Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Koji su to isti ibadeti u različitim verzijama ?
Piše: Fahret Kadrić Iščitavanjem literature koja govori o ibadetima Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, čitalac se ponekad susreće s određenim nejasnoćama. Naime, primjetno je postojanje vjerodostojnih (sahih) predaja koje govore o istom ibadetu, međutim, te predaje isti ibadet opisujuviše
Piše: Fahret Kadrić
Iščitavanjem literature koja govori o ibadetima Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, čitalac se ponekad susreće s određenim nejasnoćama. Naime, primjetno je postojanje vjerodostojnih (sahih) predaja koje govore o istom ibadetu, međutim, te predaje isti ibadet opisuju na različit način što kod običnog čitaoca izaziva dozu sumnje i kolebanja. Da bismo pojasnili nejasnoće i otklonuli sumnje poslužit ćemo se primjerima.
PODIZANJE RUKU PRILIKOM POČETNOG TEKBIRA
U vjerodostojnom hadisu kojeg prenosi Abdullah b. Omer, radijallahu anhu, zabilježeno je da je rekao: „Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je prilikom izgovaranja početnog tekbira podizao svoje ruke naspram ramena.“ (Muttefekun alejhi). U drugoj predaji koja je također vjerodostojna a koju prenosi Vail b. Hudžr, radijallahu anhu, stoji: „Vidio sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada bi stupao u namaz da je donosio tekbir podižući ruke do naspram ušiju.“ (Muslim, br. 391)
Kao što vidimo, dvije predaje opisuju isti ibadet ali na dva različita načina. Postavlja se pitanje: Kojoj od ove dvije predaje trebamo dati prednost? Učenjaci se razilaze po pitanju ibadeta koji su preneseni na različite načine. Da li je bolje i korisnije ograničiti se na jednu predaju i činiti ono što je došlo u njoj ili je pak bolje povremeno činiti ibadet na jedan a povremeno na drugi način. Odgovore na ova pitanja ponudit ćemo poslije, nakon što spomenemo još neke ibadete prenesene u više različitih verzija.
SJEDENJE (ZBOG) ODMORA (DŽILSETUL-ISTIRAHA)
Ovaj pojam označava kratko sjedenje u namazu nakon druge sedžde prvog rekata a prije odlaska na drugi rekat kao i sjedenje nakon druge sedžde trećeg rekata a prije odlaska na četvrti. Nema posebnog zikra koji se uči na ovom sjedenju.
Zapažamo da neki ljudi upražnjavaju i praktikuju ovo sjedenje dok ga drugi nikad ne čine. Razlog za takvo nešto možemo naći u predajama koje su došle na ovu temu a koje u osnovi govore o istom ibadetu ali ga opisuju na različit način. Vail b. Hudžr, radijallahu ahnu, prenosi hadis u kojem je došlo: „Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bi se prilikom ustajanja sa sedžde oslanjao na svoja stegna a zatim bi se uspravio.“ (Ahmed, 4/317, u komentaru Ahmedovog Musneda stoji da je lanac prenosilaca ove predaje dobar, Fethur-Rabbani, 4/14). Kao što vidimo, sjedenje nakon sedžde radi odmora, nije spomenuto u ovoj predaji za koju Ibn Kajjim kaže da je vjerodostojna. (Zadul-Me’ad, 1/238) Nasuprot ovoj predaji, jeste ona koju je zabilježio Buhari u svome Sahihu, a koju prenosi Malik b. Huvejris, radijallahu anhu, koji kaže: „Kada bi Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ustajao sa sedžde neparnih rekata, ne bi se uspravljao dok ne bi kratko sjeo.“ (Buhari, br. 823) U drugoj verziji hadisa koju također bilježi imam Buhari (hadis br. 824) došlo je da se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rukama naslanjao na zemlju nakon ove kratke stanke u vidu sjedenja a prilikom odlaska na drugi, odnosno četvrti rekat što neminovno potvrđuje činjenicu da je običavao kratko sjesti nakon druge sedžde i da se nije odmah uspravljao u stojeći položaj.
ZIKR NAKON NAMAZA
U više vjerodostojnih predaja došlo je da je Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, nakon namaza običavao izgovarati određene zikrove. Jedan od tih zikrova jeste i izgovaranje riječi Subhanallah, Elhamdulillah te Allahu ekber. Ono što je usko vezano za našu temu jeste da su predaje koje govore o ovoj vrsti zirka raznolike. Muslim je zabilježio predaju u kojoj stoji da je Poslanik, sallalallahu alejhi ve sellem, nakon namaza izgovarao trideset i tri puta subhanallah, trideset i tri puta elhamdulillah te trideset i tri puta Allahu ekber, da bi to zaključio riječima: La ilahe illallahu vahdehu la šerike lehu. Lehul-mulku ve lehul-hamdu ve Huve ala kulli šej’in kadir, upotpunjavajući ovime stotinu. (Muslim, br. 597) U Muslimovoj zbirci također nailazimo na predaju koja je slična prethodnoj ali se od nje razlikuje u tome što je došlo da se riječ Allahu ekber, u zikru nakon namaza, izgovara trideset i četiri puta, dok se riječi subhanallah i elhamdulillah izgovaraju po trideset i tri puta. (Muslim, br. 596) Kada je u pitanju zikr nakon namaza postoji još jedna verzija u kojoj stoji da se riječi subhanallah, elhamdulillah te Allahu ekber, izgovaraju po deset puta. (Ahmed, 2/160, Ebu Davud, br. 5065, Ibn Madže, br. 926, Tirmizi, br. 3410, koji je ovu predaju ocijenio kao hasen-sahih).
RAZLIČITOST KAO MILOST
Zajednička karakteristika prethodno spomenutih ibadeta jeste da je riječ o jednom ibadetu koji je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, činio na različite načine. Zašto je to tako? Islam kao vjera savršenstva ne bi bila upotpunjenja da u sebi ne sadrži osobinu fleksibilnosti i prilagodljivost. Prirodno je da se ljudi razlikuju, pa je stoga i prirodno da im se ponudi više verzija jednog ibadeta kako ih ne bi ophrvala monotonost u činjenju istih. Različitost u izvršavanju ibadeta nikako ne bi trebala biti predmetom polemisanja i jalovih rasprava. Različitost mora biti shvaćena kao milost i kao takva mora biti prihvaćena. Stoga je i preferirajuće mišljenje među ulemom da se pomenuti ibadeti trebaju izvršavati upravo onako kako je i došlo u predajama. Ponakad na jedan a ponekad na drugi način. (Eš-Šerhul-Mumti’, 3/29-30, Fethul-Kadir, 1/315, Muhezzeb, 1/108-109) Dakle, prilikom početnog tekbira ruke ponekad treba dizati do ramena a ponekad do ušiju. Sjedenje zarad odmora treba upražnjavati ponekad pogotovo ako čovjek osjeća potrebu da malo odmori u ibadetu. Također, zikr nakon namaza nije ukalupljen u jednu formu nego se može činiti na različite načine onako kao što je opisano u vjerodostojnim predajama.
