Ve alejkumus-selam ve rahmetullahi ve berekatuhu! Nastupanje namaskog vremena je uvjet ispravnosti namaza, po konsenzu islamskih učenjaka. Rekao je Uzvišeni Allah: “Vjernicima je propisano da u određeno vrijeme molitvu obavljaju.” (prijevod značenja En-Nisa, 103) To znači da namaz obavljen prije nastupanja njegovog vremena nije validan. Stoga islamski učenjaci naglašavaju da se u namaz stupa tek nakon ubjeđenja, ili prevladavajućeg mišljenja, da je namaz nastupio. U tom kontekstu Ibn Kudame kaže: “Ako sumnja da je namasko vrijeme nastupilo, neće klanjati sve dok ne bude uvjeren, ili dok ne prevlada mišljenje, da je vrijeme nastupilo.” (El-Mugni, 1/430)

Namaska vremena određena su kosmičkim pojavama koje je Uzvišeni Allah učinio znakovima početka i završetka svakog namaza. Vaktije, u svim svojim oblicima, samo su sredstvo putem kojeg se otkriva vrijeme nastupanja tih kosmičkih pojava, koje predstavljaju namaska vremena.

Jacijsko vrijeme nastupa nestankom crvenila na horizontu nakon zalaska sunca. Vrijeme između početka akšamskog i jacijskog vremena nije fiksno, nego se razlikuje od jednog mjesta do drugog i shodno godišnjem dobu. To znači da se ne može odrediti fiksno vrijeme između akšamskog i jacijskog ezana, osim ako bi se uzeo u obzir najduži period nakon kojeg znamo da je, u bilo kojem dijelu godine, jacijsko vrijeme definitivno nastupilo.

Niko nema pravo tvrditi da sa na određenom mjestu namaz klanja izvan šerijatom propisanog vremena, osim uz jasan argument koji potvrđuje takvu tvrdnju, jer neosnovane tvrdnje rađaju smutnju u redovima muslimana.

Ako je određeni proračun došao od strane pouzdanih učenjaka, dozvoljeno je osloniti se na njega. Šejh Ibn Usejmin, rahimehullah, odgovarajući na pitanje o džematlijama koji nisu umjeli sami odrediti početak sabah-namaza, nego su klanjali oslanjajući se na određivanje onog u koga imaju povjerenje, međutim neki od njih sumnjaju u tačnost tog određivanja, kaže: “S obzirom da imaju povjerenje u njega i znaju da poznaje šerijatske norme određivanja namaskih vremena, nisu dužni ponoviti obavljeni namaz, jer nisu uvjereni da su klanjali prije nastupanja vremena. Ako im nije postalo jasno da su klanjali prije nastupanja namaskog vremena, a radili su prema proračunu osobe u koju imaju povjerenje, tu nema smetnje. Međutim, ako je čovjek u sumnji, treba biti oprezan, tako da ne klanja sve dok ne bude siguran da je vrijeme nastupilo ili dok ne prevlada mišljenje. Dužnost je upozoriti džemat na to, ukazati im i reći: sačekajte pet ili deset minuta, to im neće nauditi…” (Fetava Ibn Usejmin, 12/215)

Onaj ko argumentirano zna da se u određenom džematu namaz klanja prije nastupanja vremena dužan je, shodno mogućnosti, savjetovati odgovorne na svim nivoima da čim prije korigiraju tu grešku. Imama i odgovorne u mesdžidu će pristojno savjetovati i pozvati da sačekaju s namazom sve dok ne prevlada mišljenje da je vrijeme nastupilo. Ako imam to ne prihvati, potražit će drugi mesdžid, a ako ga nema, klanjat će kod kuće sa svojom familijom.

