Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Mnoge nemuslimane odvraća od islama ono što vide kod muslimana od loših postupaka i iskrivljenog vjerovanja
Sva hvala i zahvala pripadaju Allahu. „Što se tiče nemuslimana, mi ih savjetujemo da pogledaju i prouče islamska učenja, propise, mudrosti, njihovu saglasnost sa prirodom čovjeka i težnju ka popravljanju i unapređivanju; a da ne gledaju u postupke muslimana. A potom im se kaže: „Ovo je islam, njegovviše
Sva hvala i zahvala pripadaju Allahu.
„Što se tiče nemuslimana, mi ih savjetujemo da pogledaju i prouče islamska učenja, propise, mudrosti, njihovu saglasnost sa prirodom čovjeka i težnju ka popravljanju i unapređivanju; a da ne gledaju u postupke muslimana. A potom im se kaže: „Ovo je islam, njegovi propisi, obredi i svetosti. A dočim oni od muslimana, koji ne primjenjuju islam u svakodnevnom životu, ili čiji postupci nisu u skladu sa šerijatom1, pa u njih i njihove postupke se ne gleda jer nisu mjerilo ispravnosti.“
A muslimane savjetujemo da se boje Allaha, azze ve dželle, po pitanju sebe i svoje vjere, i da Ga obožavaju samo onako kako im je naredio; tako da prikažu islam na jedan lijep i dostojan način kroz prizmu izvršavanja propisanih ibadeta2, i lijepog ophođenja sa drugim. I nema sumnje da među muslimanima ima takvih koji svojim ružnim postupcima islam prikazuju na jedan nimalo lijep način. Tim i takvim treba uskratiti njihova prava, primorati ih na pridržavanje onoga što su zanemarili od ugovora, omalovažavati ih, i ne treba im posvećivati nikakvu pažnju. A od Allaha tražimo uputu za sve.“ – Kraj citata.
Uvaženi šejh Ibn Usejmin, rahimehullah.
„Odgovori na aktuelna pitanja“ (1/31-32.)
fusnota:
1 Allahov zakon koji je propisao za svoje robove obavezujući ih da po njemu žive i postupaju. (op. prev.)
Muhammed Salih el-Munedždžid
http://www.islamqa.info
Prijevod:
Damir Selimović
Revizija:
Vidi manjeErsan Grahovac
https://islamhouse.com/bs/fatwa/577966/
Koja je noć bolja: Kadr ili Isra?
Sva hvala pripada Allahu; Noć Kadra je veličanstvena noć o čijoj vrijednosti Allah Uzvišeni govori u Kur'anu, kada kaže: Mi smo počeli da je u Blagoslovljenoj noći objavljujemo - i Mi, doista, opominjemo - u kojoj se svaki mudri posao riješi. (Ed-Duhan, 3-4.) I kaže: Mi smo ga počeli objavljivati uviše
Sva hvala pripada Allahu;
Noć Kadra je veličanstvena noć o čijoj vrijednosti Allah Uzvišeni govori u Kur'anu, kada kaže: Mi smo počeli da je u Blagoslovljenoj noći objavljujemo – i Mi, doista, opominjemo – u kojoj se svaki mudri posao riješi. (Ed-Duhan, 3-4.)
I kaže: Mi smo ga počeli objavljivati u Noći Kadr – a šta ti misliš šta je Noć Kadr? Noć Kadr je bolja od hiljadu mjeseci – meleki i Džibril, s dozvolom Gospodara svoga, spuštaju se u njoj zbog odluke svake, sigurnost je u njoj sve dok zora ne svane. (El-Kadr, 1-5.)
Kadr je noć kojoj je Allah posebnu čast pored drugih noći ukazao, te je kazao da je dobro djelo u njoj bolje nego djelo koje se čini hiljadu mjeseci. Ovo ukazuje na veliku vrijednost. Allah je tu noć odabrao za početak objave Kur'ana, nazvao ju je blagoslovljenom noći, u njoj se određuje ono što će biti u narednoj godini. Sve ovo su velike odlike kojom se opisuje ova noć koju je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, posebno tražio u zadnjih deset dana mjeseca ramazana. Kadr je najbolja noć upravo zbog vrijednosti koje se vezuju za ovu noć, a koje nisu prenesene ni o jednoj drugoj noći. Odlikovanjem ove noći je ukazana velika počast zajednici (ummetu) Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
U vezi pitanja o tome da li je bolja noć Kadr ili noć Israa1, Ibn Tejmijje veli: „Kada govorimo o Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, za njega je bolja noć Israa, a kada govorimo o ummetu, onda je bolja noć Kadra. Udio koji je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem imao u noći Israa je bolji od udjela koji je imao u noći Kadr, dok je udio kojeg ima njegov ummet veći u noći Kadr nego što je u noći Israa.
Ummet ima veliku korist od te noći, ali stepen i ugled je dobio onaj ko se sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, uzdigao u toj noći.“
Ovo je odgovor Ibn Tejmijje po ovom pitanju, a isto se prenosi i od Ibn Kajjima El-Dževzijje.
Ono što treba naglasiti jeste da nam je Allah propisao da u noći Kadra činimo ibadet što nije slučaj sa noći Israa. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije klanjao niti, ibadet činio posebno u noći Israa niti je ukazao da to treba činiti, dok je noć Kadr odredio i posebno naglasio na vrijednost ibadeta u njoj.
Druga stvar, za noć Israa nije poznato ni mjesec i dan u kojem se desio taj događaj, što jasno ukazuje da u određivanju te noći nema nikakve koristi, dok to nije slučaj sa noći Kadr za koju nam je Allah kazao da je u mjesecu ramazanu. Uzvišeni Allah veli: U mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje Kur'ana. (El-Bekare, 185.) Potom veli: Mi smo ga počeli objavljivati u Noći Kadr. (El-Kadr, 1.)
Ovi ajeti ukazuju da je noć Kadr u ramazanu, ali i u ramazanu ona nije stalno određena nego se nalazi u jednoj od deset zadnjih noći tog mjeseca, a najbliže je da je to dvadeset sedma noć, kako tvrdi imam Ahmed i drugi imami.
