Iskreno, iznenadio sam se da je toliko vas pročitalo posljednji status koji sam napisao.

Znači da je mnogo nas imalo ili imaju slične probleme kada je u pitanju ostavljanje harama. 🙂

Ipak, to je samo jedan dio priče.

Nastavak je čak važniji. Možemo ga staviti u vidu pitanja:

Šta je gore, neizvršavati ono što je Allah naredio ili učiniti ono što je haram? Šta je veći grijeh?

Načelno, mnogo je gore ne izvršiti obaveze nego učiniti haram.

To je zato što kada je Allah zabranio Ademu da pojede sa drveta u Džennetu, pa je ovaj pojeo, Allah mu je nakon pokajanja oprostio.

A Iblisu je naredio da učini sedždu Ademu, što on nije uradio, pa mu nije oprostio i prokleo ga je zauvijek.

Zato je, načelno, gore ne izvršavati obavezu kao što su namaz, zekat i post, od toga da čovjek počini čak i neke velike grijehe.

Jer, onaj ko učini haram, uglavnom to učini zbog tjelesne strasti i žudnje, a onaj ko ne izvršava naredbe uglavnom ih ne izvršava zbog neke oholosti i uobraženosti.

A u Džennet neće ući onaj u čijem srcu bude koliko je trun oholosti, a ući će onaj ko bude vjernik, pa makar i počinio neki grijeh.

Pogledaj kako je ogromna i razlika kod pokajanja:

Pokajanje za počinjeni haram je da ga čovjek ostavi i odluči da ga nikad više neće činiti.

A pokajanje za neizvršavanje obaveze je da čovjek odmah počne izvršavati obavezu, i da čvrsto odluči da je više nikad neće propustiti.

Zato vas molim da izvršavate obaveze (farzove) kao što su namaz, zekat i post, ali i druge.

Posebno namaz, jer je on najvažnija veza između čovjeka i Allaha.

Allah vas sačuvao.

Dr. Rusmir Čoković

Preuzeto sa zvaničnog Facebook profila:

https://m.facebook.com/story.php?story_fbid=3313815052063507&id=100003051343501

1- Vjernik ako nije izgubio abdest ima potpuno pravo da klanja više namaza (sabah, podne, ikindiju, akšam, jaciju) s jednim abdestom. Sve dok je pod abdestom može klanjati namaze, bez obzira da je u pitanju nafila ili obavezni namaz.

2- Pohvalno je (a ne obaveza) vjerniku ako je s abdestom klanjao jedan namaz, da za svaki novi namaz obnovi abdest, pa makar i ne bio izgubio abdest. Pod pojmom jednog namaza misli se na jedan farz namaz i nafile koje se klanjaju sa tim farzom, bez obzira bile prije ili poslje farza. Npr. Osoba koja klanja sunnete prije podne namaza, ako nije izgubila abdest, nema potrebe da obnavlja abdest za podnevski farz, niti za nafilu nakon farza.

3- Nije pohvalno obnavljati abdest ako vjernik s tim abdestom nije klanjao niti jedan namaz. Učenjaci su obnavljanje abdestu u ovoj situaciji smatrali novotarijom.

Mr. Elvedin Pezić
Preuzeto sa zvaničnog Facebook profila: https://www.facebook.com/pezicelvedin/posts/2746210039028720

