Primjetno je da mnogi vjernici praktičari sa našeg govornog podneblja nisu dovoljno upoznati sa osnovama šiitskog vjerovanja. Rijetki su oni koji podrobnije poznaju razlike i suštinu vjerovanja ove sekte koja se polahko ali sigurno širi među bosanskim muslimanima. Širenju šiizma u našoj domovini svakako je doprinijela i neobaviještenost muslimana o osnovama šitskog vjerovanja i njihovim najvjerodostojnim knjigama.

Osam je glavnih knjiga na koje se šije dvanaestoimamije oslanjaju kada su u pitanju predaje od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i njihovih imama. Ove knjige šiitska ulema naziva ‘Osam sveobuhvatnih’. Mi ćemo se ukratko osvrnuti na njihovu prvu i najvjerodostojniju knjigu.

Muhamed b. Jakub el-Kulejni (329. A.H.) u periodu od dvadeset godina, napisao je knjigu poznatu pod nazivom ‘El-Kafi’ (Dovoljan). Riječ je o šiitskoj hadiskoj zbirci čiji prvi dio obrađuje akaidske teme i nosi naziv ‘Usulul-Kafi’ dok je drugi dio posvećen fikhskoj tematici i nazvan je ‘Furu’l-Kafi’. Iako se šitski učenjaci razilaze po pitanju broja predaja koje je Kulejni zabilježio u Kafiju oni se ipak slažu na činjenici da broj predaja nije manji od šesnaest hiljada. Hvaleći sopstveno djelo, Kulejni veli da je ‘Kafi’ predočio šiitskom posljednjem, skrivenom imamu koji je kazao: “Ovo je dovoljno (kafi) našim sljedbenicima.“ (Mukadimetul-Kafi, 1/25)

Šiitska ulema o Kafiju

Šiije smatraju da je Kulejnijev Kafi daleko vjerodostojniji od Buharijinog Sahiha. Shodno ovome, Kafi je, prema njihovom tumačenju, nakon Kur’ana najvjerodostojnija i najveličanstvenija knjiga ikad napisana. U samom uvodu Kulejni tvrdi da su sve predaje koje je naveo u Kafiju vjerodostojne (sahih) i zabilježene od povjerljivih prenosilaca te kao takve dovoljne svakom onome ko traga za znanjem i istinom. (Mukadimetul-Kafi, 1/7)
Šiitski učenjak Ali b. Ekber El-Gifari, u svome komentaru Kafija spominje jednoglasni konsenzus (idžma’) po pitanju vjerodostojnosti predaja koje je Kulejni zabilježio u Kafiju.
Pogledajmo šta o Kafiju kažu neki od najvećih šiitskih učenjaka.

Hasan b. Fadl et-Tabresi kaže: „Kafi je među ostalim knjigama kao sunce među zvijezdama. Onaj ko pogleda iskreno neće biti u potrebi da provjerava njegove prenosioce, a ako opet pogleda iskreno biće zadovoljan i siguran da su hadisi u njemu vjerodostojni i ispravni.“ (Mustedrekul-Vesail, 3/532)

Abbas el-Kummi kaže: „Kafi je najbolja islamska knjiga i najveličanstvenije djelo kod šiija dvanaestoimamija kod kojih slična knjiga nije napisana. Muhamed Emin El-Istirabadi govoreći o vrijednostima Kafija veli: ‘Čuli smo od naših šejhova i učenjaka da u islamu nije napisana knjiga slična i dostojna Kafiju.“ (El-Kuna vel-elkab, 3/98)

Abdulhusejn Šerefuddin El-Musevi kaže: „Od svih knjiga najbolje su četiri na koje se šiije imamije oslanjaju u pitanjima vezanim za vjerovanja i propise, a od tih knjiga Kafi je najstarija, najveličanstvenija, najbolja i najvjerodostojnija.“ (El-Muradže’at, stavka br. 110)
El-Hur el-Amili kaže: „Autori najvjerodostojnih knjiga su ustvrdili da su predaje u njihovim knjigama vjerodostojne, pa ako imaš pouzdanje u ove autore onda moraš prihvatiti ono što kažu i ono što su prenijeli.“ (Vesailu-Š’ia, 20/104)

