AlejkumusSelam! Sve dok se ona ubraja među muslimane, znači nije kjafir, dozvoljeno je da je musliman ženi. S tim da je osnova da musliman ženi muslimanku koja redovno klanja, pokrivena je, posti Ramazan i slično, a i obrnuto, da se muslimanka udaje za muslimana koji praktikuje vjeru. Problem nastaje kada u sredini u kojoj živimo ne možemo lahko naći djevojku muslimanku koja…

praktikuje osnovne stvari vjere. Tako nije ispravno pitati da li je dozvoljeno ovakvu ženu ženiti ili nije, nego u kojim situacijama nema smetnje da se ženi a u kojim je bolje da se ne ženi takva žena.

Naime, islam preporučuje prilikom izbora bračnog druga da buduća životna družica bude od onih koji se ističu u praktikuju vjeru, tj. pridržavanju islamskih propisa. Prenosi Ebu Hurejre, radijellahu anhu, da je Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ženu žene zbog četiri srvari: zbog njenog bogatstva, porijekla, ljepote i vjere, izaberi onu koja praktikuje vjeru” (Buharija (5090) i Muslim (3708)). Hadis znači da ako bi mladić imao izbora između četiri djevojke: jedna je iz bogate porodice, druga iz ugledne familije, treća poznata po ljepoti i četvrta koju krasi čvrsto pridržavanje vjere, Islam podstiče da oženi onu koja je prepoznatljiva po držanju vjere.

Pod praktikovanjem vjere u hadisu se ne misli na klanjanje pet vakata namaza, pokrivenost i slično, jer su to vadžibi, farzovi i temelji sa kojima musliman biva muslimanom i jer i ostale tri vrste djevojaka spomenutih u hadisu, bogata, ugledna i lijepa, moraju biti one koje se drže temeljnih propisa vjere (klanjanje i pokrivenost). Nego se pod djevojkom koju krasi pridržavanje vjere podrazumijeva ono što je više od ispunjavanja temelja vjere (namaz, post, pokrivanje, i slično) i ostavljanja općepoznatih harama, poput mnoštvo ibadeta, prisustvovanje vjerskim kursevima, bavljenje davetskim aktivnostima, stid, neašikovanje i slično.

Sa druge strane, islamski pravnici kada govore o situacijama i okolnostima kada je mustehab ili vadžib (shodno razilaženju) mužu da da talak (tj. pusti) svojoj ženi navode da je to slučaj kada ona ostavlja namaz, te ga klanja samo u njegovom prisustvu, ili kada ne vodi računa o propisnom pokrivanju (znači pokrivena je ali nemarna u odijevanju) i tome slično.

Naravno, ne možemo zanemariti sredinu i okolnosti u kojima živimo: da smo kao muslimanski narod prošli kroz pedesetogodišnje komunističko zatiranje vjerskih vrijednosti i odvraćanje od vjere, kao i da smo u periodu islamskog buđenja (sahve) i vraćanja islamskim vrijednostima. Gdje oni koji sebe smatraju muslimanima ne izvršavaju ni osnovne temelje vjere, poput namaz.

Pa tako uzimajući u obzir gore spomenuto, tj. da islam podstiče na ženjenje djevojke koja se ističe u pridržavanju vjere (ne samo da klanja i da je pokrivena kakva treba biti svaka muslimanka), te da je mustehab razvesti se sa ženom koja je nemarna u praktikovanju vadžiba vjere (namazu, pokrivanju i slično), kao i okolnosti i uticaj sredine u kojoj mi musimani Bosne živimo, savjetujem te da postupiš na sljedeći način. Da na lijep i mudar način podstakneš i ubijediš tu djevojku da počne klanjati beš-vakat i da se pokrije prije nego što sklopiš sa njom bračni ugovor, a ako neće bolje je da je ne ženiš (osim ako ona ima opravdan razlog za odbijanje).

Time ćeš uvidjeti da li je ona spremna i voljna da se pridržava vjerskih propisa i da li je iskrena u svojim obečanjima da će se pridržavati vjere. U protivnom, ako bi je oženio u stanju u kakvom i jeste sa nadom da će sa vremenom sve doći na svoje, doći ćeš u neizvijestan položaj. Da li će ona početi klanjati beš-vakat i pokriti se i kada će to biti, to je veoma relativno i upitno. Te je moguće da prođe mnogo vremena a da se to ne desi, da bobijete djecu, da se brak učvrsti a da ona pod raznoraznim izgovorima ne učini ono što ti je obečala i što joj je vjerska dužnost. Pa ćeš doći u situaciju da postavljaš ponovo pitanje: živim sa ženom koja šara sa namazom ili klanja samo u mom prisustvu i odbija da se pokrije, je li dozovljeno živjeti sa njom, i trebam li se razvesti od nje? Ve billahi tevfik!

