Zahvala pripada Allahu;
Ne poznajem nešto što bi bilo razlog zabrani toga, jer Uzvišeni Allah je rekao u svojoj plemenitoj knjizi: Allah vam ne zabranjuje da činite dobro i da budete pravedni prema onima koji ne ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavičaja vaših ne izgone – Allah zaista, voli one koji su pravični. (Sura el-Mumtehineh 8.)
Allah nas obavještava da nam nije zabranjeno činiti dobro i biti pravedan prema onima od nevjernika koji ne ratuju protiv nas niti nas izgone iz zavičaja naših, a onaj koji je velikoj potrebi zahtijeva da mu se pomogne.
Došla je majka Esme bint Ebi Bekr es Siddiq – Allah bio zadovoljan s njima dvome – kod nje u Medinu a bila je nevjernica; u period kada je Poslanik – neka je Allahov salavat i selam na njega – imao mirovni ugovor sa stanovnicima Mekke, želeći od nje dobročinstvo prema rodbini. Pa je Esma upitala Poslanika – neka je Allahov salavat i selam na njega – o tome. Pa joj je odgovorio da to učini rekavši: „Održi rodbinsku vezu sa svojom majkom.“, a bila je nevjernica.
Dakle, ako bi nevjernik bio onaj s kim imamo sporazum ili nevjernik koji je među muslimanima pod garancijom, a među nama nema rata, i bude morao da primi krv, onda nema smetnje da mu se pokloni krv, kao kada bi bio prinuđen jesti strvinu, a tebi pripada nagrada za tvoje djelo; jer nema smetnje da pomogneš u liječenju onome koji je u teskoći i potrebi.
Uvaženi šejh Abdul Aziz bn Baz, Allah mu se smilovao.
Fetawa Nur ˊala Derb, 1/292-293.

Abdulaziz b. Abdullah b. Baz

Prijevod: Mirza Musić

Revizija:
Ersan Grahovac
https://islamhouse.com/bs/fatwa/478856/

Zahvala pripada Allahu;

Odgovor na pitanje je dao šejh Muhammed bn Usejmin, Allah mu se smilovao, rekavši:
„Ako bi nevjernik nazvao muslimanu jasan i razgovjetan selam rekavši: „Esselamu alejkum.“, onda mu trebaš reći: „Alejkesselamˮ , shodno govoru Uzvišenog: Kada nekim pozdravom pozdravljeni budete, ljepšim od njega otpozdravite, ili ga uzvratite. (Sura en-Nisa’, 86.)
A u slučaju da taj pozdrav ne bude jasan i razgovjetan, onda trebaš reći: „Ve alejke.ˮ – i na tebe. Tako treba uraditi i u slučaju ako bi taj pozdrav bio jasan u kome bi on rekao: „Essamu alejkumˮ – neka vas smrt pogodi, onda bi mu odgovorili: „Ve alejkeˮ – i na tebe.

Dakle dijeli se na tri kategorije:
Prva: Da kaže jasnim govorom: „Essamu alejkumˮ – smrt na vas, odgovara mu se: „Ve alejkumˮ.
Druga: Da budemo u nedoumici da li je rekao „Essamuˮ ili „Esselamu“, odgovara mu se: „Ve alejkumˮ.
Treća: Da kaže jasnim govorom: „Esselamu alejkum“, odgovara mu se: „Alejkumusselam“, shodno govoru Uzvišenog: Kada nekim pozdravom pozdravljeni budete , ljepšim od njega otpozdravite , ili ga uzvratite.

