Unesi ispravnu email adresu
Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
MOJA SUPRUGA NEĆE DA KLANJA
Alejkumusselam. Što se tiče kredita sa kamatom, s obzirom da si to uradio prije nego što si počeo praktikovati vjeru, što znači da si se pokajao za grijehe koje si radio prije praktikovanja vjere, a ako i nisi dovoljno je da se sada pokaješ za taj grijeh ispunjavajući šartove tevbe. Nema nikakve smeviše
Alejkumusselam.
Što se tiče kredita sa kamatom, s obzirom da si to uradio prije nego što si počeo praktikovati vjeru, što znači da si se pokajao za grijehe koje si radio prije praktikovanja vjere, a ako i nisi dovoljno je da se sada pokaješ za taj grijeh ispunjavajući šartove tevbe. Nema nikakve smetnje nakon tevbe da koristiš taj imetak koji si stekao uzimanjem kredita sa kamatom.
A što se tiče žene i njenog neklanjanja, s obzirom da nisi pojasnio njeno akidetsko stanje, tj. da li ona uopšte vjeruje u Allaha u smislu kako muslimani vjeruju i da li sebe smatra muslimankom i da li radi bilo koji drugi rukn Islama (posti ili daje zekat), odgovor na pitanje šta da radiš u ovoj situaciji se može podijeliti na dva stanja:
Prvo stanje – da tvoja supruga ne vjeruje u Allaha, ili vjeruje onako kao što kjafiri vjeruju da postoji bog ali ne praktikuje ništa kao muslimanka. U ovom slučaju ona se ubraja u nevjernike, znači niti je muslimanka niti je kitabijka (kršćanka ili jevrejka) koje je muslimanu dozvoljeno oženiti a to znači da tebi nije dozvoljeno da sa njom živiš u braku niti vam je brak šerijatski validan. Na tebi je da njoj daš uvjet čim ti dođe ovaj odgovor da primi Islam i počne praktikovati sve što jedna muslimanka treba da praktikuje (namaz, post, pokrivanje i slično). A ako odbije automatski se rastani sa njom u smislu razvođenja sa sudske strane a sa šerijatske brak vam je ništavan, tj. kao i da niste bili u braku, nemaš joj potrebe dati talak.
Drugo stanje – da ona vjeruje u Allaha, smatra sebe muslimankom ali da ne klanja i ne praktikuje ništa od ruknova vjere iz raznoraznih šejtanskih izgovara. U tom slučaju, pošto si je već godinu dana pozivao, pridobijao, ubjeđivao i navodio da počne klanjati, sada joj daj rok od npr. mjesec dana u kojem treba da počne klanjati pet farzova namaza a zatim nakon toga da se pokrije, i naglasi joj da ćeš se sa njom razvesti ako to ne uradi nakon tog roka. A razlozi zbog kojih bi se u ovom slučaju trebao razvesti od nje, ako se ne odazove su mnogi, a najbitniji od njih su dva:
– što je nakon svega upitan sam njen Islam, da li se ona može ubrajati u muslimanke, a to neminovno dovodi u upitnost i samu validnost braka.
– što život sa takvom suprugom nije izgrađen na vjeri niti se može od takve žene očekivati da će odgajati vašu zajedničku djecu u Islamu.
U svemu spomenutom nemoj biti kolebljiv, slab i nesiguran, pogotovo da to tvoja supruga na tebi primjeti. Molim Uzvišenog da te pomogne i da vam da najbolji izlaz i za tebe i za nju. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjeZAŠTO SE NEKI VELIKI UČENJACI NISU ŽENILI
Alejkumusselam. Tačno je da se određena skupina učenjaka ovog Ummeta nije ženila. Jedan od savremenih učenjaka Abdulfettah Ebu Gudde je napisao knjigu pod naslovom "Učenjaci neženje" u kojoj je pisao o učenjacima ovog Ummeta iz raznih znanosti i oblasti koji se nisu ženili. Od poznatijih učenjaka koviše
Alejkumusselam.
Tačno je da se određena skupina učenjaka ovog Ummeta nije ženila. Jedan od savremenih učenjaka Abdulfettah Ebu Gudde je napisao knjigu pod naslovom “Učenjaci neženje” u kojoj je pisao o učenjacima ovog Ummeta iz raznih znanosti i oblasti koji se nisu ženili.
Od poznatijih učenjaka koji se nisu nikako ženili su:
– otac mufessira Ibn Džerir Et-Taberi,
– mu'atezilski mufessir Zamahšeri,
– fakih i učenjak usulil-fikha Ebu Ishak Širazi,
– fakih i muhaddis Muhjiddin Nevevi,
– šejhul-islam Ibn Tejmije,
– fakih i učenjak usulil-fikha Ibn Džema'a,
– istoričar i muhaddis Ibn Tulun.
Naravno među njima se posebno ističu Ibn Džerir Et-Taberi, Nevevi i Ibn Tejmije, čiji značaj i ulogu zna iole obrazovan musliman.
Uloga i važnost braka u Islamu kao sunnet Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, se ne kose niti su u oprečnosti sa činjenicom da su gore spomenuti učenjaci bili neženje. I to zbog sljedećih stvari:
Prvo – što ženidba nije farz ajn svakom muslimanu pojedinačno, nego ženidba prolazi kroz pet fikhskih propisa, može biti haram, vadžib, mustehab, mekruh i mubah. Haram je muslimanu da se ženi ako nije u materijalnoj mogućnosti da izdržava ženu, ili da oženi ženu kojoj je mahrem, ili koja je udata, ili da spoji dvije sestre i slični slučajevi. Vadžib je da se ženi onaj ko je u mogućnosti a boji se da će upasti u zinaluk ako se ne oženi. Mustehab je da se oženi onaj ko ima materijalnu mogućnost i polnu potrebu za ženom. Mubah je da se oženi onaj ko je bogat ali nema spolne potrebe za ženama. Mekruh je da se ženi onaj ko se boji za sebe da će biti nepravedan prema ženi, da će joj nanijeti štetu i slično. prema tome, gore spomenuti učenjaci samim time što se nisu ženili nisu učinili neki šerijatski prekršaj.
Drugo – ti učenjaci nisu pozivali na neženstvo, niti je poznato da su smatrali da se ne treba ženiti.
Treće – nije poznat razlog njihove neženidbe, možda su htjeli i nastojali da se ožene ali im nije bilo određeno.
Četvrto – ibret je u sunnetu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a on je ženio žene i rekao “Ko ne voli moj sunnet nije od nas”, a ne u praksi nekih učenjaka.
Peto – ne možemo tvrditi da to što se nisu ženili da je to njihova odluka i njihov stav, nego samo možemo konstatovati da se nisu ženili. Osim ako neko dođe sa njihovim izjavama da se oni nisu htjeli ženiti.
Šesto – pitanje njihove neženidbe ne treba da stvara nedoumicu, niti da bude razlog umanjivanja vrijednosti ovih učenjaka, pa čak ako bi uzeli da su preferirali stav da se ne treba ženiti, jer u tom slučaju bi rekli da su pogriješili i da to ne umanjuje njihov doprinos Islamu i stepen koji su stekli svojim znanjem i radom za ovu vjeru. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjeZAŠTO SE NEKI VELIKI UČENJACI NISU ŽENILI
Alejkumusselam. Tačno je da se određena skupina učenjaka ovog Ummeta nije ženila. Jedan od savremenih učenjaka Abdulfettah Ebu Gudde je napisao knjigu pod naslovom "Učenjaci neženje" u kojoj je pisao o učenjacima ovog Ummeta iz raznih znanosti i oblasti koji se nisu ženili. Od poznatijih učenjaka koviše
Alejkumusselam.
Tačno je da se određena skupina učenjaka ovog Ummeta nije ženila. Jedan od savremenih učenjaka Abdulfettah Ebu Gudde je napisao knjigu pod naslovom “Učenjaci neženje” u kojoj je pisao o učenjacima ovog Ummeta iz raznih znanosti i oblasti koji se nisu ženili.
Od poznatijih učenjaka koji se nisu nikako ženili su:
– otac mufessira Ibn Džerir Et-Taberi,
– mu'atezilski mufessir Zamahšeri,
– fakih i učenjak usulil-fikha Ebu Ishak Širazi,
– fakih i muhaddis Muhjiddin Nevevi,
– šejhul-islam Ibn Tejmije,
– fakih i učenjak usulil-fikha Ibn Džema'a,
– istoričar i muhaddis Ibn Tulun.
Naravno među njima se posebno ističu Ibn Džerir Et-Taberi, Nevevi i Ibn Tejmije, čiji značaj i ulogu zna iole obrazovan musliman.
Uloga i važnost braka u Islamu kao sunnet Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, se ne kose niti su u oprečnosti sa činjenicom da su gore spomenuti učenjaci bili neženje. I to zbog sljedećih stvari:
Prvo – što ženidba nije farz ajn svakom muslimanu pojedinačno, nego ženidba prolazi kroz pet fikhskih propisa, može biti haram, vadžib, mustehab, mekruh i mubah. Haram je muslimanu da se ženi ako nije u materijalnoj mogućnosti da izdržava ženu, ili da oženi ženu kojoj je mahrem, ili koja je udata, ili da spoji dvije sestre i slični slučajevi. Vadžib je da se ženi onaj ko je u mogućnosti a boji se da će upasti u zinaluk ako se ne oženi. Mustehab je da se oženi onaj ko ima materijalnu mogućnost i polnu potrebu za ženom. Mubah je da se oženi onaj ko je bogat ali nema spolne potrebe za ženama. Mekruh je da se ženi onaj ko se boji za sebe da će biti nepravedan prema ženi, da će joj nanijeti štetu i slično. prema tome, gore spomenuti učenjaci samim time što se nisu ženili nisu učinili neki šerijatski prekršaj.
Drugo – ti učenjaci nisu pozivali na neženstvo, niti je poznato da su smatrali da se ne treba ženiti.
Treće – nije poznat razlog njihove neženidbe, možda su htjeli i nastojali da se ožene ali im nije bilo određeno.