Odgovorio na pitanje: dr.Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com

Ako muškarci klanjaju u džematu u mesdžidu onda je farz kifaje da se prouči ezan i ikamet. A ako muškarci klanjaju u džematu van mesdžida ili muž sa svojom porodicom u kući, onda je sunnet da se prouči ezan i ikamet. S tim da ako bi ezan izazvao pometnju kod komšija onda je bolje da se ne uči ili da se uči samo unutar kuće.

Muškarac koji klanja sam van džemata farz namaz mustehab mu je da prouči i ezan i ikamet ako njegovo učenje ezana neće izazvati pometnju kod susjeda. Dokaz da je propisano učiti ezan i ikamet onome koji ne klanja u džematu su opći dokazi kojima se obavezuje učenje ezana i ikameta.

A što se tiče učenja ezana i ikameta prilikom naklanjavanja opravdano propuštenog namaza ono je takođe sunnet jer bilježi Muslim u svom Sahihu od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, spominjući priču u kojoj je došlo da su prespavali sabah namaz, pa im je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio da promijene mjesto a zatim naredio Bilalu, radijallahu anhu, da prouči ezan i ikamet. Znači, hadis ukazuje na propisanost učenaj ezana i ikameta prilikom naklanjavanja propuštenog namaza.

Takođe se to potvrđuje u događaju na Handeku kada su propustili ikindiju namaz zbog bitke, pa je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio Bilalu, radijallahu anhu, da prouči ezan i ikamet pa su klanjali nakon što je Sunce zašlo prvo ikindiju a zatim akšam.

Kaže Ibn Tejmije: “Učenje ezana prilikom naklanjavanja propuštenih namaza nije vadžib. A ko klanja sam za sebe pojedinačno, svejedno klanjao namaz u njegovom namaskom vremenu ili ga naklanjavao pa prouči ezan i ikamet uradio je ono što je bolje, a ako prouči samo ikamet to mu je dovoljno. A ako bi prilikom naklanjavanja nekoliko propuštenih namaza proučio ezan na početku a za ostale namaze proučio samo ikamet takođe bi učinio ono što je bolje” (El-Ihtijaratu el-fikhijje, str. 70). Ve billahi tevfik.

Odgovorio na pitanje: dr.Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com

Alejkumusselam. Nema razilaženja među učenjacima da onaj ko propusti namaz iz zaborava ili ga prespava da je obavezan naklanjati taj namaz. Takođe, složni su učenjaci da žena u stanju hajza i nifasa i kjafir koji primi Islam da nisu dužni naklanjati propuštene namaze. Zatim su se razišli učenjaci oko obaveze naklanjavanja propuštenih namaza sljedećih osoba: ona koja je propustila namaze namjerno, murtedu, ludoj osobi, onesvještenoj, ko primi Islam u nevjerničkoj zemlji i ona osoba koja nije mogla uzeti abdest niti gusul ni tejemum.

U šerijatskim tekstovima je došlo da se naklanjavaju oni namazi koji se izostave zbog spavanja i zaborava. Kaže Poslanik, sallallahi alejhi ve sellem, u hadisu mutefekun alejhi: “Ko prespava namaz ili ga zaboravi klanjati neka ga klanja kada se sjeti”.

Što se tiče tvog ostavljanja namaza radi posla, takav razlog namjernog ostavljanja namaza nije poznat u Šerijatu. Odnosno, nije ti dozvoljno namjerno ne klanjati namaz u njegovom namaskom vremenu zbog posla ma kakav taj posao bio. Obavezna si da nađeš mogućnosti, vremena i odgovarajućeg prostora kako bi obavila svaki namaz koji te zadesi na radnom mjestu u njegovom namaskom vremenu. Ne postoji naklanjavanje namaza izostavljenog zbog posla. To se može desiti samo kao izuzetak u nekim određenim profesijama a ne da bude stalna praksa.

Poput hirurga koji zbog hirurške operacije, tj. nemogućnosti da ga neko zamijeni dok bi on klanjao, izostavi jedan namaz pa je obavezan poslije da ga naklanja, a ni njemu nije dozvoljeno da mu to bude stalna praksa da tako ne klanja namaz u njegovom namaskom vremenu. Prema tome, nije ti dozvoljeno izostavljati namaz zbog posla. Bitno je napomenuti da musliman koji se nađe na radnom mjestu da mu je dovoljno da klanja farz i da je to ono što ga Allah duži, a klanjanje sunneta nije obavezno i smije ih izostaviti, naročito ako mu klanjanje sa sunnetima uzima puno vremena što bi izazvalo probleme od strane poslodavca. Ve billahi tevfik.

Odgovorio na pitanje: dr.Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com

Alejkumusselam!

Oko farza džume namaza, koji se klanja dva rekata, nema razilaženja među učenjacima, razilaženje postoji oko klanjanja sunneta džume namaza.