Ibnu Kajjim – Allah mu se smilovao – je rekao:
„Ako bi onaj kojem je nazvam selam bio uvjeren da mu je onaj koji naziva selam rekao: Esselamu alejkum, da li je na njemu da odgovori riječima: Ve alejkesselam, ili da se zadovolji samo sa Ve alejke? Ono što se razumije iz dokaza i šerijatskih pravila jeste da treba reći : Ve alejkumusselam, jer je to od pravednosti, a Allah naređuje da se pravedan bude i čini dobročinstvo. Uzvišeni je rekao: Kada pozdravom pozdravljeni budete, ljepšim od njega otpozdravite, ili ga uzvratite…, pa je preporučio dobročinstvo, a pravednost učinio obaveznom, i to se ne kosi ni na koji način sa hadisima koji govore o ovoj stvari. Poslanik – neka je Allahov salavat i selam na njega – naredio je da se ograniči na odgovor sa Ve alejkum zbog određenog razloga koji im je bio cilj prilikom nazivanja selama na njihov način.“ Zatim je Ibn Kajjim rekao: „A podrazumijeva se, iako se radi o opštem izrazu, da se taj propis uzima u obzir onda kada se odnosi na sličnu situaciju u kojoj je spomenut taj povod, ne u onome što se razlikuje od toga. Uzvišeni je rekao: A kada ti dolaze, pozdravljaju te onako kako te Allah nikad nije pozdravio, i među sobom govore: Trebalo bi da nas Allah već jednom kazni za ono sto govorimo! (Sura El-Mudzadele 8.)
Pa ako se ne bi našao ovaj razlog, i ako bi sljedbenik Knjige rekao: Esselamu alejkum ve rahmetullah, pravedno bi bilo da odgovorimo onako kako smo pozdravljeni.“1
Bilježi se u Buharijinom Sahihu od Ibn Omera – Allah bio njima zadovoljan – da je Poslanik – neka je Allahov salavat i selam na njega – rekao: „Kada vam jevreji nazivaju selam, neki od njih kažu: Essamu alejkum, pa recite: Ve alejke, a Essam to je smrt.

A ako bi ti pružio ruku da se rukujete onda i ti učini isto, a ako on to nebi učinio onda ne trebaš ti otpočinjati s tim.
A što se tiče njegovog posluživanja čajem dok sjedi na stolici, to je pokuđeno, ali ostavi čašu na stolu, jer u tome nema smetnje.
Izvađeno iz zbirke Fetvi Ibn Usejmina, Allah mu se smilovao, 3/36.

fusnota:
1 Ahkam ehliz-zimmeh – Propisi o Sljedbenicima knjige, 1/200.

