Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Šta kaže Kur'an i sunnet o ostavljanju namaza ?
Priredio: mr. Elvedin Pezić Islamski učenjaci pisali su djela u kojima su detaljno tretirali propise koji se odnose na onoga ko ostavlja namaz, međutim, u ovom tekstu nećemo navoditi njihova mišljenja o tom pitanju, nego ćemo ukazati na grijeh ostavljanja namaza citirajući argumente iz Kur’ana i sunviše
Priredio: mr. Elvedin Pezić
Islamski učenjaci pisali su djela u kojima su detaljno tretirali propise koji se odnose na onoga ko ostavlja namaz, međutim, u ovom tekstu nećemo navoditi njihova mišljenja o tom pitanju, nego ćemo ukazati na grijeh ostavljanja namaza citirajući argumente iz Kur’ana i sunneta.
Mnogo je muslimana koji u svakodnevnom životu ostavljaju namaz, nesvjesni da je ostavljanje namaza jedan od najvećih grijeha koje čovjek može učiniti. Ostaviti namaz teži je grijeh od ubistva, konzumiranja alkohola i svinjetine, bluda/prostitucije, krađe i sl.
Ibn Kajjim je rekao: “Muslimani se ne razilaze u pogledu toga da je namjerno izostavljanje obaveznih – farz-namaza, toliko da prođe namasko vrijeme, jedan od najvećih grijeha, i da je grijeh ostavljanja namaza veći od ubistva, bespravnog uzimanja imetka, bluda, krađe, pijenja alkohola, i da se počinilac tog grijeha izlaže Allahovoj kazni i srdžbi na dunjaluku i na ahiretu.” (Namaz i propis njegovog ostavljanja, str. 31)
Dokazi iz Kur’ana o tome da je ostavljanje namaza veliki grijeh
Uzvišeni Allah kaže: “Svaki čovjek je odgovoran za ono što je radio, osim sretnika, oni će se u džennetskim baščama raspitivati o nevjernicima: ‘Šta vas je u Sekar/Džehennem dovelo?’ ‘Nismo’, reći će, ‘bili od onih koji su molitvu/namaz obavljali. ’” (El-Muddessir, 38–43)
Uzvišeni Allah kaže: “To su ti vjerovjesnici koje je Allah milošću Svojom obasuo, potomci Ademovi i onih koje smo sa Nuhom nosili, i potomci Ibrahimovi i Israilovi, i onih koje smo uputili i odabrali. Kad bi im se ajeti Milostivog čitali, oni bi licem na tle padali i plakali. A njih smijeniše zli potomci, koji molitvu/namaz napustiše i za požudama pođoše; oni će sigurno zlo proći.” (Merjem, 58–59)
Uzvišeni Allah kaže: “Pazi! Kada duša dopre do ključnih kosti, i vikne se: ‘Ima li učača rukje/doktora?’, i on se uvjeri da je to čas rastanka i noga se uz nogu savije, toga dana će Gospodaru tvome priveden biti: ‘Nije vjerovao, nije molitvu obavljao, nego je poricao i leđa okretao, a onda svojima bahato odlazio.’ Teško tebi! Teško tebi! I još jednom: Teško tebi! Teško tebi!” (El-Kijama, 26–35)
Hadisi koji govore o veličini grijeha ostavljanja namaza
Džabir, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Doista je između čovjeka i širka i nevjerstva ostavljanje namaza.” (Muslim, 82)
Enes, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Između roba i širka ne postoji ništa drugo osim ostavljanja namaza, pa onaj ko ga ostavio, počinio je širk.” (Ibn Madža, broj 1080, a šejh Albani ocijenio ga je vjerodostojnim u više svojih djela.)
Ibn Omer, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Onaj ko propusti ikindija-namaz kao da je izgubio svoju porodicu i imetak.” (Buhari i Muslim)
Abdullah b. Amr, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednog dana, govoreći o namazu, rekao: “Onaj ko bude redovno obavljao namaz, to će mu biti svjetlost, dokaz i spas na Sudnjem danu. A onaj ko ne bude redovno klanjao, ne bude čuvao svoj namaz, neće imati svjetlosti, niti dokaza, niti spasa. On će na Sudnjem danu biti sa Karunom, faraonom, Hamanom, i sa Ubejjom b. Halefom.”
Abdullah b. Šekik el-Ukajli kazuje: “Ashabi Allahovog Poslanika nisu smatrali da je ostavljanje bilo kojeg djela nevjerstvo, osim ostavljanja namaza.” (Tirmizi, broj 2622, a šejh Albani ovu je predaju ocijenio vjerodostojnom u više svojih djela.)
Ebu Umama el-Bahili prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Odrješivat će se veze/karike islama, jedna po jedna, pa kada god se odriješi jedna, ljudi će se prihvatiti za onu koja je slijedi. Prva veza koja će se odvezati jeste suđenje po Allahovom zakonu, a zadnja je namaz.” (Ahmed, broj 22160, šejh Albani ocijenio je ovaj hadis vjerodostojnim u više svojih djela.)
Ebu Derda, radijallahu anhu, kazuje: “Moj prisni prijatelj (Poslanik) oporučio mi je da ne činim širk Allahu – da Mu nikoga ne smatram ravnim ni u čemu, pa čak ni onda kada bih bio iskomadan ili spaljen, da svjesno ne izostavljam propisane – farz-namaze, jer onaj koji to učini, kod Allaha nema nikakvo obećanje da će ga čuvati i štititi, i da ne pijem alkohol jer je on doista ključ svakog zla.” (Ibn Madža, broj 4034, a šejh Albani ovaj je hadis ocijenio vjerodostojnim u više svojih djela.)
Ubada b. Samit, radijallahu anhu, prenosi da je čuo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da kaže: “Allah je ljudima propisao pet namaza, pa ko dođe sa njima, i nije ništa od njih izostavio, on ima od Allaha obećanje da će ga uvesti u Džennet, a onaj ko ne dođe sa njima, on nema kod Allaha obećanje, ako htjedne, kaznit će ga, a ako htjedne, uvest će ga u Džennet.” (Ebu Davud, a šejh Albani ocijenio je ovaj hadis vjerodostojnim u više svojih djela.)
Ovo su samo neki argumenti koji ukazuju na to da je ostavljanje namaza jedan od najvećih grijeha. Na osnovu nekih od navedenih argumenta, bilo je učenjaka koji su ostavljanje namaza smatrali djelom koje izvodi iz islama. Stoga bi vjernik i vjernica trebali da paze na svoj namaz i da ne dopuste da iz bilo kojeg razloga propuste namaz i ne klanjaju ga u propisanom vremena.
Ibn Kajjim je rekao: “Muslimani se ne razilaze u pogledu toga da je namjerno izostavljanje obaveznih – farz-namaza, toliko da prođe namasko vrijeme, jedan od najvećih grijeha, i da je grijeh ostavljanja namaza veći od ubistva, bespravnog uzimanja imetka, bluda, krađe, pijenja alkohola, i da se počinilac tog grijeha izlaže Allahovoj kazni i srdžbi na dunjaluku i na ahiretu.” (Namaz i propis njegovog ostavljanja, str. 31)
————-
Vidi manjePreuzeto sa stranice https://minber.ba/category/fikh/
Koji su pravni propisi vezanih za pritvrđene sunnete?