Prethodno spomenuti, a i mnogi drugi šiitski učenjaci, slažu se da je Kafi njihova najvjerodostojnija knjiga ikad napisana. Ako je Kafi, shodno njihovom svjedočenju, najvjerodostojnija knjiga, onda nema smetnje da pogledamo šta se u toj knjizi nalazi. U narednim redovima navest ćemo određene dijelove iz Kafija, naravno, riječ je o prevodu ali je original svakako dostupan onima koje žele da podrobnije izuče ovo djelo.
Pročitajte i razmislite da li zdrav razum prihvata ovakvo nešto? Da li je ovo vjera koju je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem nama dostavio?

Imamet kao srž vjerovanja

Jedno od poglavlja svoje knjige Kulejni je naslovio: ‘Poglavlje o tome da imami znaju kada će umrijeti i da ne umiru osim svojevoljno.’ (Kafi, 1/258) Tako kaže Kulejni a Uzvišeni Allah kaže: „…a čovjek ne zna šta će sutra zaraditi i ne zna čovjek u kojoj će zemlji umrijeti.“ (Lukman, 34)

Jedno od narednih poglavlja Kulejni je naslovio: ‘Poglavlje o tome da imami znaju ono što je bilo, i ono što biva te da njima ništa nije skriveno.’ (Kafi, 1/260) Tako kaže Kulejni a Uzvišeni Allah kaže: „Allahu ništa nije skriveno ni na Zemlji ni na nebu“ (Ali Imran, 5) i kaže Uzvišeni: „On skriveno (gajb) zna i On gajb Svoj ne otkriva nikome, osim onome koga On za poslanika odabere.“ (El-Džin, 26-27)

Kulejni u svojoj knjizi spominje još jedno veoma diskutabilno poglavlje u kojem stoji da je posjeta Husejnovog, a.s. kabura vrijednija od dvadest hodoćašća u Mekki. (Kafi, 4/59)
U šitskom hadisi-kudsiju stoji da je Allah dž.š. rekao: „O Muhammede, Ja sam tebe i Aliju stvorio u svjetlosnoj formi kao dvije duše prije nego što sam stvorio nebesa, zemlju i Arš. Zatim sam spojio vaše dvije duše u jednu. Nakon toga sam tu jednu dušu podijelio na dvoje a zatim te dvije polovice na dvoje pa su to postale četiri duše. Muhammedova jedna, Alijina jedna te Hasanova i Husejnova po jedna. Zatim je Allah stvorio Fatimu od svjetla kao dušu bez tijela.“ (Kafi, 1/365)

Šije vjeruju da su Alija, radijallahu anhu i njegovi potomci jedini legitimni nasljednici Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Vjerovanje u imamet Alijinih, radijallahu anhu, potomaka čini okosnicu šitske sekte.

Šta Kulejni kaže o imametu i imamima?

Prenosi se od Ebu Abdullaha (Džafer b. Muhammed, šesti šiitski imam) da je rekao: „Ko za imama uzme nekog koga Allah nije odredio da bude imam taj je počinio širk.“ (Kafi, 1/305)
Neslijeđenje i nevjerovanje u imamet Alijinih, radijallahu anhu, sljedbenika za sobom povlači tešku kaznu. Shodno jednoj predaji u Kafiju, odredište svih onih koji ne budu slijedili imame bit će Sekar (dio Džehennema). Ebu Abdullah prenosi predaju u kojoj navodi razlog zbog kojeg će ljudi ući u Sekar. Odgovor na pitanje: „Šta vas je dovelo u Sekar?“, glasi: Nismo bili od onih koji su slijedili imame.“ (Kafi, 1/347)