Muhammed Salih el-Munedždžid

http://www.islamqa.info

Prijevod:
Mirza Musić

Revizija:
Ersan Grahovac
https://islamhouse.com/bs/fatwa/478860/

Zahvala pripada Allahu
Prvo:
Allah je učinio da ovaj ummet bude najbolji narod koji se ikada pojavio, naređuje na dobro, zabranjuje zlo i upućuje savjete Allaha radi, pomaže potrebnima, spašava ozalošćene, sprečava da neko bude uznemiravan, potpomaže one kojima je nepravda nanesena, pa je zato ovaj ummet najbolji ummet te su najkorisniji ljudi drugim ljudima.
Allah je iz tog ummeta izveo učenjake koji upućuju njegovom naredbom, pozivaju u njegov šerijat i održavaju ljude na čistoj stazi strpljivo, nadajući se Allahovoj nagradi i odazivajući se Allahovoj naredbi: Na put Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj i s njima na najljepši način raspravljaj!, (Sura en-Nahl 125.) Oni čine da ljudi zavole Allahovu vjeru, podstiču ih da se pridržavaju Allahova šerijata i slijede Njegov sud.
Ibn Kesir, Allah mu se smilovao, je rekao: i s njima na najljepši način raspravljaj, sa onim od njih pred kojim treba da se iznose dokazi i da se sa njim diskutuje, to treba raditi na lijep način, blago, fino i s lijepim izrazima. Pa mu je Uzviseni naredio da pokaže blagost, kao sto je naredio Musau i Harunu, neka je na njih selam, kada ih je poslao faraonu rekavsi: …pa mu blagim riječima govorite, ne bi li razmislio ili se pobojao!1
Abdurrahman es-Sa'di, Allah mu se smilovao, je rekao: ,,Tj. da tvoj poziv ljudima, muslimanima i nevjernicima, na pravi put Gospodara tvoga bude korisnim znanjem i dobrim djelima. S mudrošću, tj. svako shodno njegovoj situaciji, shvatanju, govoru i povođenju.
Od mudrosti je dava (pozivanje) sa znanjem, a ne sa neznanjem i vođenje računa o prioritetima, te otpočinjanje sa onim što je razumnije i jasnije kod ljudi, čije će prihvatanje biti potpunije, čineći to blago i fino. Ako se ne odazove kada ga pozovemo s mudrošću, onda će preći na pozivanje s lijepom opomenom, a to je da mu se naređuje uz podsticanje na činjenje naređenog i da mu se zabranuje uz zastrašivanje od toga što je zabranjeno.
Podsticanje će biti spominjanjem koristi i dobrobiti koje donosi činjenje onog što nam je naređeno ili spominjanjem počasti koju će Allah ukazati onome ko se drži Njegove vjere. Zastrašivanje će biti spominjanjem mnogobrojnih šteta koje proističu iz činjenja onoga što nam je zabranjeno ili spominjanjem poniženja koje će doživjeti onaj koji se ne pridržava Allahove vjere.
Nekada će podsticanje biti kroz spominjanje nagrade koju je Allah pripremio za Njemu pokorne robove i na dunjaluku i na Ahiretu, a zastrašivanje će biti kroz spominjanje kazne koju je Allah pripremio za Njemu nepokorne robove i na dunjaluku i na Ahiretu. Ako onaj kojeg pozivamo misli da je on na istini, ili je od onih koji pozivaju u zabludu, onda ćemo s njim raspravljati onim što je najljepše, a to je raspravljanje na način koji će najbrže i najefikasnije dovesti do njegovog prihvatanja istine, a na koji ukazuju šerijatski i razumski dokazi.“2
Pozivanje k Allahu treba da bude lijepo, mudro i zasnovano na ispravnom znanju, tako da ne bi dovelo da ljudi bježe od vjere.

Drugo:
Spomijanje ljudi po njihovim mahanama i često zanimanje time je pokuđena stvar, kao što ga to može odvratiti od sagledavanja sopstvenih mahana i njihovog popravljanja. Kao što je rečeno: „Onaj koji gleda u mahane ljudi zanemari sopstvene mahane.“3
Od Muhammeda ibn Nadra El-Harisija se prenosi da je rekao: „Spomenut je neki čovjek u prisustvu Rebie ibn Hajsema, pa reče: ‘Nisam sobom zadovoljan da bih se posvetio kuđenjem drugog. Ljudi se boje Allaha za tuđe grijehe, a ne boje se Allaha za svoje grijehe.“4

Dok su neki govorili: „Zarobljen postadoh stihom kojeg čuh:
Nad dušom svojom plačem, a ne zbog nečeg drugog,
Mahanama svojim previše sam zauzet da bih se ljudima bavio.

A drugi je rekao: „Ne smatram da se iko zabavio mahanama drugih ljudi, a da nije sebe zapostavio. Da se pozabavio svojim mahanama ne bi našao vremena za tuđe.“5

Tirmizi bilježi od Abdullaha ibn Omera, radijallahu ‘anhuma, da je rekao: „Allahov Poslanik se popeo na minber pa pozvao povišenim glasom rekavši: ‘O skupine onih koji islam prihvatise jezicima svojim, a iman im se još nije usadio u srca! Ne uznemiravajte muslimane, ne iznosite mahane njihove, ne uhodite ih u njihovim slabostima! Zaista onaj koji istražuje slabosti svoga brata muslimana, Allah će istražiti njegove slabosti, a onaj kome Allah bude slabosti istraživao, osramotit će ga, pa makar u njegovoj kući.“6