Priredio: mr. Elvedin Pezić U toku dana i noći postoje dobrovoljni namazi, poznati kao pritvrđeni sunneti, koji se klanjaju uz obavezne farz namaze, nekada prije a nekada poslije farza, a za čije kontinuirano obavljanje se obećavaju posebne nagrade. Majka pravovjernih Ummu Habiba Remla bint Ebu Sufjviše
Priredio: mr. Elvedin Pezić
U toku dana i noći postoje dobrovoljni namazi, poznati kao pritvrđeni sunneti, koji se klanjaju uz obavezne farz namaze, nekada prije a nekada poslije farza, a za čije kontinuirano obavljanje se obećavaju posebne nagrade.
Majka pravovjernih Ummu Habiba Remla bint Ebu Sufjan, radijallahu anhuma, prenosi da je čula Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kaže: ’Nema nijednog pokornog muslimana koji svaki dan Uzvišenom Allahu klanja dvanaest rekata nafile – dobrovoljnog namaza, mimo farzova, a da mu Allah zbog toga neće sagraditi kuću u Džennetu – ili je rekao: a da mu neće biti sagrađena kuća u Džennetu.’” ([1])
Postoji više mišljenja kod islamskih učenjaka u pogledu preciziranja koji sunneti su dvanaest pritvrđenih rekata za koje se obećavaju posebne nagrade.
Prema odabranom mišljenju pritvrđeni sunneti su: dva rekata prije sabahskih farza, četiri rekata prije podnevnog farza i dva rekata nakon podnevnog farza, dva rekata poslije akšamskog farza i dva rekata nakon jacijskog farza.
Za spomenute sunnete vezuje se nekoliko pravnih propisa koje bi trebao da poznaje svaki musliman:
A -Vrijednije je da se pritvrđeni sunneti klanjaju kod kuće nego da se klanjaju u džamiji, stim ako bi se pritvrđeni sunneti klanjali u džamiji insan ne bi na taj način napravio nikakav prekršaj.
Zejd b. Sabit, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”O ljudi, klanjajte u svojim kućama! Uistinu je najbolji onaj namaz koji čovjek klanja u svojoj kući, osim obaveznih, farz-namaza.” ([2])
Ibn Omer, radijallahu anhuma, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Klanjajte neke dobrovoljne namaze i u svojim kućama, nemojte svoje kuće pretvarati u mezarluke!” ([3])
Džabir, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Kada neko od vas klanja namaz u džamiji, neka dio namaza i klanja u svojoj kući, jer uistinu će Allah u kući, zbog njegovog namaza, dati veliko dobro.” ([4])
B -Svaka nafila koja se klanja prije farza može se klanjati od nastupanja namaskog vremena pa sve do učenja ikamate za farz namaz, dok svaka nafila koja se klanja nakon farza može se klanjati nakon farza pa sve do pred istek namaskog vremena tog farza.
Kazao je Ibn Kudame: „Svaki dobrovoljni namaz koji se klanja prije farza njegovo vrijeme nastupa nastupanjem namaskog vremena pa sve dok se ne počne klanjati obavezni farz namaz, a svaki dobrovoljni namaz koji je propisan da se klanja nakon farza njegovo vrijeme počinje od završetka farz namaza pa sve do pred isticanje namaskog vremena.“ ([5])
C -Osoba koja ima naviku da kontinuirano klanja pritvrđene sunnete ako se desi da bude spriječena da ih klanja u njihovom propisanom vremenu može ih naklanjati naknadno.
Aiša, radijallahu anha, prenosi da ukoliko ne bi klanjao četiri rekata sunneta prije podnevskog farza, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao bi ih nakon njega. ([6])
D –Pritvrđeni sunneti koji se klanjaju nakon farza treba da bude odvojena od farza; zikrom, govorom, pomjeranjem sa mjesta, izlaskom iz džamije.
Prenosi se da je Muavije, r.a., kazao: ”Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nam je naredio da ne spajamo namaz sa namazom, sve dok ne progovorimo ili izađemo.” ([7])
Kazao je imam En-Nevevi: „U ovom hadisu je dokaz za ono što tvrde naši učenjaci (misli na učenjake šafijskog mezheba) da je pohvalno prilikom klanjanja pritvrđeni sunneti ili druge nafile da se promijeni mjesto na kojem je klanjan farz namaz, a najbolje pomjeranje je da insan ode kući, ili da se pomakne na neko drugo mjestu u mesdžidu ili na neko drugo mjesto općenito, kako bi se povećao broj mjesta na kojima je insan činio sedždu, i kako bi se napravila pauza / razmak između nafile i obaveznog namaza. Riječi Poslanika ‘sve dok ne progovorimo’ su dokaz da se rastavljanje između farza i nafile postiže i govorom, ali je pomjerane bolje zbog onoga što smo spomenuli. A Allah najbolje zna.“ ([8])
Rastavljanje farza i nafile može biti na nekoliko različitih načina:
Zikrom, tako što će insan sjediti nakon farza i proučiti zikrove prenesene od Poslanika, a koje je on učio nakon namaza. Nakon završenog zikra čovjek će klanjati nafilu.
Izlaskom iz džamije i klanjanjem nafile kod kuće.
Razgovorom između klanjača.
Pomjeranjem sa mjesta gdje se klanjao obavezni farz namaza.
Mudrost rastavljanja dobrovoljnih i obaveznih namaza
Islamski učenjaci spomenuli su dvije mudrosti od rastavljanja nafile / dobrovoljnog namaza od farza:
Da bi se povećao broj mjesta na kojima se čini sedžda, jer će to svjedočiti čovjeku na Sudnjem danu.
Da bi se razlikovao dobrovoljni namaz od farza. Iz tog razloga u islamu je u više situacija propisano rastavljanje dobrovoljnih ibadeta od obaveznih.
Kazao je Ibn Tejmijje: „Sunnet / pohvalno je rastaviti između obaveznog i dobrovoljnog namaza na džumi namazu, a i u drugim namazima. Na osnovu onoga što je zabilježeno u ‘Sahihu’ da je Poslanik zabranio da spajamo namaz sa namazom, sve dok ne progovorimo ili izađemo. Shodno tome ne treba činiti ono što čine mnogi, da spajaju preselamljivanje sa dva rekata dobrovoljnog namaza. Na taj način insan jasno krši zabranu Allahovog Poslanika. Mudrost spomenute zabrane je razlikovanje između obaveznog i drugog dobrovoljnog, kao što razlikuje ibadet od onoga što to nije. Iz spomenutog razloga propisano je požurivanje sa iftarom i odgađanje sehura, jedenje na dan ramazanskog bajrama prije klanjanja bajram namaza, i zabrana da se dan ili dva dana prije ramazana posti dobrovoljni post. Sve spomenuto propisano je kako bi se obavezni post rastavio i razlikovao od dobrovoljnog, i kako bi se ibadet rastavio od onoga što to nije.“ ([9])
______________________
[1] Hadis bilježi Muslim, broj hadisa: 728.
[2] Muttefekun alejhi: Buhari, broj hadisa: 731, i Muslim, broj hadisa: 781.
[3] Muttefekun alejhi: Buhari, broj hadisa: 432, i Muslim, broj hadisa: 777.
