke koje su gore navedene.
1.USLOVI DOBIJANJA ALLAHOVE LJUBAVI
a) Islam
Osnovni uslov jeste da covjek bude musliman. Allah ne prima niti jednu drugu vjeru osim Islama. Kao dokaz imamo ajet gdje Uzviseni Allah kaze: ”Ko bude trazio neku drugu vjeru sem Islama nece mu biti primljena.” Rijec “din” u arapskom jeziku znaci vjera, a bukvalan prijevod znacenja rijeci vjera jeste rad, djelo. Stoga ko bude radio neku drugu stvar trazeci zadovoljstvo Allaha, a ta stvar nije nije od Islama, Allah nece prihvatiti njegova dijela, samim tim nece prihvatiti njega.
b) Ljubav prema Allahu
Od sedam osnovnih sartova da bi sehadet bio primljen jeste ljubav prema Allahu. Ljubav prema Allahu se razlikuje od ljubavi prema zeni, djeci, prijateljima, jer ljubav prema Allahu je potpuna predanost, poniznost, ljubav do krajnih granica sa iskrenoscu i velicanjem. Ko nekog drugog, sem Allaha, na takav nacin zavoli, ucinio je veliki sirk.
c) Slijedjenje Allahovog Poslanika s.a.w.s.
Allah to jasno kaze u ajetu kojeg ucenjaci nazivaju “ajet ispita” ili “ajet iskusenja” a glasi: ”Reci: Ako Allaha volite mene slijedite i vas ce Allah zavoljeti i grijehe vam oprostiti”.
d) Da volimo ono sto Allah voli
U ovo spada i ljubav prema vjernicima, ljubav prema Allahovim najodabranijim stvorenjima, poslanicima, prema dobrim dijelima itd. Ucenjaci mrznju prema onom sto Allah voli svrstavaju u veliko licemjerstvo (nifak). To su, dakle, bili uslovi sticanja Allahove ljubavi. Sada cemo se osvrnuti na drugu veoma bitnu tacku.
2.NACINI KAKO STECI ALLAHOVU LJUBAV
a) Vezivanjem za Kur’an i to citanjem, razmisljanjem o njemu i radom po njemu
Jedan od ucenjaka kaze: ”Ako zelis da znas kakvo je tvoje mjesto kod Gospodara, pogledaj kakvo mjesto Kur’an ima kod tebe i odmah ces znati.” Ko god se veze za neke dunjalucke stvari, vezao se za ono sto je prolazno, a onaj ko se veze za Kur’an vezao se za uze koje ne popusta. Allah u jednom ajetu kaze: ”Knjigu koju smo ti dali da bi oni o njenim porukama razmislili”.
Sto znaci, da je od osnovnih ciljeva spustanja Kur’ana ,razmisljanje o njemu. Imam Muslim biljezi jedan hadis u kome se kaze da je Allahov Poslanik s.a.w.s. bio kod Aise r.a. i kaze joj: ”O Aisa, pusti me da obozavam svoga Gospodara, da ibadetim Njemu”. Aisa rece: ”Ja volim tvoju blizinu ali volim i ono sto ti volis” ,pa ga pusti.” Pa je, kaze Aisa, klanjao i plakao dok nije bradu smocio sve do sabaha.
Zatim je dosao Bilal da ga probudi na sabah (on je to inace radio), i nasao ga je kako jos uvijek sijedi i place. Kada ga je Bilal vidio u takvom stanju rekao je: ”Tako ti Allaha reci zasto places.” Pa je Poslanik s.a.w.s. rekao: ”Spusteni su mi nocas ajeti. Tesko onome ko ih procita a ne razmisli o njima…” Kazu ucenjaci: ”Nema prijetnje osim za izostavljanje obaveznosti i cinjenja harama.”
b) Da se covjek posveti nafilama nakon izvrsavanja farzova
Imam Buhari biljezi hadis kudsij, a prenosi ga Ebu Hurejre gdje Allah kaze: ”Nece se moj rob pribliziti meni nicim sto je najdraze od onog sto sam mu ja propisao obaveznim i nece prestati da mi se priblizava nafilama sve dok ga ne zavolim a kada ga zavolim onda budem njegov sluh kojim slusa,njegovo oko kojim gleda…”
c) Zikrullah ili spominjanje Allaha
Kazu ucenjaci da olaksice koje nam je Serijat dao jesu zbog toga da insan ne bi pretjerivao. Jedino su dvije stvari koje Allah voli da se cine sto vise a to je sjecanje na smrt i spominjanje Njega. Kaze Allah s.w.t.: ”O vjernici spominjite Allaha puno”. Kazu ucenjaci: ”Ako vjernik praktikuje dowe koje su dosle od Poslanika s.a.w.s. na odredenim mjestima ubraja se u one koji puno Allaha spominju.”
d) Davanje prednosti onome sto Allah voli
Tj. kada covijek dode u situaciju u kojoj treba da ucini ili ono sto on voli ili sto Allah voli,pa on da prednost onome sto Allah voli,time stice Allahovu ljubav.
e) Razmisljanje o Allahovim imenima i svojstvima
Ibn Kajjim kaze da je ovo osnova da bi covjek zavolio Allaha,a samim tim i Allah njega. Jer vjernik razmisljanjem o Allahovim imenima shvata kakav je ustvari nas Gospodar i cini sve da mu se priblizi.
f) Razmisljanje o blagodatima koje nam je Allah dao
Poznato je islamsko pravilo: ”Gledaj u malim stvarima onoga koji je ispod tebe,bices zadovoljan onim sto je kod tebe ”. Velicanjem blagodati dovodi nas do zahvalnosti a zahvalnost dovodi do toga da ce nam Allah dati jos vise kako On to obecava.
g) Skrusenost
Imam Hakim navodi hadis gdje Poslanik s.a.w.s. kaze: ”Od predznaka Sudnjega Dana jeste to da ces doci u mesdzid i neces naci u njemu vjernika”. Kazu ucenjaci da se misli na tijela bez skrusenosti.
h) Sijelo s dobrim ljudima
Tj. s onima koje Allah voli jer covjek druzenjem s njima postaje kao i oni sto je veoma pozitivno za njega,jer postaje onakav kakvim Allah voli da bude.
i) Da covjek bude iskren s Allahom
Allah ima jedno ime a to je ED-DEJJAN,koje znaci da se ponasa s robovima onako kako se oni ponasaju s njim. Ako mi iskreno zelimo jednu stvar,npr.Sehadet na Allahovom putu,nema sumnje da to Allah nama nece dati. Kaze jedan ucenjak:”Nije toliko veliko da ti zavolis Allaha.Ono sto je veliko i zadivljujuce jeste da tebe Allah zavoli.”-tebe malog bespomocnog roba.Slava Allahu i hvala Mu bezbroj puta.