RAZNOLIKOST U IBADETU JE KORISNA
Kada su u pitanju prethodno navedeni ibadeti, ulema je saglasna da raznolikost u izvršavanju istih ni u kom slučaju ne škodi suštini samog ibadeta. Šta više, u raznolikosti se kriju mnoge koristi. Jedna od primarnih koristi u činjenju jednog ibadeta na više različitih načina jeste oživljavanje sunneta. Ako bi se kojim slučajem ljudi ograničili na dizanje ruku naspram ramena prilikom početnog tekbira onda bi sunnet dizanja ruku naspram ušiju bio zapostavljen a možda i umrtvljen. Jedini način na koji je moguće održati sunnet u životu jeste praktikovanjem svih načina koji su vjerodostojno preneseni od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Korist koja proizilazi iz prethodno spomenute jeste držanje srca budnim prilikom izvršavanja ibadeta. Ako čovjek povremeno praktikuje ibadet na jedan način a povremeno na drugi onda je njegovo srce budno i prisutno prilikom izvršavanja ibadeta. S druge strane, ako ibadet uvijek izvršava na isti način onda to počinje činiti formalno i rutinski bez osjećaja i prisutnosti srca. Ovo je očito i u praksi potvrđeno. Ljudi koji su navikli da nakon početnog tekbira uče ‘Subhaneke Allahumme ve bi hamdike’ to čine gotovo bez razmišljenja jer oni praktikuju i uče samo tu dovu. Međutim, ako ponekad uče ovu dovu a ponekad i druge dove koje su zabilježene onda će njihovo srce biti budno i prisutno a ibadet daleko potpuniji.(Eš-Šerhul-Mumti’, 3/30).
Poslanikovo, sallallahu alejhi ve sellem, činjenje ovih a i drugih ibadeta na različite načine u različitim vremenskim periodima govori nam o njegovoj svekolikoj želji da svome ummetu olakša i uprosti ibadete kako bi ih njegovi sljedbenici što potpunije i lakše izvršavali nastojeći da time steknu Allahovo zadovoljstvo.
Asr, br. 42.
————-
Vidi manjePreuzeto sa stranice https://minber.ba/category/fikh/
Koje su odlike pripadnika ehli-sunneta?
U smutnim vremenima neznalice postanu izrazito grlate. Sebi daju za pravo da ocjenjuju, procjenjuju i razvrstavaju. Jedne tjeraju iz vjere i guraju ih u džehennemsku provaliju, dok su prema drugima jako osorni i kruti a sebi daju za pravo da govore kako su samo oni istinski pripadnici ehli-sunneta iviše
U smutnim vremenima neznalice postanu izrazito grlate. Sebi daju za pravo da ocjenjuju, procjenjuju i razvrstavaju. Jedne tjeraju iz vjere i guraju ih u džehennemsku provaliju, dok su prema drugima jako osorni i kruti a sebi daju za pravo da govore kako su samo oni istinski pripadnici ehli-sunneta i kao takvi ujedno i pripadnici spašene grupe.
Da bismo spoznali prave odlike pripadnika ehli-sunneta moramo se osvrnuti na riječi velikana ovog ummeta, jer su samo učenjaci dostojni da iznose kvalifikacije i da govore o odlikama. Njihove riječi imaju težinu. Protkane su iskrenošću i blagošću a upravo je to put kojim je kročio naš voljeni Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, koji je i kazao da su njegovi nasljednici upravo učenjaci, a nikako emotivne i grlate neznalice koje krasi govor bez znanja i povođenje za osjećajima.
Ebu Ismail Sabuni (449. h) o odlikama pripadnika ehli-sunneta kaže: „Požuruju sa izvršenjem propisanih namaza zato što je bolje i korisnije klanjati ih u prvom nego u zadnjem vremenu. Jedni dugima preporučuju noćni namaz, čuvanje rodbinskih veza, širenje selama i udjeljivanje kao i milost prema siromasima, miskinima i jetimima. Također se brinu za stanja muslimana a umjereni su po pitanju hrane, pića, odjevanja i ženidbe. Odmjereni su po pitanju naređivanja dobra i odvraćanja od zla a prednjače u dobrim djelima. Vole i mrze u ime Allaha a izbjegavaju raspravu o Allahu kao i parničenje. Klone se novotara i zabludjelih a neprijateljski su nastrojeni prema onima koji su se svojim prohtjevima odali i u neznanje utonuli.“ (Vjerovanje selefa’ od Sabunija str. 97-99, sažeto)
Ismail b. Muhammed El-Esfahani (535. h) je rekao: „Pripadnici ehli-sunneta su savjesni i umjereni u hrani, piću i ženidbi. Klone se bilo kakvih nevaljalih djela i odvratnosti. Brižljivo gaje ljubav u ime Allaha a drže se po strani od rasprava i polemisanja o osnovama vjere. Također se klone onih koji su u zabludi i onih koji svoje strasti slijede. Ispunjavaju ugovore i povjerljivi su. Ne trpe nepravdu i slijepo slijeđenje, a dušama svojim ne udovoljavaju i strasti se klone. Lažno ne svjedoče, ne potvaraju čedne vjernice, ne ogovaraju niti bespotrebno govore. Suzdržavaju se kada su u srdžbi i opraštaju svojoj braći kada pogriješe. Natječu se u izvršavanju dobrih djela, klone se bilo kakvih sumnji i održavaju rodbinske veze. Pomažu slabima, i savjetuju u ime Allaha a suosjećaju sa Allahovim stvorenjima. Trude se da klanjaju noćni namaz, pogotovo ako su hafizi Kur’ana, a propisane namaze izvršavaju na vrijeme.“ (‘El-Hudže fi bejani-l-mehudže’ 2/528)
Šejhul-islam Ibn Tejmijje navodi neka od svojstava ehli-sunneta, pa kaže: „Jedni drugima preporučuju strpljenje na iskušenjima, zahvalnost na ugodnostima, zadovoljstvo sa odredbom. Pozivaju ka usavršavanju ahlaka i činjenu dobrih djela. Vjeruju u značenje Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: „Najpotpuniji vjernici su oni koji su najprimjernijeg ahlaka.“(Ahmed, 2/472, Tirmizi br. 1162) Nastoje da budu u kontaktu s onima koji njih izbjegavaju, da daju onima koji njima ne daju i oproste onima koji su im nepravdu učinili. Naređuju dobročinstvo prema roditeljima, održavanje rodbinskih veza i dobrosusjedske odnose. Također naređuju dobročinstvo prema jetimima, miskinima i putnicima nevoljnicima kao i samilost prema onima koji su u njihovom posjedu. Zabranjuju oholost, gordost, blud i uznošenje nad drugim stvorenjima s pravom ili bez prava. Naređuju da se teži ka prefinjenom moralu a zabranjuju sve što ga unizuje. (El-Akide el-Vasitije, komentar od Muhammeda Herrasa, str. 172-173.)