[4] Hadis bilježi Muslim, broj hadisa: 778.
[5] El-Mugni, 2 / 95
[6] Hadis bilježi Tirmizi, broj hadisa: 426, koji kaže da je hasen. Šejh Albani ovu predaju je ocijenio dobrom / hasen. Pogledat: Sahih Sunen Et-Tirmizi, broj hadisa: 426
[7] Hadis bilježi Muslim, broj hadisa: 1129
[8] Šerh Nevevi ala Muslim, 6 / 170-171 str.
[9] El-Fetava el-kubra, 2 / 359 str.
————-
Vidi manjePreuzeto sa stranice https://minber.ba/category/fikh/
Koje sure je sunnet učiti na namazima?
Sunnet je da se na sljedećim farz namazima uče ove sure (ajeti): 1. Sabah namaz Lijepo je da se uče duge sure iz grupe Tivalul-mufessala. (1) Muffesalom se smatraju sure od Kaf do kraja Kur'ana, a sam mufessal sastoji se od: Tivalu-l-mufessal, od Kaf pa do sure En-Nebe', Evsatu-l-mufessal, od En-Nebviše
Sunnet je da se na sljedećim farz namazima uče ove sure (ajeti):
1. Sabah namaz
Lijepo je da se uče duge sure iz grupe Tivalul-mufessala. (1)
Muffesalom se smatraju sure od Kaf do kraja Kur'ana, a sam mufessal sastoji se od: Tivalu-l-mufessal, od Kaf pa do sure En-Nebe’, Evsatu-l-mufessal, od En-Nebe’ do Ed-Duha i Kisaru-l-mufessal od Ed-Duha do En-Nas.(2)
Sunnet je da na prvom rekatu uči duže, a na drugom kraće. Petkom na farzu sabah namaza sunnet je da se uči sura Es-sedžde na prvom rekatu, a sura Ed-Dehr na drugom.
Nekada se mogu učiti i sure iz grupe Evsatu-l-mufessal i Kisaru-l-mufessal.
2. Podne namaz
Na prvom rekatu će dulje učiti nego na drugom, a uči se otprilike na svakom od njih oko trideset ajeta.
Nekada se uči dugo, a nekada se uče kratke sure. Na druga dva rekata se nakon Fatihe ne uči ništa.
Nekada imam može da glasno uči neki ajet kako bi ga džematlije čule.
3. Ikindija namaz
Na prvom rekatu će dulje učiti nego na drugom, a uči se otprilike na svakom od njih oko petnaest ajeta.
Na druga dva rekata se nakon Fatihe ne uči ništa.
Nekada imam može da glasno uči neki ajet kako bi ga džematlije čule.
4. Akšam namaz
Na prva dva rekata se uče sure iz grupe Kisaru-l-mufessal, a nekada se mogu učiti iz sure iz Tivala i Evsata.
Nekada se može na dva rekata učiti sura El-E'araf, a nekada El-Enfal.
Na trećem rekatu se osim Fatihe ne uči ništa.
5. Jacija namaz
Na prva dva rekata se uče sure iz grupe Evsatu-l-mufessal, a na druga dva rekata se nakon Fatihe ne uči ništa.
————————————————————-
(1) Nazvane su mufessal, jer kako kaže šejh Menna El-Kattan, u djelu Mebahis fi ulumi-l-Kur'an (str. 146) često se razdvajaju bismillom.
(2) Islamski učenjaci se razilaze po pitanju gdje počinje ova skupina sura, tj. mufessal: Neki kažu da počinje od sure Kaf, a neki od El-Hužurat. Također se razilaze i gdje počinje koji dio u samom mufesalu, pa tako kažu: Tival počinje od Kaf ili od Hudžurat pa do En-Nebe’ ili El-Burudž. Evsat počinje od En-Nebe’ ili El-Burudž pa do Ed-Duha ili El-Bejjine. Kisar počinje od Ed-Duha ili El-Bejjine pa do kraja Kur'ana. Pogledati: Prethodni izvor, ista strana.
—————-
prof. Senad Muhić
preuzeto sa viber zajednice koju uređuje i vodi prof. Senad Muhić
Pridruži se “Halka Kur'ana” https://invite.viber.com/?g2=AQAB0SOh4Vyjp0ooE6UPJ2VxXEQ%2BNOpIXu5KUE0X6g%2Flm67MM0PKUSiYZyKJ%2FnMC
Vidi manjeAko ne klanjam sunnet-namaze, da li sam time nepokoran Poslaniku, s.a.v.s.?
Uvaženi brat u islamu, mnogo je toga što bi se trebalo spomenuti da bi odgovor na vaše pitanje bio potpun. Mi ćemo vam spomenuti samo nekoliko najbitnijih stvari, nadajući se da vam neće smetati ako odgovor bude duži, želeći da se i drugi okoriste ovim odgovorom. Prvo, to što ste spomenuli da ste imviše
Uvaženi brat u islamu, mnogo je toga što bi se trebalo spomenuti da bi odgovor na vaše pitanje bio potpun. Mi ćemo vam spomenuti samo nekoliko najbitnijih stvari, nadajući se da vam neće smetati ako odgovor bude duži, želeći da se i drugi okoriste ovim odgovorom.
Prvo, to što ste spomenuli da ste imali pogrešno ubjeđenje u pogledu farza i sunneta jeste stvar rasprostranjena kod velikog broja ljudi našeg podneblja. Tako ćemo naći da veoma mnogo ljudi koji dolaze u džamiju znaju da postoji nešto što se zove sunnet i nešto što se zove farz, ali stvarna razlika kod njih u tome ne postoji, tj. obje spomenute stvari su obaveza. Ovakvo ubjeđenje je neispravno, a u praksi ostavlja mnogo negativnih posljedica.
Jedna od najgorih posljedica koje može polučiti ovo ubjeđenje jeste da čovjek koji nema vremena niti mogućnosti u datom momentu da klanja i sunnete i farze, a ima vremena da klanja samo farze, ostavlja namaz u potpunosti, zato što smatra da ne postoji razlika između sunneta i farza.
Drugo, šta je to stvarna razlika između sunneta i farza?
Ne želeći da vas opterećujemo definicijama sunneta i farza koje su islamski učenjaci spomenuli u svojim djelima (kao i to da su hanefijski učenjaci napravili razliku između farza i vadžiba), mi ćemo vam to rezimirati na nači koji može shvatiti svaka osoba. Jednostavno kazano, farz je ono što je muslimanu strogo naređeno. Ko uradi stvar koja je farz, zbog toga ima nagradu, a ako izostavi činjenje spomenute stvari, zaslužuje kaznu. Sunnet u terminologiji pravnika jeste djelo koje nije strogo naređeno, već je njegovo činjenje pohvalno. Onaj ko uradi stvar koja je sunnet, zbog toga ima nagradu, a ako izostavi njeno činjenje, nije grješan zbog toga.Na osnovu spomenutoga možemo kazati: muslimanu je stroga obaveza da klanja pet dnevnih namaza koji se ogledaju u sljedećem: dva rekata farza sabah-namaza, četiri rekata farza podne-namaza, četiri rekata farza ikindija-namaza, tri rekata farza akšam-namaza, i četiri rekata farza jacija-namaza. To je ono što je muslimanu strogo naređeno i onaj ko klanja spomenute namaze može zbog toga očekivati veliku nagradu od Uzvišenog Allaha, a onaj ko ne klanja spomenute namaze, počinio je veliki grijeh i zaslužuje veliku kaznu. Što se tiče sunneta (nafile ili dobrovoljnih namaza u toku dana), to su namazi koje ako čovjek bude klanjao, zbog toga ima veliku nagradu, a ako izostavi klanjanje sunneta, neće biti grješan i ne zaslužuje kaznu.