3.ZNAKOVI ALLAHOVE LJUBAVI
Znakovi da je Allah zavolio roba jesu:
a) Da vidis roba u pokornosti Allahu kako hrli za dobrim djelima.
b) Zelja za znanjem. Kome Allah zeli dobo poduci ga vjeri.Kaze Hasan El-Basri: ”Kad rob izgubi ugled kod Allaha,Allah mu da da smatra znanje nepotrebnim”.
c) Ljubav prema Sunnetu Poslanika s.a.w.s. Voli sunnet Allahovog Poslanika i cini sve da bi ga izvrsio.
d) Razmisljnje o susretu s Allahom. Imam Muslim navodi hadis koji prenosi Aisa da je Poslanik s.a.w.s. rekao: ”Ko zavoli susret s Allahom zavoli i Allah susret s njim”. Da nas Allah pomogne,ucini nas od onih kojima je podario svoju ljubav i da nam ove rijeci,uz Allahovu pomoc, pomognu ka tom cilju jer ova vjera jeste vjera zrtve ali ova vjera, takoder, puno daje a najvrijednije sto ova vjera moze dati jeste da nas dovede do Allahove ljubavi.
A Allah najbolje zna!
Na pitanje odgovorio prof. Jasmin Djanan
Preuzeto sa http://www.n-um.com
Vidi manjeŠta je vrijednije džihad ili hadždž?
Za muškarce je borba na Allahovu putu vrednija od hadža, osim kada je u pitanju hadž koji se obavlja prvi put u životu, koji je svakome farz i jedan je od islamskih ruknova (osnovnih temelja), a koji je vredniji od džihada na Allahovom putu. Svaki sljedeći hadž manje je vrijedan od borbe na Allahovoviše
Za muškarce je borba na Allahovu putu vrednija od hadža, osim kada je u pitanju hadž koji se obavlja prvi put u životu, koji je svakome farz i jedan je od islamskih ruknova (osnovnih temelja), a koji je vredniji od džihada na Allahovom putu. Svaki sljedeći hadž manje je vrijedan od borbe na Allahovom putu za muškarce.
Za žene je vredniji hadž i na njih se odnosi hadis u kojem je Allahov Poslanik, ﷺ, rekao: “Najvrednija borba na Allahovom putu jeste hadž koji je primljen kod Allaha, dž. š.”
Iz fetvi i predavanja šejha Muhammeda b. Saliha el-Usejmina
Vidi manjeIstihara namaz
Istihara-namaz je zaseban namaz, i sastoji iz dva rekata. Klanja se kao sabahski farz, odnosno sunnet. Nakon namaza treba proučiti dovu: “Allahumme, inni estehiruke bi ilmike ve estakdiruke bi kudretike…” koja se može pronaći i u knjizi Put pravog muslimana, 1/343. Bitno je naglasiti da nakon istihaviše
Istihara-namaz je zaseban namaz, i sastoji iz dva rekata. Klanja se kao sabahski farz, odnosno sunnet. Nakon namaza treba proučiti dovu: “Allahumme, inni estehiruke bi ilmike ve estakdiruke bi kudretike…” koja se može pronaći i u knjizi Put pravog muslimana, 1/343. Bitno je naglasiti da nakon istihara-namaza ne treba čekati nekakav poseban znak, san i sl., već se treba osloniti na Allaha i učiniti ono šta čovjek smatra najispravnijim po određenom pitanju, a Allah najbolje zna.
Na pitanje odgovorio: dr. Safet Kuduzovic – Iz knjige “Fetve – pravne decizije (pitanja i odgovori)”
Vidi manjePreuzeto sa stranice http://www.n-um.com
Može li se doviti svojim riječima?
U pogledu ovog velikog ibadeta, koji je, nažalost, nepoznanica mnogim muslimanima, može se kazati mnogo, a mi ćemo spomenuti nekoliko veoma bitnih stvari vezanih za ovu tematiku i vaše pitanje. Prvo, mnogi ljudi ne znaju da je činjenje dove, iako se u tome nalazi rješenje naših problema, veoma dragviše
U pogledu ovog velikog ibadeta, koji je, nažalost, nepoznanica mnogim muslimanima, može se kazati mnogo, a mi ćemo spomenuti nekoliko veoma bitnih stvari vezanih za ovu tematiku i vaše pitanje.
Prvo, mnogi ljudi ne znaju da je činjenje dove, iako se u tome nalazi rješenje naših problema, veoma drag ibadet Uzvišenom Allahu. Kazao je Allahov Poslanik: “Zaista je dova ibadet”, a potom je proučio riječi Uzvišenog Allaha: “Gospodar vaš je rekao: ‘Pozovite Me i zamolite (dovu Mi činite), Ja ću vam se odazvati! Oni koji iz oholosti neće da Mi se klanjaju – ući će, sigurno, u Džehennem poniženi.’” (Tirmizi, br. 3247, koji je kazao za ovaj hadis da je hasenun sahih, a šejh Albani se složio sa njim)
Drugo, mnogi muslimani misle da je činjenje dove dobrovoljni čin te da ima onih koji su neovisni o Uzvišenom Allahu, što je svakako neispravno ubjeđenje. Allahov Poslanik je kazao: “Onaj ko ne traži svoje potrebe (putem dove) od Uzvišenog Allaha, On će se naljutiti na njega.” (Tirmizi, br. 3373, a šejh Albani ga je okarakterizirao kao hasen – dobru predaju)
Treće, najbolje je dovu upućivati na arapskom jeziku, za one koji znaju značenje te dove, a naročito dove koje su u vjerodostojnim predajama prenesene od Allahovog Poslanika, pošto je on odlikovan jezgrovitošću u govoru, tako da je mogao sa malo riječi da izrekne mnogo toga.