Četvrto – ibret je u sunnetu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a on je ženio žene i rekao “Ko ne voli moj sunnet nije od nas”, a ne u praksi nekih učenjaka.
Peto – ne možemo tvrditi da to što se nisu ženili da je to njihova odluka i njihov stav, nego samo možemo konstatovati da se nisu ženili. Osim ako neko dođe sa njihovim izjavama da se oni nisu htjeli ženiti.
Šesto – pitanje njihove neženidbe ne treba da stvara nedoumicu, niti da bude razlog umanjivanja vrijednosti ovih učenjaka, pa čak ako bi uzeli da su preferirali stav da se ne treba ženiti, jer u tom slučaju bi rekli da su pogriješili i da to ne umanjuje njihov doprinos Islamu i stepen koji su stekli svojim znanjem i radom za ovu vjeru. Ve billahi tevfik
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjeKOJE VJERE JE BIO POSLANIK s.a.v.s. PRIJE OBJAVE?
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Pitanje na kojoj vjeri je bio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, četrdeset godina prije početka objave je mes'ela koja se obrađuje u oblasti Usulul-fikha i to kod pitanja "Da li smo obavezni slijediti prijašnje šerijate (hel šer'u men kablena šer'unviše
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Pitanje na kojoj vjeri je bio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, četrdeset godina prije početka objave je mes'ela koja se obrađuje u oblasti Usulul-fikha i to kod pitanja “Da li smo obavezni slijediti prijašnje šerijate (hel šer'u men kablena šer'un lena)”.
Pa prije nego što počnu obrađivati ovo pitanje učenjaci Usulul-fikha bi kao uvodni dio obradili temu “Da li je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio obavezan da slijedi neki šerijat prije Objave ili ne”.
Detaljno obrađeno ovo pitanje se može naći u sljedećim knjigama Usulul-fikha: “El-Bahru el-muhit” od Zerkešija, “El-Kevkebu el-munir” od Ibn En-Nedždžara, “El-Mustasfa” od Gazalija, “El-Ihkam” od Amidija, “Iršadul-fuhul” od Šefkanija, “El-‘Udde” od Kadija Ebu J'ale, “Revdatul-nazir” od Ibn Kudame i u drugim knjigama.
Kaže imamul-haramejn El-Džuvejni: “Od ove mes'ele (na kojoj je vjeri bio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prije Objave) nema nikakve fajde nego se ona ubraja u istorijske predaje”. Sa ovom njegovom konstatacijom su se složili učenjaci El-Mazini, El-Maverdi, Ševkani i mnogi drugi.
Kaže učenjak Ševkani: “Ovo (što je rekao El-Džuvejni) je tačno, jer za ovo pitanje se ne veže neka fajda što se tiče ovog Ummeta, međutim sa njim se može uopćeno spoznati počast tog milleta kojeg je on bio obavezan slijediti i fadl tog milleta nad ostalim koji su bili prije u odnosu na njegov millet” (Iršadul-fuhul, 2/178).
Prema tome, pitanje na kojoj vjeri je bio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prije Objave spada u oblast istorije a ne pitanje šerijatskih propisa, što znači da nema veze sa akidom jednog muslimana (a kamoli sa tekfirom) niti je posljedica ovog pitanja neki propis. A razlog tome je što je ovaj Ummet obavezan da slijedi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u onome sa čime je došao nakon početka Objave, na čemu je idžma učenjaka kako to prenosi Ibn Tejmije. A ono što je bilo prije početka Objave to se spominje u knjigama sire i istorije i iz toga se ne izvlače nikakvi šerijatski propisi, ni akidetski niti fikhski.
Takođe, vrlo je bitno napomenuti da nema razilaženja među učenjacima ovog Ummeta da Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prije početka objave Kur'ana nije bio musliman, tj. u Islamu sa kojim je on došao nakon početka Objave.
Ako se ovo ima u vidu, onda ovom pitanju ne treba pridavati toliki značaj i dizati toliku prašinu oko toga kao da je to pitanje imana, kufra i vid obaveznog poštivanja i veličanja Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. A nakon što se saznaju stavovi učenjaka po ovom pitanju i njihovi argumenti gore spomenute konstatacije će biti još jasnije.
Naime, učenjaci imaju podijeljeno mišljenje oko toga da li je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio obavezan da slijedi neki određeni šerijat prije Objave. Po ovom pitanju se prenosi oko dvanaest mišljenja učenjaka.
Prvo mišljenje – da je bio na šerijatu Adema, alejhisselam. To dokazuju time što je njegov šerijat bio prvi šerijat.
Drugo mišljenje – da je bio na šerijatu Nuha, alejhisselam. Dokazuju to riječima Uzvišenog: “I vama je u vjeri propisao ono što je propisano Nuhu” (Eš-Šura, 13).
Komentar: Ovaj ajet je dokaz protiv njih samih, jer Uzvišeni kaže “I vama je u vjeri propisao”, što znači da se obraća Ummetu Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, kao i da je to objavljeno nakon početka Objave, a mi govorimo o stanju koje je bilo prije Objave.
Treće mišljenje – da je bio na šerijatu Ibrahima, alejhisselam, jer je on otac vjerovjesnika. Na ovom stavu su Ibn Akil i El-Medžd ibn Tejmije (djed Ibn Tejmije) od hanabila, i Begavi i Ibn Kesir od šafija, a izabrali su ga od mufessira El-Vahidi i Kurtubi a Ševkani od potonjih učenjaka.
Dokazuju to riječima Uzvišenog: “Ibrahimu su najbliži ljudi oni koji su ga slijedili i ovaj vjerovjesnik i vjernici” (Ali Imran, 68) i riječima: “Poslije smo tebi objavili: slijedi vjeru Ibrahimovu, vjeru pravu. A on nije bio mušrik” (En-Nahl, 123).
Komentar: prvi ajet ne može biti dokaz za ovo mišljenje iz dva razloga:
Prvo – to da je vjerovjesnik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, najbliži Ibrahimu, alejhisselam, Allah mu to objavljuje nakon početka Objave (kad je bio u Medini), što ničim ne ukazuje da je bio na milletu Ibrahima, alejhisselam, prije Objave.
Drugo – ako bi sa ovim ajetom dokazivali da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio na vjeri Ibrahima, alejhisselam, prije Objave, onda bi ovaj ajet bio dokaz da su svi vjernici (ashabi) prije Objave bili na vjeri Ibrahima, alejhisselam, jer u ajetu je došlo “ovaj vjerovjesnik i vjernici” a što apsolutno nije tačno.
Drugi ajet, tj. riječi Uzvišenog: “Poslije smo tebi objavili: slijedi vjeru Ibrahimovu, vjeru pravu. A on nije bio mušrik” (En-Nahl, 123), je u stvari dokaz protiv njih. Jer da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio na vjeri Ibrahima, alejhisselam, prije Objave ne bi mu Allah naredio u ovom ajetu “slijedi vjeru Ibrahimovu”, jer što da mu naređuje da slijedi vjeru Ibrahima, alejhisselam, ako je on već prije Objave bio na vjeri Ibrahima, alejhisselam. Ajet bi bio dokaz za njih da je u njemu došlo: Poslije smo tebi objavili: naredi svom narodu da slijedi vjeru Ibrahimovu, vjeru pravu.
Ujedno, ovaj ajet i 161. ajet iz sure El-En'am su jasni i nedvosmisleni dokazi koji pobijaju mišljenje da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio na vjeri Ibrahima, alejhisselam, prije Objave.
A dokazivanje ovog stava sa time što autori sira i mnogi učenjaci kažu da Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije činio širk prije poslanstva, nije učestvovao sa mušricima Mekke u obredima širka, da je mrzio kipove Lata i Uzza, da je obavljao Hadžd i Umru (a to su činili i mušrici), da je vjerovao u Allaha (a u Allaha su vjerovali i mušrici a uporedo su činili širk Allahu) i slično, sve ovo nisu šerijatski argumenti (tekst Kur'ana, sunneta, ili idžama) da se time može dokazivati da je bio na vjeri Ibrahima, alejhisselam.
Četvrto mišljenje – da je bio na šerijatu Musaa, alejhisselam, jer je njegova vjera najstarija vjera.
Peto mišljenje – da je bio na šerijatu Isaa, alejhisselam, jer mu je on najbliži vjerovjesnik i jer je njegov šerijat derogirao šerijate prije njega. Ovaj stav je zauzeo Ebu Ishak El-Isfirajini.
Šesto mišljenje – da je bio na šerijatima svih vjerovjesnika prije njega osim onoga što je derogirano i ostavljeno.
Sedmo mišljenje – da je bio obavezan da slijedi neki šerijat, međutim mi ne znamo koji je to šerijat kojim ga je Allah, dželle še'nuhu, obavezao.
Osmo mišljenje – da je bio obavezan da slijedi neki šerijat uopćeno, s tim da se ne može reći da je pripadao ummetu ili šerijatu nekog vjerovjesnika. Ovo je ono mišljenje koje neki učenjaci, naročito oni koji obrađuju pitanja tevhida i akide uopćeno, izražavaju riječima: da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio na općem Islamu, tj. tevhidu i jednoboštvu, a što je zajednička akida svih vjerovjesnika.
Ovo je stav koji su izabrali većina učenjaka hanbelijskog mezheba, prenose da je na njega išaretio imam Ahmed, a Kadi Ebi J'ala ga pripisuje nekim šafijama. Takođe, hanefijski učenjaci Ibn El-Hummam i Ibn Abduššekur ovaj stav pripisuju hanefijskom mezhebu.
Pojašnjavaju svoj stav time što je svaki vjerovjesnik prije njega pozivao u svoj šerijat svoje sljedbenike, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je jedan od njihovih sljedbenika pa ga obuhvata njihov opći davetski poziv.
Zajednički a ujedno i najjači dokaz sa kojim argumentiraju zagovorači svih osam gore spomenutih mišljenja, tj. oni koji su na stavu da je bio ne nekoj vjeri ili šerijatu prije početka Objave ali su se međusobno razišli koji je to šerijat, je hadis od Aiše, radijallahu anha, a kojeg bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima, u kojem ona kaže: “…Osamljivao bi se u pećini Hira’ određene noći čineći “tehannus” (u hadisu “jetehannes”)…”.