Treće, treba da znaš, cijenjeni brate u islamu, da sunnet-namazi, dobrovoljne nafile koje se klanjaju nisu na istom nivou i stepenu pohvalnosti. Sve to je shvaćeno iz hadisa Allahovog Poslanika i njegove prakse. Tako ćemo naći da Allahov Poslanik nikada nije izostavljao sabahske sunnete, pa čak i kada bi bio na putovanju. O nagradi klanjanja dva rekata sabahskih sunneta izrečeni su posebni hadisi, što nedvosmisleno ukazuje da vjernik ne bi trebao da izostavlja sabahske sunnete. Kazao je Allahov Poslanik: “Dva rekata sabahske nafile vrednija su od dunjaluka i onoga što je na njemu.” (Buharija i Muslim)
Također, Allahov Poslanik je obećao posebnu nagradu onom muslimanu koji ustraje u klanjanju dvanaest rekata dobrovoljnog namaza u toku jednoga dana, što obuhvata: dva rekata prije sabahskog farza, četiri rekata prije podnevskog farza i dva rekata nakon podnevskog farza, dva rekata nakon akšamskog farza i dva rekata nakon jacijskog farza.
Isto tako, muslimanu je propisano da kada god uđe u džamiju, klanja dva rekata prije nego što sjedne, dva rekata poznata kao pozdrav džamiji – tehijjetul-mesdžid.
Četvrto, jedna od manje poznatih stvari koja se vezuje za ovu temu svakako je i pitanje gdje se klanjaju obavezni farz-namazi, a gdje sunneti (dobrovoljna, nafila).
Što se tiče obaveznih namaza, muslimanima (muškarcima) je propisano da te namaze obavljaju u džamiji. To je obaveza svakom punoljetnom i razumnom muslimanu do kojeg dopire ezan koji bi se proučio bez razglasa. Kada je Allahovom Poslaniku došao slijepac i tražio dopuštenjeda ne prisustvuje zajedničkom namazu koji se klanja u džamiji, Allahov Poslanik ga je upitao da li čuje ezan, pa kada je potvrdno odgovorio, Allahov Poslanik mu nije dopustio da odsustvuje od zajedničkog namaza.
Što se tiče sunneta, njih je, shodno riječima i praksi Allahovog Poslanika, bolje klanjati u kući. Allahov Poslanik je kazao: “Najbolji čovjekov namaz je onaj koji klanja u svojoj kući, osim propisanih (farz) namaza.”
Peto, kao što smo spomenuli, sve zabrane i naredbe u islamu nisu na istom nivou i stepenu. Postoje stvari koje su strogo naređene svakom muslimanu (farzi), postoje stvari koje su pohvalne i nije ih obaveza činiti, onaj ko ih bude činio očekuje ga nagrada, a ko ih ostavi, neće biti grješan. Kao što postoje stvari koje su strogo zabranjene svakom muslimanu (harami) a postoje stvari su zabranjene “blažom” zabranom koja ne dostiže stepen strogog harama koje su islamski učenjaci nazvali mekruhom.
Shodno spomenutom, uvaženi brate u islamu, savjetujemo vam da dobro pazite na obavezne farz-namaze i da ih klanjate sa džematom u džamiji, da se što više potrudite u klanjanju sunneta, dobrovoljnih namza u toku dana, zbog svih nagrada koje su obećane onima koji budu klanjali spomenute nafile.
Ako dođete u situaciju da možete samo klanjati obavezne farz-namaze, tada nećete biti grješni zbog toga što ste klanjali samo obavezne farz-namaze i što ste ostavili neki od sunneta, dobrovoljnih dnevnih nafila.
A Allah najbolje zna!
Odgovorio: Elvedin Pezić, El-Medina El-Munevvera, 29. redžeb 1433. h.g. / 19. 6. 2012. god.
______________
Preuzeto sa stranice minber.ba
Vidi manjehttps://minber.ba/category/savjetovaliste/
Veliki problemi u intimnom životu, šta da radim?
Mnogo je muževa koji ne poznaju, ili ne žele da ih znaju, prava supruge koja ona ima kod njega. Mnogo je muževa koji veoma dobro poznaju svoja prava, naročito kada je u pitanju pokornost supruge mužu, ili obaveza supruge da se odazove muževom pozivu u postelji, možda čak znaju i hadise koji govore oviše
Mnogo je muževa koji ne poznaju, ili ne žele da ih znaju, prava supruge koja ona ima kod njega. Mnogo je muževa koji veoma dobro poznaju svoja prava, naročito kada je u pitanju pokornost supruge mužu, ili obaveza supruge da se odazove muževom pozivu u postelji, možda čak znaju i hadise koji govore o tome. S druge strane, mnogo je onih koji ne znaju prava supruge, a mnogo je i onih koji znaju ta prava, ali ih ne poštuju.
Po mišljenju velikog broja učenjaka mužu je obaveza da spolno opći sa ženom. Kazali su u Pravnoj enciklopediji: „Jedno od prava supruge kod muža je da čuva njenu čednost, a to biva na način što će spolno općiti sa njom. Većina učenjaka (džumhur), od kojih su učenjaci hanefijske, malikijske i hanbelijske pravne škole, su smatrali da je mužu obaveza da spolno opći sa suprugom. Učenjaci šafijske pravne škole su smatrali da mužu nije obaveza da spolno opći, ali je to pohvalno (sunnet).“
Kazao je šejhul islam Ibn Tejmijje: „Obaveza je mužu da pravično spolno opći sa suprugom, a to je jedno od najvećih njenih prava kod muža, čak veće nego pravo da je nahrani. Spolni odnos sa suprugom je obaveza. Rečeno je da je to obavaza svaka četiri mjeseca jednom, drugi su kazali da je to obaveza u granicama njenih potreba i njegovih mogućnosti, kao što joj obezbjeđuje hranu u granicama njenih potreba i njegovih mogućnosti, a to je prioritetnije mišljenja između ova dva mišljenja.“
Bračni život supružnika trebao bi da bude zasnovan na razumijevanju i potpomaganju, mužu je obaveza da spolno opći sa suprugom u granicam njenih potreba, ali isto tako i žena treba da razumije muža i da ga ne opterećuje preko njegovih mogućnosti.
Zato Šejhul-islam kaže u ovom citatu ‘u granicam njenih potreba i njegovih mogućnosti’.
Velik broj učenjaka je spomenuo da mužu nije dopušteno da ostavi suprugu više od četiri mjeseca, da otputuje od nje, osim sa njenom saglasnošću, zbog toga što ona minimalno ima pravo na spolni odnos jednom u četiri mjesec. Svoj stav su zasnovali na poznatoj fetvi od Omera, r.a.