Alejkumu selam!
Džemat je dobio naziv po tome što se ljudi skupljaju na namazu u džamiji i klanjaju namaz zajedno u pravim i zbijenim saffovima.
Oko propisa zbijanja saffa ulema ima dva mišljenja:
Mišljenje Hanefija, Malikija i Šafija da je zbijanje saffova sunnet za dokaz uzimaju hadis Buharije da je Ebu Bekrete ušao u mesdžid a Ashabi su klanjali pa je on da bi pristigao na ruku'u učinio tekbiretul-ihram na ulazu u mesdžid a zatim je hodao dok nije došao u saff. Kada je završen namaz Poslanik sallallahu alejhi ve selem mu je rekao na to: “Allah ti povećao brižnost, ali ne ponavljaj to.” (Buharija br,610)
Drugo mišljenje: Hanbelije i još neka uleme na kojem je i Ibn Tejmijje su da je spajanje saffova vadžib, a dokaz su im mnogi hadisi koji govore o spajanju u saffu gdje Poslanik stalno naređuje spajanje saffova, od kojih su hadis da je Poslanik sallallahu alejhi ve selem rekao: “Upotpunite prvi saff, a zatim sljedeći, a zatim sljedeći, ako nema pun saff neka bude zadnji.” (Ebu Davud 671, Nesai 818, Ahmed 12352)
I hadis kad kaže Poslanik sallallahu alejhi ve selem:” Uspostavite safove, spojite ramena, popunite praznine, prislonite ruke uz ruke svoje braće, nemojte ostavljati praznine šejtanu. Ko spoji saff Allah ga spojio, a ko prekine saff, Allah ga prekinuo. “(Ebu Davud 666, imam Ahmed 5724)
I drugih hadisa.
Stav koji je konkretniji i koji ima jasan dokaz je da je spajanje saffova vadžib, a odgovor na prvo mišljenje je da u hadisu nema dokaza da spajanje safa nije vadžib, već da Ebu Bekrete nije znao propis gdje se čini tekbiretul-ihram pa ga je Poslanik sallallahu alejhi ve selem upozorio da to ne radi uvažavajući njegovo nastojanje da stigne na ruku'u.
Pitanje da li je namaz pokvaren ako se klanja sam u saffu?!
Došao je hadis da je Poslanik sallallahu alejhi ve selem vidio čovjeka da klanja sam u saffu pa mu je naredio da ponovi namaz.”( Ebu Davud 682 sahih)
Većina uleme je na tome da se ovaj hadis odnosi na čovjeka koji klanja sam u saffu bez opravdanog razloga, a taj razlog može biti da se prvi saff upotpunio i da u njemu više nema mjesta.
Na osnovu svega izloženog možemo zaključiti sljedeće:
-Osnova namaza u džennetu je da se mora klanjati za imamom i upotpuniti i poravnati saffovi.
-Upotpunjavanje saffa je vadžib prema jasnim dokazima.
– Klanjanje sam u saffu bez opravdanog razloga takav namaz je neispravan.
– Kada se ima stvarni razlog dozvoljeno je klanjati sam u saffu.
Zaključak:
Sagledavajući govor savremene ulema o današnjoj situaciji gdje su dali fetvu da je ispravan namaz u džematu zbog potencijalne bolesti oslanjajući se na većinu mezheba d je zbijanje saffova sunnet i da je namaz sa razmakom u saffu ispravan, a i da je namaz prema onoj ulemi koja kaže da je vadžib spajanje saffova i da klanjanje sam u saffu nije ispravno osim sa darurom ili stvarnom potrebom.
Da li je bolje klanjati kod kuće ili ići u ovakav džemat gdje je uskraćen vadžib zbog potencijalne prijetnje?!
Radi klanjanja džume namaza je bolje ići u ovakav džemat zbog toga što je hutba farz džume koji se ne smije ostaviti.
A što se tiče klanjanja ostalih namaza bolje je klanjati ako se ima džemat u kući ili određenom mjestu gdje je sigurno od bolesti ili određenoj grupi u kojoj nema bolesti ili stvarne pretnje od bolesti ili sankcija od države.
A Allah najbolje zna!!!

Odgovorio šejh dr. Nurudin Ebu Davud Bektaš

Preuzeto sa Facebook stranice “Pitanja i Odgovori” koju on uređuje.

Pridruži se na ovom linku

Muslimani trebaju biti jedinstveni u svakom pogledu. Moraju izbjegavati sve što ih vodi u parčanje, razjedinjavanje i podvojenost. U prvim stoljećima islama u džamijama se uglavnom klanjao jedan skupni namaz za jednim imamom. Ponavljanje skupnog namaza u jednoj džamiji nije se upražnjavalo do šestog hidžretskog stoljeća. Neki islamski učenjaci smatraju da je ponavljanje namaza u jednoj džamiji pokuđeno. Imam Tirmizi rekao je: “Sufjan Sevri, Ibn Mubarek, Malik i Šafija smatraju da je u džamiji u kojoj je već obavljen skupni namaz bolje klanjati pojedinačno.” Ovaj je stav prenesen i od sljedećih islamskih autoriteta: Hasana Basrija (mada postoji i druga verzija po kojoj to dopušta), Ebu Hanife, Evzaija, Abdurrezzaka, Lejsa b. Sa‘da, Ibn Avna i nekih drugih. Imam Šafija govorio je: “Ako skupina ljudi zakasni na namaz u džamiji u kojoj postoji stalni imam, klanjat će pojedinačno. A ako, pak, klanjaju u džematu, njihov će namaz biti ispravan.” U jednom drugom predanju stoji da je imam Šafija rekao: “Uspostavljanje drugog džemata pogrdno je, jer to nisu praktikovali naši prethodnici, neki od njih to su prezirali i to pitanje detaljno razmatrali. Ovdje se izuzima džamija u kojoj ne postoji stalni mujezin ni imam.” Imam Malik veli: “Pretpostavimo da čovjek obnaša dužnost mujezina i imama u džamiji i prouči ezan i ikamet, ali se niko ne odazove, pa klanja sam, a zatim dođu ljudi koji inače klanjaju u toj džamiji, u tom slučaju oni neće klanjati u džematu već zasebno.” Ibn Dževzi naveo je da je imam Ebu Hanife rekao: “Nije dopušteno uspostaviti drugi skupni namaz u džamiji u kojoj postoji stalni imam.”
Islamski učenjaci koji zabranjuju uspostavljanje drugog džemata u džamiji u kojoj postoji stalni imam povode se za sljedećim dokazima.

