Odgovorio mr. Elvedin Pezić u video predavanju.

Transkript:
Jedno malo duže pitanje, jedan brat kaže završio je medresu. Tokom školovanja klanjao je u tom mesdžidu od medrese pa ga je vidio neki njegov odgajatelj, pozvao ga je nakon toga na razgovor pa znači taj učenik je rekao ‘diže ruke u namazu zato to je to potvrđeno sunnetom Božijeg Poslanika, alejhi selatu ve sellam, al taj njegov mu je odgajatelj kazao ovako piše ‘te nam je on na to rekao da je njemu bitnija tradicija od sunneta.’ Šta možete reći na to pitanje?

Smatram da djeca koja upišu medresu treba da se pridržavaju pravilnika medrese, zna se da se u medresi klanjanja po hanefijskom mezhebu i da ne prave niti sebi problem niti problem odgajateljima. Znači da klanjaju da ne dižu ruke u namazu. To je znači moj savjet.
Al s druge strane, isto tako neispravno je kazati da je prioritetnija tradicija od dizanja ruku. Ne! Tu se treba kazati: ,,Ovo je ustanova u kojoj se klanja po hanefijskom mezhebu a ne po tradiciji.“ Hanefijski mezheb je da se ne dižu ruke. Mislim da je isto tako djecu u medresi treba odgajati na jednu veliku toleranciju, da im se kaže: ,,Ovo je institucija u kojoj se praktikuje hanefijski mezheb. Ovdje nemojte dizati ruke, kad ste kući, kada ste negdje izvan medrese, ako želite to raditi i radite.“

Ali treba djeca od početka da se uče da je to potvrđeno i da imaju, znači, dva jaka mišljenja u islamu, jedni kažu da se dižu ruke više puta u namazu i to je džumhur – to je većina islamskih učenjaka, imaju svoje dokaze koji su sa aspekta hadiske nauke, mnogo ali mnogo, jači od hadisa da Božiji Poslanik nije dizao ruke u namazu, ali treba učiti isto djecu da poštuju instituciju i da poštuju mezheb ,,Dok ste ovdje pridržavajte se takvih pravila.“ Mislim da je to neki središni stav da djecu treba podučavati toleranciji. Mislim da djeca koja idu u medresu da ne trebaju dovoditi u nezgodnu poziciju niti svoje odgajatelje niti instituciju. Zna se da je to, znači, da su pravila medrese, da se tu klanja po hanefijskom mezhebu. I mislim da je, inšallah, insan ako to radi s takvim nijetom, čak će i biti nagrađen zato što nije, da kažemo, iskakao i možda pravio malo i pometnju.

S tim što sam ličnog ubjeđenja, apsolutno, da je od sunneta dizati ruke prilikom početnog tekbira, prilikom odlaska na rukuu, prilikom povratka sa rukua i prilikom ustajanja na treći rekjat. Znači apsolutnog sam ubjeđenja da je to sunnet, ali isto tako taj sunnet ako ima potreba da se izostavi zbog ambijenta u kojem se nalazi učenik, mislim da je i te kako potrebno.

Audio isječak odgovora

Odgovorio mr. Elvedin Pezić u video predavanju.

Transkript:

Znači pitanje je ‘da li je u redu što muž ne daje ženi pare dok ona ne zatraži?’ Mislim da ovom pitanju treba malo pristupiti tolerantno, ne kažem da je ispravno, ali isto tako treba pristupiti s aspekta muškarci i žene se u mnogim pitanjima razlikuju. Pa znači mi znamo da muškarac je možda negdje krenuo nekome na neki hatar ili krenuo je da nekog obiđe, njemu ništa ne znači da ide prazne ruke, zaboravi ponijeti kesu, zaboravi ponijeti poklone, zaboravi darovati dijete, jednostavno to su muškarci.