Četvrto, nema nikakve zapreke da čovjek uputi dovu na svom maternjem jeziku, naročito ako je to dova koja se čini izvan namaza. U pogledu dove koja se čini u namazu, najbolje da se uče dove prenesene od Allahovog Poslanika, ali ako bi čovjek i u samome namazu, bez obzira bio to farz ili nafila, učio dovu na maternjem jeziku, to ne bi pokvarilo njegov namaz, kao što se navodi u fetvi Stalne komisije.
Peto, čovjeku je dopušteno da traži sve što mu je potrebno, pod uvjetom da to nije nešto zabranjeno vjerom. Dakle, nema zepreke da čovjek moli Allaha za ispunjavanje dunjalučkih potreba, kao što je halal imetak, zdravlje, čestita supruga, potomstvo, korisno znanje. Jedna od najčešćih dova koju je upućivao Allahov Poslanik bila je: “Gospodaru moj, podari mi dobro i ovoga i onoga svijeta, i sačuvaj me kazne džehennemske.” (Buhari, od Enesa, r. a.)
Rekao je Allahov Poslanik: “Dova nekoga od vas bit će primana sve dok ne bude tražio ono što je grijeh ili ono što kida rodbinske veze i dok ne bude požurivao.” “Allahov Poslaniče, a šta je to požurivanje u dovi?”, upitaše ashabi. “Požurivanje je da kaže: ‘Ja sam dovio i ja sam dovio, ali ne vidim da se moja dova uslišala’, pa nakon toga prestane upućivati dovu.” (Muslim, od Ebu Hurejre, r. a.)
A Allah najbolje zna!
Odgovorio: Elvedin Pezić, prof.
Vidi manjeOtkrivanje pred nemuslimankom / Oni koji ne obavljaju namaz
Diskutabilna je izjava: “…budući da su, prema hadisu, oni koji ne obavljaju namaz nevjernici, smijem li biti otkrivena pred svojim prijateljicama koje ne obavljaju namaz?” Doslovno shvatanje šerijatskih tekstova, ajetâ i hadisâ, i njihova primjena na pojedincu proizveli su haridžije sveznalice (čitaviše
Diskutabilna je izjava: “…budući da su, prema hadisu, oni koji ne obavljaju namaz nevjernici, smijem li biti otkrivena pred svojim prijateljicama koje ne obavljaju namaz?” Doslovno shvatanje šerijatskih tekstova, ajetâ i hadisâ, i njihova primjena na pojedincu proizveli su haridžije sveznalice (čitaj: neznalice), koji, osim vladarâ, analiziraju i učenjake, pa ih proglase nevjernicima, a zatim i muslimanske mase, pa i njih uvrste u otpadnike od vjere, te na kraju, jer su iskušani zaraznom bolešću tekfirom, analiziraju sami sebe, i reknu da su i sami nevjernici. (Na koncu ispadne da je džennet, čija je širina kao nebesa i Zemlja, uzalud stvoren – čemu toliki džennet kad u njega neće imati ko ući jer su svi ljudi nevjernici?! Allahu se utječemo od zablude i poskliznuća!)
Kad je riječ o izostavljanju namaza, treba imati na umu stvari koje ćemo ovdje navesti.
• Prvo, učenjaci su jednoglasni u mišljenju da je otpadnik od islama onaj ko negira obaveznost namaza, pa makar ga i obavljao. (Onaj ko je rođen i odrastao u muslimanskoj sredini, nema opravdanje u pogledu toga.)
• Drugo, učenjaci su jednoglasni u mišljenju da je izostavljanje namaza jedan od pogubnih grijeha; kažu da je to veći grijeh od konzumiranja alkohola i činjenja nemorala.
• Treće, učenjaci nisu jednoglasni u mišljenju da je otpadnik od islama onaj čovjek koji vjeruje u obaveznost obavljanja namaza ali ga iz određenih razloga ne obavlja.
• Četvrto, dokazi koji se bave ovim pitanjem podjednako su snažni, i stoga je ovo pitanje – pitanje u kojem se neistomišljenik mora tolerirati.
• Peto, većina učenjaka, hanefijski, šafijski, malikijski i neki hanbelijski autoriteti, smatra da nije otpadnik od islama onaj čovjek koji vjeruje u obaveznost obavljanja namaza ali ga iz određenih razloga ne obavlja.
• Šesto, protiv onih ljudi što ne obavljaju namaz mora se uspostaviti argument, kako to kaže šejh Abdurrezzak Afifi. Nakon što se nekom objasni da mora klanjati i da je namaz stup vjere, može se razmatrati njegovo stanje. Neki ljudi ne drže do ovog principa – onda kad je njima to po volji, ali drže do njega onda kad vide da je u tome korist za njih.
Naprimjer, možda će čovjek za svog oca reći da je nevjernik zato što ne klanja, ali, da njegov otac umre i ostavi desetak miliona eura, od kojih ovaj treba naslijediti polovinu, bi li tad rekao: “Moj babo nije klanjao, bio je kjafir, a ja sam musliman i nije mi dozvoljeno uzeti taj novac”? Čisto sumnjam da bi njegov otac tad “bio” nevjernik. Možda bi, štaviše, bio evlija, a nakon podjele novca – opet nevjernik. (Pitanje uspostavljanja argumenta i opravdavanje neznanjem nisu nimalo jednostavna i lahka pitanja. Još nešto! Zar neko misli da ne postoji razlika između čovjeka koji živi u Saudijskoj Arabiji, a ne zna da je namaz obaveza, i Bošnjaka koji to isto ne zna, a koji je živio u uništavajućem sistemu što se komunizam zove?!)