Ovo su neke od odlika pravih i istinskih pripadnika ehli-sunneta. Nastojmo da ih sebi priskrbimo i njima se okitimo.
Molim Allaha da popravi naše stanje i da djela naša učini iskrenim. Molim Ga da nas proživi u društvu da vjerovjesnicima, istinoljubivima i šehidima, a svaki uspjeh je samo od Allaha i neka je salavat i selam na našeg Vjerovjesnika Muhammeda, na njegovu porodicu i sve ashabe.
Mr. Fahret Kadrić
Preuzeto sa minber.ba
Vidi manjeKoja je najvjerodostojnija šiitska knjiga?
Primjetno je da mnogi vjernici praktičari sa našeg govornog podneblja nisu dovoljno upoznati sa osnovama šiitskog vjerovanja. Rijetki su oni koji podrobnije poznaju razlike i suštinu vjerovanja ove sekte koja se polahko ali sigurno širi među bosanskim muslimanima. Širenju šiizma u našoj domovini svaviše
Primjetno je da mnogi vjernici praktičari sa našeg govornog podneblja nisu dovoljno upoznati sa osnovama šiitskog vjerovanja. Rijetki su oni koji podrobnije poznaju razlike i suštinu vjerovanja ove sekte koja se polahko ali sigurno širi među bosanskim muslimanima. Širenju šiizma u našoj domovini svakako je doprinijela i neobaviještenost muslimana o osnovama šitskog vjerovanja i njihovim najvjerodostojnim knjigama.
Osam je glavnih knjiga na koje se šije dvanaestoimamije oslanjaju kada su u pitanju predaje od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i njihovih imama. Ove knjige šiitska ulema naziva ‘Osam sveobuhvatnih’. Mi ćemo se ukratko osvrnuti na njihovu prvu i najvjerodostojniju knjigu.
Muhamed b. Jakub el-Kulejni (329. A.H.) u periodu od dvadeset godina, napisao je knjigu poznatu pod nazivom ‘El-Kafi’ (Dovoljan). Riječ je o šiitskoj hadiskoj zbirci čiji prvi dio obrađuje akaidske teme i nosi naziv ‘Usulul-Kafi’ dok je drugi dio posvećen fikhskoj tematici i nazvan je ‘Furu’l-Kafi’. Iako se šitski učenjaci razilaze po pitanju broja predaja koje je Kulejni zabilježio u Kafiju oni se ipak slažu na činjenici da broj predaja nije manji od šesnaest hiljada. Hvaleći sopstveno djelo, Kulejni veli da je ‘Kafi’ predočio šiitskom posljednjem, skrivenom imamu koji je kazao: “Ovo je dovoljno (kafi) našim sljedbenicima.“ (Mukadimetul-Kafi, 1/25)
Šiitska ulema o Kafiju
Šiije smatraju da je Kulejnijev Kafi daleko vjerodostojniji od Buharijinog Sahiha. Shodno ovome, Kafi je, prema njihovom tumačenju, nakon Kur’ana najvjerodostojnija i najveličanstvenija knjiga ikad napisana. U samom uvodu Kulejni tvrdi da su sve predaje koje je naveo u Kafiju vjerodostojne (sahih) i zabilježene od povjerljivih prenosilaca te kao takve dovoljne svakom onome ko traga za znanjem i istinom. (Mukadimetul-Kafi, 1/7)
Šiitski učenjak Ali b. Ekber El-Gifari, u svome komentaru Kafija spominje jednoglasni konsenzus (idžma’) po pitanju vjerodostojnosti predaja koje je Kulejni zabilježio u Kafiju.
Pogledajmo šta o Kafiju kažu neki od najvećih šiitskih učenjaka.
Hasan b. Fadl et-Tabresi kaže: „Kafi je među ostalim knjigama kao sunce među zvijezdama. Onaj ko pogleda iskreno neće biti u potrebi da provjerava njegove prenosioce, a ako opet pogleda iskreno biće zadovoljan i siguran da su hadisi u njemu vjerodostojni i ispravni.“ (Mustedrekul-Vesail, 3/532)
Abbas el-Kummi kaže: „Kafi je najbolja islamska knjiga i najveličanstvenije djelo kod šiija dvanaestoimamija kod kojih slična knjiga nije napisana. Muhamed Emin El-Istirabadi govoreći o vrijednostima Kafija veli: ‘Čuli smo od naših šejhova i učenjaka da u islamu nije napisana knjiga slična i dostojna Kafiju.“ (El-Kuna vel-elkab, 3/98)
Abdulhusejn Šerefuddin El-Musevi kaže: „Od svih knjiga najbolje su četiri na koje se šiije imamije oslanjaju u pitanjima vezanim za vjerovanja i propise, a od tih knjiga Kafi je najstarija, najveličanstvenija, najbolja i najvjerodostojnija.“ (El-Muradže’at, stavka br. 110)
El-Hur el-Amili kaže: „Autori najvjerodostojnih knjiga su ustvrdili da su predaje u njihovim knjigama vjerodostojne, pa ako imaš pouzdanje u ove autore onda moraš prihvatiti ono što kažu i ono što su prenijeli.“ (Vesailu-Š’ia, 20/104)
Prethodno spomenuti, a i mnogi drugi šiitski učenjaci, slažu se da je Kafi njihova najvjerodostojnija knjiga ikad napisana. Ako je Kafi, shodno njihovom svjedočenju, najvjerodostojnija knjiga, onda nema smetnje da pogledamo šta se u toj knjizi nalazi. U narednim redovima navest ćemo određene dijelove iz Kafija, naravno, riječ je o prevodu ali je original svakako dostupan onima koje žele da podrobnije izuče ovo djelo.
Pročitajte i razmislite da li zdrav razum prihvata ovakvo nešto? Da li je ovo vjera koju je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem nama dostavio?