Dokazi iz Kur’ana

Uzvišeni Allah kaže:
“A oni koji su džamije sagradili da bi štetu nanijeli, i nevjerovanje osnažili, i razdor među vjernike unijeli…” Komentirajući ovaj ajet, imam Ebu Bekr b. Arebi Maliki zapisao je: “Licemjeri su željeli razdvojiti muslimane koji su uspostavljali džemat u jednoj džamiji. Jedan od osnovnih ciljeva građenja Allahovih kuća jeste povezivanje vjerničkih srca i uklanjanje svih prepreka koje vode u nejedinstvo. Zato je imam Malik zabranjivao uspostavljanje drugog, odnosno više džemata u jednoj džamiji, bilo da taj drugi namaz predvodi isti ili drugi imam.” Imam Kurtubi i Muhammed b. Jusuf Abderi prenijeli su ovu njegovu izjavu i podržali ga u tome.

Dokazi iz hadisa

1. Ebu Bekr, radijallahu anhu, pripovijedao je: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, došao je iz predgrađa Medine želivši obaviti namaz, pa se, vidjevši da su ljudi završili sa namazom, vratio kući i klanjao s porodicom.”
Komentirajući predanje, imam Serhasi, Kenkûhi, Ibn Abidin i neki drugi rekli su: “Da je bilo ispravno uspostaviti drugi džemat, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ne bi zanemario vrijednost namaza u svojoj džamiji.”
2. Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Uistinu sam htio uspostaviti namaz i odrediti jednog čovjeka da predvodi ljude u namazu te povesti skupinu ljudi koji će ponijeti drva u naramcima da popalim kuće onih koji ne klanjaju namaz u džematu.”
Komentirajući ovo predanje, hanefijski pravnik Tehanevi rekao je: “Da je bilo ispravno uspostaviti drugi džemat, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ne bi želio popaliti kuće onih ljudi koji ne dolaze na prvi džemat, jer tu nagradu mogu postići uspostavljanjem drugog džemata. Iz obaveze prvog džemata neminovno proizilazi pogrda uspostavljanja drugog džemata u istoj džamiji.”

Dokazi iz prakse prvih generacija

1. Imam Šafija rekao je: “Postoje predanja u kojima stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom zakasnio na namaz sa skupinom ashaba, pa su klanjali zasebno, mada su mogli klanjati u džematu.” A komentirajući ove njegove riječi, imam Tehanevi rekao je: “Islamski pravnik neće se pozivati na određeni postupak prve generacije osim ako ima validan argument za svoju tvrdnju.”
2. Preneseno je da su Ibn Mes'ud, Alkama i Esved zakasnili na skupni namaz, pa su se vratili kući i klanjali u džematu.
3. Imam Buharija zabilježio je da je Esved odlazio u drugu džamiju kada bi zakasnio na skupni namaz u svojoj džamiji.
4. Ovaj isti imam u svome djelu Et-Tarihul-kebir, 2/137, sa slabim lancem prenosilaca, zabilježio je da je Ubade b. Samit zabranjivao ljudima uspostavljanje drugog džemata.
5. Hasan Basri govorio je: “Kada bi zakasnili na skupni namaz, Poslanikovi, sallallahu alejhi ve sellem, ashabi klanjali bi zasebno.”

