Unesi ispravnu email adresu
Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Post i sumnja u nastup sabahskog vremena?
Alejkum selam. Iz vašeg pitanja ne mogu razumjeti da li ste samo prespavali taj jedan sat vremena ili ste prespavali jedan sat vremena pa ste nakon toga i nešto jeli-sehurali. Sve u svemu, ko bude sehurao-jeo, bivši ubjeđen da je idalje noć, i da nije nastupilo sabahsko vrijeme, pa kasnije sazna daviše
Alejkum selam. Iz vašeg pitanja ne mogu razumjeti da li ste samo prespavali taj jedan sat vremena ili ste prespavali jedan sat vremena pa ste nakon toga i nešto jeli-sehurali.
Sve u svemu, ko bude sehurao-jeo, bivši ubjeđen da je idalje noć, i da nije nastupilo sabahsko vrijeme, pa kasnije sazna da je sabahsko vrijeme ipak bilo nastupilo – te da je on sehurao-jeo u sabahskom vremenu – islamski učenjaci se razilaze, na dva mišljenja, po pitanju toga da li mu je obaveza napostiti taj dan posta ili ne. Jedni su stava da mu je post toga dana ispravan i da nije obavezan napostiti ga – što je stav jednog dijela Selefa, i odabrano mišljenje je Ibnu Tejmijje, rhm., i Ibnu Usejmina, rhm. Svoj stav temelje na brojnim argumentima. Drugi su stava da mu post toga dana nije ispravan i da mu je obaveza napostiti ga – što je stav džumhura – većine islamske uleme: hanefija, malikija, šafija i hanbelija. (Pogledaj: el-Mevsu’a el-Fikhijja, Kitabul-Sijam, el-bab el-evvel – http://www.dorar.net/enc/feqhia/1762 )
Šejhul-islam Ibnu Tejmijje, rhm., kaže: „Ako čovjek bude sumnjao da li je sabah nastupio ili ne – ima pravo jesti i piti sve dok se nastup sabahskog vremena ne razazna, a ako nakon toga čovjek sazna da je jeo nakon nastupa sabahskog vremena – islamska ulema se spori oko toga da li mu je obaveza napostiti taj dan. Ono što je očitije i jače jeste da nije obavezan nadoknaditi taj dan, i to se bilježi od Omera, r.a., i od jednog dijela Selefa i Halefa. Napaštanje toga dana je opštepoznat stav sve četiri pravne škole, a Allah, dž.š., najbolje zna.“ (Pogledaj: Medžmu’ul-Fetava, 25/217.)
Cijela ova priča se odnosi na post koji je farz-obavezan, a što se tiče dobrovoljnog posta niste dužni napaštati ga, ali možemo reći da je mendub napaštati post koji je inače sam po sebi mendub-pohvaljen ali neobavezan, a Allah, dž.š., najbolje zna.
Odgovor priredio: Sead ef. Jasavić, prof. fikha
Vidi manjeSpajanje ramena i stopala pri farz-namazu?
Alejkum selam. Ravnjanje safove je jedna od obaveza, zbog čijeg nepoštivanja bivamo griješni, uz međusobno zbijanje ramena, stopala i gležnjeva, što je jedan od pritvrđenih sunneta prilikom džematskog obavljanja namaza, shodno sljedećim predajama: U poglavlju pod naslovom „Priljubljivanje ramena uzviše
Alejkum selam. Ravnjanje safove je jedna od obaveza, zbog čijeg nepoštivanja bivamo griješni, uz međusobno zbijanje ramena, stopala i gležnjeva, što je jedan od pritvrđenih sunneta prilikom džematskog obavljanja namaza, shodno sljedećim predajama:
U poglavlju pod naslovom „Priljubljivanje ramena uz rame, i stopala uz stopalo, u saffu“, imam Buharija, rhm., navodi predaju od Enesa b. Malika, r.a., koji kaže da je Allahov Poslanik, s.a.w.s., rekao: „Ispravite safove, jer ja vidim što mi iza leđa činite“ – pa bi priljubljivali rame uz rame džematlije do sebe, i stopalo uz stopalo. (Sahihul-Buhari, br.725.; Musned, Ebu Ja’ala, br.3720.; Musannef, Ibnu Ebi Šejbeh, br.3544.)
Hafiz Ibnu Hadžer el-Askelani, rhm., kaže: „Ovo izjava od ashaba, r.a., nam daje do znanja da se ovako postupalo u vrijeme Allahovog Poslanika, s.a.w.s., tako da je sa ovom predajom moguće dokazivati o načinu i kakvoći uspostavljanja i ispravljanju safova.“ (Pogledaj: Fethul-Bari, br.692., 2/211.)
U poglavlju pod naslovom „Ravnanje safova“, imam Ebu Davud, rhm., navodi predaju od Nu’uman b. Bešira, r.a., koji kaže: Allahov Poslanik, s.a.w.s., se okrenu prema ljudima, i reče: „Ispravite safove!“ – 3x, pa dodade: „Tako mi Allaha, ili će te ispraviti safove, ili će vam Allah, dž.š., razdvojiti srca!“ Nu’uman, r.a., reče: „Vidio sam ljude kako priljubljuju rame uz rame džematlije do sebe, i koljeno uz koljeno, i stopalo uz njegovo stopalo.“ (Sahih. Sunen, Ebu Davud, br.662.; Musned, el-Bezzar, br.3285.; el-Sunen el-Kubra, Bejheki, br.5388.)
Imam Ebul-Tajjib Muhammed Šemsul-Hakk el-Azim Abadi, rhm., u svom komentaru na Ebu Davudov Sunen, kaže: „Hadisi o ravnanju safova nam govore o bitnosti ispravljanja safova, te da to spada u upotpunjavanje namaza, da džematlije ne smiju štrčati niti naprijed niti nazad, jedni spram drugih, te da će priljubljivati ramena jedni uz druge, stopala jedni uz druge, i koljena jedni uz druge – ali, danas nalazimo da je ovaj sunnet zapostavljen, i ako neko ovaj sunnet sprovede danas – ljudi od toga bježe kao da su divlji magarci; mi smo Allahovi i Njemu se vraćamo!“ (Pogledaj: ‘Avnul-Ma’abud, 2/363.)