Potpunije od toga je, nakon savjetovanja, nastaviti klanjati u džematu s nijjetom nafile, kako džematlije ne bi dobile utisak da je dotični ostavio namaz u džematu, ta da on sebi ne uskrati sevap odlaska u džamiju i da mu ostavljanje namaza u džamiji ne postane navika. Nakon toga će kod kuće s porodicom klanjati namaz u propisanom vremenu. Ovo je savjet šejha Albanija, rahimehullah. Na pitanje da li savjetuje da se namaz, u identičnom slučaju, klanja u džematu ili da se klanja kod kuće, odgovorio je: “Savjetujem oboje, a to je da onaj ko se nađe u takvom stanju ode u mesdžid, te ako džemat klanja farz prije njegovog vakta, njemu će to biti nafila. Nakon toga otići će kući i klanjati farz-namaz u njegovom vremenu, a naročito savjetujem da klanja zajedno sa svojom porodicom. Ipak, postoji nešto što je još veća obaveza, ali tu obavezu ne može svako ispuniti, a to je da se upozore klanjači u tom mesdžidu na tu opasnu stvar…” (Silsiletul-huda ven-nur, br. 767)

Što se tiče sabah-namaza koji se klanja “dosta kasnije u odnosu na sve proračune”, ako se time misli kasnije u odnosu na početak sabahskog vremena, ali se obavlja u vaktu prije isteka propisanog vremena, u tome ima širine i to je prihvatljivo. Ako se pak misli kasnije nakon završetka sabahskog vremena, onda je to haram djelo i neprihvatljiv postupak. U tom slučaju namaz će se klanjati u njegovom vaktu ne čekajući takav džemat. Svevišnji Allah najbolje zna!

http://el-asr.com/pitanja/odredivanje-namaskog-vremena/
Preuzeto od “El-Asr – Islamski informativni časopis”
Uredništvo: https://el-asr.com/autori/

Zahvala pripada Allahu, Gospodaru svjetova, i neka su salavati i selami na Allahovog roba i poslanika Muhammeda, na njegovu porodicu, ashabe i sve one koji slijede njegovu uputu.

Primarni smisao kupanja nakon izlaska sperme – ejakulacije ili pojavom nekog drugog uzroka koji čini gusul obaveznim jeste postizanje vjerske čistoće, odnosno uvjeta za ispravnost određenih obreda, poput namaza i tavafa. Svevišnji Allah kaže: “A ako ste džunubi, onda se okupajte.” (El-Maida, 5) Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao je: “Namaz bez čistoće se ne prihvata.” (Muslim, br. 224)

Svaki propis ove vjere čovjeku donosi korist i baziran je na određenoj mudrosti, međutim, Allahova je mudrost potpuna i savršena, a naša ljudska je manjkava tako da naš um neće nužno dokučiti sve mudrosti koje se kriju u propisima ove vjere.

Stoga se vjerski propisi klasificiraju u dvije skupine: propisi čija je mudrost jasna i očigledna, poput propisa zekata koji predstavlja socijalnu skrb i nosi mnoge druge poznate koristi; i propisi čija mudrost nama nije jasna, kao npr. zbog čega akšamski farz ima upravo tri rekata, a ne dva poput sabahskog ili četiri poput podnevskog.

Što se tiče kupanja nakon izlaska sperme, mudrost i smisao tog propisa nije konačno definirana i ovaj propis bliži je drugoj skupini propisa čija mudrost nama nije potpuno jasna. Pored toga, u njemu se naziru mnoge mudrosti i velike koristi, a neke od njih otkriva Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekavši o gusulu: “To je ljepše, bolje i čišće.” (Ebu Davud, br. 219, hasen po ocjeni Albanija) Nakon bračnog odnosa, tijelo klone i iscrpi se, a upravo kupanjem se vraća svježina i živost i odstranjuje se osjećaj nemoći i lijenosti koja je vjerom pokuđena. Abdullah el-Bessam u svom djelu Bulugul-meram u uvodu poglavlja o gusulu navodi riječi nekih ranijih učenjaka o mudrosti i koristi gusula i kaže: “Mudri Zakonodavac propisao je kupanje nakon izlaska sperme, a nije ga propisao nakon izlaska mokraće, iako oboje izlaze iz istog mjesta i istog organa, jer mokraća je ostatak hrane i pića, dok je sperma materija sastavljena od dijelova tijela. Stoga vidimo kako izlazak sperme ostavlja trag na tijelo, dok izlazak mokraće ne ostavlja takav trag, i vidimo kako čovjeku nakon bračnog odnosa slabi tjelesna snaga. Kupanje vodom vraća tijelu snagu koju je izgubilo izlaskom sperme. Isto tako, izlazak te tekućine iz tijela uzrokuje lijenost, a kupanje nanovo vraća tijelu živost i krepost. Medicinari su naglasili da kupanje nakon odnosa vraća tijelu njegovu snagu, da je to najkorisnija stvar za stimulaciju protoka krvi, čime se tijelu vraća krepost i snaga, te da izostavljanje kupanja uzrokuje brojne štete čovjekovom tijelu.” (Tevdihul-ahkam, 1/367)