Riječ “jetehannes” učenjaci tumače sa četiri značenja:
Prvo – činjenje ibadeta, kako je to protumačio ravija Zuhri u samom hadisu.
Drugo – izbjegavanje grijeha, što su naveli Nevevi, Ibn El-Esir i Ibn Hadžer.
Treće – hanifijje, tj. činjenje ibadeta samo Allahu Jedinom ostavljajući širk, ovako je protumačio Ibn Hišam riječ “tehannus” u kojoj arapi slovo F zamijene slovom S.
Četvrto – razmišljanje o Allahu, što navode mnogi učenjaci Usulul-fikha.
Komentar: ovaj hadis i kada bi uzeli da ima samo treće značenje ne može biti dovoljan dokaz da Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je slijedio neki određen šerijat, a kamoli ako uzmemo u obzir sva značenja. Po trećem značenju hadis je dokaz da on, sallallahu alejhi ve sellem, tada u pećini nije činio širk.
Deveto mišljenje – da je bio na vjeri svoga naroda i da je bio na kufru. Ovaj stav se prenosi od mufessira Es-Suddija, tj. od njega se prenosi da je bio na vjeri svoga naroda, a njegov narod je bio na širku. A od mufessira El-Kelbija se prenosi da je bio kjafir prije objave.A Ibn Hamid ovaj stav pripisuje nekim učenjacima čija imena nije spomenuo.
Oni svoj stav dokazuju sa nekoliko ajeta i jednim hadisom. Kaže Uzvišeni: “I našao te je na dalaletu pa te na pravi put uputio” (Ed-Duha, 7), i kaže: “Ti nisi znao šta je Knjiga niti šta je iman” (Eš-Šura, 52), i kaže: “A tebi i onima prije tebe bilo je objavljeno: ‘Ako učiniš širk, tvoja djela će sigurno propasti i sigurno ćeš biti gubitnik” (Ez-Zumer, 65).
Kažu: zadnji ajet ukazuje da se to može njemu, sallallahu alejhi ve sellem, desiti, tj. da učini širk, jer da nije tako nema smisla da mu se objavljuje prijetnja u ovom ajetu, a ako je to tako onda dva prethodna ajeta svojim vanjskim značenjem ukazuju na to da je bio na vjeri svog naroda, na kufru.
A hadis sa kojim se može dakazivati njihov stav je ono bilježi Bejheki u “Delalilun-nubuvveti” (2/37) i Ibn Ishak u svojoj Siri (2/76, broj 151) od Džubejr ibn Mut'ima da je rekao: “Vidio sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a bio je na vjeri svoga naroda, sjedio je na svojoj devi na Arefatu sa svojim narodom …”.
Šejh Albani je ovaj rivajet ocjenio vjerodostojnim u knjizi “Sahihu es-sireti en-nebevijje” (1/33), a da u njemu ima slabosti na to bi upozorio sam Bejheki.
Kaže Bejheki nakon navođenja hadisa: “Značenje riječi “bio je na vjeri svoga naroda”: ono što je ostalo od nasljeđa Ibrahima i Ismaila, alejhimesselamu, a on nikada, sallallahu alejhi ve sellem, nije učinio širk”.
Kaže Ibn Kutejbe u knjizi “Te'vilu muhtelifil-hadis” (1/113): “Pod rijačima da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio na vjeri svog naroda se misli da je bio na onome što su bili od imana u Allaha i praktikovanja vjerskih obreda od sunećenja, gusula, hadždža, i znanja o proživljenju, Sudnjem danu i svođenju računa, a uz sve ovo nije se približavao kipovima (lažnim božanstvima) niti ih je kritikovao, i rekao je: “Omrznuti su mi”, s tim da nije poznavao Allahove farzove niti šerijatske propise koje je Allah propisao svojim robovima Svojim riječima sve dok mu Allah nije poslao objavu, …”. U odgovoru na dokazivanje sa ovim hadisom je dovoljno ovo što su rekli Ibn Kutejbe i Bejheki.
Džumhur (većina) učenjaka ovog Ummeta smatra da Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije bio ni na kufru niti na širku ijedan trenutak u svom životu. Kaže hanbelijski učenjak Ibn En-Nedždžar u knjizi “Šerhu el-kevkeb el-munir” (4/408): “Naš vjerovjesnik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, prije Objave nije bio na vjeri svog naroda kod imama (učenjaka) Islama, kao što je to prenešeno u mutevarit predaji”.
Kaže imam Ahmed: “Ko tvrdi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, bio na vjeri svog naroda, to je loše mišljenje (tvdnja), zar nije ostavljao jelo onog što je zaklano na kumirima?” (El-‘Udde, 3/765)
Prenosi El-Hallal u knjizi “Es-Sunne” (1/195) da je imam Ahmed upitan o onome ko tvrdi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, prije Objave nije bio na vjeri svog naroda, pa je rekao: “To je ružan stav, a na onog ko to kaže treba upozoriti i ne sjediti sa njim”.
Što se tiče dokazivanja sa riječima Uzvišenog: “I našao te je na dalaletu pa te na pravi put uputio” (Ed-Duha, 7) da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio na kufru i širku, ono je upitno i neprihvatljivo sa strane mnogostrukog značenja ajeta i same riječi “dalalet”, a kao što kažu učenjaci Usulul-fikha: “Dokaz koji ima više mogućnosti tumačenja dokazivanje sa njim pada”.
Oko tumačenja ovog ajeta se prenosi više od 20 mišljenja:
1- “I našao te je na dalaletu”, tj. nisi znao Kur'an niti šerijatske propise, “pa te na pravi put uputio”, pa te Allah uputio Kur'anu i šerijatskim propisima. Ovo tumačenje se vraća na kur'anski ajet “Ti nisi znao šta je Knjiga niti šta je iman” (Eš-Šura, 52), a Ebu El-Feredž El-Dževzi je u svom tefsiru “Zadul-mesir” ovo mišljenje pripisao džumhuru (većini) učenjaka. A prenosi se od Hasana El-Basrija, Ed-Dahhaka i Ibn Kutejbe.
2- “I našao te je na dalaletu” od onog na čemu si bio, “pa te na pravi put uputio”, pa te uputio na tevhid i vjerovjesništvo. Ovo navodi Begavi u svom tefsiru.
3- “I našao te je na dalaletu” od onog na čemu si bio od šerijata, “pa te na pravi put uputio”, pa te uputio na Šerijat (Islam). Ovo je izabrao Sujuti u “Tefsirul-dželalejn”.
4- “I našao te je na dalaletu”, tj. bio si u gafletu od onog što se želi sa tobom od nubuvveta. Ovome svjedoče riječi Uzvišenog: “Iako si prije njega (Kur'ana) bio u gafletu” (Jusuf, 3).
5- “I našao te je na dalaletu”, znači bio si kafir, našao te u narodu koji je bio na dalaletu, “pa te na pravi put uputio”, pa te uputio na tevhid. Kaže Es-Suddi da je bio na vjeri svog naroda 40 godina. Ovo tumačenje se prenosi od mufessira tabi'ina Ismaila Es-Suddija, Ibn Es-Saib El-Kelibija i El-Ferra'a (nisam utvrdio na kog učenjaka se odnosi).
6- “I našao te je na dalaletu” od hidžre, pa te na nju uputio.
7- “I našao te je na dalaletu”, tj. na zaboravu, da si zaboravio kada si bio upitan o stanovnicima pećine, Zul-karnejnu i duši, “pa te na pravi put uputio”, pa te On podsjetio.
8- “I našao te je na dalaletu”, tj. da tražiš Kiblu, “pa te na pravi put uputio”, pa te na nju uputio.
9- “I našao te je na dalaletu”, tj. u nedoumici kada si trebao obznaniti ono što ti se objavljuje, “pa te na pravi put uputio”, pa te je usmjerio na to. Ovo se prenosi od El-Džunejdija.
10- “I našao te je na dalaletu”, tj. izgubljenim u tvom narodu, “pa te na pravi put uputio”, pa te uputio Njemu, subhanehu ve te'ala.
11- “I našao te je na dalaletu”, tj. da voliš Uputu, “pa te na pravi put uputio”, pa te na nju uputio.
12- “I našao te je na dalaletu”, tj. izgubljenim u klancima Mekke, “pa te na pravi put uputio”, pa te vratio tvom djedu Abdulmutallibu. Ovo se prenosi od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma.
13- “I našao te je na dalaletu”, u noći Lejletul-miradža kada je od tebe otišao Džibril a ti nisi znao put, “pa te na pravi put uputio”, pa te je uputio prema Aršu.
14- “I našao te je na dalaletu”, tj. da voliš Ebu Taliba, “pa te na pravi put uputio”, pa te je uputio da voliš svoga Gospodara.
15- “I našao te je na dalaletu”, tj. da nije niko na tvojoj vjeri, da si sam i da niko nije sa tobom “pa te na pravi put uputio”, pa su sa tobom stvorenja Meni upućena. Ovo kažu neki učenjaci Ilmul-kelama, a ovo tumačenje se najviše se svidilo Kurtubiju .
16- “I našao te je na dalaletu”, tj. nisi znao ko si, “pa te na pravi put uputio”, pa te poučio tome ko si i u kakvom si stanju. Ovo se prenosi od Bessam ibn Abdullaha.
17- “I našao te je na dalaletu”, tj. na većini onoga na čemu je bio tvoj narod 40 godina, prisustvovao si njihovim svečanostima osim što nisi činio širk, “pa te na pravi put uputio”, na put Islama.
18- “I našao te je na dalaletu”, tj. pomješanim sa mušricima, “pa te na pravi put uputio”, pa te izdvojio od njih.
19- “I našao te je na dalaletu”, tj. da tvoj narod sa tobom ne nalazi uputu jer ne znaju tvoj značaj, “pa te na pravi put uputio”, pa je uputio muslimane tebi dok nisu povjerovali u tebe.