Šejh Velijjuddin el-Tebrizi, rhm., kaže: „Riječi Allahovog Poslanika, s.a.w.s.: „Ispravite safove – popunite praznine – ne ostavljajte šejtanu prolaza itd.“, te riječi Nu’umana b. Bešira, r.a.: „Vidio sam ljude kako priljubljuju rame uz rame džematlije do sebe, i koljeno uz koljeno, i stopalo uz njegovo stopalo.“, te riječi Enesa b. Malika, r.a.: „Pa bi priljubljivali rame uz rame džematlije do sebe, i stopalo uz stopalo.“ – sve nam ovo jasno ukazuje na to da je uspostavljanje i ispravljanje saffa – ispravljanje i stajanje džematlija po jednom kalupu, uz popunjavanje rupa u saffu tako što će se priljubiti ramena jedna uz druga, i stopala jedna uz druga, što je bila praksa ashaba u doba Poslanika, s.a.w.s., što je i nakon Poslanika, s.a.w.s., bilo praksom, sve dok se nisu ljudi neodgovorno ponijeli prema ovom propisu!“ (Pogledaj: Miškatul-Mesabih me’a šerhihi Mir’atul-Mefatih, 4/12.)
Ono što želimo podcrtati na kraju jeste to da čovjek u svemu treba biti umjeren i odmjeren, pa i prilikom sprovedbe ovog sunneta. Čovjek, prilikom džematskog obavljanja farz-namaza, mora držati svoja stopala u širini svojih ramena, i ne smije prelaziti tu granicu da bi sa drugim čovjekom prispojio saff. Naša je obaveza to ispuniti, a ako je džematlija do nas upoznat sa ovim propisom – i bude držao svoja stopala u širini svojih ramena – hadis će biti ispunjen, i ramena će biti jedna uz druga kao i stopala. U slučaju da džematlija do nas nije upoznat sa ovim propisom moramo uzeti u obzir njegovo neznanje koje nas ne smije navesti na to da mi pređemo granicu propisanog pa da svoja stopala stavimo iznad granice naših ramena iz želje za potpunim spajanjem saffa. Tuđe nepoznavanje Sunneta nas ne smije navesti na to da mi neznalački postupamo i da prelazimo granicu, a Allah, dž.š., najbolje zna.
Odgovor priredio: Sead ef. Jasavić, prof.fikha
Vidi manjeDa li je bitniji namaz ili posao?
Bismillah, ves-salatu ves-selamu ala resulillah. Allah, dž.š., kaže: “…a onome ko se Allaha boji, On će izlaz naći i opskrbiće ga odakle se i ne nada; onome koji se u Allaha uzda, On mu je dosta…” (el-Talak, 2-3.) Namaz je poslije monoteizma – Tewhida, najveličanstveniji dio Islama. Njegova uloga jeviše
Bismillah, ves-salatu ves-selamu ala resulillah. Allah, dž.š., kaže: “…a onome ko se Allaha boji, On će izlaz naći i opskrbiće ga odakle se i ne nada; onome koji se u Allaha uzda, On mu je dosta…” (el-Talak, 2-3.)
Namaz je poslije monoteizma – Tewhida, najveličanstveniji dio Islama. Njegova uloga je poput uloge glave na čovjekovom tijelu. Kao što znamo da nema života osobi koja je izgubila glavu, moramo znati i to da osoba koja nema namaza – gubi svoju vjeru!!!
Vođa pravovjernih, Omer b. el-Hattab, r.a., je za vrijeme svoje vladavine slao izaslanice diljem islamske zemlje, poručujući muslimanima slijedeće: „Najvažniji od svih mojih zahtijeva kod vas jeste – NAMAZ! Ko ga sačuva, sačuvao je vjeru, a ko ga izgubi, pa šta će onda sačuvati! Znajte da nema udjela u Islamu onaj koji ostavi namaz!!!“ (Sahih)
Namaz je osnova i ispomoć ostalim stubovima Islama. On podsjeća roba na uzvišenost Allahovog rububijjeta (gospodarstva), a također ga podsjeća i na poniznost njegova robovanja. Podsjeća ga na dan nagrade ili kazne, gdje olakšava čovjeku slijeđenje, pokornost i povođenje za uputom.
Allah, dž.š., kaže: „O vjernici, tražite sebi pomoći u strpljivosti i namazu! Allah je doista na strani strpljivih!“ (el-Bekara: 153)
Allahov Poslanik, s.a.w.s., je rekao: „Glava svake stvari je Islam, njegov stub – namaz, a vrhunac mu je Džihad (borba na Allahovom dž.š. putu).“ Sahih. Ahmed, 5/231; Tirmizi, 2616; Ibnu Madždže, 3973.
Namaz je baza vjere Islama i stub na kojem ona počiva, poput šatora koji ima stub u sredini na kojem se oslanja. Da li šator može održati hiljade kočića sa strane, ako nema glavnog stuba u sredini!? (Pogledaj: Risaletul-salat, str.16.; Kitabul-Salat, Ibnu Kajjim el-Dževzijje rhm., str. 48.)
Za razliku od ostalih ibadeta, namaz se u Kur’ani-Kerimu spominje na najviše mjesta.
Nekada se u kur’anskim ajetima spominje zasebno, poput: „I obavljaj namaz, početkom i krajem dana, i u prvim časovima noći!“ (Hud: 114)
Nekada se spominje uz strpljivost (sabur), poput: „O vi koji vjerujete, tražite sebi pomoći u strpljivosti i namazu! Allah je doista na strani izdržljivih.“ (el-Bekara: 153)
Nekada se spominje zajedno sa Džihadom, poput: „O vjernici, namaz obavljajte i Gospodaru svome ‘ibadet činite, i dobra djela radite, da bi ste postigli što želite & I borite sa, Allaha radi, onako kako se treba boriti …“ (el-Hadždž: 77,78)
Nekada se namaz spominje zajedno sa zekatom, i to na više mjesta poput: „…klanjajte namaz i dajite zekat…“ (el-Bekara: 43)
Allah, dž.š., nikada nije spomenuo namaz zajedno sa nekim drugim farzom (obavezom), a da ga njemu nije pretpostavio, tj. da nije prvo spomenuo namaz, a potom ostale propise!
Namaz se u Kur’anu, a.š., spominje kao preteča svim dobrim djelima, kao i svršetkom svih dobrih djela, što se da primjetiti u suri ”el-Mu’minun”, ili u suri ”el-Me’aridž”.
Kako da ostavimo posao zbog namaza?!
Pa i “posao je ibadet”!?
U predajama se spominje: „Robu će biti uskraćena opskrba zbog grijeha kojeg čini“ – tako da je nesreća osobe koja ne obavlja namaz – slaba nafaka i gubljenje prava na berićet u imetku!
Da bude stvar još gora, kada pozoveš neke ljude da stopiraju s poslom, kako bi obavili namaz, i odazvali se pozivu muezzina, na licima im se odmah pojave znaci nezadovoljstva. Kako da ostavimo posao zbog namaza?! Pa i “posao je ibadet”!!! Ovo je fraza koja je toliko proširena, razglašena i rabljena, tako da se danas na njoj odgajaju naša djeca, s njome zrijevaju naši ljudi, a niti je kur’anski ajet, a niti hadis Muhammeda, s.a.w.s., već upotrijebljena u ovome sklopu, biva vrlo nezrelom i odbojnom!
