Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Da li se u džamiji klanjaju samo farzovi ili i sunneti?
Ženin namaz u osnovi je vredniji i bolji kod njene kuće, kao što je to potvrđeno u vjerodostojnim hadisima. Ali, ženi je dozvoljeno da odlazi u džamiju i da klanja u džematu, pod uvjetom da u njenom izlasku ne postoji kršenje šerijatskih propisa. Prilikom izlaska iz kuće žena treba da bude propisnoviše
Ženin namaz u osnovi je vredniji i bolji kod njene kuće, kao što je to potvrđeno u vjerodostojnim hadisima. Ali, ženi je dozvoljeno da odlazi u džamiju i da klanja u džematu, pod uvjetom da u njenom izlasku ne postoji kršenje šerijatskih propisa. Prilikom izlaska iz kuće žena treba da bude propisno pokrivena, da ne bude namirisana niti našminkana. U džamiji se klanjaju obavezni (farz) namazi, a dobrovoljne namaze (sunnete) vrednije je klanjati kod kuće, kao što je spomenuto u vjerodostojnom hadisu, a ako bi se i dobrovoljni namazi klanjali u džamiji, namaz bi bio validan, s tim što je čovjek ostavio ono što je vrednije.
Na pitanje odgovorio: prof. Elvedin Pezić
Vidi manjePreuzeto sa stranice http://www.n-um.com
Koje namaze klanjamo učeći naglas?
Sabah, akšam i jacija (farzi spomenutih namaza) su namazi u kojima je preporučeno (sunnet) da se uči naglas, dok su podne i ikindija namazi u kojima se uči u sebi. Na pitanje odgovorio: prof. Elvedin Pezić Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com
Sabah, akšam i jacija (farzi spomenutih namaza) su namazi u kojima je preporučeno (sunnet) da se uči naglas, dok su podne i ikindija namazi u kojima se uči u sebi.
Na pitanje odgovorio: prof. Elvedin Pezić
Vidi manjePreuzeto sa stranice http://www.n-um.com
Zikr prilikom buđenja
Musliman je obavezan da se pridržava sunneta Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u svim segmentima svoga života, pa je obaveza da i vi izučite sunnet prije spavanja i da ga prakticirate. Temeljni cilj izučavanja islama i stjecanja šerijatskog znanja jeste njegovo prakticiranje u svakodnevnom živviše
Musliman je obavezan da se pridržava sunneta Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u svim segmentima svoga života, pa je obaveza da i vi izučite sunnet prije spavanja i da ga prakticirate. Temeljni cilj izučavanja islama i stjecanja šerijatskog znanja jeste njegovo prakticiranje u svakodnevnom životu. Također u islamu postoje temelji, farzovi, sunneti, i musliman mora izučavati svoju vjeru na osnovu prioriteta, prvenstveno akida, ruknovi, šarti i farzovi. Isto tako rad muslimana mora biti na osnovu prioriteta, što znači da je u vašem slučaju lijepo činiti zikr, ali je stroga obaveza obavljati farz-namaze u njihovo vrijeme.
Inače, nakon buđenja iz sna uče se dove:
“Elhamdulillahi-llezi ahjana ba’de ma ematena ve ilejhi-nnušuru – Hvala Allahu koji nas oživi nakon što nas umrtvi, i Njemu se, konačno, sve vraća”,
“La ilahe illallahu vahdehu la šerike lehu, lehul-mulku ve lehul-hamdu, ve huve’ ala kulli šej’in kadir. Subhanellahi vel-hamdu lillahi ve la ilahe illallahu vallahu ekber, ve la havle ve la kuvvete illa billahil-alijil-azim. Rabi-gfir li –
Nema boga osim Allaha Jedinoga, koji Sebi ravnoga nema. Njemu vlast pripada i Njemu je zahvalnost svaka. Njegova je moć iznad svake druge moći, neka je slavljen Allah i neka Mu je hvala: nema boga osim Allaha. Allah je najveći. Nema moći i sile osim Allahove, Moćnog i Velikog. Gospodaru moj, oprosti mi’’.
“Elhamdu lillahi-llezi afani fi džesedi ve redde alejje ruhi ve ezine li bi zikrihi – Hvala Allahu koji je zdravim očuvao moje tijelo, vratio mi moju dušu i omogućio mi da Ga se sjećam spominjući”.
Prilikom prevrtanja u snu uči se dova:
“La ilahe illallahul-Vahidul-Kahharu Rabbis-semavati vel-erdi ve ma bejnehumel-Azizul-Gaffar –
Nema boga osim Allaha, Jednoga i Silnoga, Gospodara nebesa i Zemlje i prostora među njima, Milog Oproštavatelja’’.
Protiv nemira i straha u snu uči se dova:
“E’uzu bi kelimatillahit-tammati min gada-bihi ve ‘ikabihi ve šerri ‘ibadihi ve min hemezatiš-šejatini ve en jahdurun –
Zaštitu tražim pomoću Allahovih savršenih Riječi pred srdžbom Njegovom i kaznom Njegovom, protiv zla robova Njegovih, te protiv šejtanskih nagovaranja na zlo i njihova prisustva’’.
Isto tako kad neko usnije nešto što mu je drago, neka to ne kazuje nikome osim onome ko mu je drag, a onaj ko sanja san koji mu nije drag, neka puhne tri puta u lijevu stranu, i potom prouči: “E’uzu billahi” – moleći Ga za zaštitu protiv šejtana i ružnog sna, zatim neka se prevrne se na drugu stranu, ili ako želi, neka ustane i klanja (nafilu), i neka nikome ne obznanjuje san. Allah najbolje zna!