Jedne noći Omer, r.a., je prolazio ulicama Medine obilazeći svoje podanike, pa je čuo ženu jednog od mudžahida kako citira stihove u kojima spominje svoju potrebu za mužem i činjenicu da je strah od Allah sprečava da počini ono što je zabranjeno. Pa je Omer, r.a., otišao kod svoje kćerke Hafse, r.a., i pitao je koliko žena može da se strpi bez muža, pa je kazala: „Četiri ili šest mjeseci“. Nakon toga je rekao Omer, r.a.: „Ja neću zadržavati vojsku (na frontu izvan kuće) više od ovog perioda.“ Ovaj propis učenjaci su uzeli analogno periodu koji je Allah odredio kao period razmišljanja za one koji su se zakleli da su im njihove supruge zabranjene. Kazao je Uzvišeni Allah: ”Onima koji se zakunu da se neće približavati ženama svojim, rok je samo četiri mjeseca; i ako se vrate ženama – pa, Allah zaista prašta i milostiv je; a ako odluče da se rastave – pa, Allah doista sve čuje i zna.”
S druge strane, bilo je i onih učenjaka koji su smatrali da je mužu obaveza da minimalno jednom spolno opći sa suprugom u periodu jedne čistoće-period između dvije mjesečnice.
Kazao je Ibn Hazm: „Farz (obaveza) je mužu da spolno opći sa svojom suprugom, a minimum toga je da sa njom jednom spolno opći u periodu čistoće između dva mjesečna ciklusa, ako je u mogućnosti. U suprotnom, on će biti nepokoran-griješnik Allahu. Dokaz tome su riječi Uzvišenog Allaha: ‘I pitaju te o mjesečnom pranju. Reci: “To je neprijatnost.” Zato ne općite sa ženama za vrijeme mjesečnog pranja, i ne prilazite im dok se ne okupaju. a kada se okupaju, onda im prilazite onako kako vam je Allah naredio. – Allah zaista voli one koji se često kaju i voli one koji se mnogo čiste.’ “
Bilo je učenjaka koji su smatrali da je mužu obaveza da spolno opći sa suprugom jednom u četiri dana.
U svakom slučaju, mužu je obaveza da pravično opći sa suprugom, da u granicama svojih mogućnosti ispuni njene seksualne potrebe.
Kazao je Uzvišeni Allah: „O vjernici, zabranjuje vam se da žene kao stvari nasljeđujete, preko volje njihove, i da im teškoće pričinjavate, s namjerom da nešto od onoga što ste im darovali prisvojite, osim ako budu očito zgriješile. S njima lijepo živite! A ako prema njima odvratnost osjetite, moguće je da je baš u onome prema čemu odvratnost osjećate Allah veliko dobro dao.“
Uzvišeni Allah je kazao: „Raspuštenice neka čekaju tri mjesečna pranja; i nije im dopušteno da kriju ono što je Allah stvorio u maternicama njihovim, ako u Allaha i u onaj svijet vjeruju. Muževi njihovi imaju pravo da ih, dok one čekaju, vrate ako žele da dobro djelo učine. One imaju isto toliko prava koliko i dužnosti, prema zakonu, – samo, muževi imaju prednost pred njima za jedan stepen. – A Allah je silan i mudar.”
Jednom prilikom je Selman El-Farisi došao kod Ebu Derda’a da ga posjeti, a Poslanik, s.a.v.s., ih je bio pobratimio, pa je vidio njegovu ženu, Ummu Derda’, u pohabanoj odjeći, neurednog izgleda, i rekao joj je:
“Šta je to sa tobom?” Rekla mu je: “Tvoj brat nema nikakve potrebe za dunjalukom, on noć provodi u ibadetu a dan u postu!”
Nakon toga je došao Ebu Derda’a, zaželio mu dobrodošlicu i iznio hranu pred njega. Selman mu je rekao: “Jedi i ti!”Reče: “Ja postim.” “Zakleo sam se da ćeš prestati postiti!“, reče Selman, pa je jeo sa njim.
Odluči Selman da zanoći kod Ebu Derda’a, pa kada je došla noć, Ebu Derda’ htjede da klanja, a Selman ga spriječi i reče mu:“Tvoje tijelo ima pravo kod tebe, tvoj Gospodar ima pravo kod tebe, a i tvoja porodica ima pravo kod tebe. Posti i prekidaj post, klanjaj, ali prilazi i svojoj supruzi, i daj svakome njegovo pravo.”
Kada je skoro svanulo, reče mu: “Ustani sada, pa klanjaj ako hoćeš!”
Zatim su ustali, abdestili i klanjali, a nakon toga su izašli na sabah namaz. Ebu Derda’ je došao Poslaniku s.a.v.s. i spomenuo mu je to, pa mu je rekao Vjerovjesnik, s.a.v.s: “Istinu je rekao Selman.”
Allahov Poslanik, kada je čuo da Abdullah ibn Amr ibn El-As posti danju a klanja noću, upitao ga je: “Ja sam obaviješten da ti dan provodiš u postu a noć u namazu?” Kazao je: “Da, Allahov Poslaniće, ja to činim.” Kazao je Allahov Poslanik: “Ne čini tako, već posti a mrsi, spavaj i klnjaj noćni namaz, jer tvoje tijelo ima svoje pravo kod tebe, tvoje oko ima svoje pravo kod tebe, tvoja supruga ima svoje pravo kod tebe, i tvoj gost ima pravo kod tebe.”
Na osnovu svega spomenutog, cijenjena sestro u islamu, ja Vam savjetujem da otvoreno porazgovarate sa svojim mužem i da mu iznesete svoj problem, da pokušate zajedno riješiti taj problem, da li učenjam rukje, ako za tim postoji potreba, ili za liječenjem kod doktora. Ako on i dalje ostane na onome na čemu je sada i ne želi da se liječi od spomenute pojave, Vi imate potpuno pravo da tražite od njega razvod braka, i to ne potpada pod zabranu bespravnog traženja razvoda, u toj situaciji Vašem mužu je sunnet da udovolji vašem zahtjevu. Ako on to odbije (da vam da razvod) imate pravo da u rješavanje Vašeg problema uključite kadiju, ili nekoga od učenih ljudi koji u današnje vrijeme u odsustvu kadije preuzimaju na svoja pleća rješavanje takvih sporova.
Za dodatnu korist pročitajte odgovor na sljedem linku:
http://www.minber.ba/index.php?option=com_content&view=article&id=1816:kada-je-i-pod-kojim-okolnostima-eni-dozvoljeno-da-zahtijeva-razvod-braka&catid=150:razvod&Itemid=104 (Kada je i pod kojim okolnostima ženi dozvoljeno da zahtijeva razvod braka?)
A Allah najbolje zna.
Pezić Elvedin,
El-Qassim, 23. džumadel-ahir 1432. h.g. / 27. 5. 2011.
______________
Preuzeto sa stranice minber.ba
Vidi manjehttps://minber.ba/category/savjetovaliste/
Obaveznost namaza za onoga ko ide u školu
Uvaženi brate u vjeri, mnogo toga bi se trebalo kazati da bi odgovor na pitanje bio potpun, a mi ćemo rezimirano spomenuti nešto najbitnije. Prvo, namaz je najbitniji stub islama, nakon što čovjek uđe u vjeru izgovaranjem šehadeta. Allahov Poslanik kazao je Muazu b. Džebelu, radijallahu anhu, kada gviše
Uvaženi brate u vjeri, mnogo toga bi se trebalo kazati da bi odgovor na pitanje bio potpun, a mi ćemo rezimirano spomenuti nešto najbitnije.