U djelu Tuhfetul-ahvezi u komentaru prethodnog hadisa autor kaže: „Od iznošenja mahana jeste da ih osramotiš i kudiš za grijehe koje su davno počinili, svejedno bilo poznato da su se pokajali od toga ili ne.“
Nevevi , Allah mu se smilovao, je rekao: „Učenjaci su složni oko toga da se ovo kuđenje odnosi na one koji to govore omalovažavajući pri tome ljude, potcjenjujući ih i smatrajući sebe boljim od njih, te prezirući njihovo stanje.“
El-Hattabi je rekao: „Značenje toga jeste da čovjek neće prestati da iznosi mahane ljudi, spominje njihove greške i govori: ‘Propali su ljudi i unisteni!’, Ako tako uradi, onda je on više propao od njih, tj. bio bi u gorem stanju od njih, zbog grijeha kojeg je zaradio kudeći ih, ogriješivši se od njih, a možda ga to odvede u samodopadljivost.“
A Abdul-Berr, Allah mu se smilovao, je rekao: „Ovo kod učenjaka znači da to čovjek govori potcjenjujući ljude, omalovažavajući ih i iz samodopadljivosti, ali ako bi to rekao iz žalosti i tuge zbog toga, te iz straha za njih zbog odvratnosti onog što vidi u njihovim djelima onda ne bi bio od onih na koje se odnosi prethodni hadis. Razlika između ove dvije stvari jeste u tome što: u prvom slučaju takav bi bio zadovoljan i zadivljen samim sobom, zavidan onome ko je iznad njega, uz omalovažavanje onog koji je ispod njega, dok bi u drugom slučaju bio od onih koji kore svoju dušu, omalovažavaju je i nisu zadovoljni njome.“7
Stoga je na muslimanu da se pripazi uhođenja slabosti muslimana, istraživanja njihovih grešaka, diranja u njihovu čast, pa ili neka se zaposli popravljanjem svoje duše ili popravljanja drugih s mudrošću i lijepim savjetom.
A na svakom od nas je da Allahu dovimo da uputi ljude, da se trudimo i usmjeravamo ih da krenu pravim putem bez da ih grdimo, iznosimo njihove mahane, osim ako bi iz toga proizilazila šerijatska korist, kao što je upozoravanje na njihovo djelo, bez obzira da li se radilo o djelu muslimana ili nevjernika, a da u isto vrijeme prezire to na čemu su, tu stranputicu i zabludu, te da ih ne uhodi i ne prati, već da ih izvodi na put spasa.
Vjerovjesnik, neka je Allahov salavat i selam na njega, je rekao: „Tako mi Allaha, da Allah tvojim uzrokom uputi jednog čovjeka bolje ti je od krda crvenih deva.“8
Allaha Uzvišenog molimo da popravi naše stanje i stanje muslimana.
Radi jos većeg okorištavanja pogledati odgovor na pitanje po brojem: (93218) i (131777).
Allah najbolje zna.

fusnote:
1 Vidjeti: Tefsir Ibn Kesira, 4/613.
2 Vidjeti: Tefsirus-Sa'di, str. 452.
3 Vidjeti: el-Bejheki, Ez-Zuhd, 1/195.
4 Vidjeti: el-Bejheki, Šuabul-Iman, 16/100.
5 Vidjeti: el-Munavi, Fejdul kadir, 4/371.
6 Vidjeti: Džami’ut-Tirmizi, 2032., sa vjerodostojnim senedom.
7 Vidjeti: Et-Temhid, 21/242.
8 Biljezi ga Buharija (3701.) i Muslim (2406.).

Muhammed Salih el-Munedždžid
http://www.islamqa.info

Prijevod:
Mirza Musić

Revizija:
Ersan Grahovac
https://islamhouse.com/bs/fatwa/478864/

Zahvala pripada Allahu,

Prvo:
Sviranje državne himne na muzičkim instrumentima i njezino slušanje je zabranjena stvar (haram), kao što smo to pojasnili u odgovoru na pitanje br. (5000 http://www.islamhouse.com/478657/bs/bs/fatwa/Kada_je_dozvoljeno_udarati_u_def?) i (20406 http://www.islamhouse.com/478639/bs/bs/fatwa/Propis_muzike,_pjevanja_i_plesanja), te nema razlike u tome da li se radi o muzici uz pjesmu, državnom pozdravu ili nečemu drugom.