Na pitanje odgovorio: mr. Osman Smajlović
Vidi manjePreuzeto sa stranice http://www.n-um.com
Kako prevazići nedostatak samopouzdanja?
Nedostatak samopouzdanja je jedan vid slabost sa kojom islam nije zadovoljan. Potrebno je da se musliman ističe smjelošću i da u svim životnim situacijama i okolnostima poduzima određene povode i uzroke kako bi postigao cilj kojem stremi, a da potom prepusti stvari Uzvišenom Allahu. Imam Muslim, Allviše
Nedostatak samopouzdanja je jedan vid slabost sa kojom islam nije zadovoljan. Potrebno je da se musliman ističe smjelošću i da u svim životnim situacijama i okolnostima poduzima određene povode i uzroke kako bi postigao cilj kojem stremi, a da potom prepusti stvari Uzvišenom Allahu.
Imam Muslim, Allah mu se smilovao, bilježi od plemenitog ashaba Ebu Hurejre, Allah bio zadovoljan njime, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Jak mu’min je bolji i draži Uzvišenom Allahu od slabog mu’mina, a u obojici je hajr.” Pridaj pažnju onome što će ti koristiti, tražeći Allahovu pomoć, i ne malaksaj. I ako te nešto zadesi, nemoj reći: ‘Da sam uradio ovako, bilo bi tako i tako!’, već reci: ‘Allah je tako odredio i On čini šta hoće!’, jer riječ ‘da sam’ otvara (vrata za) djelovanje šejtana.”
S obzirom da je nedostatak samopouzdanja prezrena osobina, onda on nema ništa sa skromnošću, jer skromnost je pohvalna i ne suprotstavlja se samopouzdanju. Najbolji primjer za to nalazimo u ličnosti Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji je bio skroman ali i istovremeno hrabrar i smion, i u svakoj situaciji se oslanjao na Allaha. Rekao je Ibn Hadždž Maliki, Allah mu se smilovao: “Ukoliko se u srcu nađu poniznost i skromnost, u njemu će se naći i svako dobro, saosjećanje, nježnost, milost, pokornost, zadovoljstvo, skromnost, tevekkul, lijepo mišljenje, veliki stid, lijepa ćud, borba sa samim sobom, činjenje dobra, ispravnost duše, samoobračun, žurenje sa činjenjem dobra i sporost u zlu.” (Knjiga Medhal)
Onaj koji boluje od nedostatka samopouzdanja treba da se istinski boji Allaha, da vodi računa o pravovremenom i ispravnom obavljanju farzova, da prakticira jutarnji i večernji zikr, zikr prije spavanja, a naročito Ajetul-kursijju. Također, efikasan način liječenja nedostatka samopouzdanja jeste i mnoštvo upućivanja dove i traženje oprosta.
Imam Tirmizi, Allah mu se smilovao, bilježi od plemenitog ashaba Džabira ibn Abdullaha, Allah bio zadovoljan njime, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Nijedan čovjek neće Allahu uputiti dovu u kojoj nema grijeha niti kidanja rodbinskih veza a da mu Allah neće njome dati jednu od tri stvari: ili će mu uslišati dovu na dunjaluku, ili će mu dati u njenoj vrijednosti nagradu na ahiretu, ili će otkloniti od njega zlo u vrijednosti te dove.” (Hadis je hasen)
Musliman mora biti jake volje i htijenja, tražiti pomoć od Allaha u svim svojim stvarima, oslanjajući se u potpunosti na Njega, ubijeđen da ono što ga je zadesilo, nije ga moglo zaobići, i da ono što ga je zaobišlo, nije ga moglo zadesiti.
Isto tako musliman mora imati lijepo mišljenje o svom Gospodaru, mora biti optimista, uvijek se nadati dobru i uspjehu, stalno težeći napretku i prosperitetu i postizanju ljudske savršenosti.
Na tom putu mora koristiti svoj razum i energiju i ona sredstva koja mu se nalaze pri ruci kako bi ostvario svoje ciljeve: “A kada se odlučiš, onda se pouzdaj u Allaha, jer Allah zaista voli one koji se uzdaju u Njega.” (Ali Imran, 159.) Allah najbolje zna!
Na pitanje odgovorio: mr. Osman Smajlović
Vidi manjePreuzeto sa stranice http://www.n-um.com
Namaz i kateter
Ve alejkumus-selam! Molim Uzvišenog Allaha da izliječi vašeg bolesnika i da mu podari brzo ozdravljenje. Moramo znati da namaz kao obaveza ne spada sa muslimana sve dok je živ i umno sposobna osoba. Shodno tome, vaš tetak obavezan je klanjati namaz shodno svojim mogućnostima. Islam je bolesnicima olviše
Ve alejkumus-selam!
Molim Uzvišenog Allaha da izliječi vašeg bolesnika i da mu podari brzo ozdravljenje. Moramo znati da namaz kao obaveza ne spada sa muslimana sve dok je živ i umno sposobna osoba. Shodno tome, vaš tetak obavezan je klanjati namaz shodno svojim mogućnostima. Islam je bolesnicima olakšao obavljanje namaza i drugih ibadeta.