Postoji nekoliko stavova kada je ta noć, ali je sigurno da je ona u mjesecu ramazanu, a onaj ko je u ibadetu provede imaće veliki sevap, srazmjerno svojem trudu i namjeri.
Noć Kadr ima posebne odlike, jer je u njoj propisano da se čini ibadet, dova, zikr, te je propisano da se ulaže trud u traganju za tom noći, za razliku od noći Israa koju nam nije propisano da je tražimo niti da u njoj posebne ibadete činimo.
Na osnovu kazanog, oni koji obilježavaju ovu noć su novotari koji praktikuju ono što islamom nije propisano.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije činio i obilježavao ovu noć kao što to čine ovi novotari koji su vjeru pretvorili u svečanosti i manifestacije, a ostavili praksu prenesenu vjerodostojnim putem od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Na ovakve pojave treba upozoriti i ljudima pojasniti, jer nam je Allah propisa ibadet u noći Kadr, dok to nije slučaj sa noći Israa i Miradža.
Nadalje, nije potvrđeno u kojem mjesecu i koje noći se desio Isra i Miradž, dok za noć Kadr znamo precizno u kojem je mjesecu, a Allah najbolje zna.
Neka su mir i blagoslov na Poslanika, Muhammeda.
Medžmu'u fetava Salih El-Fevzan, 2/430.
Islam, pitanja i odgovori.
fusnota:
1 Noć u kojoj je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uzdignut na nebesa. (op. rev.)
Salih b. Fevzan el-Fevzan
Prijevod:
Senad Muhić
Revizija:
Vidi manjeErsan Grahovac
https://islamhouse.com/bs/fatwa/577968/
Je li dozvoljeno obilježavanje noći Israa i Miradža?
Hvala Allahu. Nema sumnje da su događaji Isra' i Miradž velika znamenja koja ukazuju na istinitost Poslanika, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i njegov stepen i mjesto koje ima kod Allaha Uzvišenog. Također, ovaj događaj je dokaz Allahove izvanredne moći i Njegove uzvišenosti nad svim što jeviše
Hvala Allahu.
Nema sumnje da su događaji Isra’ i Miradž velika znamenja koja ukazuju na istinitost Poslanika, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i njegov stepen i mjesto koje ima kod Allaha Uzvišenog.
Također, ovaj događaj je dokaz Allahove izvanredne moći i Njegove uzvišenosti nad svim što je stvoreno.
Uzvišeni Allah veli: Hvaljen neka je Onaj koji je u jednom času noći preveo Svoga roba iz Hrama časnog u Hram daleki, čiju smo okolinu blagoslovili kako bismo mu neka znamenja Naša pokazali. – On, uistinu, sve čuje i sve vidi. (El-Isra, 1.)
Prenose se mnogobrojne i vjerodostojne predaje koje ukazuju na Poslanikovo, sallallahu alejhi ve sellem, uzdignuće na nebesa, prolazak kroz nebeska vrata i dolazak do sedmog neba. Allah je tom prilikom pričao sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, i kazao mu ono što je želio, te mu propisao pet dnevnih namaza. U početku broj propisanih namaza je bio pedeset, ali se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, više puta vraćao i molio Allaha Uzvišenog za olakšanje. To je činio sve dok Allah nije stavio u obavezu pet namaza, a nagrada je kao da se obavi pedeset, jer se svako učinjeno djelo računa deset puta. Neka je hvala Allahu na svim blagodatima kojima nas je obasuo.
Ne postoje vjerodostojni hadisi koji govore u tačnom datumu ovog događaja. Svi hadisi koji govore na ovu temu su kod učenjaka okarakterisani kao nerpihvatljivi.
Allahova je velika mudrost što je učinio da se datum ovog događaja zaboravi. Čak i da se poznaje tačan datum Israa i Miradža, opet ne bi bilo dozvoljeno da se ta noć obilježava posebnim vidovima ibadeta, jer ni Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, a ni njegovi ashabi nisu to činili, niti su toj noći pridavali posebnu pažnju. Da je obilježavanje ove noći propisano, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bi to pojasnio, a da se nešto takvo desilo, bilo bi poznato i raširilo bi se. Da se to desilo, ashabi bi prenijeli kao što su prenijeli sve ono što je zajednici muslimana bilo potrebno, jer oni ništa nisu propustili, nego su čak bili prvi kada je riječ o svim vrstama dobročinstva. Da je obilježavanje ove noći bilo propisano, oni bi nas u tome pretekli. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je bio najbolji savjetnik i prenio je poslanicu precizno i savršeno, pa da je posebno veličanje ove noći bilo dio vjere, on to ne bi propustio i zanemario. Sve ovo ukazuje da obilježavanje i posebno vrednovanje ove noći nije dio islama, jer je Allah upotpunio islam i Svoju blagodat prema nama usavršio i ne samo to, nego je jasno upozorio onoga ko pokuša da u islam uvodi ono što mu ne pripada. Allah Uzvišeni veli: Sada sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera. (El-Maide, 3.)
I kaže: Zar oni da imaju bogove koji im propisuju da vjeruju ono što Allah nije naredio? (Eš-Šura, 21.)
Prenosi se u vjerodostojnim predajama da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upozoravao na opasnost od uvođenja novotarija, te da su novotarije zabluda i da treba biti što dalje od njihovog praktikovanja.
Neki od tih hadisa su:
Prenosi se u dva Sahiha, Buharijinom i Muslimovom, od Aiše, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: „Ko u ovu našu vjeru uvede nešto što nije od nje, neće mu bit prihvaćeno.“
U verziji kod Muslima stoji: „Ko uradi neko djelo koje je uvedeno u islam, neće mu biti prihvaćeno.“
U Muslimovom Sahihu se od Džabira b. Abdullaha prenosi: „Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bi na hutbi petkom govorio: ‘Najbolji govor je Allahov govor, a najbolji put je Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, put. Najgore stvari su one stvari koje su uvedene u vjeru, a svaka takva stvar je zabluda.'“
U verziji kod en-Nesaija, sa ispravnim lancem prenosilaca, stoji dodatak: „A svaka zabluda vodi u Vatru.“
U Sunenu se navodi predaja od Irbada b. Sarija koji kaže: „Održao nam je Poslanik, rječit vaz od koga su srca zatreperila, a oči zasuzile, pa rekosmo: ‘Allahov Poslaniče, kao da je ovo oproštajni govor. Daj nam oporuku.’ On reče: ‘Oporučujem vam bogobojaznost i pokornost, makar vam bio zapovjednik abesinski rob. Onaj ko poživi od vas, vidjet će mnoga razilaženja, pa se držite mog sunneta i sunneta mojih upućenih, ispravnih halifa. Držite se tog sunneta maksimalno (zagrizite ga kutnjacima) i nikako ne slijedite novotarije, jer je svaka novotarija zabluda.’”