Naime, džuma namaz ima svoje sunnete koji se klanjaju nakon farza džume namaza. A što se tiče sunneta prije džume namaza nije prenešeno od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je on praktikovao ili riječima podsticao da se klanjaju.

Zato kaže Ibn Tejmije (Medžmu’ul-fetava 24/188): “A što se tiče Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, on nije klanjao prije džuma namaza nakon ezana ništa, niti je ovo iko prenio od njega”. S tim da nema smetnje da onaj ko ode u mesdžid a hatib se još nije popeo na minber da klanja nafilu koliko hoće i to je mustehab. Jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podsticao na to u hadisu kojeg bilježi Buharija u rivajetu od Selmana Farisija, radijallahu anhu, rekavši: “Neće se čovjek okupati na dan džume, očistiti se koliko može, namazati se kremom ili namirisati kućnim mirisom, a zatim otiđe (u mesdžid), ne razdvoji dvojicu a zatim klanja koliko mu je propisano, pa sluša kada imam govori a da mu neće biti oprošteno između te i druge džume”.

Međutim, ova nafila je opća a ne potvrđeni ili nepotvrđeni sunnet prije džumme. Takođe, mustehab je klanjati tehjetul-mesdžid svakom ko uđe u mesdžid pa makar imam držao hutbu kao što je došlo u vjerodostojom sunnetu.

A što se tiče klanjanja suneta nakon džume namaza po nekima je sunnet da se klanjaju četiri rekata, dva po dva, nakon klanjanja džume namaza, ako se klanja u mesdžidu, a dva rekata ako se klanja u kući. Na ovome su Ibn Tejmije i njegov učenik Ibnul-Kajjim. Međutim, šejh Albani im je ovo zanegirao rekavši: “Za ovakvo preciziranje ja ne znam da ima osnova u sunnetu … Pa kada klanja nakon džume dva ili četiri rekata u mesdžidu ili u kući to mu je dozvoljeno, a u kući je vrijednije”. (Temamul-minne, str. 341)

A da je vrijednije klanjati ove sunnete u kući nego u mesdžidu na tome su Šafija, Malik, Ahmed i ostali a dokazuju sa hadisom mutefekun alejhi: “Najbolji namaz je namaz čovjeka u njegovoj kući osim farzova”.

Dokaz za propisanost klanjanja četiri rekata je hadis kojeg bilježi Muslim u svom Sahihu od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Onaj ko klanja poslije džume neka klanja četiri rekata”. A dokaz za klanjanje dva rekata je takođe ono što bilježi Muslim u svom Sahihu od Abdullaha ibn Omera, radijallahu anhuma, da je rekao: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je na dan džume klanjao dva rekata u svojoj kući”. Kaže imam Ahmed: “Ako hoće klanja poslije džume dva rekata a ako hoće klanja četiri” (El-Mugni 2/464).

Dio učenjaka smatra da je propisano klanjati šest rekata nakon džume. Ovo se pripisuje Aliji, Ebu Musau El-Eš’ariju, radijallahu anhum, od ashaba i Mudžahidu, Humejdu i Sevriju od tabi’ina. Dokaz za ovo im je ono što se prenosi od Abdullaha ibn Omera, radijallahu anhuma, da kada bi klanjao džumu u Meki nakon nje bi klanjao dva rekata a zatim četiri rekata, a kada bi klanjao džumu u Medini a zatim se vratio svojoj kući u njoj bi klanjao dva rekata a ne bi klanjao u mesdžidu. Pa je bio upitan o tome pa je odgovorio: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je radio ovako”. Hadis bilježi Ebu Davud i Hakim, a vjerodostojnim ga ocjenjuju Hakim, Iraki, Nevevi i Albani.

S tim da ima razilaženje kod muhaddisa da li je A’ta čuo od Abdullaha ibn Omera a svi su složni da ga je sreo, pa tako imam Ahmed to negira a ostali, poput Buharije, Muslima i Ibn Medinija potvrđuju. U svakom slučaju nije potvrđeno da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ijednom klanjao džumu u Meki, tako da mu se to ne može pripisati, a dva rekata poslije džume u kući je potvrđeno u drugim hadisima.

Prema tome, ispravno je da džuma ima samo sunnete poslije džume namaza i to dva ili četiri (dva po dva) svejedno klanjali se u džamiji ili kod kuće. Mustehab je klanjati tehijetul-mesdžid svakom ko uđe u medžid prije nego što sjedne. Musliman se u pitanjima vjere ne treba prilagođavati praksi i običajima ljudi, na njemu je da praktikuje sunnet i da ga oživljava među ljudima sa mudrošću i blagošću. Ve billahi tevfik.

Odgovorio na pitanje:Mr.Zijad Ljakić
Preuzeto sa :n-um.com