Bolesnik obavlja namaz shodno svojim mogućnostima i izvršava namaske uvjete, ruknove i vadžibe. U slučaju vašeg bolesnika, on će se abdestiti za svaki namaz kada nastupi njegovo vrijeme i klanjat će taj farz-namaz i koliko hoće od nafila i neće se obazirati na izlazak nečistoće. Ukoliko može, u toku namaza neće nositi kesu, a ako ne može, onda nije problem ako je i nosi, također ako se odjeća i mjesto gdje klanja uprljaju nečistoćom, očistit će to ako može, a ako ne, onda će klanjati shodno svojim mogućnostima. Allah najbolje zna!
Na pitanje odgovorio: mr. Osman Smajlović
Vidi manjePreuzeto sa stranice http://www.n-um.com
Namaz učenika u školi i tokom vožnje u autobusu
Uvaženi brate u vjeri, mnogo toga bi se trebalo kazati da bi odgovor na pitanje bio potpun, mi ćemo rezimirano spomenuti nešto najbitnije. Prvo, namaz je najbitniji stub islama, nakon što čovjek uđe u vjeru izgovaranjem šehadeta. Allahov Poslanik kazao je Muazu ibn Džebelu, r.a, kada ga je slao u Jeviše
Uvaženi brate u vjeri, mnogo toga bi se trebalo kazati da bi odgovor na pitanje bio potpun, mi ćemo rezimirano spomenuti nešto najbitnije.
Prvo, namaz je najbitniji stub islama, nakon što čovjek uđe u vjeru izgovaranjem šehadeta. Allahov Poslanik kazao je Muazu ibn Džebelu, r.a, kada ga je slao u Jemen, u kojem su tada živjeli ehlul-kitabije: ”Neka prvo u što ćeš ih pozivati bude da posvjedoče da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov rob i poslanik, pa ako ti se odazovu, obavijesti ih da im je Allah propisao klanjanje pet namaza u toku dana i noći.” (Buharija i Muslim) Mnogo je drugih argumenata koji nam ukazuju koliko mjesto u islamu ima namaz.
– Namaz je vremenski ograničena obaveza. Kazao je Uzvišeni Allah: ”A kada molitvu završite, Allaha spominjite, i stojeći, i sjedeći, i ležeći. A u bezbjednosti obavljajte molitvu u potpunosti, jer vjernicima je propisano da u određeno vrijeme molitvu obavljaju.“ (En-Nisa, 103) Islamski učenjaci kazali su da kao što nije dozvoljeno klanjati namaz prije nastupanja namaskog vremena, tako isto ga nije dozvoljeno odgađati i klanjati nakon isticanja namaskog vremena.
– Odgađanje klanjanja namaza, izvan njegovog propisanog vremena, smatra se velikim grijehom (osim situacija koje su izuzete vjerodostojnim argumentima, kao što je stanje putnika kada je dozvoljeno kraćenje i spajanje namaza). Kazao je Uzvišeni Allah: ”Teško se klanjačima, koji su nemarni prema namazu.“ (El-Ma’un, 4-5) Islamski tumači Kur’ana, u komentaru riječi ”nemarni”, rekli su da to znači da odgađaju klanjanje namaza izvan propisanog vremena.
Također, Uzvišeni Allah je kazao: ”A njih smijeniše zli potomci, koji molitvu napustiše i za požudama pođoše; oni će sigurno zlo proći.“ (Merjem, 59) Ibn Mes’ud, r.a., komentarišući riječi ”koji molitvu napustiše”, kazao je da to znači da su ”odgađali namaz i klanjali ga izvan propisanog namaskog vremena”.
Drugo, tvoje pitanje je malo nedefinirano. Kažeš da se za vrijeme podne-namaza nalaziš u autobusu. Ne mogu da vjerujem da se cijelo vrijeme od podne do ikindije nalaziš u autobusu.
Ali, pod pretpostavkom da si cijelo vrijeme u autobusu, onda treba da znaš da osoba koja se vozi u autobusu može biti u jednoj od dvije situacije:
1. Da putuje autobusom koji na toj relaciji ima zaustavljanje (odmaranja). U ovakvoj situaciji osobi nije dozvoljeno da klanja u autobusu obavezne namaze, jer bi na taj način izostavila rukn (stajanje u namazu, sedždu i okretanje prema Kibli) koji se u pauzi koju pravi autobus mogu ispoštovati.
2. Da putuje autobusom koji se na određenoj relaciji ne zaustavlja, ili se zaustavlja nakon što istekne namasko vrijeme, i u tom slučaju nije dozvoljeno odgađati namaz do zaustavljanja autobusa, već će klanjati namaz u sjedećem položaju. Ovo u slučaju čovjeka koji ne potpada pod pojam musafira/putnika. Ako se radi o putniku, tada može da spoji podne sa ikindijom i akšam sa jacijom.
Što se tiče sedžde, nju će činiti tako što će se tijelom pognuti naprijed, malo više od poginjanja prilikom obavljanja ruku’a.
Treće, ako nisi cijelo vrijeme u autobusu, odnosno ako se nalaziš u autobusu onda kada nastupi početak podne-namaza, onda treba da znaš da je namaz validan bez obzira u kojem dijelu namaskog vremena se obavio: da li ga obavili u prvom namaskom vremenu ili ga odgodili do pred kraj namaskog vremena. Međutim, učenjaci su za većinu namaza kazali da ih je najbolje klanjati u prvom namaskom vremenu, ali to ne znači da se namaz ne može odgoditi i klanjati poslije, bitno je da se klanjanje namaza ne odgađa izvan propisanog namaskog vremena.