Posao koji odvraća od Allaha, dž.š., i od izvršavanja Njegovih obaveza je uistinu ibadet, ali, ibadet i robovanje šejtanu i dunjaluku! Poslanik, s.a.v.s., kaže: „Propao je rob dinara, i propao je rob dirhema.“ Ovo je staza današnjeg “savremenog” muslimana!? Allah, dž.š., kaže: „… oni koji vjeru svoju za igru i zabavu uzimaju, i koje je život na ovom svijetu obmanuo …“ (el-En’am: 70)
Gore navedena fraza „posao je ibadet“ (molitva, robovanje Bogu) je sekularistički „biser“ kojeg je u stanju okačiti o vrat samo onaj koji neće da iskaže nužno poštovanje prema Allahu, dž.š.; poštovanje koje On, dž.š., samo i jedino zaslužuje.
Da je dozvoljeno ostaviti namaz zbog nečega što je “preče” od njega, najpreče bi onda bilo da namaz odloži borac na Allahovom putu – mudžahid, koji se bori protivu neprijatelja, u jeku svoje borbe, ali, i pored teška stanja u kojem se nalazi, Allah, dž.š., mu nije dao izgovora za ostavljanje namaza, već mu je u takvoj okolnosti propisao “salatul-hawf” (namaz u trenucima straha)! Allah, dž.š., kaže: „Kada ti budeš među njima, i s njima budeš obavljao namaz, neka jedna grupa s tobom klanja i neka svoje oružje uzmu, i dok budu na sedždi, neka drugi budu iza vas, a onda neka dođe grupa koja nije klanjala i neka s tobom klanjaju, ali neka drže oružje svoje i neka oprezni budu! Nevjernici jedva čekaju da vi zanemarite oružje i oruđe vaše, pa da na vas svi odjednom navale! A ako vam bude smetala kiša ili budete bolesni, nije vam grijeh oružje svoje odložiti, s time da oprezni budete! Allah je doista nevjernicima sramnu patnju pripremio & A kada namaz završite, Allaha spominjite stojeći, i sjedeći, i ležeći. A kada budete sigurni, namaz obavljajte u potpunosti, jer namaz je propisan vjernicima u određenim vremenskim intervalima.“ (el-Nisa: 102)
Također i bolesnik, kojeg je bolest iznurila, nije pošteđen obavljanja namaza, i namaz ostaje njegova lična i konstantna obaveza, i obaviće ga, tj. klanjaće na način koji mu je najlakši, i onako kako bude u mogućnosti. Ne može se zamisliti čovjek – musliman, koji ne obavlja namaz! To je nešto veoma apsurdno, neprirodno, osim u slučaju žene koja ima mjesečno pranje (menstruaciju), ili se porodila pa ima poslijeporođajno pranje (nifas), dok u suprotnom insan – musliman, nema nikakva opravdanja za svoje neobavljanje namaza!!!
Namaz ne sputava čovjeka od životnih aktivnosti
Namaz ne sputava čovjeka, niti ga lišava njegove slobode! Čovjek je slobodan kada je u pitanju njegova privatnost, poput toga hoće li nešto jesti ili ne, hoće li spavati ili ne, hoće li negdje putovati ili ne, kupovati, prodavati … ali je sva ta sloboda određena i ograničena Božjim zakonom, i granicama Njegovog Šerijata.
Ti imaš potpuno pravo na pauzu u toku svog radnog vremena koju bi po pravilu proveo u nekom mesdžidu uz malu relaksaciju, psiho – fizički odmor, kako bi kasnije nastavio posao, svježijim, odmornijim, potpomognutim Božjom pomoći, kako bi uspješno završio započeti posao.
Tvoje potpuno pravo je to da ti niko ne može uskratiti povođenje za Božijim odredbama koje je Allah, dž.š., odredio radi sreće na obadva svijeta. Imaš potpuno pravo nepokoriti se – bilo kakva snaga da je u pitanju – sve dok se ista suprostavlja slovu šerijata!!!
Slobodan si da govoriš o čemu hoćeš, da radiš ono što voliš, da pišeš o nečemu što ti je zanimljivo, ali sve uz uslov da ne pređeš Bogom dozvoljene granice, te da tim svojim postupkom ne ugroziš sebe, ili ljude oko sebe. Ovo je ono što Islam brani, i na šta neprestano opominje.
Namaz nije samo opće dozvoljena stvar!
Namaz nije opće dozvoljena stvar – ko hoće neka ga obavlja, a ko neće neka ga ne obavlja. Naprotiv, namaz je stroga dužnost i obaveza koja ima svoje određeno vrijeme, specifičan način obavljanja, zasebne načine i zacrtan put, i niko nema pravo dodavati mu nešto ili pak nešto oduzimati od njega.
Namaz je poput zalogaja koji se meće u usta, a ne u uho, ili poput vazduha koji u naša pluća ulazi preko usta i nosa, a ne preko prstiju, s toga ako imaš ikakva uticaja na rad tvoga srca, ili na rad tvojih pluća, onda imaš i pravo uticaja na odgađanje ili sprovođenje tvoga namaza?!
Namaz je poput tvog obavljanja domaćeg zadatka, ili izvršenja zadužena posla, ili poput trgovine ako si trgovac. Ako ustraješ u svome poslu i izvršiš preuzete zadatke steći ćeš na kraju mjeseca svoju platu, i svoj džep ćeš napuniti novcem, ali ako budeš odsustvovao s posla, i svoje zadaće ne budeš izvršvao, od tvoje plate će biti oduzeto shodno tvojim izostancima s posla ili pak same nestručnosti, tako da će propasti ono što si mislio zaraditi.
Nekada neke opšte dozvoljene stvari (mubah) mogu biti kobne po tebe. Zar ne vidiš kada bi nakon ponoći uzeo kasetofon i pojačao ga do kraja, ili pak da počneš pjevati, iz sveg glasa, poslije ponoći – komšije će se uznemiriti, neki će te kuditi, neki će ti pokucati na vrata moleći te da stišaš glas, a neki će te prijaviti policiji. Zar nije slušanje kasetofona opšte dozvoljena stvar, to jest da slušaš šta hoćeš, koliko hoćeš, i gdje hoćeš, ali, da li si se zapitao, zašto je tvoja sloboda po ovim pitanjima ograničena.
Odgovor: Sve je to određeno posebnim zakonom kojeg ne smiješ prelaziti, pa kako se tek trebamo odnositi prema zakonima koje je Allah dž.š. propisao svojim robovima, onima koji su povjerovali u Njega, koji su zadovoljni vjerom koju im je On odabrao, i Njegovim šerijatom, pa, da li su oni slobodni po pitanju robovanja Njemu, obavljanja namaza, ili ograničeni Njegovim naredbama koje se moraju sprovesti!?