Imamet kao srž vjerovanja
Jedno od poglavlja svoje knjige Kulejni je naslovio: ‘Poglavlje o tome da imami znaju kada će umrijeti i da ne umiru osim svojevoljno.’ (Kafi, 1/258) Tako kaže Kulejni a Uzvišeni Allah kaže: „…a čovjek ne zna šta će sutra zaraditi i ne zna čovjek u kojoj će zemlji umrijeti.“ (Lukman, 34)
Jedno od narednih poglavlja Kulejni je naslovio: ‘Poglavlje o tome da imami znaju ono što je bilo, i ono što biva te da njima ništa nije skriveno.’ (Kafi, 1/260) Tako kaže Kulejni a Uzvišeni Allah kaže: „Allahu ništa nije skriveno ni na Zemlji ni na nebu“ (Ali Imran, 5) i kaže Uzvišeni: „On skriveno (gajb) zna i On gajb Svoj ne otkriva nikome, osim onome koga On za poslanika odabere.“ (El-Džin, 26-27)
Kulejni u svojoj knjizi spominje još jedno veoma diskutabilno poglavlje u kojem stoji da je posjeta Husejnovog, a.s. kabura vrijednija od dvadest hodoćašća u Mekki. (Kafi, 4/59)
U šitskom hadisi-kudsiju stoji da je Allah dž.š. rekao: „O Muhammede, Ja sam tebe i Aliju stvorio u svjetlosnoj formi kao dvije duše prije nego što sam stvorio nebesa, zemlju i Arš. Zatim sam spojio vaše dvije duše u jednu. Nakon toga sam tu jednu dušu podijelio na dvoje a zatim te dvije polovice na dvoje pa su to postale četiri duše. Muhammedova jedna, Alijina jedna te Hasanova i Husejnova po jedna. Zatim je Allah stvorio Fatimu od svjetla kao dušu bez tijela.“ (Kafi, 1/365)
Šije vjeruju da su Alija, radijallahu anhu i njegovi potomci jedini legitimni nasljednici Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Vjerovanje u imamet Alijinih, radijallahu anhu, potomaka čini okosnicu šitske sekte.
Šta Kulejni kaže o imametu i imamima?
Prenosi se od Ebu Abdullaha (Džafer b. Muhammed, šesti šiitski imam) da je rekao: „Ko za imama uzme nekog koga Allah nije odredio da bude imam taj je počinio širk.“ (Kafi, 1/305)
Neslijeđenje i nevjerovanje u imamet Alijinih, radijallahu anhu, sljedbenika za sobom povlači tešku kaznu. Shodno jednoj predaji u Kafiju, odredište svih onih koji ne budu slijedili imame bit će Sekar (dio Džehennema). Ebu Abdullah prenosi predaju u kojoj navodi razlog zbog kojeg će ljudi ući u Sekar. Odgovor na pitanje: „Šta vas je dovelo u Sekar?“, glasi: Nismo bili od onih koji su slijedili imame.“ (Kafi, 1/347)
Na drugom mjestu Kulejni bilježi predaju od Ebu Abdullaha u kojoj stoji: „Allahove riječi: ‘…lijepa riječ je kao lijepo drvo: korijen mu je čvrsto u zemlji a grane prema nebu.’, znače da je Allahov Poslanik korijen a Alija stablo dok su grane imami njihovi potomci.“ (Kafi, 1/355) Shodno onome što stoji u Kafiju jedini legitimni halifa nakon Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem je Alija, radijallahu anhu, i on je ujedno prvi od dvanaest šiitskih imama. Šije uopće ne priznaju Ebu Bekra, radijallahu anhu, Omera, radijallahu anhu i Osmana, radijallahu anhu, kao legitimne halife. Shodno šiitskom vjerovanju Alija, radijallahu anhu, je prvi halifa a svi ostali šiitski imami dolaze iz njegove loze. Ako pogledamo predaju u kojoj su imami opisani s pravom se možemo zapitati da li su oni uopće bili ljudi. Naime, Ebu Džafer (Muhammed b. Ali el-Bakir, peti šiitski imam) prenosi sljedeću predaju u kojoj stoji: „Imam ima deset znakova: rađa se čist, obrezan, zemljom odmah kroči uzdignute glave izgovarajući dva šehadeta, ne odžunupi se nikad, oko njegovo spava ali ne i srce, ne zijeva niti se proteže, vidi iza sebe kao sto vidi i ispred sebe, njegov vjetar i izmet imaju miris miska.“ (Kafi, 1/319)
Magarac kao prenosioc
Jedna od najčudnijih predaja u Kulejnijevoj knjizi svakako je ona čiji je prenosilac ni manje ni više nego magarac. Da, riječ je o životinji a cijela predaja u čijem se lancu nalazi jedan magarac glasi ovako: “Od vladara pravovjernih (Alije, radijallahu anhu) se prenosi da je Ufejr – Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, magarac rekao: „O Allahov Poslaniče, dao bih za tebe i oca i majku, zaista mi je otac pričao a njemu njegov otac da je njegovog djeda otac rekao da je bio sa Nuhom a.s. na lađi, pa ga je Nuh a.s. pomilovao po sapinama i kazao: ‘Iz kičme ovog magarca izaći će magarac kojeg će jahati najodabraniji i posljednji Vjerovjesnik’, pa hvala Allahu koji me učinio tim magarcem.“ (Kafi, 1/237)
Ovo je kap iz mora predaja koje sadrži Kafi. Ako u njihovoj najvjerodostojnijoj knjizi nalazimo ovakve predaje, kakve tek predaje možemo naći u ostalim šiitskim knjigama. Iz ove i sličnih knjiga šije crpe svoja ubjeđenja. Njihova vjera počiva na temeljima koji su sagrađeni upravo na onome što sadrži Kafi i druge knjige. Naša je dužnost da se upoznamo sa njihovim vjerovanjem kako ne bismo potpali pod uticaj šiitskih misionara i zapali u ralje šitske sekte.
mr. Fahret Kadrić
Vidi manjeAsr, br. 41.
minber.ba
Ko su istinski a ko prividni pripadnici ehli-sunneta?
Prividnih pripadnika ehli-sunneta svakim je danom sve više. Neosnovano i bespravno istjerivanje drugih iz okvira ehli-sunneta svakodnevnica je međumuslimanskih dijaloga. O etiketiranju onih koji misle drugačije izlišno je trošiti riječi. Svjedoci smo postojanja pojedinaca koji će olahko iz okvira ehviše
Prividnih pripadnika ehli-sunneta svakim je danom sve više. Neosnovano i bespravno istjerivanje drugih iz okvira ehli-sunneta svakodnevnica je međumuslimanskih dijaloga. O etiketiranju onih koji misle drugačije izlišno je trošiti riječi. Svjedoci smo postojanja pojedinaca koji će olahko iz okvira ehli-sunneta istjerati svakog čija brada ne prelazi dužinu četiri prsta. S druge strane, ne manjka ni onih koji će muslimana koji ne krati bradu, po automatizmu, svrstati u redove opakih haridžija. Bavljenje isključivo formom i vanjštinom dovelo je do toga da u drugi plan budu potisnute sve one prave odlike i vrline istinskih pripadnika ehli-sunneta.