Jednog dana Džibril je došao Allahovom Poslaniku i tog dana klanjali su svaki namaz u prvom namaskom vremenu, a narednog dana opet mu je došao i tog dana klanjali su svaki namaz na isteku namaskog vremena, pa mu je nakon toga kazao: ”Namasko vrijeme je između ova dva.” (Muslim) To znači da je čovjeku dozvoljeno, naročito ako ima potrebu, da odgodi klanjanje namaza i nije obavezan da ga klanja na samom početku namaskog vremena, bitno je da ga ne odgodi izvan vremena koje je propisano za taj namaz.
Četvrto, mnogo je muslimana koji misle da se namaz striktno mora klanjati u kući ili džamiji, na tepihu, sedžadi i sl., a istina je na drugoj strani. Dozvoljeno je klanjati na svakom čistom predmetu, kao što je daska, beton, karton, kao što je dozvoljeno, u osnovi, klanjati na zemlji koja nije uprljana, bez da se na nju prostire bilo šta. Spomenuto ubjeđenje nosi sa sobom mnoge negativnosti od kojih je i ostavljanje namaza i njegovo naklanjavanje od strane onih koji idu u školu, ili od strane ljudi koji imaju svakodnevnu radnu obavezu.
Također, mnogo je ljudi koji ostavljaju klanjanje namaza u njegovom namaskom vremenu iz razloga što ne poznaju šta je to nečistoća, a šta nije, tako da mnogi smatraju da čovjek ne može da klanja u radnom odijelu koje je ”uprljano” prašinom, cementom, zemljom, malterom, farbom, krečom, uljem, tovatnom mašću, a sve spomenute stvari, po vjerskom shvatanju, su čiste i ne utječu na validnost namaza.
Ako čovjek može da klanja u posebnoj odjeći – ona koja je čista i od spomenutih stvari, naravno da je to bolje, ali to ni u kojem slučaju ne znači da, ako to nije u mogućnosti, treba dozvoliti da propusti klanjati namaz u njegovom propisanom vremenu. Slična situacija je i sa pitanjem mjesta klanjanja namaza.
Rezime: Dragi brate, ako se nalaziš u vožnji tokom cijelog namaskog vremena, tada ti je obaveza da klanjaš shodno mogućnosti. Ako se autobus zaustavlja, obaveza ti je klanjati u toku pauze. Ako si u toku namaskih vremena u školi, iskoristi odmore između časova i klanjaj obavezne namaze u njihovom namaskom vremenu, na mjestu koje je čisto. U tom periodu dovoljno je da klanjaš samo farzove, obavezne namaze, bez da klanjaš nafilu, dobrovoljne namaze. A Allah najbolje zna!
Vidi manjeNa pitanje odgovorio: prof. Elvedin Pezić
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com
Roditelji mi brane nošenje hidžaba?
Alejkumu selam! Neka Vas Allah nagradi za ljubav prema Allahu i Njegovu Poslaniku! Čovjek ne smije izgubiti volju za borbom i ulaganjem truda, jer će, dopusti li to sebi, pasti u očaj i možda će izgubiti nadu u Allahovu milost, a to mu se ne bi smjelo dogoditi. Pokrivanjem žena se približuje Svevišnviše
Alejkumu selam!
Neka Vas Allah nagradi za ljubav prema Allahu i Njegovu Poslaniku! Čovjek ne smije izgubiti volju za borbom i ulaganjem truda, jer će, dopusti li to sebi, pasti u očaj i možda će izgubiti nadu u Allahovu milost, a to mu se ne bi smjelo dogoditi. Pokrivanjem žena se približuje Svevišnjem Allahu, utoliko više jer izvršava farz koji joj je naređen časnim Kur’anom. I roditelji nemaju pravo zabraniti svojoj kćerki nošenje hidžaba.
Naš dragi Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Čovjek se ne smije pokoriti stvorenju u neposlušnosti Stvoritelju.” (Ed-Darekutni, preko Imrana b. Husajna). U drugom hadisu, koji je preko Alije b. Ebu Taliba, radijallahu anhu, zabilježio imam Ahmed, stoji da je Poslanik rekao: “Čovjek se nadređenima može pokoravati isključivo u onomešta nije grijeh.”
Vi kažete: “Da li da čekam dok ne dodje trenutak za hidžab?” – a zar trenutak nije došao čim ste postali punoljetni i na Vas pala obaveza nošenja hidžaba? U odlaganju farzova je grijeh i, s druge strane, opasnost koju nosi to isto odlaganje – gubljenje osjećaja i tvrdoća srca. Možda će doći “pogodan trenutak” koji čekate, ali Vi više nećete osjećati ljubav prema hidžabu, koju sad osjećate. Onda ćete imati mogućnost, ali će Vam, zbog odlaganja, opet biti teško odlučiti se za pokrivanje.
Čovjek se ne treba igrati uputom koju mu je Svemilosni Allah dao. I znajte da će Allah pomoći i dat će izlaz onome ko Ga se boji. A Allah najbolje zna.