Mnogobrojni su hadisi na ovu temu, a također se prenose predaja i od prvih ispravnih generacija koje ukazuju na opasnost novotarija, a razlog njihove zabrane je što su novotarije dodatak vjeri i propis kojeg Allah nije dozvolio. Pored toga, radeći i uvodeći novotariju, kao da se kaže da je islam nepotpun, a to je u suprotnosti sa ajetom: Sada sam vam vjeru vašu usavršio, i sa vjerodostojnim predajama koje upozoravaju na opasnost od novotarija.
Nadamo se da su spomenuti argumenti dovoljni za onoga koji želi istinu i ko želi da ukaže na negativnost obilježavanja noći Israa i Miradža, te da taj postupak nema veze sa islamskom vjerom.
Imajući u vidu potrebu za savjetovanjem muslimana, pojašnjavanje vjere i zabranu skrivanja istine, smatram prikladnim upozoriti našu braću muslimane na opasnost ove novotarije koja se raširila širom islamskog svijeta, to te mjere da je pojedini muslimani smatraju djelom vjere.
Allaha molimo da popravi stanje svih muslimana, da im podari da razumiju vjeru, te da ih uputi ka slijeđenju istine, i ostavljanju svega onoga što joj se suprostavlja, jer On to može.
Neka su mir i blagoslov na Muhammeda, njegovu porodicu i ashabe.
Abdu-l-Aziz b. Baz.
Prijevod:
Senad Muhić
Revizija:
Vidi manjeErsan Grahovac
https://islamhouse.com/bs/fatwa/577970/
Da li je dozvoljeno obilježavanje noći polovine mjeseca šabana, noć lejletu-l-berat?
Hvala Allahu. Obilježavanje noći polovine šabana (lejletu-l-berat) nije propisano, bez obzira da li se radilo o klanjanju u toj noći, zikru ili učenju Kur'ana ili djeljenju hrane i sl. U vjerodostojnim predajama se ne spominje obilježavanje ove noći, niti na način da se u njoj ibadet čini, a niti naviše
Hvala Allahu.
Obilježavanje noći polovine šabana (lejletu-l-berat) nije propisano, bez obzira da li se radilo o klanjanju u toj noći, zikru ili učenju Kur'ana ili djeljenju hrane i sl.
U vjerodostojnim predajama se ne spominje obilježavanje ove noći, niti na način da se u njoj ibadet čini, a niti na način da se veže za određeni običaj. Ta noć je kao i sve druge obične noći.
U odgovoru Stalne komisije za islamska pitanja stoji: „Nije dozvoljeno posebno obilježavanje noći Kadr raznim manifestacijama, a taj propis važi i za druge dane noći poput noći polovine šabana (lejletu-l-berat), noći Israa i Miradža, rođendana Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, jer sve ovo je vid novotarije i djelo kojeg ni Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, a ni njegovi ashabi nisu činili. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, veli: ‘Ko uradi neko djelo koje je uvedeno u islam, neće mu biti prihvaćeno.’ Nije dozvoljeno podržavati ova obilježavanja i ove manifestacije imetkom ili poklonima, niti održavati govore tom prilikom, jer bi to bila potpora tim djelima. Obaveza je takve postupke izbjegavati i na njih upozoravati.
(Fetava-l-ledžneti-d-daimeti, 2/257-258)
Šejh Usejmin je upitan: „Kod nas postoje određeni običaji koji se već tradicionalno održavaju, poput pravljenje kolača i slatkiša na dan ramazanskog bajrama, te pravljanje sofre dvadeset sedme noći mjeseca redžeba (miradž) ili noći polovine mjeseca šabana (berat), kao i mnoge druge vrste slatkiša koje se obavezno prave na dan Ašure. Koji je islamski stav po tom pitanju?“
Odgovor: „Kada je u pitanju ispoljavanje radosti u danima ramazanskog i kurban bajrama, to nije sporno ako je u granicama šeriata. Dakle, nije sporno ukoliko ljudi prave hranu toga dana i sl. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je kazao: ‘Dani tešrika (dani bajrama) su dani jel, pića i spominjanja Allaha.’
Dani tešrika su tri dana nakon prvog dana kurban bajrama kada ljudi kolju kurbane i uživaju u Allahovim blagodatima. Također to nije sporno ni u vrijeme ramazanskog bajrama, sve dok je u granicama dozvoljenog.
Što se tiče ispoljavanja radosti i slavlja povodom dvadeset sedme noći mjeseca redžeba (miradž), noći polovine šabana (berat), na dan Ašure, to nema osnove u islamu, i zabranjeno je.
Musliman ne smije da sudjeluje u takvim obilježavanjima, jer Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, veli: ‘Čuvajte se novih stvari u vjeri, jer svako takvo djelo je novotarija, a svaka novotarija vodi u Vatru.’
Neki smatraju da je dvadeset sedme noći mjeseca redžeba noć Israa i Miradža, u kojoj je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uzdignut na nebo, a to nije potvrđeno sa stanovišta historije, a sve što nije potvrđeno je ništavno i svako djelo koje se zasniva na nepotvrđenom dokazu je ništavno.
Čak i kada bi se znao tačan datum te noći, opet nam nije dozvoljeno da u njoj održavamo razne ibadete i da je smatramo blagoslovljenom, jer takvo nešto se ne prenosi od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, niti od njegovih ashaba koji su bili prvaci u slijeđenu njegove prakse i najviše su se trudili u tome od svih ljudi.
Pa kako da nama bude dozvoljeno da uvodimo nešto u vjeru, ako to nisu radili Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovi ashabi?