Uzorno ponašanje i profinjen ahlak
Ibn Kajjim, rahimehullah, rekao je: ”Cjelokupna vjera je lijepo ponašanje, pa ko te poduči lijepom ponašanju, taj te podučio vjeri.” (Medaridžus-salikin, 2/307) Jedna od najupečatljivijih karakteristika istinskih pripadnika ehli-sunneta jeste profinjen ahlak protkan kur’ansko-hadiskim smjernicama. Kur’an i sunnet su dva osnovna izvora iz kojih pripadnici ehli-sunneta uzimaju norme i pravila primjernog ponašanja. Kaže Uzvišeni: ”Mi tebi objavljujemo Knjigu kao objašnjenje za sve.“ (Prijevod značenja En-Nahl, 89) Uzimajući u obzir ovaj princip na kojem istinski pripadnici ehli-sunneta izgrađuju i dorađuju svoj ahlak, Ibn Tejmijje, rahimehullah, rekao je: ”Primjerno ponašanje i ahlak koncipirani su i utemeljeni kroz kur’anske naredbe, ali i Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, sunnet, a manifestiraju se kroz uvjerenje, ibadete i moral. Shodno ovome, svi ashabi su norme ponašanja crpili iz Kur’ana i sunneta bez potrebe da konsultiraju najučenije ashabe da im to preciznije pojasne. Pojedini učenjaci su se razišli po nekim pitanjima vezanim za ponašanje i ahlak, ali za većinu tih pitanja jasne odgovore nalazimo u Kur’anu i sunnetu jer norme ponašanja potpadaju pod domene islamskog vjerovanja i jasno su precizirane i objašnjene u Kur’anu i sunnetu.“ (Medžmua’ fetava 19/273-274, sažeto) Primjerno ponašanje krasi samo istinske pripadnike ehli-sunneta. Oni su svjesni značenja Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: ”Najbolji vjernici su oni koji su najprimjernijeg ponašanja“ (Ahmed 2/472, Ebu Davud, br. 4682, sahih), dok se prividni pripadnici ehli-sunneta zavaravaju zaboravljajući na riječi Allahovog Miljenika, sallallahu alejhi ve sellem: ”Najpotpuniji iman ima onaj vjernik koji ima najljepši ahlak.“ (Buhari, sahih) Stvarni pripadnici ehli-sunneta znaju da je profinjen ahlak i lijepo ponašanje nešto najvrednije i najteže što će biti stavljeno na vagu na Sudnjem danu jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: ”Na Sudnjem danu ništa neće biti teže na vagi vjernika od lijepog ponašanja.“ (Ahmed 6/442, Ebu Davud, br. 4799, Tirmizi, br. 2004, hasen-sahih) Isto tako, oni vjeruju da su ljudi koje krasi primjeran ahlak i lijepo ponašanje Allahu najdraži i vjerovjesnicima najbliži. U tom kontekstu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ”Hoćete li da vas obavijestim ko je od vas Allahu najdraži i ko će meni na Sudnjem danu biti najbliži?“ ”Hoćemo“, rekoše ashabi, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče im: ”Oni koji budu najljepšeg ponašanja.“ (Ibn Hibban, br. 478, sahih) Shodno ovome, istinski pripadnici ehli-sunneta su oni koji su sebi priskrbili profinjen ahlak. U ophođenju sa drugima oni su blagi i susretljivi, brižljivo gaje međubratsku ljubav i znaju da ih upravo ove osobine razdvajaju od onih koji su samo formalni, a nikako suštinski pripadnici ehli-sunneta.
Srednji put
Istinski pripadnici ehli-sunneta, za razliku od ostalih devijantnih grupacija, uvijek se nalaze između dvije krajnosti, između pretjeranosti i nedotjeranosti. Vjerovanje pripadnika ehli-sunneta u sve vjerodostojne tekstove priskrbilo im je svako dobro, ali i srednji put između ostalih skupina, kao što kaže Ibn Tejmijje, rahimehullah: ”Pripadnici ehli-sunneta su na svim poljima srednja grupacija, zato što se drže Allahove Knjige i Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, sunneta, kao i onoga na čemu su se složile ispravne generacije iz reda muhadžira i ensarija te onih koji ih u dobru slijede.“ (Medžmua’ fetava, 3/375) Govoreći o principu srednjeg puta, imam Šatibi, rahimehullah, rekao je: ”Cjelokupan šerijat zasnovan je na principu srednjeg i pravednog puta bez uzmicanja desno ili lijevo. Ako pogledaš u šerijat kao cjelinu i razmisliš o njemu, zapazit ćeš da počiva na umjerenosti i središnjem putu. Ako uočiš određena odstupanja na nekom polju, onda znaj da to uvijek biva nauštrb druge strane. Jedna strana je pretjerivanje i sve ono što sa sobom nosi od zastraživanja i prijetnji. Druga strana je popuštanje i sve ono što sa sobom nosi od nade, želje i olakšanja. Tek onda kada ne bude ni prvo a ni drugo javlja se umjerenost i srednji put koji je jedini pravedan i jasan i na čijim se osnovama gradi sistem vrijednosti.“ (El-Muvafekat, 2/163-168, sažeto) Istinski pripadnici ehli-sunneta odabrali su srednji put u ibadetima pa su tako između onih koji su zaokupljeni srčanim ibadetima, poput sufija, i između onih koji su zaokupljeni samo tjelesnim ibadetima. Pripadnici ehli-sunneta čine podjednako i srčane, ali i tjelesne ibadete. (Mealim fi suluk, str. 36) Pojašnjavajući razliku između onih koji su pretjerali u pogledu srčanih ibadeta, a zapostavili tjelesne ibadete te onih koji svu pažnju pridaju tjelesnim ibadetima ne obazirući se na srčane ibadete, Ibn Kajjim veli: ”Rob je prema Allahu dužan da ispoljava dvije vrste robovanja: vidljivo (javno) robovanje te skriveno (tajno) robovanje. Srce ima svoje ibadete, jezik svoje kao i svi ostali organi. Izvršavanje samo vidljivih ibadeta bez suštine skrivenih (srčanih) ibadeta roba ne približava njegovom Gospodaru i za takvo djelo ne slijedi nagrada. Sufijski šejhovi, u želji da postupaju oprečno od onoga što čine učenjaci, posvetili su se isključivo srčanim ibadetima i zapostavili tjelesne, te su kazali da je svrha ibadeta predanost srca, a tijelo se povodi za njim. Ove dvije skupine u potpunosti su oprečne jedna drugoj. Jedni su zapostavili tjelesne ibadete pa su i njihovi srčani ibadeti propali. Drugi su zapostavili srčane ibadete pa su i njihovi tjelesni ibadeti propali.“ (Bedaiul-fevaid, 3/229)
Usavršiti ahlak i kročiti srednjim putem
Prividni pripadnici ehli-sunneta zadovoljavaju se vanjštinom i formom. S druge strane, stvarni i istinski nosioci ehli-sunnetskog bajraka nastoje prodrijeti u suštinu stvari te svoje duše oplemeniti, a ahlak i ponašanje usavršiti. Kako postići željeni cilj objašnjava nam imam Zehebi, rahimehullah: ”Savršeno ponašanje postiže se kroz savjesno iskorištavanje vremena, učenje Kur’ana i razmišljanje o njegovim ajetima, nepretjeran govor, čuvanje jezika, stalno spominjanje Allaha, skromnost u ophođenju s muslimanima, održavanje rodbinskih veza, praštanje, udjeljivanje i onda kada je oskudica, saopćavanje vijesti uz saosjećanje, naređivanje dobra, udaljavanje od neznalica, traženje oprosta navečer. Ovo su svojstva onih koji su na Pravom putu.“ (Sijer E’alam en-Nubela, 12/90-91, sažeto) Nakon što vjernik popravi svoj ahlak, za potpuno oplemenjivanje i usavršavanje neophodno je da uspostavi ravnotežu između ibadeta koji se čine javno te onih koji se čine srcem. Ibn Kajjim, rahimehullah, za one koji to uspiju kaže: ”Pravi vjernici koji su spoznali Allaha izvršavaju kako javne tako i tajne ibadete, srcu daju prednost, a njihova tijela se srcu povinuju i upravo je ovo suština robovanja.” (Igasetul-lehfan, 1/187)
Opterećenost formalnostima i pridavanje značaja isključivo formi u ibadetima, ponašanju i ahlaku, mnoge je odvelo u redove prividnih pripadnika ehli-sunneta. Vratiti se na stazu istinskih pripadnika ehli-sunneta moguće je samo ako se poštuju principi i norme utemeljeni na kur’ansko-hadiskim tekstovima pojašnjeni riječima velikana ovog ummeta.