Također, postoje tvrdnje da pri snošaju ljudska koža luči znoj koji u sebi ima izrazito povećanu otrovnost, te bez kupanja postoji mogućnost da se ti otrovi vrate u tijelo, a kupanjem se to odstranjuje.

Na kraju, bitno je podsjetiti da je primarni smisao svih ibadeta želja za Božijim zadovoljstvom, a čovjek, praktikujući ibadete, potvrđuje svoju predanost Bogu i spremnost na žrtvu i odricanje u Njegovo ime. Uz to, vjernik dobro zna da iza svakog propisa stoji određena mudrost i ovosvjetovna i ahiretska korist, spoznao je on ili ne.

http://el-asr.com/pitanja/zasto-je-propisan-gusul/
Preuzeto od “El-Asr – Islamski informativni časopis”
Uredništvo: https://el-asr.com/autori/

Ezan je jedno od velikih obilježja islama, kojim se označava nastupanje namaskog vremena, a ikametom se označava početak farz-namaza. Proučiti ezan i ikamet obaveza je muslimanima kao zajednici (farz kifaje) prema odabranom mišljenju učenjaka. Na to ukazuju riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: „Kada nastupi vrijeme namaza, neka jedan od vas prouči ezan i neka vam najstariji među vama bude imam“ (Buhari i Muslim). Imperativ u govoru Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ukazuje na obavezu. Prema drugom mišljenju, proučiti ezan je pritvrđeni sunnet. Argument ovog stava je hadis u kojem se opisuje kako je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poučavao namazu čovjeka koji nije ispravno obavljao namaz. Govorio mu je da učini tako i tako, a nije spomenuo ezan, iako je spomenuo abdest, okretanje prema kibli i namaske ruknove (Buhari). Pobornici oba stava jednoglasni su u mišljenju da, ako bi skupina ljudi klanjala namaz bez ezana i ikameta, namaz bi im bio ispravan, ali su grješni zbog suprotstavljanja sunnetu i zapostavljanja Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, naredbe. (El-Mevsuatul-fikhijjetul-kuvejtijja)

Ezan i ikamet satkani su od zikra, slavljenja i veličanja Svevišnjeg Allaha, tako da je pohvalno i onome ko klanja pojedinačno, svejedno bilo to na putovanju ili u mjestu u kojem je već proučen ezan, da ih prouči. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, govorio je: „Uzvišeni Allah divi se pastiru koji kod ovaca na kakvom uzvišenju prouči ezan za namaz i klanja, i kaže: ‘Pogledajte ovog Mog roba, prouči ezan za namaz i klanja isključivo iz bojazni od Mene. Oprostit ću mu grijehe i uvest ću ga u Džennet.’” (Ahmed i Ebu Davud. Hadis je sahih po ocjeni Albanija.)

Allah najbolje zna!
http://el-asr.com/pitanja/da-li-je-ispravan-namaz-muskarcima-kada-ne-prouce-ezan-i-li-ikamet/
Preuzeto od “El-Asr – Islamski informativni časopis”
Uredništvo: https://el-asr.com/autori/