Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Vitr namaz
Alejkum selam ve rahmetullahi ve berekatuhu, odgovor na vaše pitanje sadržan je u odgovorima na pitanja koja ćemo postaviti ispod. Čitajući ove odgovore sigurno će vam biti potpuno otklonjene sve šubhe i nedoumice oko namaza, inšallah. ------------------------------- SASTAV NAMAZA: https://pitajucenviše
Alejkum selam ve rahmetullahi ve berekatuhu, odgovor na vaše pitanje sadržan je u odgovorima na pitanja koja ćemo postaviti ispod. Čitajući ove odgovore sigurno će vam biti potpuno otklonjene sve šubhe i nedoumice oko namaza, inšallah.
——————————-
SASTAV NAMAZA:
https://pitajucene.com/pitanje/jesu-li-ispravni-namazi-opisani-u-ilmihalu/
Kada je riječ o broju rekata koji se navodi u ilmihalima, to je u globalu ispravno. Ispravno je prije podnevskog farza klanjati samo dva rekata sunneta, a poslije farza dva, a može se klanjati prije farza četiri i poslije farza četiri rekata. To je preneseno u vjerodostojnim hadisima. Lijepo je s vremena na vrijeme praktikovati i ove varijante, mada ne smeta da čovjek pretežno klanja četiri rekata prije, a dva poslije farza.
Šerijatom je utemeljeno prije ikindije ponekad klanjati samo dva rekata, tim prije jer je preneseno da je Resulullah, ﷺ, klanjao prije ikindije dva rekata. (Zabilježio Ebu Davud, a imam Nevevi ovaj hadis smatra vjerodostojnim.)
Trinaest rekata jacija-namaza koji se spominju u ilmihalima odnose se na četiri rekata sunneta prije farza, zatim četiri rekata farza, te dva sunneta (sun-sunneta) poslije farza, a potom tri rekata vitr-namaza. Kada je riječ o legitimnosti četiri rekata sunneta prije jacijskog farza, nema jasnog predanja. Naime, nije preneseno niti jedno predanje da je Vjerovjesnik, ﷺ, prije jacije klanjao ni dva ni četiri ni više rekata, nije ni preporučio ni zabranio klanjanje nafile prije jacijskog farza. Jedino što se u vezi s tim može uzeti kao argument jeste sljedeći hadis koji su zabilježili Buharija i Muslim: “Između svakog ezana i ikameta može se klanjati dobrovoljni namaz.” Naime, u hadisu nije određen broj rekata, već je ustvrđena legitimnost dobrovoljnog namaza prije jacije u općem smislu. Otuda, može se klanjati dva ili više rekata, a Allah najbolje zna. (Ovo je pitanje razmatrao Ibn Hadžer, u djelu Fethul-Bari, 2/127.)
Vitr-namaz ne ubraja se u jacija-namaz. Vitr je poseban namaz, u vezi s kojim je Resulullah, ﷺ, jednom prilikom kazao: “Allah vam je dodao još jedan namaz: vitr, pa ga redovno klanjajte.” (Ahmed, sa ispravnim lancem prenosilaca.)
Dakle, vitr-namaz poseban je namaz, a njegovo vrijeme traje do zore, dok vrijeme jacija-namaza, po jačem mišljenju, traje do pola noći, a Allah najbolje zna.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović
——————————————
NAMJERNO IZOSTAVLJANJE SUNNETA:
https://pitajucene.com/pitanje/da-li-namjerno-izostavljanje-sunnet-namaza-spada-u-grijeh/
Es-selamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu! Prije svega neophodno je navesti definiciju “sunneta – nafile”. Termin sunnet (u ovom kontekstu – nafile) označava i koristi se za djelo koje čovjek ako učini bit će nagraðen, a ako ga izostavi neće biti grješan. Na osnovu spomenutog, ne može se kazati da će osoba koja ostavi neke od sunneta dnevnih namaza biti grješna. Čovjek, musliman, ne bi trebao da kontinuirano ostavlja nafile koje se klanjaju uz propisane namaze, naročito ako su u pitanju sabahski sunneti o kojima je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: “Dva rekata nafile sabahskih sunneta bolja su od dunjaluka i onoga što je na njemu.” (Buharija i Muslim)
Ili ako je u pitanju klanjanje vitr-namaza, za kojeg su neki učenjaci čak kazali da je vadžib, iako je većina učenjaka smatrala da je klanjanje vitra potvrðeni sunnet, a ne vadžib. Neki učenjaci spomenuli su da je kontinuirano ostavljanje klanjanja potvrðenih sunneta pokuðeno, i ako bi čovjek ustrajavao u njihovom ostavljanju, da bi to uzrokovalo odbacivanje njegovog svjedočenja i da bi bio grješan. Stalna komisija za fetve u Sudijskoj Arabiji, kada je upitana da li je grijeh ostavljanje klanjanja sunneta, kazala je: “čovjek koji klanja obavezne –farz-namaze, a ne bude klanjao sunnete, nije grješan, ali će njihovim izostavljanjem izgubiti mnogo sevapa.” (7 tom, str. 232) Allah najbolje zna!
Na pitanje odgovorio: mr.Elvedin Pezić
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com
—————————————–
IZOSTAVLJANJE SUNNETA U ŽURBI:
https://pitajucene.com/pitanje/da-li-je-dopusteno-izostavljanje-sunneta-ako-se-covjeku-zuri/
Sunnet je ono što Zakonodavac traži (preporučuje) da se čini, ali ne kategoričkom naredbom. Prema tome, dopušteno je ostaviti sunnete, naročito ako čovjek ima potrebu, kao naprimjer, žurba, bolest i sl. Kada bi musliman bez ikakvog razloga izostavio, naprimjer, podnevske sunnete, ni tada ne bi bio grješan. Grješan bi bio u slučaju da vjeruje da je ostavljanje sunneta pohvalna stvar ili da za prakticiranje sunneta počinilac nema nagradu, a Allah najbolje zna.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović
——————————————-
VITR NAMAZ SA JEDNIM REKATOM:
https://pitajucene.com/pitanje/sa-koliko-rekata-se-moze-klanjati-vitr-namaz/
Alejkumus-selam ve rahmetullahi ve berekatuhu!
Treba kazati na početku da su hadisi o klanjanju vitr-namaza sa jednim, tri i pet rekata vjerodostojni, i čovjeku je dozvoljeno da ih prakticira.
Ako bi čovjek klanjao jedan rekat vitr-namaza, normalno će učiti kunut-dovu kao da klanja tri ili više rekata, tj. propis učenja kunut-dove u toj situaciji isti je kao i propis učenja kunut-dove u drugim situacijama, kada se vitr klanja na neki drugi način.
Ako čovjek klanja vitr-namaz više od jednog rekata, kunut-dovu će učiti na zadnjem rekatu.
Osoba koja želi da klanja vitr-namaz tri rekata ima mogućnost da izabere:
1. da klanja dva rekata, zatim da preda selam, a nakon toga da klanja treći rekat nakon kojeg će opet predati selam;
2. da klanja tri rekata spojeno bez sjedenja nakon drugog rekata, kada će nakon trećeg rekata predati selam.
A Allah najbolje zna!
Odgovorio: Pezić Elvedin
———————————————
Pitanja i odgovore izdvojio Admin
Vidi manjeKlanjanje dzenaze
Alejkumusselam. Kao prvo, klanjanje dženaze je farz-kefae, to jest, ako obavi skupina vjernika, spadaju obaveza i grijeh sa ostalih. Prema tome, klanjanje dženaze nije farz-ajn, čak ni rođenom ocu. A onaj koji klanja kjafiru dženazu iz neznanja, misleći da je musliman jer je Bošnjo ili iz nekog drugviše
Alejkumusselam.