Mr. Fahret Kadrić
Vidi manjePreuzeto sa minber.ba
Koje su odlike i vrijednosti pripadnika ehlul-bejta?
Zejd b. Erkam prenosi hadis u kojem stoji da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Ja vam ostavljam dvije velike stvari: prva je Knjiga Uzvišenog Gospodara, u njoj je uputa i svjetlo, pa je prihvatite i čvrsto je se pridržavajte! Zatim je podsticao na pridržavanje i razvijanje ljviše
Zejd b. Erkam prenosi hadis u kojem stoji da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Ja vam ostavljam dvije velike stvari: prva je Knjiga Uzvišenog Gospodara, u njoj je uputa i svjetlo, pa je prihvatite i čvrsto je se pridržavajte! Zatim je podsticao na pridržavanje i razvijanje ljubavi prema Allahovoj Knjizi, a potom je rekao: – I druga stvar je moj ehlul-bejt. Podsjećam vas na Allaha u pogledu mog ehlul-bejta! Podsjećam vas na Allaha u pogledu mog ehlul-bejta! To je ponovio tri puta.“ (Muslim) Kao što se iz hadisa jasno vidi, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nam je u emanet ostavio da se brinemo za njegov ehlul-bejt i da ih volimo te da im poštovanje iskazujemo. A kako i ne bismo kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem za svoju kćerku Fatimu, r.a. kazao: „O Fatima! Zar te ne čini zadovoljnom to što si najbolja među ženama vjernika, ili najodabranija žena ovoga ummeta?“ (Muttefekun alejhi) Za svoga zeta i amidžića Aliju, r.a je kazao: „Ti (o Alija) si od mene i ja sam od tebe.“ (Buhari) U hadisu kojeg prenosi Usame b. Zejda stoji da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, za Hasana i Husejna, r.a. rekao: „Ovo su sinovi moji, i sinovi moje kćeri; Moj Allahu, zaista ih ja volim pa neka su Tebi dragi i neka Ti je drag onaj ko njih voli.“ (Tirmizi)
Mr. Fahret Kadrić
Vidi manjePreuzeto sa minber.ba
Ko ulazi u okvire ehlul-bejta?
Prenosi Ibnu Džerir od Sa’da b. Ebi Vekkasa, radijallahu anhu, da je rekao: “Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom, kada mu je spuštena objava, uzeo je Aliju, njegova dva sina (Hasana i Husejna), te Fatimu, radijellahu anhum, te ih ogrnuo svojom odjećom a potom je rekao: – Gviše
Prenosi Ibnu Džerir od Sa’da b. Ebi Vekkasa, radijallahu anhu, da je rekao: “Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom, kada mu je spuštena objava, uzeo je Aliju, njegova dva sina (Hasana i Husejna), te Fatimu, radijellahu anhum, te ih ogrnuo svojom odjećom a potom je rekao: – Gospodaru, ovo je moja porodica i moj ehlul-bejt!” Shodno ovome hadisu, a i mnogim drugim predajama zaključujemo da u okvire ehlul-bejta mimo Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ulaze četiri osobe: Alija, Fatima, Hasan i Husejn, radijallahu anhum. No, ehlul-bejt nije ograničen isključivo na prethodno spomenute osobe.
Uvjerenje ehlu-sunneta jeste da i Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, supruge ulaze u okvire ehlul-bejta, a u nastavku ćemo spomenuti jasan kur’anski ajet kao agrument koji ide u prilog ovoj tvrdnji.
Naime, pojam ehlul-bejt u kontekstu govora o Poslanikovoj, sallallahu alejhi ve sellem, porodici spomenut je u suri Ahzab u 33. ajetu. Ajeti koji prethode ovom ajetu kao i oni koji dolaze poslije u cjelosti govore o Poslanikovim, sallallahu alejhi ve sellem, suprugama. Uzvišeni Allah kaže: „I boravite u kućama svojim (o žene Vjerovjesnikove), i ljepotu svoju, kao u davno pagansko doba, ne pokazujte, i namaz obavljajte i zekat dajite, i Allaha i Poslanika Njegova slušajte! Allah želi da od vas, o ehlul-bejte, grijehe odstrani i da vas potpuno ocisti.” Tumačeći posljednu rečenicu ovog ajeta Ibn Kesir zastupa stav da su ove riječi Allaha Uzvišenog jasan šerijatski tekst na osnovu kojeg se dokazuje da žene Allahovog poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ulaze u sastav ehlul-bejta. One su povod objave ovog ajeta, a povod objave ulazi u objavu, u vezi s čim postoji potpuna saglasnost među ulemom. Na koncu kažemo da u okvire Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, porodice ulaze njegove supruge, kći Fatima, zet Alija te njihovo dvoje djece Hasan i Husejn, radijjalahu anhum.
Mr. Fahret Kadrić
Vidi manjePreuzeto sa minber.ba
Kakav je stav i vjerovanje ehlu-sunneta u pogledu ehlul-bejta?