Namaz je neizostavni i obavezni dio našega života!
Da, namaz je neizostavni i obavezni dio našega života, kao što je hrana ili piće. Hrana i piće su osnova našeg materijalnog bivstvovanja, dok je namaz baza našeg psihičkog i duhovnog opstanka. On uzdiže na velike stepene osobu koja ga obavlja, i čini da se ta osoba postavlja u svim životnim situacijama isto kao kada je u trenucima stajanja pred svojim Gospodarom u namazu!
Namaz je ono što odvaja vjeru od nevjere, iman od kufra, dobro od zla! Svima nam je poznat hadis: „Neobavljanje namaza je između nevjere (kufra) i vjere (imana)!“
Kakve koristi ima Islam od muslimana koji se neodgovorno odnosi prema njegovim naredbama ili zabranama?! Zar ta nije osoba poput djeteta koje je neposlušno roditeljima – od njih je rodom i porijeklom, ali im kontrira ponašanjem?! Zar se treba nadati dobru od osobe koja sama sebi ne želi dobro?! Ne želimo da muslimani budu poput riječna mulja da se broje milionima, a dobre među njima da brojimo na prste! Zar jedan puni metak, kada je borba sa neprijateljem u pitanju, nije bolji od stotine praznih čaura!? Zar šator održavaju uspravnim hiljade malih kočića sa strane, ili onaj glavni stub u sredini na kojemu leži sva nosivost, a dobro znamo da je namaz glavni stub Islama!!!
Namaz predstavlja neizostavni dio vjerničkog života, jer je on taj koji skladnim čini naše ponašanje i moral, koji je poput ogromne brane kada smo u pitanju mi i naši grijesi!
Namaz je taj koji nas odvraća od razvrata i nemorala. Kako će griješiti onaj koji bude svjestan toga da će se, kroz veoma kratko vrijeme, naći pred svojim Stvoriteljem dželle ve ‘ala, i koji zna da ga tamo nema kuda ići nečista srca, nečistih ustiju, ruku i nogu!
Izvadak iz djela: „Zašto klanjati“,
Šejh Muhammed b. Isma’il el-Mukaddem
Odgovor priredio: Sead ef. Jasavić, prof.fikha
Vidi manjeDa li je dozvoljeno obilježavati novu godinu zajedničkim ibadetima?
Muslimani imaju dva godišnja praznika, dva Bajrama: Kurbanski i Hadžijski bajram. Također, petak se smatra sedmičnim praznikom koji ima mnoge odlike u odnosu na druge dane. Obilježavanje Nove godine bila je nepoznanica prvim i najboljim generacijama ovog ummeta. U osnovi, nema sumnje da je proslavljviše
Muslimani imaju dva godišnja praznika, dva Bajrama: Kurbanski i Hadžijski bajram. Također, petak se smatra sedmičnim praznikom koji ima mnoge odlike u odnosu na druge dane.
Obilježavanje Nove godine bila je nepoznanica prvim i najboljim generacijama ovog ummeta. U osnovi, nema sumnje da je proslavljanje Nove godine novotarija i stvar koja se eksplicitno vezuje za nevjernike.
Na osnovu spomenutog, bilo kakvo učestvovanje u proslavljanju Nove godine je zabranjeno, pa makar to bilo s nečim što u osnovi ima utemeljenja u vjeri.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao je: “Ko oponaša jedan narod, njemu i pripada.” (Ebu Davud, od Ibn Omera, radijallahu anhu, a vjerodostojnim ga je ocijenio šejh Albani u više svojih djela)
Ako bi neko upitao: “Kako to da sprečavate činjenje dobrog djela?”, na to ćemo dati sljedeći odgovor:
Da bi djelo bilo primljeno kod Gospodara, treba da bude učinjeno isključivo radi Allaha i da bude u skladu sa sunnetom Allahovog Poslanika, a pod tim se podrazumijeva, između ostalog, da bude učinjeno u vremenu i na način koji je pojasnio Allahov Poslanik, što nije slučaj sa spomenutim ibadetima.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Ko uvede u ovu našu vjeru ono što nije od nje, to će biti odbijeno i to se ne prihvata.” (Buhari i Muslim, od Aiše, radijallahu anha)
Kada bi neko, želeći da bude “bolji musliman” od drugih, svjesno klanjao pet rekata podnevskih farza, mi bismo kazali da je to neispravno, iako, po nečijem rezonovanju, to ne treba sprečavati jer je to u osnovi dodatni hajr?!
U osnovi, noćni namaz, odlazak na umru, veoma su vrijedni ibadeti ako se čine tokom godine bez preciziranja dana, ali ih vremenski vezivati samo za noć u kojoj se obilježava Nova godina, to je stvar za koju se minimalno može kazati da je novotarija.
Ako je Allahov Poslanik zabranio da se noć uoči petka izdvaja posebnim ibadetima noćnog namaza i posta, pa da to bude zabranjeno u noći koju nevjernici obilježavaju kao praznik i koja je prepoznatljiva po mnoštvu grijeha, mnogo je prioritetnije.
Rekao je Allahov Poslanik: “Nemojte izdvajati noć uoči petka noćnim namazom u odnosu na druge noći i nemojte postom izdvajati petak u odnosu na druge dane, osim ako se radi o postu koji neko redovno posti.” (Muslim, od Ebu Hurejre, radijallahu anhu)
Kazao je imam Nevevi: “Ovaj hadis jasno ukazuje na zabranu izdvajanja noći uoči petka posebnim namazom u odnosu na druge večeri, a isto tako i na zabranu da se dan petak izdvoji postom u odnosu na druge dane, i to je pitanje u pogledu kojeg učenjaci imaju jednoglasan stav da je pokuđeno. Ovaj hadis učenjaci uzimaju za dokaz pokuđenosti novotarskog namaza koji se zove “regaib”. Allah ubio onoga ko ga je izmislio, doista je to jedna odvratna novotarija, zasnovana na neznanju i zabludi, prepuna jasnih prekršaja.” (Šerh Sahihu Muslim, 8/20)
A Allah najbolje zna!
Odgovorio: Pezić Elvedin
Vidi manjeDa li žena može obavljati namaz u odjeći na koju je dijete dojenče bljucnulo?
Što se tiče prvog dijela vašeg pitanja; da li je tečnost koju bljucne dijete čista ili ne, kažemo: Tačno je da tečnost koju povrati velika osoba a tako i dijete nije nečista. U šerijatskim argumentima ne nalazimo validan dokaz koji jasno i nedvosmisleno ukazuje da je to nečisto. U osnovi svaka stvarviše
Što se tiče prvog dijela vašeg pitanja; da li je tečnost koju bljucne dijete čista ili ne, kažemo: Tačno je da tečnost koju povrati velika osoba a tako i dijete nije nečista.