20- “I našao te je na dalaletu”, tj. nepoznatim, “pa te na pravi put uputio”, pa je narod tebi uputio tako da su te upoznali. Ovo se prenosi od Abdulaziza ibn Jahje i Muhammeda Et-Tirmizija.
21- “I našao te je na dalaletu”, tj. kada si izašao sa Hatidžinom, radijallahu anha, karavanom Iblis je uzeo za povodac tvoje deve i odveo te sa puta, pa je došao Džibril, alejhisselam, i puhnuo u Iblisa tako da ga je odbacio u Abesiniju, “pa te na pravi put uputio”, pa te je Džibril, alejhisselam, vratio kravani. Ovo se prenosi od Se'id ibn El-Musejjiba.
Od svih tumačenja “dalaleta” u ovom ajetu najbliže je prvi stav učenjaka na čemu je džumhur učenjaka, a Allah zna najbolje. To jest, ono što je pojašnjeno u ajetu sure Eš-Šura da je dalalet Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, prije Objave bio u tome što nije znao Kur'an niti šerijatske propise, kaže Uzvišeni: “Ti nisi znao šta je Knjiga niti šta je iman” (Eš-Šura, 52).
I na kraju, njihovo dokazivanje sa ovim ajetom “Ti nisi znao šta je Knjiga niti šta je iman” da je bio na vjeri svoga naroda 40 godina, je takođe upitno. Oko tumačenja riječi da “nije znao šta je iman” prenose mufessiri tri mišljenja:
– da ovdje iman znači dava, tj, da nije znao šta je dava (misionarstvo), ovo se prenosi od Ebu El-‘Alije,
– da nije znao propise imana i njegova obilježja, ovo su izabrali Ibn Kutejbe i Ibn Huzejme.
– da nije znao šta je iman prije punoljetnosti, ovo prenosi mufessir El-Vahidi.
Najbliže tumačenje je drugo mišljenje, tj. da nije znao propise imana i njegova obilježja. Pa je tako tefsir ajeta: Ti nisi znao šta je Kur'an niti propise imana i njegova obilježja. A ovo ne znači da je bio na kufru ili širku.
Deseto mišljenje – da ga Uzvišeni Allah prije poslanstva nije bio obavezao da slijedi ijedan šerijat i nije bio i na jednom šerijatu. Neki učenjaci ovog stava pojašnjavaju da je vjerovao u Allaha, a naravno u Allah su vjerovali i mušrici Mekke što je Uzvišeni Allah potvrdio u Kur'anu na nekoliko mjesta, ali nije činio djela širka. Ovo je stav većine učenjaka ovog Ummeta što su mnogi učenjaci naglasili. Između ostalih, ovo je zvanični stav tri fikhska mezheba: hanefijskog, malikijskog i hanbelijskog.
Hanefijski učenjak Es-Serahsi kaže da je ovo zvanični stav njihovog mezheba, a hanbelijski učenjak Ibn En-Nedždžar kaže da je ovo zvanični mezheb hanabila.
Takođe, ovo je stav eš'arija, mu'atezila, učenjaka Bakilanija, Razi, Ebu Hasana El-Eš'arija, Kadija Ebu J'ale i mnogih drugih.
Njihov dokaz je da nema dokaza da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio na nekoj vjeri ili šerijatu, jer da je bio to bi nam on sam spomenuo ili bi drugi prenijeli, a da se ovaj podatak krije za tako nešto nema povoda.
Jedanaesto mišljenje – da je bio na šerijatu razuma. Ovaj stav je batil, jer razum nema šerijata, kao što kaže Ibn El-Kušejri.
Dvanaesto mišljenje – da po ovom pitanju nemaju određenog stava. Na ovome su imam Šafija, imamul-haramejn El-Džuvejni, Ibn El-Kušejr, Imaduddin Ilkija, Gazali, Amidi, Nevevi i mnogi drugi. Dokazuju svoj stav time što sam razum po tom pitanju ne može da obavezuje na nešto konkretno, a nema šerijatskog teksta niti idžma (konsenzusa) po tom pitanju.
Nakon svega izloženog može se rezimirati sljedeće:
– Da nema razilaženja među učenjacima da Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prije Objave (poslanstva i vjerovjesništva) nije bio musliman, tj. u Islamu sa kojim je došao Kur'an. Prenose neki učenjaci Usulul-fikha od hanbelijskog učenjaka Ibn ‘Akila da je rekao da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prije Objave bio musliman i mu'min u Islamu, međutim sa tim riječima je sam pojasnio da misli da je bio na milletu (vjeri) Ibrahima, alejhisselam, a ne Islamu koji je došao sa Kur'anom.
– Oko toga na kojoj je vjeri bio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prije Objave učenjaci imaju 12 mišljenja, džumhur (na čemu su tri mezheba) je na stavu da ga Uzvišeni Allah prije poslanstva nije bio obavezao da slijedi ijedan šerijat niti je bio na nekoj vjeri.
Takođe, od jačih mišljenja, sa strane mnoštva učenjaka koji ih zastupaju i koja imaju neke dokaze, je mišljenje većine hanabila, tj. da je bio obavezan da slijedi neki šerijat uopćeno, s tim da se ne može reći da je pripadao ummetu ili šerijatu nekog vjerovjesnika, takođe mišljenje mnogih učenjaka šafijskog mezheba, tj. da je bio na vjeri Ibrahima, alejhisselam.
– Ono što se može pouzdano reći je: da nema jasnog niti vjerodostojnog dokaza koji ukazuje da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prije Objave slijedio šerijat nekog poslanika prije njega, jer da ima bio bi prenešen, zabilježen i poznat učenjacima ovog Ummeta pa se ne bi oko toga toliko razišli.
– Većina učenjaka ovog Ummeta smatra da Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prije Objave nije bio na vjeri svoga naroda, tj. niti na kufru niti na širku, dok nekolicina učenjaka (njih dvojica ili trojica) ima drugačiji stav.
– Pitanje na kojoj vjeri je bio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prije Objave spada u oblast istorije a ne šerijatskih propisa, znači da nema veze sa akidom jednog muslimana niti je posljedica ovog pitanja neki šerijatski propis, jer se muslimani obavezuju sa onim sa čime je došao nakon Objave.
– Pogrešno je uvjerenje mnogih dobrodušnih muslimana da ako imaju što bolje, ljepše i idealnije mišljenje o vjeri i životu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, prije Objave, pa makar se to i ne slagalo sa historijskim i biografskim činjenicama niti sa stavovima učenjaka ovog Ummeta, da time više vole, cijene, slijede i poštuju Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i da čak za to imaju sevape. Ve billahi tevfik.
DODATAK
A što se tiče mog prethodnog odgovora na slično pitanje, tekst tog pitanja i odgovora je sljedeći:
Pitanje: Esselamu alejkum! Je li Muhamed, sallallahu alejhi ve sellem, prije objave bio u islamu i kako se tada prakticirala vjera?
Odgovor:
Alejkumusselam.
Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, prije početka Objave nije bio musliman niti u islamu.
Dokaz za to su riječi Uzvišenog u suri Ed-Duha: “Zar nisi siroče bio, pa ti je On utočište pružio, i bio si na zabludi, pa te je na Pravi put uputio, i siromah si bio, pa te je imućnim učinio?” (Ed-Duha 6-8)
Ovaj ajet jasno govori da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prije početka Objave bio na dalaletu pa ga je Uzvišeni sa Kur'anom uputio na pravi put.
Takođe, kaže Uzvišeni u drugom ajetu: “Na takav način Mi i tebi objavljujemo ono što ti se objavljuje. Ti nisi znao šta je Knjiga niti si poznavao vjerske propise, ali smo je Mi učinili svjetlom pomoću kojeg upućujemo one robove Naše koje želimo. A Ti, zaista, upućuješ na Pravi put”. (Eš-Šura, 52)
A vjera koja se praktikovala u Mekki je bila mnogobožačka u kojoj je bilo ostataka Ibrahimove, alejhisselam, vjere. Mekelije, stanovnici Mekke, su bili mušrici, obožavaoci kipova.
Detaljnije o ovome se može pročitati na početku svake sire. Ve billahi tevfik.”
Komentar u nekoliko tačaka:
Prva – ja nigdje u ovom odgovoru nisam spomenuo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio kjafir ili mušrik.
Drugo – drugi dio odgovora u kojem stoji da je vjera koja se praktikovala u Mekki bila mnogobožačka i da su stanovnici Mekke bili mušrici, obožavaoci kipova, je odgovor na drugi dio pitanja, tj. “kako se tada prakticirala vjera”, te se aposolutno ne odnosi na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Treće – a riječi da “Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, prije početka Objave nije bio musliman niti u Islamu”, su potpuno tačne, oko toga nema razilaženja među učenjacima, o ovome je prilikom obrađivanja mes'ele bilo govora.
Četvrto – a riječi “da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prije početka Objave bio na dalaletu (kako je spomenuto u samom ajetu) pa ga je Uzvišeni sa Kur'anom uputio na pravi put”, ja sam ih argumentirao i protumačio drugim ajetom, tj. riječima Uzvišenog: “Ti nisi znao šta je Knjiga niti si poznavao vjerske propise”. (Eš-Šura, 52)
A ovo tumačenje ajeta i same riječi dalalet je mišljenje većine učenjaka ovog Ummeta, o čemu je takođe već bilo govora. Znači, dalalet u ovom slučaju znači nepoznavanje Knjige (Kur'ana) i nepoznavanje propisa imana, a ne kufr ili širk.
Peto – u pitanju sam upitan da li Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, prije Objave bio u Islamu, našto sam i odgovorio. Znači, nisam upitan na kojoj je vjeri bio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prije Objave, tako da to pitanje nisam ni spominjao.
Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjeŽENIDBA SA DJEVOJKOM KOJA PONEKAD KLANJA I NIJE POKRIVENA
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim: U osnovi sve dok neku ženu smatramo muslimankom i ubrajamo je u muslimane (znači da nije murted, mušrikinja ili kjafirkinja) dozvoljeno je da je musliman ženi. S tim, da muslimanviše
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Hvala Allahu i neka je salat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
U osnovi sve dok neku ženu smatramo muslimankom i ubrajamo je u muslimane (znači da nije murted, mušrikinja ili kjafirkinja) dozvoljeno je da je musliman ženi.
S tim, da musliman treba da ženi muslimanku koja redovno klanja, pokrivena je, posti Ramazan i slično, a i obrnuto, da se muslimanke udaju za takve muškarce.
Problem nastaje kada u sredini u kojoj živimo ne možemo lahko naći djevojku muslimanku koja praktikuje osnovne stvari vjere. Tako pitanje nije trebalo glasiti da li je dozvoljeno ovakvu ženu ženiti ili nije, nego u kojim situacijama nema smetnje da se ženi ,a u kojim je bolje da se ne ženi takva žena.
Naime, islam preporučuje prilikom izbora bračnog druga da buduća životna družica bude od onih koji se ističu u praktikovanju vjere, tj. pridržavanju islamskih propisa.
Prenosi Ebu Hurejre, radijellahu ‘anhu, da je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: „Ženu žene zbog četiri srvari: zbog njenog bogatstva, porijekla, ljepote i vjere, izaberi onu koja praktikuje vjeru.“ (muttefekun alejhi, Buharija 5090, Muslim 3708)
Hadis znači da ako bi mladić imao izbora između četiri djevojke: jedna je iz bogate porodice, druga iz ugledne familije, treća poznata po ljepoti i četvrta koju krasi čvrsto pridržavanje vjere, islam podstiče da oženi onu koja je prepoznatljiva po držanju vjere.
Pod praktikovanjem vjere u hadisu se ne misli na klanjanje pet vakata namaza, pokrivenost i slično, jer su to vadžibi, farzovi i temelji sa kojima musliman biva muslimanom i jer i ostale tri vrste djevojaka spomenutih u hadisu, bogata, ugledna i lijepa, moraju biti one koje se drže temeljnih propisa vjere (klanjanje i pokrivenost), nego se pod djevojkom koju krasi pridržavanje vjere podrazumijeva ono što je više od ispunjavanja temelja vjere (namaz, post, pokrivanje, i slično) i ostavljanja opće poznatih harama, poput mnoštvo ibadeta, prisustvovanje vjerskim kursevima, bavljenje davetskim aktivnostima, stid, neašikovanje i slično.
Sa druge strane, islamski pravnici kada govore o situacijama i okolnostima kada je mustehab ili vadžib (shodno razilaženju) mužu da dâ talak (tj. pusti) svojoj ženi, navode da je to slučaj kada ona ostavlja namaz, te ga klanja samo u njegovom prisustvu, ili kada ne vodi računa o propisnom pokrivanju (znači pokrivena je, ali nemarna u odijevanju) i tome slično.
Naravno, ne možemo zanemariti sredinu i okolnosti u kojima živimo tj. da smo kao muslimanski narod prošli kroz pedesetogodišnje komunističko zatiranje vjerskih vrijednosti i odvraćanje od vjere, kao i da smo u periodu islamskog buđenja (sahve) i vraćanja islamskim vrijednostima, gdje oni koji sebe smatraju muslimanima ne izvršavaju ni osnovne temelje vjere, poput namaza.
Pa tako uzimajući u obzir gore spomenuto, tj. da islam podstiče na ženjenje djevojke koja se ističe u pridržavanju vjere (ne samo da klanja i da je pokrivena kakva treba biti svaka muslimanka), te da je mustehab razvesti se sa ženom koja je nemarna u praktikovanju vadžiba vjere (namazu, pokrivanju i slično), kao i okolnosti i uticaj sredine u kojoj mi musimani Bosne živimo, savjetujem te da postupiš na sljedeći način; da na lijep i mudar način podstakneš i ubijediš tu djevojku da počne klanjati beš-vakat (pet dnevnih namaza) i da se pokrije prije nego što sklopiš sa njom bračni ugovor, a ako neće bolje je da je ne ženiš (osim ako ona ima opravdan razlog za odbijanje).
Time ćeš uvidjeti da li je ona spremna i voljna da se pridržava vjerskih propisa i da li je iskrena u svojim obećanjima. U protivnom, ako bi je oženio u stanju u kakvom i jeste sa nadom da će sa vremenom sve doći na svoje, doći ćeš u neizvjestan položaj. Da li će ona početi klanjati beš-vakat i pokriti se i kada će to biti, je veoma relativno i upitno.
Moguće da prođe mnogo vremena a da se to ne desi, da dobijete djecu, da se brak učvrsti, a da ona pod raznoraznim izgovorima ne učini ono što ti je obećala i što joj je vjerska dužnost, pa ćeš doći u situaciju da postavljaš ponovo pitanje: živim sa ženom koja šara sa namazom ili klanja samo u mom prisustvu i odbija da se pokrije, je li dozovljeno živjeti sa njom, i trebam li se razvesti od nje?
Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjeSKIDANJE MARAME RADI POSLA
Alejkumusselam. Svakoj muslimanki je stroga vjerska obaveza po idžmau' (konsenzusu) učenjaka ovog Ummeta da pokrije i sakrije svoje stidno mjesto (avret) od pogleda drugih ljudi. Ovaj idžma' učenjaka prenose mnogi alimi u svojim knjigama. Kaže Ibn Hubejre u svojoj knjizi "El-Ifsah" (1/114): "Idžma'više
Alejkumusselam.
Svakoj muslimanki je stroga vjerska obaveza po idžmau’ (konsenzusu) učenjaka ovog Ummeta da pokrije i sakrije svoje stidno mjesto (avret) od pogleda drugih ljudi. Ovaj idžma’ učenjaka prenose mnogi alimi u svojim knjigama.
Kaže Ibn Hubejre u svojoj knjizi “El-Ifsah” (1/114): “Idžma’ učenjaka je na tome da je pokrivanje avreta vadžib”. A Ibn Redžeb u svom komentaru Buharije “Fethul-bari” (2/171) kaže: “Donešen je idžma’ učenjaka o obavezi skrivanja avreta od očiju ljudi”, a slično prenosi Ibn Bettal u svom kometaru Buharije “Šerhu sahihil-Buhari” (1/395) kada kaže: “Učenjaci su na idžma'u da je vadžib pokrivanje avreta od očiju ljudi”. Ibn Abdul-berr u svoje dvije neprikosnovene knjige “Et-Temhid” i “El-Istizkar” bilježi: “Idžma’ učenjaka je na tome da je uopćeno pokrivanje avreta od očiju ljudi stroga obaveza” (“Et-Temhid” 6/376, “El-Istizkar” 2/152). I kaže Ibn Rušd u svojoj knjizi
“Bidajetul-mudžtehid” (1/114): “Složni su učenjaci da je uopćeno pokrivanje avreta farz”. Koji dio tijela se smatra avretom (stidnim mjestom) kod žene? Čitavo žensko tijelo je avret (stidno mjesto), s tim da su se učenjaci razišli oko pokrivanja ženinog lica da li je sunnet ili vadžib ako otkrivanje njenog lica ne izaziva fitnu. A ako izaziva fitnu onda su složni da je pokrivanje lica vadžib. Ispravno je, našto jasno ukazuju ajeti i vjerodostojni hadisi, da je pokrivanje lica žene muslimanke vadžib svejedno bilo to u vremenu fitne ili ne. Dokazi iz Kur'ana, Sunneta, idžma'a, kijasa (analogije), predaja ashaba i zdravog razuma koji ukazuju na obavezu pokrivanja punoljetne muslimanke su mnogobrojni i što je uglavnom općepoznato svakom muslimanu.
A u stidno mjesto žene ulaze između ostalog glava, kosa i vrat, oko čega su složni učenjaci. Razilaze se oko lica žene da li je njegovo pokrivanje sunnet ili vadžib što je već rečeno. Prema tome, nema razilaženja među učenjacima da je muslimanki vadžib da se pokrije na što ukazuju jasni i nedvosmisleni šerijatski tekstovi. A to znači da je žena griješna ako to ne uradi čineći time veliki grijeh prema Allahu. Osim ako se nije pokrila jer nije znala da je to vadžib, ili su joj neznalice “pojasnile” da to nije toliko bitna stvar u Islamu jer je najbitnije imati čistu dušu. A može li nepokrivena žena muslimanka imati čistu dušu oglušujući se na tolike ajete i hadise koji obavezuju muslimanku da se pokrije. Pokrivanje žene muslimanke nije stvar želje, sviđanja, mode i dopadanja, nego jedna od temeljnih vjerskih obaveza za ženu. Ovo zadnje se odnosi na ženu koja nije bila nikako pokrivena, a šta je sa ženom koja je inače pokrivena ali se otkriva radi dunjalučkog šićara. To jest, otkriva se da bi joj Allah dao opskrbu čineći pri tome grijeh prema Allahu, što je nespojivo jedno sa drugim.
Žena koja je udata nije obavezna da ona izdržava porodicu i nije griješna ako se u tome ne zalaže. Na mužu je obaveza da uzdržava i nju i njihovu zajedničku porodicu. A ako nije udata dužan je da je izdržava njen staratelj, bilo to otac, brat i slično. Ženi je dozvoljeno da radi uz ispunjenje određenih uslova, a jedan od osnovnih uslova je taj da žena prilikom rada ne otkriva svoj avret, tj. ono što joj je naređeno da pokriva.
Što znači da ako taj šart ne može ispuniti prilikom obavljanja posla da joj nije dozvoljeno raditi, oko čega nema razilaženja među učenjacima. Izuzetak iz ove zabrane je nužda, a pod nuždom se podrazumijeva u ovom slučaju da ako ne bi radila otkrivena, jer drugačije ne može, da bi to odvelo da ona ili oni koji zavise od nje da bi umrli od gladi. Jer kao što je dozvoljeno onome koji bi umro od gladi, a ima samo svinjetinu za jelo, da mu je dozvoljeno da pojede svinjetine onoliko koliko mu je dovoljno da preživi. Isto tako da popije alkohola što je došlo u kur'anskim ajetima, tako isto ženi koja bi umrla od gladi ako ne bi radila otkrivena jer nema drugog izbora, dozvoljeno je da u takvom stanju radi da ne bi umrla od gladi.