Na drugom mjestu Kulejni bilježi predaju od Ebu Abdullaha u kojoj stoji: „Allahove riječi: ‘…lijepa riječ je kao lijepo drvo: korijen mu je čvrsto u zemlji a grane prema nebu.’, znače da je Allahov Poslanik korijen a Alija stablo dok su grane imami njihovi potomci.“ (Kafi, 1/355) Shodno onome što stoji u Kafiju jedini legitimni halifa nakon Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem je Alija, radijallahu anhu, i on je ujedno prvi od dvanaest šiitskih imama. Šije uopće ne priznaju Ebu Bekra, radijallahu anhu, Omera, radijallahu anhu i Osmana, radijallahu anhu, kao legitimne halife. Shodno šiitskom vjerovanju Alija, radijallahu anhu, je prvi halifa a svi ostali šiitski imami dolaze iz njegove loze. Ako pogledamo predaju u kojoj su imami opisani s pravom se možemo zapitati da li su oni uopće bili ljudi. Naime, Ebu Džafer (Muhammed b. Ali el-Bakir, peti šiitski imam) prenosi sljedeću predaju u kojoj stoji: „Imam ima deset znakova: rađa se čist, obrezan, zemljom odmah kroči uzdignute glave izgovarajući dva šehadeta, ne odžunupi se nikad, oko njegovo spava ali ne i srce, ne zijeva niti se proteže, vidi iza sebe kao sto vidi i ispred sebe, njegov vjetar i izmet imaju miris miska.“ (Kafi, 1/319)

Magarac kao prenosioc

Jedna od najčudnijih predaja u Kulejnijevoj knjizi svakako je ona čiji je prenosilac ni manje ni više nego magarac. Da, riječ je o životinji a cijela predaja u čijem se lancu nalazi jedan magarac glasi ovako: “Od vladara pravovjernih (Alije, radijallahu anhu) se prenosi da je Ufejr – Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, magarac rekao: „O Allahov Poslaniče, dao bih za tebe i oca i majku, zaista mi je otac pričao a njemu njegov otac da je njegovog djeda otac rekao da je bio sa Nuhom a.s. na lađi, pa ga je Nuh a.s. pomilovao po sapinama i kazao: ‘Iz kičme ovog magarca izaći će magarac kojeg će jahati najodabraniji i posljednji Vjerovjesnik’, pa hvala Allahu koji me učinio tim magarcem.“ (Kafi, 1/237)

Ovo je kap iz mora predaja koje sadrži Kafi. Ako u njihovoj najvjerodostojnijoj knjizi nalazimo ovakve predaje, kakve tek predaje možemo naći u ostalim šiitskim knjigama. Iz ove i sličnih knjiga šije crpe svoja ubjeđenja. Njihova vjera počiva na temeljima koji su sagrađeni upravo na onome što sadrži Kafi i druge knjige. Naša je dužnost da se upoznamo sa njihovim vjerovanjem kako ne bismo potpali pod uticaj šiitskih misionara i zapali u ralje šitske sekte.

