Alejkumus-selam, i hvala vam na postavljenom pitanju. Time pokazujete da brinete o stanju vašeg imana i duhovnog zdravlja, što je jako pohvalno i pokazatelj zrelog poimanja vjere. Slijedeća stvar koju bismo savjetovali jeste da se na liječenje Kur’anom uputite jedino osobama za koje je poznato da liječe na ispravan i šerijatski utemeljen način, jer se danas i najveće varalice i obmanjivači pozivaju da liječe onako kako je ispravno i vjerom odobreno.

Rukja je u suštini dova za izlječenje koju druga osoba čini za vas. To je početni korak liječenja, kada se ustanovi da li imate ili nemate problem duhovne prirode, nakon čega se započinje terapija sastavljena od čvrćeg pridržavanja za islamske propise, poput redovnog obavljanja pet namaza, učenja jutarnjeg i večernjeg zikra, propisnog oblačenja i pokrivanja, slušanja i učenja Kur’ana, islamske literature i dova, izbjegavanje griješenja i činjenja nepokornosti Allahu, dž.š., itd.

Najveći dio ‘posla’ tokom liječenja spada na bolesnika, dok liječnik Kur’anom više služi kao usmjerivač i propisivač terapije i daljnjih koraka u liječenju. Ovo napominjemo jer se dešava da bolesnici veliku pažnju pridaju odabiru liječnika, a potom idu od jednog do drugog, misleći da proces izlječenja zavisi od odabira učača. Ne, to je pogrešno. Lijek za duhovne bolesti se nalazi jedino kod Allaha, dž.š., i jedino je On Taj Koji liječi robove. Sve ostalo samo su sebebi pomoći i lijeka koji dolazi od Gospodara svijetova.

Liječenje Kur’anom zahtijeva da bolesnik temeljito promijeni svoj život, da počne praktikovati vjerske propise, da usvoji pozitivne životne navike, a kloni se loših djela i postupaka zbog kojih je i obolio. Ovo često nije lahko, pa ljudi znaju pribjegavati raznim ‘prečicama’, misleći da sa jednim ili dva odlaska kod nekog ‘vidovnjaka’ i kupovanjem hamajlije riješavaju svoj problem. Nažalost, time započinju jedan začarani krug u kojem nemilice troše svoj novac, a efekat trajnog izliječenja ne postižu.

Što se tiče vašeg pitanja, namaz i dova jesu lijek za sihr i džinnska oboljenja. Pritom posebnu važnost za izliječenje imaju noćni namaz i dova u posljednjoj trećini noći, kada se bolesnik srcem predaje svom Gospodaru i u suzama mu se požali na svoj problem i zatraži rješenje. Zaista, ti trenuci u zadnjoj trećini noći su mubarek i svaki musliman i muslimanka bi ih trebali iskorištavati, bez obzira da li imaju neki problem ili ne.

Lijek za duhovne bolesti se inače krije u svim djelima s kojima je Allah, dž.š., zadovoljan, počevši od farzova (namaza, zekata, hadždža, posta, hidžaba), raznih vrsta nafila (noćni namaz, dova, učenja Kur’ana, jutarnjeg i večernjeg zikra, sadake, dobročinstva prema roditeljima, itd.) i ostavljanju grijeha i stvari koje nam je naš Gospodar zabranio (zabrana alkohola, kamate, kocke, bluda, nemorala, gibeta, nepokornosti roditeljima, pripisivanja Allahu sudruga, itd.).

Na kraju spomenut ćemo deset stvari koje je dr. Muhammed Salih El-Munedždžid naveo kao lijek za svaku vrstu sihra i duhovnog oboljenja, pa preporučujemo da ih počnete praktikovati shodno vašim mogućnostima:

– Učiti i slušati Kur’an svakodnevno, koliko god si u stanju.

– Činiti dovu tokom zadnje trećine noći, moleći Allaha da ti podari lijek i izlaz.

– Činiti dovu u vremenima kada se ona ne odbija, poput dove na sedždi, između ezana i ikameta, i prije predavanja selama na namazu.

– Obavezno učiti jutarnji i večernji zikr, čak i tokom hajza.

– Praktikovati dove u raznim prilikama, poput dove prilikom ulaska i izlaska iz kuće, prije i nakon boravka u toaletu, prije i poslije spavanja, i u raznim drugim prilikama. Ove se dove mogu naći u veoma korisnoj zbirki dova Hisnu-l-Muslim (Zaštita svakog muslimana).