Kao prvo, klanjanje dženaze je farz-kefae, to jest, ako obavi skupina vjernika, spadaju obaveza i grijeh sa ostalih.
Prema tome, klanjanje dženaze nije farz-ajn, čak ni rođenom ocu.
A onaj koji klanja kjafiru dženazu iz neznanja, misleći da je musliman jer je Bošnjo ili iz nekog drugog razloga, u tome nema grijeha, a namaz je batil.
Drugo, shodno kako si opisala stanje svog oca i vašeg prijatelja, oni su umrli na kufru, i nije im bilo dozvoljeno klanjati dženazu, jer kjafiru nije dozvoljeno klanjati dženazu.
A to što IZ klanja svakom Bošnji dženazu pa makar bio marksista, ateista, i tome slično, to pitajte fetvu-i-emina.
A spomenuta osoba koja je na kraju klanjala samo džumu, ostavivši namaze, propisano je njoj klanjati dženazu jer spada u muslimana koji nekad klanjaju.
Ovo pitanje nije toliko komolikovano i zamršeno, samo treba izučiti detaljan propis ostavljača namaza, onako kako su učenjaci pojasnili.
Ve billahi tevfik.
Vidi manjeJe li tačno da će onoga koji poslije svakog namaza bude učio Ajetul-Kursijju samo smrt razdvajati od dzenneta?
Bismillahir-rahmanir-rahim Navedeni hadis prenosi En-Nesai u djeli Es-sunenul-kubra, br. 9928. Menhež ehli suneta i džemata je da se gledaju svi dokazi koji govore o određenoj temi prilikom spuštanja propisa. Hadis Ajetul-Kursijj, treba razumjeti kao druge hadise koji podstiču (tergib) na dobra djelviše
Bismillahir-rahmanir-rahim
Navedeni hadis prenosi En-Nesai u djeli Es-sunenul-kubra, br. 9928.
Menhež ehli suneta i džemata je da se gledaju svi dokazi koji govore o određenoj temi prilikom spuštanja propisa.
Hadis Ajetul-Kursijj, treba razumjeti kao druge hadise koji podstiču (tergib) na dobra djela i za koje je propisana nagrada, a ne na hadis na osnovu kojeg se gradi završni propis.
Ispravno razumjevanje ovog hadisa je da je učenje Ajetul-Kursijja posle svakog farz namaza razlog ulaska u dženet, tj. to je djelo zbog kojeg musliman može ući u dženet posle proživljenja, tj. misli se na ulazak u dženet na sudnjem danu, kao što se za druge ibadete kaže, ko ih uradi ući će u dženet, odnosno, razlog su ulaska u dženet, poput hadža, posta, namaza i mnoga druga djela.
Ljudi ulaze u dženet Allahovom milošću a ne zaslugom svojih djela, pa čak ni poslanici, međutim pomoću djela može se zadobiti Allahova milost ili oprost.
Treba dodati još da je učenje Ajetul-Kursijja posle svakog farz namaza razlog ulaska u dženet ukoliko se izbjegnu veliki grijesi, jer onaj ko umre sa velikim grijesima je pod prijetnjom da će ući u vatru da odgori grijehe, pa će tek onda ući u dženet.
Uzvišeni Allah kaže: ‘Ako se budete klonuli velikih grijehova, onih koji su vam zabranjeni, Mi ćemo preći preko manjih ispada vaših i uvešćemo vas u divno mjesto’. An-Nisa, 31.
Velike grijehe na ovome svijetu briše tevba (pokajanje), a na sudnjem danu ili Allahova milost ili ulazak u vatru da odgori za njih, dok male grijehe brišu određeni ibadeti, ili neka dobra djela.
Na to upućuje hadis kojeg bilježi Muslim u kojem Allahov Poslanik kaže: ‘Pet namaza, dva uzastopna džuma namaza, post dva uzastopna ramazana, brišu grijehe koji se počine između tih ibadeta ukoliko se izbjegnu veliki grijesi’. Br. 233.
Pet dnevnih namaza, džuma namaz i post ramazana vrijedniji su od učenja Ajetul-Kursijja posle svakog namaza, ali opet ne brišu velike grijehe.
Pravilo u islamu je da se direktno ulazi u dženet ako musliman umre bez velikih grijeha (ili ko ih uradi ali se pokaje), a ukoliko musliman umre sa velikim grijesima pod prijetnjom je ulaska u vatru.
Napomena: Ulazak u dženet zagarantovan je onima koji umru u imanu, oni koji rade ono što im je naređeno a ostavljaju ono što im je zabranjeno, oni koji nisu uradili djelo koje ih izvodi iz islama.
Može se desiti da čovjek klanja i da uvijek uči Ajetul-Kursijj, međutim radi djelo kufra, poput onih koji obožavaju kaburove, turbeta, ili rade bilo koje drugo djelo koje ih izvodi iz islama.
Može se desiti da čovjek dugo vremena klanja i da uči Ajetul-Kursijj, ali prije smrti uradi djelo s kojim završava kao nemusliman. Može se desiti da čovjek dugo vremena klanja i da uči Ajetul-Kursijj, ali umre sa velikim grijesima pa uđe u vatru, pa tek posle vatre ulazi u dženet.
Zaključak: Učenje Ajetul-Kursijja posle svakog farz namaza nije garancija ulaska u dženet, nego razlog ulaska u dženet (na sudnjem danu), tj. djelo na osnovu kojeg Allah može oprostiti grijehe, pa da čovjek uđe u dženet.
A Allah najbolje zna.
Mr. Jakub Alagić
Vidi manjePreuzeto sa whatsapp grupe Delil akida https://chat.whatsapp.com/DkGFQhWAyS9IdZMmBx1xeG
Koje vrste novotarija postoje?
Vrste novotarija 1. El–bidatu el–hakikijjeh: novotarija za koju nema šerijatski dokaz, kao npr. obilaženje (tavaf) oko kabura (turbe), traženje pomoći preko mrtvaca u kaburovima, da se čovjek odluči samo šutiti i tako se približavati Allahu, penjanje na pećinu Hira u Mekki približavajući se Allahu iviše
Vrste novotarija
1. El–bidatu el–hakikijjeh: novotarija za koju nema šerijatski dokaz, kao
npr. obilaženje (tavaf) oko kabura (turbe), traženje pomoći preko mrtvaca u
kaburovima, da se čovjek odluči samo šutiti i tako se približavati Allahu,
penjanje na pećinu Hira u Mekki približavajući se Allahu i sl.
2. El–bidatu el–idafijjeh:
– s jedne strane je povezana sa dokazom, a s druge nije.
Npr. Učenje ezana za bajram–namaze.
– Pa je povezan s dokazom jer je ezan propisan u islamu i to je način
približavanja Allahu Uzvišenom, a s druge strane, nije povezana sa dokazom
jer nema dokaza da je ezan propisan za bajrame ili namaz za pomračenje
Sunca i sl.
– Takođe obilazak oko Kabe 9 puta je ova vrsta novotarije jer u islamu postoje
dokazi o obilasku oko Kabe (tavaf) ali nije propisan taj broj.
– Izgovaranje zikra: estagfirullah nakon svakog namaza naglas i zajednički,
jer učenje istigfara je u osnovi sunnet, ali izgovaranje naglas i zajedno u
džematu je novotarija.