mr. Fahret Kadrić
Asr, br. 41.
minber.ba

Zejd b. Erkam prenosi hadis u kojem stoji da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Ja vam ostavljam dvije velike stvari: prva je Knjiga Uzvišenog Gospodara, u njoj je uputa i svjetlo, pa je prihvatite i čvrsto je se pridržavajte! Zatim je podsticao na pridržavanje i razvijanje ljubavi prema Allahovoj Knjizi, a potom je rekao: – I druga stvar je moj ehlul-bejt. Podsjećam vas na Allaha u pogledu mog ehlul-bejta! Podsjećam vas na Allaha u pogledu mog ehlul-bejta! To je ponovio tri puta.“ (Muslim) Kao što se iz hadisa jasno vidi, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nam je u emanet ostavio da se brinemo za njegov ehlul-bejt i da ih volimo te da im poštovanje iskazujemo. A kako i ne bismo kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem za svoju kćerku Fatimu, r.a. kazao: „O Fatima! Zar te ne čini zadovoljnom to što si najbolja među ženama vjernika, ili najodabranija žena ovoga ummeta?“ (Muttefekun alejhi) Za svoga zeta i amidžića Aliju, r.a je kazao: „Ti (o Alija) si od mene i ja sam od tebe.“ (Buhari) U hadisu kojeg prenosi Usame b. Zejda stoji da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, za Hasana i Husejna, r.a. rekao: „Ovo su sinovi moji, i sinovi moje kće­ri; Moj Allahu, zaista ih ja volim pa neka su Tebi dragi i neka Ti je drag onaj ko njih voli.“ (Tirmizi)

Mr. Fahret Kadrić
Preuzeto sa minber.ba

Uzvišeni Gospodar iz Svoje apsolutne i savršene mudrosti odlikovao je neke ljude nad drugim ljudima. Jednima je dao posebne počasti i uzvisio ih nad ostatkom ljudskog roda. Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, najodabraniji je i najčasniji od svih ostalih poslanika. Kur’an za njegov moral veli: „Ti si (o Muhammede), doista, na najuzvišenijem stupnju morala.“ (El-Kalem, 4) Onaj ko posjeduje najuzvišeniji moral nesumnjivo je najdostojniji da odgoji najčasniju porodicu koja je ikad kročila dunjalukom. Ta najsavršenija i najodgojenija porodica jeste Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, porodica (ehlul-bejt, Alu-Muhammed).

Ko ulazi u okvire ehlul-bejta?

Prenosi Ibnu Džerir od Sa’da b. Ebi Vekkasa, radijallahu anhu, da je rekao: “Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom, kada mu je spuštena objava, uzeo je Aliju, njegova dva sina (Hasana i Husejna), te Fatimu, radijellahu anhum, te ih ogrnuo svojom odjećom a potom je rekao: – Gospodaru, ovo je moja porodica i moj ehlul-bejt!” Shodno ovome hadisu, a i mnogim drugim predajama zaključujemo da u okvire ehlul-bejta mimo Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ulaze četiri osobe: Alija, Fatima, Hasan i Husejn, radijallahu anhum. No, ehlul-bejt nije ograničen isključivo na prethodno spomenute osobe. Uvjerenje ehlu-sunneta jeste da i Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, supruge ulaze u okvire ehlul-bejta, a u nastavku ćemo spomenuti jasan kur’anski ajet kao agrument koji ide u prilog ovoj tvrdnji.

Naime, pojam ehlul-bejt u kontekstu govora o Poslanikovoj, sallallahu alejhi ve sellem, porodici spomenut je u suri Ahzab u 33. ajetu. Ajeti koji prethode ovom ajetu kao i oni koji dolaze poslije u cjelosti govore o Poslanikovim, sallallahu alejhi ve sellem, suprugama. Uzvišeni Allah kaže: „I boravite u kućama svojim (o žene Vjerovjesnikove), i ljepotu svoju, kao u davno pagansko doba, ne pokazujte, i namaz obavljajte i zekat dajite, i Allaha i Poslanika Njegova slušajte! Allah želi da od vas, o ehlul-bejte, grijehe odstrani i da vas potpuno ocisti.” Tumačeći posljednu rečenicu ovog ajeta Ibn Kesir zastupa stav da su ove riječi Allaha Uzvišenog jasan šerijatski tekst na osnovu kojeg se dokazuje da žene Allahovog poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ulaze u sastav ehlul-bejta. One su povod objave ovog ajeta, a povod objave ulazi u objavu, u vezi s čim postoji potpuna saglasnost među ulemom. Na koncu kažemo da u okvire Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, porodice ulaze njegove supruge, kći Fatima, zet Alija te njihovo dvoje djece Hasan i Husejn, radijjalahu anhum.