Prvo, namaz je najbitniji stub islama, nakon što čovjek uđe u vjeru izgovaranjem šehadeta. Allahov Poslanik kazao je Muazu b. Džebelu, radijallahu anhu, kada ga je poslao u Jemen, u kojem su tada živjele ehlul-kitabije: “Neka prvo u što ćeš ih pozivati bude da posvjedoče da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov rob i poslanik, pa ako ti se odazovu, obavijesti ih da im je Allah propisao klanjanje pet namaza u toku dana i noći.” (Buhari i Muslim) Mnogo je drugih argumenata koji nam ukazuju koliko mjesto u islamu ima namaz.
– Namaz je vremenski ograničena obaveza. Kazao je Uzvišeni Allah: “A kada molitvu završite, Allaha spominjite, i stojeći, i sjedeći, i ležeći. A u bezbjednosti obavljajte molitvu u potpunosti, jer vjernicima je propisano da u određeno vrijeme molitvu obavljaju.” (En-Nisa, 103) Islamski učenjaci kazali su da kao što nije dozvoljeno klanjati namaz prije nastupanja namaskog vremena, tako isto ga nije dozvoljeno odgađati i klanjati nakon isticanja namaskog vremena.
– Odgađanje klanjanja namaza, izvan njegovog propisanog vremena, smatra se jednim od najvećih velikih grijeha (osim situacija koje su izuzete vjerodostojnim argumentima, kao što je stanje putnika kada je dozvoljeno kraćenje i spajanje namaza). Kazao je Uzvišeni Allah: “Teško se klanjačima, koji su nemarni prema namazu.” (El-Maun, 4–5) Islamski tumači Kur’ana, u komentaru riječi “nemarni”, rekli su da to znači da odgađaju klanjanje namaza izvan propisanog vremena.
Drugo, treba da znaš da je namaz validan bez obzira u kojem dijelu namaskog vremena se obavio: da li ga obavili u prvom namaskom vremenu ili ga odgodili do pred kraj namaskog vremena. Međutim, učenjaci su za većinu namaza kazali da ih je najbolje klanjati u prvom namaskom vremenu, ali to ne znači da se namaz ne može odgoditi i klanjati poslije, tj. bitno je da se klanjanje namaza ne odgađa izvan propisanog namaskog vremena.
Jednog dana Džibril je došao Allahovom Poslaniku i tog dana klanjali su svaki namaz u prvom namaskom vremenu, a narednog dana opet mu je došao i tog dana klanjali su svaki namaz na isteku namaskog vremena, pa mu je nakon toga kazao: “Namasko je vrijeme između ova dva.” (Muslim) To znači da je čovjeku dozvoljeno, naročito ako ima potrebu, da odgodi klanjanje namaza i nije obavezan da ga klanja na samom početku namaskog vremena, bitno je da ga ne odgodi izvan vremena koje je propisano za taj namaz.
Treće, nemoj da se stidiš najvrednije stvari – svoje vjere, i Allahovog odabira. Allah te odabrao od toliko učenika, da ti budeš onaj koji će ići putem spasa i putem Dženneta. Stoga, slobodno traži od direktora škole, ili nekoga u čijim je ingerencijama spomenuta stvar, tj. prostor u kojem možeš klanjati: pravo na ispoljavanje religije i prakticiranje obreda koje nalaže religija, osnovno je pravo koje sve konvencije odobravaju i podržavaju.
Četvrto, mnogo je muslimana koji misle da se namaz striktno mora klanjati u kući ili džamiji, na tepihu, sedžadi i sl., a istina je na drugoj strani. Dozvoljeno je klanjati na svakom čistom predmetu, kao što je daska, beton, karton, kao što je dozvoljeno, u osnovi, klanjati na zemlji koja nije uprljana, a da se na nju ne prostire bilo šta. Spomenuto ubjeđenje nosi sa sobom mnoge negativnosti od kojih je i ostavljanje namaza i njegovo naklanjavanje od strane onih koji idu u školu ili od strane ljudi koji imaju svakodnevnu radnu obavezu.
Također, mnogo je ljudi koji ostavljaju klanjanje namaza u njegovom namaskom vremenu iz razloga što ne poznaju šta je to nečistoća, a šta nije, tako da mnogi smatraju da čovjek ne može da klanja u radnom odijelu koje je “uprljano” prašinom, cementom, zemljom, malterom, farbom, krečom, uljem, tovatnom mašću, a sve spomenute stvari, po vjerskom shvatanju, čiste su i ne utječu na validnost namaza.
Ako čovjek može da klanja u posebnoj odjeći – onoj koja je čista i od spomenutih stvari, naravno da je to bolje, ali to ni u kojem slučaju ne znači da, ako to nije u mogućnosti, treba sebi dozvoliti da propusti klanjati namaz u njegovom propisanom vremenu. Slična je situacija i s pitanjem mjesta klanjanja namaza.
Rezime: Punoljetnom muslimanu (punoljetstvom koje precizira islam) nije dopušteno da odgodi klanjanje namaza izvan njegovog propisanog vremena. Islam ne poznaje nešto što se zove naklanjavanje svjesno propuštenih namaza. Ako si u toku namaskih vremena u školi, iskoristi odmore između časova i klanjaj obavezne namaze u njihovom namaskom vremenu, na mjestu koje je čisto. U tom periodu dovoljno je da klanjaš samo farzove, obavezne namaze, bez da klanjaš nafilu, dobrovoljne namaze.
A Allah najbolje zna!
Odgovorio: Pezić Elvedin, prof.
______________
Preuzeto sa stranice minber.ba
Vidi manjehttps://minber.ba/category/savjetovaliste/
Da li je dozvoljeno uputiti dovu pored kabura npr. da se umrlom Allah smiluje?
Bismillahir-rahmanir-rahim Dozvoljeno je uputiti dovu pored kabura, tražeći od Allaha da se smiluje umrlom i da mu oprosti grijehe. Poslanik ﷺ kada bi završio sa zagrtanjem mejita, ostao bi sa ashabima kod kabura, i molio bi Allaha da učvrsti umrlog prilikom ispitivanja, i preporučivao je ashabima dviše
Bismillahir-rahmanir-rahim
Dozvoljeno je uputiti dovu pored kabura, tražeći od Allaha da se smiluje umrlom i da mu oprosti grijehe.
Poslanik ﷺ kada bi završio sa zagrtanjem mejita, ostao bi sa ashabima kod kabura, i molio bi Allaha da učvrsti umrlog prilikom ispitivanja, i preporučivao je ashabima da tako uče dove. Osnova hadisa se nalazi kod Ebu Davuda, br. 3221, str. 580.
Poslanik ﷺ posjećivao je kaburove svojih ashaba da bi Allaha molio za njihovu milost i oprost, i to je sunnet prilikom posjete kaburu. A naredio je, prilikom posjete kaburu, da se kaže:
‘Neka je Božiji mir i spas na vas, o vjernici i muslimani, stanovnici ovih kuća, mi ćemo vam se pridružiti, neka Allah oprosti nama i vama.’