Spomenut ćemo primjer dva čovjeka, obojica daju sadaku dva puta u toku
dana. Jedan od njih smatra da dvije sadake date u istom danu je posebno
djelo i poziva ljude u to, dok drugi čovjek ne smatra da postoji posebna
nagrada nego to radi jer želi da uradi što više dobrih djela.
Prvi čovjek je uveo novo u vjeru što nije od nje, jer poznate su velike koristi
sadake u islamu ali nije spomenuto tim brojem, dok drugi čovjek želi da uradi
što više dobrih djela ne smatrajući da je taj broj određen pa se to smatra
pozitivnim.
Može biti djelo propisano ali postaje novotarija jer se suprostavlja islamskim
propisima u sljedećim stvarima:
1. Razlog kao npr. da čovjek posti na rođendan ili da obavlja umru.
2. Vrsta kao npr. da čovjek zakolje za kurban mimo stoke koja je propisana,
kao što je krava, ovca i sl. pa zakolje npr. konja.
3. Broj kao npr. da čovjek obavlja tavaf oko Kabe i doda ili oduzme na
propisan broj tj. sedam krugova.
4. Kakvoća kao npr. da čovjek dok se abdesti da promijeni redoslijed pranja
dijelova tijela.
5. Vrijeme kao npr. da hadžija boravi na Arefatu neki drugi dan mimo 9. zul–
hidždžeta.
6. Mjesto kao npr. da čovjek boravi u i'tikafu negdje mimo džamije.
Jedna od podjela novotarija je i shodno ubjeđenju, pa se dijeli na:
1. El–I'tikadijjeh tj. da čovjek bude ubjeđen u suprotno s čime je došao
islam, kao npr. novotarije haridžija: da ko učini veliki grijeh da je nevjernik,
novotarije muatezila: negiranje odredbe (kadera), negiranje Allahovih
svojstava, “stepen između dva stepena”.
2. El–Amelijjeh tj. novotarije vezane za djela čovjeka a može biti zbog
jednog od šest spomenutih razloga.
Kako se suprostaviti novotarijama?
1. Konstantno pojašnjavanje osnova islama (dva šehadeta),
2. Pobijanje novotarija sa dokazima,
3. Detaljnim pridržavanjem za Kur'an i sunnet,
4. Slijeđenjem ispravnih prethodnika…
Šta znači “lijepa novotarija”?
Neki učenjaci su napravili podjelu na: lijepa i loša novotarija, međutim, to nije
ispravno jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Zaista svaka
novotarija vodi u Vatru” i nije napravio izuzetak.
Primjeri za “lijepu novotariju” prema nekim učenjacima:
1. U ibadetima:
– Obilježavanje rođenja Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem,
– Izgovaranje nijjeta prije namaza,
– Posljednje napuštanje Kabe izlazeći unazad,
– Ustajanje kada se spomene njegovo rođenje.
2. U običajima
– Pranje ruku prije jela,
– Korištenje kašika i sl.
3. U sredstvima kako bi se ostvarili ciljevi islama
– Izučavanje gramatike arapskog jezika,
– Građenje škola,
– Pisanje knjiga i sl.
A imam Malik ibn Enes:
(من ابتدع في الإسلام بدعة يراھا حسنة فقد زعم أن محمدا – صلى لله عليه وسلم – خان
الرسالة لأن لله يقول: الْيَوْمَ أَكْمَلْتُ لَكُمْ دِينَكُمْ وَأَتْمَمْتُ عَلَيْكُمْ نِعْمَتِي وَرَضِيتُ لَكُمُ الإِسْلاَمَ دِ ينًا )
( (المائدة, 3
“Onaj ko uvede u islam novotariju i smatra da je lijepa takav zastupa da je
Muhamed, sallallahu alejhi ve sellem, pronevjerio poslanicu, jer je Allah rekao:
‘Sada sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i
zadovoljan sam da vam islam bude vjera.'”
Šta znače riječi Omera ibnul-Hattaba, radijallahu anhu: “Kako je divna ova
novotarija?” kada je vidio ljude okupljene ponovo oko jednog imama u
džamiji na teravih–namazu.
Neki učenjaci su rekli da je to lingvističko (jezičko) značenje, međutim, šejh
Ibn Usejmin, rahimehullah, smatra da to nije potpuno značenje Omerovih
riječi nego je to relativna novotarija. To jest bio je napušten taj sunnet
klanjanja teravih–namaza iza jednog imama tj. Poslanika, sallallahu alejhi ve
sellem, da ne bi bio propisan obaveznim, pa cijela vladavina Ebu Bekra,
radijallahu anhu, i početak vladavine Omera, radijallahu anhu, nije klanjanja
teravija iza jednog imama, nego je Omer, kao halifa rekao da bi bilo dobro da
ljudi se okupe oko jednog imama te zajedno klanjanju teraviju, i preporučio
Ubejj ibn Ka'ba i Temim ed–Darija, radijallahu anhuma, da budu imami.
Stoga, izreka Omera, radijallahu anhu: “Kako je divna ova novotarija?”
pripisuje se shodno tome da je spomenuti period bila ta praksa napušena.
Odgovor na spomenuto je takođe:
1. Teravih–namaz je propisan i potvrđen u sunnetu i riječima i djelima. Hadis
Džabir ibn Abdullaha, radijallahu anhu: “da je Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, klanjao sa ljudima u noćima ramazana osam rekata” a takođe se
prenosi da je predvodio ashabima tri noći ramazana te da je napustio iz
straha da ne bude propisano kao obavezno (farz).
2. Riječima: Podsticao je da se ostane u ramazanskim noćima sa imamom do
kraja namaza: “Ko ostane sa svojim imamom do kraja biće mu upisano da je
klanjao cijelu noć.”
3. Omer, radijallahu anhu, je naredio da se klanja zajedno teravih–namaz jer
je nestala prepreka tj. Objava je završena Poslanikovom, sallallahu alejhi ve
sellem, smrću pa ne može više biti propisana kao obavezna.
Zbog čega je neispravno dijeliti novotarije na lijepe i loše?
1. Jer su dokazi u islamu o zabrani novotarije opći a nije spomenut izuzetak.
2. Govor o lijepoj novotariji otvara vrata uvođenja novih stvari i to se ne bi
moglo zaustaviti.
3. Ako bi bilo dozvoljeno dodati u islam nešto novo u tom slučaju bi bilo
dozvoljeno i oduzeti nešto od njega u ime lijepe novotarije.
4. Govor o lijepoj novotariji vodi u mijenjanje vjere jer kada god se pojavi
nova generacija i uvedu neki ibadet pa ga nazovu “lijepa novotarija” tako će
se umnožiti novotarije i promijeniti se vjera islam.
Pitanje:
Kako da spojimo ovako jasan hadis: “Svaka novotarija je zabluda” i drugi
hadis: “Ko uvede u islam lijep sunnet (običaj) njemu pripada nagrada i
nagrada onoga koji ga slijedi do Sudnjeg dana?”