• Sedmo, mora se obratiti pažnja na sljedeće: koliko namaza čovjek mora obavljati da ne bi spadao u kategoriju onih koji izostavljaju namaz? Ovo su pitanje razmatrali oni učenjaci koji smatraju da izostavljanje namaza jest nevjerstvo, i razišli su se u mišljenju. Neki od njih čak tvrde da je nevjernik onaj čovjek koji izostavi makar jedan namaz. Također, smatra li se da izostavlja namaz onaj ko klanja samo džumanski farz?
• Osmo, jesmo li stvoreni da ljude kvalificiramo na vjernike i nevjernike, dobre i loše, čestite i poročne, ili smo stvoreni da robujemo dragom Allahu i da pozivamo ljude u islam, u čijem se okrilju osjećamo spokojno i sretno, ako se osjećamo! Kažem: ako se osjećamo, jer se čini da je islam nekim ljudima golema tegoba i teret koji oni nose, a čija se težina očituje na njihovim čehrama i na ponašanju prema svojim porodicama i drugim ljudima.
Uzmemo li sve ovo u obzir, nećemo tako lahko izjaviti da je taj i taj čovjek nevjernik samo zato što ne obavlja namaz. Put do njegovog proglašenja nevjernikom duži je i teži nego što to mislimo – a bolje je da se usredsredimo na poticanje ljudi na obavljanje pet dnevnih namaza.
Braćo i sestre, spustimo se na vlastiti nivo, znajući da ćemo za svaku riječ, a pogotovu za sud o drugim ljudima, položiti račun pred Svevišnjim Allahom! I imajmo na umu sljedeće predanje koje je pouzdano. Abdullah b. Omer, radijallahu anhu, prenosi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “…onaj ko nešto izmisli o vjerniku bit će zadržan u znoju stanovnika džehennema sve dok ne dokaže svoju izjavu.” (Ebu Davud, Ahmed i el-Hakim)
U vezi s pitanjem koje ste postavili, islamski učenjaci jednoglasni su u mišljenju da muslimanka pred nevjernicom smije otkriti lice i šake, a razilaze se u mišljenju smije li pred njom otkriti kosu, podlaktice, vrat, potkoljenicu – dijelove tijela koje muslimanke, bez sustezanja, pokazuju jedna pred drugom. Većina učenjaka kaže da je zabranjeno da muslimanka pokaže nevjernici bilo koji dio tijela osim lica i šaka. A to su međutim dozvolili sljedeći učenjaci: Ahmed b. Hanbel, er-Razi, el-Alusi, malikijski pravnik Ebu Bekr b. el-Arebi, šejh Ibn Baz, šejh Ibn Usejmin, Stalna komisija za fetve i neki drugi učenjaci.
Na pitanje je li dozvoljeno da muslimanka pred nevjernicom otkrije kosu, podlaktice, potkoljenice – dijelove tijela koje obično otkriva pred sljedbenicama islama, Stalna komisija za fetve odgovorila je ovako: “O tom pitanju postoje dva mišljenja; preteže stav onih učenjaka koji su kazali da muslimanka može pred nevjernicom otkriti spomenute dijelove tijela, jer nije preneseno da su se majke pravovjernih i druge ashabijke pokrivale pred nevjernicama i mnogoboškinjama; da su to činile, bilo bi nam preneseno…” A Gospodar tvoj najbolje zna.
Na pitanje odgovorio:pro.fAbdurrahman Kuduzović
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com
Vidi manjeNamaz u prevoznom sredstvu
Čestitam Vam na ljubavi i brižnosti prema namazu! Samo iskreni vjernici vode računa o obavljanju namaza, i njima će Svevišnji Allah ukazati Svoju milost. Kad je riječ o obavljanju namaza, načelno je pravilo da se namaz obavlja u stajaćem položaju i u pravcu kible. Samo onaj ko ne može stajati (biloviše
Čestitam Vam na ljubavi i brižnosti prema namazu! Samo iskreni vjernici vode računa o obavljanju namaza, i njima će Svevišnji Allah ukazati Svoju milost. Kad je riječ o obavljanju namaza, načelno je pravilo da se namaz obavlja u stajaćem položaju i u pravcu kible. Samo onaj ko ne može stajati (bilo zbog bolesti ili straha od pada i ozljede) ima pravo klanjati namaz sjedeći. Imran b. Husajn, radijallahu anhu, kazuje da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Klanjaj stojećke; ako ne možeš, onda sjedećke; ako ni tako ne možeš, namaz obavi nauznak.” (El-Buhari).
U obaveznom namazu (farzu) čovjek se mora okrenuti prema kibli, po jednoglasnom mišljenju svih islamskih učenjaka, osim u slučaju velikog straha. Ovako kaže imam En-Nevevi, rahimehullah, u djelu “El-Minhadž”. U vezi s dobrovoljnim namazom, šejh Ibn Usejmin, rahimehullah, zapaža: “Putnik, svejedno radilo se o vozaču ili suvozaču, može klanjati dobrovoljni namaz, u onom pravcu u kojem je okrenuto vozilo, ali vozač ne bi trebao klanjati dobrovoljni namaz ako će se zaokupiti namazom, pa se dovesti u opasnost .”
Namasko vrijeme možete odrediti pomoću vaktije za to područje, a pravac kible pomoću savremnih uređaja. Ako Vam je teško određivati namaska vremena, a budući da ste putnik, spajajte podne i ikindija-namaz kad budete sigurni da je sunce prešlo polovinu neba, i spajajte akšam i jacija-namaz kad sunce zađe. A Allah najbolje zna.