Čak i noć polovine šabana (berat) nije potvrđena kao noć koja se treba posebno obilježavati.
Neki pripadnici generacije nakon ashaba su oživljavali ovu noć namazom i zikrom, a ne konzumiranjem jela, ispoljavanjem sreće i drugim vidovima koji ukazuju da se radi o prazniku.“
Fetava islamijje, 4/693.
A Allah najbolje zna.
Islam, pitanja i odgovori.
http://www.islamqa.info
Prijevod:
Senad Muhić
Revizija:
Vidi manjeErsan Grahovac
https://islamhouse.com/bs/
Da li je dozvoljeno davati kurbansko meso komšijama koji nisu muslimani?
Sva zahvala pripada Allahu. Nema smetnje u davanju kurbanskog mesa nemuslimanima, a posebno ako se radi o rođacima, komšijama i siromašnim. Na to ukazuje govor Allaha Uzvišenog: „Allah vam ne zabranjuje da činite dobro i da budete pravedni prema onima koji ne ratuju protiv vas zbog vjere i koji vasviše
Sva zahvala pripada Allahu.
Nema smetnje u davanju kurbanskog mesa nemuslimanima, a posebno ako se radi o rođacima, komšijama i siromašnim.
Na to ukazuje govor Allaha Uzvišenog: „Allah vam ne zabranjuje da činite dobro i da budete pravedni prema onima koji ne ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavičaja vašeg ne izgone – Allah, zaista, voli one koji su pravični“ (Mumtehina 8.). A davanje kurbanskog mesa je od dobročinstva koje je nam je Allah dozvolio.
Od Mudžahida se prenosi da je rekao: „Zaklana je ovca u porodici Abdullaha ibn Amra (u njegovoj porodici), pa im se obratio govoreći (pa kad je došao reče): ‘Hoćete li pokloniti našem komšiji jevreju? Čuo sam Allahovog Poslanika sallallahu alejhi we sellem da kaže: ‘Džibril mi je neprestano oporučivao pravo komšije, tako da sam pomislio da će ga učiniti naslijednikom.'“1
Ibnu Kudame je rekao: „Dozvoljeno je kurbanskim mesom nahraniti nemuslimana(…), jer je to od dobrovoljne sadake, te je stoga ono dozvoljeno nemuslimanu štićeniku islamske države, i zarobljeniku, kao što im je dozvoljeno i ostalo od dobrovoljne sadake.“2
A u fetvama Stalne komisije za fetve stoji: „Dozvoljeno je hranjenje kurbanskim mesom nemuslimana sa kojim imamo sporazum i zarobljenika, i dozvoljeno ga je davati nemuslimanu zbog njegovog siromaštva, ili održavanja rodbinske veze, ili komšijskog odnosa, ili njegovog pridobijanja; zbog općenitosti govora Allaha Uzvišenog: „Allah vam ne zabranjuje da činite dobro i da budete pravedni prema onima koji ne ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavičaja vašeg ne izgone – Allah, zaista, voli one koji su pravični“ (Mumtehina 8.); i zato što je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, naredio Esmi bint Ebi Bekr, neka je Allah sa njima zadovoljan, da održava vezu sa majkom mnogoboškinjom i da je materijalno pomaže u vremenu primirja.“
Ibn Baz, Allah mu se smilovao, kaže: „Dozvoljeno je davanje kurbanskog mesa i općenito sadake nemuslimanu sa kojim nismo u ratu, poput onog sa kojim imamo sporazum, ili onoga koji nam se predao tražeći sigurnost i zaštitu.“3
Pogledaj odgovor na pitanje br. 36376.
A Allah najbolje zna.
fusnote:
1 Vidjeti: Propisi vezani za odnos prema nemuslimanima. http://www.islamhouse.com/438451/bs/bs/books/Propisi_vezani_za_odnos_prema_nemuslimanima
2 Bilježi ga Tirmizi pod brojem 1943, a vjerodostojnim ga je ocijenio Albani.
3 El-Mugni 9/450.
4 Zbirka fetvi od Ibn Baza 48/18.
Muhammed Salih el-Munedždžid
http://www.islamqa.info
Prijevod:
Damir Selimović
Revizija:
Vidi manjeErsan Grahovac
https://islamhouse.com/bs/
Koji su šerijatski principi za osnivanje internetskih stranica?
Hvala Allahu. Otvaranje elektronskih medija koji su granicama dozvoljenog je nasušna potreba ovog vremena, posebno ako se uzme u obzir mnoštvo medija koji u društvu propagiraju samo prljavi materijal i šire razvrat među vjernicima. Onaj ko želi da otvori internet stranicu mora se pridržavati pravilaviše
Hvala Allahu.
Otvaranje elektronskih medija koji su granicama dozvoljenog je nasušna potreba ovog vremena, posebno ako se uzme u obzir mnoštvo medija koji u društvu propagiraju samo prljavi materijal i šire razvrat među vjernicima.
Onaj ko želi da otvori internet stranicu mora se pridržavati pravila koje je islam zacrtao, a među njima su najvažnija:
Prvo pravilo: Vjerodostojnost prilikom prenošenja vijesti i događaja. Ovom pravilu je dokaz kur'anski ajet koji glasi: O vjernici, ako vam nekakav nepošten čovjek donese kakvu vijest, dobro je provjerite, da u nezananju nekome zlo ne učinite, pa da se zbog onoga što ste učinili pokajete. (El-Hudžurat, 6.)