Ako je ta žena u ovakvom stanju, njoj je dozvoljeno da se otkrije, a ako nije nije joj dozvoljeno da radi otkrivena, pa makar nikada ne našla posao.
Musliman treba da se boji Allaha i da poštuje Allahove granice, a Allah takvima obećava da će im naći izlaza odakle se i ne nadaju. Kaže Uzvišeni: “A onaj ko se Allaha boji (izvršavanjem naređenja i ostavljanjem harama), Allah će mu naći izlaz i opskrbiće ga odakle se i ne nada. A onaj ko se na Allaha osloni pa On mu je dovoljan” (Et-Talak, 2-3). Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjeDA LI DA SKINEM NIKAB?
Alejkumuselam. Učenjaci po pitanju nikaba imaju podijeljeno mišljenje, jedni kažu da je sunnet, drugi da je farz. Dokazi onih koji smatraju da je farz su jači i jasniji, dok dokazi onih koji to smatraju sunnetom ili nisu jasni po ovom pitanju ili su jasni ali nisu vjerodostojni nego u njima ima slabviše
Alejkumuselam.
Učenjaci po pitanju nikaba imaju podijeljeno mišljenje, jedni kažu da je sunnet, drugi da je farz.
Dokazi onih koji smatraju da je farz su jači i jasniji, dok dokazi onih koji to smatraju sunnetom ili nisu jasni po ovom pitanju ili su jasni ali nisu vjerodostojni nego u njima ima slabosti.
Oni koji smatraju da je sunnet i oni smatraju da je u vremenu fitne ženi obaveza da nosi nikab.
Pa ako mene pitaš, ja sam na stavu onih koji smatraju da je nikab obavezan, zbog jačine njihovih dokaza a i zbog fitne u kojoj mi danas živimo.
Pa tako nemoj da skidaš nikab, nego se bori, saburaj imaćeš za to nagradu kod Uzvišenog Allaha, ova vjera zaslužuje da se za nju bori, a uostalom sve što uradiš od hajra to ćeš naći kod Allaha na Sudnjem danu, neće ti trud biti uzaludan.
Molim Allaha da te učvrsti i da ti olakša pridržavanje vjere.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjeŠTA JE VEĆA FITNA: LICE ILI KOSA ŽENE?
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim: Prije odgovora na samo pitanje želja mi je da ti dam nekoliko savjeta. Prvo, sama priznaješ da znaš da je ženama farz da se pokriju, svejedno da pokriju čitavo tijelo osim lica iviše
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Hvala Allahu i neka je salat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
Prije odgovora na samo pitanje želja mi je da ti dam nekoliko savjeta.
Prvo, sama priznaješ da znaš da je ženama farz da se pokriju, svejedno da pokriju čitavo tijelo osim lica i šaka ili i sa licem i šakama, a neizvršavanje farza je grijeh, pa mi nije jasno šta te sprečava da se istog momenta pokriješ da ne bi istrajavala u tom grijehu. Zato molim Uzvišenog Allaha da ti da tevfika i snage da to smjesta uradiš ako već nisi.
Drugo, divno si se izrazila govoreći o smislu i funkciji hidžaba kod žene, tj. da je “prva uloga hidžaba jeste da ženu zaštiti od muskih pogleda i da samim svojim izgledom ne vodi u grijeh i sebe i onoga koji je gleda”, te se nadam da nećeš dugo oklijevati kako ne bi muškarce navodila na grijeh hodajući ispred njih otkrivena.
A što se tiče samog pitanja, tj. bitnosti pokrivanja kose kod žene, nema sumnje da je kosa jedan od najljepših, najistaknutijih i najzavodljivijih dijelova tijela kod žene, iako je čitavo tijelo žene u osnovi avret i fitna za muškarce, te stoga pokrivanje kose itekako umanjuje priliku da se kod muškarca pobude emocije i strasti naspram žene.
Tvoja tvrdnja da je kosa manje bitna i da najmanje dolazi do izražaja u odnosu na lice, oči, usne nije sasvim i u potpunosti tačna i ne slaže se stvarnošću, jer muškarci itekako gledaju na kosu, a i žena može da sa kosom nadoknadi mnoge nedostatke na drugim dijelovima tijela.
A to što si uočila da i lice predstavlja fitnu je ustvari jedan od razumskih dokaza onih učenjaka koji zastupaju stav da je ženi obaveza da pokrije i lice jer je ono predmet najvećeg interesovanja muškaraca.
Tako da kada se za ženu konstatuje da je lijepa prvenstveno se misli na njeno lice, dok za ostale dijelove tijela žene se kaže da je zgodna, ili se kaže zgodna je ali je ružna, čime se jasno razdvaja lice od ostalih dijelova tijela, ili ima lijepu kosu ali nije lijepa. Sve to govori da je lice, ustvari, centralni dio na osnovu kojeg se ocjenjuje da li je žena lijepa ili nije.
A sve ovo nas vodi do ispravnog mišljenja učenjaka da je ženi vadžib da pokrije lice, ali ne na osnovu gore spomenutog iako i to podupire ovaj stav, nego na osnovu ajeta i vjerodostojnih hadisa, prakse sahabijki i onoga na čemu je bio ovaj Ummet u svim krajevima muslimanskog svijeta, pa čak i u Bosni, sve do zadnjih stotinjak godina. A to je da je praksa muslimanki bila da pokrivaju svoja lica.
Učenjaci navode praktični koncenzus (idžma’) muslimana oko pokrivanja lica žene muslimanke pred muškarcima koji joj nisu mahrem.
Kaže Ibn Tejmije prilikom tefsirenja 56. Ajeta sure En-Nur: “Bio je sunnet mu'mina u vremenu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da slobodna muslimanka pokriva lice a da robinja otkriva svoje lice”.
A u knjizi Fethul-bari (9/337) Ibn Hadžer navodi: “Bila je neprestalna praksa da žene prilikom izlaska u mesdžide, na pijace i putovanja budu pod nikabima (tj. pokrivenog lica) kako ih ne bi muškarci gledali”.
Kaže imam Ibn Reslan: “Složni su muslimani da je ženama zabranjen izlazak otkrivenih lica”. (Avnul-ma'bud 4/106)
Takođe, bilježi Ebu Hamid El-Gazali u svom Ihjau’ (1/729) sljedeće: “Neprestano su muškarci u svim vremeni bili otkrivenog lica a žene bi izlazile pod nikabima”.
Imam Ševkani u svojoj poznatoj knjizi Nejlul-evtar (6/130) navodi da su muslimani bili složni na zabrani izlaska žena otkrivenog lica, naročito u vrijeme mnoštva fasika.
Kaže poznati muslimanski gramatičar Ebu Hajjan iz Endelusa: “Pa je tako bio običaj u zemljama Endelusa da se od žene nije moglo vidjeti ništa osim njenog jednog oka”. (El-Bahru el-muhit 3/144)
A šafijski učenjak El-Muzi'i kaže: “Neprestana praksa žena muslimanki je bila na tome (da pokrivaju lice) u davna i sadašnja vremena , u svim pokrajinama, imali su tolerancije u otkrivanju lica starijih žena a to nisu tolerisali djevojkama i smatrali su da je otkrivanje lica avret i munker (loše djelo) …”. (Tejsirul-bejan li ahkamil-kur'an 2/1001).
Ovo je dokaz da je islamska civilizacija bila na vrhuncu a muslimanke su pokrivale svoja lica, što jasno ukazuje da razlog zaostalosti muslimana nije imao nikakvu vezu sa pokrivanjem žene muslimanke.
Pa tako poštovana sestro u Islamu, tvoja zapitanost da li je lice veća fitna za muškarce od kose dovela nas je do sljedećeg rezultata: da kur'anski ajeti, vjerodostojni hadisi, zdrav ljudski razum i praksa muslimanki u svim mjestima od početka Islama pa do savremenog doba ukazuju na obavezu pokrivanja žene muslimanke kada izlazi van kuće i pred muškarcima koji joj nisu mahremi.
Takođe se iskreno nadamo da ćeš i ti shvatiti i u praksi potvrditi da nema pravog, potpunijeg, boljeg i bogobojaznijeg pokrivanja muslimanke od nikaba. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjePUTOVANJE ŽENA BEZ MAHREMA (na izlet, ekskurziju i slično)
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim: Ko su mahremi žene, pogledaj odgovor pod ovim linkom: http://www.zijad-ljakic.com/index.php?option=com_content&view=article&id=637:ko-su-mahremi-neke-ene-sa-detaljnim-dviše
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
Ko su mahremi žene, pogledaj odgovor pod ovim linkom:
http://www.zijad-ljakic.com/index.php?option=com_content&view=article&id=637:ko-su-mahremi-neke-ene-sa-detaljnim-dopunama&catid=68:propisi-vezani-za-eneenska-pravaabortus&Itemid=44
A na kojoj udaljenosti musliman postaje musafir, pogledaj odgovor pod ovim linkom:
http://www.zijad-ljakic.com/index.php?option=com_content&view=article&id=455:udaljenost-putovanje-na-kojoj-osoba-postaje-musafir&catid=64:namazdemat&Itemid=44
Putovanje žene bez mahrema
Hadisi o putovanju žene bez mahrema
Šerijatska osnova je da žena ne putuje (na putovanje na kojem se krati namaz i koriste druge olakšice putovanja) osim sa mahremom. Na ovo ukazuje mnoštvo argumenata iz vjerodostojnog Sunneta. Od tih hadisa su:
Hadis od Ibn ‘Abbasa, radijallahu anhuma, u kojem je došlo da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, između ostalog rekao: “Neka se nikako muškarac ne osamljuje sa ženom osim sa mahrem, i neka žena ne putuje osim sa mahremom”. Pa je ustao neki čovjek i rekao: “Allahov Poslaniče, moja žena je krenula da obavi Hadždž, a ja sam se prijavio u tu i tu bitku”. “Idi i obavi Hadždž sa svojom ženom”, reče Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Mutefekun alejhi (Buharija i Muslim).