U šerijatskim argumentima ne nalazimo validan dokaz koji jasno i nedvosmisleno ukazuje da je to nečisto. U osnovi svaka stvar je čista sve dok se validnim dokazom ne potvrdi nečistoća. To što je tečnost povračanja odbojna za ljudsku dušu i što ima neugodan miris nije dovoljan razlog da bi se za nju kazalo da je nečista.
Spomenuta stvar (povraćanje i bljuckanje) je nešto što se veoma često dešava, tako da je to bilo nečisto i da je to Allahov Poslanik pojasnio to bi bilo preneseno i zabilježeno u vjerodostojnim predajama.
Da, postoje određeni hadis koji ukazuju da je tečnost povraćanja nečista, ali je vjerodostojnost spomenutih hadisa upitna. Do te mjere da su neki učenjaci spomenuli konsenzus hadiskiheksparata u pogledu ocjene spomenutih hadisa slabim i neprihvatljivim.
Spomenuti hadis glasi: „O Ammare, znaj da je odjeću obavezno oprati od petero: izmeta, mokrača, povračanja, krv i sperme.“
Imam Bejheki je kazao za spomenuti hadis da nema nikakvog utemeljenja.
Poznati hadiskiekspet, hafiz Ibn Hadžer spomenuti hadis ocijenio je slabim.
Šejh Albani je kazao za njega da je žestoko slab-daifdžiden.
Treba naglasiti, da je većina islamskih učenjaka tečnost povraćanja smatrala nečistom. Ovo spominjemo iz razloga da se insan ne iznenadi kada čuje informaciju o tome ili kada vidi da neko praktikuje to mišljenje.
Spomenuta stvar, odabir mišljenja da tečnost povraćanja nije nečista, nikako ne znači da to ne treba uklonuti sa odjeća, ali govorimo o propisu i o onome što proizilazi iz toga. Jer ako kažemo da je to nečisto onda ga je obaveza uklonuti, i ako bi kao takvo bilo na odjeći onaj ko bi klanjao u takvoj odjeći svjesno njegov namaz bi bio neispravan, za razliku od stava da to nije nečisto, a što ne isključuje njegovo uklanjanje sa odjeće.
Što se tiče prekidanja namaza zbog plača djeteta;
Prvo, ako se desi da dijete počne da plače u toku namaza, a nalazi se u neposrednoj blizini majke, nema smetnje da ga majka ili otac uzmu u naručje kako bi ga smirili i da tako nastavi klanjati.
Allahov Poslanik je predvodio ljude u obaveznom (farz) namazu a tokom cijelog namaza nosi je u naručju svoju unuku Umamu, r.a., pa kada bi otišao na sedždu i ruku spustio bih je na zemlju a kada bi se vraćao na kujam uzimao bi je ponovno i držao u naručju. (Buharija i Muslim)
Ako je dijete koje plače dalje od majke, i ako se radi o dobrovoljnom namazu, stvar je mnogo lakša. I nema smetnje ako bi majka prekinula namaz s ciljem da ušuti dijete.
Ako se radi o obaveznom namazu, tada je stvar ozbiljnija, ali opet to ne isključuje opciju prekidanja namaza. Ako će plakane djeteta smetati džematu, ili ako se roditelj boji da bi nešto moglo da našteti djetetu onda nema smatnje da se prekine i farz namaz i da se ušuti dijete. Iako treba napomenuti da je strogo zabranjeno prekidati namaza bez validnog razloga. Tako da ako bi žena klanjala kod kuće, i čula plakanedijeteta, sigurna da mu ništa nije naštetilo, tada neće prekidati namaz, već će ga upotpuniti bez oduživanja sa namazom.
Napomena:
Roditelji bi prije namaza trebali da se maksimalno potrude da poduzmu sve neophodne korake kako dijete u toku namaza ne bi plakalo, ali ako se uz sve poduzete mjere desi da dijete plače, i da time ometa džemat, ili se roditelj boji da je se dijetu desilo nešto, tada nema smetnje da prekine namaza i da ga smiri.
Allah najbolje zna.
Odgovorio: Pezić Elvedin
Vidi manjeDa li se u bilo kojem segmentu namaz muškarca razlikuje od namaza žene?
Tačno je da ne postoji razlika u načinu obavljanja namaza muškarca i načinu obavljanja namaza žene. Hadisi koji govore o načinu obavljanja namaza općenitog su karaktera i kao takvi obuhvataju namaz muškarca i žene. Allahov Poslanik je kazao: “Klanjajte onako kako ste mene vidjeli da klanjam.” (Buharviše
Tačno je da ne postoji razlika u načinu obavljanja namaza muškarca i načinu obavljanja namaza žene.
Hadisi koji govore o načinu obavljanja namaza općenitog su karaktera i kao takvi obuhvataju namaz muškarca i žene. Allahov Poslanik je kazao: “Klanjajte onako kako ste mene vidjeli da klanjam.” (Buhari i Muslim od Malika b. Huvejrisa) Ovaj hadis, kao što se odnosi na muškarce, isto tako se odnosi i na žene.
Ne postoji nijedan vjerodostojan hadis koji potvrđuje postojanje razlike u načinu obavljanja namaza muškarca i namaza žene.
Mnogi učenjaci, među kojima i učenjaci sve četiri pravne škole, spomenuli su da u nekim segmentima namaza postoji razlika između namaza muškarca i namaza žene, ali je to samo njihov trud –idžtihad koji nije zasnovan na vjerodostojnom argumentu.
Da je postojala razlika između namaza muškarca i namaza žene, Allahov Poslanik bi to pojasnio, i to bi do nas bilo preneseno, pošto je namaz ibadet koji se toliko često ponavlja, tako da je nemoguće da je ta razlika postojala i da nije pojašnjena od strane Poslanika i da nije prenesena od njega.
Što se tiče načina sjedenja u namazu, u osnovi, ni tu ne postoji razlika između namaza muškarca i namaza žene.
Onako kako je propisano da sjedi muškarac, tako isto propisano je da sjedi i žena.
Kako oni koji čitaju ovaj odgovor ne bi bili zbunjeni, treba spomenuti da su imami četiri pravne škole smatrali da postoji razlika između namaza muškarca i žene. To je ono ka čemu ih je odveo njihov trud –idžtihad sve u želji da bi ljudima ukazali na istinu.
Preferiranje nekog drugog mišljenja ni u kojem slučaju ne znači da je čovjek pametniji i bolji od imama četiri pravne škole, već znači traganje za istinom, kao i istinsko slijeđenje njihovih smjernica jer je svaki od četiri imama pozivao ljude da slijede njihovo mišljenje sve dok je ono u skladu s dokazima, a kada se ispostavi da je njihov stav u koliziji s dokazima, tada se daje prednost dokazu nad njihovim govorom.