Na pitanje odgovorio: prof. Abdurrahman Kuduzović
Vidi manjePreuzeto sa stranice http://www.n-um.com
Odgoj djece, ponašanje djece u džamiji
Ve alejkumusSelam, Odgojno-pedagoške instrukcije koje vam preporučujemo kao svjetiljku u budućem nastojanju bolje izgradnje ibadetske ličnosti svoje djece, kad je u pitanju redovno obavljanje pet dnevnih namaza su: 1. Djeca stiču ubjeđenje da je sve ono što odrasli rade ispravno, a da su njihovi očeviše
Ve alejkumusSelam,
Odgojno-pedagoške instrukcije koje vam preporučujemo kao svjetiljku u budućem nastojanju bolje izgradnje ibadetske ličnosti svoje djece, kad je u pitanju redovno obavljanje pet dnevnih namaza su:
1. Djeca stiču ubjeđenje da je sve ono što odrasli rade ispravno, a da su njihovi očevi najpotpunije i najsavršenije ličnosti. Zato ih djeca oponašaju i povode se za njima u velikom broju stvari. Djeca, u ranim godinama mladosti, ne osvrću se mnogo na sugestije sa strane ako pred njima nema nekoga ko će im biti primjer za kojim će se povesti i koji će im praktično pokazati životne postupke. Zbog toga očevo obavljanje namaza ostavlja veoma jake utiske na njegovo dijete i čini da se ono ugleda na njega.
2. Na roditelju je da se pomogne dovom upućenom Allahu, dž.š., kako je to radio Ibrahim, a.s. Allah, dž.š., nam u vezi s tim navodi njegove riječi: “Gospodaru moj, daj da ja i potomci moji obavljamo namaz; Gospodaru naš, Ti usliši molbu moju”. (Ibrahim: 40)
3. Roditelj treba znati da su kazne (batine) zadnje sredstvo koje će upotrijebiti u privikavanju svoje djece na obavljanje namaza, kako ne bi zbog toga dijete licemjerno obavljalo namaz i propustilo ga odmah čim mu se za to ukaže prilika.
4. Na roditelju je da poduči svoje dijete abdestu i taharetu (čišćenju), teorijski i praktično, uz malo praktične vježbe gdje će mu dozvoliti da sam uzima abdest, naravno pod njegovom kontrolom, pa u slučaju da pogriješi, podučit će ga ispravnom postupku, uz krajnju blagost i ljubaznost, bez ikakve vike, dreke i sl. Ako uzme abdest bez ikakve greške – pohvalit će ga i zagrliti, eventualno i poljubiti, pokazujući djetetu znakove zadovoljstva njegovim postupkom.
5. Roditelj treba podučiti svoje dijete vrijednostima i fadiletima abdesta, kako bi ga podstakao na to da se kasnije samo stara o abdestu, i postizanju njegovih vrijednosti.
6. Podučavanje djece namazu treba raditi još u njihovim najranijim godinama, bez nekog direktnog podučavanja, dakle indirektnim putem kao što je klanjanje nafila-namaza kući, pred svojom djecom, što ostavlja veoma jak dojam kod njih, jer kad dijete bude gledalo oca kako polaže svoju glavu na tlo, čineći sedždu Allahu, dž.š., i kako skrušeno stoji, zadubljen u svome namazu, ne obazirući se na ono što se okolo dešava – time niče klica veličine Allaha, dž.š., u njihovim srcima i dušama, a isto tako se ovim putem djeca podučavaju pokretima namaza, i dovede u situaciju da oni to jednostavno zavole.
7. Roditelj ne smije biti grub sa svojim djetetom u oblasti abdesta i tahareta prije nego što ono postane zrelo razlučiti dobro od zla, a niti po pitanju pokrivanja avreta, već će ga ostaviti da ga slijedi i prati, i da klanja s njim u kakvom god halu da je, i ne smije ga odvraćati od klanjanja namaza s njim, jer ako u tim godinama bude odbijen od namaza (a ono je, u tim godinama, u osnovi oslobođeno obaveznosti namaza) može se desiti da dijete kasnije zamrzi obavljanje namaza.
8. Kad napuni sedam godina roditelj je obavezan narediti svom djetetu obavljanje namaza, na osnovu riječi Muhammeda, s.a.v.s.: “Naredite svojoj djeci da obavljaju namaz kada budu navršili sedmu godinu.”(hasen) Tada će mu staviti u obavezu izvršavanje ili ispunjavanje preduvjeta i šartova namaza kao što su taharet, abdest, pokrivanje avreta (stidnih dijelova tijela) i sl.
9. Ne smijemo dozvoliti da djetetovo navršavanje sedme godine života prođe neopaženo, već se moramo postarati da taj važan događaj u njegovom životu najavimo, da ga upoznamo sa njegovom veoma važnom obavezom, a to je obavljanje namaza. Kad dijete napuni sedmu godinu života, i klanja svoj prvi farz-namaz, lijepo bi bilo da roditelj pozove njegove drugove na jedno malo slavlje povodom ovog lijepog događaja, ili na primjer da mu kupi lijep ručni sat na poklon, koji će ga kasnije podsticati na obavljanje namaza u njegovom vremenu.
10. Na roditelju je da kontrolira djetetovo ophođenje prema namazu, da ga opominje s vremena na vrijeme, i da ne osjeća prilikom toga, možda, dosadu ili nešto slično. Ako otac bude odsutan ili zauzet, oporučit će nekome da prati njegovo dijete kod obavljanja namaza, nekog ko će ga, također, upozoravati na važnost, veličinu, i njegov značaj za čovjeka. Prenosi se od Ibnu Mes’uda da je rekao: Kontrolišite svoju djecu po pitanju namaza, i navikavajte ih na dobro, jer je dobro proizvod navika.