To su muškarci dok za razliku od žena, one paze, treba kupiti kesu, treba ponijeti poklone, jesi li dao na babine, jesi li dao na hatar i tako dalje. Tako da je u ovom kontekstu, ako muž kada mu žena zatraži, dadne novac, ne vidim ništa loše u tome da žena kad ima potrebu kaže: imam potrebu za tim, za tim trebaš dati novac, ako on ne škrtari i daje to je onda ta naša, da je kažemo, problem muškaraca. Većina muškaraca ima takav problem da su jednostavno malo neodgovorni u pogledu tog pitanja.

Svakako da muž treba da se potrudi, generalno, da ne dovodi svoju suprugu u nezgodnu situaciju pa da ona u datom momentu mora moliti i tražiti. To je već, znači, po mom mišljenju, gubljenje harmonije – svaki put žena: E, trebaš mi dati, e trebaš mi dati. Možda je rješenje u tome ako čovjek dobije platu prvog da joj kaže, ne znam, evo ti 50 KM pa ti sebi uzmi šta ti treba, što ostane ostavi kod sebe pa kada potrošiš, ponovo, znači, traži pa ću ti dati i tako dalje. Tako da, mislim da treba obostrano da se rješava problem. Mislim da žena malo treba da bude tolerantna prema mužu jer to je doista, muškarci su u većini slučajeva, malo neodgovorni i aljkavi prema tim pitanjima. Ne samo za ženu i za svoju majku i za svoje roditelje i za komšije i za hatar.

Jednostavno muškarci to dosta puta zaboravljaju. A s druge strane, mislim da se i muž treba potruditi ako već vidi da je ženi neugodno da više i da traži, možda žena se posvetila odgoju djece, kuće, ne radi, nema svoj novac, onda mislim da ne treba da je stavlja u nezgodnu poziciju da joj nešto zatreba ona nema već možda da joj dadne unaprijed, da joj kaže: evo ti, ne znam, 100, 50, 200 maraka, već koliko je imućan, pa šta ti treba kupi sebi, ostatak zadrži, kada nestane ponovo se javi i tako dalje. Mislim da na taj način, ako obostrano budemo željeli da riješimo problem, problem će se, inšallah, riješiti.

Audio isječak odgovora

Odgovorio mr. Elvedin Pezić u video predavanju.

Transkript:
Pitanje je malo duže pitanje, znači, radi se o tome da je žena imala sedam poroda i da je omršala 30 kila, pa kaže: da li je dozvoljeno, znači, na stomaku joj se pojavio višak kože, sala, da to, bukvalno tako piše, kaže: sada to izgleda kao jedna ogromna kesa i njenom mužu to nije lijepo za vidjeti a i ženi to nije prihvatljivo, pa je pitanje ,,Da li se to može riješiti operacijom, znači, estetskim zahvatima i klasičnom operacijom?“

Allah najbolje zna! Islamski učenjaci su kazali: ako se doista radi o situaciji gdje to prelazi u poteškoću, prelazi da se čovjeku doista, možemo ovako kazati malo težim terminima, da jednostavno gadi mu se na takvu pojavu i to može biti razlogom, možda i pucanja braka i tako dalje. Kazali su islamski učenjaci: ako je to došlo do te stepenice i do tog levela da ako Bog da nema smetnje u takvim situacijama.

Čitao sam više fetava savremenih učenjaka gdje ljudi postavljaju slična pitanja gdje žene nakon više poroda, nakon što su bile izrazito debele pa omršaju, jednostavno pojavi se višak te kože koje, znači, ono je najbolje ako se to može vratiti na prirodan način vježbama i tako dalje. Ali kao ne može, ako bi se to riješilo, inšallah, sa hirurškim zahvatima i ako u tome nema štete. Znači veoma je bitno, islamski učenjaci kažu: ako će se poduzimati hirurški zahvati da to rade stručni doktori i da oni znaju da neće biti štete iz toga. Ako se može to obaviti i da neće biti štetno po ljudski organizam i ljudsko tijelo, onda je, inšallah, u ovakvim i sličnim situacijama kada nije u pitanju dodatno uljepšavanje tijela već je u pitanju uklanjanje nepravilnosti, jer kada insan na sebi ima velike, da kažemo, kese. Jednostavno da koža toliko visi doista je to već jedan vid deformacije. Može se to smatrati i nekom mahanom, može se smatrati nepravilnošću. U takvim situacijama, nadamo se inšallah, da osoba ako bi uradila operaciju da nije, inšallah, griješna.