Odgovor:
Značenje hadisa: “Ko uvede u islam lijep sunnet (običaj)” tj. ko uvede
neko djelo koje je u osnovi sunnet a dokaz tome je kontekst izgovorenog
hadisa a to je događaj kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podsticao
na davanje sadake gostima koji su stigli u Medinu. Ashabi su počeli da donose
ono što mogu dati a jedan čovjek od ensarija je prvi donijeo vreću koju je
jedva nosio te je stavi u krilo Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a onda je
on izgovorio hadis: “Ko uvede u islam lijep sunnet (običaj) njemu pripada
nagrada i nagrada onoga koji ga slijedi do Sudnjeg dana.” Pa je ovaj ensarija
prvi počeo davati sadaku koja je već propisana u islamu tako da nije ništa
novo uveo. S druge strane, “Ko uvede u islam lijep sunnet (običaj)” tj.
uvede način dolaska do nečega već propisanog, npr. sakupljanje Kur'ana u
jednu zbirku (mushaf), pa je to lijep običaj jer to vodi u ujedinjenje
muslimana a spriječava njihovo razjedinjenje.
Primjer istog je i sakupljanje i zapisivanje sunneta koje služi za njegovo bolje
čuvanje i memorisanje.
Skripta iz Islamskog vjerovanja – Minber.ba
Vidi manjeSkriptu pripremio: Nermin Avdić
Recenzija: mr. Elvedin Huseinbašić
http://www.minber.ba/skripta-iz-islamskog-vjerovanja/
Smijemo li Dove Allahu s.w.t. upućivati i na Farz namazima kada smo na sedždi.
Bismillahir-rahmanir-rahim ?Dozvoljeno je učiti dove u namazu kada smo na sedždi bio to farz ili nafila (sunet) namaz. Dozvoljeno je učiti dove i između dvije sedžde, zatim prije predaje selama a posle tešehuda(učenja ettwhijjatu) i salavata. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, veli: „Rob je najbviše
Bismillahir-rahmanir-rahim
?Dozvoljeno je učiti dove u namazu kada smo na sedždi bio to farz ili nafila (sunet) namaz.
Dozvoljeno je učiti dove i između dvije sedžde, zatim prije predaje selama a posle tešehuda(učenja ettwhijjatu) i salavata.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, veli: „Rob je najbliži Allahu kada je na sedždi i zato tada najviše dovu upućujte.“ Bilježi ga Muslim, br. 744.
♦ Što se tiče ruku'a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, veli: „ Na ruku'u veličajte Allaha, a na sedždi što više dovite.“ Bilježi ga Muslim, br. 738.
A što se tiče dove ona može biti vezana za ahiret, vjeru pa i za dunjaluk, znači bilo koje dunjalučke potrebe mogu se tražiti od Allaha subhanehu ve teala.
Ali veći je sevap da se uče dove iz suneta, tj. dove koje je učio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.
? Jedna od jako bitnih dova koju je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem učio je: ‘Ja mukallibel-kulubi sebbit kalbi ‘ala dinike. /O Ti koji srca ljudi okrećeš, učvrsti moje srce u pokornosti Tebi’. Bilježi ga Tirmizi, br. 2140, str. 483; Hakim, 1/706, koji kaže da je hadis ispravan po uslovima koje je postavio imam Muslim.
❗Napomena: Onaj ko ne zna Arapski jezik dozvoljeno mu je učiti dove i na bosanskom jeziku (iako ima uleme koja to ne dozvoljava), dok onaj koji zna arapski jezik nije mu dozvoljeno učiti dove u namazu na nekom drugom jeziku.
A Allah najbolje zna.
Odgovorio: mr. Jakub Alagić
Vidi manjePreuzeto sa Whatsapp grupe “DELIL – Akida”
Vrijednost ramazanskog posta
Gornje su teze uzete iz slabog hadisa koji prenosi Selman ei-Farisi, radijallahu anhu, a u kojem stoji da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “O ljudi, nastupio je veliki mjesec, u njemu je noć koja je vrednija od hiljadu mjeseci. Allah je učinio post u ovom mjesecu obaveznim, aviše
Gornje su teze uzete iz slabog hadisa koji prenosi Selman ei-Farisi, radijallahu anhu, a u kojem stoji da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “O ljudi, nastupio je veliki mjesec, u njemu je noć koja je vrednija od hiljadu mjeseci. Allah je učinio post u ovom mjesecu obaveznim, a noćni namaz dobrovoljnim. Ko u njemu učini nekakvo dobro, kao da je učinio farz izvan njega, a ko učini farz u njemu, kao da je učinio sedamdeset farzova izvan njega. To je mjesec strpljenja, a nagrada za strpljenje jeste Džennet. .. Njegova je prva trećina milost, druga oprost, a treća oslobađanje od Vatre … “1
A Allah najbolje zna.
Na pitanje odgovorio: dr. Safet Kuduzović
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.s-d-o.org
Razlika između muslimana i mu'mina
ismillahir-rahmanir-rahim. Ako tražimo razliku između muslimana i mu'mina onda možemo reći da je mu'min na većem stepenu bogobojaznosti od muslimana. ?Bogobojaznost je rad po onome što je naređeno i ostavljanje onoga što je zabranjeno. Ibn Mesud radijallahu anhu kaže: ?Bogobojaznost (takvaluk) je: pviše
ismillahir-rahmanir-rahim.
Ako tražimo razliku između muslimana i mu'mina onda možemo reći da je mu'min na većem stepenu bogobojaznosti od muslimana.
?Bogobojaznost je rad po onome što je naređeno i ostavljanje onoga što je zabranjeno.
Ibn Mesud radijallahu anhu kaže:
?Bogobojaznost (takvaluk) je: pokornost Allahu u onome što je naredio, na način kako to On hoće, željeći nagradu od Allaha, zatim ostavljanje onoga što je On zabranio, na način kako to Allah hoće, plašeći se Njegove kazne.
? Prema tome mu'min je onaj koji izvršava sve farzove, te ostavlja sve harame.
Musliman je onaj koji izvršava farzove, ali neupotpunjava ih, pa poneki i ostavi, poput zekata, posta ili hadža, zatim u osnovi ostavlja zabrane i ne radi velike grijehe, ali ponekad i uradi neki od njih, poput konzumiranja alkohola, zinaluka, lažnog svjedočenja ili ogovaranja, neposlušnost roditeljima i slično.
♦ U velike grijehe spadaju i novotarije.
Znači, mu'min je na većem stepenu imana od muslimana, jer nije isti iman kod onoga ko upotpunjava farzove i kod onoga ko ih ponekad ostavi, niti je isti iman kod onoga ko ne radi velike grijehe i kod onoga ko neke od njih radi. Jer djela su sastavni dio imana.
Za muslimana se može reći da je mu'min slabog imana, ili mu'min nepotpunog imana, ili mu'min grešnik.
? Napomena: ukoliko se ne traži razlika između mu'mina i muslimana, onda se pod muslimanom podrazumjeva i mu'min i obrnuto.
◾Npr. ako neko kaže ja sam musliman u to ulazi i da je mu'min, isto ako neko kaže ja sam mu'min u to ulazi i da je musliman.
Treba napomenuti da ako neko kaže ja sam mu'min, misli se na trenutno stanje, a ako misli da će umrijeti kao mu'min i da će ući u dženet onda treba reći ja sam mu'min inšallah.
A Allah najbolje zna.
Odgovorio: mr. Jakub Alagić
Vidi manjePreuzeto sa Whatsapp grupe “DELIL – Akida”
Da li su šejhovi sufijskih redova bliski Allahu, dž.š.