Šejh Abdurrahman Es-Sa'di veli: „Jedan od velikih islamskih prinicipa je i provjera informacija koje se čuju, dosljedno prenošenje onoga što se čulo i formiranje zaključaka samo na takvim informacijama.“1
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je kazao: „Dovoljno je čovjeku laži da prenosi samo ono što je čuo.“2
Imam Menavi veli: „Dovoljno je čovjeku laži da prenosi ono što je čuo, bez provjere ispravnosti, jer ono što čuje može biti i istina, a može biti i laž, pa ako ne provjeri, velika je opasnost da prenese laž.“ 3
Imam Nevevi veli: „Hadis upozorava na opasnost prenošenja svega što se čuje, a čovjek čuje i istinu i laž, pa ako prenosi sve što čuje, moguće je da prenese laž, tj. da se desilo nešto što se nije desilo.“4
Žalosno je da većina novinskih agencija u islamskom svijetu prilikom prenošenja vijesti, ne razdvaja žito od kukolja, prenoseći informacije bez bilo kakve provjere.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem je obavijestio o čovjeku koji će se na Sudnjem danu kažnjavati. Ležat će na potiljku, a drugi će stajat iznad njega sa željeznom kukom, pa će kukom zakačiti jednu stranu njegovog lica, poderati je na komadiće i stjerati do potiljka njegov nos i oči. Kada je upitan o kome se radi, odgovorio je: „On je lažljivac koji je lagao i prenosio laži dok njima nije napunio svijet.“5
Ovaj hadis se može odnositi na pojedine novinare i novinske agenicije, jer neki od njih pored jedne istine prenosu još stotinu laži, i ne prođe veoma puno vremena, a te informacije su se već raširile po cijelom svijetu.
Drugo pravilo: Nije svaka istinita informacija pogodna za širenje, jer postoji mnogo informacija koje nisu za obične mase ljudi. Pojašnjavajući ovo, Uzvišeni veli: Kada saznaju za nešto važno, a tiče se sigurnosti ili opasnosti, oni to razglase. A da se oni s tim obrate Poslaniku ili predstavnicima svojim, saznali bi od njih ono što žele saznati. A da nije Allahove dobrote prema vama i milosti Njegove, i vi biste, osim malo vas, sigurno, šejtana slijedili. (En-Nisa, 83.)
Šejh Abdurrahman Es-Sa'di veli: „Ovako Allah Uzvišeni odgaja Svoje robove savjetujući ih da ne praktikuju nešto što im ne priliči, nego da se, kada im stigne kakva važna informacija vezana za opću korist ili informacije koja se tiče nedaće, obrate Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i predstavnicima svojim, ljudima od nauke koji su spremni da na razuman način upute savjete po tom pitanju, te koji znaju kakvu korist ili štetu može proizvesti ta informacija. Ukoliko njihovi predstavnici i učeni zauzmu stav da se ta informacija može širiti i da će njeno razglašavanje donijeti korist na vjernike, onda će tako uraditi, a ukoliko primjete da u širenju te informacije nema koristi ili da je šteta veća od nje, onda će ih poslušati. Zato Uzvišeni Allah i veli: …saznali bi od njih ono što žele saznati, tj. na osnovu onoga što svojim razmišljanjima i znanjem zaključe.“6
Treće pravilo: Ne treba širiti skandale, jer islam poziva ka prikrivanju sramote muslimana, a ne širenju njihovih sramota među ljudima.
U ispravnom hadisu stoji: „Ko prikrije sramotu brata muslimana i Allah će na Sudnjem danu prikriti njegovu.“7
Isti je propis i za širenje informacija o nemoralu i zločinima.
Kakvu korist ima musliman ako zna neku vijest vezanu za kriminal, ubistvo, pljačku, otmicu ili skandal?
Čak postoji i šteta od informisanja javnosti na ovakav način, jer mnoštvo vijesti na ovu temu i konstantno širenje takvih informacija postepeno u čovjeka usađuje tu vrstu ponašanja, a s druge strane, uši ljudi se pune informacijama o skandalima ljudi i njihovim mahanama i nedostacima.
Hafiz Ibn Redžeb veli: „Neki dobri veziri (ministri) su govorili onima koji naređuju dobro: ‘Trudite se da prekrijete mahane griješnika, jer širenje njihovih grijeha je mahana za pripadnike islama.“8
Četvrto pravilo: Izbjegavanje širenja vijesti od kojih društvo nema koristi, poput vijesti o glumcima, glumicama i drugih nevažnih informacija od kojih musliman nema koristi ni na dunjaluku, ni na Ahiretu.
Najpreče je da se šire vijesti o islamu i onome što je vezano za islam, ono što zanima muslimane i što će im koristiti.
Peto pravilo: Ne treba širiti slike žena.
Šesto pravilo: Članci koji se objavljuju i vijesti koje se šire moraju imati svoju svrhu, usmjereni ka liječenju problema zajednice vezanih za vjerovanje, ponašanje i druge društvene probleme i sl.
Sedmo pravilo: Izbjegavanje širenja vijesti i informacija koje mogu proizvesti netrpeljivost među narodima i državama.
A Allah najbolje zna.
Islam, pitanja i odgovori.
fusnote.
1 El-fetava Es-sa'dijje, str.66.
2 Bilježi Muslim, br. 6.
3 Fejdu-l-kebir, 2/5.
4Šerhu-n-Nevevi ala Sahihi Muslim, 1/75.
5 Bilježi Buharija, br. 6096.
6 Tefsiru-s-Sa'di, 1/190.
7 Bilježi Buhari, br. 2262., i Muslim, br. 4677.
8 Džami'u-l-ulumi ve-l-hikemi, 1/340.
http://www.islamqa.info
Prijevod:
Senad Muhić
Revizija:
Ersan Grahovac
https://islamhouse.com/bs/fatwa/580855/
Vidi manjeDa li je dozvoljeno običnim ljudima da tekfire onoga ko vrijeđa vjeru?
Hvala Allahu. Prvo: Nema sumnje da je vrijeđanje Allaha i Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, čin koji izvodi iz vjere. Ko to uradi učinio je veliko nevjerstvo i izašao je van okvira islama, i ukoliko umre, a nije se pokajao, boravište mu je Vatra u kojoj će vječno boraviti. Šejh Ibn Baz veli: „više
Hvala Allahu.
Prvo: Nema sumnje da je vrijeđanje Allaha i Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, čin koji izvodi iz vjere. Ko to uradi učinio je veliko nevjerstvo i izašao je van okvira islama, i ukoliko umre, a nije se pokajao, boravište mu je Vatra u kojoj će vječno boraviti.