11. Nije strašno da roditelj s vremena na vrijeme nagradi svoje dijete za redovno obavljanje namaza, ali ga ne smije naviknuti na to. Roditelj će svaki put mijenjati uručene hedije (nagrade).
12. Roditelj omiljene stvari treba vezati za namaz, pa će tako, npr., zakazati izlet ili neku rekreaciju poslije ikindije ili akšam-namaza, gdje će dijete biti podstaknuto time, pa će se spremiti za namaz na početku njegova vremena, jer ga poslije toga očekuje ono što on voli.
13. Roditelj će i sve svoje obaveze sa djecom planirati prema namazima, pa će tako djeca znati rasporediti svoje vrijeme prema namazima.
14. Djecu, s vremena na vrijeme, treba upoznati sa fadiletima (vrijednostima), namaza preko kur’anskih ajeta ili Poslanikovih, s.a.v.s., hadisa, kako bi oni, u svojim glavama, imali jednu potpuniju sliku o namazu i njegovom značaju u islamu.
15. Dijete se mora navikavati, a posebno poslije desete godine, na obavljanje propisanih nafila prije i poslije farz-namaza, a također se treba podsticati i na noćni namaz, pa makar i na samo nekoliko minuta. Otac može najaviti svojoj djeci da će ustati u toliko i toliko sati po noći kako bi klanjao noćni namaz, poslije čega će ih ostaviti kako bi se ona takmičila u tome ko će prvi ustati u to vrijeme, a da ih on ne probudi, kako bi pojačao njihovu želju i kako bi se polako oslanjali na sebe. Sa njima će klanjati lagano, neće duljiti u namazu, a ako dijete ophrva san, reći će mu da ode leći, iz milosti prema njemu.
16. Ako dijete neredovno obavlja namaz poslije desete godine, na roditelju je da svoje dijete posavjetuje i opomene šerijatskim stavovima o namazu, pa ako dijete i dalje nastavi biti neredovno ukorit će ga riječima ili izružiti, ili će ga izbjegavati tako što nakratko neće govoriti s njim, ili se neće šaliti s njim ili će mu uskratiti neke njemu drage stvari (poput igranja fudbala, vožnje biciklom, video-igrica i sl.), pa ako sve navedeno ne bude imalo utjecaja kod djeteta, tek će se tada roditelj poslužiti kaznama, tj. batinama, na osnovu riječi Muhammeda, s.a.v.s.: … a udarite ih, zbog namaza, kada navrše deset godina.
(Pedagog daje prednost principu poticaja, pobude i hrabrenja nad zastrašivanjem i batinama. Pravi odgajatelj će se ponekad praviti slijepim kad su u pitanju djetetove greške. Dakle, neće ga kažnjavati za svaku greškicu, ali će mu lijepo dati do znanja, skrenuti mu pažnju i otvoreno ukazati na njegovu grešku. Ako dijete i dalje nastavi prekorit će ga, ili će mu se namrštiti. Ako dijete i preko toga nastavi ružit će ga javno pred svojom porodicom ili drugovima, ali bez psovki ili ličnog ponižavanja djeteta.
Ako se i dalje bude oglušivalo, zaprijetit će mu se batinama ili će se nabaviti prutić koji će biti okačen o zid kako bi ga dijete, s vremena na vrijeme, gledalo.)
17. Ako roditelj nije aktivno podučavao namazu svoje dijete odmah poslije sedme godine života, ne smije pristupiti batinjanju odmah poslije desete godine, već će s njim raditi polako i oprezno, postepeno, kako bi se dijete naviklo na namaz.
18. Dijete se mora navikavati na džemat od malena kako bi se njegovo srce vezalo za džamiju, upoznalo sa ulemom, i naučilo adabe (principe) ponašanja i slušanja na predavanjima ili halkama ilma. Djeca su takva po prirodi da vole oponašati starije u njihovim postupcima, tako da će ona, samim odlaskom sa svojim roditeljima u džamiju, polako poprimati osobine i praksu starijih.
19. Roditelj mora pripremiti dijete prije nego što ga odvede u mesdžid ili džamiju, na taj način što će mu opisati džamiju, kako se ne bi nečim iznenadilo, i tako što će mu s vremena na vrijeme davati do znanja da će ga odvesti u džamiju i svaki spomen džamije će biti vezan uz neke lijepe riječi, poput: Kupio sam ti ove slatkiše pored one džamije, ili iz one radnje do džamije i sl. Ako roditelj slučajno prođe sa djetetom pored džamije, reći će mu: Pogledaj ovu prelijepu građevinu! To se zove džamija. Jednog dana ću te povesti da tamo klanjaš sa mnom …
20. Roditelj će, prije nego što odvede svoje dijete u džamiju, pripremiti atmosferu u džamiji tako što će se dogovoriti sa imamom ili mujezinom ili s nekim od džematlija da ljubazno dočekaju njegovo dijete i da se lijepo ophode sa njim, kako bi osjetio druželjubivost, i kako bi u tim ljudima vidio svoje oslonce, i bio miran uz njih. Ovakva dobrodošlica s takvim gostoprimstvom uveliko doprinosi tome da dijete zavoli namaz, i da će namaz imati posebno mjesto u njegovom srcu.
21. Ako je imam džamije slučajno jedan od onih koji vole oduljiti svojim namazom ili klanjati predugo, što je u suprotnosti sa sunnetom Poslanika, s.a.v.s., roditelj će ga upozoriti na to da je došao sa djetetom kako ne bi oduljio sa namazom.