Audio isječak odgovora

Odgovorio mr. Elvedin Pezić u video predavanju.

Transkript:
Kaže jedna naša sestra ,,Nisam pokrivena. Živim u jednoj manjoj sredini u Srbiji gdje je veoma teško da budem pokrivena. Da li je naš brak validan iako nisam šerijatski propisno odjevena? Moj muž je bio Kršćanin poslije veoma dugog razgovora sa njim, kroz oko godinu dana, promijenio je vjeru i iskreno srcem prešao na islam.“

Pitanje je ‘da li je brak ispravan ženi koja ne nosi hidžab a njen muž je primio islam’? Apsolutno da! Nošenje hidžaba je jedan propis. Imperativ. Allah dželle šanuhu ženama je naredio da nose hidžab. Ali žena muslimanka, klanja namaz, posti, daje sadaku i tako dalje. Znači ona je muslimanka i bez nošenja hidžaba i samim tim nema to nikakve veze sa ispravnošću njenog braka. Znači ako se ona ispravno šerijatski vjenčala sa svojim čovjekom koji je primio islam. Ako Bog da, njihov brak je ispravan. E sada ima još drugi dio pitanja a to je ‘da njen muž zajedno sa svojom, znači, porodicom radi, kako je došlo ovdje, proizvodnju rakije.

E sada u svemu tome oni znaju propis da je to zabranjeno ali nekada u budućnosti imaju plan da to, ako Bog da, promijene u proizvodnju džemova, marmelade, nečega sličnog tome. Šta u svemu tome mi možemo reći? Možemo reći da je bitno da ljudi znaju propis i da pokušaju što prije da prekvalifikaciju naprave iz proizvodnje onoga što je haram u proizvodnju onoga što je dozvoljeno. Propis je jasan. E kako će se to implementirati, kada će se to implementirati? Mi ne znamo i vjerovatno to i nije lako u takvim sredinama ali ono što mi znamo jeste da je bilo kakav vid pomaganja proizvodnje alkohola zabranjen i da je pohvalno, čak, znači, ne pohvalno već naređeno što prije da čovjek izađe iz takvog procesa! Ako može tu proizvodnju promijeniti i da je prebaci, predefiniše da postane nešto halal, svakako da je potrebno i pohvalno.

Audio isječak odgovora

Odgovorio mr. Elvedin Pezić u video predavanju.

Transkript:
Šta uraditi poslije preljube koju je moj muž počinio sa kolegicom s posla? 11 godina smo bili u braku i tako dalje.
U svakom slučaju žena… znači muž uradi preljubu, sad govorimo o načinu dokazivanja jer smo više puta govorili, u islamu da bi rekli da je neko učinio blud ili on treba da to prizna ili da su ga 4 osobe vidjele kako čini taj nemoralni čin ili kad je u pitanju žena da je žena zatrudnila. Ali vjerovatno ovdje žena, znači da li joj je muž priznao ili, u svakom slučaju ako se zna – potvrđeno da je čovjek počinio blud, a on je oženjen, šta u takvoj situaciji raditi? U takvoj situaciji ne ostaje nam ništa drugo osim dijalog i razgovor.

Ako vidimo da se taj čovjek kaje, da je pogriješio, ponio ga, znači, šejtan i strasti i prohtjevi, kaje se, kaje se! Allah najbolje zna! Znači, mi se u takvim situacijama, žena treba dobro da razmisli da pređe preko toga i da nastavi živjeti, pogotovo 10, 11 godina braka nije to mali broj godina. Vjerovatno ima tu djece i tako dalje. Ali ako s druge strane vidimo da čovjek uopšte, znači, ne kaje se, uradio, možda će opet to raditi. U takvoj situaciji, Allah najbolje zna, najbolje je znači da se taj brak prekine i da se traži razvod braka.

Audio isječak odgovora