Na pitanje odgovorio: prof.Abdurrahman Kuduzović
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com
Vidi manjeDa li su šejhovi sufijskih redova bliski Allahu dželle šanuhu?
Zahvala pripada Uzvišenom Allahu. Termin sufizam nije bio poznat u periodu života Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, niti u periodu ashaba i tabi'ina. Tek nakon ovih prvih generacija na scenu dolazi jedna skupina pobožnih i skromnih ljudi (zahida) koji su nosili vunenu odjeću (suf), pviše
Zahvala pripada Uzvišenom Allahu.
Termin sufizam nije bio poznat u periodu života Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, niti u periodu ashaba i tabi'ina. Tek nakon ovih prvih generacija na scenu dolazi jedna skupina pobožnih i skromnih ljudi (zahida) koji su nosili vunenu odjeću (suf), pa su ih prozvali ovim imenom – sufije. Drugi su na stanovištu da su dobili naziv po grčkoj riječi ”sofija”, što u prijevodu znači mudrost. Ono što neki tvrde da su svoje ime dobile od riječi ”safa” (bistrina, čistoća, jasnost), ne može se smatrati ispravnim, pošto je ”nomen relativum” (tj. ime izvedeno iz drugog sufiksom – ijj) od riječi ”safa” safaijj, a ne sufijj.
Pojavom ovog novog imena i skupine koja ga nosi, došlo je do još većeg rascjepa i raskola u redovima muslimana. Prve sufije su se razlikovale od kasnijih , po tome što je kod ovih posljednjih pojava novotarija (bid'ata) bila znatno izraženija, kao što im mali i veliki širk nisu bili nepoznanica. Allahov Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, upozorio je na njihove novotarije u slijedećim riječima:
”Klonite se novotarija u vjeri, jer svaka novotarija je bida't a svaki bida't je zabluda!”
(Prenosi ga Tirmizi i za njega kaže da je hasen-sahih.)
U onome što slijedi pokušaćemo napraviti komparaciju između vjerovanja sufija i njihovih obreda i učenja islama koje se zasniva na Kur'anu i sunnetu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Postoje mnogi sufijski redovi, kao što su tidžanije, kadirije, nakšibendije, šazilije, rufaije i drugi. Sljedbenici ovih redova smatraju da su samo oni na istini (hakku), a da su svi drugi u zabludi. Kur'an zabranjuje razdvajanje i dijeljenje među muslimanima, kao što Uzvišeni Allah kaže:
”…i ne budite od onih koji Mu druge ravnim smatraju, od onih koji su vjeru svoju razbili i u stranke se podijelili; svaka stranka je zadovoljna onim što ispovijeda.” (prijevod značenja sure Er-Rum, 31-32.)
Pojedine sufije su , pored Allaha dželle šanuhu, počele obožavati poslanike, alejhis-selam, te žive i mrtve evlije. Obraćaju im se riječima kao što su: ”O Gejlani!”, ”O Rufai!”, ”Pomozi Allahov Poslaniče!”, ”Na tebe se oslanjamo, o Allahov Poslaniče!” itd. Allah, dželle šanuhu, zabranjuje da se u stvarima koje su samo u Njegovom domenu obraća nekom drugom mimo Njega, pa se takav čin označava širkom. Allah , dželle šanuhu, kaže:
”I , pored Allaha, ne moli se onome ko ti ne može ni koristiti ni nauditi, jer ako bi to uradio, bio bi , uistinu, nevjernik.” (prijevod značenja sure Junus,106.)
Sufije smatraju da postoje kutbovi, bedeli i evlije kojima je Allah, dželle šanuhu, predao vođenje, upravljanje i uređenje stvari na ovome svijetu. Allah, dželle šanuhu, u Kur'anu navodi odgovor mušrika na pitanje koje im je postavio:
”… i ko upravlja svim?” – ”Allah!”- reći će oni.” (prijevo značenja sure Junus, 31.)
Na osnovu ovoga zaključujemo da su arapski mušrici bolje poznavali Allaha, dželle šanuhu, od takvih sufija.
Sufije, isto tako, pri pojavi neke nevolje, traže zaštitu kod nekog drugog, mimo Allaha, dželle šanuhu. Uzvišeni kaže:
”Ako te od Allaha kakva nevolja pogodi, – pa nikoe je osim Njega ne može ukloniti; a ako ti kakvo dobro podari, – pa, samo je On Svemoćni.” (prijevod značenja sure El-En'am,17.)
Neke sufije vjeruju u vahdetul-vudžud (panteizam) gdje se poistovjećuje Stvoritelj i stvoreno, pa na kraju ispada da je sve stvoreno i da je sve božanstvo.
Sufije pozivaju odricanju od ovoga svijeta, zanemarivanju uzročno-posljedičnih faktora i napuštanju džihada. Allah , dželle šanuhu, kaže:
”… i nastoj da time što ti je Allah dao stekneš onaj svijet, a ne zaboravi ni svoj udio u ovome svijetu…” (prijevod značenja sure El-Kasas,77.),
”I protiv njih pripremite koliko god možete snage…” (prijevod značenja sure El-Enfal,60.)
Sufije stepen ihsana, kao ekskluzivno pravo, pripisuju isključivo svojim šejhovima. Oni od murida zahtijevaju da sebi u mislima predstave šejha kada god spomenu Allaha, dželle šanuhu, (kada čine zikr), pa čak i u samom namazu. Neki idu čak dotle da stavljaju šejhovu sliku ispred sebe za vrijeme namaza. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu kaže:”Ihsan (dobročinstvo) je da obožavaš Allaha, dželle šanuhu, kao da Ga gledaš, pa ako Ga ti ne vidiš, zaista, On tebe vidi!” (Muslim)
Sufije, također,smatraju dozvoljenim ples i upotrebu defa i muzičkih instrumenata, kao i podizanje glasa prilikom učenja zikra. Allah, dželle šanuhu, kaže:”Pravi vjernici su samo oni čija se srca strahom ispune kada se Allah spomene…” (prijevod značenja sure El-Enfal,3.)