Zahvala pripada Uzvišenom Allahu. Termin sufizam nije bio poznat u periodu života Allahovog Poslanika, s.a.v.s., niti u periodu ashaba i tabi’ina. Tek nakon ovih prvih generacija na scenu dolazi jedna skupina pobožnih i skromnih ljudi (zahidi) koji su nosili vunenu odjeću (suf), pa su ih prozvali ovviše
Zahvala pripada Uzvišenom Allahu. Termin sufizam nije bio poznat u periodu života Allahovog Poslanika, s.a.v.s., niti u periodu ashaba i tabi’ina. Tek nakon ovih prvih generacija na scenu dolazi jedna skupina pobožnih i skromnih ljudi (zahidi) koji su nosili vunenu odjeću (suf), pa su ih prozvali ovim imanom – sufije. Drugi su na stanovništvu da su dobili naziv po grčkoj riječi “sofija”, što u prijevodu znači mudrost. Ono što neki tvrde da su svoje ime dobile od riječi “safa“ (bistrina, čistoća, jasnost), ne može se smatrati ispravnim, pošto je “nomen relativum“ (tj. ime izvedeno iz drugog sufiksom – ijj) od riječi “safa” safaijj, a ne sufijj.
Pojavom ovog novog imena i skupine koja ga nosi, došlo je do još većeg rascjepa i raskola u redovima muslimana. Prve sufije su se razlikovale od kasnijih po tome što je kod ovih posljednjih pojava novotarija (bid’ata) bila znatno izraženija, kao što im mali i veliki širk nisu bili nepoznanica. Allahov Poslanik, s.a.v.s., upozorio je na njihove novotarije u slijedećim riječima: ”Klonite se novotarija u vjeri, jer svaka novotarija je bida’t, a svaki bida’t je zabluda!” (Prenosi ga Tirmizi i za njega kaže da je hasen-sahih.)
U onome što slijedi pokušaćemo napraviti komparaciju između vjerovanja sufija i njihovih obreda i učenja islama koje se zasniva na Kur’anu i sunnetu Allahovog Poslanika, s.a.v.s.:
– Postoje mnogi sufijski redovi, kao što su tidžanije, kadirije, nakšibendije, šazilije, rufaije i drugi. Sljedbenici ovih redova smatraju da su samo oni na istini (hakku), a da su svi drugi u zabludi. Kur’an zabranjuje razdvajanje i dijeljenje među muslimanima, kao što Uzvišeni Allah kaže: ”…i na budite od onih koji Mu druge ravnim smatraju, od onih koji su vjeru svoju razbili i u stranke se podijelili; svaka stranka je zadovoljna onim što ispovijeda.” (Er-Rum, 31-32)
– Pojedine sufije su, pored Allaha, dž.š., počele obožavati poslanike, a.s., te žive i mrtve evlije. Obraćaju im se riječima kao što su: ”O Gejlani!” ”O Rufai!” ”Pomozi Allahov Poslaniče!” ”Na tebe se oslanjamo o Allahov Poslaniče” itd. Allah, dž.š., zabranjuje da se u stvarima koje su samo u Njegovom domenu obraća nekome drugom mimo Njega, pa takav čin označava širkom. Allah, dž.š., kaže: ”I, pored Allaha, ne moli se onome ko ti ne može ni koristiti ni nauditi, jer ako bi to uradio, bio bi, uistinu, nevjernik.” (Junus, 106)
– Sufije smatraju da postoje kutbovi, bedeli i evlije kojima je Allah, dž.š., predao vođenje, upravljanje i uređenje stvari na ovom svijetu. Allah, dž.š., u Kur’anu navodi odgovor mušrika na pitanje koje im je postavio: ”…i ko upravlja svim?” – “Allah!” – reći će oni.” (Junus, 31) Na osnovu ovoga zaključujemo da su arapski mušrici bolje poznavali Allaha, dž.š., od takvih sufija.
– Sufije, isto tako, pri pojavi neke nevolje, traže zaštitu kod nekog drugog, mimo Allaha, dž.š. Uzvišeni kaže: ”Ako te od Allaha kakva nevolja pogodi, – pa, niko je osim Njega ne može otkloniti; a ako ti kakvo dobro podari, – pa, samo je On Svemoćni.” (El-En’am, 17)
– Neke sufije vjeruju u vahdetil-vudžud (panteizam) gdje se poistovjećuje Stvoritelj i stvoreno, pa na kraju ispada da je sve stvoreno i da je sve božanstvo.
– Sufije pozivaju odricanju od ovoga svijeta, zanemarivanju uzročno-posljedičnih faktora i napuštanju džihada. Allah, dž.š., kaže: ”i nastoj da time što ti je Allah dao stekneš onaj svijet, a ne zaboravi ni svoj udio na ovom svijetu…” (El-Kasas, 77) “I protiv njih pripremite koliko god možete snage…” (El-Enfal , 60)
– Sufije stepen ihsana, kao ekskluzivno pravo, pripisuju isključivo svojim šejhovima. Oni od murida zahtijevaju da sebi u mislima predstave šejha kada god spomenu Allaha, dž.š., (kada čine zikr), pa čak i u samom namazu. Neki idu čak dotle da stavljaju šejhovu sliku ispred sebe za vrijeme namaza. Allahov Poslanik, s.a.v.s., u hadisu kaže: ”Ihsan (dobročinstvo) je da obožavaš Allaha, dž.š., kao da Ga gledaš, pa ako Ga ti ne vidiš, zaista, On tebe vidi!” (Muslim)
– Sufije, također, smatraju dozvoljenim ples i upotrebu defa i muzičkih instrumenata, kao i podizanje glasa prilikom učenja zikra. Allah, dž.š., kaže: ”Pravi vjernici su samo oni čija se srca strahom ispune kad se Allah spomene…” (El-Enfal, 3) Možete ih vidjeti kako od zikra izgovaraju samo Allahovo, dž.š., ime: “Allah, Allah, Allah!” Ovakav način zikra se smatra novotarijom i govorom koji ne nosi u sebi šerijatsko značenje. Neki idu i dalje od toga, pa izgovaraju samo (Ah, ah!) ili (Hu, hu!)
Stav islama i sunneta o pitanju zikra jeste da musliman spominje svog Gospodara ispravnim i razumljivim govorom za koji ima nagradu kod Uzvišenog Allaha kao što su riječi: Subhanallah – neka je slavljen Allah, dž.š., Elhamdulillah – hvala Allahu, dž.š., La ilahe illallah – nema istinskog boga osim Njega, Allahu ekber – Allah, dž.š., je najveći i sl.