Odlike i vrijednosti pripadnika ehlul-bejta

Zejd b. Erkam prenosi hadis u kojem stoji da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Ja vam ostavljam dvije velike stvari: prva je Knjiga Uzvišenog Gospodara, u njoj je uputa i svjetlo, pa je prihvatite i čvrsto je se pridržavajte! Zatim je podsticao na pridržavanje i razvijanje ljubavi prema Allahovoj Knjizi, a potom je rekao: – I druga stvar je moj ehlul-bejt. Podsjećam vas na Allaha u pogledu mog ehlul-bejta! Podsjećam vas na Allaha u pogledu mog ehlul-bejta! To je ponovio tri puta.“ (Muslim) Kao što se iz hadisa jasno vidi, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nam je u emanet ostavio da se brinemo za njegov ehlul-bejt i da ih volimo te da im poštovanje iskazujemo. A kako i ne bismo kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem za svoju kćerku Fatimu, r.a. kazao: „O Fatima! Zar te ne čini zadovoljnom to što si najbolja među ženama vjernika, ili najodabranija žena ovoga ummeta?“ (Muttefekun alejhi) Za svoga zeta i amidžića Aliju, r.a je kazao: „Ti (o Alija) si od mene i ja sam od tebe.“ (Buhari) U hadisu kojeg prenosi Usame b. Zejda stoji da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, za Hasana i Husejna, r.a. rekao: „Ovo su sinovi moji, i sinovi moje kće­ri; Moj Allahu, zaista ih ja volim pa neka su Tebi dragi i neka Ti je drag onaj ko njih voli.“ (Tirmizi)

Ehlu-sunnet i ehlul-bejt

Kao što je evidentno iz prethodno citiranih predaja vrijednost ehlul-bejta je odista velika a njihov je položaj poseban. Stoga je stav i uvjerenje pripadnika ehlu-sunneta da je poštovanje i iskazivanje ljubavi prema pripadnicima ehlul-bejta obaveza. Pripadnici ehlu-sunneta u ovoj obavezi svakodnevno ustrajavaju spominjući Poslanikovu, sallallahu alejhi ve sellem, porodicu na svakom namazu učeći: „Allahume salli ala Muhammedin we ala ali Muhammed…“ Riječi ‘ali Muhammed’ označavaju Poslanikovu, sallallahu alejhi ve sellem, porodicu.

Neosporavajući položaj i mjesto koje pripadnicima ehlul-bejta zaista pripada, pripadnici ehlu-sunneta svoje vjerovanje u pogledu ehlul-bejta baziraju na temeljima jasnih predaja bez omalovažavanja i zanemarivanja prava koja pripadaju ehlul-bejtu. S druge strane, pripadnici ehlu-sunneta ne pretjeruju u pogledu iskazivanja ljubavi i poštovanja prema ehlu-bejtu. Mi ih volim i poštujemo, ali ipak znamo da su oni samo ljudi koji nemaju niti su ikada posjedovali božanska svojstva. Naše vjerovanje u pogledu ehlul-bejta mora biti umjereno bez pretjerivanja ali u isto vrijeme položaj i značaj ehlul-bejta ni po koju cijenu ne smije biti zanemaren i zapostavljen.

Ako se želimo približiti Allahu i sebi priskrbiti nešto od prefinjenog ahlaka i morala kojeg je posjedovala najodgojenija i najčasnija porodica onda se neminovno moramo posvetiti iščitavanju literature koja govori o njihovim životima. Porodica koju je lično odgojio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zasigurno odiše najprefinjenijim i najposebnijim svojstvima koja ćemo apsorbovati jedino ako se pobliže upoznamo s odlikama i posebnostima ehlul-bejta.

Mr. Fahret Kadrić
Preuzeto sa minber.ba