Možete ih vidjeti kako od zikra izgovaraju samo Allahovo, ždelle šanuhu, ime : ”Allah, Allah, Allah!” Ovakav način zikra se smatra novotarijom i govorom koji ne nosi u sebi šerijatsko značenje. Neki idu i dalje od toga, pa izgovaraju samo: ”Ah,ah!” ili ”Hu, hu!” Stav islama i sunneta o pitanju zikra jeste da musliman spominje svoga Gospodara ispravnim i razumljivim govorom za koji ima nagradu kod Allaha Uzvišenog kao što su riječi: ”Subhanallah – neka je slavljen Allah, dželle šanuhu ; Elhamdulillah – hvala Allahu, dželle šanuhu ; La ilahe illallah – nema istinskog boga osim Njega; Allahu ekber – Allah , dželle šanuhu, je najveći i slično.
Sufije u svojim stihovima, za vrijeme zikra, kao tematiku uzimaju žene i dječake. Strastvena ljubav, zaljubljenost, žudnja i slično motivi su koje tom prilikom spominju, kao da se nalaze na kakvoj zabavi gdje se pleše uz vino, pljeskanje i galamu. Sve nabrojano se ubraja u mušričke običaje, obrede i rituale. Allah, dželle šanuhu, kaže:” Molitva njihova pored Hrama svodi se samo na zviždanje i pljeskanje rukama…” (prijevod značenja sure El-Enfal,35.)
Neke sufije koriste metalne čavle i zabijaju ih u svoja tijela uz uzvikivanje nekih riječi, kao što je naprimjer: ”Djede!” Na taj način dolaze mu šejtani kako bi mu pomogli da izvede svoju tačku bez posljedica, pošto je zatražio pomoć mimo Allaha, dželle šanuhu. Uzvišeni Allah kaže:”Onome ko se bude slijepim pravio da ne bi Milostivog veličao, Mi ćemo šejtana natovariti, pa će mu on nerazdvojni drug postati.” (prijevod značenja sure Ez-Zuhruf, 36.)
Sufije tvrde da imaju otkrovenja i da poznaju šta će se desiti u budućnosti (gajb stvari), a Kur'an ih izričito pobija. Allah, dželle šanuhu, kaže:”Reci: ‘Niko, osim Allaha, ni na nebu ni na Zemlji, ne zna šta će se dogoditi…” (prijevod značenja sure En-Neml,65.)
Sufije, također, tvrde da je Allah, dželle šanuhu, stvorio ovaj svijet zbog Allahovog Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi we sellem, a Kur'an ih demantuje riječima Uzvišenog Allaha:”Džine i ljude sam stvorio samo zato da Mi ibadet čine.” (prijevod značenja sure Ez-Zarijat.56.)
Allah ,dželle šanuhu, se obraća Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, sljedećim riječima:
”…i sve dok si živ, Gospodaru svom ibadet čini!” (prijevod značenja sure El-Hidžr, 99.)
Sufije tvrde da je moguće vidjeti Uzvišenog Gospodara još na ovome svijetu, a Kur'an ih demantuje ajetom u kome se Musa, alejhis-selam, obraća Uzvišenom Gospodaru riječima:
”Gospodaru moj, ukaži mi se da Te vidim!” – ”Ne možeš Me vidjeti” – reče…” (prijevod značenja sure El-A'raf,143.)
Sufije tvrde da na javi uzimaju direktno znanje od Uzvišenog Gospodara, bez posredništva Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa kažu: ”Moje srce mi prenosi od mog Gospodara.” Ovdje se postavlja sljedeće pitanje:”Da li su oni bolji od ashaba?!”
Sufije organizuju skupove i priređuju mevlude radi donošenja salavata na Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a postupaju suprotno od njegovog učenja kada podižu svoj glas prilikom zikra i izvođenja ilahija i kasida u kojima se ponekad nalazi i otvoreni širk. Da li je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, proslavljao svoj rođendan? Da li su to činili Ebu-Bekr, Omer, Osman, Alija, radijallahu anhu, četverica imama, osnivači pravnih mezheba i drugi? Ko više zna i ko je ispravnijeg ibadeta, oni ili sufije?
Sufije se posebno pripremaju za putovanje i posjetu turbetima i mezarima, kako bi postigli blagoslov njihovih stanovnika, te kako bi tavafili (kružili) oko njih, ili klali žrtve u njihovoj neposrednoj blizini. Tim svojim djelima postupaju suprotno riječima Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem:
”Posebno se priprema za put samo radi tri džamije: Mesdžidul-Harama, ove moje džamije i Mesdžidul-Aksa'a.” (Buharija i Muslim)
Sufije se fanatično drže stavova svojih šejhova, makar to bilo suprotno onome što kaže Uzvišeni Allah i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Allah, dželle šanuhu, kaže:
” O vjernici, ne odlučujte se ni na što dok za to ne upitate Allaha i Poslanika Njegova…” (prijevod značenja sure El-Hurudžat, 1.)
Sufije upotrebljavaju talismane, zapise, razne znakove, slova i brojeve kako bi pomoću njih pravili hamajlije, zaštite i donosili odluke.
Sufije se ne zadovoljavaju salavatima koji su zabilježeni od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, nego sami izmišljaju salavate koji sadrže otvoreno traženje blagoslova od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i težak širk sa kojim nije zadovoljan onaj na koga se donosi salavat.
Što se tiče pitanja vezanog za tačnost postojanja veze koju imaju sufijski šejhovi, odgovor je potvrdan, ali se ovdje radi o vezi sa šejtanima, a ne sa Uzvišenim Gospodarom. Jedni drugima kićene besjede govore da bi ih obmanuli, kao što to Allah, dželle šanuhu , kaže:
”Tako smo svakom vjerovjesniku neprijatelje određivali, šejtane u vidu ljudi i džinova koji su jedni drugima kićene besjede govorili da bi ih obmanuli – a da je tvoj Gospodar htio, oni to ne bi učinili; zato ti ostavi njih, i ono što izmišljaju!” (prijevod značenja sure El-En'am, 112.)