Hadis od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nije dozvoljeno ženi, koja vjeruje u Allaha i Sudnji dan, da putuje na udaljenosti jednog dana (devinog hoda) osim sa mahremom“. U rivajetu: „na udaljenosti jednog dana (devinog hoda) i jedne noći“. U rivajetu: „jedne noći“. Mutefekun alejhi (Buharija i Muslim). A u rijavetu kod Muslima: „na udaljenost tri dana“.
Hadis od Ibn Omra, radijallahu anhuma, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Žena ne putuje tri (dana) osim sa mahremom“. Mutefekun alejhi (Buharija i Muslim).
Hadis od Ebu Se'ida El-Hudrija, radijallahu anhu, u kojem kaže da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio ženi da putuje na udaljenost dva dana ili dvije noći osim sa mužem ili mahremom. Mutefekun alejhi (Buharija i Muslim).
Svi rivajeti hadisa su došli u općoj formi zabrane putovanja ženi da putuje bez mahrema i odnose se na sve vrste putovanja.
Stavovi učenjaka o putovanju žene bez mahrema
Na samom početku da odredimo detalje oko kojih se učenjaci slažu i oko kojeg imaju podijeljeno mišeljenje:
Prvo – Nema razilaženja među učenjacima da je ženi dozvoljeno putovati bez mahrema u nuždi (daruri) iz zemlje kufra (kjafirske zemlje) u zemlju islama (islamsku zemlju) i radi preseljenja iz nesigurnog mjesta za život u sigurno mjesto.
Dokaz da je dozvoljeno u nuždi učiniti haram su riječi Uzvišenog: „On vam je objasnio šta vam je zabranio – osim kad ste u nuždi“ (El-En'am, 119).
Drugo – Učenjaci se razilaze oko putovanja žene bez mahrema radi obavljanja obaveznog (farz) Hadždža na dva poznata stava: hanefije i hanabile smatraju da ženi nije dozvoljeno da putuje bez mahrema, dok malikje i šafije smatraju da je dozvoljeno da obavi Hadždždž bez mahrema u sigrunom društvu žena ili muškaraca.
Treće – Putovanje žene bez mahrema mimo nužde i farz Hadždža (i Umre), poput putovanja radi biznisa (trgovine), zijareta porodice ili prijatelja, turizma i slično. Po ovom pitanju učenjaci imaju dva općepoznata stava:
Prvi stav: Zabrana putovanja ženi bez mahrema mimo nužde.
Neki učenjaci, poput Kadi Ijada i Begavija, prenose da je na ovom stavu idžama (konsenzus) učenjaka. Ispravno je da je ovo stav džumhura (većine) učenjaka. Takođe, ovo je zvanični stav svečetiri fikhska mezheba: hanefija, malikija, šafija i hanabila.
Dokazi džumhura učenjaka su gore spomenuti hadisi koji su došli u općoj formi bez pravljanja razlike sigurnog puta i nesigurnog.
Drugi stav: Dozvola putovanja ženi bez mahrema mimo nužde ako se ispune određeni šartovi od kojih je osnovni i najbitniji sigurnost puta i putovanja.
Prenosi Nevevi (El-Medžmu'u, 8/342) da je ovo stav nekih učenjaka unutar šafijskog mezheba, ali ne navodi njihova imena. Takođe, prenosi hanbelijski učenjak Ibn Muflih (El-Furu’, 3/177) da je ovo stav nekih učenjaka unutar hanbelijskog mezheba, ali opet bez njihovih imena.
Ovaj stav se prenosi od El-Evza'ija (El-Munteka Šerhul-Muvettae, 3/17), Hasana El-Basrija, Davuda Zahirija (El-Medžmu'u, 8/342) i Ibn Tejmije u njegovom drugom stavu po ovom pitanju, a što prenosi Ibn Muflih (El-Furu’, 3/177).
Prvi stav Ibn Tejmije je ono na čemu je džumhur učenjaka, on lično ovaj stav navodi u svoje dvije knjige: Šerhul-‘umde (2/172) i El-Fetava El-Kubra (5/381).
Kaže Nevevi (El-Medžmu'u, 8/342): „Neki naši učenjaci (šafijskog mezheba) kažu: dozvoljeno je ženi da putuje bez grupe žene i bez jedne žene ako je put siguran. A ovo zastupaju i Hasan El-Basri i Davud (Zahiri)“.
Argumenti onih koji dozvoljavaju se svode na tumačenje gore spomenutih hadisa u kojima je došla jasna zabrana. Njihovo tumačenje je da je razlog zabrane putovanja žene bez mahrema zaštita i sigurnost žene. Pa kada god se ostvari i ispuni taj razlog, njoj je dozvoljeno da putuje bez mehrema. To jest, kada joj putovanje bude sigurno i kada bude na njemu zaštićena, dozovljeno je da putuje bez mehrema, jer je cilj njegovog putovanja sa ženom zaštita i sigurnost žene.
Komentar: Džumhur učenjaka smatra da je razlog zabrane putovanja žene bez mahrema samo putovanje, a da je smisao i mudrost tog propisa zaštita i sigurnost žene. Znači, Zakonodavac (Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem) je propis zabrane vezao za putovanje, što je jasno naglašeno u tekstovima hadisa: „Žena ne putuje … osim sa mahremom“, a ne za sigurnost žene. U hadisima se ne spominje sigurnost i zaštita kao razlog zabrane, iako je to smisao zabrane beu sumnje. U hadisima nije došlo: Ako žena nije sigurna na putovanju neka ne putuje bez mahrema.
Takođe, dokazuju dozvolu sa hadisom kojeg bilježi Buharija u svom Sahihu. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao ‘Adijj ibn Hatimu, radijallahu anhu: „O ‘Adijj, ako ti se životni vijek oduži, vidjeti ćeš ženu (u nosiljkama, tzv. hudedž) koja će putovati od (mjesta) El-Hire sve dok ne obavi tavaf oko K'abe, neće se bojati nikoga osim Allaha“.Kaže ‘Adijj da je to vidio. U drugim rivajetima mimo Buharije je došlo „(da sa njom) neće niko biti“. Kažu da hadis ukazuje da mahrem nije šart putovanja ako je put siguran.
Prenosi Ibn Hadžer (Fethul-bari, 2/486) da je malikijski učenjak Ibn El-‘Arebi rekao da Allah ne raduje vjernike osim sa onim što je kod Njega dobro.
Zatim je Ibn Hadžer naveo odgovor drugih učenjaka na dokazivanje sa ovim hadisom: „Obavijet da će se nešto desiti ne ukazuje ni na dozvolu istog niti nešto drugo.
Došlo je u vjerodostojom hadisu da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio da osoba želi smrt (zbog belaja koji je zadesi), a u vjerodostojom hadisu je došlo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Neće nastupiti Sudnji dan sve dok čovjek ne bude prolazio pored kabura drugog čovjeka i kaže: Kamo sreće da sam na njegovom mjestu’. Ovo ne ukazuje na dozvolu da se želi smrt zašto je došla zabrana u hadisu. Nego je u hadisu obavijest da će se to desiti.“
Neki savremeni učenjaci dokazuju dozvolu sa fikhskim pravilom (kojeg navode Ibn Tejmije i Ibnul-Kajjim): (Ono što je zabranjeno zbog njega samog, to nije dozvoljeno osim u nuždi. A ono što je zabranjeno radi zatvaranja puteva koji vode u haram, to je dozvoljeno u potrebi). Pa kažu da nema sumnje da je putovanje žene bez mahrema zabranjeno radi zatvaranja puteva koji vode u haram.
Takođe, navode šerijatsko pravilo koje spominje Eš-Šatibi u knjizi El-Muvafekat (5/209): Osnova u ibadetima je da se ne gleda u značenje i smisao propisa, a osnova u adetima (običajima i međuljudskim postupcima) gledanje u značenje i smisao propisa.
Međutim, oba ova pravila gube snagu pred jasnoćom i nedvosmilenošću hadisa.
Odabrano (radžih) mišljenje je stav džumhura (velike većine) učenjaka, tj. da je ženi zabranjeno putovati bez mahrema osim u nuždi (ili jakoj potrebi bez koje bi se život poremetio).
S dužnim poštovanjem prema Hasanu El-Basriju, Ibn Tejmiji i Evzai'ju, prednost treba dati jasnim i nedvosmislenim hadisma.
Putovanje žene bez mahrema avionom i sličnim sigurnim sredstvima javnog prevoza (voz, autobus)
Savremeni učenjaci se razilaze oko putovanja žene bez mahrema avionom i sličnim sredstvima javnog prevoza na dva stava.
Prvi stav – Nije dozvoljeno ženi da putuje avionom (vozom, autobusom) bez mahrema osim u nuždi.
Ovo je fetva Stalne komisije za fetve u Saudiji, Bin Baza, Ibn ‘Usejmina i mnogih drugih učenjaka.
Svoj stav argumeniraju hadisima koji ukazuju na zabranu.
Drugi stav – Dozvoljeno joj je da putuje uz ispunjenje određenih šartova.
Ovo je fetva Abdullaha Džibrina, Aburrezaka Afifija i mnogih drugih učenjaka.
Šartovi dozvole (koji se razlikuju od šejha do šejha) su:
– Da putuje zbog jake potrebe.
– Da je dobila dozvolu od staratelja.
– Da je mahrem opravdano spriječen da putuje sa njom.
– Da avion ne staje u nekom mjestu ili zemlji prije odredišta.
– Da je mahrem isprati na jednom aerodromu a dočeka drugi mahrem ili sigurno društvo na drugom.
– Da ako je ikako moguće putuje u društvu porodice ili skupine žena.
Argumenti dozvole su isti kao dokazi drugog stava učenjaka (gore spomenutog). To jest, da je ibret u sigurnosti žene tokom putovanja, kaka god se ona ostvari ženi je dozvoljeno putovati bez mahrema.