– Kloniti se griješenja i nepokornosti. Izbjegavati djela i mjesta zbog kojih možeš zaboraviti na Allaha, azze we dželle jer takve prilike iskorištavaju šejtani zaokupljajući strastima i prohtjevima duše nemarnih.

– Nastojati da pomažeš ljudima u nevolji i kojima je pomoć potrebna, u nadi da će zbog toga i tebi Allah olakšati. Ukoliko osoba pomogne svog brata ili sestru u islamu, i njoj će Allah pomoći, a ako od nje otkloni kakvu poteškoću, i Allah će od dobročinitelja otkloniti problem.

– Činiti dovu za one koji su u nevolji, moleći se Allahu da im olakša, jer će zbog toga djela meleki doviti za tebe.

– Mnogo činiti istigfar i pokajati se za grijehe.

– Što više učiti dovu koja se uči kad je osoba u problemima, poput: La ilahe illallahu-l-Azimu-l-Halimu, la ilahe illallahu Rabbu-l-Aršil-
azimi, la ilahe illallahu Rabbu-s-Semavati ve Rabbu-l-Erdi ve Rabbu-l-
Arši-l-kerim.

Za Akos.ba odgovorio: Nedim Botić
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com

Uvaženi brat u islamu, mnogo je toga što bi se trebalo spomenuti da bi odgovor na vaše pitanje bio potpun. Mi ćemo vam spomenuti samo nekoliko najbitnijih stvari, nadajući se da vam neće smetati ako odgovor bude duži, želeći da se i drugi okoriste ovim odgovorom.

Prvo, to što ste spomenuli da ste imali pogrešno ubjeđenje u pogledu farza i sunneta jeste stvar rasprostranjena kod velikog broja ljudi našeg podneblja. Tako ćemo naći da veoma mnogo ljudi koji dolaze u džamiju znaju da postoji nešto što se zove sunnet i nešto što se zove farz, ali stvarna razlika kod njih u tome ne postoji, tj. obje spomenute stvari su obaveza. Ovakvo ubjeđenje je neispravno, a u praksi ostavlja mnogo negativnih posljedica. Jedna od najgorih posljedica koje može polučiti ovo ubjeđenje jeste da čovjek koji nema vremena niti mogućnosti u datom momentu da klanja i sunnete i farze, a ima vremena da klanja samo farze, ostavlja namaz u potpunosti, zato što smatra da ne postoji razlika između sunneta i farza.

Drugo, šta je to stvarna razlika između sunneta i farza? Ne želeći da vas opterećujemo definicijama sunneta i farza koje su islamski učenjaci spomenuli u svojim djelima (kao i to da su hanefijski učenjaci napravili razliku između farza i vadžiba), mi ćemo vam to rezimirati na nači koji može shvatiti svaka osoba. Jednostavno kazano, farz je ono što je muslimanu strogo naređeno. Ko uradi stvar koja je farz, zbog toga ima nagradu, a ako izostavi činjenje spomenute stvari, zaslužuje kaznu. Sunnet u terminologiji pravnika jeste djelo koje nije strogo naređeno, već je njegovo činjenje pohvalno. Onaj ko uradi stvar koja je sunnet, zbog toga ima nagradu, a ako izostavi njeno činjenje, nije grješan zbog toga.

Na osnovu spomenutoga možemo kazati: muslimanu je stroga obaveza da klanja pet dnevnih namaza koji se ogledaju u sljedećem: dva rekata farza sabah-namaza, četiri rekata farza podne-namaza, četiri rekata farza ikindija-namaza, tri rekata farza akšam-namaza, i četiri rekata farza jacija-namaza. To je ono što je muslimanu strogo naređeno i onaj ko klanja spomenute namaze može zbog toga očekivati veliku nagradu od Uzvišenog Allaha, a onaj ko ne klanja spomenute namaze, počinio je veliki grijeh i zaslužuje veliku kaznu. Što se tiče sunneta (nafile ili dobrovoljnih namaza u toku dana), to su namazi koje ako čovjek bude klanjao, zbog toga ima veliku nagradu, a ako izostavi klanjanje sunneta, neće biti grješan i ne zaslužuje kaznu.