Uzvišeni Gospodar iz Svoje apsolutne i savršene mudrosti odlikovao je neke ljude nad drugim ljudima. Jednima je dao posebne počasti i uzvisio ih nad ostatkom ljudskog roda. Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, najodabraniji je i najčasniji od svih ostalih poslanika. Kur’an za njegov moralviše
Uzvišeni Gospodar iz Svoje apsolutne i savršene mudrosti odlikovao je neke ljude nad drugim ljudima. Jednima je dao posebne počasti i uzvisio ih nad ostatkom ljudskog roda. Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, najodabraniji je i najčasniji od svih ostalih poslanika. Kur’an za njegov moral veli: „Ti si (o Muhammede), doista, na najuzvišenijem stupnju morala.“ (El-Kalem, 4) Onaj ko posjeduje najuzvišeniji moral nesumnjivo je najdostojniji da odgoji najčasniju porodicu koja je ikad kročila dunjalukom. Ta najsavršenija i najodgojenija porodica jeste Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, porodica (ehlul-bejt, Alu-Muhammed).
Ko ulazi u okvire ehlul-bejta?
Prenosi Ibnu Džerir od Sa’da b. Ebi Vekkasa, radijallahu anhu, da je rekao: “Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom, kada mu je spuštena objava, uzeo je Aliju, njegova dva sina (Hasana i Husejna), te Fatimu, radijellahu anhum, te ih ogrnuo svojom odjećom a potom je rekao: – Gospodaru, ovo je moja porodica i moj ehlul-bejt!” Shodno ovome hadisu, a i mnogim drugim predajama zaključujemo da u okvire ehlul-bejta mimo Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ulaze četiri osobe: Alija, Fatima, Hasan i Husejn, radijallahu anhum. No, ehlul-bejt nije ograničen isključivo na prethodno spomenute osobe. Uvjerenje ehlu-sunneta jeste da i Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, supruge ulaze u okvire ehlul-bejta, a u nastavku ćemo spomenuti jasan kur’anski ajet kao agrument koji ide u prilog ovoj tvrdnji.
Naime, pojam ehlul-bejt u kontekstu govora o Poslanikovoj, sallallahu alejhi ve sellem, porodici spomenut je u suri Ahzab u 33. ajetu. Ajeti koji prethode ovom ajetu kao i oni koji dolaze poslije u cjelosti govore o Poslanikovim, sallallahu alejhi ve sellem, suprugama. Uzvišeni Allah kaže: „I boravite u kućama svojim (o žene Vjerovjesnikove), i ljepotu svoju, kao u davno pagansko doba, ne pokazujte, i namaz obavljajte i zekat dajite, i Allaha i Poslanika Njegova slušajte! Allah želi da od vas, o ehlul-bejte, grijehe odstrani i da vas potpuno ocisti.” Tumačeći posljednu rečenicu ovog ajeta Ibn Kesir zastupa stav da su ove riječi Allaha Uzvišenog jasan šerijatski tekst na osnovu kojeg se dokazuje da žene Allahovog poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ulaze u sastav ehlul-bejta. One su povod objave ovog ajeta, a povod objave ulazi u objavu, u vezi s čim postoji potpuna saglasnost među ulemom. Na koncu kažemo da u okvire Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, porodice ulaze njegove supruge, kći Fatima, zet Alija te njihovo dvoje djece Hasan i Husejn, radijjalahu anhum.
Odlike i vrijednosti pripadnika ehlul-bejta
Zejd b. Erkam prenosi hadis u kojem stoji da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Ja vam ostavljam dvije velike stvari: prva je Knjiga Uzvišenog Gospodara, u njoj je uputa i svjetlo, pa je prihvatite i čvrsto je se pridržavajte! Zatim je podsticao na pridržavanje i razvijanje ljubavi prema Allahovoj Knjizi, a potom je rekao: – I druga stvar je moj ehlul-bejt. Podsjećam vas na Allaha u pogledu mog ehlul-bejta! Podsjećam vas na Allaha u pogledu mog ehlul-bejta! To je ponovio tri puta.“ (Muslim) Kao što se iz hadisa jasno vidi, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nam je u emanet ostavio da se brinemo za njegov ehlul-bejt i da ih volimo te da im poštovanje iskazujemo. A kako i ne bismo kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem za svoju kćerku Fatimu, r.a. kazao: „O Fatima! Zar te ne čini zadovoljnom to što si najbolja među ženama vjernika, ili najodabranija žena ovoga ummeta?“ (Muttefekun alejhi) Za svoga zeta i amidžića Aliju, r.a je kazao: „Ti (o Alija) si od mene i ja sam od tebe.“ (Buhari) U hadisu kojeg prenosi Usame b. Zejda stoji da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, za Hasana i Husejna, r.a. rekao: „Ovo su sinovi moji, i sinovi moje kćeri; Moj Allahu, zaista ih ja volim pa neka su Tebi dragi i neka Ti je drag onaj ko njih voli.“ (Tirmizi)
Ehlu-sunnet i ehlul-bejt
Kao što je evidentno iz prethodno citiranih predaja vrijednost ehlul-bejta je odista velika a njihov je položaj poseban. Stoga je stav i uvjerenje pripadnika ehlu-sunneta da je poštovanje i iskazivanje ljubavi prema pripadnicima ehlul-bejta obaveza. Pripadnici ehlu-sunneta u ovoj obavezi svakodnevno ustrajavaju spominjući Poslanikovu, sallallahu alejhi ve sellem, porodicu na svakom namazu učeći: „Allahume salli ala Muhammedin we ala ali Muhammed…“ Riječi ‘ali Muhammed’ označavaju Poslanikovu, sallallahu alejhi ve sellem, porodicu.
Neosporavajući položaj i mjesto koje pripadnicima ehlul-bejta zaista pripada, pripadnici ehlu-sunneta svoje vjerovanje u pogledu ehlul-bejta baziraju na temeljima jasnih predaja bez omalovažavanja i zanemarivanja prava koja pripadaju ehlul-bejtu. S druge strane, pripadnici ehlu-sunneta ne pretjeruju u pogledu iskazivanja ljubavi i poštovanja prema ehlu-bejtu. Mi ih volim i poštujemo, ali ipak znamo da su oni samo ljudi koji nemaju niti su ikada posjedovali božanska svojstva. Naše vjerovanje u pogledu ehlul-bejta mora biti umjereno bez pretjerivanja ali u isto vrijeme položaj i značaj ehlul-bejta ni po koju cijenu ne smije biti zanemaren i zapostavljen.
Ako se želimo približiti Allahu i sebi priskrbiti nešto od prefinjenog ahlaka i morala kojeg je posjedovala najodgojenija i najčasnija porodica onda se neminovno moramo posvetiti iščitavanju literature koja govori o njihovim životima. Porodica koju je lično odgojio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zasigurno odiše najprefinjenijim i najposebnijim svojstvima koja ćemo apsorbovati jedino ako se pobliže upoznamo s odlikama i posebnostima ehlul-bejta.