Hadis bilježi Muslim, br. 104, str. 391
Ibn Tejmijje veli:
„Pravo onoga ko je umro jeste da mu se prouči dova, da mu se klanja dženaza, da bi mu se ukazala veća milost i zadovoljstvo.
Ko ide u posjetu ima sevap i nagradu jer čini jedan od ibadeta Allahu, a također čini i dobro prema Njegovim robovima, izvršavajući tako i obaveze prema Allahu i obaveze prema stvorenju.“
Također veli:
„Šerijatska posjeta kaburu ne podrazumijeva potrebu živog za umrlim, niti potrebu da se od umrlog nešto traži (moli), niti da se Allahu umiljava (zagovara) preko umrlog, nego tom posjetom živi čini korist umrlome (tražeći od Allaha oprost za njega).“
Ka'ide a'azime fil-ferki bejne ibadat ehlil-islam vel-iman ve ibadat ehliš-širki ven-nifak, str. 118
Dakle sunet je učiti dove za umrlog, bilo to na kaburu neposredno posle dženaze, ili prilikom posjete kaburu, odnosno mezarlucima, ili pri prolasku pored mezarluka, ili sa bilo kog drugog mjesta, i to je najbolje što živi mogu učiniti za umrle.
Da Allah primi dovu ‘da mejita spasi kaburskog azaba i patnje sudnjeg dana, da mu oprosti grijehe, i da ga uvede u dženet bez polaganja računa’, bolje je za mejita nego bilo šta drugo da se za njega uradi.
Napomena: Nema potrebe da se čeka da se posebno ide na kabur ili mezarluke da bi proučili dovu za našeg umrlog, dovu možemo učiti i iz kuće ili bilo kog drugog mjesta i treba što češće da se sjetimo naših umrlih, a ako se već ode na kabur onda svakako treba tražiti oprosta za umrlog.
Da li treba dići ruke prilikom učenje dove za umrlog?
Prvo: Dižu se ruke ako se uči dova s mjesta koje je daleko od mezarluka, u kući ili džamiji ili slično.
Drugo: Ne dižu se ruke ukoliko prolazimo pored mezarluka, učeći:
‘Neka je Božiji mir i spas na vas, o vjernici i muslimani, stanovnici ovih kuća, mi ćemo vam se pridružiti, neka Allah oprosti nama i vama.’
Treće: Ne dižu se ruke neposredno posle dženaze, tražeći od Allaha da učvrsti umrlog prilikom ispitivanja u kaburu.
Četvrto: Mogu se dići ruke a i ne moraju prilikom posjete kabura ili mezarluka u bilo koje vrijeme. (većina uleme je na ovom stavu iako nije saglasna po ovom pitanju).
Tri su pravila što se tiče dizanja ruku prilikom učenja dove:
1. Stanja u kojima se prenosi da je Poslanik ﷺ dizao ruke prilikom učenja dove, poput: dove na Arefatu, dove pored prvog i drugog džemreta, dova za kišu, i dr.
2. Stanja u kojima se prenosi da Poslanik ﷺ nije dizao ruke prilikom učenja dove, poput: dove za vrijeme hutbe, ruke ne diže niti hatib niti ostali klanjači, (osim kad se uči dova za kišu), dova u namazu (osim kunut dove), dova posle farz namaza, i dr.
3. Stanja u kojima se ne prenosi da li je Poslanik ﷺ dizao ruke ili nije, tj, uopšteno učenje dove u bilo kojim situacijama ili bilo kojim razlozima, osnova kod učenja dove je dizanje ruku, jer dizanje ruku prilikom učenja dove je od razloga primanja dove.
Što se tiče učenja dove umrlima, osnova je da se ruke dižu ukoliko se uči dova daleko od kabura, jer to stanje spada pod broj tri, (uopštena dova).
Ukoliko se uči dova pored kabura gledamo da li se prenosi od Poslanika ﷺ da je dizao ruke ili ne (stanje jedan i dva):
– prilikom posjete mezarluka prenosi se da je Poslanik ﷺ dizao ruke prilikom učenja dove.
– posle dženaze ne prenosi se da je Poslanik ﷺ dizao ruke prilikom učenja dove.
– pri prolasku pored mezarluka ne prenosi se da je Poslanik ﷺ dizao ruke.
Ulema nije saglasna da li učenje dove pored kabura spada u uopšteno učenje dove (stanje broj tri), ili u posebno (stanje jedan i dva).
Međutim znamo da je postupak Poslanika ﷺ dokaz ispravnosti djela, zato je šerijatska obaveza slijediti Poslanika ﷺ i raditi onako kako je on radio, jer slijeđenje Poslanika ﷺ ogleda se u radu onako kako je on radio i u ostavljanju onoga što je on ostavio.
Napomena: Pogrešna je praksa kod većine naših muslimana da se Fatiha uči umrlima, od učenja Fatihe umrli nema nikakve koristi.
Fatiha glasi:
“Hvala Allahu, Gospodaru svjetova. Milostivog, Samilosnog, Vladaru Dana sudnjeg. Tebe obožavamo i od Tebe pomoć tražimo. Uputi nas na Pravi put. Na put onih kojima si milost Svoju darovao, a ne onih koji su protiv sebe srdžbu izazvali, niti onih koji su zalutali.”
Da li u Fatihi ima makar jedna rečenica koja se tiče mrtvih?
Odgovor je da ne postoji niti jedna rečenica koja se tiče umrlih, niti s kojom se nešto moli za umrlog, pa prema tome umrli nema nikakve koristi od učenje Fatihe.
Rečenica: Hvala Allahu, Gospodaru svjetova. Milostivog, Samilosnog, Vladaru Dana sudnjeg – Zahvala i slava Allahu.
Tebe obožavamo i od Tebe pomoć tražimo. – Potvrda da samo Allahu robujemo.
Uputi nas na Pravi put. – Dova za živog.
Na put onih kojima si milost Svoju darovao, a ne onih koji su protiv sebe srdžbu izazvali, niti onih koji su zalutali.- Dokaz da su muslimani na uputi a hrišćani i jevreji u zabludi.
S obzirom da se umrli u Fatihi ne spominje, umrli nema nikakve koristi od njenog učenja i zbog toga Fatihu ne treba ni učiti mrtvima.
A Allah najbolje zna.
mr. Jakub Alagić
Vidi manjePreuzeto sa whatsapp grupe Delil:
https://chat.whatsapp.com/DkGFQhWAyS9IdZMmBx1xeG
Da li ovaj hadis znači da Poslanik nije zikrio poslije farza?
Alejkumusselam. Da je prenešen samo ovaj hadis po ovom pitanju tvoja tvrdnja bi bila prihvatljiva. Međutim, prenešeno je nekoliko vjerodostojnih hadisa u Sahihima Buharije i Muslima u kojima se detaljno opisuje kako je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, završavao farz namaz i koje zikrove i doveviše
Alejkumusselam.
Da je prenešen samo ovaj hadis po ovom pitanju tvoja tvrdnja bi bila prihvatljiva.
Međutim, prenešeno je nekoliko vjerodostojnih hadisa u Sahihima Buharije i Muslima u kojima se detaljno opisuje kako je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, završavao farz namaz i koje zikrove i dove je učio poslije njih.
