Propisi su nifasa kao i propisi hajza, osim što se razlikuju u sljedećem:

Iddet; on zavisi od rastave braka, a ne od nifasa, jer ako rastava braka bude prije nego žena rodi, iddet će prestati samim-porođajem, a ne nifasom. U slučaju da se razvod desi poslije porođaja, čekat će se pojava hajza, kao što je to već prethodno pojašnjeno.

El-Ila’, a to je kada se čovjek zakune Uzvišenim Allahom da sa svojom suprugom neće općiti duže od četiri mjeseca. Ako se on zakune, a supruga htjedne s njim općiti, dat će mu se da sačeka 4 mjeseca, a poslije treba s njom ili da opći ili da je pusti na njen zahtjev. Razlika između čekanja el-ila’ u slučaju žene s hajzom i žene u nifasu jeste da se period nifasa ne računa u ova četiri mjeseca koja muž treba čekati, dok se vrijeme u kojem žena bude u hajzu uračunava u spomenuta četiri mjeseca.

Punoljetnost nastupa hajzom, a ne nifasom, zato što žena ne može zatrudnjeti prije nego dobije hajz.

Ako se prekine krvarenje hajza, a zatim se povrati dok je još vrijeme hajza, to je hajz, kao naprimjer da ženi inače hajz traje osam dana, ali joj se javi krv četiri dana, zatim se prekine dva dana, a onda se opet javi u sedmom i osmom danu. Krv koja se ponovo javila, bez sumnje, jeste hajz i za njeg važe propisi hajza. A što se tiče perioda prilikom prestanka krvarenja nifasa prije isteka četrdeset dana, a zatim se vrati u toku tih četrdeset dana, to je ono što dovodi u nedoumicu i žena je obavezna klanjati i postiti ono što je farz koji je propisan u određeno vrijeme i njoj je zabranjeno ono što je zabranjeno ženi u hajzu i nifasu, osim farzova koje će opet nadoknaditi nakon što se očisti. Ovo je poznati stav pravnika hanbelijskog mezheba.

Tačno je da ako se krv vrati u vrijeme kada je moguće da je to nifas, onda je to nifas, u suprotnom to je hajz. Osim ako se krvarenje nastavi (nakon 40 dana), onda je to istihaza. Ovo je blizu stava imama Malika koji je prenesen u djelu El-Mugni Imam Malik kaže: “Ako žena vidi krv nakon prekida od dva ili tri dana, to je nifas. U suprotnom, to je hajz.” Ovo je u skladu sa stavom Ibn-Tejmijje. U skladu je i sa stvarnošću i ne može se reći da u pogledu krvi postoji nekih nedoumica. Nedoumica je relativan pojam i ljudi se u pogledu toga razlikuju s obzirom na njihova znanja i shvaćanja.

U Kur’anu i Sunnetu objašnjeno je sve i Allah nije nikom naredio da posti dva puta ili da tavafi dva puta, osim ako pri prvom putu postoji neki nedostatak koji ne može otkloniti, osim da ga nadoknadi. Što se tiče toga da kada čovjek obavi ono čime je zadužen u skladu sa svojim mogućnostima, tada je s njega spala odgovornost, kao što Uzvišeni Allah kaže: “„Allah nikog ne opterećuje preko mogućnosti njegovih.” (El-Bekara, 286.)

„Bojte se Allaha koliko možete.“ (Et-Tegabun, 16.)

Ako se žena očisti od hajza prije nego što joj inače traje hajz, dopušteno je njenom mužu općiti s njom i to nije mekruh. A što se tiče nifasa, ako se žena očisti od njega prije isteka četrdeset dana, mekruh je njenom mužu općiti s njom i to je poznato u hanbelijskom mezhebu.

Ispravno je, međutim, da to nije mekruh i većina uleme smatra tako jer je kategorija mekruh šerijatska norma i za nju je potreban dokaz. A o ovome postoji samo ono što bilježi imam Ahmed ibn Hanbel, a to je da je žena Osmana b. Ebi el-Asa došla kod njega prije nego što je napunila četrdeset dana, pa joj je on rekao: “Ne približuj mi se.” Međutim, ovo nije dokaz da je to mekruh, zato što je čovjek rekao ženi da mu se ne približava iz predostrožnosti. Da li zbog toga što je mislio da ona nije sigurna da li se očistila, ili se bojao da joj se ne pojavi krv prilikom odnosa, ili zbog nečeg drugog. A Allah najbolje zna.