22. Na roditelju je da svoje dijete upiše u mekteb, kako bi savladalo kur’ansko pismo, naučilo odlomke Kur’ana napamet, sa svim pravilima učenja – i, naravno, sve to pred imamom džamije koji treba, po pravilu, biti okićen praksom Muhammeda, s.a.v.s., i njegovim sunnetima, imamom koji će biti živa islamska ličnost i primjer djetetu kakav musliman treba biti!
23. Dijete treba vezati za džamiju putem različitih aktivnosti poput takmičenja, islamskih kvizova, izleta ili pak kraćih ekskurzija koje će ostaviti veoma jak dojam kod njega.
24. Pred djetetom treba pričati o džumi-namazu, upoznati ga sa vrijednostima i fadiletima petka, podučavajući ga propisima džume-namaza i džemata.
25. Roditelj ne smije primoravati dijete na ono što dijete ne može podnijeti kad je džuma-namaz u pitanju, jer ponekad dijete ne može izdržati kompletnu hutbu, a da ne pokvari abdest, ili pak ne može izdržati samu džumu-namaz zbog njegove dužine. Prenosi se od Ebu Hurejre, r.a., da je jedanput za vrijeme džume-namaza naišao na nekog dečkića, pa mu reče: Dijete, idi igraj se! Ono odgovori: Ja sam došao u džamiju! Ebu Hurejre, r.a., mu opet ponovi: Idi igraj se! Ono reče: Ja sam došao u džamiju! Ebu Hurejre, r.a., mu reče: Sjedi onda dok se imam ne pojavi na mimberu. Dijete odgovori: Dobro.
Roditelj ne mora prisiljavati dijete da prisustvuje džumi-namazu prije desete godine. Poticat će ga na džumu-namaz, ali neće negodovati ako hoće da klanja džumu. Ako bude htio klanjati odlično je, a ako neće slobodan je do svoje desete godine, poslije koje mora redovno prisustvovati džumi-namazu.
26. Na roditelju je da izabere imama koji dobro i upečatljivo drži hutbe petkom, jer će takav imam svojim predavanjem, svojom hutbom i držanjem ostaviti jak utisak na djecu, a posebno ako djeca budu razumjela govor i shvaćala. Neće biti strašno da roditelj nakon džume-namaza ispita djecu o tome šta su zapamtila od predavanja ili hutbe, i šta su korisno primijetili. Prije nego što ih uvede u džamiju podučit će ih obaveznosti šutnje i tišine i tada će im najaviti da će ih poslije džume-namaza ispitati o tome šta su zapamtila.
Ovo je bilo nekoliko savjeta i primjedbi koje smo ukratko iznijeli roditeljima, a koje oni moraju dobro uvježbati, odraditi i u praksu sprovesti, ako misle na dobru budućnost islamskog ummeta (muslimana), koji se sastoji od naše djece i onoga što mi za njega uradimo, naše djece koja su grude nas samih, tj. dijelovi naših ‘džigerica’, za koje smo odgovorni na dunjaluku, a posebno na ahiretu.
Ako sve navedeno ne bude imalo utjecaja i koristi, čovjek će pribjeći upotrebi batine, ali pod sljedećim uvjetima:
1. Da roditelj nikako ne udara dijete prije njegove desete godine.
2. Da roditelj zna da su batine sredstvo za liječenje i popravljanje problema, a ne za ponižavanje ličnosti i podcjenjivanje, ili (ne daj Bože) za psihičku deformaciju djeteta.
3. Batine nisu osvetničko sredstvo putem koje će roditelj isprazniti svoju (prikolicu) ljutnje i srdžbe, i putem koje će se on smiriti, nego roditelj mora imati na umu da su batine nužno pedagoško-odgojno sredstvo koje mora biti samo u korist djeteta, a ne njemu na štetu.
4. Roditelj ne smije tući svoju djecu kad je nervozan, ili ga je neko drugi razljutio, pa da njegova djeca plaćaju ceh njegove srdžbe.
5. Batine ne smiju biti jake, niti žestoke, a u slučaju da se koristi neko sredstvo, mora biti normalnog oblika poput pruta, omanjeg kaiša i sl..
6. Ne prelaziti s batinama više od tri udarca, a u najgorem slučaju do deset.
7. Roditelj mora paziti da ne udara svoje dijete po licu i po osjetljivim dijelovima tijela. Isto tako ne smije ponavljati udarac po jednom mjestu, već mora mijenjati mjesto udaranja, a također mora proći malo vremena između udaraca, kako bi bol od prethodnog udarca prošla na trenutak.
8. Roditelj ne smije udarati dijete zbog sumnje da je nešto uradilo ili zbog loše pretpostavke, već će pristupiti batinama tek kad ih dijete bude zaslužilo.
9. Da batine odgovaraju počinjenoj greški, tj. da se dijete ne udara zbog neke sitnice, ili ostavi na jednoj batini do dvije, a počinjeno djelo zaslužuje mnogo više.
10. Roditelj mora prestati s batinama ako se dijete sjeti Allaha, dž.š., ili zatraži pomoć od Njega.
11. Treba se truditi ne ponavljati batine i ne učestati s njima, kako se dijete ne bi naviklo na njih, i poslije ne bude marilo hoće li ih dobiti ili ne.
Autor: Muhammed b. Ahmed b. Ismail el-Mukaddem
Prijevod sa arapskog: Sead ef. Jašavić
Islamski Univerzitet Medina
Pripremio, prof. Jasmin Djanan
preuzeto sa http://www.n-um.com
Vidi manjeJe li dozvoljeno odužiti sedždu i doviti?