Drugo:
Ustajanje iz poniženja i počasti ne priliči da se čini osim Uzvišenom Allahu, jer je Uzvišeni rekao: I Allahu ponizno ustajte. (El-Bekare, 238.)
Uzvišeni Allah obavijestio nas je da će na Sudnjem danu, iz počasti Njemu i veličajući Ga ustajati Mu najodabranija stvorenja (meleki), i niko od njih neće progovarati dok mu to Uzvišeni ne dozvoli, rekao je Silni i Uzvišeni: I na dan kada Džibril i meleki budu u redove poredani, kada će samo onaj kome Milostivi dozvoli govoriti, a istinu će reći. (En-Nebeˊ, 38.)
Pa onaj koji bude smatrao da postoji neko od stvorenja koji zaslužuje da mu se ustaje veličajući ga, onda je takav tom stvorenju pripisao neka od Allahovih prava. Zato je Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: „Onaj koji je sretan da mu ljudi ustaju, neka sebi pripremi mjesto u vatri.“1
Jedne prilike je halifa el-Mehdi ušao u mesdžid Allahova Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, pa su mu ustali svi ljudi, osim imama Ibn Ebi Zi'ba, pa mu rekoše: „Ustani, ovo je Vladar pravovjernih.“, pa on reče: „Zaista, će ljudi ustajati samo Allahu, Gospodaru svih svjetova!“ El-Mehdi reče: „Pustite ga, zaista mi se svaka dlaka na glavi uzdigla (naježila).“2

Upitani su učenjaci Stalne komisije za fetve: „Da li je dozvoljeno ustajanje veličajući neke od državnih himni ili državnih zastava?“, pa su odgovorili:
Muslimanu nije dozvoljeno ustajati radi veličanja bilo koje državne zastave ili himne, naprotiv, to je prezrena novotarija u vjeri koja nije bila praktikovana u vrijeme Allahova Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, niti u vrijeme njegovih pravednih halifa, Allah bio s njima zadovoljan, i to predstavlja negiranje potpunosti obaveznog tevhida (Allahove jednoće), te iskrenog veličanja Allaha jedinog, kao što prestavlja put ka širku (mnogoboštvu), zatim oponašanje kafira (nevjernika) i njihovo slijeđenje u ružnim običajima, kao i poistovjećivanje s njima u pretjeranom veličanju svojih predvodnika i znamenja, a Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, nam je zabranio da ih oponašamo i poistovjećujemo se s njima.
Allah daje uputu, i neka Allahov salavat i selam na našeg vjerovjesnika Muhammeda, njegovu porodicu i ashabe. Završetak.

Šejh Abdu el-Aziz bin Baz, šejh Abdur-Rezzak Afifi, šejh Abdullah el-Gudejjan.
Fetva Stalne komisije za fetve, 1/235.

A Allah najbolje zna.

Islam: Pitanja i odgovori.

fusnote:
1 Zbog toga što je to veličanje koje je karakteristično samo za Uzvišenog Allaha. Bilježi ga et-Tirmizi, 2755.a Albani u djelu Sahih et-Tirmizi kaže za ovaj hadis da je vjerodostojan. Pogledaj Tefsir et-Tahrir ve et-Tenvir od Tahira ibn Ašura, 15/51.
2 Vidjeti: Sijeru ealamin-nubela’, 7/144.