Muhammed ibn Salih el-Usejmin

U islamu se pod idžtihadom misli na ulaganje truda od strane mudžtehida u iznalaženju šerijatskog stava po određenom pitanju na osnovu valjanih šerijatskih dokaza. Idžtihad je dužnost (farz) svakome ko je kompetentan za to. Kaže Uzvišeni Allah: “Pa, pitajte one kojima je dato znanje ako vi ne znate.” (En – Nahl, 43.)

Onaj ko je kompetentan na polju idžtihada, može samostalno tragati za propisima. Međutim, on mora svestrano poznavati šerijatske tekstove i temelje islamskog vjerozakona (islamsku jurisprudenciju – usul), kao što mora poznavati stavove drugih učenjaka kako ne bi došao u kontradikciju s njihovim zaključcima. Među ljudima ima studenata šerijatskog znanja koji smatraju da su dostigli stepen idžtihada, a u suštini posjeduju samo površno šerijatsko znanje. Zato nerijetko vidimo kako takvi rade po nekom općem hadisu (ar. ‘am), mada postoji šerijatski dokaz koji ga je konkretizovao (ar. tahsis), ili čak radi po derogiranom hadisu ne znajući za njegovu derogaciju, ili pak postupa po nekom hadisu ne znajući da postoji koncenzus učenjaka da se taj hadis ne može doslovno shvatati. Ovakva osoba je u velikoj opasnosti, jer usljed nepoznavanja gore navedenih disciplina nije sposobna izvesti pravilne šerijatske propise.

U slučaju da su svi gore navedeni uslovi ispunjeni, alim može pristupiti samostalnom iznalaženju šerijatskih rješenja (idžtihadu). Također se može desiti da alim bude kompetentan samo u jednoj određenoj šerijatskoj disciplini, kao što je primjer poglavlje čistoće u fikhu, te on u njoj može istraživati i iznalaziti samostalna rješenja. Takva osoba se smatra mudžtehidom u dotičnoj disciplini. (Autorizovana fetva šejha Ibn Usejmina)

 ŠEJH IBN USEJMIN

Kada se uđe u džamiju, u vrijeme kada nije mekruh klanjati ili prije nastupanja određenog namaza, prije nego sjednemo klanjaćemo dva rekata tehijjetu-l-mesdžida. To se temelji na hadisu Ebu Katade, r.a, u kojem Poslanik islama, s.a.v.s, traži od svojih sljedbenika da klanjaju ta dva rekata: Kada neko od vas uđe u džamiju neka klanja dva rekata prije nego sjedne!

Kod nas je običaj da se ta dva rekata klanjaju samo u novootvorenoj džamiji ili u nekoj džamiji koju osoba prvi put posjećuje. Dužnost nam je napomenuti da se taj namaz klanja svaki put kada uđemo u džamiju, osim ukoliko već nije počeo određeni namaz koji ćemo klanjati u džema’atu ili ukoliko nije nastalo vrijeme u kojem je pokuđeno klanjati: vrijeme izlaska sunca, kada je sunce u zenitu i kada sunce zalazi.

Po mnogima, taj namaz treba klanjati svaka osoba koja dođe na džuma-namaz, pa makar imam vec držao hutbu, dok se, po hanefijskoj pravnoj školi, taj namaz izostavi i sjedne, kako bi se hutba slušala i okoristilo njome. Kad god se uđe u džamiju, a muezzin nije počeo učiti ikamet za farz-namaz ili ne postoji neka druga spomenuta zapreka, klanjaćemo dva rekata tehijjetu-l-mesdžida prije nego sjednemo u džamiji.

A Allah najbolje zna!

Pripremio prof. Jasmin Djanan

preuzeto sa http://www.n-um.com

Nastoj da farz namaz klanjas za nekim ko poznaje ispravan nacin klanjanja, a da dodatnu edukaciju cinis putem nafila. O tome da li ce nekome od nas namaz biti primljen ne bih se usudio dati komentar. Mi nismo zaduzeni da budemo optereceni tim mislima. Na nama je obaveza i zadatak edukacija na temeljima kurana i sunneta. I dova Allahu subhaneh da shirkom ili prigovorom ili nekim drugim grijehom ne ponistimo dobra djela. Molim Alllaha subhaneh da ti olaksa hifz, poveca stepen bogobojaznosti i ucvrsti stope na Putu istine, amin!

Prof. Jasmin Djanan