Imam Ibn Hazm– kao i mnogi učenjaci poznati kao istraživači mezheba, ali i mnogi alimi današnjice – smatrao je da ne postoji razlika u pogledu načina obavljanja namaza između muškarca i žene.
Smatram, a Allah najbolje zna, da je stav imama Ibn Hazma prioritetniji i da su dokazi kojima je argumentirao svoj stav jači od dokaza onih koji su smatrali da postoji razlika između muškaraca i žena u načinu obavljanja namaza.
Nepostojanje razlike između namaza muškarca i žene zasniva se na dva velika temelja:
Prvi, općenitosti riječi Allahovog Poslanika: “Klanjajte kao što ste vidjeli da ja klanjam.” Ovaj je hadis općeg karaktera i obuhvata i žene i muškarce u svakom pitanju namaza.
Drugi, nepostojanje validnih dokaza koji ukazuju na razliku namaza muškarca i žene, a poznato je opće pravilo: “Muškarci i žene u osnovi se ne razlikuju u pitanjima vjere osim ako postoji poseban argument koji izuzima jednu od dvije skupine.”
Kako se sjedi u namazu?
Ako je u pitanju namaz s jednim sjedenjem, kao što su sabahski farzi ili sabahski sunneti, ili bilo koji drugi dvorekatni namazi, propisano je da se sjedne na lijevo stopalo koje je položeno na zemlju, a desno stopalo će biti uzdignuto, podvijenih prstiju u pravcu kible.
Što se tiče namaza u kojima imamo dva sjedenja, kao što su podnevski ili ikindijski farzi, klanjač će na prvom sjedenju nakon dva rekata sjediti kako je prethodno pojašnjeno, a na drugom sjedenju će sjediti na način da će lijevu butinu (kuk) spustiti na zemlju, a lijevo će stopalo gurnuti ka desnoj nozi, tako da lijevo stopalo bude na zemlji ispod desne potkoljenice.
Stopalo desne noge može da bude ispravljeno, identično načinu na prvom sjedenju, i to je najčešći vid kako je sjedio Allahov Poslanik na sjedenju u namazima koji su četverorekatni ili trorekatni, oni koji imaju dva sjedenja.
Ponekad bi Allahov Poslanik sjedio tako da bi oba stopala isturio na desnu stranu.
To je onaj način koji kod nas praktikuju žene, kada je u pitanju desno stopalo, s tim što kod nas žene i dalje ostaju da sjede na lijevom stopalu, što je način koji nije zabilježen u sunnetu, barem koliko je meni poznato.
(O načinima sjedenja u namazu detaljnije pogledati knjigu uvaženog šejha Safeta Kuduzovića, “Svojstva Poslanikovog namaza, od abdesta do zikra”)
Napomena: Zadnje sjedenje u namazu je sastavni dio namaza, dok je sam način sjedenja u namazu pohvalna stvar, što znači da bilo kako da sjedne klanjač, njegov bi namaz bio validan, a svakako da je najbolje da sjedne onako kao je sjedio Allahov Poslanik.
(Praktično pokazivanje sjedenja u namazu možete pogledatina ovom linku: http://www.youtube.com/watch?v=Q62qvY1fvjY )
A Allah najbolje zna!
Odgovorio: Pezić Elvedin
Vidi manjeU kakvom je položaju čovjek koji iz neznanja obavi namaz prije nego što nastupi njegovo vrijeme?
Ukoliko se dogodi da čovjek obavi farz-namaz prije nego što nastupi namasko vrijeme, to mu se ne računa kao obavezni namaz jer je Allah, dželle šanuhu, rekao: “…jer vjernicima je propisano u određeno vrijeme namaz obavljati” (en-Nisa, 103). U hadisu koji je zabilježio imam el-Buhari stoji da je Allaviše
Ukoliko se dogodi da čovjek obavi farz-namaz prije nego što nastupi namasko vrijeme, to mu se ne računa kao obavezni namaz jer je Allah, dželle šanuhu, rekao: “…jer vjernicima je propisano u određeno vrijeme namaz obavljati” (en-Nisa, 103). U hadisu koji je zabilježio imam el-Buhari stoji da je Allahov Poslanik, ﷺ, rekao: “Podne-namaz nastupa kad sunce pređe zenit…”, pri čemu je objasnio početak i kraj namaskih vremena. Onom ko neki farz-namaz obavi prije nastupanja vremena računa se da je obavio nafilu i imat će za to sevap, ali mora taj namaz ponoviti nakon što nastupi njegovo vrijeme. A Allah najbolje zna.
Šejh Muhammed b. Usejmin
Vidi manjeMogu li klanjati farz namaz prilikom izlaska sunca?
Uvaženi brate u vjeri, pitanje koje ste vi postavili jedno je od čestih pitanja koja se postavljaju učenima. Nažalost, mnogo je onih koji imaju pogrešna ubjeđenja u pogledu ovog pitanja, pa smatraju da osoba koja se probudi u vremenu kada sunce izlazi ne smije da klanja dok sunce ne odskoči od horizviše
Uvaženi brate u vjeri, pitanje koje ste vi postavili jedno je od čestih pitanja koja se postavljaju učenima. Nažalost, mnogo je onih koji imaju pogrešna ubjeđenja u pogledu ovog pitanja, pa smatraju da osoba koja se probudi u vremenu kada sunce izlazi ne smije da klanja dok sunce ne odskoči od horizonta, jer su čuli kako je to vrijeme u kojem nije dozvoljeno klanjati.
Međutim, tačno je sljedeće: ako se čovjeku desi da prespava namaz, nakon što je poduzeo sve što je u njegovoj mogućnosti da ustane na vrijeme, ili ako zaboravi da klanja namaz, on će ga klanjati kada se probudi ili kada se sjeti, ako je u pitanju zaborav, bez obzira o kojem se vremenu radilo.
Dokaz za to jesu riječi Allahovog Poslanika: “Ko zaboravi (klanjati) namaz, ili ga prespava, iskup za to je da ga klanja onda kada se sjeti.” (Muslim)
U drugoj predaji zabilježeno je da je Allahov Poslanik kazao: “Onaj ko zaboravi namaz, neka ga klanja onda kada se sjeti, drugog iskupa za to nema.” (Buhari i Muslim)
Na osnovu spomenutih hadisa, veliki broj učenjaka, od kojih su učenjaci tri pravne škole, smatrao je obaveznim klanjanje zaboravljenog i prespavanog namaza onda kada ga se čovjek sjeti, bez odgađanja i bez obzira o kojem se vremenu radilo.