Dokazi iz ispravnog rasuđivanja

Imam Serhasi rekao je: “Kada su ljudi svjesni da izostavljanjem prvog džemata propuštaju nagradu za namaz u džematu, požurit će u džemat, u protivnom neće se truditi jer nagradu za džemat mogu postići kada god klanjaju skupni namaz.”
Spomenuvši Malikove izjave o pogrdi uspostavljanja drugog džemata, Ebu Bekr b. Arebi zapisao je: “Uspostavljanjem drugog džemata potire se mudrost i svrha prvog džemata.”
Imam Šafija zapisao je: “Smatram da su učenjaci osuđivali uspostavljanje drugog džemata zato što se tako razjedinjavaju muslimani i narušava sloga među njima.”
Nakon što je spomenuo prethodne Šafijine riječi, šejh Ahmed Šakir zapisao je sljedeće: “Šafijin stav u vezi s ponavljanjem namaza u džamiji zasnovan je na opravdanom i očitom razlogu koji je pokazatelj njegove pronicljivosti, preciznog razumijevanja i ispravnog shvatanja ciljeva šerijata. Naime, prvi, najvažniji i najosjetljiviji cilj islama jeste jedinstvo muslimana i ujedinjenje redova u ostvarenju jednog cilja: uzdizanju Allahove, dželle šanuhu, riječi…”
Naravno, ovaj propis odnosi se na klasične džamije, u kojima postoji stalni imam, a ne na džamije koje se nalaze pored prometnih puteva ili na pijacama, makar imale stalnog imama. Imam Nevevi kaže: “Po konsenzusu islamskih učenjaka, nije pokuđeno uspostavljanje dva, tri ili više džemata u džamijama u kojima ne postoji stalni imam.”

Druga skupina islamskih pravnika dopušta uspostavljanje drugog džemata u jednoj džamiji. Imam Tirmizi kaže: “Ne smeta ponoviti skupni namaz u džamiji u kojoj je već klanjano u džematu.” Imam Begavi tvrdi: “Dopušteno je u istoj džamiji uspostavljanje dva skupna namaza jedan za drugim. Ovo mišljenje zastupa skupina ashaba i tabiina.” Imam Nevevi govorio je da ovaj stav zastupa i imam Davud Zahiri. Ibn Kudame veli: “Nije pokuđeno uspostavljanje drugog džemata u istoj džamiji. Ako nakon prvog džemata koji je predvodio stalni imam dođe skupina ljudi, lijepo je da klanjaju skupno.” Imam Ibn Hazm kaže: “Ko dođe u džamiju u kojoj je obavljen skupni namaz sa stalnim imamom, neka uspostavi drugi džemat. Može se zadovoljiti prethodno proučenim ezanom i ikametom, a ako ponovo prouči ezan i ikamet, lijepo je postupio.” Od savremenih učenjaka za ovo se mišljenje opredijelio Ibn Usejmin.

Islamski učenjaci koji dopuštaju uspostavljanje drugog džemata pozivaju se na sljedeće argumente:

Dokazi iz sunneta

1. Ibn Omer prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Skupni namaz vredniji je od pojedinačnog namaza za dvadeset pet puta.” U drugoj verziji stoji: “…za dvadeset sedam puta.”
Navedeni hadis ima općenit karakter i ukazuje da je namaz u džematu bolji od namaza pojedinca za dvadeset pet, odnosno za dvadeset sedam puta, bilo da se radi o prvom ili drugom džematu.

2. Ebu Seid Hudri pripovijeda da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vidio nekog čovjeka da klanja zasebno pa je rekao: “Zar neko od vas neće udijeliti milostinju klanjajući s ovim čovjekom!”
Navevši ovaj hadis, imam Hakim zapisao je: “Navedeno predanje je glavni argument kada je riječ o ponavljanju skupnog namaza u istoj džamiji.”
Komentirajući hadis, imam Begavi kaže: “Hadis ukazuje da je onome ko klanja u džematu dopušteno ponovo klanjati s drugim ljudima, i da je dopušteno uspostavljanje drugog džemata u istoj džamiji.”
Rukovodeći se navedenim predanjem, muhaddisi su u svojim hadiskim zbirkama ovako naslovljavali poglavlja: Ibn Huzejme: Dopušteno je uspostavljanje drugog džemata u istoj džamiji, za razliku od stava onih učenjaka koji smatraju da će klanjati zasebno; Tirmizi: Predanja u vezi s uspostavljanjem drugog džemata u džamiji u kojoj je namaz već obavljen; Ebu Davud: Dva džemata u istoj džamiji; Darimi: Džemat u džamiji u kojoj je obavljen namaz.
Islamski učenjaci su na razne načine odgovorili na Ebu Seidov hadis. Između ostalog, kazali su da se ovdje ne radi o klasičnom, već o simboličnom uspostavljanju drugog džemata. Naime, ashab koji je pristupio sa spomenutim čovjekom u namaz bio je obavio propisani namaz, pa je klanjao dobrovoljni namaz pristajući za čovjekom koji nije klanjao farz. I ovu formu nije zabranio nijedan islamski učenjak.