Naime, vjerodostojni hadisi ukazuju da bi Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nakon što bi predao selam poslije farz namaza kratko sjedio na istom mjestu pri čemu bi izgovorio tri puta ESTAGFIRULLAH a zatim ALLAHUMME ENTESSELAM VE MINKESSELAM TEBAREKTE JA ZEL DŽELALI VEL IKRAM. Dok bi ovo radio žene koje bi klanjale zajedno u džematu bi u međuvremenu napustile mesdžid kao što prenosi Ummu Seleme, radijallahu anha. Zatim bi se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, okrenuo prema klanjačima, nekada sa lijeve strane a nekada sa desne strane, te bi sjedio i zikrio. A potvrđene sunnete koji se klanjaju uz farz Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bi klanjao u kući a ne u mesdžidu.
Na sve gore kazano jasno ukazuju sljedeći hadisi:
Dokazi da se prvo izgovara tri puta ESTAGFIRULLAH a zatim ALLAHUMME ENTESSELAM …:
– Bilježi Muslim u svom Sahihu od Sebana, radijallahu anhu, da je rekao: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nakon što bi predao selam izgovorio bi tri puta ESTAGFIRULLAH, a zatim bi dodao ALLAHUMME ENTESSELAM VE MINKESSELAM TEBAREKTE JA ZEL DŽELALI VEL IKRAM”.
– Takođe, bilježi Muslim u svom Sahihu od Aiše, radijallahu anha, da je rekla: “Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kada bi predao selam ne bi sjedio osim toliko vremena da kaže ALLAHUMME ENTESSELAM VE MINKESSELAM TEBAREKTE JA ZEL DŽELALI VEL IKRAM”. (ovo je hadis koji je spomenut u pitanju)
Dokazi da bi se kratko zadržao na mjestu da bi žene izašle:
– Bilježi Buharija u svom Sahihu od Ummu Seleme, radijallahu anha, da bi se Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, nakon što preda selam kratko zadržao na svom mjestu (na kojem je sjedio u namazu). A dodao je ravija Ibn Šihab (Zuhri): “Tako je radio da bi žene izašle (iz mesdžida) prije nego što bi ih stigli muškarci”.
Dokazi da bi se nekad okretao prema klanjačima sa lijeve a nekada sa desne strane:
– Bilježe Buharija i Muslim od Ibn Mes'uda, radijallahu anhu, da je rekao: “Vidio sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je se u mnogo slučajeva okretao (prema klanjačima) sa njegove lijeve strane”, a u rivajetu “Da je najviše njegovo bilo sa lijeve strane”.
Međutim, bilježi Muslim od Enesa, radijallahu anhu, da je rekao: “Najviše što sam vido Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da se okretao (prema klanjačima nakon predavanja selama) sa njegove desne strane”. U ovome dvome nema kolizije jer obojica govore ono što su najviše vidjeli.
Dokazi da bi se okretao prema klanjačima nakon predavanja selama i svega gore spomenutog:
– Bilježi Buharija u svom Sahihu poglavlje pod naslovom “POGLAVLJE: IMAM SE OKREĆE PREMA LJUDIMA KADA PREDA SELAM”, a zatim je naveo tri hadisa koji ukazuju na spomenuti naslov. A jedan od njih je hadis koji se prenosi od Semureta ibn Džunduba, radijallahu anhu, da je rekao “Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, bi se okrenuo prema nama svojim licem kada bi završio namaz.
A što se tiče učenja Ajetul Kursijja, sura Ihlas, Felek i Nas, 33 puta SUBHANALLAH, 33 puta ELHAMDULILLAH i 33 puta ALLAHU EKBER, i druge vjerodostojne zikrove i dove koji su prenešeni da ih je učio poslije farz namaza, nema sumnje da je sve ovo učio nakon što bi se okrenuo prema klanjačima.
Prema tome, hadis koji si spomenuo u pitanju ne samo da ne pobija tvrdnju onih koji kažu da se zikri poslije farza, nego je on jedan od dokaza da se zikri poslije farza, a što je činjenica sa strane argumenata i sunnet Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, na koji jasno i nedvosmisleno ukazuju gore spomenuti hadisi. Ve billahi tevfik.
Dr. Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa zvanične web stranice http://www.zijadljakic.ba
Kolika je vrijednost učenja ajetu-l-kursijje nakon farz namaza?
Od Ebu Umame se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, rekao: “Ko bude učio ajet-l-kursijj nakon svakog farz namaza od dženneta ga ne odvaja osim smrt.” (Hadis bilježi Nesai, a ispravnim ga je ocijenio Ibn Hibban, dok u predanju kod Taberanija stoji: “Ko bude proučio suru Ihlas.” (Fetviše
Od Ebu Umame se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, rekao: “Ko bude učio ajet-l-kursijj nakon svakog farz namaza od dženneta ga ne odvaja osim smrt.” (Hadis bilježi Nesai, a ispravnim ga je ocijenio Ibn Hibban, dok u predanju kod Taberanija stoji: “Ko bude proučio suru Ihlas.” (Fethu-l-Gaffar El-džami'u li ahkami sunneti nebijjina-l-muhtar, 1/391)
Bilježi ga Taberani u djelu Mu'džemu-l-kebir i Mu'džemu-l-evsat putem mnogih lanaca prenosilaca, a jedan od njih je dobar.(Vidi:Hejsemi, Medžme'u-z-zevaid,10/102)
Od Hasana b.Alije se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, rekao: “Ko bude učio ajet-l-kursijj nakon svakog farz namaza biće pod Allahovim okriljem sve dok sljedećeg namaza.” (Taberani, Mu'džemu-l-Kebir, sa dobrim lancem prenosilaca.Vidi:Hejsemi, Medžme'u-z-zevaid, 2/148)
Prof. Senad Muhić
Preuzeto sa stranice https://subuluselam.wordpress.com koju uređuje prof. Senad Muhić
Vidi manjeKako se spasiti od griješanja ?
Kako se spasiti od griješanja? 1. Iskreno upućivanje dove Allahu da se spasimo od grijeha. 2. Napuštanje grijeha. 3. Čvrsta odluka da se ne vrati grijehu. 4. Žaljenje zbog počinjenog grijeha. 5. Učestalo traženje oprosta od Allaha. 6. Vođenje brige o izvršavanju obaveza (farzova). 7. Druženje sa dobviše
Kako se spasiti od griješanja?
1. Iskreno upućivanje dove Allahu da se spasimo
od grijeha.
2. Napuštanje grijeha.
3. Čvrsta odluka da se ne vrati grijehu.
4. Žaljenje zbog počinjenog grijeha.
5. Učestalo traženje oprosta od Allaha.
6. Vođenje brige o izvršavanju obaveza (farzova).
7. Druženje sa dobrim ljudima.
8. Udaljenost od lošeg društva.
9. Stalni samoobračun.
———–
Preuzeto iz knjige: “Naučni vodič”
Autor: Abdulaziz b. Muhammed b. Abdullah es-Sedhan
islamhouse.com
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku: https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/07/Naucni_vodic-Abdulaziz-b.-Muhammed-b.-Abdullah-es-Sedhan.pdf
Vidi manje