– Sufije u svojim stihovima, za vrijeme zikra, kao tematiku uzimaju žene i dječake. Strastvena ljubav, zaljubljenost, žudnja i sl. Motivi su koje tom prilikom spominju, kao da se nalaze na kakvoj zabavi gdje se pleše uz vino, pljeskanje i galamu. Sve nabrojano se ubraja u mušričke običaje, obrede i rituale. Allah, dž.š., kaže: ”Molitva njihova pored Hrama svodi se samo na zviždanje i pljeskanje rukama…” (El-Enfal, 35)
– Neke sufije koriste metalne čavle i zabijaju ih u svoja tijela uz uzvikivanje nekih riječi, kao što je npr.: ”Djede!” Na taj način dolaze mu šejtani kako bi mu pomogli da izvede svoju tačku bez posljedica, pošto je zatražio pomoć mimo Allaha, dž.š. Uzvišeni Allah kaže: ”Onome ko se bude slijepim pravio da ne bi Milostivog veličao, Mi ćemo šejtana natovariti, pa će mu on nerazdvojni drug postati.“ (Ez-Zuhruf, 36)
– Sufije tvrde da imaju otkrovenja i da poznaju šta će se desiti u budućnosti (gajb stvari), a Kur’an ih izričito pobija. Allah, dž.š., kaže: ”Reci: ´Niko, osim Allaha, ni na nebu ni na Zemlji, ne zna šta će se dogoditi…´” (En-Neml, 65)
– Sufije, također, tvrde da je Allah, dž.š., stvorio ovaj svijet zbog Allahovog poslanika Muhammeda, s.a.v.s., a Kur’an ih demantuje riječima Uzvišenog Allaha: ”Džine i ljude sam stvorio samo zato da Mi ibadet čine.” (Ez-Zarijat, 56) Allah, dž.š., se obraća Muhammedu, s.a.v.s., slijedećim riječima: “…i sve dok si živ, Gospodaru svom ibadet čini!” (El-Hidžr, 99)
– Sufije tvrde da je moguće vidjeti Uzvišenog Gospodara još na ovom svijetu, a Kur’an ih demantuje ajetom u kome se Musa, a.s., obraća Uzvišenom Gospodaru riječima: ”Gospodaru moj, ukaži mi se da Te vidim!” – “Ne možeš Me vidjeti“ – reče…” (El-Earaf, 143)
– Sufije tvrde da na javi uzimaju direktno znanje od Uzvišenog Gospodara, bez posredništva Allahovog Poslanika, s.a.v.s., pa kažu: ”Moje srce mi prenosi od mog Gospodara.” Ovdje se postavlja slijedeće pitanje: Da li su oni bolji od ashaba?!
– Sufije organizuju skupove i priređuju mevlude radi donošenja salavata na Allahovog Poslanika, s.a.v.s., a postupaju suprotno od njegovog učenja kada podižu svoj glas prilikom zikra i izvođenja ilahija i kasida u kojima se ponekad nalazi i otvoreni širk. Da li je Allahov Poslanik, s.a.v.s., proslavljao svoj rođendan? Da li su to činili Ebu-Bekr, Omer, Osman, Alija, r.a., četverica imama, osnivača pravnih mezheba i drugi? Ko više zna i ko je ispravnijeg ibadeta, oni ili sufije?
– Sufije se posebno pripremaju za putovanje i posjetu turbetima i mezarima, kako bi postigli blagoslov njihovih stanovnika, te kako bi tavafili (kružili) oko njih, ili klali žrtve u njihovoj neposrednoj blizini. Tim svojim djelima postupaju suprotno riječima Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: ”Posebno se priprema na put samo radi tri džamije: Mesdžidul-Harama, ove moje džamije i Mesdžidul-Aksa’a.” (Buharija i Muslim)
– Sufije se fanatično drže stavova svojih šejhova, makar to bilo suprotno onome što kaže Uzvišeni Allah i Njegov Poslanik, s.a.v.s. Allah, dž.š., kaže: ”O vjernici, ne odlučujte se ni na što dok za to ne upitate Allaha i Poslanika Njegova…” (El-Hudžurat, 1)
– Sufije upotrebljavaju talismane, zapise, razne znakove, slova i brojeve kako bi pomoću njih pravili hamajlije, zaštite i donosili odluke.
– Sufije se ne zadovoljavaju salavatima koji su zabilježeni od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., nego sami izmišljaju salavate koji sadrže otvoreno traženje blagoslova od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i težak širk sa kojim nije zadovoljan onaj na koga se donosi salavat.
Što se tiče pitanja vezanog za tačnost postojanje veze koju imaju sufijski šejhovi, odgovor je potvrdan, ali se ovdje radi o vezi sa šejtanima, a ne sa Uzvišenim Gospodarom. Jedni drugima kićene besjede govore da bi ih obmanuli, kao što to Allah, dž.š., kaže: ”Tako smo svakom vjerovjesniku neprijatelje određivali , šejtane u vidu ljudi i džinova koji su jedni drugima kićene besjede govorili da bi ih obmanuli – a da je tvoj Gospodar htio, oni to ne bi učinili; zato ti ostavi njih, i ono što izmišljaju!” (El-En’am, 112)
“..A šejtani navode saradnike svoje da se s vama raspravljaju, pa ako biste im se pokorili, i vi biste, sigurno, mnogobošci postali.” (El-En’am, 121)
“Hoću li vam kazati kome dolaze šejtani? Oni dolaze svakom lašcu, grješniku.” (Eš-Šu’ara, 221-222) Ovo je ta vrsta veze koja postoji u stvarnosti, a ne ona za koju lažno tvrde da je imaju sa Uzvišenim Gospodarom. Neka je Uzvišen Allah od svega toga! (Pogledati Mu’džemul-bide’i : 346 – 359)
Iznenadna odsustvovanja pojedinih šejhova sufijskih redova od očiju murida (sljedbenika) izravni je rezultat veze ostvarene sa šejtanima. Može se desiti, da bi povećali dojam i zabludu svojih sljedbenika, da, ponekad, koriste šejtane radi prenošenja u neka udaljena mjesta i vraćanja istog dana ili noći. Zbog toga postoji jedno veoma važno pravilo koje glasi da ljude ne cijenimo i vrjednujemo po čudima i neuobičajenim pojavama koje ih prate, nego na osnovu njihovog pridržavanja ili udaljenosti od Allahove, dž.š., Knjige i sunneta Njegovog Poslanika, s.a.v.s.
Istinske evlije (Allahovi, dž.š., štićenici) oni su koji obožavaju Allaha, dž.š., onako kako je On propisao, bez primjese novotarija. Pojava čuda nije uslov i pokazatelj da je neko zaslužio taj status i postigao odabrani stepen.
Opis pravih Allahovih, dž.š., evlija došao je u hadisi-kudsiju, (hadis koga prenosi Allahov Poslanik, s.a.v.s., od svog Gospodara) kojeg Buharija prenosi od Ebu-Hurejre, r.a., a u kome Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže: ”Rekao je Uzvišeni Allah: ´Nagovještavam rat onome ko se bude neprijateljski odnosio prema Mome evliji. Najdraže sa čime Mi se može približiti Moj rob jesu dužnosti (farzovi) koje sam mu propisao. Zatim Mi se i dalje približava sve dok ga ne zavolim. Kada ga zavolim, postajem njegov sluh pomoću koga čuje, njegov vid pomoću koga gleda, njegova ruka kojom dohvaća, njegova noga kojom korača. Ako nešto zatraži od Mene, Ja ću mu dati i ako potraži utočište kod Mene, Ja ću mu ga pružiti!” (Buharija, 2384/5) Allah, dž.š., upućuje na pravi put !
Iz knjige: “Odgovori o islamskom vjerovanju” – Muhammed Salih el-Munedždžid
Preuzeto sa stranice: http://www.s-d-o.org
Vidi manjeSmijemo li Dove Allahu s.w.t. upućivati i na Farz namazima kada smo na sedždi?
Bismillahir-rahmanir-rahim Dozvoljeno je učiti dove u namazu kada smo na sedždi bio to farz ili nafila (sunet) namaz. Dozvoljeno je učiti dove i između dvije sedžde, zatim prije predaje selama a posle tešehuda(učenja ettwhijjatu) i salavata. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, veli: „Rob je najblviše
Bismillahir-rahmanir-rahim
Dozvoljeno je učiti dove u namazu kada smo na sedždi bio to farz ili nafila (sunet) namaz.
Dozvoljeno je učiti dove i između dvije sedžde, zatim prije predaje selama a posle tešehuda(učenja ettwhijjatu) i salavata.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, veli: „Rob je najbliži Allahu kada je na sedždi i zato tada najviše dovu upućujte.“ Bilježi ga Muslim, br. 744.