Dozovoljeno je kada klanjamo sami nafilu ili farz da ostaneo duze vremena na sedzdi I das to vise dova u tom stanju proucimo. Za dobrovoljni nocni namaz kijamu-llejl, Muhammed saws je rekao: ” O ljudi, nazivajte selam, dijelite hranu i klanjajte nocu dok drugi svijet spava, uci cete u Dzennet u miruviše
Dozovoljeno je kada klanjamo sami nafilu ili farz da ostaneo duze vremena na sedzdi I das to vise dova u tom stanju proucimo. Za dobrovoljni nocni namaz kijamu-llejl, Muhammed saws je rekao: ” O ljudi, nazivajte selam, dijelite hranu i klanjajte nocu dok drugi svijet spava, uci cete u Dzennet u miru. (Tirmizi)
Poslanik saws je rekao: “Najbolji namaz, nakon farzova, je dobrovoljni nocni namaz (kijamu-llejl).” (Muslim)
Nocni namaz je najbolje klanjati u zadnoj trecini noci, a klanja se dva po dva rekata. Moze se klanjati dva, cetiri, sest, osam ili vise rekata sveukupno.
Duha namaz
Od dobrovoljnih ibadeta ujutro je i klanjanje duha namaza. Vrijeme ovog namaza je ujutro, kada sunce odskoci, pa do pred podne. Klanja se od dva rekata, ili vise ko moze stici.
Za duha namz Muhammed saws je rekao: ” Svako jutro na svaki zglob se treba dati sadaka, svaki tesbih (izgovoreno SubanAllah) je sadaka, svako izgovoreno Elhamdulillah je sadaka, svako izgovoreno La ilahe illallah je sadaka, svaki izgovoreni tekbir- Allahu ekber je sadaka, naredjivanje dobra je sadaka,odvracanje od zla je sadaka, A SVE TO ZAMJENJUJE DVA REKATA DUHA NAMAZA.” (Muslim)
Ebu Hurejre r.a. prenosi da nam je Poslanik saws ostavio u vasijjet troje: Da postimo tri dana u svakom mjesecu, klanjamo dva rekata duha namaza i vitr namaz pred spavanje. (Buharija)
Taj namaz koji je spomenut u pitanju ne postoji!
Prof. Jasmin Djanan
Vidi manjepreuzeto sa http://www.n-um.com
Neprimljeni namazi
Allahova je dobrota neizmjerna i Njegova milost sve obuhvata. Allah, džellešanuhu, nikome ne čini nepravdu, na ovom svijetu, a neće je nikome učiniti ni na ahiretu. Evo o tome Božijih riječi: “Allah neće nikome ni trunku nepravde učiniti. Dobro djelo On će umnogostručiti i još od Sebe nagradu velikuviše
Allahova je dobrota neizmjerna i Njegova milost sve obuhvata. Allah, džellešanuhu, nikome ne čini nepravdu, na ovom svijetu, a neće je nikome učiniti ni na ahiretu. Evo o tome Božijih riječi: “Allah neće nikome ni trunku nepravde učiniti. Dobro djelo On će umnogostručiti i još od Sebe nagradu veliku dati” (En-Nisa, 40). Tu je i ajet: “…a Allah nije nepravedan prema robovima Svojim” (Alu Imran, 182).
O, kako su divne ove Allahove, džellešanuhu, riječi, i kako ulijevaju nadu u srce onoga ko pada Gospodaru svjetova na sedždu! Čovjek, naravno, treba strahovati za svoj položaj na Danu sudnjem i treba se bojati da mu dragi Allah neće primiti ibadete. No u tome ne bi trebalo pretjerati, pa da čovjek izgubi nadu u primljenost svojih ibadeta i spas na Danu konačnog polaganja računa.
Svaki namaz je zaseban ibadet, pa se može dogoditi da vjernik podnevski farz, naprimjer, obavi prisebno i skrušeno, a da u ikindijskom farzu, iz stanovitih razloga, unekolike podbaci. Allah, džellešanuhu, neće čovjeku poništiti ispravne, primljene ibadete akoli među tim istim ibadetima bude onih koji nisu primljeni.
Obratimo pažnju na sljedeći ajet: “Onome ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, Mi ćemo dati da proživi lijep život i, doista, nagradit ćemo ih boljom nagradom nego što su zaslužili.” (En-Nahl, 97). Allah će one koji budu činili dobra djela nagraditi boljom nagradom nego što su zaslužili, a nije rekao da će ih nagraditi dobrom, niti lijepom nagradom, već – boljom nagradom. To je tako, jer postoji dobra i bolja nagrada.
I Gospodar svjetova u obzir će uzeti najpotpunije djelo iz određene vrste i nagraditi prema njemu za sva druga djela. Evo tome objašnjenja: Plemeniti će Allah u obzir uzeti onaj čovjekov namaz koji je najprisebnije i napotpunije obavio, pa će sve ostale namaze tretirati kao taj, najbolji, namaz i sukladno tome dati nagradu. Tako će Milostivi Allah učiniti i u pogledu svih drugih djela, iz Svoje neizmjerne plemenitosti, darežljivosti i goleme dobrote. A Allah, džellešanuhu, opet, najbolje zna.
Na pitanje odgovorio: prof. Abdurrahman Kuduzović
Vidi manjePreuzeto sa stranice http://www.n-um.com