”A šejtani navode saradnike svoje da se s vama raspravljaju, pa ako biste im se pokorili,i vi biste, sigurno, mnogobošci postali.” (prijevod značenja sure El-En'am,121.)
”Hoću li vam kazati kome dolaze šejtani? Oni dolaze svakom lašcu, grješniku.” (prijevod značenja sure Eš-Šu'ara, 221-222.)
Ovo je ta vrsta veze koja postoji u stvarnosti, a ne ona za koju lažno tvrde da je imaju sa Uzvišenim Gospodarom. (Neka je Uzvišen Allah od svega toga!)
(Pogledati Mu'džemul-bide'i, 346-359.)
Iznenadna odsustvovanja pojedinih šejhova sufijskih redova od očiju murida (sljedbenika) izravni je rezultat veze ostvarene sa šejtanima. Može se desiti, da bi povećali dojam i zabludu svojih sljedbenika, da ponekad, koriste šejtane radi prenošenja u neka udaljena mjesta i vraćanja istog dana ili noći. Zbog toga postoji jedno veoma važno pravilo koje glasi da ljude ne cijenimo i vrednujemo po čudima i neuobičajenim pojavama koje ih prave, nego na osnovu njihovog pridržavanja ili udaljenosti od Allahove, dželle šanuhu, Knjige i sunneta Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Istinske evlije (Allahovi dželle šanuhu stićenici) oni su koji obožavaju Allaha, dželle šanuhu, onako kako je On propisao, bez primjese novotarija. Pojava čuda nije uslov i pokazatelj da je neko zaslužio taj status i postigao odabrani stepen. Opis pravih Allahovih, dželle šanuhu, evlija došao je u hadisi-kudsiju (hadis koga prenosi Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, od svoga Gospodara) kojeg Buharija prenosi od Ebu-Hurejre, radijallahu anhu, a u kome Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže:
”Rekao je Uzvišeni Allah: ‘Nagovještavam rat onome ko se bude neprijateljski odnosio prema Mome evliji. Najdraže sa čime Mi se može približiti Moj rob jesu dužnosti (farzovi) koje sam mu propisao. Zatim Mi se i dalje približava sve dok ga ne zavolim. Kada ga zavolim, postajem njegov sluh pomoću kojeg čuje, njegov vid pomoću koga gleda, njegove ruke kojoj dohvaća, njegova noga kojoj kroči. Ako nešto zatraži od Mene, Ja ću mu dati i ako potraži utočište kod Mene, Ja ću mu ga pružiti!” (Buharija, 2384/5)
Allah, dželle šanuhu, upućuje na pravi put!
Odgovorio: Šejh Muhammed Salih el-Munedždžid
Iz knjige ”Odgovori o islamskom vjerovanju”,36-39 strana
Vidi manjePriredila: I.A.
Preuzeto sa – http://islam-pitanja-i-odgovori.blogspot.com
Kojim redosljedom se naklanjavaju propušteni namazi?
Prvo ćete naklanjati propušteni namaz, a zatim ćete klanjati onaj namaz koji je nastupio. Naklanjavanje propuštenog namaza nije dozvoljeno odlagati. Mnogi ljudi propušteni namaz naklanjaju s istim namazom tek sljedećeg dana. Naprimjer, ako propuste sabah-namaz, čekaju s njegovim naklanjavanjem do saviše
Prvo ćete naklanjati propušteni namaz, a zatim ćete klanjati onaj namaz koji je nastupio. Naklanjavanje propuštenog namaza nije dozvoljeno odlagati. Mnogi ljudi propušteni namaz naklanjaju s istim namazom tek sljedećeg dana. Naprimjer, ako propuste sabah-namaz, čekaju s njegovim naklanjavanjem do sabah-namaza sljedećeg dana. To je pogrešno i u suprotnosti s riječima i praksom Allahova Poslanik, ﷺ.
El-Buhari i Muslim zabilježili su da je Resulullah, ﷺ, rekao: “Onaj ko prespava namaz ili ga zaboravi klanjat će taj namaz kad se sjeti”, a nije rekao: “…klanjat će taj namaz sutradan u njegovu vremenu.”
Kad se radi o Poslanikovoj, ﷺ, praksi, tu je predanje u kojem se kaže da je jednog dana prilikom Bitke protiv saveznika izostavio nekoliko namaza, pa ih je naklanjao prije nego što je klanjao namaz koji je bio nastupio.
Ipak, ako obveznik uslijed zaborava ili neznanja postupi obratno, namaz mu je ispravan jer on u toj situaciji ima opravdanje.
Koristim se ovom prilikom da objasnim tri kategorije namaza u pogledu naklanjavanja.
Prva je kategorija namaz koji se mora naklanjati čim nestane razlog zbog koje je propušten, i u ovu kategoriju spada svih pet dnevnih namaza, vitr-namaz i potvrđeni sunneti.
Druga je kategorija namaz koji se ne naklanjava ako se propusti, nego se naklanja neki drugi namaz umjesto njega, i to je džuma-namaz. Ako čovjek dođe na džumanski namaz i stigne na drugi rekat, stupit će u namaz s nijetom da klanja podnevski farz, kao i onaj ko u potpunosti zakasni na džuma-namaz. Međutim, onaj ko stigne na ruku drugog rekata klanjat će džuma-namaz, to jest naklanjat će još jedan rekat nakon što imam preda selam. Mnogi ljudi nisu upućeni u ovo, pa pristanu za imamom poslije rukua drugog rekata te, nakon što imam preda selam, oni naklanjaju dva rekata. To je pogrešno! Oni u tom slučaju nisu stigli ni na jedan rekat džuma-namaza, pa moraju donijeti nijet da obavljaju podne-namaz. El-Buhari i Muslim zabilježili su da je Allahov Poslanik, ﷺ, rekao: “Stigao je obaviti namaz onaj ko stigne obaviti jedan njegov rekat.” Drukčije rečeno, onaj ko ne stigne obaviti nijedan rekat određenog namaza nije stigao obaviti taj namaz. Važno je napomenuti i to da žene i bolesnici koji ne mogu klanjati džuma-namaz moraju obaviti podne, a ne džuma-namaz; ako bi klanjali džuma-namaz, taj bi namaz bio nevažeći i ne bi bio primljen.