Što se tiče ruku'a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, veli: „ Na ruku'u veličajte Allaha, a na sedždi što više dovite.“ Bilježi ga Muslim, br. 738.
A što se tiče dove ona može biti vezana za ahiret, vjeru pa i za dunjaluk, znači bilo koje dunjalučke potrebe mogu se tražiti od Allaha subhanehu ve teala.
Ali veći je sevap da se uče dove iz suneta, tj. dove koje je učio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.
Jedna od jako bitnih dova koju je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem učio je: ‘Ja mukallibel-kulubi sebbit kalbi ‘ala dinike. /O Ti koji srca ljudi okrećeš, učvrsti moje srce u pokornosti Tebi’. Bilježi ga Tirmizi, br. 2140, str. 483; Hakim, 1/706, koji kaže da je hadis ispravan po uslovima koje je postavio imam Muslim.
Napomena: Onaj ko ne zna Arapski jezik dozvoljeno mu je učiti dove i na bosanskom jeziku (iako ima uleme koja to ne dozvoljava), dok onaj koji zna arapski jezik nije mu dozvoljeno učiti dove u namazu na nekom drugom jeziku.
A Allah najbolje zna.
Mr. Jakub Alagić
Pridružite se whatapp grupi Delil
Vidi manjehttps://chat.whatsapp.com/DkGFQhWAyS9IdZMmBx1xeG
DA LI STUDIRATI ISLAMSKE NAUKE U S. ARABIJI?
Ve alejkumus-selamu ve rahmetullah! Zahvala pripada Allahu, Gospodaru svih svjetova, Jednom i Jedinom. Salavat i selam neka su na Allahovog poslanika Muhammeda, njegovu časnu porodicu i sve plemenite ashabe. Nema sumnje da je izučavanje šerijatskog znanja jedno od najvrjednijih i najodabranijih dobrviše
Ve alejkumus-selamu ve rahmetullah!
Zahvala pripada Allahu, Gospodaru svih svjetova, Jednom i Jedinom. Salavat i selam neka su na Allahovog poslanika Muhammeda, njegovu časnu porodicu i sve plemenite ashabe.
Nema sumnje da je izučavanje šerijatskog znanja jedno od najvrjednijih i najodabranijih dobrih djela, ali ako se uči iskreno radi Allaha. Uzvišeni je odlikovao učene nad neznalicama: “Reci: ‘Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju!?’ Samo oni koji pameti imaju pouku primaju!” (Ez-Zumer, 9)
Onima koje je Allah obdario znanjem pripada veliko mjesto u islamu, a njihova bitnost i vrijednost svima je dobro poznata. Uzvišeni nam poručuje: “Pitajte učene ako ne znate!” (El-Enbija, 7), “A Allaha se doista boje od robova Njegovih – učeni.” (Fatir, 28), “Allah svjedoči da nema drugog boga osim Njega – a i meleki i učeni…” (Alu Imran, 18), “Allah će na visoke stepene uzdignuti one među vama koji vjeruju i kojima je dato znanje.” (El-Mudžadele, 11).
Od Ebu-Derdâa, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Doista je prednost učenjaka nad pobožnjakom kao prednost punog mjeseca nad ostalim zvijezdama, i doista su učenjaci nasljednici vjerovjesnika, a vjerovjesnici nisu ostavili u nasljedstvo ni dinare ni dirheme, nego su ostavili znanje, pa ko uzme znanje, uzeo je veliki udio u nasljedstvu.” (Ahmed, br. 21715; Ebu-Davud, br. 3643; Tirmizi, br. 2682; Ibn-Madže, br. 223 idr. Hadis je hasen / dobar)
Mu'âvija b. Ebi-Sufijan, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Onaj kome Allah hoće dobro poduči ga propisima vjere.” (Buhari, br. 71; i Muslim, br. 1037)
Osman b. Affân, radijallahu anhu, prenosi od Allahovog Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: “Najbolji među vama je onaj koji nauči Kur'an a zatim druge podučava njemu.” (Buhari, br. 5027)
Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “… onaj koji nauči Kur'an” ne odnose se prvenstveno na one koji memoriziraju Kur'an i druge podučavaju harfovima, tedžvidu, kirâetima i slično tome, kao što mnogi tvrde, nego se odnose na one koji nauče Kur'an napamet, nauče njegova značenja i propise, a zatim druge podučavaju tome, što obuhvata i izučavanje sunneta Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, jer je nemoguće cjelokupno razumjeti Kur'an bez proučavanja sunneta, a Allah najbolje zna. (Vidjeti: Mubarekfuri, Tuhfetul-ahvezi, 1/179)
Prema tome, dragi brate, put kojim želiš krenuti je najčasniji i najbolji put. To je put koji te vodi ka Džennetu i približava Allahovoj milosti i oprostu. Nipošto ne posustaj i ne dozvoli da te od tog časnog puta odvrate neznalice!
Od Ebu-Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko krene putem na kojem traži znanje, Allah će ga radi toga usmjeriti ka putu od puteva koji vode u Džennet.” (Muslim, br. 2699)
Prve generacije ovog ummeta ulagale su velike napore u sticanju znanja. Neki su čak dovodili u opasnost svoje živote, zdravlje i imetke kako bi saznali i naučili o Allahovoj plemenitoj vjeri ono što nisu zanali.