Mr. Fahret Kadrić
Vidi manjePreuzeto sa minber.ba
Imam li pravo raspolagati ili pak uzeti određene stvari koje su mome maloljetnom sinu poklonile druge osobe?
Hvala Allahu, neka je mir i spas na Njegovog Poslanika, njegovu porodicu i časne ashabe. Nema smetnje da raspolažeš imetkom svoga sina u onome što će njemu koristiti, jer si ti odgovoran za njega, a samim tim i za njegov imetak. Shodno tome, roditelj je obavezan da čuva i pazi imetak svoga malodobnoviše
Hvala Allahu, neka je mir i spas na Njegovog Poslanika, njegovu porodicu i časne ashabe. Nema smetnje da raspolažeš imetkom svoga sina u onome što će njemu koristiti, jer si ti odgovoran za njega, a samim tim i za njegov imetak. Shodno tome, roditelj je obavezan da čuva i pazi imetak svoga malodobnog sina.
S druge strane, raspolaganje njegovim imetkom u lične koristi zahtijeva podrobniju analizu. Naime, ako imetak bude korišten u neophodne svrhe, kao što je kupovina osnovnih životnih namirnica i tome slično, onda je takvo raspolaganje dozvoljeno uz napomenu da se radi o dozvoljenosti raspolaganja, ali ne i posjedovanja, jer Poslanik, ﷺ, veli: ”Ti i tvoj imetak pripadate tvome ocu.” (Imam Ahmed i Ibn Madže)
Udjeljivanje imetka koji pripada sinu, ili raspolaganje njime kao da se radi o ličnoj svojini, nije dozvoljeno osim u spomenutim granicama koje dozvoljavaju korištenje imetka, ali ne i posjedovanje, shodno mišljenju većine islamskih učenjaka.
Preveo: Fahret Kadrić
Izvor: islamweb.
Vidi manjePost i namaz nakon spontanog pobačaja
Dva različita odgovora koja ste dobili upućuju nas na razilaženje koje postoji u pogledu ovog pitanja. Ispravno mišljenje jeste da ako žena pobaci već formirano dijete, onda neće ni klanjati ni postiti jer je u stanju nifasa. S druge strane, ako pobaci dijete koje nije formirano, klanjat će i postitviše
Dva različita odgovora koja ste dobili upućuju nas na razilaženje koje postoji u pogledu ovog pitanja. Ispravno mišljenje jeste da ako žena pobaci već formirano dijete, onda neće ni klanjati ni postiti jer je u stanju nifasa. S druge strane, ako pobaci dijete koje nije formirano, klanjat će i postiti jer nije u nifasu. Uz napomenu da je donja granica kada je dijete već formirano osamdeset jedan dan po začeću.
Učenjaci Stalne komisije kazali su:
Ako je fetus već formiran tako da mu se dijelovi tijela, kao što su ruka, noga, glava, jasno vide, onda nije dozvoljen snošaj sa ženom koja je takvo dijete pobacila sve dok je u nifasu, tj. četrdeset dana. S druge strane, ako se dijelovi tijela nisu ukazali, čovjeku je dozvoljeno da ima intimni odnos sa ženom, pa makar i neposredno nakon pobačaja jer krv nakon takvog pobačaja ne ubraja se u krv nifasa, već je to obični odljev i nema zapreke da žena klanja i posti.
(Fetve Stalne komisije, 5/422–423)
Šejh Ibn Baz rekao je:
“Ako žena pobaci dijete na kojem se naziru dijelovi tijela, kao što su ruke, noge, glava i tome slično, onda je ona u nifasu i za nju važe svi propisi žene koja je u nifasu, tj. neće klanjati ni postiti, niti je njenom mužu dozvoljeno da ima spolni odnos s njom, sve dok se ne očisti ili dok ne prođe četrdeset dana. Ali, ako postane čista prije nego što istekne četrdeset dana, obavezna je da se okupa i da klanja, posti, a i spolni odnos joj biva dozvoljen.
Međutim, ako se na fetusu koji je žena pobacila ne budu vidjeli dijelovi tijela, nego to bude samo grudva mesa ili zgrušana krv, onda za takvu ženu važe pravila istihaze, te ona nije u nifasu niti se računa da ima menstruaciju, samim tim obavezna je da klanja i posti, a dozvoljen joj je i spolni odnos.”
(Zbirka islamskih fetvi, 1/243)
Šejh Ibn Usejmin je kazao:
“Ako pobaci dijete na kojem se nazire ljudska forma, onda je krv nakon tog pobačaja krv nifasa, žena neće klanjati niti će postiti, a zabranjen joj je i spolni odnos sve dok se ne okupa. No, ako pobaci fetus koji nije poprimio ljudski oblik, onda je dužna da klanja i posti, a krv koja izađe nakon toga nije krv nifasa. Učenjaci su kazali da je najmanji period u kojem fetus poprima ljudski lik osamdeset jedan dan.”
(Fetve za žene muslimanke, 1/304–305)
Preveo: Fahret Kadrić, Šerijatski fakultet u Kuvajtu
Izvor: http://www.islamqa.info
fetva br. 45564
Vidi manjeParfemi i kreme u kojima ima alkohola
Korištenje parfema i krema koje u sebi sadrže određeni postotak alkohola je dozvoljeno. Klanjanje namaza u odjeći namirisanoj takvim parfemom ne utiče na ispravnost namaza jer je preferirajuće mišljenje da je alkohol čista materija i pored toga što je zabranjen za konzumiranje. Dokazi koji ukazuju nviše
Korištenje parfema i krema koje u sebi sadrže određeni postotak alkohola je dozvoljeno. Klanjanje namaza u odjeći namirisanoj takvim parfemom ne utiče na ispravnost namaza jer je preferirajuće mišljenje da je alkohol čista materija i pored toga što je zabranjen za konzumiranje. Dokazi koji ukazuju na činjenicu da je alkohol čist su:
– Osnova je da su sve materije čiste sve dok ne dođe dokaz koji ukazuje na suprotno, a ne postoji jasan i nedvosmislen dokaz koji ukazuje da je alkohol nečist.
– Kada je alkohol zabranjen, ashabi su ga proljevali ulicama Medine, a nakon toga kročili tim istim ulicama a zatim ulazili u mesdžid. Da je alkohol nečista materija Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bi im naredio da operu svoju obuću, a on to nije učinio.
– Također, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije naredio da se operu posude u kojima je bio alkohol, a sve to ukazuje na činjenicu da alkohol sam po sebi nije nečista materija. Dakle, nema smetnje da se koriste parfemi i kreme koje u sebi sadrže alkohol. A Allah najbolje zna.
Na pitanje odgovorio: mr. Fahret Kadrić
Vidi manjePreuzeto sa stranice http://www.n-um.com