Što se tiče nejasnoće koju smo spomenuli na početku, da su ljudi čuli da je u tom vremenu zabranjeno klanjati, ona je nastala kao plod neispravnog shvatanja hadisa u kojima se zabranjuje klanjanje nafile – dobrovoljnog namaza u periodu izlaska sunca pa sve dok sunce ne odskoči od horizonta.
Hadisi o toj zabrani su vjerodostojni, zabilježeni u hadiskim zbirkama imama Buharija i Muslima, ali se odnose samo na zabranu klanjanje opće nafila, a nikako na klanjanje obaveznih namaza koje je čovjek zaboravio ili prespavao.
Prema ispravnom mišljenju, a to je stav šafijske pravne škole i mnogih učenjaka današnjice, ova se zabrana ne odnosi ni na namaze s povodom, kao što je klanjanje dva rekata tehijjetul-mesdžida ili dva rekata nakon obavljenog tavafa, već se eksplicitno odnosi na klanjanje opće nafile. Imajući u vidu da se ova zabrana ne odnosi na dobrovoljni namaz s povodom, onda je prioritetnije da se ne odnosi na obavezni farz-namaz.
A Allah najbolje zna!
Odgovorio: Elvedin Pezić
Vidi manjeDa li mi je dozvoljeno raditi kao policajac?
Alejkum selam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Bismillah, ves-salatu ves-selamu ala resulillah… Rad u policiji će nakada biti dozvoljen, a nekada će biti zabranjen (shodno mjestu, vremenu, osobi itd.). Ako se toga posla prihvati neko ko je čvrst, jak i snažan (el-kavijj), siguran, iskren i povjerljivviše
Alejkum selam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Bismillah, ves-salatu ves-selamu ala resulillah…
Rad u policiji će nakada biti dozvoljen, a nekada će biti zabranjen (shodno mjestu, vremenu, osobi itd.). Ako se toga posla prihvati neko ko je čvrst, jak i snažan (el-kavijj), siguran, iskren i povjerljiv u pitanjima dina i dunjaluka (el-emin), za nadati se je da se putem takvog čovjeka mogu ostvariti razna dobra i interesi ljudstva poput pomaganja mazluma – unesrećenog i potlačenog, stajanje na put zalimu – nasilniku, kriminalcu, tlačitelju, sprječavanje ili uklanjanje zla, ili pak njegovo umanjenje itd. Čovjek koji radi u policiji mora se strogo paziti od toga da ne bude zaštitnik i pomagač kriminalnim grupama ili pojedincima, i da ne bude tlačitelj nevinih ljudi. Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., kaže: „Ako će muslimani imati koristi od čovjeka-vojnika (džundi), a isti on je u stanju biti od takve koristi, ne treba mu da izbjegava taj posao, zbog nečega što nije veći interes muslimanima od toga!“ (Pogledaj: Medžmu’ul-Fetava, 28/26.)
Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., kaže: „Čovjeku nije dozvoljeno da bude pomagač u zulumu – nasilju i kriminalu. Međusobno potpomaganje se dijeli na dvije vrste:
1. Potpomaganje u dobročinstvu i bogobojaznosti, poput džihada – borbe na Allahovom, dž.š., putu, uspostavi šeri’atskih kazni i propisa, vraćanju tuđih prava onima kojima su prava otuđena i uzeta, sve ovo spada u ono što nam je Allah, dž.š., i Njegov Poslanik, s.a.w.s., naredio, a ko se ustegne od ovih poslova iz bojazni da ne bude jedan od pomagača zulumćara i kriminalaca – nekada će izostaviti nešto što mu je farzi-ajn (lična obaveza), a nekada nešto što je farzi-kifaje (kolektivna obaveza) – umišljajući da će na taj način biti bogobojazan, a često puta se strah i kukavičluk miješaju sa bogobojaznošću, jer se oba temelje na odustajanju i povlačenju!
2. Potpomaganje u grijehu i neprijateljstvu poput potpomaganja u oduzimanju nevinog života i u prolijevanju nedužne krvi, ili u bespravnom oduzimanju tuđeg imetka, ili u udaranju nekoga ko to ne zaslužuje i sl., ovo je ono što je Allah, dž.š., zabranio i Njegov Poslanik, s.a.w.s..
Ako se ljudima imovina oduzima nepravedno, i bude teško vratiti je pravom vlasniku kao što je slučaj sa brojnom državnom imovinom i parama – pomoći da se taj imetak utroši na ono u čemu je korist muslimana poput izgradnje tvrđava, izdržavanja vojske i sl., sve to spada u kategoriju potpomaganja u dobročinstvu i bogobojaznosti.
Obaveza vladara (države), kada je takva vrsta imetka u pitanju – ako se ne zna pravi vlasnik i nemoguće mu ga je vratiti, niti njegovim nasljednicima – obaveza je taj imetak utrošiti, uz pokajanje i tevbu ako je vladar (ili neko drugi), zulumćar, na ono u čemu je opšta korist i interes muslimana, i ovo je stav većine uleme poput Malika, Ebu Hanife, Ahmeda, i ovo se bilježi od velikog broja ashaba, i na to nas upućuju šeri’atski dokazi, kako je o tome govoreno na drugim mjestima. Ako je neko drugi nepravedno postupao s tuđim imetkom – obaveza je (sadašnjim vlastima) da sa imetkom postupe na prethodno pojašnjen način. Ako se vladar (vlast) usteže od takvog postupanja s državnim imetkom, onda pomoći da se taj imetak vrati njegovim vlasnicima je preče nego li ga ostaviti u vlasništvu onoga ko će da ga izgubi i umjesto da ga utroši na njegove vlasnike i muslimane vlast-vladar ga spiska i potroši na nešto drugo. Šeri’at se bazira na ajetu: „Allaha se bojte kol’ko možete!“, što nam pobliže pojašnjava ajet: „Allaha se iskreno bojte!“, kao i na riječima Allahovog Poslanika, s.a.w.s., koji kaže: „Kada vam nešto naredim to izvršite onoliko kol’ko ste u stanju i mogućnosti!“ (Muttefekun ‘alejh)
Obaveza je ostvarivanje dobra i koristi i njihovo upotpunjenje, uz anuliranje zla i šteta kao i njihovo umanjenje, pa ako dođu u suprotnost jedno s drugim, veća korist i dobrobit će se ostvariti tako što će se ispustiti manja, i veće zlo će se otkloniti tako što će se počiniti ono koje je manje.