Šejh Ibn Baz veli: „Islamski učenjaci su jednoglasni da je otpadnik od vjere svako ko psuje i vrijeđa vjeru, omalovažava je, ili vrijeđa Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i omalovažava ga ili se ismijava i izigrava sa time.“1
Upitan je šejh Ibn Džibrin: „Kakav je propis onoga ko vrijeđa vjeru i kako će se otkupiti ako to učini, i da li takvom njegova žena postaje zabranjena, te hoće li se od nje razvesti?“
Odgovorio je: „Nema sumnje da je takvo djelo čisto otpadništvo od islama, a onaj ko ga učini zaslužuje da se ubije, osim ako se ne pokaje. Njegova žena se od njega treba razvesti, i svaki njegov odnos sa rodbinom se prekida. On ne može biti njihov nasljednik, niti oni njegovi nasljednici. Međutim, ako se pokaje i prizna svoj grijeh iskreno, Allah će mu oprostiti. U tom slučaju žena može vratiti ako nije prošlo vrijeme iddeta (pričeka), a ako je prošlo to vrijeme, onda ona može da mu se vrati samo uz njeno zadovoljstvo.“2
Drugo: Ko lično čuje osobu da jasno (nedvosmisleno) vrijeđa Allaha, ili je do njega došla vijest o tome putem koji se u šerijatu smatra vjerodostojnim, onda nema smetnje da smatra takvu osobu nevjernikom, jer psovanje Allaha je jedno od najgnusnijih djela i kao takvo biva najvećim razlogom da se takva osoba okarakteriše kao nevjernik. To ne može uraditi osim osoba koja je dosegla najveći stupanj zablude i omalovažavanja Allaha Uzvišenog ili osoba koja je izgubila razum, pa nije svjesna šta priča. Vrijeđanje Allaha nije pitanje koje je manje poznato, pa da je potrebno konsultovanje sa učenjacima ili dublje istraživanje, nego je to pitanje koje zna i učeni i neznalica i čiju ružnoću poznaju i mali i veliki. Ali i pored toga potrebno je težiti ka ostvarenju cilja kojem teži islam, a to je upozoravanje na loše djelo, njegovo uklanjanje, i savjetovanje da se osoba pokaje i vrati Allahu, bez obzira što je postala otpadnik. Zahtijevanje od otpadnika da se pokaje je stvar koja je poznata i u vjeri potvrđena. Zato treba da se takvoj osobi uputi savjet na odgovarajući način, i da joj se pojasni grozotu tog djela koje je učinio, te da se to učini na najprikladniji način uzimajući u obzir njeno stanje.
Islamski učenjaci koji sačinjavaju Stalnu komisiju za fetve u Saudijskoj Arabiji (El-Ledžnetu-d-Daime) kažu: „Vrijeđanje vjere je djelo jasnog nevjerstva, što potvrđuju kur'ansko-hadiski tekstovi i jednoglasni stav islamskih učenjaka (El-Idžma'u). Allah Uzvišeni veli: Reci: Zar se niste Allahu i riječima Njegovim i Poslaniku Njegovu rugali? Ne ispričavajte se! Jasno je da ste nevjernici, a tvrdili ste da ste vjernici. (Et-Tevbe, 65-66.) Postoji još šerijatskih tekstova koji govore na ovu temu. Obaveza je osobu koja čini to djelo savjetovati, pa ako se odazove, onda hvala Allahu, a ako ne posluša, onda takvoj osobi ne treba nazivati selam, niti odgovarati ako ona nazove, njegovom se pozivu ne treba odazvati. Obaveza nam je u tom slučaju na tu osobu izbjegavamo sve dok se ne pokaje ili mu se od strane islamske vlasti ne presudi smrtna kazna. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, veli: ‘Ko promjeni vjeru, ubijte ga.’ Hadis bilježi Buharija u svom Sahihu, br. 3017.“ 3
Šejh Ibn Usejmin veli: „Kada se čovjek pokaje, bez obzira o kojem se grijehu radilo, njegovo se pokajanje prima ako ispuni određene uslove. Međutim, treba znati da nekada određeni govor može biti nevjerstvo, ali onaj ko ga je izrekao ne izlazi iz vjere, jer postoji određeni razlog koji spriječava da se takva osoba proglasi nevjernikom. Čovjeku koji kaže da je vrijeđao vjeru u stanju srdžbe kažemo: Ako je tvoja srdžba žestoka do te mjere da nisi bio svjestan šta pričaš i ne sjećaš se šta si kazao, i ne znaš da li si na nebu ili na zemlji, onda se ne donosi nikakav stav i nisi postao otpadnik, jer si kazao govor koji nisi ciljao. Svaki govor koji je izgovoren bez namjere i cilja da se izgovori4 ne povlači za sobom posljedice. Allah Uzvišeni veli: Allah vas neće kazniti ako se nenamjerno zakunete, ali će vas kazniti ako pod zakletvom nešto namjerno učinite. (El-Bekare, 225.)5
O pravilima vezanim za proglašavanje osobe nevjernikom pogledati odgovor br. 85102.
A Allah najbolje zna.
Islam, pitanja i odgovori.
fusnote:
1 Fetava Nurun ala-d-derb, str.139.
2 Fetava Islamijje, 3/533.
3 Fetava-l-ledžneti-d-daimeti, 12/2.
4 Hoće reći da čovjek nesvjesno izgovori riječi koje uopšte nije ciljao izgovoriti, a ne da nije svjestan težine ili propisa tih riječi. Ovo drugo nije uslov kada je u pitanju jasno vrijeđanje Uzvišenog Allaha i vjere. (op. rev.)
5 Fetava Nurun ala Ed-Derb, 2/24.
http://www.islamqa.info
Prijevod:
Senad Muhić
Revizija:
Vidi manjeErsan Grahovac
https://islamhouse.com/bs/fatwa/580857/
Da li će musliman u Džennetu moći gledati koju god ženu bude želio?
Hvala Allahu Prvo: U Džennetu neće biti zlih i pokvarenih pogleda koji će prouzrokovati da muškarci gledaju za ženama, a i žene za muškarcima. Džennet je kuća počasti, i u njemu nema pokvarenosti, zla i ničega što je loše. Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: „Prvaviše
Hvala Allahu
Prvo:
U Džennetu neće biti zlih i pokvarenih pogleda koji će prouzrokovati da muškarci gledaju za ženama, a i žene za muškarcima. Džennet je kuća počasti, i u njemu nema pokvarenosti, zla i ničega što je loše.
Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: „Prva skupina koja će ući u Džennet biće poput Mjeseca u noći uštapa. U njemu se neće oseknjivati, niti pljuvati, niti nuždu vršiti. Posuđe će im biti od zlata, češljevi od zlata i srebra. Mengele će im biti od alojeva drveta, a znoj će im mirisati poput mošusa. Svako će od njih imati po dvije žene, čija će se srž potkoljenica vidjeti kroz meso. Među njima neće biti nesuglasnosti, niti mržnje, srca će im biti poput srca jednog čovjeka, a Allaha će spominjati i jutrom i navečer.”1
U verziji kod Buharije stoji: „I neće jedni drugima zavidjeti.“2
Drugo:
Jedna od džennetskih blagodati jeste i ta što će Allah muškarcu podariti žene koje će samo njega gledati, samo njemu ljubav iskazivati i samo njega željeti.
Allah Uzvišeni veli: Pored njih će biti one koje će preda se gledati, očiju prekrasnih. (Es-Saffat, 48.)
Imam Taberi veli: „Kod iskrenih robova će biti žene koje će samo uz njih biti, nikoga drugog osim svojih muževa neće željeti, niti će bilo koga osim njih gledati.“3
Šejh Abdurrahman Es-Sa'di veli: „Ajet: Pored njih će biti one koje će preda se gledati, očiju prekrasnih., znači: Kod stanovnika Kuće blagostanja (Dženneta), odmah u njihovoj blizini, će biti hurije naravi divnih, savršene, koje će preda se gledati (kasiratu-t-tarf), a to znači: ili će gledati, zbog svoje čednosti, samo u svoje muževe koji će biti savršene ljepote, pored kojih niko drugi neće biti osim njih i pored kojih nikoga drugog neće tražiti, ili će muževi žena u Džennetu samo u njih gledati, što ukazuje na ljepotu i savršenstvo tih žena, zbog koje su muževi samo okrenuti njima. Kasiratu-t-tarf još znači da će muževi samo njima biti okrenuti i samo njima ljubav iskazivati. Moguće je da se ajet odnosi na sva ova značenja, jer su sva ona ispravna.
Sve ovo ukazuje na savršenu ljepotu džennetskih muškaraca i žena i na potpunu ljubav među njima, zbog koje neće poželjeti osim svojih supružnika. Također ukazuje i na čednost koju će posjedovati. Tamo neće biti zavidnosti, međusobne mržnje i neprijateljstva, jer neće postojati razlog za takvo nešto.“4
Ajeti: Pored njih će biti one koje će preda se gledati, očiju prekrasnih, i Pored njih biće hurije, istih godina, koje će preda se gledati, odnose i na hurije, a i na žene vjernice koje uđu u Džennet.
Treće:
U Džennetu neće biti neudatih žena, jer svaka od njih će imati svoga muža i neće biti neženja.
Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: „U Džennetu nema neoženjenih.“5
Četvrto:
Kada je riječ posebno o ovom pitanju, vidljivo je (iz šerijatskih tekstova) da će žena u Džennetu imati svoje kraljevstvo u kojem će živjeti sa svojim mužem i djecom. Biće joj dovoljan njen muž, kao što smo to već spomenuli. Ne postoji poseban tekst koji ukazuje da će ona moći vidjeti nekoga ko joj nije rodbina, niti da će muškarci moći vidjeti dobre vjernice.
Šejh Abdurrahman El-Berrak veli: „Nevidljivi svijet nije moguće spoznati osim predanjem kojeg prenosi bezgriješna osoba, jer se takve stvari ne mogu dokučiti razumom i promišljanjem. Sve što je vezano za Džennet je dio nevidljivog svijeta, zato nam je obaveza da informacije o tome uzimamo samo iz Kur'ana i hadisa. Obaveza nam je da vjerujemo u postojanje Dženneta i njegovih blagodati, imajući u vidu pri tome, da stvarno stanje tog svijeta zna samo Allah. Ne postoje šerijatski tekstovi koji ukazuju da će muškarci susretati žene po Džennetu. Ne prenosi se u vezi pitanja koje je postavljeno niti potvrdan niti negativan odgovor, zato ne možemo da kažemo: Čovjek može vidjeti majke vjernika, tj. žene Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, niti možemo da to negiramo, nego nam je obaveza da o takvom nečemu ne razmišljamo i da o tome ne vodimo diskusije. Takvo nešto je višak, i nije propisano da Allaha molimo da nam podari takvo nešto. Ono što se Kur'anom prenosi jeste da će se vjernici susretati i sjediti zajedno, kao
što Uzvišeni veli: biće ih mnogo od naroda drevnih, a malo od kasnijih – na divanima izvezenim, jedni prema drugima na njima će naslonjeni biti. (El-Vaki'ah, 13-16.)
U drugom ajetu stoji: I Mi ćemo zlobu iz grudi njihovih istisnuti, oni će kao braća na divanima jedni prema drugima sjediti. (El-Hidžr, 47.)
Zato, ne treba neargumentovano ulaziti u polemike o stvarima vezanim za nevidljivi svijet, nego treba, kao odgovor na ovakva pitanja, kazati: Allah najbolje zna. Onoga ko pita o takvim stvarima treba posavjetovati da ne ulazi u rasprave o tome, jer u takvim pitanjima nema nikakve koristi.
Allah Uzvišeni veli: Ne povodi se za onim što ne znaš! I sluh, i vid, i razum, za sve to će se, zaista, odgovarati. (El-Isra, 36.)
Meleki su isto tako kazali kada su bili upitani o onome što ne znaju: Hvaljen neka si, mi znamo samo ono čemu si nas Ti poučio; Ti si Sveznajući i Mudri. (El-Bekare, 32.)
Molimo Allaha da nam ukaže na Pravi put, uvede u Džennet, i neka su mir i blagoslov na Njegovog roba i poslanika Muhammeda, njegovu porodicu i ashabe.