Treće, treba da znaš, cijenjeni brate u islamu, da sunnet-namazi, dobrovoljne nafile koje se klanjaju nisu na istom nivou i stepenu pohvalnosti. Sve to je shvaćeno iz hadisa Allahovog Poslanika i njegove prakse. Tako ćemo naći da Allahov Poslanik nikada nije izostavljao sabahske sunnete, pa čak i kada bi bio na putovanju. O nagradi klanjanja dva rekata sabahskih sunneta izrečeni su posebni hadisi, što nedvosmisleno ukazuje da vjernik ne bi trebao da izostavlja sabahske sunnete. Kazao je Allahov Poslanik: “Dva rekata sabahske nafile vrednija su od dunjaluka i onoga što je na njemu.” (Buharija i Muslim)

Također, Allahov Poslanik je obećao posebnu nagradu onom muslimanu koji ustraje u klanjanju dvanaest rekata dobrovoljnog namaza u toku jednoga dana, što obuhvata: dva rekata prije sabahskog farza, četiri rekata prije podnevskog farza i dva rekata nakon podnevskog farza, dva rekata nakon akšamskog farza i dva rekata nakon jacijskog farza. Isto tako, muslimanu je propisano da kada god uđe u džamiju, klanja dva rekata prije nego što sjedne, dva rekata poznata kao pozdrav džamiji – tehijjetul-mesdžid.

Četvrto, jedna od manje poznatih stvari koja se vezuje za ovu temu svakako je i pitanje gdje se klanjaju obavezni farz-namazi, a gdje sunneti (dobrovoljna, nafila). Što se tiče obaveznih namaza, muslimanima (muškarcima) je propisano da te namaze obavljaju u džamiji. To je obaveza svakom punoljetnom i razumnom muslimanu do kojeg dopire ezan koji bi se proučio bez razglasa. Kada je Allahovom Poslaniku došao slijepac i tražio dopuštenjeda ne prisustvuje zajedničkom namazu koji se klanja u džamiji, Allahov Poslanik ga je upitao da li čuje ezan, pa kada je potvrdno odgovorio, Allahov Poslanik mu nije dopustio da odsustvuje od zajedničkog namaza.
Što se tiče sunneta, njih je, shodno riječima i praksi Allahovog Poslanika, bolje klanjati u kući. Allahov Poslanik je kazao: “Najbolji čovjekov namaz je onaj koji klanja u svojoj kući, osim propisanih (farz) namaza.”

Peto, kao što smo spomenuli, sve zabrane i naredbe u islamu nisu na istom nivou i stepenu. Postoje stvari koje su strogo naređene svakom muslimanu (farzi), postoje stvari koje su pohvalne i nije ih obaveza činiti, onaj ko ih bude činio očekuje ga nagrada, a ko ih ostavi, neće biti grješan. Kao što postoje stvari koje su strogo zabranjene svakom muslimanu (harami) a postoje stvari su zabranjene “blažom” zabranom koja ne dostiže stepen strogog harama koje su islamski učenjaci nazvali mekruhom.

Shodno spomenutom, uvaženi brate u islamu, savjetujemo vam da dobro pazite na obavezne farz-namaze i da ih klanjate sa džematom u džamiji, da se što više potrudite u klanjanju sunneta, dobrovoljnih namza u toku dana, zbog svih nagrada koje su obećane onima koji budu klanjali spomenute nafile. Ako dođete u situaciju da možete samo klanjati obavezne farz-namaze, tada nećete biti grješni zbog toga što ste klanjali samo obavezne farz-namaze i što ste ostavili neki od sunneta, dobrovoljnih dnevnih nafila. A Allah najbolje zna!

Odgovorio: mr. Elvedin Pezić
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com

Zikrenje poslije farz namaza je potvrđeni sunnet, tj. ko ga praktikuje ima nagradu a ko ga izostavi nema grijeha za to, s tim da ne priliči muslimanu da potpuno ostavi zikrenje poslije farz namaza. Znači učenje zikra poslije farz namaza nije obaveza nego sunnet tako da nema smetnje da se nekada izostavi pogotovo ako za to postoji neki razlog. Od sunneta je da se zikri na prste, pojedinačno svako za sebe a ne džematski sa tesbihom.

Namasku dovu nije učio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, niti je prenešena u sunnetu. Ako se zikri (tj. uči 33 puta Subhanalah, 33 puta Elhamdulillah i 33 puta Allahu ekber) sa tespihom radi lakšeg brojanja onda nema smetnje po većini učenjaka da se tespih koristi, iako je od sunneta zikriti na prste. Ve billahi tevfik.

Odgovorio na pitanje: dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice: http://www.ehlus-sunne.ba