Pomogao je u grijehu i neprijateljstvu onaj ko je u zulmu pomogao zalima – silnika, zulumćara, kriminalca, a što se tiče onoga ko pomaže mazluma – onoga kome je nasilje učinjeno, umanjujući mu učinjenu nepravdu – takav je zastupnik mazluma-nevoljnika, a ne zastupnik zalima-silnika, u rangu onoga koji mu daje zajam ili je opunomoćenik u nošenju njegovog imetka zulumćaru poput staratelja jetima-siročeta, ili nadzornika vakufa – ako zalim (silnik) bude tražio od njega novac – pa se potrudi da ga odbije od sebe tako što će dati manje novca njemu ili nekom drugom, nakon maksimalnog napora da se od njega sačuva, takva osoba je dobročinitelj koji se ne smiju ni na koji način dirati! (ma ‘alel-muhsinine min sebil!).“ (Pogledaj: el-Sijasa el-Šer’ijja, 1/66.; Medžmu’ul-Fetava, 28/283.)
Pogledaj:
http://fatwa.islamweb.net/fatwa/index.php?page=showfatwa&Option=FatwaId&Id=119041
Hafiz Ibnul-Kajjim el-Dževzijje rhm., kaže:
فصل إذا عرف هذا فالطرق التي تتضمن نفع المسلمين والذب عن الدين ونصر المظلومين وإغاثة الملهوفين ومعارضة المحتالين بالباطل ليدحضوا به الحق من أنفع الطرق وأجلها علما وعملا وتعليما فيجوز للرجل أن يظهر قولا أو فعلا مقصوده به مقصود صالح – وإن ظن الناس أنه قصد به غير ما قصد به – إذا كان فيه مصلحة دينية – مثل: دفع ظلم عن نفسه أو عن مسلم أو معاهد أو نصرة حق أو إبطال باطل من حيلة محرمة أو غيرها – أو دفع الكفار عن المسلمين – أو التوصل إلى تنفيذ أمر الله تعالى ورسوله – فكل هذه طرق جائزة أو مستحبة أو واجبة!
وإنما المحرم : أن يقصد بالعقود الشرعية غير ما شرعت له فيصير مخادعا لله فهذا مخادع لله ورسوله وذلك مخادع للكفار والفجار والظلمة وأرباب المكر والاحتيال فبين هذا الخداع وذاك الخداع من الفرق كما بين البر والإثم والعدل والظلم والطاعة والمعصية فأين من قصده إظهار دين الله تعالى ونصر المظلوم وكسر الظالم إلى من قصده ضد ذلك.
“Načini i metode (turuk) koje u sebi sadrže interes i korist po muslimane, kao i odbranu vjere, te pomaganje potlačenih i unesrećenih, kao i borbu i suprostavljanje protivu onih koji se pokvarenim lukavštinama i varkama bave kako bi hakk nečiji uzurpirali – su jedni od najboljih načina i metoda, koje je najvrijednije poznavati, po njima raditi, kao i druge njima podučavati!
Dozvoljeno je čovjeku da ispolji određene riječi ili djelo – pod uslovom da pri tome ima dobre namjere i cilj, pa makar i mislili ostali da je on htio nešto drugo mimo onoga što je naumio – ako se u tome nalazi interes vjere i dina, poput:
-otklanjanja zuluma i nasilja od sebe,
-otklanjanja zuluma i nasilja od muslimana,
-otklanjanja zuluma i nasilja od mu’ahida (nevjernika pod ugovorom),
-pomaganja hakka i istine,
-uklanjanja batila i laži poput raznih hila i spletki koje su zabranjene i haram,
-odbrane muslimana od nevjernika ili
-radi ispunjenja Allahovog, dž.š., i Poslanikovog emera.
Navedene metode, načini ili sredstva mogu biti:
-Dozvoljene (dža’iz).
-Pohvaljene (mustehabb).
-Obavezne (vadžib).
Ono što je zabranjeno, i što je haram, jeste to: kada čovjek ima za cilj – izvjesnim pravnim ugovorima – nešto sasvim drugo mimo onoga za što su ti ugovori i namijenjeni – postajući tako jednim od onih koji varaju Allaha! Ta osoba je ona koja želi varati Allaha i Njegova Poslanika, s.a.w.s. – dok je prethodno spomenuta osoba ona koja vara: nevjernike (kuffar), griješnike (fudždžar), nasilnike (zalemeh), spletkaroše i prevarante (erbabul-mekri vel-ihtijal)!
Razlika između ovakve vrste varanja i prethodno spomenutog varanja je razlika kao između dobra i zla, pravde i nepravde, pokornosti i grijeha! Kako da se poistovjete ljudi koji imaju za cilj ispoljavanje Allahove, dž.š., vjere, pomaganje potlačenih, i lomljenje nasilnika i zulumćara sa onima koji imaju za cilj nešto sasvim suprotno!“ (Pogledaj: “Igasetul-Lehfan fi Mesajidiš-Šejtan”, 2/94-95.)
Na osnovu svega navedenog, dozvoljeno je studirati i baviti se poslom policajca, nebitno je li islamska ili neislamska država u pitanju, sve dok se ima za cilj pomaganje dobra, istine i pravde kao i borba protivu zla, kriminala i nepravde, i ako se to ne može ostvariti osim uz brijanje brade onda je dozvoljeno počiniti manje zlo – obrijati bradu npr., radi uklanjanja većega zla – droge, ubistava, krađa, tuča itd., a Allah, dž.š., najbolje zna.
p.s.: obavljanje namaza je uslov u dozvoljenosti kako ovog tako i bilo kojeg drugog posla, i nema opravdanja za neobavljanje namaza, nebitno koji posao bio u pitanju!
Odgovor priredio: Sead ef. Jasavić, prof.fikha
Vidi manjePropis skraćivanja namaza?
Kada musliman otputuje na određeno mjesto radi posla, učenja i sl., i planira duži boravak u tom mjestu, tretirat će se kao domaći stanovnik. Upotpunjavat će farzove klanjajući ih u propisanom vremenu, a pohvalno mu je klanjati i sunnete. Ako ima namjeru ostati u dotičnom mjestu više od četiri dana,više
Kada musliman otputuje na određeno mjesto radi posla, učenja i sl., i planira duži boravak u tom mjestu, tretirat će se kao domaći stanovnik. Upotpunjavat će farzove klanjajući ih u propisanom vremenu, a pohvalno mu je klanjati i sunnete. Ako ima namjeru ostati u dotičnom mjestu više od četiri dana, gubi povlastice putnika, po mišljenju većine islamskih učenjaka, a Allah najbolje zna.
Više o propisima skraćivanja i spajanja namaza, može saznati na sljedećim linkovima:
http://minber.ba/index.php?option=com_content&view=article&id=3156:propisi-spajanja-i-skraivanja-namaza-1-dio&catid=72:elvedin-pezi&Itemid=67
http://www.minber.ba/index.php/72-predavanja/elvedin-pezi/3155-propisi-spajanja-i-skraivanja-namaza-2-dio.
Odgovorio: dr. Safet Kuduzović
Vidi manje