Prenosi se da je plemeniti ashab Ebu-Ejjub el-Ensari, radijallahu anhu, otišao iz Medine do Misra (Egipta) kako bi se sreo sa Ukbe b. Amirom, radijallahu anhu, jer je čuo da prenosi od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, hadis kojeg on nije znao. (Ahmed b. Hanbel, Musned, br. 17391; Hatib el-Bagdadi, Rihletu fi talebil-hadis, str. 34-35)
Slično je uradio i Džabir b. Abdullah, radijallahu anhuma, putujući mjesec dana kako bi čuo jedan hadis kojeg nije znao, iako je lično čuo mnogo hadisa od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. (Hatib el-Bagdadi, Rihletu fi talebil-hadis, str. 31-33)
Alkame i Esved, dva poznata učenika Ibn-Mes’uda, iz Kufe su otišli u Medinu da čuju hadise od Omera i Aiše, radijallahu anhuma. (Humejdi, El-Džem’u bejnes-sahihajn, 4/240-241)
Imam Malik, rhm, prenosi od Se'ida b. Musejjeba, poznatog tabi'ina, da je rekao: “Dane i noći sam znao putovati samo radi jednog hadisa.” (Hatib el-Bagdadi, Rihletu fi talebil-hadis, str. 41-44)
Ebu Hurejre, radijallahu anhu, tvrdi: “Da naučim jedno poglavlje o vjerskim naredbama i zabranama, draže mi je nego 70 bitki na Allahovom, azze ve dželle, putu.” (Hatib el-Bagdadi, El-Fekih vel-Mutefekkih, str. 52)
Ibn-Šihab ez-Zuhri, rhm, je rekao: “Izučavanje Sunneta je bolje od ibadeta 200 godina.” (Ibn-Asakir, Tarihu Dimešk, 43/6)
Hasan el-Basri, rhm, kaže: “Da naučim jedno poglavlje iz znanja i onda podučim jednog muslimana draže mi je nego da imam čitav dunjaluk pa ga podijelim na Allahovom putu.” (Hatib el-Bagdadi, El-Fekih vel-Mutefekkih, str. 53)
Sufijan es-Sevri, rhm, kaže: “Ne znam da ima neko dobro djelo da je bolje od traženja znanja i njegovog pamćenja za onog kome Allah hoće dobro.” (Darimi, Es-Sunen, br. 326)
Jahja b. Ebi-Kesir, rhm, ističe: “Prisustvovanje na predavanjima o šerijatskim propisima i izučavanje Kur'ana je kao obavljanje dobrovoljnog namaza.” (Hatib el-Bagdadi, El-Fekihu vel-mutefekkih, str. 58)
Od Mutarrifa b. Šihhira, rhm, prenosi se da je rekao: “Znanje je bolje od dobrih djela. Zar ne vidite monarha koji po čitavu noć čini ibadet, a zatim kada osvane čini širk.” (Hatib el-Bagdadi, El-Fekihu vel-mutefekkih, str. 67)
Imam Šafija, rhm, je rekao: “Nema ništa vrjednije, nakon obavljanja farzova, od traženja znanja!” Upitan je: ‘Pa ni borba na Allahovom putu?’ Reče: “Ni borba na Allahovom putu!” (Bejheki, El-Medhal, br. 372)
Imam ehli-Sunneta vel-Džema'ata Ahmed b. Hanbel, rhm, u tom smislu kaže: “Traženje znanja je najbolje djelo, ali za onog koji ima iskrenu namjeru.” Upitan je: “A kako da mu namjera bude iskrena?”, a on odgovori: “Neka naumi da bude ponizan i da od sebe odstrani neznanje.” Drugom prilikom je rekao: “Sa znanjem se ništa ne može porediti, ali ako je popraćeno iskrenom namjerom.” (Ibn-Muflih, El-Furu’u, 2/339)
Ibrahim b. Hani’ upitao je imama Ahmeda, rhm: “Šta ti je draže, da sjedim po noći i prepisujem znanje ili da klanjam dobrovoljne namaze?”, pa je Ahmed, rhm, rekao: “Kada prepisuješ znanje, tada učiš propise svoje vjere. Meni je to draže.” (Hatib el-Bagdadi, El-Fekihu vel-mutefekkih, str. 58)
Dragi brate, Allah se smilovao i meni i tebi, znaj da cilj i svrha znanja nije doći do diploma, pozicija, ugleda i drugih dunjalučkih, prolaznih koristi. Znanje se uči iskreno radi Allaha, radi Njegovog zadovoljstva, radi nagrade na ahiretu, te da bi se radilo po tom znanju i da bi se prenosilo drugima.
Od Ebu-Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Onaj ko bude učio znanje s kojim se traži Allahovo, dželle šanuh, lice, ali ne uči ga osim da bi stekao neku dunjalučku korist, neće osjetiti miris Dženneta na Sudnjem danu.” (Ahmed, br. 8457; Ebu-Davud, br. 3664; Ibn-Madže, br. 252 idr.)
Dragi brate, znaj da su islamski univerziteti u Mekki, Medini, Rijadu i Kasimu zasigurno najbolja mjesta za studiranje islama danas, ito ispravno, izvorno i autentično. Nije mi poznato da postoje univerziteti u islamskom svijetu danas da su bolji od ovih univerziteta s aspekta nastavnog kadra, plana i programa. Profesori koji predaju na njima bez sumnje važe za jedne od najvećih i najuticajnih alima današnjice. Međutim, najveća odlika ovih univerziteta je upravo to da se na njima izučava ispravna akida – akida ehlus-Sunneta vel-Džema'ata po razumjevanju ispravnih i odabranih generacija. Ujedno, boravak na svetim mjestima, ili učestali obilazak istih, ima svoj dodatni duhovno-odgojni uticaj na svakog iskrenog i neiskvarenog studenta.
Studiranje na tim univerzitetima je besplatno, zagarantovana je (skromna) stipendija, hrana, smještaj, te jedna besplatna avionska karta godišnje (preko ljetnog raspusta). Studiji su na Arapskom jeziku, a oni koji ne poznaju dovoljno jezik, prvo će uzeti osnove Arapskog jezika na posebnim institutima koji su osnovani u te svrhe pri navedenim univerzitetima, ito u trajanju od dvije godine, ili manje shodno prethodnom stepenu poznavanja jezika. Nakon učenja jezika, student ima potpunu slobodu u izabiru fakulteta i smjera na kojem želi studirati, ako ispunjava potrebne uslove.
Nastavni plan i program isključivo je uređen po ehlissunnetskoj ideologiji. Svi fikski mezhebi, unutar okvira ehlis-Sunneta vel-Džema'ata, priznati su i nepristrasno se uzimaju u obzir. Spomenuti univerziteti odlučno zastupaju put El-Vasatijje / umjerenog i srednjeg puta, između onih koji pretjeruju i onih koji popuštaju, ito u svim porama studentskog života. Sve mimo toga što se zlonamjerno priča u određenim krugovima, ovdje ili ondje, obične su dezinformacije i notorne laži. To je što se tiče dodirnih tački između stranih studenata i tih univerziteta. Postoje druge stvari tipa zvanične politike KSA, međunarodnih ugovora, sigurnosnih mjera itd, oko kojih ljudi imaju različite stavove i mišljenja, ali to se ne tiče niti profesora niti studenata, i sa tim nemaju nikakve dodirne tačke, pa je suvišno o tome govoriti. Onaj ko se bavi onim radi čega je došao, ne tiče ga se ono radi čega nije došao.
Naravno, ti univerziteti nisu savršeni. Ima mnogo neželjenih propusta u praktičnom smislu, jer onaj ko radi i griješi, pogotovo ako uzmemo u obzir da su to univerziteti čiji broj studenata prelazi desetine hiljada. Međutim, mi ovdje dajemo samo opće kvalifikacije. Kvalitet tih islamskih sveučilišta ne može se mjeriti po svim onim koji su na njima studirali. Neki od njih su na pravom putu, a neki, pak, ne. Neki su korisni po islam, muslimane i svoje domovine, a neki drugi se bave nebitnim stvarima i sl.
Aplikacije za studiranje većinom se obavljaju online – preko interneta. Svaki od tih univerziteta ima svoju oficijalnu web-stranicu na kojoj se može saznati više o uslovima studiranja, rokovima za aplikacije, potrebnoj dokumentaciji itd. Još lakše od toga je da stupiš u direktni kontakt sa studentima koji trenutno studiraju ili su studirali na tim univerzitetima, pa da ti detaljno pojasne koji je najlakši i najbrži način apliciranja.
○ Univerzitet Ummul-Kura u Mekki (http://admission.uqu.edu.sa/index.php/2014-03-21-15-40-04/2014-03-27-01-49-00/2014-03-30-07-13-22)
○ Islamski univerzitet u Medini (http://admission.iu.edu.sa/LanguagePage.aspx)
○ Islamski univerzitet Imam Muhammed b. Su'ud u Rijadu (https://imamu.edu.sa/en/admissions/Pages/default.aspx)
○ Univerzitet Kralja Su'uda u Rijadu (https://sib.ksu.edu.sa)
○ Kasimski Univerzitet (http://www.qu.edu.sa/en/Admissions/Pages/International-Students.aspx)
Ako ispunjavaš uslove i imaš mogućnost da studiraš na ovim univerzitetima, iskreno bih te savjetovao da ne propuštaš tu priliku, niti da ih zamijeniš nekim domaćim ili drugim univerzitetima, a Allah najbolje zna.
Odgovorio na pitanje: Amir I. Smajić
Vidi manjePreuzeto sa stranice: http://www.ehlus-sunne.ba