Dokazi iz prakse prvih generacija

1. Imam Buharija zabilježio je bez lanca prenosilaca da je Enes b. Malik došao u džamiju u kojoj je završen (sabah) namaz. Naredio je jednom od prisutnih da prouči ezan i ikamet, pa su klanjali u džematu. Ibn Hadžer je za ovo predanje pronašao ispravan i spojen lanac prenosilaca. U nekim verzijama navedno je da je Enes b. Malik prolazio s dvadesetak svojih saputnika pored mesdžida Benu Saleba… Dakle, Enes je bio na putu i uspostavljanje drugog džemata nije bilo u lokalnoj džamiji, već u prolazu. Nema sumnje da se ovaj postupak uveliko razlikuje od uspostavljanja drugog džemata u džamiji gdje se obično obavljaju skupni namazi. Isto tako, postoji mogućnost da se radilo o džamiji pored prometnih puteva, u kojima najčešće klanjaju putnici. Po Ibn Ebu Šejbinom, 2/112, predanju, Enes je stao u sredinu prvog saffa, i to u ravnini ostalih klanjača. Time je Enes, radijallahu anhu, izmijenio i klasičnu formu skupnog namaza, a to, svakako, oslabljuje dokazivanje ovim predanjem.

2. Jezid Suhbani prošao je s Ibrahimom Nehaijem pored džamije u kojoj je obavljen skupni namaz, i u njoj su klanjali u džematu. Ovo predanje je slabo, a od Ibrahima Nehaija navodi se da je ponavljanje skupnog namaza u istoj džamiji smatrao pokuđenim.
3. Abdullah b. Mes'ud ušao je u džamiju u kojoj je obavljen namaz pa je klanjao predvodeći Alkamu, Mesruka i Esveda. U dokazima prve skupine naveli smo predanje u kojem stoji da se Ibn Mes'ud vratio kući i predvodio Alkamu i Esveda u džematu.

Dokazi iz ispravnog rasuđivanja

Onaj ko nije obavio namaz s prvim džematom, kažu ovi učenjaci, neka naknadno uspostavi drugi džemat zbog njegove vrijednosti, kao što se čini u džamijama u kojima navraćaju putnici-prolaznici ili u džamijama koje nemaju stalnog imama ni tačno određeno vrijeme ezana i ikameta.

Meritornije mišljenje

Islamski učenjaci raspravljali su o argumentima i jedne i druge skupine. Svi ti argumenti podložni su kritici ili različitom tumačenju kada je riječ o dokazivanju njime. Budući da je ta rasprava prilično duga i komplicirana, zadovoljit ćemo se iznošenjem onog mišljenja za koje smo se opredijelili. Mislim, a Svevišnji Allah najbolje zna, da stav učenjaka koji zabranjuju uspostavljanje drugog džemata odgovara općim ciljevima šerijata i principu čuvanja muslimanskog jedinstva. Opet ponavljamo: ovaj se propis odnosi isključivo na klasične džamije, u kojima postoji stalni imam, a ne na džamije koje se nalaze pored prometnih puteva ili na pijacama, makar imale stalnog imama, jer uspostavljanje drugih džemata u takvim džamijama ne dovodi do sumnje, mržnje, raskola i razjedinjavanja muslimana. U tom smislu je navedena Nevevijeva izjava: “Po konsenzusu islamskih učenjaka, nije pokuđeno uspostavljanje dva, tri ili više džemata u džamijama u kojima ne postoji stalni imam.” Dokaz za preferirajuće mišljenje jeste hadis u kojem Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Drago mi je da namaz vjernika bude jedan, i zato sam htio poslati ljude da svaku kuću obavijeste i upozore na namaz.” A Svevišnji Allah, opet, najbolje zna.

Dr. Safet Kuduzović – preuzeto iz knjige “FETVE (Pravne decizije)”

Preuzmite knjigu u pdf formatu:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/06/Fetve-Pravne-decizije-mr.Safet-Kuduzovic.pdf