I treća je kategorija namaz koji se naklanja sutradan u njegovu vremenu, a to je bajram-namaz. Učenjaci kažu: “Ako se tek nakon što nastupi vrijeme podnevskog namaza sazna da je tog dana Bajram, bajram-namaz klanjat će se sutradan u vremenu u kojem se taj namaz obavlja.”
Šejh Muhammed b. Usejmin
Vidi manjeKada treba obavljati potvrđene sunnete?
Ispravno je da se sunneti koji se obavljaju prije farza (kao, naprimjer, podnevski sunnet koji se obavlja prije farza) mogu obaviti jedino nakon nastupanja namaskog vremena, a prije obavljanja farz-namaza, dok se sunneti koji se obavljaju poslije farza mogu obaviti nakon što se klanja farz-namaz paviše
Ispravno je da se sunneti koji se obavljaju prije farza (kao, naprimjer, podnevski sunnet koji se obavlja prije farza) mogu obaviti jedino nakon nastupanja namaskog vremena, a prije obavljanja farz-namaza, dok se sunneti koji se obavljaju poslije farza mogu obaviti nakon što se klanja farz-namaz pa do isteka namaskog vremena. Ali ipak, ukoliko se dogodi da čovjek propusti sunnet koji se obavlja prije farza, ne zato što je podbacio u tome, naklanjat će taj sunnet poslije namaza. A ako taj sunnet propusti bezrazložno, neće mu biti od koristi ako ga naklanja. To je tako, a ispravno je mišljenje onih učenjaka koji vele da nije ispravan, niti je primljen, ibadet koji je vremenski ograničen, a koji čovjek namjerno i bez razloga propusti te ga zatim naknadno izvrši.
Šejh Muhammed b. Usejmin
Vidi manjeU kojem se sabahskom ezanu, prvom ili drugom, izgovaraju riječi: “Bolje je namaz klanjati nego spavati”?
Riječi: “Bolje je namaz klanjati nego spavati” dodaju se na prvi, a ne na drugi sabahski ezan, na temelju hadisa: “Kad budeš učio prvi sabahski ezan, dodaj riječi: ‘Bolje je namaz klanjati nego spavati!’” (Ahmed, 3/408) Ovdje, međutim, treba znati da se pod sintagmom prvi sabahski ezan, koja je upotviše
Riječi: “Bolje je namaz klanjati nego spavati” dodaju se na prvi, a ne na drugi sabahski ezan, na temelju hadisa: “Kad budeš učio prvi sabahski ezan, dodaj riječi: ‘Bolje je namaz klanjati nego spavati!’” (Ahmed, 3/408)
Ovdje, međutim, treba znati da se pod sintagmom prvi sabahski ezan, koja je upotrijebljena u hadisu, podrazumijeva ezan koji se uči nakon nastupanja namaskog vremena; to je prvi ezan, a drugi ezan jest ikamet: i ikamet se naziva ezanom, pozivom. El-Buhari i Muslim zabilježili su sljedeći Vjerovjesnikov, ﷺ, hadis: “Između svaka dva poziva može se obaviti dobrovoljni namaz” (el-Buhari, 627, i Muslim, 304), a značenje je ovo: između ezana i ikameta može se obaviti dobrovoljni namaz. Imam el-Buhari zabilježio je predanje u kojem se kaže da je vladar pravovjernih Osman, radijallahu anhu, zarad džuma-namaza uveo treći ezan (to jest drugi, jer se i ikamet naziva ezanom, pozivom na namaz).
Dakle, Bilalu, radijallahu anhu, naređeno je da riječi: “Bolje je namaz klanjati nego spavati” doda prilikom učenja prvog sabahskog ezana. Ezan koji se uči prije nastupanja zore nije ezan zarad sabah-namaza. El-Buhari i Muslim zabilježili su da je Vjerovjesnik, ﷺ, rekao: “Bilal uči ezan potkraj noći da bi probudio one koji spavaju i da bi završili dobrovoljni namaz oni koji klanjaju.” Dakle, pomoću tog ezana Bilal je objema kategorijama najavljivao da je vrijeme za konzumiranje hrane koja se jede prilikom sehura. Imami el-Buhari i Muslim zabilježili su da se Allahov Poslanik, ﷺ, obratio Maliku b. el-Huvejrisu: “Kad nastupi namasko vrijeme, neka jedan od vas prouči ezan”, a sabah-namaz nastupa nakon pojave zore.
Nije ispravno prosuđivanje onih ljudi koji smatraju da se sintagma prvi sabahski ezan odnosi na ezan koji se uči prije pojave zore. Neki ljudi vele: “Riječi: ‘Bolje je namaz klanjati nego spavati!’ izgovaraju se tokom ezana koji se uči prije zore, jer se ove riječ odnose na obavljanje dobrovoljnog namaza. Samo se za dobrovoljni namaz može reći: ‘Bolje je namaz klanjati nego spavati!’” Naime, kako se komparativ bolje može upotrijebiti za ono što nije farz, isto se tako može upotrijebiti i za strogu obavezu. Evo za to dva primjera: “O vjernici, hoćete li da vam ukažem na trgovinu, ona će vas spasiti patnje nesnosne: u Allaha i Poslanika Njegova vjerujte i imecima svojim i životima svojim na Allahovu se putu borite – to vam je, da znate, bolje…” (es-Saff, 10, 11) ; “O vjernici, kad se u petak na namaz pozove, kupoprodaju ostavite i pođite namaz obaviti – to vam je bolje neka znate!” (el-Džumua, 9)
Šejh Muhammed b. Usejmin
Vidi manje