Odabrano (radžih) mišljenje je prvi stav učenjaka, da je ženi zabranjeno putovati bez mahrema osim u nuždi ili jakoj potrebi bez koje bi se život poremetio.
Prema tome, nije dozvoljeno Islamskom centru za edukaciju i istraživanje da organizuje izlete i putovanja žena bez mahrema, gdje žene putuju na udaljenost na kojoj se krati i spaja namaz i koriste druge olakšice putovanja. Niti je dozvoljeno ženama da se odazivaju takvim aktivnostima. Jer takva putovanja nisu nužna niti jako potrebna bez kojeg bi se nečiji život poremetio. Ovo je stav većine prvih i potonjih učenjaka ovog Ummeta i na njega ukazuju jasni vjerodostojni hadisi.
Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjePOKRIVANJE PODBRATKA ŽENE (vadžib ili ne)
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim: U odgovoru na ovo pitanje akcenat će biti na definiciji podbratka i lica u fikhskoj literaturi, jer nema šerijatskih tekstova po ovom pitanju. Definicija podbratka u fikhskoj eviše
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
U odgovoru na ovo pitanje akcenat će biti na definiciji podbratka i lica u fikhskoj literaturi, jer nema šerijatskih tekstova po ovom pitanju.
Definicija podbratka u fikhskoj enciklopediji i da li je dio lica ili ne?
U poznatoj fikhskoj enciklpedija (El-Mevsu'atu el-fikhijje el-kuvejtijje 21/214-215) kod termina „podbradak“ (zekan) je navedeno jezičko i terminološko značenje termina podbradak. U njoj se navodi da se u arapskom jeziku podbratkom naziva mjesto gdje se sastaju dvije vilice sa njihove donje strane. Terminološka definicija podbratka je ista kao i jezička.
Takođe, u enciklopediji stoji: „Složni su islamski pravnici da je podbradak dio lica, te da ga je vadžib oprati pri abdestu“. Zatim u nastavku: „Nema razilaženja među islamskim pravnicima oko obaveze pranja podbratka na kojem je izrasla rijetka brada kroz koju se vidi tijelo i koja ga ne sakriva od posmatrača. A što se tiče guste brade koja izrase na podbratku, vadžib je oprati njen vanjski dio jer je ona izrasla na mjestu (podbratku) koje je farz oprati …“. (El-Mevsu'atu el-fikhijje el-kuvejtijje 21/215)
Iz gore spomenutog se razumije da je podbradak sastavni dio lica, da ga je obaveza prati pri abdestu. A to znači, da žena kada klanja ili koja javno ne nosi nikab nije obavezna pokriti podbradak jer je on sastavni dio lica koji je dozvoljeno otkriti.
Definicija lica i njegove granice
Šta se podrazumijeva pod licem i koje su njegove granice, to nije došlo pojašnjeno u šerijatskim tekstovima Kur'ana i Sunneta. O definiciji i granicama lica govorili su islamski pravnici u poglavlju o abdestu. Pošto je pranje lica rukn abdesta na tom mjestu u fikhskim knjigama su islamski pravnici definisali granice lica koje je vjernik obavezan oprati pri uzimanju abdesta.
Definicija lica u fikhskim enciklopedijama
Kod termina „lice“ u fikhskoj enciklopediji definicija lica glasi: „Lice je ono što je između mjesta gdje niče kosa (iznad čela) do donjeg dijela podbratka uzdužno, i između jagodica ušiju popriječno“. (El-Mevsu'atu el-fikhijje el-kuvejtijje 42/364)
Iz ove definicije se jasno vidi da je podbradak sastavni dio lica, što znači da ga žena u namazu, niti van njega ona koja ne nosi nikab, ne mora pokrivati.
Kaže Vehbetu Ez-Zuhajli u svojoj enciklopedijskoj knjizi „El-Fikh el-islami ve edilletuhu“ (1/367): „Definicija lica je: uzdužno ono što je između uobičajnog mjesta gdje niče kosa do zadnjeg dijela podbratka, ili od od vrha čela do donjeg dijela podbratka“.
„وحده طولاً: ما بين منابت شعر الرأس المعتاد، إلى منتهى الذقن، أو من مبدأ سطح الجبهة إلى أسفل الذقن“.
U fikhskoj knjizi „El-Fikhu alel-mezahibi el-erbe'ati“ (1/59) navodi autor da je definicija lica kod četiri mezheba, hanefijskog, malikijskog, šafijskog i hanbelijskog, sljedeća: „od uobičajnog mjesta gdje niče kosa do zadnjeg dijela podbratka“, samo se razilaze oko brade koja naraste da li je nju vadžib prati pri abdestu ili ne.
Iz gore navedenog je jasno da je podbradak sastavni dio lica.
Definicija lica u fikhskim knjigama četiri mezheba
Pošto oko poprečne granice lica nema razilaženja, tj. da je ona od uha do uha, nećemo je u mnogim narednim definicijama ni navoditi.
Definicija lica u knjigama hanefijskog mezheba:
U knjizi Tebjinul-hakaik (1/2): „Definicija lica: uzdužno od početka kose do završetka donjeg dijela podbratka, …“.
„حَدُّ الْوَجْهَ طُولًا مِنْ قِصَاصِ شَعْرِهِ إلَى أَنْ يَنْتَهِيَ إلَى أَسْفَلِ الذَّقَنِ“
Došla je u knjizi Bedai'u es-sanai'i (1/3): Da je lice „od početka kose do donjeg dijela podbratka, …“.
„أَنَّهُ مِنْ قِصَاصِ الشَّعْرِ إلَى أَسْفَلِ الذَّقَنِ“
A u knjzi El-Bahru er-raik (1/12): Da je lice „od početka kose do donjeg dijela podbratka, …“.
Definicija lica u knjigama malikijskog mezheba:
U knjzi Mevahibul-dželil (1/184): „Da je definicija lica: uzdužno odakle uobičajno niče kosa na glavi do zadnjeg dijela podbratka, …“.
„أَنَّ حَدَّ الْوَجْهِ طُولًا مِنْ مَنَابِتِ شَعْرِ الرَّأْسِ الْمُعْتَادِ إلَى مُنْتَهَى الذَّقَنِ“
A u knjzi Šerhu Muhtesari Halili (1/121): „Ono što je između uobičajnog mjesta gdje niče kosa do zadnjeg dijela podbratka, …“.
„مَا بَيْنَ (مَنَابِتِ شَعْرِ الرَّأْسِ الْمُعْتَادِ) إلَى مُنْتَهَى الذَّقَنِ“
Definicija lica u knjigama šafijskog mezheba:
U knjizi El-Medžmu’ (1/371): „Lice je uzdužno ono što je između mjesta gdje niče kosa do podbratka i zadnjeg dijela vilične kosti“.
„والوجه ما بين منابت شعر الرأس إلى الذقن ومنتهى اللحيين طولا“
U knjizi Revdatut-talibin (1/51) je pojašnjeno šta treba oprati od lica: „Pranje lica. Vadžib je pranjem obuhavatiti čitavo lice: od vrha čela do zadnjeg dijela podbratka uzdužno, i od uha do uha poprečno“.
„غَسْلَ الْوَجْهِ، وَيَجِبُ اسْتِيعَابُهُ بِالْغَسْلِ وَحْدَهُ، مِنْ مَبْدَأِ تَسْطِيحِ الْجَبْهَةِ إِلَى مُنْتَهَى الذَّقْنِ طُولًا، وَمِنَ الْأُذُنِ إِلَى الْأُذُنِ عَرْضًا“
A u knjzi Mugnil-muhtadž (1/172): „Pranje lica, a ono je između uobičajnog mjesta gdje raste kosa i krajnjeg dijela vilica, i ono što je između ušiju“.
„غَسْلُ وَجْهِهِ، وَهُوَ مَا بَيْنَ مَنَابِتِ رَأْسِهِ غَالِبًا وَمُنْتَهَى لَحْيَيْهِ، وَمَا بَيْنَ أُذُنَيْهِ“
Definicija lica u knjigama hanbelijskog mezheba:
U knjizi El-Mugni (1/85): „Lice je od mjesta gdje niče kosa do nagetog dijela vilične kosti i podbratka“.
„وهو من منابت شعر الرأس إلى ما انحدر من اللحيين والذقن“
U knjizi El-Mubdi'u (1/101): „Od mjesta gdje niče kosa do nagetog dijela vilične kosti i podbratka uzdužno“.
„من منابت شعر الرأس إلى ما انحدر من اللحيين والذقن طولا“
U knjizi El-Ikna'u (1/26): „Od uobičajnog mjesta gdje niče kosa sa nagetim dijeloma vilične kosti i podbratka uzdužno“.
„من منابت شعر الرأس المعتاد غالبا مع ما انحدر من اللحيين والذقن طولا“
Rezime
Shodno gore navedenom, podbradak žene je sastavni dio lica koji je njoj dozvoljeno otkriti u namazu ili van njega, ako ne pokriva lice.
U arapskom svijetu su žene šija-rafidija prepoznatljive po pokrivanju podbratka, dok kod žena sunija to nije uobičajena praksa. Ali u svakom slučaju ibret nije u praksi jednih ili drugih nego u pojašnjenju granica lica od strane islamskih pravnika.
Komentar na video i odgovor
Prvo – ono što bode u oči na ovim videima i odgovoru je tvrdnja da nema razilaženja među islamskim pravnicima (ili četiri mezheba) da su granice lica uzdužno od mjesta gdje niče kosa do dna brade, tj. da podbradak ne ulazi u bradu i da je ga vadžib ženama pokriti.
Ne znam na koje knjige su se vraćali, gdje su ovo iskopali i odakle im se greška potkrala?! U tekstu i citatima koje sam gore spomenuo je dovoljan odgovor na spomenuto.
Drugo – da su barem spomenuli razilaženje po ovom pitanju koje bi se moglo razumjeti iz nekih definicija lica, stvar bi bila blaža i lakša za razumjeti.
Treće – svakom se može greška potkrasti, savršenstvo pripada samo Allahu.
Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manje