Allah najbolje zna.
fusnote:
1 Bilježi Buharija, br. 3073., i Muslim, br. 2834.
2 Bilježi Buharija, br. 3081.
3 Tefsir-t-Taberi, 21/41.
4 Tefsiru-s-Sa'di, str. 702.
5 Bilježi Muslim, br. 2834.
http://www.islamqa.info
Prijevod:
Senad Muhić
Revizija:
Vidi manjeErsan Grahovac
https://islamhouse.com/bs/fatwa/601925/
Kako da se otpadnik od vjere povrati islamu?
Ukoliko se osoba odmetne od islama, a nakon toga se odluči vratiti u islam, obaveza mu je da izgovori kelimei šehadet. Ukoliko je djelo odmetništva bilo negiranje nečega što je nužno poznato u islamu, onda je obaveza da se potvrdi ono što je negirao. Ne postoji određen period do kada se prima pokajaviše
Ukoliko se osoba odmetne od islama, a nakon toga se odluči vratiti u islam, obaveza mu je da izgovori kelimei šehadet. Ukoliko je djelo odmetništva bilo negiranje nečega što je nužno poznato u islamu, onda je obaveza da se potvrdi ono što je negirao. Ne postoji određen period do kada se prima pokajanje takve osobe. Njegovo pokajanje se prima sve do momenta njegove smrti. Ukoliko se čovjek vrati do tog perioda i sprovede ono što može od propisa, ubraja se među muslimane.
Šejh Abdu-l-Kerim El-Hudajr.
bdulkerim el-Hudajr
Prijevod:
Senad Muhić
Revizija:
Vidi manjeErsan Grahovac
https://islamhouse.com/bs/fatwa/601927/
Smije li se Kur'an, Mushaf spustiti na sedžadu?
Hvala Allahu Jednoglasan je stav islamskih učenjaka da je obaveza poštivati Kur'an i čuvati ga od svega čime bi mogao biti omalovažen. Rekao je imam Nevevi: „Islamski učenjaci su složni po pitanju obaveznosti poštivanja Kur'ana i njegovog čuvanja od bilo kakvih vidova omalovažavanja.“1 Nije potrebnoviše
Hvala Allahu
Jednoglasan je stav islamskih učenjaka da je obaveza poštivati Kur'an i čuvati ga od svega čime bi mogao biti omalovažen.
Rekao je imam Nevevi: „Islamski učenjaci su složni po pitanju obaveznosti poštivanja Kur'ana i njegovog čuvanja od bilo kakvih vidova omalovažavanja.“1
Nije potrebno muslimanu da pretjeruje po ovom pitanju. Mnogi su, kada je riječ o ovome, pretjerivali, do te mjeri da su govorili: „Trideset godina, kada god bih ulazio u kuću gdje se nalazi Kur'an, bio bih pod abdestom.“
Neki čak ne bi spavali u kući u kojoj se nalazi mushaf, nego bi cijelu noć ostajali budni iz bojazni da ne puste vjetar.
Svi ovi postupci su u vidljivoj suprotnosti sa praskom Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovih ashaba, jer oni su boravili u veoma malim prostorijama, a prisustvo mushafa, odnosno pojedinih stranica Kur'ana, nije ih spriječavalo da noće u njima, da imaju spolni kontakt sa svojim suprugama i da borave u njima bez abdesta, a to se dešavalo i kada je Kur'an sakupljen u jednu zbirku i kada su ga mnogi imali u svojim kućama.
U džamiji Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a ni u džamijama u kojima su ashabi klanjali, nije bilo polica na kojima su se držali listovi Kur'ana ili neki drugi listovi koji su sadržavali znanje o islamu i postavlja se pitanje: Da li se to smatra omalovažavanjem ili ne? A stavljanje mushafa na čisto tlo, ukoliko ima potrebe za tim, kao npr. kada se želi učiniti sedžda tilaveta, nije sporno.
Šejh Usejmin veli: „Lijep odnos prema Kur'anu obuhvata i to da se on ne stavlja na mjesto koje ukazuje na omalovažavanje, poput mjesta gdje su nečistoće, i tome slično. Stoga, obaveza je pripaziti na ono što rade pojedina djeca. Neki od njih, nakon što završe ispite u školi, bacaju skripte koje sadrže i neke dijelove Kur'ana po putevima, u kante za smeće i sl. Da nas Allah sačuva.
Stavljanje mushafa na čisto tlo, ili zemlju nije sporno jer u tome nije omalovažavanje Kur'ana. To se često dešava kod ljudi koji klanjajući uče iz mushafa, pa kada žele da učine sedždu spuste ga ispred sebe. Takvo nešto se ne smatra omalovažavanjem i nije problematično.“2
Šejh Ibn Džibrin je upitan o stavljanju mushafa na čisto tlo ili sedžadu, pa je odgovorio: „Preče je da se stavi na mjesto koje podignuto od zemlje, kako bi se tim postupkom Kur'an uzdigao i suštinski i formalno, jer se o listovima Kur'ana govori da su to uzdignuti i čisti listovi (merfu'ah mutahhere). Ako si u potrebi da spustiš Kur'an, onda ga pokušaj spustiti na mjesto koje je makar malo podignuto od tla, a ako to nije moguće, onda se dozvoljava stavljanje mushafa na čist tepih ili prekrivač i sl. Mushaf je uzvišeniji od toga da se stavlja na nisko mjesto, nečisto ili na prašinu, jer se takvim postupkom on omalovažava, ako postoji potreba da se stavi na čisti tepih ili prekrivač, onda nije problematično, ali se, u svakom slučaju, treba truditi da se mushaf uzdigne i suštinski i formalno.“3
Dakle, nije sporno staviti mushaf na seždžadu ukoliko je ona čista i ukoliko je sigurno da mushaf neće biti nadohvat ruke djeci i drugima koji bi se sa njim poigravali, a preče ga je ostavljati na mjesto koje je podignuto od tla.
Allah najbolje zna.
fusnote:
1 El-Medžmu'u, 2/85.
2 Šerhu-r-rijadi-s-salihin, 1/423., izdavačka kuća Ibn Hejsem, broj hadisa 181.
3 Fetava islamijje, 15/4.
http://www.islamqa.info
Prijevod:
Senad Muhić
Revizija:
Vidi manjeErsan Grahovac
https://islamhouse.com/bs/fatwa/601937/