Muhammed Salih el-Munedždžid
http://www.islamqa.info

Prijevod:
Mirza Musić

Revizija:
Ersan Grahovac
https://islamhouse.com/bs/fatwa/480499/

Zahvala pripada Allahu,
Prvo:
Tekst hadisa koji govori o ovome bilježi ga el-Hakim u svom Mustedreku (6993.), i Ibn Asakir u djelu Tarihu Dimešk, 58/255., s lancem prenosilaca od Muhammeda ibn Ebi Humejda, a on od Zejd ibn Eslema, a on od svog oca, a on od Omera, neka je Allah s njim zadovoljan, da je rekao: „Sjedio sam s Vjerovjesnikom, sallallahu ‘alejhi ve sellem, pa on reče: ‘Znate li koji su nosioci imana najboljeg imana?’ Rekoše: ‘Meleki, o Allahov Poslaniče.’ Reče: ‘Oni jesu takvi, i treba da budu, i šta bi ih sprečavalo u tome, a Allah im je dao mjesto koje im je dao. Ali mislim na nekog mimo njih.’ Rekoše: ‘Vjerovjesnici, o Allahov Poslaniče, koje je Allah počastio vjerovjesništvom i poslanstvom.’ Reče: ‘Oni jesu takvi, i treba da budu, i šta bi ih sprečavalo u tome, a Allah im je dao mjesto koje im je dao. Ali, mislim na nekog mimo njih.’ Onda su rekli: ‘Pa ko su oni, o Allahov Poslaniče?’ Reče: ‘Narodi koji će doći nakon mene od potomaka, povjerovat će u mene a nisu me vidjeli, naći će okačene (naslijeđene) listove (knjigu) po kojoj će raditi, to su najbolji nosioci imana imanom.'“ El-Hakim je nakon ovog hadisa rekao: „Ovaj hadis je ispravnog lanca prenosilaca, ali ga ne bilježe Buharija i Muslim.“ Na to mu je ez-Zehebi odgovorio: „Naprotiv, Muhammed ibn Ebi Humejd je slab (prenosilac) kod njih dvojice.“ Hadisi ovog Ibn Ebi Humejda odbačeni, a imam Ahmed za njega kaže da su njegovi hadisi menakir – odbačeni.“ Jahja ibn Meˊĩn je rekao: „On je slab, i njegovi hadisi ne prestavljaju ništa.ˮ, dok je el-Dževzedžani rekao: „Slab je i pravio je greške u hadisima.“ El-Buhari je rekao: „Munkerul-Hadis – odbačenih hadisa.ˮ En-Nesai rekao: „Nije povjerljiv.“, a Ebu Zurˊa je rekao: „Slab je u hadisu.ˮ, dok je Ebu Hatim kazao: „Bio je slijep čovjek, odbačenih i slabih hadisa kao što je to bio i Ibn Ebi Sebre i Jezid ibn ˊIjad koji je prenosio munker hadise (odbačene i neprihvatljive) od povjerljivih prenosilaca.“1
A bilježi ga i Ibn Asakir u Tarihu Dimešk, 39/244., sa lancem prenosilaca od Ahmeda ibn Ishaka ibn Ibrahima ibn Nebita el-Ešdžeija, da je rekao: „Obavijestio me je moj otac, da ga je obavijestio njegov otac, da ga je obavijestio njegov otac, da je rekao: ‘Kada je Osman, neka je Allah s njim zadovoljan, dao da se prepišu Mushafi, rekao mu je Ebu Hurejre, neka je Allah s njim zadovoljan: ‘Potrefio si i potpomognut si, svjedočim da sam čuo Allahova poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, da kaže: ‘Najviše me od mog ummeta voli narod koji će doći nakon mene, povjerovat će u mene, a nisu me ni vidjeli, i radit će po onome što nađu u okačenim (naslijeđenim) listovima.'ˮ
Ahmed ibn Ishak je od onih koji su okarakterisani kao mutehhem (sumnjivi), ez-Zehebi je rekao: „Nije dozvoljeno dokazivanje njime, jer je on lažljivac (u hadisu).ˮ
A bilježi ga takođe i el-Bejheki u djelu Delailu en-Nubuvve, 6/538., s lancem prenosilaca od Ismaila ibn ˊAjaša, a on od el-Mugire ibn Kajsa et-Temimija, a on od Amra ibn Šuajba, a on od svog oca, od svog djeda (tj. Amr od svog oca, a on od svog oca) da je rekao: „Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je rekao: ‘Koja su vam stvorenja najzadivljujućeg imana?’ Rekoše: ‘Meleki.’ Reče: ‘A zašto oni ne bi vjerovali, kad su kod svog Gospodara?’ Rekoše: ‘Onda vjerovjesnici.’ Reče: ‘A zašto oni ne bi vjerovali, a Objava im se spušta?’ Rekoše: ‘Onda mi.’ Reče: ‘A zašto vi ne bi ste vjerovali, a ja sam među vama?’ Onda Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, reče: ‘Meni su od stvorenja najzadivljujućeg imana, narod koji će doći nakon vas, naći će listove na kojima će biti knjiga (ispisana) pa će vjerovati u ono što je u njoj.ˮ Ebu Hatim kaže: „El-Mugire ibn Kajs je munkerul-hadis (odbačenih i čudnih hadisa).“2
Ismail ibn Ajaš je slab kada prenosi hadise od prenosilaca koji nisu iz Šama, a ovoj hadis je jedan od takvih, jer je El-Mugire ibn Kajs iz Basre. S tim da ovaj hadis ima i predaje i senede koje ga podupiru, ali niti jedan od njih nije bez slabosti ili neke mahane. Šejh Albani, Allah mu se smilovao, ga ocjenjuje kao hasen (dobar) shodno svim njegovim predajama koje se prenose. Iz djela Silsiletul-ehadisis-sahiha, 3215., i pogledati djelo Umdetu et-Tefasir, 3/14., šejha Ahmeda Šakira, kao što možete pogledati i studiju na ovu temu pod linkom:

http://www.ahlalhdeeth.com/vb/showthread.php?t=224330

Drugo:
Značenje hadisa, pod pretpostavkom da je vjerodostojan ili dobar, kako su to rekli neki učenjaci, jeste da ovi koji su vjerovali u listove koji su do njih došli, a na kojima je Allahova Objava, vjerujući tako u gajb iako nisu bili prisustvovali objavljivanju tih listova, niti su vidjeli Poslanika, predstavljaju ljude više zadivljujućeg imana od drugih, koji su vidjeli Allahove dokaze za tu objavu svojim očima, ili su posmatrali Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, dok mu se spušta Objava. Ovo ne ukazuje na to da su ovi bolji od ashaba, već da se je diviti njihovom imanu, zbog njegovog visokog stepena u vremenu u kojem se raširilo nevjerstvo, neznanje i zabluda. Šejhul-islam Ibn Tejmijje kaže: „Njegove riječi: ‘Koji su ljudi najzadivljujućeg imana?’, pa sve do: ‘ljudi koji će doći nakon mene, vjerovat će u okačene listove…’, ukazuje na ti da njihov iman više izaziva čuđenje od imana drugih ljudi, a ne ukazuje na to da su oni najbolji, jer u hadisu su spomenuti vjerovjesnici i meleki, a poznato je da su vjerovjesnici bolji od ovih ljudi koji vjeruju u okačene listove. Slično tome je što siromasi ulaze u Džennet prije bogataša, iako to ne ukazuje da će oni nakon ulaska u Džennet imati veće stepene od svih bogataša, već su ušli prije njih zato što su sačuvani obračunavanja (za imetak). Ovo je tema preferiranja između vrsta ljudi, bilo da se radi o preferiranju među pojedincima koji pripadaju različitim vrstama ljudi, ili se radi o preferiranju između osobina ili djela različitih vrsta ljudi, ili između pojedinaca unutar jedne vrste ljudi, i ovo je veliko poglavlje u kojem griješi veliki broj ljudi.“3

fusnote:
1 Iz djela Tehzibu tehzib, 9/133.
2 Iz djela Lisanu-mizan, 6/79.
3 Vidjeti: Medžmu’ul-fetava, 11/381-372.

Muhammed Salih el-Munedždžid
http://www.islamqa.info

Prijevod:
Mirza Musić

Revizija:
Ersan Grahovac
https://islamhouse.com/bs/fatwa/497033/